Gloria Glam 087

io u nekom obliku vegetativnog stanja. Posljednje tri godine
je imao 24-satnu skrb. Bilo je to nepodnošljivo bolno za gledati
i samo se nadam da on toga nije bio svjestan. I znali smo da će
doći taj trenutak, ali kad se stvarno dogodio, bio je potresan.
Uz jedno ogromno olakšanje što više ne mora patiti. Kroz prvo
desetljeće bolesti mogao je komunicirati i kretati se po stanu,
tako da smo imali priliku razmijeniti puno ljubavi i nježnosti, a
ljubav uvijek pronađe svoj put.
Hoćeš li nekim spontanim evociranjem prošlosti upoznati
sina Blooma s djedom kroz priče i sjećanja?
- Apsolutno. Dakle, Bloom je isti on. Fizička kopija mojeg
tate. To je upravo nevjerojatno. Kad god ga vidi, moja mama
ne može vjerovati. Ja sam ženska kopija svog tate, ali ovo su
dva muškarca kopije. I to mi ispunjava srce nekom toplinom.
Kao da je i tata na neki način ovdje i prisutan kroz njega.
Mislim da bi ga moj tata naprosto obožavao i da se od njega ne
bi odvajao. Bloom nosi taj njegov zavodnički osmijeh, uvijek
gleda žene malo "ispod oka". Oni su neke srodne duše.
Bez obzira na bezuvjetnu samostalnost, borbenost,
egzistencijalnu sigurnost koju emaniraš, jesi li kroz
ljubavno partnerske odnose ipak tražila zaštitu u obliku
muške energije?
- U tom smislu ne, nikad. No, jako volim imati muškarca uz
sebe. Iz puno razloga. Volim imati partnera, volim osjećaj
sigurnosti. Ispunjava me atmosfera zajedništva. Volim to
stanje. Pogotovo u mojem poslu. Sama žena – javna ličnost. To
je vrlo nelagodan osjećaj u našem društvu. Vjerojatno u
svakom. To je ona druga strana "slave". I nakon toliko godina
iskustva, dok hodam sama po cesti, i dalje se osjećam
nesigurno. Prilaze mi ljudi, žele mi se obratiti, možda me samo
potapšati i izraziti neki oblik komunikacije, nešto reći. Može
biti i najpozitivnije, najbenignije, ali je nelagodno. Mase
muškaraca žele s tobom imati bilo kakav odnos samo da
mogu izigravati frajere. Dovoljno im je da se dopisuju s tobom.
To im daje neki lažan osjećaj da su posebni. Neku moć. Meni je
to oduvijek bolno i na neki čudan način zastrašujuće. I onda je
puno lakše biti u vezi s nekim kome sto posto vjeruješ. Ne
volim spavati sama. Ne volim biti sama. Jedino se u hotelima
osjećam sigurno. To je ta neka moja bizarna ljubav s hotelima.
Vjerojatno mi prisutnost drugih i činjenica da me samo zid
sobe od njih dijeli daje osjećaj zaštićenosti. U hotelima bih
dovijeka mogla biti sama, ali u životu doista ne. Ili barem teže.
Jesi li ikad prošla kroz istinsko iskustvo samoće?
- Pet godina sam bila single. Prije nego što sam upoznala
supruga. Tih pet godina nisam stala s poslom. Isključivo sam
radila i nakon svirki bježala na putovanja sa svojim društvom
koje nazivam "internacionalno društvo". Moja braća i sestre
po putovanjima. Od Ibize, Mikonosa do Londona i New
Yorka... To je jedno značajno razdoblje mojeg života i veliko
iskustvo. Bila sam ko "momak". (smijeh) I tad sam tu samoću
zapravo kompenzirala na neki način. Ali u meni postoji
iskustvo samoće i usamljenosti. I ono me još dublje izgradilo.
Kratki sadržaj ljubavne priče sa suprugom?
