Gloria Glam 087

LIPANJ 2022. CIJENA 35 KN BR. 87 

Slovenija 5 €; BiH 9,00 KM; Makedonija 90,00 DEN 

ISSN 1846-3320 PRINTED IN CROATIA 

IN CORPORE SANO

3

sadržaj 

novosti 

14 

SMALL TALK O MODI, 

LJEPOTI I UMJETNOSTI 

priče 

36 

U BALANSU 

Je li zaista u zdravom tijelu 

zdrav duh? 

42 

KUKLA KESHEROVIĆ 

Tijelo je čista emocija 

46 

EVOLUCIJA LJEPOTE 

Od Kim Kardashian do 

Grace Vanderwaal 

52 

ODRAZ U ZRCALU 

Kako se nositi s 

iskrivljenom slikom 

56 

EMILY RATAJKOWSKI 

Tanka granica između 

objektivizacije i 

emancipacije 

60 

UMIJEĆE STARENJA 

Licenca za vitalnost 

66 

NIJANSE SPEKTRA 

O spolu, rodu i borbi za 

tijelo 

70 

24 

Maja 

Šuput 

Tatarinov 

GG KOLUMNA 

Je li ikoga stvarno briga kako 

izgledamo? 

moda 

74 

JONATHAN ANDERSON 

Provokator koji stvara izvan 

okvira 

78 

KORZET 

Simbol nesputane 

seksualnosti 

82 

GG MODNI EDITORIJAL 

Ako ne voliš sebe, kako voljeti 

drugog 

100 

POGLED NA DIZAJN 

Redefiniranje normi 

108 

PROVOKACIJA 

Dizajn Mihaele Brajković 

122 

LJETO 2022. 

Nepodnošljiva lakoća 

postojanja 

144 

ANA IVANČIĆ 

Kreatorica novog modnog 

reljefa Zagreba 

ljepota 

156 

GG NJEGA 

Sjaj preplanule kože 

158 

PLAMEN U KOSI 

Zavodljivi crveni kolori 

168 

BRIGA O SEBI 

Seksualni wellness je novi 

self-care 

170 

GG TATTOO 

Koža kao slikarsko platno 

lifestyle 

180 

AZURMENDI 

Profinjena gastronomska 

elegancija 

186 

GG INTERIJER 

U stanu Saše Šekoranje u 

Rovinju 

202 

VLASTA DELIMAR 

Intervju s umjetnicom 

performansa 

208 

GLORIJA LIZDE 

Autoportret fotografkinje 

212 

FOTOGRAFIJA: DECKER & KUTIĆ 

GG KOMENTAR 

Discipliniranje ženskog tijela 

MAJA ŠUPUT TATARINOV NOSI HALJINU ZANOV, BODY PINKO, 

CIPELE CHRISTIAN LOUBOUTIN I RUKAVICE PRIVATNO VLASNIŠTVO 

8

9

IMPRESSUM 

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO 

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER 

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ 

Zamjenica glavne urednice za online izdanje — NIKOLINA KRZNAR 

Redakcija — LEA LADIŠIĆ, ANELA MARTINOVIĆ, SRĐAN SANDIĆ, PAULA TILIĆ 

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ 

Fotografi — JAKOV BARIČIĆ, DECKER & KUTIĆ, MARKO MIŠČEVIĆ/CROPIX, MARE MILIN, MARKO TODOROVIĆ/CROPIX 

Suradnici — SIMONA ANTONOVIĆ, MAYA BEUS, LAURA BOŠNJAK, JORDAN CVETANOVIĆ, EVA FELDMAN, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ, ANA IVANČIĆ, SAŠA JOKOVIĆ, IVA KADA, 

NIKOLINA LACKOVIĆ, MIJO MAJHEN, SALON MANOS, MILENA MARŠIĆ, DAJANA PAJKIĆ, TOMISLAV PANCIROV, ANTE PAŽANIN, NINA PEJNOVIĆ, HRVOJE PETRIĆ, 

ZRINKA ŠAMIJA, SALON GLAMOUR, SALON TEUTA, SLAVKO SOBIN, KATIJA ŠIMUNDIĆ, SANJA ŠTERK, PETAR TRBOVIĆ, JELENA VELJAČA, MISLAV ŽIVKOVIĆ 

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ 

Grafička redakcija — KATARINA BALENOVIĆ, LIDIJA BAUČIĆ, BRANKO KAUZLARIĆ, DEJANA OREŠIĆ 

Redaktorica — ANA JELINIĆ 

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR 

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803 

Promocija — ZRINKA ČEOVIĆ, ZRINKA.CEOVIC@HANZAMEDIA.HR; 01/6173-788 

Fotografija na naslovnoj stranici — DECKER & KUTIĆ Styling — KATIJA ŠIMUNDIĆ 

kreativno vodstvo ROMANO DECKER — make-up SAŠA JOKOVIĆ — kosa MIJO MAJHEN 

MAJA ŠUPUT TATARINOV nosi drapirani top SAMI MIRO VINTAGE; ogrlicu i narukvice ZARA; narukvicu Love, CARTIER, privatno vlasništvo 

NAKLADNIK 

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2 

UPRAVA 

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (članica Uprave) 

PROKURISTI 

ZORICA VITEZ SEVER (direktorica Korporativnih poslova i Cropixa), AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga) 

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ 

Izdavački savjet — DAMIR BORAS, PETAR MILADIN, DAVOR MAJETIĆ, VESNA BARIĆ PUNDA, DRAGAN LJUTIĆ, MARIO ZOVAK 

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS 

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ 

Direktor digitalnih operacija STIPE GRUBIŠIĆ 

Direktorica korporativnih komunikacija i promocije PAOLA JEŽIĆ 

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ 

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA 

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA 

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR, TELEFON: 01/617 3939 

SERVISI I KONTAKTI 

PRODAJA NOVINA: 01 617 3870, CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033, 

WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR 

Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR 

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB 

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252 

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR 

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO 

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE 

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287 

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIJA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE 

Tisak — VJESNIK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AVENIJA 4 

10 

© 2022. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana. Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje javnosti u bilo kojem obliku, 

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava. 

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

11

GG UVODNIK 

#lovemybody 

O transformaciji tijela jedne žene 

Trudnoća je definitivno najveća transformacija ženskog 

tijela i fascinantno je promatrati sve te promjene kroz koje 

žena prolazi devet mjeseci. Zanimljivo je da se ideja o ovom 

broju koji posvećujemo tijelu dogodila u posljednjim danima 

moje trudnoće. Ni slutila tada nisam s kojim ću se 

promjenama susresti, a upravo sam zbog toga posebno 

uživala u stvaranju ovog, ljetnog izdanja. Dok smo 

osmišljavali nove teme i kontaktirali sugovornike, 

započinjala sam proces prihvaćanja svog tijela nakon 

poroda. Nakon prvobitnog šoka i spoznaje da ipak neće sve 

biti kako sam planirala, da će usprkos svim fizičkim i 

psihičkim naporima moje stare traperice još neko vrijeme 

biti uredno posložene u ladice, počela sam vlastiti odraz u 

zrcalu gledati drugim očima. Odlučila sam postati nježnija 

prema sebi, odmaknuti od sebe sva nerealna očekivanja i 

prvi put u životu prepustiti se nečemu novom. I uz to naučiti 

kako se biva strpljivom. Jer ono najvažnije je pored mene – 

ta mala curica Cvita uz koju svakodnevno otkrivam nove 

svjetove, do sada neviđenu privrženost i bezgranične 

količine ljubavi. 

Bila jednom (i ostala) Maja Šuput Tatarinov 

Znate što me najviše fascinira kod Maje? Njezina lakoća 

bivanja svojom. Njezina iskrenost prema sebi, svijetu i 

publici koja godinama ne jenjava. Njezina snaga da živi i radi 

po svom. Svidjelo se to drugima ili ne. Fascinira me i 

činjenica da je Maja prije svega opaka šljakerica. Fascinira 

me hrabrost s kojom se baca u nove poslovne sfere. 

Oduševljava me ta njezina organska ludost na koju, priznajte 

si, ne možete ostati imuni. Citirat ću našu autoricu Zrinku 

Šamiju, koja je u domu superzvijezde provela nekoliko sati 

kako bi vam donijela jedan posve drukčiji intervju s 

gospođom Šuput Tatarinov i koja ju je nazvala – pametno 

osmišljenim brendom, fenomenom zabavljačke kulture, 

performericom koja se na sceni osjeća kao u majčinoj utrobi. 

Dodala bih još samo da je Maja predana majka i supruga, 

obožavana kolegica, suradnica i prijateljica. I velik čovjek. 

Uživajte u intervjuu koji smo nazvali "Vulkan à la carte". Brzo 

ćete uvidjeti zašto. 

Tjelesne (r)evolucije 

Složili smo se kako se u posljednje vrijeme standardi 

ljepote mijenjaju, etabliraju i ruše. Konačno. Istražili smo 

ulogu poznatih i slavnih na tom valu promjena. Zapitali smo 

se živi li zaista u zdravom tijelu zdrav duh. Usudili smo se 

javno fantazirati o savršenom muškom tijelu. Pišemo i o 

simbolima ženstvenosti nekada i sada, redefiniranju 

standardnih normi u svijetu dizajna. Bavimo se relacijom 

samopoštovanje – vlastiti izgled, kao i pozicijama ženskog 

tijela u svjetovima financija, profita i politike. Predstavila bih 

vam i temu "Umijeće vitalnosti", u kojoj glavne uloge igra pet 

inspirativnih pojedinaca iz generacije koju nazivaju "silent 

generation", a oni tom nazivu uspješno prkose živeći glasno i 

radosno. 

Hedonističke & modne sekvence 

Spremite se jer vas vodimo u restoran Azurmendi koji već 

tri desetljeća nosi tri Michelinove zvjezdice i u kojem ćete 

doživjeti gastronomko-vizualni spektakl. Potom šećemo 

Rovinjem gdje se smjestila i novouređena oaza našeg 

cjenjenog slikara, cvjećara, dizajnera interijera i osebujnog, 

inteligentnog sugovornika Saše Šekoranje. Prošetali smo i 

do jedne od naših omiljenih zagrebačkih ulica, Martićeve, 

gdje smo vodili zanimljiv razgovor s uspješnom 

poduzetnicom, modnom buyericom i našom kolumnisticom 

Anom Ivančić, čiji Concept Store Garderoba ove godine slavi 

peti rođendan. Na našim stranicama rezerviranim za modne 

editorijale uživajte u, kako mi to volimo reći – "čistom 

fashionu" prožetom atmosferom sreće i uživanja u nekim 

novim tjelesnim i duhovnim slobodama. 

Neka nam svima ljeto pred nama bude dugo, toplo i 

radosno u našim tijelima, koja volimo takva kakva su. 

Voli vas gg. 

Web: gloriaglam.hr 

Instagram: @gloriaglammagazine 

FOTOGRAFIJA: TOMISLAV PANCIROV 

12

GG NOVOSTI 

lynchizam 

Iako je najpoznatiji kao pisac i redatelj, David Lynch jednaku strast osjeća i prema 

fotograiji. Njegov je omiljeni objekt žena čiju iguru "istražuje" eksperimentirajući 

mogućnostima koje nudi digitalna tehnologija. Kaleidoskopske vizije nogu i ruku, 

nedokučivi krajolici meke kože, kjaroskuro-portreti na kojima oštro osvjetljenje 

siječe njegove subjekte poput noža, slike lakiranih noktiju i našminkanih usta 

dočaravaju gotovo nevjerojatnu interpretaciju ženske ljepote. Kritičari su njegov 

jedinstveni stil već prozvali lynchizmom, a obožavatelji u njegovim aktovima 

mogu uživati u monograiji "Digital Nudes" koju je objavila Zaklada Cartier. 

pripremila ILIANA KLJAIĆ 

14

15

GG NOVOSTI 


Britanac Harris Reed novo je 

ime na modnoj sceni kojem 

kritičari već predviđaju 

zvjezdani status. Ovaj 

"gender luid" 

dizajner vješto se 

poigrava muškim i 

ženskim modnim 

odrednicama, 

maštovito spaja punk i 

glam, klasične muške 

krojeve upotpunjava 

haljinama i volanima, 

a romantične kreacije naglašava 

golemim mašnama, šeširima i 

ukrasima za kosu. Za svoju 

drugu kolekciju – nazvanu "60 

Years a Queen" prema knjizi 

Herberta Maxwella iz 1897. o 

kraljici Victoriji – tkanine je 

pronašao u talijanskoj vili 

barunice Bussandri. Sin 

Oscarom nagrađenog redatelja 

Nicholasa Reeda i nekadašnjeg 

modela Lynette Reed omiljeni je 

stilist pjevača Harryja Stylesa, a 

kreacije su mu uvrštene u 

postav izložbe "Fashioning 

Masculinities: 

The Art of Menswear", 

koja je do početka 

studenog otvorena 

u londonskom 

Victoria 

and Albert 

Museumu. 

Nebinarni romantizam 

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

GG NOVOSTI 

glamur 


Kad je prije gotovo deset godina preuzeo kreativno vodstvo 

brenda Moschino, Jeremy Scott napravio je zaokret koji je 

"uzdrmao" cijeli modni svijet. Prekršio je sva pravila svojim 

avangardnim, razigranim i glamuroznim stilom, a 

inspiraciju za svoje šik kreacije pronalazio je u pop kulturi, 

McDonald'su, Barbikama, papirnatim lutkama, Looney 

Toonsima, nekadašnjoj prvoj dami Jackie Kennedy, 

francuskoj kraljici Mariji Antoaneti, slikaru Pablu Picassu... 

U izdanju Assoulina svoje je zvjezdane trenutke "ukoričio" 

na 360 stranica na kojima su slike iz kampanja, editorijala, 

modnih revija, fotograije iza pozornice, prvih redova, 

crvenih tepiha, zabava i još mnogo toga. 

18

19

GG MOODBOARD 

Album 

Album "A Head Full of Dreams" 

benda Coldplay vrti se na repeat. 

Kad god ga slušam, u mojoj glavi kao 

da se aktivira dodatnih tisuću snova. 

Kao da ih i ovako nemam previše... 

Lokacija 

Neke od mojih omiljenih lokacija na 

našoj obali su istarski hotel San Canzian 

te Brijuni i Brač. San Canzian donosi 

spoj mira, luksuza i autohtone ljepote, 

Brijune biram jer su to Brijuni, a Brač - 

ah, te plaže, ta ljetna atmosfera... 

Krema 

Već sam godinama vjerna 

BABE laboratories 

preparatima. Učinkoviti 

su, nježni prema koži i za 

mene nezamjenjivi – nosim 

ih od grada pa do plaže. 

U kosi 

Loewe šešir i Jolie traka 

za kosu – jednostavno, 

praktično i nadasve 

zabavno, zar ne? 

Vintage kimono 

Prozračni kimono onaj je 

komad koji je uvijek pun 

pogodak i savršeni dodatak 

za sve druge "nesavršene" 

odjevne komade. S kimonom 

nikada ne možete pogriješiti. 

Haljina 

Ne skidam se iz 

Dodo Bar Or 

haljine koja 

obožava žensko 

tijelo, koja ga slavi 

i podržava te 

lijepo uokviruje. 

Udobni i lagani 

materijali ljeti su 

na prvom mjestu. 

20 

Badić 

Obožavam kupaće 

kostime brenda Eres. 

Što reći, osim – 

retro i seksi. Idealna 

kombinacija! 

Poduzetnica s impozantnom 

manekenskom karijerom 

Ljupka Gojić Mikić odabrala 

je par "nepropustivih" 

lokacija i nekoliko must-have 

komada za ljeto 2022. 

Ruž 

Ljeti preferiram kremaste teksture i 

multifunkcionalne proizvode. Favorit 

je svakako Westman Atelier Lip 

Suede – te neodoljive, strastvene i 

moćne boje biram uvijek! 

Torba 

Paco Rabanne jer je 

naprosto – prelijepa! 

Ovo je kultni i 

bezvremenski 

model, idealan za 

večernje ljetne 

lookove. Danju 

rado nosim torbu 

Jolie Petit, zvanu 

"garsonijera" – 

jer u nju skoro 

stanu i djeca.

GG NOVOSTI 

Tanka moćna linija 

GOLE ŽENE 

PROLAZE KROZ 

GRAD... 

...I TO U KREACIJAMA KOJE NIŠTA NE 

SKRIVAJU. AMERIČKI DIZAJNER CHRISTIAN 

COWAN PREDLAŽE DA SE PROZIRNA 

HALJINA NAVUČE NA GOLO TIJELO, 

A FRANCUZ JEAN PAUL GAULTIER SVOJE 

JE HALJINE I KUPAĆE KOSTIME OSLIKAO 

GOLOTINJOM U PUNOM SJAJU. 

DIZAJNERICA NAKITA ANISSA KERMICHE NA 

DUGAČKE JE LANČIĆE STAVILA PRIVJESAK 

ŽENSKOG TORZA KOJI JE NAJBOLJE 

NOSITI KAO UKRAS NA GOLIM LEĐIMA. 

Čini se da bi bilo lakše ugurati slona u hladnjak, nego u 

1,8 mm tanko kućište uklopiti 170 komponenata – koje 

zajedno rade kao urica. To je uspjelo Bulgariju, čiji je 

model Octo Finissimo Ultra srušio sve rekorde – za samo 

0,2 mm prestigao je Piagetov model Altiplano – te postao 

najtanji mehanički sat na svijetu. Na brojčaniku 

promjera 40 mm ugraviran je QR kod i prodaje se s 

ekskluzivnim NFT umjetničkim djelima. Proizvedeno je 

samo 10 komada – a kako otkrivaju u Bulgariju – to je i 

posljedni model iz legendarne serije Octo Finissimo, 

čija vladavina traje posljednjih 10 godina. 


22

GG LICE S NASLOVNICE 

VULKAN 

À LA 

CARTE 

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA 

fotografije DECKER & KUTIĆ 

Self made estradna ikona. Ovako bi otprilike zvučao logline naše najveće 

estradne zvijezde Maje Šuput. Njezina je autentičnost izdržala test vremena i 

postala karakterističnim obilježjem bezvremenske privrženosti publike. Ona 

zasigurno jest jedna od najvećih domaćih superzvijezda, ona je i pametno 

osmišljen brend, ona je fenomen zabavljačke kulture, ali je prije svega iskonski 

darovita performerica koja se na sceni osjeća kao u majčinoj utrobi. Danima, 

noćima, tjednima, mjesecima, godinama i desetljećima ona poklanja naciji 

vlastitu energiju i esenciju radosti. Oni joj u savršenoj koreografiji vraćaju taj 

poklonjeni osjećaj ekstaze. I to je idealna razmjena na tržištu života. Zašto volimo 

Maju Šuput i kad mislimo da je ne volimo? Zato što je stvarna. Istinska šljakerica 

bez socijalne maske. Ukrali smo malo njezina najintimnijeg prostora. Nakon 

nekoliko sati provedenih u njezinu stanu, ispred kojeg me dočekalo šarmantno 

poveće brdo tenisica i cipela raznih brojeva i modela koje sam obećala zatajiti, ali 

nisam odoljela, mogu se samo prikloniti sektoru obožavatelja. Uz sina u naručju, 

slomljeni zub, puno kave, malo mlijeka i jedan keks zavela me svojom iskrenošću. 

