Gloria Glam 087

generacija za sebe misli da je na nekoj prekretnici, pa tako i
moja, ali mislim da je stvarno zanimljivo kako će se sve to
mijenjati i kako će tehnologija penetrirati u tijelo. Imam dojam
da postajemo androidi, ali vidjet ćemo.
Kako doživljavate vlastito tijelo u tom smislu? Koliko ste
stidljivi i povučeni?
- To je jako kompleksno. Ako me pitate kako ja vidim tijelo,
onda mislim da je tijelo čista emocija. I ako ga bar malo slušamo,
ono nam sve pokaže, doslovno sve – kako se trebamo ponašati,
s kim se trebamo družiti i kako provoditi slobodno vrijeme...
Ali, za sve to potrebna je ozbiljna disciplina, zato što se najteže
suočiti sa samim sobom. Mogu stati na pozornicu ispred
10.000 ljudi potpuno gola bez problema, dok će mi mnogo teže
biti pokazati partneru koliko mi vise grudi. Na neki način tijelo
doživljavam kao alat, ali s druge strane ono je nešto
najintimnije, pa slobodno mogu reći da nisam toliko intimna
koliko sam možda performativna na društvenim mrežama. O
tome govori i to što želim da me potpisuju s Kukla kada je u
pitanju moj rad, a Katarina sam za bliske ljude i obitelj.
Svakodnevno smo preplavljeni raznoraznim sadržajima –
onima koji nas zanimaju i onima koji nam apsolutno ništa
ne znače. Kako kontrolirate sadržaj koji dolazi do vas?
Koje filtre upotrebljavate kako biste se zaštitili od
predoziranja informacijama?
- To mi jako teško ide, osobito sada kada sam u drugom
stanju. Google oglasi doslovno me napadaju sa svih strana. Ali
uvijek imaš tu moć staviti telefon na off. Mislim da je ta
diskonekcija jako bitna. Čak i ja, ipak sam kao i svi ostali,
ponekad skrolam po dva sata pa se nakon toga zapitam što mi
je ovo trebalo. Definitivno se bolje osjećam kada pročitam pet
stranica neke knjige ili gledam u drvo pet sati, mnogo više
dobijem od toga. Ali, tu smo gdje smo, internet je sada sastavni
dio našeg života, tako da i dalje radim na toj zaštiti. Međutim,
to je uvijek mač s dvije oštrice i pitanje je koliko je dobro ne
čitati vijesti, na primjer, a koliko bi zapravo bilo dobro da ipak
znam neke stvari... Ipak, ako si jednom radio u medijima,
nekako znaš koliko je sve laž. Sve je režirano, samo je pitanje
tko je redatelj moje realnosti, jesam li to ja ili dozvoljavam
nekome drugome da to radi.
Negdje sam pročitao da vam odgovara nomadski način
života, stalno ste u pokretu i negdje na putu. Što je važno
znati kada vam se život odvija u jednom koferu?
- Ovo će možda biti klišej, ali podijelit ću ga, jer mi je prije
nekoliko dana konzultant na scenariju rekao da se ne bojim i
ne izbjegavam klišeje, jer inače ulaziš u još veće. Ja nemam
stalnu adresu, trenutno sam u Parizu, na primjer, i pitanje je
gdje ću biti za dva mjeseca. Vjerojatno ću biti u Beogradu, ali
možda i neću. Zato mislim da je fora u tome da shvatiš da je
tijelo tvoj dom. To mi je super kod nomadskog života, jer onda
nekako u svemu možeš uživati, a da se ne vežeš za nešto
materijalno. Ja sa sobom uvijek nosim i svoj dom i svoj kofer,
a to je moje tijelo.
Što radite kada vam je smrtno dosadno? Na primjer,
kad sjedite na večeri i ne znate što sa sobom.
- Idem kući. Ili me počne boljeti želudac i onda znam da
moram ići. Vrlo dobro znam prepoznati što znači dosada jer
sam iz jako malog grada u kojem je sve sivo i ništa se ne
događa, pa sam uvijek nešto izmišljala i bila hiperaktivna samo
da izbjegnem tu dosadu. Ali i dosada nas uči nekim stvarima,
no svjesna sam koliko je naš život nepredvidiv i limitiran pa ga
ne bih baš voljela potrošiti u dosadi.
Koje biste navike voljeli izbaciti iz svakodnevnog života,
ali vam ne ide?
- Instagram. Šalim se. Baš sada kada se spremam postati
roditelj i nekome tko nije moj pas, pazim koliko vremena
provodim na telefonu i razmišljam želim li da moje dijete u
svom sjećanju ima tu sliku mene na telefonu. To su možda
neke navike koje bih izbacila totalno iz života. I da, voljela bih
da sam opuštenija po pitanju zdravlja, jer mislim da sam malo
opsjednuta tim temama. Voljela bih i da imam više
samopouzdanja i da se manje preispitujem bez ikakvog
razloga. A vi?
Ja? Mislite što bih ja volio promijeniti u vlastitom životu?
- Da. Da.
Da prestanem biti ovisan o ljudima i da ne upijam sve
njihove emocije. Mislim da sam previše opsjednut ljudima i
da im dajem previše svog vremena. Užasno ih ozbiljno
shvaćam i slušam što govore - ponekad i predoslovno.
Mislim da je važno naučiti u životu da ne treba previše
ozbiljno shvaćati ni sebe ni druge.
I za kraj, kako se pripremate za novu ulogu u svom životu?
- Mnogo čitam. Možda ne djeluje tako, ali jako sam
analitična i volim razmišljati, tako da baš puno čitam, iako ne
bih htjela biti rob nekih teorija. Međutim, dobila sam ovu
rezidenciju na najljepšem mjestu na svijetu baš kad sam
trudna i imam mir, pa mogu pisati i pripremati film. Mislim da
sam privilegirana zbog toga. Ali uglavnom razmišljam što
znači nekoga odgajati, što znači disciplina, što znače pravila?
To su mi sve zagonetke. S djetetom definitivno moraš
prihvatiti da nemaš onoliko kontrole koliko želiš. A na kraju
svega toga stoji da trebaš prihvatiti samog sebe, prihvatiti
svoje nesavršenosti. Dijete je u tom smislu baš jedno veliko
ogledalo. I dosta mi je zabavno kad pomislim da trenutno u
sebi imam dva srca.
Tijelo je čista emocija. Na neki ga
način doživljavam kao alat, ali s druge strane
ono je nešto najintimnije
45