- To je ljubavna priča u nekoliko nastavaka, ali sama si to
tražila. Prvi sam ga put upoznala prije nekoliko godina kad
sam za vikend otišla s prijateljicom u hotel u Šibenik. On je bio
direktor hotela. Došao nam je poželjeti "dobrodošlicu". Ništa
se senzacionalno nije dogodilo u tom trenutku. Bio je iznimno
ugodan i simpatičan, ali sam ja tad bila duboko uvjerena da ću
se udati za stranca. Imala sam viziju o tome da nikad neću biti
s domaćim čovjekom. Nekim tko će možda i nesvjesno biti sa
mnom samo zato jer sam poznata. Ježila sam se od tog
koncepta. Moj je san bio da me netko voli organsku kakva
jesam, a ne zato što sam poznata. No, on je prišao. Donio bocu
šampanjca i popričali smo na bazenu hotela. Kad je otišao, na
recepciji sam pitala: "Tko je ovaj čovjek?" Oni mi kažu:
"Direktor hotela", a ja sam tad samo pomislila: "Kako ovaj
frajer samo miriše..." Imao je takav miris... Senzacija,
nemoguće za opisati. Evo i sad ga nosim u nosnicama. Tu
završava prva sekvenca.
Drugi dio?
- Došla sam ja i sljedeće godine. Bila sam puno puta u tom
hotelu i svaki bi me put on dočekao, poslao neki znak pažnje.
Naprosto pristojan čovjek i beskrajno nenametljiv. Jednom
nam je prilikom u prolazu rekao: "Večeras imamo otvorenje
novog bazena. Hoćete se spustiti na party?" Budući da mi
nismo imale nikakvih planova osim otići na neku večeru,
pristale smo. I tako smo se prijateljica i ja spustile na bazen,
počele razgovarati, a on se pojavio s nekakvom potpuno
drugačijom energijom od svih onih godina prije. Kao da je
zračio: "E, sad ću te osvojiti..." To se osjeti. Ja ne znam što je
meni bilo taj dan da sam se prepustila toj priči, ali jesam. Nije
se ništa konkretno dogodilo, ali sam dopustila da mi udvara.
Noć je završila i svatko je otišao na svoju stranu. Ja na
dogovorenu turneju koja je završavala na Korčuli. Odjednom
me nazvao i predložio da pri povratku za Zagreb stanem u
Šibeniku kako bi me odveo na ručak na Kornate.
Hipnotizirano sam pristala. I tako su mene moji dečki iskrcali
iz kombija nakon tri neprospavane noći. Naravno da sam
izgledala kao da me je autobus pregazio. Sjećam se da sam
pomislila: "Kad me ovaj čovjek sad vidi, požalit će gadno..."
Međutim, odveo me na Kornate na ručak. I tek tu počinje
filmski scenarij.
Epilog ljubavne priče... odnosno početak?
- Toliko smo jeli i zabavljali se da je pao mrak. Imali smo
neku minijahtu koju je vozio skiper, no kako je pao mrak,
skiper je došao upozoriti da moramo nazad. Nama se, nekako
baš i nije išlo. I još pola sata, još pola sata dok se more nije
toliko dignulo da je već bilo opasno za plovidbu nazad iako nije
bila velika udaljenost do kopna. Ipak smo krenuli i more se do
te mjere diglo da sam pomislila da je gotovo, da je moj život
završio, da će nas valovi preokrenuti. Tada nas je skiper
odlučio vratiti nazad u restoran. Znam da mi je trebalo nekih
sat vremena da dođem k sebi jer sam bila blijeda. Kad sam
došla k sebi, kaže on meni: "A ništa, sad smo tu moramo i
večerati." Ostali smo tulumariti do tri ujutro. Onda nam je
vlasnik restorana dao sobicu za čistačice, jer je to bio jedini
prostor za spavanje. Sobica je imala jedan krevet, a nas smo
dvoje. I eto. Od tada se nismo više razdvojili.
Ovo je priča s elementima grčke mitologije?
- I elementima Disneya. Taj dan kad smo se vraćali nazad u
Šibenik, u vožnji mi je rekao: "Ja mislim da bismo se mi trebali
oženiti." Ja sam mu u šali odgovorila: "Pa naravno, sad ćemo!"
Međutim, on je toliko ostao pri tome da smo se nakon pet
mjeseci hodanja zaručili. Ostalo je povijest.
28