Gloria Glam 087

Šekoranjin izlog trajno je
promijenio izgled i
osjećaj Zagreba. Znamo
što očekujemo i ne
znamo što smijemo
očekivati, svaku sezonu
iznova. Vlada minimalističkim jednako
kao i baroknim principima kiča. Njegov
rukopis po sebi je poezija. Surađuje s
pjesnicima. To je priča Dežmanove ulice
u Zagrebu. U blizini HDLU-a studio je
Franić Šekoranja, gdje se osmišljavaju
intrigantni interijeri hotela, vila i
privatnih kuća. Ovaj razgovor svoj je
povod našao u prekrasnom,
novouređenom malom stanu Saše
Šekoranje u Rovinju, koji je uredio po
standardima idealnog klijenta. Što on
sebi sam i jest: idealan, s puno kriterija,
brz i hiperestetičan.
Počeci, bilo kakvi, u našim sjećanjima
variraju jer su – po mnogim
misliocima – naša sjećanja nužno
lažna. Kakva su vaša sjećanja na vaše
umjetničke, profesionalne početke?
Kada ste zapravo krenuli crtati?
- To vjerojatno nije laž. Kao što
vjerojatno curice uzmu barbiku, dečki
neki pištolj, netko uzme olovku. Meni su
oduvijek bili privlačni i zemlja i crtanje.
Ako ne bih imao olovku, imao bih šibice
pa bih slagao nešto – naravno, to je priča
mojih roditelja, osobno se tog ne sjećam.
Ipak, sjećam se da sam kod djeda i bake,
koji su bili bogati, raskošni, i živjeli vrlo
"barokno", i drugih koji nisu bili
rastrošni i koji su živjeli dosta asketski –
razvio svoja dva estetska usmjerenja,
odnosno tendenciju ka minimalizmu i ka
baroknim obilježjima svog rada. I danas
mi je tako, u jednom sam trenutku
okrenut prema baroku, Božiću, a već u
drugom želim isprazniti izlog, izbaciti
sve i imati minimalno uređenje.
189