Laserom smo operirale tijelo, ljubav, strahove, majčinstvo, brak, celebrity 

kulturu, samoću i rastale se kad su nam već jezici otekli od smijeha. 

24

Ogrtač od tila Amina 

Hasanbegović; 

kombinezon od lycre 

s rukavicama iz 

fundusa stilistice; 

naušnice s kristalnim 

aplikacijama Zara 

25

26 

Haljina i rukavi od 

lakirane kože Nina Rajak 

Atelier; rukavice iz 

fundusa stilistice; 

najlonke Wolford; salonke 

Christian Louboutin 

privatno vlasništvo

''moj život je korida, borba s bikovima, 

kao da mi je matador mahnuo 

crvenom tkaninom'' 

Koju priču nosi tvoje tijelo? 

- Zvučat će brutalno. Moje je tijelo prepunjena memorija 

softvera i hardvera. Čisti overload! Prema tijelu se nikad nisam 

odnosila s poštovanjem jer ga koristim kao oružje za rad. 

Maksimalno ga iskorištavam zbog prirode svojeg posla. Ono je 

moj alat za egzistenciju. Zaista imam osjećaj da sam ga već 

potrošila. Često me i ono samo podsjeti na to kroz fizičku bol ili 

ubrzani rad srca. Počevši od toga kako se hranim, zaključak bi 

bio da ne poštujem ni tijelo ni organe. S druge strane, živim 

aktivnije od nekih vrhunskih profesionalnih sportaša. Što se 

fizičkog izgleda tiče, trudim se vježbati i prilično sam aktivna, 

ali me život na dnevnoj razini demantira. Nastupi, probe, 

snimanja i poslovni sastanci u koreografiji s privatnim životom 

i majčinstvom – eksplozija izazova. Mantra je stalno u glavi da 

se ne bismo zavaravali. Vježbaj, brini o koži, osvijesti hranu 

koju unosiš u svoj hram, ali me stvarnost svakodnevice 

prečesto odnese u nekom potpuno drugom smjeru. Onom 

kojeg valjda nazivaju hedonizmom nesvijesti. Meni je taj dio 

koji se zove hedonizam organski jako blizak. I često mu se 

predajem bezuvjetno. 

Kako tebi samoj ono izgleda uz promatrački odmak? 

- Ne divim mu se. Nije mi prelijepo niti savršeno. 

Jednostavno, takvo je kakvo je. Onakvo kakvo sam dobila od 

života i prirode. Poštujem ga u mislima jer je dio moje 

egzistencijalne suštine. Još moram naučiti kako da ga u 

potpunosti poštujem i kroz djela. 

Transformacije tijela u trudnoći? Je li to jezovita sekvenca 

za nekog iz celebrity svemira? 

- Ne. Ali da se deformiralo, deformiralo se. (smijeh) Moj 

trbuh nije mogao biti veći, mislila sam da ću se raspuknuti. No, 

to je ipak toliko organska promjena i za nju imam puno 

nježnosti. 

Proganja li te nemir vezan uz starenje, usporavanje i 

energetsko gašenje koje nam se svima kad-tad dogodi? 

- To je tema koju božanstveno vješto guram pod tepih. 

Postoji taj strah, ali je čitav moj sistem programiran da se o 

tome ne razmišlja unaprijed. U tome mi najviše pomaže 

nedavno iskustvo majčinstva. Otkad sam osjetila potrebu da 

se brinem za svojeg sina, kao da sam regenerirala vlastite 

stanice. Sad je u meni prisutna još moćnija želja da budem 

vitalna, snažna i aktivna jer sam njemu potrebna. Ono o čemu 

priča cijela new age kultura, ja zapravo živim od straha. 

(smijeh) Ovdje i sada. Bez projekcija budućnosti. Samo da su 

sve njegove potrebe namirene do maksimuma. 

Tvoja vulkanska energija podržava te u svemu što radiš. 

Ona je zarazna, inspirativna i kameleonski obnavljajuća. 

Koje je njezino podrijetlo? 

- Ta gotovo luđačka energija prisutna je od samog rođenja. 

Bila sam nevjerojatno vesela, vragolasta i znatiželjna kao 

dijete. Znate onaj klišeizirani prizor djece koja uzimaju 

mikrofon čim u kuću uđu gosti. Ja sam bila ta. Okružena 

prijateljima. Opuštena performerica i zabavljačica. Poslije je ta 

energija samo rasla kroz posao kojim se bavim. Vjerojatno bi 

bilo koji drugi bio i nezamisliv. Uzbuđuje me rad. Uzbuđuje me 

aplauz. Moj poslovni ego tjera me na skokove u vis. Na neki me 

čudan način i sam stres uzbuđuje jer sam svjesna činjenice da 

mnogi ljudi to nemaju. Tu moć da ponesu, potegnu i pokažu. 

Cijeli život slušam samo jednu rečenicu: "Pa otkud ti snaga?" 

To je za mene kao korida. Borba s bikovima. Kao da mi je 

matador mahnuo crvenom tkaninom. Tek onda krećem u još 

veći napad. Kad je moja scenska energija prepoznata, onda je 

imam još veću potrebu pokazati. Moje su omiljene riječi: 

"Idemo!", "Mogu!" i "Možemoooo!" Neizlječiva sam ovisnica o 

adrenalinu. I jedino takva se mogu baviti ovim poslom. 

Misliš li da ponekad prelaziš i pregaziš vlastite granice 

izdržljivosti? 

- Prečesto. Ali ne mogu drugačije. Još uvijek uživam u tom 

svojem kaosu i ne pogubim se u njemu. 

Koja su te životna iskustva najviše polomila i slomila? 

- Apsolutno tatina bolest. Imao je moždani udar kad sam 

bila jako mlada, imala sam 21, i narednih 17 godina je ostao 

teško bolestan. Tu sam odrasla preko noći i cijela se obiteljska 

situacija transformirala. Tata više nije mogao raditi. Mama je 

morala prestati raditi kako bi se mogla brinuti o njemu i tu sam 

ja svjesno preuzela ulogu financijskog pater familiasa. A bila 

sam dijete. U tom trenutku to je bilo toliko neprirodno, ali nije 

bilo izbora. I onda sam se tako navikla raditi kao neki odrasli 

muškarac. Htjela sam svojima osigurati bolje uvjete života i 

tatinog liječenja. Uskoro sam dobila krila i shvatila da sam 

sposobna zaraditi. Rođena šljakerica u duši. To je bilo moje 

pogonsko gorivo. Mene je život smjestio u tu bolnu situaciju, a 

zapravo mi je otkrio vlastiti potencijal i kreirao mi 

egzistencijalnu životnu priču i sudbinu. Tata se nikad nije 

oporavio. I dan danas kad mislim o tome, jednostavno je 

neprirodno i nije normalno da dijete mora brinuti o tati koji je 

dotad bio ne samo alfa i omega nego sve, sve na svijetu za našu 

malu obitelj. Što god ti zapne u životu – zoveš tatu. I onda to 

više u sekundi ne postoji. Uvijek sam mislila: "Ok, sad je on jako 

bolestan, ali oporavit će se i vratiti na staro." Dugo, dugo 

mi je trebalo da se pomirim s tim da se to neće dogoditi. To mi 

je najteže životno iskustvo. I predugo je trajalo... 

Kako si pr(e)oživjela tatin odlazak? 

- Znali smo da je odlazak neminovan jer je tri godine 

27

io u nekom obliku vegetativnog stanja. Posljednje tri godine 

je imao 24-satnu skrb. Bilo je to nepodnošljivo bolno za gledati 

i samo se nadam da on toga nije bio svjestan. I znali smo da će 

doći taj trenutak, ali kad se stvarno dogodio, bio je potresan. 

Uz jedno ogromno olakšanje što više ne mora patiti. Kroz prvo 

desetljeće bolesti mogao je komunicirati i kretati se po stanu, 

tako da smo imali priliku razmijeniti puno ljubavi i nježnosti, a 

ljubav uvijek pronađe svoj put. 

Hoćeš li nekim spontanim evociranjem prošlosti upoznati 

sina Blooma s djedom kroz priče i sjećanja? 

- Apsolutno. Dakle, Bloom je isti on. Fizička kopija mojeg 

tate. To je upravo nevjerojatno. Kad god ga vidi, moja mama 

ne može vjerovati. Ja sam ženska kopija svog tate, ali ovo su 

dva muškarca kopije. I to mi ispunjava srce nekom toplinom. 

Kao da je i tata na neki način ovdje i prisutan kroz njega. 

Mislim da bi ga moj tata naprosto obožavao i da se od njega ne 

bi odvajao. Bloom nosi taj njegov zavodnički osmijeh, uvijek 

gleda žene malo "ispod oka". Oni su neke srodne duše. 

Bez obzira na bezuvjetnu samostalnost, borbenost, 

egzistencijalnu sigurnost koju emaniraš, jesi li kroz 

ljubavno partnerske odnose ipak tražila zaštitu u obliku 

muške energije? 

- U tom smislu ne, nikad. No, jako volim imati muškarca uz 

sebe. Iz puno razloga. Volim imati partnera, volim osjećaj 

sigurnosti. Ispunjava me atmosfera zajedništva. Volim to 

stanje. Pogotovo u mojem poslu. Sama žena – javna ličnost. To 

je vrlo nelagodan osjećaj u našem društvu. Vjerojatno u 

svakom. To je ona druga strana "slave". I nakon toliko godina 

iskustva, dok hodam sama po cesti, i dalje se osjećam 

nesigurno. Prilaze mi ljudi, žele mi se obratiti, možda me samo 

potapšati i izraziti neki oblik komunikacije, nešto reći. Može 

biti i najpozitivnije, najbenignije, ali je nelagodno. Mase 

muškaraca žele s tobom imati bilo kakav odnos samo da 

mogu izigravati frajere. Dovoljno im je da se dopisuju s tobom. 

To im daje neki lažan osjećaj da su posebni. Neku moć. Meni je 

to oduvijek bolno i na neki čudan način zastrašujuće. I onda je 

puno lakše biti u vezi s nekim kome sto posto vjeruješ. Ne 

volim spavati sama. Ne volim biti sama. Jedino se u hotelima 

osjećam sigurno. To je ta neka moja bizarna ljubav s hotelima. 

Vjerojatno mi prisutnost drugih i činjenica da me samo zid 

sobe od njih dijeli daje osjećaj zaštićenosti. U hotelima bih 

dovijeka mogla biti sama, ali u životu doista ne. Ili barem teže. 

Jesi li ikad prošla kroz istinsko iskustvo samoće? 

- Pet godina sam bila single. Prije nego što sam upoznala 

supruga. Tih pet godina nisam stala s poslom. Isključivo sam 

radila i nakon svirki bježala na putovanja sa svojim društvom 

koje nazivam "internacionalno društvo". Moja braća i sestre 

po putovanjima. Od Ibize, Mikonosa do Londona i New 

Yorka... To je jedno značajno razdoblje mojeg života i veliko 

iskustvo. Bila sam ko "momak". (smijeh) I tad sam tu samoću 

zapravo kompenzirala na neki način. Ali u meni postoji 

iskustvo samoće i usamljenosti. I ono me još dublje izgradilo. 

Kratki sadržaj ljubavne priče sa suprugom? 

- To je ljubavna priča u nekoliko nastavaka, ali sama si to 

tražila. Prvi sam ga put upoznala prije nekoliko godina kad 

sam za vikend otišla s prijateljicom u hotel u Šibenik. On je bio 

direktor hotela. Došao nam je poželjeti "dobrodošlicu". Ništa 

se senzacionalno nije dogodilo u tom trenutku. Bio je iznimno 

ugodan i simpatičan, ali sam ja tad bila duboko uvjerena da ću 

se udati za stranca. Imala sam viziju o tome da nikad neću biti 

s domaćim čovjekom. Nekim tko će možda i nesvjesno biti sa 

mnom samo zato jer sam poznata. Ježila sam se od tog 

koncepta. Moj je san bio da me netko voli organsku kakva 

jesam, a ne zato što sam poznata. No, on je prišao. Donio bocu 

šampanjca i popričali smo na bazenu hotela. Kad je otišao, na 

recepciji sam pitala: "Tko je ovaj čovjek?" Oni mi kažu: 

"Direktor hotela", a ja sam tad samo pomislila: "Kako ovaj 

frajer samo miriše..." Imao je takav miris... Senzacija, 

nemoguće za opisati. Evo i sad ga nosim u nosnicama. Tu 

završava prva sekvenca. 

Drugi dio? 

- Došla sam ja i sljedeće godine. Bila sam puno puta u tom 

hotelu i svaki bi me put on dočekao, poslao neki znak pažnje. 

Naprosto pristojan čovjek i beskrajno nenametljiv. Jednom 

nam je prilikom u prolazu rekao: "Večeras imamo otvorenje 

novog bazena. Hoćete se spustiti na party?" Budući da mi 

nismo imale nikakvih planova osim otići na neku večeru, 

pristale smo. I tako smo se prijateljica i ja spustile na bazen, 

počele razgovarati, a on se pojavio s nekakvom potpuno 

drugačijom energijom od svih onih godina prije. Kao da je 

zračio: "E, sad ću te osvojiti..." To se osjeti. Ja ne znam što je 

meni bilo taj dan da sam se prepustila toj priči, ali jesam. Nije 

se ništa konkretno dogodilo, ali sam dopustila da mi udvara. 

Noć je završila i svatko je otišao na svoju stranu. Ja na 

dogovorenu turneju koja je završavala na Korčuli. Odjednom 

me nazvao i predložio da pri povratku za Zagreb stanem u 

Šibeniku kako bi me odveo na ručak na Kornate. 

Hipnotizirano sam pristala. I tako su mene moji dečki iskrcali 

iz kombija nakon tri neprospavane noći. Naravno da sam 

izgledala kao da me je autobus pregazio. Sjećam se da sam 

pomislila: "Kad me ovaj čovjek sad vidi, požalit će gadno..." 

Međutim, odveo me na Kornate na ručak. I tek tu počinje 

filmski scenarij. 

Epilog ljubavne priče... odnosno početak? 

- Toliko smo jeli i zabavljali se da je pao mrak. Imali smo 

neku minijahtu koju je vozio skiper, no kako je pao mrak, 

skiper je došao upozoriti da moramo nazad. Nama se, nekako 

baš i nije išlo. I još pola sata, još pola sata dok se more nije 

toliko dignulo da je već bilo opasno za plovidbu nazad iako nije 

bila velika udaljenost do kopna. Ipak smo krenuli i more se do 

te mjere diglo da sam pomislila da je gotovo, da je moj život 

završio, da će nas valovi preokrenuti. Tada nas je skiper 

odlučio vratiti nazad u restoran. Znam da mi je trebalo nekih 

sat vremena da dođem k sebi jer sam bila blijeda. Kad sam 

došla k sebi, kaže on meni: "A ništa, sad smo tu moramo i 

večerati." Ostali smo tulumariti do tri ujutro. Onda nam je 

vlasnik restorana dao sobicu za čistačice, jer je to bio jedini 

prostor za spavanje. Sobica je imala jedan krevet, a nas smo 

dvoje. I eto. Od tada se nismo više razdvojili. 

Ovo je priča s elementima grčke mitologije? 

- I elementima Disneya. Taj dan kad smo se vraćali nazad u 

Šibenik, u vožnji mi je rekao: "Ja mislim da bismo se mi trebali 

oženiti." Ja sam mu u šali odgovorila: "Pa naravno, sad ćemo!" 

Međutim, on je toliko ostao pri tome da smo se nakon pet 

mjeseci hodanja zaručili. Ostalo je povijest. 

28

''jako volim imati muškarca uz sebe, volim 

imati partnera, volim 

osjećaj sigurnosti. ispunjava me 

atmosfera zajedništva'' 

Body Intimissimi; najlonke 

Wolford; rukavice Valentino; 

predimenzionirana mašna od 

satena iz fundusa stilistice 

29

''bavim se glazbom jer 

Ogrtač od satena Y/Gia; 

bodycon haljina maxi 

duljine Schapè; salonke 

Christian Louboutin 

privatno vlasništvo 

zabavljati 

volim 

ljude i nemam 

potrebu 

izmišljati neki 

rugi identitet'' 

30

Gdje se susreću tvoj i suprugov svijet? Predstavlja li mu 

tvoja slava bilo koji oblik opterećenja? 

- Moja javna karijera nije mu bila ni najmanji oblik 

afrodizijaka, ali ga je zaintrigirala i privukla moja poduzetnička 

priča koju je prepoznao kroz neke medijske nastupe i 

intervjue. Tu mu se zrcalio moj dar i interes za biznis koji ima i 

sam. On je poput mene potpuni vizionar koji ne prestaje raditi i 

sanjati. Fizički smo se privukli obostrano, a beskrajna ljubav 

prema putovanjima, hotelima i hrani su nam zajednička strast. 

Tu smo srodne duše. 

Kako bi nam ga istinski secirala? 

- Pažljiv je, nježan i beskrajno smiren. Čovjek koji nikad, baš 

nikad ne drami. Uvijek sređen, skockan i namirisan. Nitko na 

svijetu ne miriše poput njega. A ja to baš volim. Uredan, 

pedantan, vrijedan, sposoban i beskrajno inteligentan. Ne 

fasciniraju ga moji nastupi i slava. Sve mu je to potpuno 

prirodno. Nenametljiva mi je podrška. Najbolji prijatelj s kojim 

mogu razgovarati o bilo kojoj temi u svemiru. Puno se smijemo. 

On je savršena zen protuteža mojoj ludoj energiji. A ono što me 

ljubavno dokrajčilo jest Nenad kao otac. Od prvog je dana 

povezan s našim sinom potpuno jednako kao i ja. Kad je Bloom 

imao samo 21 dan, trebala sam se vratiti na posao i odraditi 

devet dana snimanja. Samo uz Nenadovu podršku sam na to i 

pristala. Bila sam potpuno izbezumljena i to mi je bilo najtežih 

nekoliko dana u životu. Zvala sam ih svake minute, a on me 

uporno smirivao. Bez ičije pomoći od jutra do navečer bio je 

sam s malom bebom i to mu nikad neću zaboraviti. To ih je i 

povezalo na neki čaroban način. Njihov je odnos čista ljubav i 

pored Nenada oboje se osjećamo potpuno zaštićeno. 

Na koji se način transformira muško-ženski partnerski 

odnos kroz iskustvo roditeljstva? 

- Mislim da partneri koji dobiju dijete prvenstveno postaju 

roditelji i to ih na nekoj dubljoj razini zauvijek poveže. 

Trenutno nisam u fazi da razmišljam o nečem drugom. Dijete 

nam je zajednički prioritet. No, to ih može beskrajno udaljiti od 

njih samih i to se mnogim ljudima desi. Zato smo si od prvog 

dana obećali da ćemo uvijek ostaviti vrijeme za sebe, što nije 

lako, ali uspijevamo nekako. I to je odluka, jer muško-ženski 

odnos treba njegovati da bi se jednog dana, kad djeca odrastu, 

on na temelju nečeg mogao nastaviti. To nije 

podrazumijevajući segment života. To su zrele odluke. 

