Gloria Glam 087

Vjekoslav
Dežmar (80)
"Najveći resursi
mojeg života su
upornost, radišnost
i svestranost"
Ustajem oko 7 sati, slušajući radio, prvo
radim kozmetiku lica, pripremim
sastojke za smoothie, u međuvremenu
radim svoje redovne vježbe
razgibavanja. Nakon doručka idem na
nordijsko hodanje u Maksimir, zatim
kuham ručak. Poslijepodne volim čitati novine, gledati
tenis, pogledati novosti na društvenim mrežama. Imam
pse i mačke sa svojim kćerima, nekad su kod mene pa
brinem o njima. Povremeno masiram i pokazujem vježbe
za istezanje kao osobni trener. Navečer volim ići na
koncerte ili u kazalište. Ili se nalazim sa svojom
srednjoškolskom ekipom pa kartamo. Svakih deset dana
odlazim u Zagorje, gdje održavam vinograd i voćnjak",
nabraja ovaj umirovljeni građevinski tehničar, (teško mi
je povjerovati u njegove godine) osamdesetogodišnjak.
Hipnotizirano ga promatram i ne mogu pronaći nijednu
boru na njegovu licu. Pogledom prelazim po glatkoći
kože i atletskom tijelu mladića. Iza njega je bolno
djetinjstvo tijekom ratnih četrdesetih u Zagrebu. Majka
ga je ostavila u domu kao novorođenče jer je morala
raditi. Nakon toga je udomljen kod jedne obitelji na selu
u predgrađu Varaždina. Roditelji su se vjenčali tek
poslije, kad ga je otac i prihvatio kao sina. "Tad sam se
vratio u Zagreb i stanovao sam s roditeljima u malenoj
mansardi. Išao sam u dječji vrtić kod časnih sestara i
završio osnovnu školu s odličnim uspjehom. Bio sam
zaljubljen u znanje", poput hodajuće arhive prepričava
mi detalje kojih se u potpunosti sjeća dok ja preispitujem
vlastitu demenciju koja se u zadnje vrijeme pojavljuje,
vjerojatno kao najava perimenopauze. Važan ciklus
njegova života jest srednjoškolsko doba, kad se potpuno
samostalno upisao u gimnastičko društvo "Partizan".
Tako se zaljubio u tjelesnu kulturu, koju njeguje čitav
život, a gimnastikom je spriječio kifozu leđa. "Takmičio
sam se, sudjelovao na gimnastičkim prvenstvima
Hrvatske i bivše Jugoslavije. Obožavao sam gimnastiku i
zahvaljujući njoj uspio sam ojačati svoje tijelo. Od tada
redovito vježbam i bavim se sportovima. Uz skijanje,
planinarenje, klizanje, alpinizam, bavio sam se jedrenjem
na dasci, igrao tenis, rolam se na Jarunu. Uvijek sam
vodio računa o svom tijelu i danas to činim, što mi
omogućuje pokretnost i okretnost. Sve to mi je pomoglo
i da lakše prebrodim karcinom prostate, koji je, srećom,
na vrijeme otkriven", britko mi prepričava.
Paralelno je kroz život otkrivao književnost, kazalište,
operu, balet, umjetnost. Svakodnevno je slušao radio i
zaljubio se u velike glasove šansonijera, opernih pjevača i
klasičnu glazbu. Pitam ga o ljubavi, jer razmišljajući o
njoj, provedemo pola života. "Ljubav je nesebičnost,
davanje i pomaganje. Oduvijek iskreno suosjećam s
ljudima. Dva-tri puta u životu sam bio istinski zaljubljen.
Volim svoju djecu, pse, mačke. Volio sam svoju pokojnu
suprugu, koja je bila profinjena, zračila je, imala je lijepu
boju glasa, znala je lijepo razgovarati, imala je stila u
odijevanju i ponašanju, u svemu. A danas volim i samog
sebe. Sad sam pravi egoist. Volim fino jesti, finu obleku,
to mi je danas ljubav. Gledajući unazad, volim gledati u
sve što sam prošao i gdje sam bio", završavamo razgovor
oboje iznova zaljubljeni u život.
61