Gloria Glam 087
Ljetni broj Glorije Glam 2022.
Ljetni broj Glorije Glam 2022.
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Umjetnička karijera koja traje dulje od 40 godina teško da se<br />
može svesti na uvod, stoga treba reći da Vlasta Delimar u<br />
svojim performansima ispituje status žene kao društvenog i<br />
kreativnog bića te njezine mnogostruke uloge: domaćica,<br />
majka, umjetnica, ljubavnica. Njezin je rad zauvijek<br />
inspirativan za iščitavanja politike, odnosa umjetnosti i tijela,<br />
ženskog tijela – koje je neprekidno na nišanu raznih<br />
partrijarha, moćnika, obrazovnih i medicinskih sustava.<br />
Izvedbeni studiji također joj se mogu zahvaliti za doprinos<br />
vitalnosti koju i dalje teorijski i praktično aktivira. Ovaj je<br />
razgovor posvećen njezinom i inim ženskim tijelima.<br />
Kako valja misliti sintagmu "izvedbeno tijelo"?<br />
- Odgovorit ću nekim povijesno važnim primjerima.<br />
Izvedbeno tijelo je Pina Bausch, koja je plesni pokret tijela<br />
u prostoru dovela do apsoluta. Uspjela je to zato što je<br />
uključila gotovo sve umjetnosti. Ili jedinstvena fonetska poezija<br />
Katalin Ladik, koja je pokazala što tijelo može još. No sjetimo<br />
se i slavne Ciccioline i njezinih erotskih performansa. Čak je<br />
bila i zastupnica u talijanskom parlamentu, što je dodatna<br />
politička vrijednost izvedbenog tijela. Evo još iz bliže nam<br />
sadašnjosti. Tu je sjajna Josipa Bubaš, koja se uz teoretski<br />
rad i sama bavi izvedbom tijela, što je vrlo hrabro i pošteno.<br />
A vlastitu izvedbu postavila sam kao elementarno tijelo, kao<br />
egzistencijalno tijelo koje mi uz erotiku i seksualnost kao<br />
najjače tjelesne senzacije daje veliku mogućnost da budem<br />
samosvjesna i slobodna osoba.<br />
Što vam se čini da su (zapravo) granice tijela?<br />
Osim onih, povremeno, očitih...<br />
- Ako se sjetim srednjoškolskih istraživanja kroz<br />
književnost, filmove, likovnu umjetnost čini mi se da sam imala<br />
dobre temelje kojima sam nadograđivala vlastite spoznaje i<br />
otklanjala sumnje. Proglas Bretona i Éluarda: "Misao nema<br />
spola, ona se ne razmnožava" činio se jako važan. Tada je to<br />
bila subverzivna misao koja mi je trebala. Osamdesetih smo<br />
doslovno gutali Marquisa de Sadea, a one koji nisu čitali<br />
njegova "besramna dijela" smatrali smo erotski nepismenim<br />
osobama. Kad sam prvi put kao srednjoškolka gledala<br />
Bergmanov film "Krici i šaputanja", shvatila sam da je<br />
besmisleno misliti o granicama tijela. Po meni neku granicu<br />
tijela određuje ono samo, a to je stanje svijesti od neželjena<br />
bola. A moralne su granice nevažne, jer ih postavljaju<br />
uglavnom amoralne osobe.<br />
Kako ste savladavali svoje intimne i profesionalne<br />
barijere? Kada ste pošteno autorefleksivni...<br />
- Uz rad "Kurac volim" 1981. ostvarila sam umjetničku<br />
emancipaciju, jer to nije bila civilizacijska prerušenost, ni<br />
egzistencijalni prijestup, ni prekoračenje. To je bio prikaz<br />
erotsko estetske egzistencije koju su ipak neki prepoznali.<br />
Čin umjetničkog poštenja. No, nažalost, feministkinje su me<br />
mrzile jer su potpuno krivo očitale rad. Muškarci su mi pak<br />
nudili svoje kurčeve jer su i mnogi od njih također imali<br />
krivu percepciju. Roditelji i rodbina poricali su povezanost<br />
sa mnom, oni su pak totalno zastranili.<br />
Koje je granice bilo teško, a koje je još uvijek<br />
teško/teže prijeći?<br />
- Kroz fotografsko erotske susrete kakve sam počela raditi<br />
sa Željkom Jermanom početkom osamdesetih nije nam<br />
padalo na pamet da se opterećujemo bilo kakvim granicama<br />
institucionalnih moći. Čak smo preskočili i erotski dendizam i<br />