Sveto trojstvo trudnoća – porod – majčinstvo. Kako 

doživljavaš ideju svjesnog roditeljstva i kako bi voljela 

odgojiti svojeg sina? 

- Trudnoća mi je prošla kao u snovima. Bez minute 

promjene raspoloženja. S jednakom količinom energije. Bez 

ijedne prehrambene ekshibicije ili popodnevnog spavanja. 

Vodila sam "Tvoje lice zvuči poznato" do 20 dana prije poroda. 

Dva tjedna prije poroda sam svakodnevno išla u teretanu. 

Meni je samo rastao trbuh. O samom porodu ne volim pričati 

jer sam ga doživjela na traumatičan način i jednim dijelom tu 

traumu još uvijek nosim u sebi. Imala sam dogovoren carski 

rez na preporuku doktora, zbog trudnoće u kasnijim 

godinama i male zdjelice. U svojim fantazmama sam vjerojatno 

i porod zamišljala kao u filmovima. Očekivala sam da je carski 

rez: dođeš-legneš-zaspiš-probudiš se-beba ti je u naručju. A 

nije bilo baš tako. Došla sam u bolnicu, otišla na porod i 

doktorica mi je rekla da će mi dati lokalnu anesteziju. Kako 

nikad do tada nisam ušla ni u jednu bolničku salu, sama 

atmosfera me šokirala. Zatvorila sam oči da ne vidim sve te 

aparate i kiruršku opremu oko sebe. Počele su me hvatati jeza i 

strah. Imala sam osjećaj boli dok su me rezali, što je možda bio 

subjektivni doživljaj šoka, ali apsolutna nelagoda mi se uvukla 

u tijelo. Opća anestezija. Buđenje na intenzivnoj. Bol od 

carskog reza. Mobitel s milijun poruka jer je netko iz bolnice 

dojavio da sam rodila. Čekanje da zagrlim Blooma. Jedno opće 

izbezumljenje koje ne bih voljela da se protumači kao bilo koji 

oblik razmaženosti. Svaka žena je to prošla na svoj način. 

Samo želim naglasiti kako je to iznimno osjetljiv i krhak 

događaj za svaku ženu i kako bi možda bilo najprirodnije roditi 

doma. 

Prvi susret Maje i Blooma? 

- Moje majčinstvo počinje od trenutka kad su mi donijeli tu 

ogromnu crnu buhtlu s puuuno crne kose. Očekivala sam 

maleno plavo dijete poput mene, a došao je orijentalni car. Koji 

je već sad potpuno drugačiji fizički. Fatalna ljubav na prvi 

pogled. Javno priznajem da sam patološki zaljubljena i 

prezaštitnička mama koja uopće ne može zamisliti da će njezin 

sin jednog dana ići u školu i biti zaljubljen. I Nenad i ja smo 

ovisni o maženju i igranju s njim. A da ne spominjem činjenicu 

kako sve troje zajedno spavamo. Mislim da će nam trebati 

psihološka podrška stručnjaka da se od toga odviknemo. 

Živimo u društvu koje vrši "brižni" pritisak na ženu od 

trenutka kad donese dijete na svijet. Neizbježna tema 

dojenja u našem društvu? 

- Nisam dojila. Iz više razloga. Neki su privatne prirode, a 

neki poslovne. Zaista, ne vidim način u svojem poslu da odem 

snimati i raditi, a da dojim dijete. Nerealno je to očekivati. Ali 

dijete je živo i zdravo, mali King Kong. (smijeh) Vjerujem u 

dojenje i nedojenje. A više od svega vjerujem u slobodu svakog 

čovjeka da živi na svoj način i donosi vlastite izbore. 

Tvoj suprug i dijete su uz tebe, na neki način, postali javne 

osobe. Preispituješ li ponekad tu stvarnost? 

- Potpuno razumijem i poštujem ljude koji ne objavljuju 

svoju djecu i partnere na društvenim mrežama i to je odluka 

svakog roditelja i supružnika. Jasno mi je kad netko to ne želi, 

kao što mi je jasno da ja, kao javna ličnost koja je javnosti dala 

pravo na uvid u vlastiti život, ne mogu prikazati jasnu i realnu 

sliku sebe bez svojeg djeteta i supruga. Jer oni su uvijek sa 

mnom. Ako prikažem drugačije, nisam iskrena. Ne. Nemam 

apsolutno nikakav problem s tim. Moje dijete od prvog dana 

gleda u objektiv bez nelagode. To nam je čak fenomenološki 

bilo zanimljivo promatrati. Imam osjećaj da već sad uživa u 

pažnji. Budući da je kod nas stalno "prometno", tj. uvijek netko 

dolazi (frizeri, šminkeri, moje prijateljice...), navikao je na takav 

način života. Moj život automatski je i njihov život na neki 

način. Bloom već sad ima zavodničku energiju u sebi, a moja 

majčinska intuicija kaže da će imati potrebu i želju pokazati 

sebe svijetu. Ne bih voljela da se bavi šoubiznisom poput mene, 

jer sam se ja doista napatila i želim mu lakši put. Ali 

poduzetničku i ekstrovertnu vibru mu želim, jer je takvim 

ljudima lakše i ugodnije u životu. Bilo bi mi drago da radi, 

zarađuje, da ima svoju neovisnost. I to nema nikakvu 

poveznicu s fizičkim izgledom ili bogatstvom. To je 

samopouzdanje koje emaniraš. A on je od prvog dana svojeg 

života na putovanjima, upoznaje nove ljude, kulture i 

31

običaje. Dobiva širinu koja će zasigurno biti temelj za njegovu 

slobodu i snagu, za njegovu ljubav prema životu. A Nenad se 

svjesno oženio za javnu osobu znajući da je i to dio mojeg 

svakodnevnog života. Nije lud od želje za slikanjem, ali pristane 

jer mu je potpuno jasno da to tako funkcionira. 

Vjeruješ li u brak kao format? Zašto si se udala? 

- Nisam nikada bila formalist niti mi udaja predstavlja 

suštinski trenutak u mojem životu, ali htjela sam probati. Ne 

možemo zanemariti činjenicu da sam vjerojatno u životu bila 

na najviše svadbi od svih ljudi koje znate. Možda ne bi bilo 

pošteno prema narodu kojem prodajem ljepotu proslave 

ljubavi tako, na osobnoj razini izbjeći isto. Nije iz nekog čvrstog 

uvjerenja, više kao neka igra i sjajna zabava na koju pozoveš 

svoje prijatelje i ljude koje voliš da svjedoče tvojoj sreći. Danas 

se, kao što znamo, ljudi rastaju kao iz šale na dnevnoj razini. To 

govori o promjeni percepcije formata braka u odnosu na neka 

prošla vremena. I još uvijek mislim da je sve potpuno 

individualno. I da tu nema pravila. 

Kako bi zapravo definirala vlastiti identitet? Tko je Maja 

Šuput? Estradna zvijezda, pjevačica, poduzetnica, 

celebrity? Sve? 

- Prije svega, ja sam javna ličnost. Glavni biznis mi je 

pjevanje i kao ekstenzija toga mi se dogodilo da dobijem priliku 

i sudjelovati, a poslije biti u ulozi voditeljice i članice žirija naših 

najpopularnijih show emisija "Ples sa zvijezdama", "Tvoje lice 

zvuči" i "Supertalent" Nove TV. To su nevjerojatna iskustva u 

vrhunskoj produkciji, koja ne bih mijenjala ni za što na svijetu. 

Slavu sam iskoristila i u poduzetničke svrhe. Sa suprugom sam 

razvila vlastiti brend Majushka. 

Postoji li u tebi čežnja za nekim novim i drugačijim oblikom 

kreativnog izražaja kroz godine? Neko potencijalno 

približavanje autorstvu? 

- Ne. Ja se prvenstveno bavim izvođenjem i glazbom jer 

volim zabavljati ljude. Shvatila sam u kojoj se niši ljudi najviše 

zabavljaju i opuštaju, a to je komercijalna zabavna glazba. I 

nema potrebe da izmišljam svoj drugi identitet, jer beskrajno 

uživam u tome što radim. Iste te pjesme pjevaju i drugi 

izvođači, ali ono čime ja prodajem priču jest moj odnos prema 

publici. Moj način na koji to radim. Sve ostalo ide u kategoriju 

nadogradnje, jer moja kreativna energija ne miruje. Cijeli život 

govorim da bih se htjela okušati u glumi. Glumila sam u 

hrvatskoj verziji popularnog mjuzikla "Footloose", dolazila 

sam u kazalište na probu prva, a odlazila zadnja. Nastupala 

sam pred nekoliko tisuća ljudi. I to mi je nezaboravno iskustvo. 

Obožavam kazalište i duboko poštujem sav taj svijet. Zato sam 

nedavno okupila tim s kojim pripremam dječju predstavu uz 

fenomenalne dječje pjesme. Album i predstava zvat će se "Što 

je to ljubav?" Pjesme su edukativne, ali zabavne. 

U živom susretu doista izgledaš poput djevojčice. U javnim 

nastupima i medijima izgledaš starije, scenski 

konstruirano. Jesi li svjesna predrasuda prema vlastitom 

scenskom imidžu? Stoje li iza tvojih estetskih "intervencija" 

koje ne tajiš nesigurnost, strah od starenja ili nedostatak 

samopouzdanja? 

- Apsolutno sam svjesna svega. I sve te predrasude dolaze iz 

dva smjera. Jedan je moja scenska odjeća, koju mnogi ljudi 

percipiraju pretjeranom, čak rubnom. A drugi je kako općenito 

izgledam. Oduvijek otvoreno govorim o estetskim tretmanima 

koje sam radila i koje radim. Još dok sam bila jako mlada, 

napravila sam grudi. Estetske operacije i dalje intrigiraju 

javnost i obavija ih određena tajnovitost. Ljudi nikako da 

shvate da je to suvremeni oblik brige o sebi i svojem izgledu 

kao što su neka prošla vremena nosila neke druge načine. 

Možemo eventualno razgovarati o tome da je u današnjem 

svijetu ljepota dobila iskrivljeni oblik. Svaka osoba izgleda 

slično ili teži prema istome. Zbog društvenih mreža ljudi su 

postavili standard ljepote te su društvene mreže počele 

odlučivati što je lijepo, a što ne. Smatram da ljepota nema 

granice te da ne bi trebali osuđivati je li netko lijep ili ne, jer 

standard ne bi trebao ni postojati. Ipak mislim da je bitno da 

zadržimo i dio svojeg prirodnog izgleda i osobnosti u balansu s 

intervencijama. Za mene to nije tabu niti se imam potrebu 

opravdavati, a ponajmanje mislim da to može zaustaviti 

starenje i prirodne procese. To je način da sami sebi izgledamo 

bolje i njegovanije. To je izbor i apsolutno ulazi u kategoriju 

slobode o odlučivanju o vlastitom životu. Za mene je najgori 

tabu kad se ljudi toga srame ili skrivaju da to rade. 

Moderno društvo karakterizira sve veća estetizacija. 

Današnje viđenje lijepog i estetski prihvatljivog znatno je 

izmijenjeno u odnosu na neka prošla vremena. Što 

nekog čini lijepim po tvojoj osobnoj hijerarhiji ljepote? 

Što je za tebe ljepota kao zajednički simbol u odnosu na 

teror ljepote? 

- Šarm, stanje duha, energija kojom zračiš, srce. Nekako 

sam naučila uživati u svojem izgledu i prihvaćati se. Volim što 

sam mala i sitna, nemam problem sa svojom visinom. Volim 

kad sam mršava jer se bolje osjećam i sva odjeća mi bolje stoji. 

Volim imati lijepi ten. Bolje se osjećam kad sve te stvari 

štimaju. Ali neće mi to "kupiti" ulaznicu za bolji život. Moja 

osobnost i način komunikacije "kupuju" tu kartu. Za mene su 

ljudi oduvijek lijepi samo iznutra jer sam hedonist od rođenja i 

znam prepoznati ljude koji vole sebe i vole život. Najdraže mi je 

vidjeti nečiji trbuščić, jer on samo svjedoči kako ta osoba zna 

uživati. 

Način na koji su žene prikazane u medijskom 

prostoru odašilje važne poruke konzumentima o 

mjestu žene u društvu, njezinoj ulozi, samom životu i 

položaju. Kakvu ženu predstavljaš kroz svoju priču 

i koja je tvoja odgovornost prema mladim 

generacijama koje te prate? 

- Shvatila sam da itekako moram imati odgovornost. 

Predstavljam samouvjerenu, iskrenu, radišnu i samoodrživu 

ženu kojoj nije potreban ni suprug, ni otac ni bilo tko da bi 

imala sve što želi. Poanta je da žena može biti i uspješna i 

dobra majka, i dobra u svojoj karijeri. Predstavljam snažnu 

ženu. Predstavljam pozitivan odnos prema životu. 

Predstavljam iskonsku šljakericu. I to mi često pišu, da sam 

djeci pojam snage i izdržljivosti. 

Ženstvenost – seksualnost? 

- Ženstvenost nije u odijevanju, nego u ponašanju. 

Seksualnost nema veze s izgledom, nego s energijom i 

zračenjem. I opet se vraćamo na činjenicu da su ljudi energija. 

Puno raznih naličja energije. 

32

Drapirani top Sami Miro 

Vintage; haljina nošena kao 

suknja Acne Studios; 

ogrlica i narukvice od 

pozlate s kristalnim 

aplikacijama Zara; zlatna 

narukvica Love, Cartier 

privatno vlasništvo 

''naučila sam uživati u 

svojem izgledu 

i prihvaćati se''

Haljina i rukavi od lakirane 

kože Nina Rajak Atelier; 

rukavice iz fundusa 

stilistice; najlonke Wolford; 

salonke Christian 

Louboutin privatno 

vlasništvo 

kreativno vodstvo 

ROMANO DECKER 

styling KATIJA ŠIMUNDIĆ 

make up SAŠA JOKOVIĆ 

frizura MIJO MAJHEN 

''mislim da me VOLE 

zato što 

OSJEĆAJU da 

sam ISKRENA''

Zašto te nacija neprikosnoveno obožava? 

- Mislim da me vole zato što osjećaju da sam iskrena i 

pozitivna. Zato što se privatno ponašam identično kao i u 

nastupima ili na televiziji. Nemam potrebu za skrivanjem i 

glumljenjem. Autentična sam oduvijek u načinu na koji živim i 

postojim. To mi je dano. A ljudi čeznu za istinom. 

Socijalna osviještenost u tvojem prostoru javne i 

materijalno osigurane osobe? 

- Znam neke ljude koji nemaju za kruh, ali uvijek će dati pet 

kuna nekom tko nema. Uopće nema veze imaš li ili nemaš 

novaca. Uvijek se sve svodi na unutrašnji osjećaj za dijeljenje i 

davanje. Na razinu empatije koju si razvio kao biće. Kao 

pjevačica uvijek imam neke humanitarne akcije, ali nije mi to 

toliko značajno kao kad nekome baš osobno poklonim nešto, a 

da to nitko ni ne zna. 

Vjeruješ u...? 

- Ne mogu reći da vjerujem u Boga. Kao dijete nisam išla u 

crkvu i nisam tako odgajana. Vjerujem da nešto postoji. Nešto 

više od nas samih i od znanosti. Više, možda, vjerujem u 

sudbinu. U tu neku neobjašnjivost samog života, nemogućnost 

da ga kontroliramo i tog nekog divnog sinkroniciteta među 

svima nama. Često imam osjećaj da su stvari zapisane i kroz 

sudbinu nas dovedu ne do cilja, ali do nekog raskrižja na kojem 

mi dalje odlučujemo o smjeru kretanja. Volim slušati o 

anđelima i nekim vlastitim mističnim bićima koja nas čuvaju 

iako ih ne vidimo. Često zamišljam svojeg tatu kroz anđele i 

kažem mu da mi čuva Blooma. Nekome je to možda smiješno, 

ali meni je tako lakše. 

Koji su te resursi podržali i podržavaju pred boli i 

okrutnosti suvremenog svijeta – od pandemije, klimatskih 

promjena, potresa, politike aktualnog rata? 

- Potres mi je bio najtraumatičnije iskustvo. I dalje je. Nisam 

znala da će to biti tako, ali kad sam to doživjela, više se nisam 

oporavila. To je nepredviđeno, nekontrolirano i zbog toga jako 

dugo nisam mogla spavati. Sve ostalo mi je beskrajno bolno, ali 

uspijevam pronaći neku prisutnost i stabilnost. Ne biste 

vjerovali, moja antistresna terapija pred okrutnosti suvremene 

stvarnosti jest manijakalno praćenje svih oblika vijesti i 

informativno-političkih emisija. Oduvijek. Neobjašnjivo ludilo. I 

dok bi većina pomislila da slušam MTV, kod mene je uvijek 

upaljen CNN. U svakom trenutku znam sve što se događa u 

bilo kojem dijelu svijeta. Možda se tako smirujem. 

Čini li ti se ponekad da celebrity kultura kojoj pripadaš, 

prokrvljena kapitalizmom, ne preza ni pred čim? Da 

nalikuje na groteskni ekshibicionizam? Bez obzira na to 

što je to tvoj posao i egzistencijalna suština, postoji li u tebi 

zabrinutost u percepciji današnje estetike, tamnoj strani 

društvenih mreža, teroru ljepote? 

- Zvučat će okrutno, ali ne razmišljam o tome previše. Stvari 

su vrlo egzaktne i jednostavne. Ja sam naprosto izvođačica i 

pjevačica. Kostimiranje je dio mojeg posla. Moja dužnost 

prema publici i pratiteljima. Moram se pojaviti drugačija. Biti 

predmetom komentiranja. Biti obožavana i nevoljena. 

Šokantna. Ponekad rubna, ali uvijek temom razgovora. Sve je 

to dio strategije. A sve to istovremeno motivira ljude da me i 

dalje prate. Scenski izričaj je najvažniji u mojem poslu. A 

živimo u vremenu vizualne stvarnosti koja je često okrutna, ali 

je dio nas i od toga je besmisleno bježati. 

Kako izgleda tvoja tuga? Postoje li takve epizode u tvojem 

svemiru? 

- Nikad ne osjećam neku dublju tugu koja bi išla u smjeru 

anksioznosti ili depresije, ali ponekad osjetim da lagano 

tonem. To je više neki oblik bezvoljnosti koji kod mene kratko 

traje i uvijek se desi kad sam dulje u nekoj rutini bez aktivnosti. 

Moj sustav to tumači kao da sam stala. I neću lagati, ponekad 

klonem od umora. Tada se dobro isplačem i krenem dalje. Tu 

su mi uz obitelj veliki resurs prijatelji. I taj moj krug je 

odmalena isti. Moje pleme koje me poznaje i koje nema nikakva 

očekivanja od mene osim da budem upravo ta koja jesam. Kad 

dođem u novi krug ljudi, oni imaju nenormalna očekivanja. 

