Gloria Glam 087

Bila je 2010. ili 2011. godina, i bila sam
srednjoškolka. Na repeat smo slušale
Rihannine hitove "Only Girl", "Love the Way
You Lie" i "California King Bed". Htjele smo
izgledati, pjevati i plesati kao ona. Bile smo
opčinjene njezinom crvenom kosom i
preslatkim usnama. Njezina je pojava oduvijek bila kultna, a
njezin utjecaj na djevojke diljem svijeta neupitan.
Poistovjećivale smo se s njezinom ranjivošću, znale sve
tekstove svih njezinih pjesama napamet. Zatim smo odrasle, a
Rihanna se redefinirala – iz rasplesane djevojčice izrasla je u
ozbiljnu, divljenja vrijednu ženu i etablirala se kao jedna od
najvećih zvijezda. Danas kada gledam njezine videospotove s
početka prošlog desetljeća, automatski se vraćam u mindset
četrnaestogodišnjakinje kakva sam tada i bila: promatram
Rihannine jako, jako mršave ruke, njezin minijaturni strukić,
njezine beskrajno duge, tanke, seksi noge. I shvaćam kako je
meni – osobi koja je započela proces oformljavanja početkom
prošlog desetljeća – mršavost, izgleda, nepovratno nametnuta
kao ideal ljepote kojem se nikad neću prestati diviti, koji nikad
neću prestati smatrati savršenim. Ideal kojem ću se svako
toliko vraćati. Tada su svi bili mršavi: Katy Perry, Taylor Swift,
pa čak i Ciara i Nicki Minaj. U ovom su mi trenutku tadašnja i
trenutna Rihanna gotovo pa nespojive. Ova revolucionarka
koju gledamo danas, nenametljiva, a ultimativna borkinja za
prava na autentičnost, potpuno je poremetila dosadašnje
beauty standarde i pokazala na bezbroj načina da ženska
ljepota nije unificirana. Vrhunac je dosegla u trudnoći, kada je
hrabrim, osebujnim i dominantnim outfitima redefinirala
modu, noseći trbuh onako kako bi ga, pa, nosili muškarci da su
oni ti koji rađaju: slavodobitno, ponosno, pomalo čak i prkosno,
bahato i prije svega – moćno.
No, ako želimo dokučiti kada je započela revolucija, kada je
mršavost ustupila mjesto oblinama, treba se vratiti nekoliko
godina unazad, čak i prije tih kobnih 2010-ih, kada je estetika
"tanje je više" bila alfa i omega beauty industrije. Treba se
vratiti na obitelj Kardashian, dakle na Kim, onu s kojom je
počelo sve što danas njegujemo i čime smo bombardirani:
opsesija oblinama, kalorijskim suficitom i vježbama za gluteus.
Iako je Kim definitivno među prvima zakoračila na stazu kojom
se danas kolektivno krećemo – u smjeru usvajanja različitih
tipova tijela, u smjeru prihvaćanja oblina kao simbola
ženstvenosti – standardi ljepote koje je ona promovirala
tijekom 2010-ih godina nerealni su i neodrživi. Njezine su
mjere tih godina iznosile 86 – 66 – 99 cm, a ni danas nisu
daleko od toga. Trbuh joj je na svim slikama bio, i još je uvijek,
besprijekorno ravan, prsa vječno uspravna, a stražnjica
zaglađena. U tom kontekstu posebice je naporno bilo slušati
obitelj Kardashian kako inzistira na tome da su djevojke do
svojih savršenih tijela došle baš zdravom prehranom i
vježbanjem. Ipak, Kim je u svojim rukama imala nevjerojatnu
moć – to je neosporivo – i svakako ju je uspješno upotrebljavala
i monetizirala, nekad u dobre, nekad u malo upitne svrhe. O
njezinoj se stražnjici pričalo i pričalo, njezina je pojava dovela
do katarze: godine 2014. Nicki Minaj izlazi s kontroverznom
pjesmom "Anaconda", a Meghan Trainor s "All About That
Bass". U videospotovima, pretežito onima rap i hip-hop
pjesama, polugole mršavice smjenjuju polugole "djevojke s
oblinama". Sve se više govori o tjelesnim nesavršenostima, a
mijenja se i slika o onome što "perfekcija" jest. Tada otprilike i
Rihanna mijenja svoj imidž – od mladolike mršave djevojčice
prema onome što će postati "Bad Gal Riri". Dobiva nekoliko
kilograma, pobjedonosno ih nosi, sve se manje opterećuje
nametnutim standardima ljepote jer je u stanju kreirati (i
obraniti) svoje. Na tom planu počiva i razlika između nje i Kim
Kardashian – dok Riri bira novi crop top za svoj trudnički
outfit, Kim pokušava skinuti osam kilograma u tri tjedna kako
bi se ugurala u haljinu za Met Galu.
Vladavina oblina trajala je nekoliko godina prije nego što su
na scenu stupili zoomeri, predstavnici nove generacije, s
imperativima uključivosti, tolerancije i raznolikosti. Uslijedila
je nova pobuna. Kao osoba koja je odrasla u svijetu koji je točno
znao opisati i odrediti što "lijepo" jest i kakvo bi trebalo biti,
Polako dozvoljavamo strijama, ožiljcima,
aknama, dlakama i celulitu da budu ono što
jesu - markeri naših tijela
48