odmah ušli u libertinsku inicijaciju i ljubav prema istini.<br />
Impresija tijela bila nam je najvažnija. Moj prvi samostalni<br />
performans "Transformacija ličnosti (odjećom, šminkom,<br />
frizurom)" u Galeriji SC 1980. bio je zapravo pokazatelj u<br />
kakvoj sam poziciji kao žena umjetnica bila u tadašnjoj<br />
Jugoslaviji. Zanimljivo je da sam kao mlada žena koja je<br />
obnaženim čistim tijelom izražavala slobodu uma svakako<br />
mogla proći bez cenzure uz sve sprege socijalističkog režima.<br />
Vjerojatno zato što nisam ni na koji način direktno ugrožavala<br />
tekovine samoupravnog socijalizma. Nisam narušavala<br />
koncept zajedništva bratstva i jedinstva tadašnje države<br />
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Čak sam<br />
1986. godine dobila nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, koja je<br />
bila jedna od najprestižnijih nagrada za najveća postignuća<br />
mladih umjetnika do 35 godina. Fotografija mojeg golog tijela<br />
koje stoji ispred zida Galerije SC i na koji sam ispisala "Ovo sam<br />
bila ja 1980. kada je umro drug Tito" možda je bila najslađa<br />
granica koja se mogla bezbolno prijeći.<br />
Izazovi ženske subjektnosti u političkom prostoru kao što<br />
je naš suočavaju nas sa, činilo se, davno nadiđenim<br />
temama – prava žene na vlastito tijelo, na vlastite odluke...<br />
- Uvijek sam htjela reći baš sve, iskreno, jer i ono što se<br />
možda činilo nemogućim, bilo je moguće u mojem prostoru<br />
istine. Možda su baš zato mnogi radovi na samostalnoj izložbi<br />
bili oštećeni u Galeriji ŠKUC 1985. godine u Ljubljani.<br />
Nemilosrdno i agresivno bili su zarezani nekim oštrim<br />
predmetom. No, i danas se opet pitam. Jesmo li svjesni koliko<br />
je godina prošlo od prvih javnih borbi za slobodu pobačaja, za<br />
vlastitu odluku o vlastitom tijelu, kada su se uz ostale zalagale<br />
za to sjajne, hrabre i pametne žene poput Clare Zetkin ili<br />
Aleksandre Kollontaj. A mi još dandanas raspravljamo i<br />
pitamo se je li pobačaj potreban ili etičan. To znači da smo<br />
zapravo još na početku i kao da sto i više godina uopće nije iza<br />
nas. Ali nije samo problematičan pobačaj. Problematična je<br />
komunikacija između žena i muškaraca i društva općenito.<br />
Previše se naglašava odgovornost samo žena. Pa zar je žena<br />
začela po Duhu Svetom? Danas postoji niz mogućnosti<br />
kontracepcije za muškarce. Obuzdajmo dragocjene muške<br />
spolne stanice koje su bezvrijedne bez ženske spolne stanice.<br />
Vrlo jednostavno, zar ne? Ali za to je potrebna dobra<br />
komunikacija i edukacija. I kada sam napravila rad "Treba<br />
vjerovati muškarcima", koji je bio postavljen u javni prostor<br />
ulice, skupina neke neinteligentne feminističke organizacije ga<br />
je uništila. I još jedan važan element koji stalno ponavljam –<br />
dokle god će žene pristajati da promjenom prezimena gube<br />
svoj identitet i svoju autonomiju, neće imati pravo na vlastite<br />
odluke. I dokle god će pristajati da budu umiljate ženice koje<br />
peglaju muške košulje, neće imati pravo na vlastito tijelo.<br />
Zašto institucije puno više porobljuju žensko nego<br />
muško tijelo?<br />
- Zato što institucije i nadalje uzgajaju erotske analfabete.<br />
Zato što uštogljeni kustosi i dalje noću vode ljubav s ugašenim<br />
svjetlom. I zato što i dalje "uzgajaju" osobe koje ne razumiju<br />
erotsku velikodušnost. I zato što smatraju da je ženska<br />
seksualnost funkcija, a ne snaga. I ne shvaćaju da se uz erotiku<br />
bolje uče život i umjetnost. Zato mi je uvijek bilo važno<br />
naglašavati univerzalnost ljudskog bića, pa sam govorila: niti<br />
204
Change language