Prvenstveno, očekuju da budu zabavljeni, a ja mrzim glumiti 

klauna. Ja ću te zabaviti kad ja hoću i kad osjetim da sam 

inspirirana, ali ne volim biti stand-up komičar. A ljudi imaju 

takvu percepciju i kad dođem u društvo i budem mirna, uvijek 

pitaju: "Što ti je?" Zbog toga se najbolje osjećam sa svojim 

ljudima. 

A sad malo dijagnoze i patologije hrvatskog društva? 

- Mi imamo toliko nepravde u društvu da se teško mogu 

odlučiti. Navikla sam, nažalost, da funkcioniramo tako kako 

funkcioniramo. Do apsurda. Mogli bismo cijeli intervju 

posvetiti samo tome. I to nam je svima u kostima. Da 

prihvatimo i preživljavamo unutar tog besmisla. Ima jedna 

tema koja me posebno pogađa. Mislim da dvoje ljudi koji zaista 

žele biti roditelji, a ne mogu imati djece, trebaju dobiti 

mogućnost da ih odgoje s puno, puno ljubavi i da im daju 

apsolutno sve što mogu dati majka i otac. A naš je sustav u tom 

smislu birokratski nezamislivo spor i rigidan. Toliko je puno 

djece bez roditelja, a jednako toliko puno ljudi koji ih žele. I nije 

važno radi li se o heteroseksualnom ili homoseksualnom paru. 

Tim ljudima treba omogućiti da nekome poklone svemir. I 

puno, puno ljubavi. A ljubav je najbitnija i nije bitno od koga 

dolazi i na koji način. Imam jako puno gay prijatelja koji su u 

vezama i koji sanjaju o djetetu. To je slijepa pjega naše države. I 

tu je uvijek naša politička scena koju se u jednom trenutku 

mora prestati ozbiljno doživljavati. Ona je ponekad zanimljivija 

od samog teatra. Uz zdrav odmak, možemo se i dobro zabaviti. 

Predsjednika Milanovića mogla bih slušati danonoćno. 

(smijeh) Da ima svoju radiostanicu, ja je ne bih gasila. Kako u 

brzini izvadi toliko fora, poslovica i doskočica? Totalni 

performer. Premijer Plenković mu pristojno vraća. Na jedan 

miran način. I oni zapravo pred narodom igraju kazališnu 

predstavu i predstavljaju ansambl nekog dobrog satiričnog 

kazališta. A bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je 

podsjećala na mene. Ona se smijala, grlila i šalila. 

I onda nas u jednom trenutku ipak sustigne usporavanje? 

U kojem smjeru ono nosi Maju? 

- To znam u detalje i jedva čekam. Dakle, živimo na Floridi. U 

predivnom stanu s prozorima od stropa do poda. Bloom tamo 

studira. Suprug i ja vodimo neki cool restoran ili mini hotelčić i 

to radimo s jako puno ljubavi. Uživamo na suncu, jer sunce je 

za mene izvor života. U Hrvatskoj ću se lijepo svima zahvaliti i 

reći: "Dame i gospodo, što je bilo, bilo je. Vi ste zabavljeni i sad 

ja odoh. Ako me nekad vidite u Miamiju, mahnite mi!" 

35

GG U BALANSU 

Živi li 

zaista u 

zdravom 

tijelu 

zdrav 

duh? 

Vodi li tjelesna aktivnost do psihičke 

stabilnosti i mentalnog zdravlja ili je pak 

upravo skladan unutarnji svijet preduvjet 

za postizanje izičkog rezultata? 

tekst PAULA TILIĆ 

36

Otkud uopće dolazi ta poznata latinska krilatica - 

mens sana in corpore sano - odnosno "u zdravom tijelu zdrav 

duh"? Prvi ju je upotrijebio rimski pjesnik Juvenal, aludirajući 

svojim stihom na to kako su "zdrav duh i zdravo tijelo" nešto na 

čemu treba biti zahvalan, nešto čemu treba smjerati. Koje 

stoljeće prije u antičkoj Grčkoj kombinacija lijepog i dobrog 

smatrala se idealom, a podrazumijevala je simetriju i proporciju 

- ravnotežu u fizički lijepom kao i u unutarnjem dobru, odnosno 

moralu. Do ideala bi se dolazilo tjelesnim odgojem, dakle 

tjelovježbom, i intelektualnim razvijanjem uma. Jedno bez 

drugog bilo je nepotpuno, a jedno s drugim - kruna ukupne 

vrline. No ni stari Grci ni rimski pjesnici nisu mens sana in 

corpore sano shvaćali onako kako mi danas shvaćamo tu izreku. 

U našem ju se jeziku doživljava kao uputu koja nalaže da će, ako 

dovoljno vježbamo i živimo zdravo, uslijediti i cjeloživotno 

samopouzdanje i mentalna, odnosno duhovna stabilnost. 

Iako na prvi pogled to može biti istina, jer svi smo svjedočili 

tome koliko se čovjek dobro osjeća čim izađe iz kuće, ode u 

FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA 

šetnju, popne se na brdo ili odradi trening plivanja, situacija nije 

jednostavna i zato se o njoj danas, u vrijeme kada na 

društvenim mrežama sve težimo pojednostavljivati i svoditi na 

brzošireće narodne krilatice, mora razgovarati. Slažem se s 

time da su kretanje, sport i tjelovježba prvi koraci koje čovjek 

mora poduzeti, iako protiv svoje volje, ako se osjeća psihički 

loše i umorno. Zdrava hrana utječe na svaku stavku našeg 

života; ako damo organima priliku da se odmore tako što ih 

hranimo zdravo, sigurno je da će i um biti bezbrižniji. Ako tijelo 

održavamo pokretnim, fleksibilnim i snažnim, sigurno je i da će 

mašta teže pronalaziti razloge za strah. Riječ je o čistoj biologiji, 

gdje svako pretjerano analiziranje postaje suvišno. Dapače, u 

staroj su Grčkoj govorili kako je zdrava osoba ona koja je 

dovoljno intelektualno i tjelesno okupirana da nema prostora 

za razbibrigu. No, gdje bismo bili kad bi stvari bile tako 

jednostavne. Uz kvalitetnu rutinu, rezultati koje donosi trening 

stižu brzo, a ostaju dugo, no isplati se preispitati poznatu 

sintagmu i dokučiti je li zdrav duh posljedica ili je barem 

djelomično preduvjet za postizanje zdravog i lijepog tijela. 

U 

ovo vrijeme kada smo svi već 

pomalo opasno ovisni o 

internetu i društvenim 

mrežama, među ljudima se 

gomilaju osjećaji nesigurnosti i 

anksioznosti. Kolektivno smo 

neodlučniji, koncentracija nam je 

sve manja, a disciplinu i rutinu 

teško je održati i ustabiliti. 

Daleko od toga da se 

organiziramo dovoljno kvalitetno da od toga imaju koristi i 

naše tijelo i naš duh, često se uhvatimo kako zavidimo ljudima 

samo na tome što svaki dan uspiju pojesti doručak prije posla. 

U tom kontekstu, početi vježbati (ako kroz život već nismo 

stekli tu naviku) izuzetno je težak zadatak. Znamo da uz 

uvođenje redovitih treninga najčešće ide i promjena čitavog 

stila života. Pokrenuti jednu takvu inicijativu znači naglo 

skočiti u nepoznato, u svijet u kojem nam prijeti ono čega se 

grozimo. Neuspjeh, primjerice. Iznevjerena očekivanja. Znoj, 

umor i preopterećenost. Samosvijest. Strah. Da ne govorim o 

izlaganju pred drugima, o dolasku na mjesto - bila to teretana, 

studio za jogu ili nasip - gdje ćemo se osjećati opkoljenima i 

razoružanima, a svaka osoba oko nas bit će poput odraza 

našeg neznanja i naše nedostatnosti. 

Taj osjećaj da svi gledaju nas, da nam se svi smiju jer s 

dvadeset ili trideset i nešto godina ne znamo pravilno trčati 

nije baš lako prebroditi, osobito ako imamo problem s 

vlastitom vizijom sebe. Također, ako naši mentalni obrasci 

razmišljanja obiluju samokritikom i nesigurnošću, znatno smo 

skloniji odgađanju planova i prokrastinaciji, traženju svih 

mogućih izgovora kako bismo i ovaj put rekli "od sutra", kako 

bismo si opravdali izostanak s još jednog treninga. Ako 

pretpostavimo (a brojna istraživanja i osobna iskustva to 

potvrđuju) da tjelesno aktivan i zdrav život zaista vodi ka 

zdravijem umu, vrlo je važno naglasiti da to iziskuje puno truda 

i rada, što prije svega zahtijeva naprasit izlazak iz zone 

komfora, a zatim i dugotrajno stjecanje i održavanje discipline. 

A to pak znači da je za stjecanje zdravog tijela upravo zdrav 

duh nulta i osnovna točka. 

Točnije, za zdravo i snažno tijelo potrebna je velika (i realna) 

želja da bi se ono izgradilo. Osoba koja želi vježbati ne mora u 

37

startu biti "na ti" sama sa sobom, razumjeti se, voljeti i 

poštovati, ali mora to barem željeti ostvariti. Nije poanta 

početi vježbati da bismo se prestali mrziti, jer ako se mrzimo 

na prvoj stepenici, mrzit ćemo se i na zadnjoj. I dok budemo u 

naponu naših snaga, i kad oborimo vlastite rekorde – sve do 

jednog, uvijek će nam za vratom titrati onaj glasić koji će nas 

uvjeravati da ni ovo nije dovoljno, a naša će tijela uspoređivati s 

nerealnim standardima. 

Zato je ravnoteža ključna. Zamislite dijete koje se popelo na 

visok i uzak zidić. Kretat će se polako, raširenih ruku, korak po 

korak. Istraživat će kako njegovo tijelo reagira na takav oblik 

pokreta. To se zove traganje za ravnotežom, i poprilično slično 

izgleda i u ovom našem kontekstu. Treba hrabro, ali oprezno 

pristupiti novim izazovima i suočiti se sa svojim nedostacima, 

a slabostima i unutarnjim demonima reći: "Prihvaćam vas, ali 

vas i želim pobijediti." Treba ravnotežu tražiti rukama i 

nogama, opreznim koracima, ali s jasnim ciljem u vidu. 

Mentalno zdravlje potrebno je održavati, a održava ga se, 

prije svega, malim ciljevima. Realnim pristupom. Ostvarivim 

očekivanjima. Konkretnim uzorima i primjerima. Nemamo 

ništa od toga da kao ideal gledamo onu jednu djevojku koja 

stalno nešto jede, a i dalje je mršava. Nemamo ništa ni od toga 

da se nakon nekoliko tjedana napornih treninga zamišljamo na 

postolju ili poziciji autoriteta. A vrlo često nemamo previše 

koristi ni od toga da si na sliku zaslona postavimo fotografiju 

neke ljepotice u bikiniju koja je na svojem izgledu počela raditi 

prije deset godina i uložila u njega sve svoje vrijeme i svu svoju 

ušteđevinu. 

Sve navedeno pišem iz vlastitog 

iskustva, jer sam se na svaku od 

ovih pogrešaka i sama spotaknula. 

Moj sportski portfolio sadrži 

gomilu iracionalnog samoprijezira, 

precijenjenih uzora, idealiziranih 

trenera, prevelikih zalogaja, 

neosnovanih nada i nepotrebne 

zavisti. I svaka je od tih stavki bila 

prisutna i onda kada sam izgledala 

najbolje i trenirala najviše, i onda kada sam bila na pauzi 

prouzročenoj zasićenjem od treninga. Život je komplicirana 

pojava i ne treba zaboraviti da u dvoranu sa sobom nosimo i 

vreću punu vlastitih problema i emocija te da jedan čučanj više 

ili manje ne može promijeniti ono što jesmo u suštini. Ono što 

je važno i na što i samu sebe neprekidno podsjećam jest – 

osviještenost. Osvijestiti ono o čemu razmišljate izravan je 

napad na iracionalnu viziju vašeg tijela. Pokušajte sliku koja 

vam je pred očima makar na silu sagledati što objektivnije, jer 

moć koju samokritičnost ima nad našim osjetilima naprosto je 

nevjerojatna. 

I uvježbana i utrenirana osoba može biti preopterećena, 

nesigurna, anksiozna i depresivna. U tom su slučaju u pitanju 

duboki misaoni procesi i repetitivni obrasci negativnog 

razmišljanja koji više nemaju veze s tjelesnim aspektom našeg 

identiteta. Prisjetimo se samo Olimpijskih igara 2020., 

odnosno 2021., kada se Simone Biles, najperspektivnija 

američka gimnastičarka, osvajačica brojnih olimpijskih i 

svjetskih odličja, naglo povukla s natjecanja otkrivši da se bori 

s raznim oblicima narušenog mentalnog zdravlja. Brojni 

profesionalni sportaši svojim ponašanjima, izjavama i 

Mentalno zdravlje 

potrebno je održavati, a 

održava ga se, prije 

svega, malim ciljevima, 

realnim pristupom i 

ostvarivim očekivanjima 

performansima pokazuju da sport na psihu može djelovati i 

izrazito negativno. Ovdje može biti riječi o fizičkoj 

pretreniranosti koja narušava i mentalno i tjelesno zdravlje, ali 

i o kombinaciji suludo frenetičnog načina života i konstantnog 

pritiska, što pak vrši posljedice na tijelo. 

U kontekstu aktivnog ili amaterskog bavljenja fizičkom 

aktivnošću tjelovježba pozitivno utječe na ljudsko 

samopouzdanje i to je gotovo pa neosporivo, ali ako naše oči 

vide sliku iskrivljeno, tada dodatni napori uloženi u vježbanje 

mogu biti i kontraproduktivni. Vježbati previše nije dobro ni u 

kojem kontekstu – i odmor je sastavni dio treninga – ali 

pogotovo je loše onda kada se time pokušavamo kazniti. 

Ponovno se pokušajte usporediti s djetetom (kažu da je kako 

bismo zavoljeli sami sebe, potrebno naučiti razgovarati s 

djetetom u sebi): u odgoju ćete izbjegavati prijetiti djetetu 

spavanjem ili doktorom kao kaznom, jer nećete htjeti da dijete 

prema tome razvije negativnu emociju. Ako treninzima 

pristupate iz pogrešnih razloga, s ciljem da se kaznite za 

počinjene propuste ili pogreške, postići ćete isti taj efekt – 

dugoročno ćete gledati na trening kao nešto čega se trebate 

groziti, kao nešto što radite protiv svoje volje. 

Zato treba biti na oprezu: nije svaka osoba koja izgleda 

zdravo zdrava i iznutra, a poznatu poslovicu "u zdravom tijelu 

zdrav duh" ne treba gledati kao nepropitkivu istinu. U zdravlju 

i bolesti tijelo i duh potpomažu si, nadopunjavaju se i 

međusobno hrane. I od jednog i od drugog sve počinje, jednim i 

drugim sve i završava. Ono što mi jesmo odražavat će se kroz 

sve aspekte naših bića, a tražiti od jednog aspekta da izgradi 

sve druge ne bi bilo pošteno – zato od tijela ne smijemo 

očekivati da preuzme potpunu odgovornost nad našim 

mentalnim obrascima, baš kao što snagom uma nećemo 

pokušati povećati mišiće. 

Korak broj jedan bit će uvijek i zauvijek – prihvatiti sebe. 

Naučiti se voljeti, naučiti biti obazriv prema sebi, ili barem 

pokazati želju za time. Htjeti vježbati i baviti se sportom kako 

bismo se nagradili, a ne kako bismo kaznom ispravili neki 

nedostatak. Tek nakon što se prihvatimo, možemo pojuriti za 

fitness ciljevima. Inače ćemo satima i danima trčati na mjestu, 

a umjesto mišića, u nama će se povećavati gorčina i 

nezadovoljstvo samima sobom. Za zdrav duh i zdravo tijelo 

potrebni su jedan kvalitetan trener ili trenerica, dobar 

psihoterapeut ili terapeutkinja, nešto samosvijesti, zdrava 

prehrana, organizirana rutina i, kao šećer na kraju, onaj 

omraženi sastojak koji bismo svi najradije izbacili: vrijeme. 

Tako je. Potrebno je puno, puno uloženog vremena. 

38

GG MAŠTANJA 

Fantazije o 

JESTE LI GLEDALE 

HIT SERIJU 

"BRIDGERTON"? 

JESTE LI 

OBOŽAVATELJICA 

ISKLESANIH MUŠKIH 

TIJELA U SCENAMA 

SEKSA? TA JE SERIJA 

POTVRDILA ONO O 

ČEMU SE I PRIJE 

ŠUŠKALO: I ŽENE 

VOLE VIDJETI 

ZGODNOG FRAJERA 

savršenom 

muškarcu 

tekst JELENA VELJAČA 

40

Smijete se? Da, smiješno je, ali činjenica je 

da su žene stoljećima glumile da se ne 

pale na izgled, na ono vizualno. Ne, mi 

smo moralno uzvišene i ponizne pa 

samo tražimo dobrog čovjeka koji će biti 

vjeran i odan i s nama čitati knjige na 

proplanku. 

Prava je istina uvijek bila 

"Bridgerton". Uvijek smo imale mokre 

snove o frajerima ravnog trbuha, 

utegnutih mišića i bisernog osmijeha. 

Što je u toj seriji toliko posebno? Kao što 

kaže moja prijateljica: na granici je sa 

soft pornom, koju nikad ne prelazi, 

"Bridgerton" je odmor za oči i mozak. 

Što, zar žene privlači i pornografija? 

Novinarka i feministkinja Snježana Pavić 

nedavno je napisala: "Znanstveno je 

dokazano da žene također imaju 

seksualne potrebe. Puno ih je potrebitih: 

ili nemaju partnera ili im je muž u 

godinama kad nije realno da ga gnjavite 

tako često. Minimalno svaka druga žena, 

ili milijun njih u Hrvatskoj, živi u 

potpunoj ili djelomičnoj seksualnoj 

oskudici. Najteže je 70-godišnjakinjama, 

u njihovoj generaciji već fali 30 posto 

muških. No stručnjaci kažu da svaki treći 

muškarac stariji od 40 ima problema s 

erekcijom, što znači da žene već od 35. 

godine bivaju zakinute u svom ljudskom 

pravu na redoviti seks. Riječ je 

neosporno o ogromnoj tržišnoj, ali i 

društvenoj potrebi jer, od Freuda i 

Wilhelma Reicha naovamo, stručnjaci za 

psihičko zdravlje upozoravaju koliko je 

manje-više redovit seks važan za 

ukupnu dobrobit pojedinca i pojedinke." 

I dok Pavić obrađuje temu seksualne 

deprivacije, što je generalno s idejom 

ženske fantazije o savršenom muškom 

tijelu? Neko vrijeme postojao je 

"Playgirl", ali nije bio ni približno toliko 

popularan kao "Playboy". Radi li se o 

sramu, inhibiciji? Ženske su fantazije, pa 

tako i one seksualne, uvijek postojale, 

samo su morale biti skrivene. Istina, 

društvo se stoljećima trudilo da nam u 

tome pomogne bacajući mnoge terete 

života na naša pleća. Sigurno nemaš 

vremena za fantazije dok radiš u tri 

smjene, a četvrta te čeka u kući, dok sav 

tvoj (premaleni) dohodak završava na 

zajedničkom stolu. 

