Gloria Glam 087

Otkud uopće dolazi ta poznata latinska krilatica -
mens sana in corpore sano - odnosno "u zdravom tijelu zdrav
duh"? Prvi ju je upotrijebio rimski pjesnik Juvenal, aludirajući
svojim stihom na to kako su "zdrav duh i zdravo tijelo" nešto na
čemu treba biti zahvalan, nešto čemu treba smjerati. Koje
stoljeće prije u antičkoj Grčkoj kombinacija lijepog i dobrog
smatrala se idealom, a podrazumijevala je simetriju i proporciju
- ravnotežu u fizički lijepom kao i u unutarnjem dobru, odnosno
moralu. Do ideala bi se dolazilo tjelesnim odgojem, dakle
tjelovježbom, i intelektualnim razvijanjem uma. Jedno bez
drugog bilo je nepotpuno, a jedno s drugim - kruna ukupne
vrline. No ni stari Grci ni rimski pjesnici nisu mens sana in
corpore sano shvaćali onako kako mi danas shvaćamo tu izreku.
U našem ju se jeziku doživljava kao uputu koja nalaže da će, ako
dovoljno vježbamo i živimo zdravo, uslijediti i cjeloživotno
samopouzdanje i mentalna, odnosno duhovna stabilnost.
Iako na prvi pogled to može biti istina, jer svi smo svjedočili
tome koliko se čovjek dobro osjeća čim izađe iz kuće, ode u
FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA
šetnju, popne se na brdo ili odradi trening plivanja, situacija nije
jednostavna i zato se o njoj danas, u vrijeme kada na
društvenim mrežama sve težimo pojednostavljivati i svoditi na
brzošireće narodne krilatice, mora razgovarati. Slažem se s
time da su kretanje, sport i tjelovježba prvi koraci koje čovjek
mora poduzeti, iako protiv svoje volje, ako se osjeća psihički
loše i umorno. Zdrava hrana utječe na svaku stavku našeg
života; ako damo organima priliku da se odmore tako što ih
hranimo zdravo, sigurno je da će i um biti bezbrižniji. Ako tijelo
održavamo pokretnim, fleksibilnim i snažnim, sigurno je i da će
mašta teže pronalaziti razloge za strah. Riječ je o čistoj biologiji,
gdje svako pretjerano analiziranje postaje suvišno. Dapače, u
staroj su Grčkoj govorili kako je zdrava osoba ona koja je
dovoljno intelektualno i tjelesno okupirana da nema prostora
za razbibrigu. No, gdje bismo bili kad bi stvari bile tako
jednostavne. Uz kvalitetnu rutinu, rezultati koje donosi trening
stižu brzo, a ostaju dugo, no isplati se preispitati poznatu
sintagmu i dokučiti je li zdrav duh posljedica ili je barem
djelomično preduvjet za postizanje zdravog i lijepog tijela.
U
ovo vrijeme kada smo svi već
pomalo opasno ovisni o
internetu i društvenim
mrežama, među ljudima se
gomilaju osjećaji nesigurnosti i
anksioznosti. Kolektivno smo
neodlučniji, koncentracija nam je
sve manja, a disciplinu i rutinu
teško je održati i ustabiliti.
Daleko od toga da se
organiziramo dovoljno kvalitetno da od toga imaju koristi i
naše tijelo i naš duh, često se uhvatimo kako zavidimo ljudima
samo na tome što svaki dan uspiju pojesti doručak prije posla.
U tom kontekstu, početi vježbati (ako kroz život već nismo
stekli tu naviku) izuzetno je težak zadatak. Znamo da uz
uvođenje redovitih treninga najčešće ide i promjena čitavog
stila života. Pokrenuti jednu takvu inicijativu znači naglo
skočiti u nepoznato, u svijet u kojem nam prijeti ono čega se
grozimo. Neuspjeh, primjerice. Iznevjerena očekivanja. Znoj,
umor i preopterećenost. Samosvijest. Strah. Da ne govorim o
izlaganju pred drugima, o dolasku na mjesto - bila to teretana,
studio za jogu ili nasip - gdje ćemo se osjećati opkoljenima i
razoružanima, a svaka osoba oko nas bit će poput odraza
našeg neznanja i naše nedostatnosti.
Taj osjećaj da svi gledaju nas, da nam se svi smiju jer s
dvadeset ili trideset i nešto godina ne znamo pravilno trčati
nije baš lako prebroditi, osobito ako imamo problem s
vlastitom vizijom sebe. Također, ako naši mentalni obrasci
razmišljanja obiluju samokritikom i nesigurnošću, znatno smo
skloniji odgađanju planova i prokrastinaciji, traženju svih
mogućih izgovora kako bismo i ovaj put rekli "od sutra", kako
bismo si opravdali izostanak s još jednog treninga. Ako
pretpostavimo (a brojna istraživanja i osobna iskustva to
potvrđuju) da tjelesno aktivan i zdrav život zaista vodi ka
zdravijem umu, vrlo je važno naglasiti da to iziskuje puno truda
i rada, što prije svega zahtijeva naprasit izlazak iz zone
komfora, a zatim i dugotrajno stjecanje i održavanje discipline.
A to pak znači da je za stjecanje zdravog tijela upravo zdrav
duh nulta i osnovna točka.
Točnije, za zdravo i snažno tijelo potrebna je velika (i realna)
želja da bi se ono izgradilo. Osoba koja želi vježbati ne mora u
37