Gloria Glam 087

Premda se čini da je
sport pod utjecajem
mode – svaki
dizajnerski model
tenisica, trenirke ili
majice s kapuljačom
javnosti je predstavljen kao ultimativni
modni krik, istina je drugačija. Da nije
bilo sporta – tenisa, nogometa, košarke,
fitnessa... suvremena moda definitivno
ne bi izgledala tako kako izgleda danas:
umjesto udobne i praktične odjeće koja,
na koncu, odgovara zahtjevima
današnjeg načina života, još bismo patili
u korzetima, suknjama s podsuknjama i
strogo krojenim sakoima od čvrstih
nerastezljivih materijala. Odjeća za
bavljenje sportom, naime, plodan je
teren za isprobavanje različitih noviteta
u tkaninama, krojevima i formama, te je
bila i ostala generator stilskih promjena.
Te su se promjene odrazile na način
kako se odijevamo za posao, zabavu,
odmor i slobodno vrijeme, a neki su
odjevni predmeti ušli u dnevnu
garderobu u izvornom obliku –
primjerice, tenisice i trenirke, koje se
danas smatraju komadima za sve prilike.
Prvi komadi sportske odjeće
pojavljuju se krajem 19. stoljeća među
britanskim i francuskim pripadnicima
dokone klase koji su uživali u omiljenim
hobijima, jahanju i lovu. Krute, strogo
krojene sakoe u kojima su te aktivnosti
bile ograničene, zamijenile su jakne od
laganijih materijala, komotnog kroja i
bez krutih međupodstava. Zatim je 1892.
američka gumarska tvrtka United
States Rubber Company počela
proizvoditi cipele s gumenim potplatima
namijenjene atletičarima. No, kako je
guma savršeno prianjala uz travnatu
podlogu, ubrzo su ih počeli nositi i
tenisači – otuda naziv tenisice.
Početkom 20. stoljeća razvitak sportske
odjeće dobiva novi zamah zbog
aktivnijeg načina života koji su počele
voditi žene. Sufražetski pokret učinio je
svoje – osviještene o vlastitoj vrijednosti i
emancipirane, žene su vozile bicikle,
igrale tenis i plesale u noćnim klubovima.
Za takvu je slobodu življenja trebala i
odgovarajuća odjeća sašivena od
odgovarajućih materijala – u ovom
slučaju džerseja, pamučnog ili vunenog
pletiva, tada noviteta na tržištu.
Trebala je i prava osoba da shvati
njegove prednosti za izradu odjeće –
Gabrielle Coco Chanel, slavna francuska
dizajnerica koja je bila pionirka stila
danas poznatog kao "athleisure", spoj
sportske udobnosti te dnevne elegancije
i ženstvenosti. Kako bi ženama
omogućila slobodu pokreta, legendarna
Coco kreirala je haljine i suknje koje su
otkrivale gležnjeve i dio nožnog lista te
bluze kratkih rukava ili bez njih.
U to su vrijeme takvi krojevi bili prava
senzacija, pa i skandal, kojem u današnje
vrijeme ne bi pariralo ni da se netko u
javnosti pojavi potpuno gol – takva je
tada bila represija nad pokazivanjem
ženskog tijela.
Jedan od istaknutih dizajnera
sportske odjeće bio je Parižanin Jean
Patou. On je zaslužan za kreiranje
teniske suknje u kojoj se 1921. na
Wimbledonu pojavila ondašnja
superzvijezda bijelog sporta Suzanne
Lenglen. Patou je kreirao plisirani model
midi dužine koji je kombinirao s
pamučnim kardiganom. Tenisačica ga je
nosila na terenu, ali i izvan njega,
popularizirajući taj tip odjeće u Europi.
Časopis "Vogue" je 1926. izvijestio: "Tri
četvrtine dnevne mode koja se nudi u
Parizu je sportskog tipa. Jednostavna,
praktična i mladenačka, njezin utjecaj
sve se više osjeća izvan područja sporta,
u kolekcijama dnevne odjeće te odjeće za
ljetovanje i putovanja."
I dok su pariški dizajneri na čelu s
Coco Chanel dizajnirali sportsku odjeću
po konstrukcijama i pravilima visoke
mode, kreacije američkih dizajnera bile
su primjer njezine lakoće i
jednostavnosti. I s druge strane
Atlantika u sportskoj su modi vladale
žene koje su svojim ležernim pristupom
odijevanju pomogle američkoj modnoj
industriji da izađe iz sjene francuske.
Kreacije Claire McCardell primjeri su
američke estetike sportske odjeće koja
se temelji na funkcionalnosti, opuštenoj
formi i praktičnim tkaninama lakim za
održavanje, a sve su to obilježja i
suvremene sportske mode. Bonnie
Cashin je, pak, praktičnost postizala
pomoću slojevitosti, a među prvima je
upotrebljavala metalne zatvarače i velike
našivene džepove na odjevnim
predmetima. Njihov je rad nekoliko
desetljeća poslije, u 80-ima, nadahnuo
dizajnericu Donnu Karan za njezinu
slavnu kolekciju "Sedam lakih komada",
set odjevnih predmeta sportske estetike
koji su se mogli kombinirati zajedno.
Malo-pomalo i do kraja dvadesetog
stoljeća većina je onoga što se nosilo bila
sportska ili sportom nadahnuta odjeća.
U članku objavljenom u "Vogueu" 1989.
raspravlja se o upotrebi fitness odjeće
kao ležerne svakodnevne odjeće, uz
zaključak da je simbioza dizajnerske
estetike i sportske praktičnosti
proizvela potpuno novu kategoriju
odijevanja, koja se naziva athleisure.
Godine 1994. isti je časopis objavio da je
"revolucija fitnessa stvorila ne samo
odjeću za vježbanje ljepšeg izgleda i
boljih performansi već je također poslala
sportsku opremu iz teretane i s
117