No, vremena su se promijenila, žene 

su slobodnije, neovisnije i imaju vremena 

za jedno od osnovnih ljudskih prava – 

fantaziju. "Iako smo po Ustavu navodno 

svi jednaki, žensko pravo na seks nije 

isto što i muško pravo da plati i zlostavlja 

prostitutku", zaključuje Pavić. 

Niste za prostitutku? A što je s 

pornićem u zamračenoj sobi? PornHub 

tvrdi da su trećina njihovih korisnika 

žene, iako je veliko pitanje gledamo li ih 

na nagovor partnera. Stoljeća stigme i 

stida koji su nam prodavali pod vrlinu 

ipak su napravila svoje, pa se i danas 

postavlja pitanje imaju li žene pravo 

maštati o savršenim muškim tijelima, 

kao muškarci s onih slavnih i nedostižnih 

90 – 60 – 90? Razgovarate li sa svojim 

prijateljicama o muškim tijelima? O 

seksu? Jesmo li čudne ako nam se 

sviđaju hot frajeri? Jesmo li površne, 

frivolne, bedaste? Smijemo li to priznati? 

Sjećam se da sam jednom prilikom 

imala ispad bijesa na muškarce s 

pivskim trbusima i opuštenim tijelima 

koji su ispred popularnog zagrebačkog 

lokala komentirali žene konfekcijskog 

broja 38. Ostarjeli, neočuvani mužjaci 

koji očekuju da svaka žena koja im priđe 

izgleda kao Gisele Bündchen, a 

istovremeno ni jedan od njih ni približno 

ne izgleda kao Tom Brady. Ali, tražimo li 

mi uopće Toma Bradyja? Znam da se 

palimo na njega, znam da nam se sviđa, i 

on, i onaj drugi, još ljepši Tom, 

prikladnog prezimena Hardy. Ali jesmo li 

ikada ustale i rekle: "Čuj, ja ću te ostaviti 

ako ne smršaviš, ako ne kreneš vježbati, 

ako ne središ kosu, ne popraviš zube, ne 

depiliraš se? Ne palim se na debele 

frajere, sorry, stvara mi to problem u 

krevetu." Ili smo samo šutjele, jer ljubav 

je velikodušna, posebice ako je ženska? 

Naravno da imamo pravo zahtijevati da 

određeni estetski kriteriji budu 

zadovoljeni, prvenstveno oni koji govore 

o zdravlju, ali i drugi, zašto ne. Sada je 

vrijeme kad možemo maštati, kada 

možemo gledati muškarce u glavnim 

ulogama koji su zgodni, a ne samo 

talentirani i karizmatični. Ili su žene 

pametnije "od toga", pa je za nas takva 

vrsta objektivizacije površna jer tražimo 

– sigurnost, sreću, dom? Također, 

postavlja se pitanje jesu li stereotipi 

"lijepog" samo konstrukti patrijarhata? 

Savršenstvo tijela postoji samo u skladu 

s duhom – da – ali žene koje su single i 

koje traže avanture na Tinderu ne traže 

nužno duhovnu vezu i brak, već dobar 

provod. Postajemo li time okrutne ili 

smo samo konačno iskrene jer smo u 

poziciji koja nam to omogućuje? Glasam 

za oslobođenje ženskih fantazija, jer 

samo one mogu dovesti do seksualnog i 

životnog užitka za nas. Glasam za 

"Bridgerton" i Madonnine mlađe dečke i 

sve što žene sada pali. Ne brinite se: ni 

jedan odnos koji vrijedi neće biti ugrožen 

ni fantazijom, ni pornićem, ni frajerima 

na TV-u. Sadržaj je uvijek ispred 

pakiranja, ali i žene imaju pravo na lijepo 

pakiranje u 2022. godini. 

Jonathan Bailey i Regé-Jean Page glavni su zavodnici u seriji "Bridgerton" (lijevo). 

Tom Hardy mnogim je ženama (i muškarcima) oličenje savršenog muškog tijela (gore) 

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (3) 

41

GG LICE 

PJEVAČICA, REDATELJICA 

I PRODUCENTICA JAVILA 

NAM SE IZ PARIZA, GDJE 

RAZVIJA SCENARIJ ZA 

SVOJ PRVI DUGOMETRAŽNI 

FILM I UŽIVA, POTPUNO 

ZADOVOLJNA U ŽIVOTU, 

U SEDMOM MJESECU 

TRUDNOĆE 

KUKLA 

KESHEROVIĆ 

"TIJELO JE ČISTA EMOCIJA" 

razgovarao JORDAN CVETANOVIĆ 

42

FOTOGRAFIJE: LAZAR BOGDANOVIĆ (3) 

Katarina Rešek, poznatija kao Kukla Kesherović, već dulje vrijeme 

oduševljava publiku svojim autentičnim umjetničkim izrazom u 

svakom smislu. Iako se na prvi pogled čini da je neke stilove 

nemoguće spojiti u glavi, ona to radi besprijekorno, jer s tim nema 

problema i strastveno uživa u eksperimentiranju i probijanju 

granica na svim poljima. Ova svestrana pjevačica, filmska 

redateljica i producentica rođena je 1991. u malenom slovenskom mjestu Krško, gdje 

je i počeo njezin interes za fotografiju i film. Školovanje ju je poslije odvelo u Ljubljanu, 

gdje je završila Akademiju za film i nastavila iskušavati najrazličitije oblike stvaranja. 

Tako je i stupila na glazbenu scenu 2009. sa svojom grupom Make Me a Child, u kojoj 

je bila frontmenica. Jako brzo postali su prepoznatljiv sastav koji svira bez cenzure i 

progovara o važnim temama njihove generacije. Iz tog razdoblja poznate su pjesme 

poput "Mitraljez" (2014.), "Palma" i "Zvezdana" (2015.) te "Napoleon" (2016.), da bi se 

grupa nakon toga raspala, cijeli se projekt transformirao i ostala je samo ona. Na 

samom početku ljudi su čudno reagirali na njezino umjetničko ime KUKLA, ali je s 

vremenom postalo njezin osobni pečat. Kako sama voli kazati, ime je nastalo kao 

njezina težnja da ukaže na položaj žena na Balkanu, jer izvorno ova riječ 

makedonskog porijekla znači lutka, a za nju samu predstavlja ljepotu, ali i nečiju 

igračku. Glazba koju stvara je elektronska, inspirirana radom umjetnica kao što su 

Beyoncé, FKA Twigs, M.I.A., Sevdalize i Björk, ali je i pod utjecajem etno i narodne 

glazbe raznih slovenskih naroda, koju ona sama naziva "slovenskim gangsta gejša 

43

FOTOGRAFIJA: KSAVER ŠINKAR 

FOTOGRAFIJA: AIDA REDŽEPAGIĆ 

Na snimanju kratkog filma "Sestre" (lijevo). S Dinom Merlinom i Senidah radila je na spotu za pjesmu "Dođi" (desno) 

popom". Kada je započela suradnju s pop divom Senidah 

videospotom za pjesmu "Mišići" i napravila opću pomutnju u 

broju pregleda poslije samo nekoliko sati, bilo je jasno već na 

prvo gledanje da je to nešto sasvim drugačije od onoga što smo 

navikli gledati. Stoga ne čudi što gotovo ne postoji pop zvijezda 

A-klase s ovih prostora koja nije poželjela surađivati s njom, da 

se na trenutak nađe u KUKLA svijetu. Pored svega toga, uspjela 

je snimiti svoj kratki film "Sestre", film o "tomboy" djevojkama 

koje žive po svojim strogim i rigidnim pravilima i predstavljaju 

moderne virdžine, da bi ih jednog dana iz nezgodne situacije 

spasila Fantasy, žena koja to tek postaje. Vrlo je rado pristala 

na ovaj razgovor, iako se u sedmom mjesecu trudnoće nalazi na 

intenzivnoj rezidenciji usred Pariza, gdje razvija scenarij za svoj 

prvi dugometražni film. Bez suzdržavanja mi je pričala o 

odnosu prema svome tijelu, društvenim mrežama i svojoj 

znatiželji o tome do koje će mjere tehnologija penetrirati u sve 

oblike naših života. 

Vaš život gledan sa strane izgleda strašno zanimljivo – 

bavite se glazbom, snimate spotove za najveće pop 

zvijezde Balkana, snimate filmove. Kako sve to uspijete? 

Kako vam je trenutno u glavi? 

- U glavi mi je trenutno predivno i mirno, vjerojatno zato što 

sam u sedmom mjesecu trudnoće, pa hormoni rade svoje. 

Mislim da sam prvi put u životu baš zadovoljna, zahvalna na 

tome što sam ono što jesam, gdje jesam i što sve teče kako 

treba. I naravno, u Parizu sam, što je još divnije. Posvećena sam 

svom dugometražnom filmu i ovdje sam baš na rezidenciji, 

gdje završavam scenarij. 

A o čemu se radi u filmu? 

- Moj kratki film "Sestre" ustvari je bila uvertira za ovaj film 

"Fantasy". To je film o tri prijateljice koje su vrlo tomboyish, 

kao neke moderne virdžine. Jednog dana upoznaju Fantasy, 

transrodnu osobu koja ih na neki način nauči kako biti žena, ali 

ne u klasičnom smislu da im pokaže kako se stavlja make-up, 

nego da im pokaže i dokaže da žena može biti tko god želi i što 

god želi. 

Ispravite me ako griješim, ali čini mi se da ste pažnju 

javnosti dobili kao art direktorica videospotova koje ste 

radili za Senidah. Najprije "Mišići" pa sve ostalo. Što 

mislite, tko je koga pogurao, vi nju ili ona vas? 

- Studirala sam filmsku režiju i mnogo prije toga počela sam 

režirati spotove za neke alternativne umjetnike, tako da ja ne 

doživljavam da je moj put počeo sa Senidah. Primjerice, kad 

me zvao tim Dine Merlina, oni su mi rekli da su znali za mene 

mnogo prije i da ih je to samo potaknulo da započnu suradnju 

sa mnom. Doduše, točno je da je zahvaljujući toj suradnji moj 

rad vidjelo više ljudi, ali ne razmišljam o tome tko je koga 

pogurao. Ono što sigurno znam jest da je to bio jedan lijep spoj 

dvaju zanimljivih senzibiliteta. 

Imate jako specifičan i eklektičan osjećaj za estetiku, što 

uvijek rezultira jakim vizualnim dojmom. Što mislite da 

nedostaje u glazbenim spotovima generalno? Na koji biste 

način vi intervenirali i kada je svjetska produkcija u 

pitanju? 

- Sada kada imam ovo iskustvo iza sebe, rekla bih da je 

najbitniji odnos i međusobno poštovanje među filmskim 

radnicima. Recimo, sigurna sam da bih povećala budžete, jer 

se od nas očekuje da napravimo čudo s minimalnim 

sredstvima. Mislim da se čak i autori koji rade u svjetskim 

produkcijama susreću sa sličnim stvarima. Sretna sam što na 

svijetu ima jako puno kvalitetnih redatelja, izvođača i što se 

stvari munjevito brzo kreću. Ono što mene zanima svakako je 

eksperimentiranje s aspektom kompjuterski generiranih slika 

i virtualnog svijeta. Zanima me kako će se to razvijati i kada se 

radi o spotovima. Zanima me i snimanje na filmskoj traci – spoj 

prošlosti i budućnosti. 

Novo vrijeme, naročito dominacija društvenih mreža nad 

našim životima, donijelo je jedan sasvim drugačiji odnos 

prema tijelu. Kako vi doživljavate tu tendenciju da će 

uskoro biti sasvim uobičajeno imati OnlyFans profil kao 

da je u pitanju LinkedIn? 

- Zanimljivo je kako svaka inovacija sa sobom nosi neku 

vrstu slobode, ali istovremeno predstavlja i neku vrstu zatvora. 

To propitkujem i u scenariju koji pišem. Koliko smo zaista 

slobodni, naročito kada je riječ o našem tijelu. Sa svih su strana 

neka tijela, tijela, tijela, ovakve grudi, ovakva guza, ovakvo 

ono... Čini mi se da pokušavamo od sebe napraviti neki 

supersonični, natprirodni, robotski mehanizam, a s druge smo 

strane diskonektirani sami od sebe. To mi je sve jako 

zanimljivo. Dokaz da se nešto ozbiljno mijenja u tom su smislu i 

pojave novih tjelesno-psiholoških poremećaja. Mislim da svaka 

44

generacija za sebe misli da je na nekoj prekretnici, pa tako i 

moja, ali mislim da je stvarno zanimljivo kako će se sve to 

mijenjati i kako će tehnologija penetrirati u tijelo. Imam dojam 

da postajemo androidi, ali vidjet ćemo. 

Kako doživljavate vlastito tijelo u tom smislu? Koliko ste 

stidljivi i povučeni? 

- To je jako kompleksno. Ako me pitate kako ja vidim tijelo, 

onda mislim da je tijelo čista emocija. I ako ga bar malo slušamo, 

ono nam sve pokaže, doslovno sve – kako se trebamo ponašati, 

s kim se trebamo družiti i kako provoditi slobodno vrijeme... 

Ali, za sve to potrebna je ozbiljna disciplina, zato što se najteže 

suočiti sa samim sobom. Mogu stati na pozornicu ispred 

10.000 ljudi potpuno gola bez problema, dok će mi mnogo teže 

biti pokazati partneru koliko mi vise grudi. Na neki način tijelo 

doživljavam kao alat, ali s druge strane ono je nešto 

najintimnije, pa slobodno mogu reći da nisam toliko intimna 

koliko sam možda performativna na društvenim mrežama. O 

tome govori i to što želim da me potpisuju s Kukla kada je u 

pitanju moj rad, a Katarina sam za bliske ljude i obitelj. 

Svakodnevno smo preplavljeni raznoraznim sadržajima – 

onima koji nas zanimaju i onima koji nam apsolutno ništa 

ne znače. Kako kontrolirate sadržaj koji dolazi do vas? 

Koje filtre upotrebljavate kako biste se zaštitili od 

predoziranja informacijama? 

- To mi jako teško ide, osobito sada kada sam u drugom 

stanju. Google oglasi doslovno me napadaju sa svih strana. Ali 

uvijek imaš tu moć staviti telefon na off. Mislim da je ta 

diskonekcija jako bitna. Čak i ja, ipak sam kao i svi ostali, 

ponekad skrolam po dva sata pa se nakon toga zapitam što mi 

je ovo trebalo. Definitivno se bolje osjećam kada pročitam pet 

stranica neke knjige ili gledam u drvo pet sati, mnogo više 

dobijem od toga. Ali, tu smo gdje smo, internet je sada sastavni 

dio našeg života, tako da i dalje radim na toj zaštiti. Međutim, 

to je uvijek mač s dvije oštrice i pitanje je koliko je dobro ne 

čitati vijesti, na primjer, a koliko bi zapravo bilo dobro da ipak 

znam neke stvari... Ipak, ako si jednom radio u medijima, 

nekako znaš koliko je sve laž. Sve je režirano, samo je pitanje 

tko je redatelj moje realnosti, jesam li to ja ili dozvoljavam 

nekome drugome da to radi. 

Negdje sam pročitao da vam odgovara nomadski način 

života, stalno ste u pokretu i negdje na putu. Što je važno 

znati kada vam se život odvija u jednom koferu? 

- Ovo će možda biti klišej, ali podijelit ću ga, jer mi je prije 

nekoliko dana konzultant na scenariju rekao da se ne bojim i 

ne izbjegavam klišeje, jer inače ulaziš u još veće. Ja nemam 

stalnu adresu, trenutno sam u Parizu, na primjer, i pitanje je 

gdje ću biti za dva mjeseca. Vjerojatno ću biti u Beogradu, ali 

možda i neću. Zato mislim da je fora u tome da shvatiš da je 

tijelo tvoj dom. To mi je super kod nomadskog života, jer onda 

nekako u svemu možeš uživati, a da se ne vežeš za nešto 

materijalno. Ja sa sobom uvijek nosim i svoj dom i svoj kofer, 

a to je moje tijelo. 

Što radite kada vam je smrtno dosadno? Na primjer, 

kad sjedite na večeri i ne znate što sa sobom. 

- Idem kući. Ili me počne boljeti želudac i onda znam da 

moram ići. Vrlo dobro znam prepoznati što znači dosada jer 

sam iz jako malog grada u kojem je sve sivo i ništa se ne 

događa, pa sam uvijek nešto izmišljala i bila hiperaktivna samo 

da izbjegnem tu dosadu. Ali i dosada nas uči nekim stvarima, 

no svjesna sam koliko je naš život nepredvidiv i limitiran pa ga 

ne bih baš voljela potrošiti u dosadi. 

Koje biste navike voljeli izbaciti iz svakodnevnog života, 

ali vam ne ide? 

- Instagram. Šalim se. Baš sada kada se spremam postati 

roditelj i nekome tko nije moj pas, pazim koliko vremena 

provodim na telefonu i razmišljam želim li da moje dijete u 

svom sjećanju ima tu sliku mene na telefonu. To su možda 

neke navike koje bih izbacila totalno iz života. I da, voljela bih 

da sam opuštenija po pitanju zdravlja, jer mislim da sam malo 

opsjednuta tim temama. Voljela bih i da imam više 

samopouzdanja i da se manje preispitujem bez ikakvog 

razloga. A vi? 

Ja? Mislite što bih ja volio promijeniti u vlastitom životu? 

- Da. Da. 

Da prestanem biti ovisan o ljudima i da ne upijam sve 

njihove emocije. Mislim da sam previše opsjednut ljudima i 

da im dajem previše svog vremena. Užasno ih ozbiljno 

shvaćam i slušam što govore - ponekad i predoslovno. 

Mislim da je važno naučiti u životu da ne treba previše 

ozbiljno shvaćati ni sebe ni druge. 

I za kraj, kako se pripremate za novu ulogu u svom životu? 

- Mnogo čitam. Možda ne djeluje tako, ali jako sam 

analitična i volim razmišljati, tako da baš puno čitam, iako ne 

bih htjela biti rob nekih teorija. Međutim, dobila sam ovu 

rezidenciju na najljepšem mjestu na svijetu baš kad sam 

trudna i imam mir, pa mogu pisati i pripremati film. Mislim da 

sam privilegirana zbog toga. Ali uglavnom razmišljam što 

znači nekoga odgajati, što znači disciplina, što znače pravila? 

To su mi sve zagonetke. S djetetom definitivno moraš 

prihvatiti da nemaš onoliko kontrole koliko želiš. A na kraju 

svega toga stoji da trebaš prihvatiti samog sebe, prihvatiti 

svoje nesavršenosti. Dijete je u tom smislu baš jedno veliko 

ogledalo. I dosta mi je zabavno kad pomislim da trenutno u 

sebi imam dva srca. 

