Gloria Glam 087

što posljedično može dovesti to prekomjernog vježbanja i
zloupotrebe steroida i anabolika. Tjelesna dismorfija kod
nekih oboljelih stvara toliku anksioznost da se izoliraju od
društva, izlaze iz kuće samo noću ili izbjegavaju vrstu
aktivnosti koja izlaže "stigmatizirani" dio tijela tuđim
pogledima. Stoga djevojke mogu izbjegavati odlazak na plažu,
nošenje uske ili kratke odjeće, fotografiranje...
Je li riječ o zasebnoj bolesti ili je u pitanju popratno stanje?
- Tjelesna dismorfija može biti zasebno stanje, a može se
javiti i kao popratna pojava u poremećajima hranjenja.
Iskrivljena slika vlastitog tijela gotovo je neizbježan dio
anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja. Ima
primjera gdje se poremećaj hranjenja javlja bez iskrivljene slike
vlastitog tijela, no takvi primjeri su u manjini.
vrijeme vladavine društvenih mreža, a s njima i kolektivno
prihvaćenog voajerizma, široko rasprostranjene anksioznosti i
nagomilanog, intenzivnog stresa, možemo reći kako se naša
percepcija o svijetu uvelike promijenila. Konstantno pritisnuti
između onoga što nam stvarni svijet i onoga što nam digitalni
svijet sugerira kao "realno", granicu između objektivnog i
subjektivnog još više zamućujemo, ako se već i nije u
potpunosti izgubila. O tome postoji li objektivna slika
stvarnosti raspravlja se otkad je i čovjeka: stvara li svaki
individualac vlastitu "realnu" sliku ili postoji ono univerzalno
"realno" što je čovjeku zauvijek nespoznatljivo pitanje je na
koje nitko do sada nije uspio odgovoriti, a pokušavali su mnogi.
Danas se s istim pitanjem svakodnevno suočavamo, višemanje
svaki put kad zakoračimo na jednu od društvenih mreža
ili nabasamo na vlastiti odraz u zrcalu.
Koliko ste se puta pogledali u ogledalo uvjereni da je vaš nos
veći nego što jest, da su vaše pore vidljivije nego što jesu, da su
vaše noge deblje ili mršavije nego što jesu? Jeste li ikad
prilikom vožnje tramvajem ugledali jednu dlaku koja je
promakla britvici pa ostatak dana proveli u uvjerenju da svi
oko vas vide samo nju? Jeste li se ikada posvađali s vama
bliskom osobom koja vas je uvjeravala da vam nešto dobro
pristaje, dok ste vi uporno tvrdili suprotno? Je li vam se ikada
činilo da vi i osoba preko puta jednostavno vidite drukčiju
realnost? S doktoricom znanosti Jelenom Balabanić Mavrović,
voditeljicom Centra za poremećaje hranjenja BEA, razgovarali
smo o tome što je to tjelesna dismorfija, kako se manifestira na
pojedincu i kako je izliječiti.
O čemu govorimo kada govorimo o tjelesnoj dismorfiji?
- Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva
zaokupljenost umišljenom ili malom estetskom manom.
Zaokupljenost tom manom, koja se može odnositi na neku
osobinu lica ili dijela tijela, može postati toliko velika da ometa
osobu u svakodnevnom funkcioniranju i stvara značajnu
patnju. Tjelesna dismorfija obično se javlja u adolescenciji. Kod
nekih oboljelih riječ je o zabrinutosti zbog akni, oblika ili
veličine nosa, ušiju, dojki, bedara, trbuha ili bilo kojeg drugog
dijela tijela. Kod mladića je čest oblik mišićne dismorfije, pri
čemu osoba sebe vidi kao nedovoljno mišićavog, fizički slabog,
Kako možemo znati da je riječ o poremećaju, a ne
jednostavno o lošem raspoloženju?
- Osoba koja pati od dismorfnog poremećaja opsesivno
razmišlja o tom izdvojenom dijelu lica ili tijela, promatra se u
ogledalu, analizira ga ili pak izbjegava svaki pogled na
navedeno područje. Odjećom, pokrivalima za glavu ili frizurom
pokušava prikriti umišljeni defekt. Ako se fotografira za
društvene mreže, posebno će paziti kako izgleda na
fotografijama, imat će pripremljene "trikove" kako bi izbjegla
izlaganje tog dijela tijela, a neki se uopće niti neće fotografirati.
Osoba s tjelesnom dismorfijom može se često uspoređivati s
drugima isključivo po tom navedenom kriteriju: odmah će na
drugoj osobi primijetiti ono što je u njezinu fokusu.
Kako mislite da društvene mreže i virtualni svjetovi utječu
na viziju vlastitog tijela kod mladih?
- Brojna nam istraživanja govore kako od pojave interneta
kod mladih jača nesigurnost povezana s vlastitim izgledom.
Vizualni sadržaji stavljaju naglasak na to kako izgledamo, a ne
na ono što jesmo, a prikazi idealnih tijela i savršenih života
drugih ljudi dodatno opterećuju mlade u ranjivim godinama
njihova odrastanja. Posebno je porazno to što, iako znamo da
su fotografije fotošopirane i propuštene kroz filtre, mi i dalje
vjerujemo u njih. Postoji istraživanje koje je ženama nudilo dvije
vrste fotografija ženskih tijela, na jednima je bilo napisano "ova
je fotografija fotošopirana", a na drugima nije, i pokazalo se
kako su fotografije s upozorenjem podjednako štetno utjecale
na djevojke koje su ih promatrale kao i one bez upozorenja.
Znamo da već petominutno izlaganje medijskim sadržajima
modne i kozmetičke industrije umanjuje zadovoljstvo vlastitim
tijelom. Stvar je dodatno otežana time što se fotografije djece i
mladih komentiraju i lajkaju, tako da su neka djeca i mladi
izloženi otvorenom posramljivanju zbog svog izgleda.
Koliko je tijelo važan dio identiteta danas? Mislite li da se
to mijenja s vremenom ili se samo mijenja svijest o tome?
- Tijelo je uvijek bilo važan dio identiteta. Danas, u doba
interneta i snažno prisutnih vizualnih medija, tijelo je još
značajnije kulturno određeno.
Čini li vam se, kao stručnjakinji, da djeca (posebice
djevojčice) sve ranije i ranije počinju doživljavati, osuđivati
i kritizirati svoje tijelo?
54