Tijelo je čista emocija. Na neki ga 

način doživljavam kao alat, ali s druge strane 

ono je nešto najintimnije 

45

GG STANDARDI 

Kim 

Kardashian 

Grace 

VanderWaal 

Billie Eilish 

Rihanna 

FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA (2) I PROFIMEDIA (2) 

46

Evolucija 

kanona ljepote 

od Kim 

Kardashian 

do Grace 

VanderWaal 

Standardi se mijenjaju, etabliraju i ruše, a ideal se 

podvrgava duhu vremena. U tom ilmu glavnu 

ulogu igraju slavne osobe, u zadnje vrijeme 

konačno naklonjene dekonstrukciji savršenstva i 

odstupanju od nepropitkivog viđenja ljepote 


47

Bila je 2010. ili 2011. godina, i bila sam 

srednjoškolka. Na repeat smo slušale 

Rihannine hitove "Only Girl", "Love the Way 

You Lie" i "California King Bed". Htjele smo 

izgledati, pjevati i plesati kao ona. Bile smo 

opčinjene njezinom crvenom kosom i 

preslatkim usnama. Njezina je pojava oduvijek bila kultna, a 

njezin utjecaj na djevojke diljem svijeta neupitan. 

Poistovjećivale smo se s njezinom ranjivošću, znale sve 

tekstove svih njezinih pjesama napamet. Zatim smo odrasle, a 

Rihanna se redefinirala – iz rasplesane djevojčice izrasla je u 

ozbiljnu, divljenja vrijednu ženu i etablirala se kao jedna od 

najvećih zvijezda. Danas kada gledam njezine videospotove s 

početka prošlog desetljeća, automatski se vraćam u mindset 

četrnaestogodišnjakinje kakva sam tada i bila: promatram 

Rihannine jako, jako mršave ruke, njezin minijaturni strukić, 

njezine beskrajno duge, tanke, seksi noge. I shvaćam kako je 

meni – osobi koja je započela proces oformljavanja početkom 

prošlog desetljeća – mršavost, izgleda, nepovratno nametnuta 

kao ideal ljepote kojem se nikad neću prestati diviti, koji nikad 

neću prestati smatrati savršenim. Ideal kojem ću se svako 

toliko vraćati. Tada su svi bili mršavi: Katy Perry, Taylor Swift, 

pa čak i Ciara i Nicki Minaj. U ovom su mi trenutku tadašnja i 

trenutna Rihanna gotovo pa nespojive. Ova revolucionarka 

koju gledamo danas, nenametljiva, a ultimativna borkinja za 

prava na autentičnost, potpuno je poremetila dosadašnje 

beauty standarde i pokazala na bezbroj načina da ženska 

ljepota nije unificirana. Vrhunac je dosegla u trudnoći, kada je 

hrabrim, osebujnim i dominantnim outfitima redefinirala 

modu, noseći trbuh onako kako bi ga, pa, nosili muškarci da su 

oni ti koji rađaju: slavodobitno, ponosno, pomalo čak i prkosno, 

bahato i prije svega – moćno. 

No, ako želimo dokučiti kada je započela revolucija, kada je 

mršavost ustupila mjesto oblinama, treba se vratiti nekoliko 

godina unazad, čak i prije tih kobnih 2010-ih, kada je estetika 

"tanje je više" bila alfa i omega beauty industrije. Treba se 

vratiti na obitelj Kardashian, dakle na Kim, onu s kojom je 

počelo sve što danas njegujemo i čime smo bombardirani: 

opsesija oblinama, kalorijskim suficitom i vježbama za gluteus. 

Iako je Kim definitivno među prvima zakoračila na stazu kojom 

se danas kolektivno krećemo – u smjeru usvajanja različitih 

tipova tijela, u smjeru prihvaćanja oblina kao simbola 

ženstvenosti – standardi ljepote koje je ona promovirala 

tijekom 2010-ih godina nerealni su i neodrživi. Njezine su 

mjere tih godina iznosile 86 – 66 – 99 cm, a ni danas nisu 

daleko od toga. Trbuh joj je na svim slikama bio, i još je uvijek, 

besprijekorno ravan, prsa vječno uspravna, a stražnjica 

zaglađena. U tom kontekstu posebice je naporno bilo slušati 

obitelj Kardashian kako inzistira na tome da su djevojke do 

svojih savršenih tijela došle baš zdravom prehranom i 

vježbanjem. Ipak, Kim je u svojim rukama imala nevjerojatnu 

moć – to je neosporivo – i svakako ju je uspješno upotrebljavala 

i monetizirala, nekad u dobre, nekad u malo upitne svrhe. O 

njezinoj se stražnjici pričalo i pričalo, njezina je pojava dovela 

do katarze: godine 2014. Nicki Minaj izlazi s kontroverznom 

pjesmom "Anaconda", a Meghan Trainor s "All About That 

Bass". U videospotovima, pretežito onima rap i hip-hop 

pjesama, polugole mršavice smjenjuju polugole "djevojke s 

oblinama". Sve se više govori o tjelesnim nesavršenostima, a 

mijenja se i slika o onome što "perfekcija" jest. Tada otprilike i 

Rihanna mijenja svoj imidž – od mladolike mršave djevojčice 

prema onome što će postati "Bad Gal Riri". Dobiva nekoliko 

kilograma, pobjedonosno ih nosi, sve se manje opterećuje 

nametnutim standardima ljepote jer je u stanju kreirati (i 

obraniti) svoje. Na tom planu počiva i razlika između nje i Kim 

Kardashian – dok Riri bira novi crop top za svoj trudnički 

outfit, Kim pokušava skinuti osam kilograma u tri tjedna kako 

bi se ugurala u haljinu za Met Galu. 

Vladavina oblina trajala je nekoliko godina prije nego što su 

na scenu stupili zoomeri, predstavnici nove generacije, s 

imperativima uključivosti, tolerancije i raznolikosti. Uslijedila 

je nova pobuna. Kao osoba koja je odrasla u svijetu koji je točno 

znao opisati i odrediti što "lijepo" jest i kakvo bi trebalo biti, 

Polako dozvoljavamo strijama, ožiljcima, 

aknama, dlakama i celulitu da budu ono što 

jesu - markeri naših tijela 

48

zaista mi je zanimljivo zamišljati kako bi to bilo odrastati 

gledajući Billie Eilish kao ideal – duboku, promišljenu, 

ekstravagantnu, svojeglavu glazbenicu. Način na koji ona 

tretira žensko (ili bilo kakvo) tijelo bio je novost tada kada je 

kao maloljetnica kročila na scenu, a novost je i danas, jer se još 

uvijek ne možemo zasititi njezine pojave i modnih 

performansa kojima pomiče granice naših očekivanja. Njezin 

stil evoluira dok mu namjera ostaje ista: pozvati ljude na to da 

tijelu pokušaju pristupiti kao nečem drugom – kao glasu, kao 

izrazu, kao poruci, a ne samo kao pukoj estetici. Billie poziva na 

preispitivanje i kritičko razmišljanje, mijenjajući standarde 

ljepote na potpuno radikalan način. Njezino izrugivanje 

konvencijama nije samo sebi svrhom, već je riječ o posljedici 

njezinih odabira kojima želi dati ljudima do znanja da je možda 

vrijeme da od ljepote uopće i odustanemo. Da je na trenutak 

ostavimo po strani, da ne raspravljamo o njezinu postojanju ili 

nepostojanju, već da o njoj ne govorimo uopće. Da se radije 

pozabavimo tekstom, melodijom, glasom ili činjenicom da je 

dijete od 19 godina u stanju napisati pjesmu kao što je "Getting 

Older". Ono što Billie čini sa standardima ljepote drukčije je od 

svega što je s njima do sad učinjeno, jer ih ona niti mijenja, niti 

promiče, niti odbacuje: ona ih ignorira. 

Uz Billie Eilish izdvajanja je vrijedna i Grace 

VanderWaal, također jedna od dominantnijih 

pjevačica nove generacije, koja se od početka 

nametnula kao "svoja" i već kao 

dvanaestogodišnja djevojčica najavila da oko 

toga ne misli raditi kompromise. Njezin 

pristup beauty fenomenu ne može se toliko iščitati iz njezina 

izgleda, koliko iz njezina nastupa: na kraju dana, i Graceina se 

figura može svrstati u kategoriju blijede, mršave i plavokose 

bjelkinje. No, ona je hrabra, samodostatna i samosvjesna, stoga 

nerijetko objavljuje slike bez šminke, s prištićima u prvom 

planu, javno dijeli svoje eksperimente s frizurama čak i ako ih 

definira kao promašaj, a kao rezultat dobiva oduševljenje svojih 

pratiteljica, većinom tinejdžerki, koje kao pravo osvježenje 

doživljavaju njezinu hrabrost da u javnost istupi onakva kakva 

jest. "Inspiriraju me dobri ljudi", rekla je prije nekoliko godina za 

"Vogue". "Prosječni ljudi. I tužni ljudi, i ljuti ljudi, i sretni ljudi... 

ljudi koje nikad nisam vidjela niti upoznala." Na kraju dana, 

javnost ju je i upoznala pjesmom "I Don't Know My Name", u 

kojoj tematizira ono frustrirajuće razdoblje života u kojem 

tragamo za vlastitim identitetom, ne znamo odgovore na važna 

pitanja i propitkujemo ono što bismo htjeli i mogli postati. 

Najvažniji stih kaže: "Ne igram po pravilima", a svi znamo koja 

su pravila – biti besprijekorna, biti nasmiješena, namještena, 

ulaštena, proračunata i stereotipna, dati ljudima razlog da te 

vole, ispuniti čovječju žudnju za lijepim. 

Ljepota. Sklad. Proporcija. Ugoda za osjetila. Nekoć, 

Boticellijeva Venera. Marilyn Monroe sa svojim oblinama. 

Zatim androgine mršavice dugačkih udova. Nedostižni ideali 

uskog, prstima obujmivog struka i zanosnih oblina. Danas smo 

ŽIVIMO U 

VREMENU U 

KOJEM SE LJEPOTI 

DOZVOLJAVA DA 

BUDE RAZNOLIKA: 

OSEBUJNA I 

STRASTVENA KAO 

KIM, PRKOSNA I 

REVOLUCIONARNA 

KAO RIHANNA, 

MISTIČNA I 

ZNAKOVITA KAO 

BILLIE TE 

SPONTANA I 

DRAŽESNA KAO 

GRACE 

pak u fitness renesansi: volimo vidjeti izražene kvadricepse, 

mišiće na leđima, trbušnjake. Standardi ljepote mijenjaju se iz 

desetljeća u desetljeće, danas i brže, a publika uronjena u 

čudesnu zemlju popularne kulture mora naći način da ih prati. 

Ipak, nismo nikada bili bliže totalnoj inkluzivnosti i prihvaćanju 

svakog oblika i veličine tijela. Polako dozvoljavamo strijama, 

ožiljcima, aknama, dlakama i celulitu da budu ono što jesu: 

markeri naših tijela, stranice u našim životnim pričama. No u 

istim su tim pričama pripovjedači često upravo slavne osobe 

koje će propisati što je to čemu se trebamo nakloniti. To, 

dakako, može imati svoje negativne posljedice, ali nije zgorega 

zastati i primijetiti da današnje standarde ljepote grade i 

dekonstruiraju osobe fizički nepomirljivo različite. Zaista se čini 

da živimo u vremenu u kojem se ljepoti polako, ali sigurno 

dozvoljava da bude raznolika, slojevita i razgranata: osebujna i 

strastvena kao Kim, prkosna i revolucionarna kao Rihanna, 

mistična i znakovita kao Billie te spontana i dražesna kao Grace. 

49

GG TALK 

BEZ 

KOMENTARA, 

MOLIM! 

Iako nam se čini da se radi o komplimentu, komentar "super 

izgledaš, sigurno si izgubila xy kilograma" treba ostati 

neizrečen. Zašto, pitate se? Pa prvenstveno jer time možemo nekoga – 

većinom nesvjesno - uvrijediti i povrijediti 

tekst NIKOLINA KRZNAR 

50

Glumci Jonah Hill i 

Nicola Coughlan 

zamolili su svoje 

obožavatelje da 

prestanu komentirati 

njihovo tijelo – bez 

obzira na to je li 

komentar negativan 

ili pozitivan 

Ne dolazi s lošim 

prizvukom i zapravo se 

čini da se radi o dobrim 

namjerama, ali 

"kompliment" o 

gubitku kilograma 

zapravo je vrlo problematičan. I dok smo 

naučili da se debljanje ne komentira jer 

je ono nešto negativno što ne bismo 

trebali "podržavati", mršavljenje se 

glorificira jer je mršavost i dalje ideal 

kojem se stremi, pa se samim time ni u 

njegovu komentiranju ne vidi problem. 

Naravno, svi volimo čuti dobar 

kompliment, ali izjavama "prepolovila si 

se" ili "sada mnogo bolje izgledaš", 

šaljemo poruku da je osoba prije bila 

lošija verzija sebe, nedovoljno dobra i to 

samo na temelju izgleda. Zamislite kad 

to izgovorite nekome tko je izgubio 

nekoliko kilograma. Znate li koliko ih je 

lako ponovno dobiti? I možete li si 

zamisliti u kakav krug razmišljanja to 

baci onog kome je "kompliment" 

upućen? Možda nasuprot nas stoji netko 

tko je izgubio apetit zbog stresa. Ili ima 

povijest borbe s poremećajem u 

prehrani. Ili se, pak, možda bori s 

opakom bolešću... Ukratko, ne možemo 

znati što je osoba prošla ili što prolazi i 

zbog toga je važno umjesto kilograma 

vagnuti riječi i pažljivo birati ono što 

ćemo izgovoriti. 

Zapravo je krajnje vrijeme da se 

prestanemo baviti tuđim tijelima – i 

onim velikim i malim, i muškim i 

ženskim. Upravo su na to pozvale i 

brojne zvijezde, među kojima i glumac 

Jonah Hill, koji je svoje obožavatelje 

upozorio da jednostavno prestanu 

komentirati njegov izgled – i time postao 

jedan od rijetkih muškaraca koji je 

progovorio o problematičnom 

"podržavanju" kojim se u fokus stavlja 

njegovo tijelo. 

"Znam da imate dobre namjere, ali 

ljubazno vas molim da ne komentirate 

moje tijelo, bez obzira na to je li 

komentar pozitivan ili negativan. 

Ljubazno vam želim dati do znanja da to 

ne pomaže i da se zbog toga ne osjećam 

dobro", napisao je Jonah. Sličnu poruku 

poslala je i Nicola Coughlan, zvijezda 

serije "Bridgerton". 

"Hej, samo jedna stvar. Ako imate 

mišljenje o mojem tijelu, molim vas, 

nemojte ga podijeliti sa mnom. Većina 

zapravo misli da su dragi i ne pokušavaju 

me uvrijediti, ali ja sam stvarna osoba i 

zaista je teško nositi teret od 1000 

mišljenja o mojem izgledu koje dobijem 

svakog dana. U redu je da imate 

mišljenje o meni jer sam televizijska 

zvijezda, ali, preklinjem vas, nemojte mi 

ga slati", napisala je glumica koja je i prije 

progovarala o tome da je se većinom 

percipira kroz njezin izgled, a ne kroz 

rad. 

"Kritičari, komentirajte moju glumu u 

seriji 'Derry Girls' i na pozornici, a ne 

moje tijelo. Moje je tijelo alat kojim 

pričam priče, a ne nešto što me definira", 

poručila je tada jer je njezin trud i rad bio 

u sjeni komentara o njezinu izgledu. A 

komentari, da bi povrijedili, ne moraju 

biti negativni, ne moraju se samo 

odnositi na manjak ili višak kilograma. 

Kada netko, bez obzira na našu 

percepciju, ima problema sa slikom o 

sebi, svaki komentar – pa čak i onaj 

pozitivan – može biti štetan. To i jest 

pouka priče kod Nicole i Jonaha, kojima 

smeta što je njihovo tijelo uvijek u fokusu 

zato što se ne uklapa u standarde 

društva, u percepciju onog što je 

nametnuto kao poželjno. 

Sličnu priču mogli smo vidjeti i kod 

Adele, izvrsne i nagrađivane pjevačice o 

čijim se kilogramima doduše pisalo 

podjednako kao i o pjesmama. S više 

kilograma većini nije bila dovoljno lijepa, 

"nije se brinula o sebi", svi su bili 

zabrinuti za njezino zdravlje i 

"dobronamjerno" joj poručivali da mora 

smršavjeti, a kada je to učinila, našla se 

ponovno na meti, jer gotovo kao da je s 

kilogramima izgubila i dio identiteta pa 

su neki fanovi zaključili da to nije ona 

Adele koju poznaju i vole. No, ne bismo je 

smjeli posramljivati zato što je izgubila 

kilograme niti je hvaliti zbog toga. 

Trebali bismo je podržavati bez obzira 

na njezinu veličinu jer ona nije važna niti 

nas se tiče. 

Sve su to poruke kojima govorimo 

zapravo da izgled definira nečiju 

vrijednost i krajnje je vrijeme da 

prekinemo taj krug body shaminga. 

Komentarima o gubitku kilograma 

potvrđujemo ideal mršavosti koji naše 

društvo naglašava i idolizira. 

Komplimenti o nečijem gubitku 

kilograma ili mršavijem izgledu 

perpetuiraju društveno ukorijenjenu 

kulturu dijeta i ideju da je mršavost sama 

po sebi dobra. Psiholozi upozoravaju da 

s velikim oprezom trebamo ulaziti u 

razgovore o nečijem izgledu, osobito 

težini. 

To naravno ne znači da više nikome 

ne možete uputiti kompliment – 

ponekad je dovoljno da se zadržimo na 

jednostavnim pohvalama u kojima tijelo 

nije u prvom planu, a da pritom ne 

definiramo zbog čega je to tako i da ne 

kažemo da u prošlosti tome nije bilo 

tako. Na kraju krajeva, tuđi nas se izgled 

nikako ne tiče – možemo imati mišljenje, 

ali ovo je ono koje treba zadržati za sebe. 

FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA (2) I PROFIMEDIA (1) 

51

GG ODRAZ U ZRCALU 

Kako se 

nositi s 

iskrivljenom 

slikom o 

vlastitom 

tijelu 

STATI NASUPROT ZRCALA I SUOČITI SE S ODRAZOM U 

NJEMU NA PRVU ZVUČI JEDNOSTAVNO, ALI MNOGIMA 

NIJE. ONO ŠTO TADA GLEDAMO DALEKO JE OD 

REALNOSTI. UZ SVJETLO, KUT I NAGIB ZRCALA, NA NJU 

NAJVIŠE UTJEČE NAŠ ODNOS SPRAM SEBE I VIĐENJE 

SEBE. S JELENOM BALABANIĆ MAVROVIĆ 

RAZGOVARALI SMO O SVEPRISUTNOM I VRLO 

DESTRUKTIVNOM POREMEĆAJU – TJELESNOJ DISMORFIJI 

razgovarala PAULA TILIĆ 

52

FOTOGRAFIJA: MUGLER PRESS, IMAXTREE 

53

što posljedično može dovesti to prekomjernog vježbanja i 

zloupotrebe steroida i anabolika. Tjelesna dismorfija kod 

nekih oboljelih stvara toliku anksioznost da se izoliraju od 

društva, izlaze iz kuće samo noću ili izbjegavaju vrstu 

aktivnosti koja izlaže "stigmatizirani" dio tijela tuđim 

pogledima. Stoga djevojke mogu izbjegavati odlazak na plažu, 

nošenje uske ili kratke odjeće, fotografiranje... 

Je li riječ o zasebnoj bolesti ili je u pitanju popratno stanje? 

- Tjelesna dismorfija može biti zasebno stanje, a može se 

javiti i kao popratna pojava u poremećajima hranjenja. 

Iskrivljena slika vlastitog tijela gotovo je neizbježan dio 

anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja. Ima 

primjera gdje se poremećaj hranjenja javlja bez iskrivljene slike 

vlastitog tijela, no takvi primjeri su u manjini. 

vrijeme vladavine društvenih mreža, a s njima i kolektivno 

prihvaćenog voajerizma, široko rasprostranjene anksioznosti i 

nagomilanog, intenzivnog stresa, možemo reći kako se naša 

percepcija o svijetu uvelike promijenila. Konstantno pritisnuti 

između onoga što nam stvarni svijet i onoga što nam digitalni 

svijet sugerira kao "realno", granicu između objektivnog i 

subjektivnog još više zamućujemo, ako se već i nije u 

potpunosti izgubila. O tome postoji li objektivna slika 

stvarnosti raspravlja se otkad je i čovjeka: stvara li svaki 

individualac vlastitu "realnu" sliku ili postoji ono univerzalno 

"realno" što je čovjeku zauvijek nespoznatljivo pitanje je na 

koje nitko do sada nije uspio odgovoriti, a pokušavali su mnogi. 

Danas se s istim pitanjem svakodnevno suočavamo, višemanje 

svaki put kad zakoračimo na jednu od društvenih mreža 

ili nabasamo na vlastiti odraz u zrcalu. 

Koliko ste se puta pogledali u ogledalo uvjereni da je vaš nos 

veći nego što jest, da su vaše pore vidljivije nego što jesu, da su 

vaše noge deblje ili mršavije nego što jesu? Jeste li ikad 

prilikom vožnje tramvajem ugledali jednu dlaku koja je 

promakla britvici pa ostatak dana proveli u uvjerenju da svi 

oko vas vide samo nju? Jeste li se ikada posvađali s vama 

bliskom osobom koja vas je uvjeravala da vam nešto dobro 

pristaje, dok ste vi uporno tvrdili suprotno? Je li vam se ikada 

činilo da vi i osoba preko puta jednostavno vidite drukčiju 

realnost? S doktoricom znanosti Jelenom Balabanić Mavrović, 

voditeljicom Centra za poremećaje hranjenja BEA, razgovarali 

smo o tome što je to tjelesna dismorfija, kako se manifestira na 

pojedincu i kako je izliječiti. 

O čemu govorimo kada govorimo o tjelesnoj dismorfiji? 

- Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva 

zaokupljenost umišljenom ili malom estetskom manom. 

Zaokupljenost tom manom, koja se može odnositi na neku 

osobinu lica ili dijela tijela, može postati toliko velika da ometa 

osobu u svakodnevnom funkcioniranju i stvara značajnu 

patnju. Tjelesna dismorfija obično se javlja u adolescenciji. Kod 

nekih oboljelih riječ je o zabrinutosti zbog akni, oblika ili 

veličine nosa, ušiju, dojki, bedara, trbuha ili bilo kojeg drugog 

dijela tijela. Kod mladića je čest oblik mišićne dismorfije, pri 

čemu osoba sebe vidi kao nedovoljno mišićavog, fizički slabog, 

Kako možemo znati da je riječ o poremećaju, a ne 

jednostavno o lošem raspoloženju? 

- Osoba koja pati od dismorfnog poremećaja opsesivno 

razmišlja o tom izdvojenom dijelu lica ili tijela, promatra se u 

ogledalu, analizira ga ili pak izbjegava svaki pogled na 

navedeno područje. Odjećom, pokrivalima za glavu ili frizurom 

pokušava prikriti umišljeni defekt. Ako se fotografira za 

društvene mreže, posebno će paziti kako izgleda na 

fotografijama, imat će pripremljene "trikove" kako bi izbjegla 

izlaganje tog dijela tijela, a neki se uopće niti neće fotografirati. 

Osoba s tjelesnom dismorfijom može se često uspoređivati s 

drugima isključivo po tom navedenom kriteriju: odmah će na 

drugoj osobi primijetiti ono što je u njezinu fokusu. 

Kako mislite da društvene mreže i virtualni svjetovi utječu 

na viziju vlastitog tijela kod mladih? 

- Brojna nam istraživanja govore kako od pojave interneta 

kod mladih jača nesigurnost povezana s vlastitim izgledom. 

Vizualni sadržaji stavljaju naglasak na to kako izgledamo, a ne 

na ono što jesmo, a prikazi idealnih tijela i savršenih života 

drugih ljudi dodatno opterećuju mlade u ranjivim godinama 

njihova odrastanja. Posebno je porazno to što, iako znamo da 

su fotografije fotošopirane i propuštene kroz filtre, mi i dalje 

vjerujemo u njih. Postoji istraživanje koje je ženama nudilo dvije 

vrste fotografija ženskih tijela, na jednima je bilo napisano "ova 

je fotografija fotošopirana", a na drugima nije, i pokazalo se 

kako su fotografije s upozorenjem podjednako štetno utjecale 

na djevojke koje su ih promatrale kao i one bez upozorenja. 

Znamo da već petominutno izlaganje medijskim sadržajima 

modne i kozmetičke industrije umanjuje zadovoljstvo vlastitim 

tijelom. Stvar je dodatno otežana time što se fotografije djece i 

mladih komentiraju i lajkaju, tako da su neka djeca i mladi 

izloženi otvorenom posramljivanju zbog svog izgleda. 

Koliko je tijelo važan dio identiteta danas? Mislite li da se 

to mijenja s vremenom ili se samo mijenja svijest o tome? 

- Tijelo je uvijek bilo važan dio identiteta. Danas, u doba 

interneta i snažno prisutnih vizualnih medija, tijelo je još 

značajnije kulturno određeno. 

Čini li vam se, kao stručnjakinji, da djeca (posebice 

djevojčice) sve ranije i ranije počinju doživljavati, osuđivati 

i kritizirati svoje tijelo? 

54

i štetnih navika hranjenja, dobro je potražiti pomoć 

stručnjaka. Uvijek je pravo vrijeme za psihoterapiju. 

Doktorica 

znanosti Jelena 

Balabanić 

Mavrović 

voditeljica je 

Centra za 

poremećaje 

hranjenja BEA 

- Budući da se bavim poremećajima hranjenja, mogu 

podijeliti svoje iskustvo da nam u Centar za poremećaje 

hranjenja BEA dolaze sve mlađe djevojčice (i poneki dječak) 

koje su krenule 

na dijetu jer su mislile kako su predebele ili kako moraju jesti 

samo čistu, ispravnu, tzv. zdravu hranu. Nažalost kod neke 

se djece iz drastične dijete razvije poremećaj hranjenja koji 

donosi mnoge zdravstvene komplikacije i psihičke poteškoće. 

Kako naučiti dijete da voli svoje tijelo ako mi sami ne 

volimo svoje? 

- Imamo korisnice našeg savjetovališta koje dolaze tražiti 

pomoć upravo zato što planiraju djecu ili su nedavno postale 

majke i ne žele vlastitu djecu odgajati u okruženju nesigurnosti 

u sebe, kritiziranja vlastitog izgleda i nevoljenja svoga tijela. 

Teško ćemo djetetu prenijeti poruku "dobar si baš takav kakav 

jesi" ako sami ne vjerujemo u to. Roditeljstvo je zahtjevno i 

nema lakih rješenja, a najviše što možemo učiniti jest to da 

razumijemo sami sebe i razriješimo pitanja koja nas sputavaju i 

čine nesretnima. Dijete osjeća svoje roditelje, stoga je dobro 

postići određenu emocionalnu zrelost prije nego što se 

odlučimo na roditeljstvo. 

Pate li od ovog poremećaja samo adolescenti ili se može 

javiti i u odrasloj dobi? 

- Činjenica je da se od anoreksije i bulimije najviše obolijeva 

u pubertetu i adolescenciji, no to ne znači da su odrasle godine 

"zaštićene" od poteškoća u odnosu na tijelo i hranu. I odrasle 

osobe pate od poremećenog odnosa prema tijelu i hrani. 

Nažalost, puno simptoma ostaje skriveno od očiju i znanja 

bližnjih ili šire okoline. Osobe često žive s tajnom koja ih 

opterećuje i sprečava u tome da žive život punim plućima. 

Pozitivna slika o sebi povezana je s osobnom zrelošću – kod 

nekih ljudi s vremenom dolazi do veće emocionalne zrelosti i 

zadovoljstva sobom i životom, dok se kod drugih psihičke 

poteškoće produbljuju. Ako osjetimo da ne možemo sami izići 

iz začaranog kruga niskog samopouzdanja, samookrivljavanja 

Postoje li neki instantni mehanizmi, neka praktična 

rješenja za suočavanje s dismorfijom? Znamo, liječenje je 

dugotrajan proces, ali postoji li neki trenutni placebo? 

- U liječenju poremećaja hranjenja postoji termin "osjećaj 

debljine": to je neobjašnjiv neugodan osjećaj koji osoba 

povezuje s vlastitom debljinom. On je potpuno subjektivan, 

i jedan je dan jači, drugi je dan slabiji ili ga uopće nema. 

U psihoterapijskom radu učimo povezivati "osjećaj debljine" 

sa svojim pravim osjećajima i potrebama koje prikrivamo 

odbacivanjem vlastitoga tijela ili okupiranjem debljinom, 

dijetama, vježbanjem. Koliko god bio bolan osjećaj debljine ili 

prijezira prema vlastitom tijelu (ili dijelu tijela), on je možda 

lakši od suočavanja s našim autentičnim bolima i 

emocionalnim stanjima. 

Živimo u čudnom vremenu: društvene mreže od nas 

traže da pokazujemo samo konvencionalno lijepo, 

a body positivity šalje snažne poruke da su sva tijela 

jednako lijepa... 

- Naravno da mladoj generaciji današnje predrasude 

izgledaju goleme i nepravedne, a društvene promjene 

prespore. Ipak, trebamo biti zahvalni na značajnim pozitivnim 

promjenama koje su se dogodile od početka širenja pokreta za 

ženska prava i prava manjina prije pedeset godina. Zakonski 

okviri omogućuju nam ravnopravnost, no predrasude i 

patrijarhalne vrijednosti još su uvijek prisutne u društvu. 

Možemo argumentirati da je među mladim muškarcima sve 

više onih koji spremno dijele kućanske poslove i brigu o djeci sa 

svojim partnericama te da se otvara prostor da se žene 

afirmiraju po svojoj stručnosti i znanju, a ne samo prema 

izgledu. No može se primijetiti kako se naglašavanje izgleda 

danas proširilo i na mladiće te da su, nažalost, danas i dečki 

često žrtve nerealnih standarda mišićavog tijela. 

Je li ključ zavoljeti svoje tijelo kako sugeriraju društvene 

mreže ili je cilj prema njemu se odnositi neutralno, ne 

pridavati mu baš toliku važnost? 

- Pomalo je zbunjujuće biti bombardiran tolikim 

proturječnim porukama, od "voli svoje tijelo takvo kakvo jest", 

preko "jedi zdravo i čisto jer tijelo je tvoj hram" do "smršavi i 

pokaži svoju snagu i kontrolu". Jedna djevojka koja se bori s 

poremećajima hranjenja objasnila nam je kako uvijek osjeća 

krivnju: kada jede, kriva je jer jede i ne mršavi, čime izdaje 

beauty ideal "uspješne žene", a kad ne jede, opet je kriva jer je 

na dijeti i slijedi površne savjete o tome kako je za ženu 

najvažnije kako izgleda. U medijima susrećemo dvostruke 

poruke – "izgled nije važan" i "izgled je ključ sreće" – što potiče 

mlade na razmišljanje u ekstremima. Naravno da je dobro 

brinuti o sebi i svome tijelu, jesti raznovrsno i umjereno. 

Bavljenje sportom treba biti način da budemo u kondiciji, da se 

dobro osjećamo i družimo se uz kretanje. Trebamo izbjegavati 

sport kao samokažnjavanje zbog toga što smo jučer pojeli 

kolač ili kao patnju radi postizanja određenog oblika tijela. 

Ponekad ljudi imaju nerealna očekivanja od neke tjelesne 

promjene: misle da će mršavljenje ili novi nos donijeti neki 

potpuno novi život, u kojem će ta osoba preko noći postati 

samouvjerena, voljena i popularna. Ljudi koji nas vole – vole 

nas s par kila više ili manje, i sa svim našim nesavršenostima. 

55

GG KONTROVERZE 

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA 

56

Emily 

Ratajkowski 

Tanka 

granica između 

objektivizacije 

i emancipacije 

Odnosno, kako Robin 

Thicke pjeva - zamagljena 

je linija. Eseji poznatog 

supermodela našli su se u 

fokusu feminističkih rasprava 

u kojima joj mnogi zamjeraju 

da emancipirajućim 

naziva ono što je zapravo 

seksualna objektivizacija 

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ 

57


Emily Ratajkowski mnogi pamte po ulozi u spotu 

velikog hita Robina Thickea "Blurred Lines" 

Poznata glumica i model Emily Ratajkowski 

podigla je prašinu svojom knjigom "Moje 

tijelo", zbirkom eseja koji se detaljnije osvrću 

na njezina feministička promišljanja vlastitog 

tijela i pozicije u kapitalističkom i 

patrijarhalnom svijetu modne i filmske 

industrije. Može li netko validno kritizirati sistem od kojeg 

toliko profitira pitanje je koje su postavili neki kritičari knjige, 

dok drugi ističu da je ona neopisivo relevantan i suvremen 

pogled na seksizam u suvremenoj popularnoj kulturi. 

Ratajkowski svakako ima iskustvo koje legitimira njezinu 

poziciju – postavši dijelom modne industrije već s 14 godina, na 

svojoj je koži iskusila surovost tog svijeta i nepravdu koje žene 

unutar njega trpe. U svom se radu susrela s raznoraznim 

talogom američke pop-kulturne mašinerije, a kapitalna za 

njezinu karijeru bila je uloga u spotu velikog hita Robina 

Thickea, "Blurred Lines", prije skoro cijelog desetljeća. Svi se 

sjećamo refrena ove problematične pjesme koja je iza 

pamtljive melodije postavila cijeli sijaset objektivizirajućih i 

degradirajućih komentara za žene te promovirala silovateljske 

i seksualno uznemirujuće prakse. 

Ratajkowski je pak inzistirala na tome da je njezina pozicija 

u spotu duboko feministička – upravo ona odlučuje što radi sa 

svojim tijelom i, ako ga želi promovirati na ovaj način, to je 

njezina slobodna volja i njezin izbor, te ona u tome pronalazi 

Ženska moć je 

ograničena čak i 

onda kad uspijeva 

u svojem zadatku 

da plijeni pažnju, 

čak i kad je poanta 

njezina posla 

da bude magnet 

za poglede 

osjećaj moći. U svojoj knjizi, kad se prisjeća snimanja tog spota, 

Emily tvrdi da je Thicke bio ljut zbog njezine ogromne scenske 

prisutnosti koja ga je zasjenila (što se lako vidi kad gledate 

spot) do te mjere da ju je u jednom trenu bez pristanka uhvatio 

za grudi, zbog čega su morali privremeno prekinuti snimanje 

spota. Emily u svojoj knjizi tumači taj događaj kao brutalan 

podsjetnik na to koliko je "ženska moć ograničena, čak i onda 

kad uspijeva u svojem zadatku da plijeni pažnju", čak i kad je 

poanta njezina posla da bude magnet za poglede. 

58

Vraćamo se na isto 

pitanje – može li 

netko kritizirati 

patrijarhat ako od 

tog istog patrijarhata 

zarađuje? 

Njezin je spisateljski pothvat pokušaj da se njezina 

pozicija dekonstruira. Kao osoba koja je svoje bogatstvo 

izgradila na imidžu i slikama vlastitog tijela, "Moje tijelo" 

tu je kako bi "preispitalo zrcala kroz koja sam se promatrala 

cijeli život", kao pokazatelj da iza površine koju vidimo na 

fotografijama i na Instagramu postoji sposobna, inteligentna, 

politički svjesna mlada žena. Prije svega, kao pokazatelj da iza 

njezine odluke da zarađuje na fotografijama svoga tijela leži 

svjestan izbor koji ima oslobađajuću dimenziju i omogućuje joj 

da dobije natrag moć koju joj svijet nadređenih muškaraca 

pokušava oduzeti. 

Ako vam ovo zvuči idealistično, to je zato što 

uvelike jest. Naravno, nitko ne može dovesti 

u pitanje njezine emocije, pa tako ni to da 

ona stvarno dobiva osjećaj moći i 

emancipacije iz vlastite modne i glumačke 

prakse. Nitko ne može dovesti u pitanje ni 

legitimnost njezina izbora o tome kako će žena koristiti i 

prezentirati svoje tijelo; sa svojim tijelom može apsolutno sve, 

od modelinga do seksualnog rada, i nitko to nema pravo 

odabrati umjesto nje. Međutim, u svojim tvrdim analizama 

toga kako je muškarci promatraju Ratajkowski se nijednom ne 

osvrće na drugu stranu novčića – kako je promatraju žene, a 

posebno mlade djevojke, i što to znači za njihovu sliku vlastitih 

tijela? I dok kritizira modnu industriju zbog iskustava s 

muškim predatorima koja su je naučila teške lekcije, 

Ratajkowski ne odlazi puno dalje od vlastitog iskustva, ne 

osvrće se na sustavne probleme inherentne samoj profesiji ni 

industriji, a svoj osjećaj moći uglavnom veže za financijski 

kapital koji joj je modna industrija donijela. 

Čini se da smo opet na istom pitanju – može li netko 

kritizirati patrijarhat ako od tog istog patrijarhata zarađuje? 

Emilyna knjiga ne nudi jasan odgovor. Mjestimično je čak i 

evidentno da tu nekako i leži limit njezina kritičkog dosega, da 

je jako teško pomiriti poziciju u kojoj se radikalno protivimo 

sustavu nepravde s pozicijom u kojoj iz tog istog sustava 

vučemo profit. Međutim, možda je jednako bitno pitanje zašto 

od Emily uopće očekujemo da razriješi ovakvu kompleksnu 

dilemu? Ovdje je književna kritika puno indikativnija od 

njezina spisateljskog pothvata, jer upravo su kulturni kritičari i 

teoretičari, recenzenti, profesori književnosti i akademici, 

jednom riječju, institucije koje predstavljaju "bastion kritičke 

misli", ti koji njezin rad uvelike osuđuju zbog ograničenog 

dosega, unutarnjih kontradikcija i nemogućnosti da potakne ili 

promovira sustavnu, radikalnu promjenu. Tu leži još jedan 

problem našeg društva. Ako žena odluči pisati o vlastitom 

ženskom iskustvu, ona se nalazi pred očekivanjem da će njezin 

doprinos feminizmu biti važan, bitan i značajan. Ako žena piše 

o feminizmu, bolje da proizvede novi "Drugi spol" ili "Nevolje s 

rodom". Ako žena piše o feminizmu, to mora biti ispravna 

varijanta feminizma. Gotovo kao da Emilyna odluka da piše o 

vlastitom iskustvu svojega tijela nosi sa sobom implicitnu 

činjenicu da nam ona duguje određenu vrstu inputa o ovoj 

temi i određene zaključke. Gotovo kao da je i u svojem 

spisateljskom pothvatu, kao i u modelingu, ona tek platno za 

naše osobne projekcije i frustracije. Ovdje se vidi ona puno 

korjenitija varijanta seksizma u našem društvu, jer Emilynu je 

knjigu stvarno moguće analizirati, a da ju se ne naziva 

opasnom za feminizam ili izdajnicom ženskih prava. 

Naravno, kad gledamo svijet poznatih i slavnih, malo je 

dubiozno uopće postavljati ovakva očekivanja nekome tko, 

prije svega, piše knjigu jer to može, jer mu to omogućuje 

vlastiti društveni i financijski kapital. Jasno je na koji nam 

način celebrityji mogu biti zabavni, inspirativni, jasno je da kao 

javne osobe imaju i određenu (neprešutnu) obvezu izjasniti se 

o nekim gorućim društvenim problemima, kao i da će neki od 

njih svoja mišljenja tiskati u većem formatu. Međutim, nije 

posve jasno zašto bi činjenica da je netko poznat napisao 

knjigu eseja trebalo automatski značiti da će doprinos te 

knjige biti konstruktivan društvenim raspravama o 

feminizmu, ženama i ženskim pravima. Feminizam danas 

razgranat je pokret s puno različitih varijanti i naravno da ne 

ide svaka njegova grana u smjeru istinske emancipacije. To je 

znatno više sustavni problem koji se ne da riješiti tako da ćemo 

samo svaliti krivnju na ženu koja prezentira neku neoliberalnu 

varijantu tog feminizma. 

"Moje tijelo" zapravo je privlačnije zbog nekih drugih 

razloga. Solipsizam ovih eseja, priče koje se vraćaju na osobno 

iskustvo, nemogućnost izlaska iz vlastite perspektive, 

raskorak između toga što Emily kao osoba jest i toga što ona 

prezentira na svojim slikama – sve to ukazuje na jedan drugi 

niz problema koji nije nužno ženski, nego nastaje kao 

posljedica agresivne i bombastične vizualne kulture 

društvenih mreža, ali i rastuće individualizacije našeg društva. 

Teško je istovremeno imati osjećaj posjedovanja svojega tijela 

ako su njegove slike dostupne svima i ako će na svakoga 

utjecati različito. Teško je govoriti o istinskoj emancipaciji tijela 

ako pokušavamo biti snažna osoba koja vlada vlastitom 

seksualnom moći, a istovremeno se diljem svijeta djevojke 

izgladnjuju kako bi izgledale kao mi. Teško je, naposljetku, dati 

razrađenu kritiku sistema od kojeg profitiramo, a da se ne 

zapletemo upravo o vlastitu, individualnu poziciju unutar tog 

sistema. Problem rodne nejednakosti kolektivan je problem i 

kolektivno moramo raditi na njegovu rješavanju umjesto da 

očekujemo da će netko drugi imati sve odgovore. 

59

GG UMIJEĆE STARENJA 

LICENCA ZA 

VITALNOST 

"Nemojte ostarjeti, koliko god živjeli. 

Uvijek se ponašajte kao znatiželjno 

dijete pred velikim misterijem 

zvanim život." – Albert Einstein 

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA 

fotografije MARE MILIN 

Na snimanju se pojavilo ovo odabrano društvo alkemičara života. 

Zajednička šifra bila je 70+. Kad smo ih ugledali, izgledali su kao 

srednjoškolska ekipa iz razreda koja markira sat. Posramljeno smo 

se prijavili za mjesto u staračkom domu. A sve njih zajedno mogli 

smo zamoliti da nam potpišu ugovor o doživotnom uzdržavanju i 

da se instantno počnu brinuti o nama. To je bio najbolji tulum 

vitalnosti u gradu. Dvoje prisutnih sasvim su se slučajno prepoznali nakon četrdeset 

godina. Iz jednostavnog razloga. Trenutno izgledaju bolje i sretnije nego kad su bili 

mladi. Kada joj je svojedobno nakon operacije kuka liječnik rekao da neće moći raditi 

određene stvari, Tao Porchon-Lynch, najstarija učiteljica joge na svijetu, odvratila je: 

"Ne želim znati što neću moći, jer u to ne vjerujem." Danas je čak svaka deseta osoba 

u svijetu starija od 60 godina. Usprkos tome, u našoj civilizaciji starenje i starost 

doživljavaju se kao poraz i manje vrijedan dio života. Stoga mnogi ljudi troše mnogo 

vremena, energije i novca na njegovanje iluzije o vječnoj mladosti. I, kako kaže jedna 

od junakinja ove bezvremenske petorke: "Vitalnost je logična posljedica strasne, 

bezuvjetne, ljubavne zainteresiranosti za život u svim njegovim aspektima, a ona 

prvenstveno polazi od odnosa prema nama samima i prema vlastitom životu. To je 

stanje imanentno svakoj osobi na ovom planetu. Vitalnost je kvaliteta života samog, 

a život nije upitan. Mislim da ni vitalnost ne bi trebala biti..." 

Iza njih su ratovi, siromaštva, djetinjstva, odrastanja, razne bitke, profesionalne i 

osobne, zaljubljivanja, odljubljivanja, brakovi, rastave, bankroti, majčinstva, očinstva, 

moćne karijere, putovanja, preseljenja, bolesti i ozdravljenja. Ta druga polovica 

života od nas traži dublji pogled iznutra i još intimniji, prisniji i nježniji odnos prema 

ljubavi. Oni su otkrili i prihvatili sebe kao neponovljivu cjelinu, svoju dob promatraju 

kao darovano vrijeme i u zrcalu možemo vidjeti unutarnji "make-up" treće životne 

dobi kroz nevjerojatnu ljepotu. Pogledajte samo kako ovi ljudi izgledaju i zrače! 

60

Vjekoslav 

Dežmar (80) 

"Najveći resursi 

mojeg života su 

upornost, radišnost 

i svestranost" 

Ustajem oko 7 sati, slušajući radio, prvo 

radim kozmetiku lica, pripremim 

sastojke za smoothie, u međuvremenu 

radim svoje redovne vježbe 

razgibavanja. Nakon doručka idem na 

nordijsko hodanje u Maksimir, zatim 

kuham ručak. Poslijepodne volim čitati novine, gledati 

tenis, pogledati novosti na društvenim mrežama. Imam 

pse i mačke sa svojim kćerima, nekad su kod mene pa 

brinem o njima. Povremeno masiram i pokazujem vježbe 

za istezanje kao osobni trener. Navečer volim ići na 

koncerte ili u kazalište. Ili se nalazim sa svojom 

srednjoškolskom ekipom pa kartamo. Svakih deset dana 

odlazim u Zagorje, gdje održavam vinograd i voćnjak", 

nabraja ovaj umirovljeni građevinski tehničar, (teško mi 

je povjerovati u njegove godine) osamdesetogodišnjak. 

Hipnotizirano ga promatram i ne mogu pronaći nijednu 

boru na njegovu licu. Pogledom prelazim po glatkoći 

kože i atletskom tijelu mladića. Iza njega je bolno 

djetinjstvo tijekom ratnih četrdesetih u Zagrebu. Majka 

ga je ostavila u domu kao novorođenče jer je morala 

raditi. Nakon toga je udomljen kod jedne obitelji na selu 

u predgrađu Varaždina. Roditelji su se vjenčali tek 

poslije, kad ga je otac i prihvatio kao sina. "Tad sam se 

vratio u Zagreb i stanovao sam s roditeljima u malenoj 

mansardi. Išao sam u dječji vrtić kod časnih sestara i 

završio osnovnu školu s odličnim uspjehom. Bio sam 

zaljubljen u znanje", poput hodajuće arhive prepričava 

mi detalje kojih se u potpunosti sjeća dok ja preispitujem 

vlastitu demenciju koja se u zadnje vrijeme pojavljuje, 

vjerojatno kao najava perimenopauze. Važan ciklus 

njegova života jest srednjoškolsko doba, kad se potpuno 

samostalno upisao u gimnastičko društvo "Partizan". 

Tako se zaljubio u tjelesnu kulturu, koju njeguje čitav 

život, a gimnastikom je spriječio kifozu leđa. "Takmičio 

sam se, sudjelovao na gimnastičkim prvenstvima 

Hrvatske i bivše Jugoslavije. Obožavao sam gimnastiku i 

zahvaljujući njoj uspio sam ojačati svoje tijelo. Od tada 

redovito vježbam i bavim se sportovima. Uz skijanje, 

planinarenje, klizanje, alpinizam, bavio sam se jedrenjem 

na dasci, igrao tenis, rolam se na Jarunu. Uvijek sam 

vodio računa o svom tijelu i danas to činim, što mi 

omogućuje pokretnost i okretnost. Sve to mi je pomoglo 

i da lakše prebrodim karcinom prostate, koji je, srećom, 

na vrijeme otkriven", britko mi prepričava. 

Paralelno je kroz život otkrivao književnost, kazalište, 

operu, balet, umjetnost. Svakodnevno je slušao radio i 

zaljubio se u velike glasove šansonijera, opernih pjevača i 

klasičnu glazbu. Pitam ga o ljubavi, jer razmišljajući o 

njoj, provedemo pola života. "Ljubav je nesebičnost, 

davanje i pomaganje. Oduvijek iskreno suosjećam s 

ljudima. Dva-tri puta u životu sam bio istinski zaljubljen. 

Volim svoju djecu, pse, mačke. Volio sam svoju pokojnu 

suprugu, koja je bila profinjena, zračila je, imala je lijepu 

boju glasa, znala je lijepo razgovarati, imala je stila u 

odijevanju i ponašanju, u svemu. A danas volim i samog 

sebe. Sad sam pravi egoist. Volim fino jesti, finu obleku, 

to mi je danas ljubav. Gledajući unazad, volim gledati u 

sve što sam prošao i gdje sam bio", završavamo razgovor 

oboje iznova zaljubljeni u život. 

61

U 

kvartovskom kafiću dočekao me profinjen, 

naočit muškarac tamnih očiju, živa pogleda. 

Godine mu se ne mogu odrediti jer kao da se 

zamrznuo u pedesetima. A znamo, to su 

najljepše godine za muškarce. Ugodnim, 

gotovo glumačkim glasom ispričao mi je 

priču o svojem životu zbog koje i najbolji filmski scenariji 

izgledaju siromašno. 

"Rođen sam u Livnu, pred sami rat. Na pragu života ostali 

smo bez oca, kuća sravnjena sa zemljom. Ostali smo samo s 

majkom, nas sedmero braće i sestara. Traume i tragedije na 

svakom koraku. To je naprosto bilo takvo vrijeme, ali sve te 

nedaće te učine borcem. Kad se osvrnem na sve što sam 

prošao, bila je to borba za život, bez dramatiziranja. Unatoč 

siromaštvu, vodio me instinkt za preživljavanjem i puno igre. 

Kad evociram uspomene iz djetinjstva, dolaze mi slike 

druženja, smijeha, slobode, vožnje kamionom na utakmice 

Hajduka u Splitu. Toliko sitnih zadovoljstava u potpunoj 

neimaštini", sjetno me uvodi u priču. 

Ante tvrdi da mu se sve u životu događalo nekako prirodno. 

Oduvijek se bavio sportom. Prvo nogomet, pa rukomet, a onda 

dugo košarka, sve do 60-e. 

"U košarci su me prozvali Ante Zver. Kad nemaš visinu i 

pretjerano umijeće – imaš energiju i volju. Život mi je sam 

nametao fizičku aktivnost, 

a time sam stjecao 

"Uvijek su 

me zanimale 

samo 

dubine" 

samopouzdanje. Strastveno 

sam volio sportove, ali moja 

najveća ljubav je kazalište. 

I to od trenutka kad sam s 

osam godina izašao kao 

recitator na pozornicu. Kad 

sam se sa studija vratio u 

Livno, godinama sam bio 

vezan uz amatersko kazalište. Od provincijske učmalosti 

spašavao sam se pripremajući s djecom kazališne predstave. 

Jedan od mojih najdražih uradaka bila je režija 'Hasanaginice' 

1966. s dugo prepričavanom izvedbom sevdalinke 'Hasanagin 

sevdah' Himze Polovine, što ju je pjevala Božena Erceg, moja 

najdraža prijateljica iz djetinjstva. Poslije je to postao gotovo 

svjetski hit Jadranke Stojaković 'Što te nema, što te nema'", 

ponosno mi govori. 

Promatram ispred sebe čovjeka koji je izgradio moćnu 

karijeru na važnim pozicijama. Studirao je i doktorirao iz 

područja ekonomije i turizma. Kolege su ga zbog pristupa 

radu zvali Ante Tabela i Ante Potrošnja. A na studij ekonomije 

u Zagreb došao je s dvije košulje koje mu je sestra prekrojila. 

"Bili smo luda generacija. 2500 studenata na godini, većina 

iz sirotinjskih obitelji. Košmar od životnih uvjeta. I dan danas 

se družimo i sastajemo svakog prvog četvrtka u mjesecu. I s 

obitelji sam oduvijek imao organski snažnu povezanost. 

Međusobno se podržavamo, ali se ne petljamo jedni drugima u 

živote. To je vjerojatno formula uspjeha." Pitam ga koliko mu je 

ljubav bila važna kroz život. 

"Ljubav je temeljni životni pokretač. Iz prvog braka imam 

sina Igora, koji od 2001. živi u Americi. Građevinar je po struci, 

a umjetnik u duši. Kad sam donio odluku o izlasku iz tog 

'prvog života', nisam bio u potpunosti svjestan težine tog 

koraka. Igoru je bilo svega 14 godina i to me sve više 

proganjalo. Nakon nekoliko mjeseci raspao sam se do te mjere 

da sam završio u bolnici. Ipak, taj me životni potres nije 

slomio, nego energično usmjerio na osvještenje da nemam 

pravo na odlazak i da, bez obzira na Igorov stav prema meni, 

moram trajno ostati pokraj i ustrajati u izgradnji što 

kvalitetnijeg odnosa. Znao sam da ću uvijek biti pored njega. 

Nastojao sam biti strpljiv i mislim da smo, uz roditeljski, uspjeli 

izgraditi i prijateljski odnos. To smatram istinskim životnim 

postignućem. Važno utočište je i moj 'drugi život', u kojem 

značajno mjesto ima moja supruga Ljubica. Život nam je 

podario i kćer Katarinu, vlasnicu brenda nakita Cloud&Co, a 

ona nam je prije tri godine sa suprugom Markom donijela na 

svijet Lolu, našu unučicu i najveću radost. A moj sin Igor i kći 

Katarina veći su prijatelji nego što su brat i sestra." Kako mu je 

to uspjelo, zanima me. 

"Sve neuralgične trenutke u životu treba osvijestiti do 

kraja, sve dok se postojeće frustracije ne eliminiraju i ne 

prestanu biti toksične. Da vam budem iskren, najveću snagu, 

ljubav i mudrost upravljanja životom dobio sam od svoje 

majke. To s kolikom se hrabrošću ona nosila sa životom unatoč 

nezamislivim tragedijama i izazovima, u korijenu je sasijecalo 

svaku pomisao o odustajanju. Najsretniji sam što Katarina i 

Igor s istim takvim načelima upravljaju svojim životima." 

I u penziji mu je dan prekratak. Nikad ništa ne planira. 

Samo je jutarnja kava sa suprugom omiljeni i nepromjenjivi 

ritual. 

Ante Radnić (84) 

62

"U životu valja 

razlučiti 

bitno od nebitnog" 

Mirjana 

Rakić (74) 

razgovarao SRĐAN SANDIĆ 

Kada govorimo o vitalnosti, nije preuzetno reći 

da je ona sinonim za nju – Mirjana Rakić. 

Ikona televizijskog novinarstva. Uzor 

mnogim kolegama, mnogim građankama i 

građanima. Žena – inteligencija – sposobnost 

– emancipacija i zdravlje. Vitalnost kao ideja 

strukturno joj je vrlo jasna: "Da budem ono što jesam – 

pokretna, jer je to u mojim godinama silno važno. Samostalna, 

ne samo za kretanje nego odlučivanje u svemu, da glava radi 

punom snagom ili barem koliko može i da imam interesa. 

Čovjek, kad prestane imati interese i zanimanje za bilo što, 

počinje gubiti na vitalnosti. Treba nam uvijek biti nešto drago 

čuti, zanimati nas neki tekst, trebamo poželjeti otići negdje." 

Kao novinarka, reporterka, urednica proputovala je veći dio 

ovog planeta. Uvijek novinarski i ljudski zainteresirana za 

priču, za okolnosti i prirode tih raznih narativa, za čovjeka koji 

nikada nije jednodimenzionalan. Smatra se meteoropatom, 

ljeto voli iznad svega, zimu ne podnosi. Kada govorimo o 

ritualima, naša sugovornica spremno priznaje da je i s njima 

vrlo disciplinirana: "Moj je život pun rituala i volim ih. Otkad 

sam u mirovini, priznajem da rituale nisam mijenjala - a to 

uključuje jutarnje vježbanje, hodanje, doručak i čitanje. Čitam 

100 na sat. Druženje s prijateljima. Kava subotom, 

oduvijek." Briga o sebi njoj nije tek "novomedijski 

koncept": "Pa pogledajte me, ja se cijeli život brinem 

o sebi i mislim da se svatko treba brinuti o sebi. 

Princip 'young and beautiful' nikada me nije 

zanimao. Ono što primjećujem jest pomanjkanje 

želje za individualnošću, konformizam je češći 

izbor." 

Utapanje u gomili oduvijek joj je bilo potpuno 

neprihvatljivo, a nije sklona ni povjerenju u estetske 

operacije jer, kako kaže: "Radi se o stvaranju 

klonova. Ne mogu zamisliti zašto ljudi žele izgledati 

kao netko drugi. Ista tijela kao da vode u iste umove, 

jednoumno razmišljanje kao posljedicu." 

Svoj poslovni put ne bi mijenjala, unatoč tome što 

je u svojoj impresivnoj karijeri nekoliko puta dobivala 

priliku da se preseli i započne život u nekom svjetski 

utjecajnijem mediju. "Od onih sam ljudi - hrastova, 

volim imati svoj korijen. Mogu otići negdje na par 

godina, ali mi je uvijek ideja doma i pripadanja bila 

važna. Htjela sam biti okružena ljudima koji me 

razumiju, bez obzira na sve što tehnologija danas 

omogućuje u smislu komunikacije. Uvijek je drugačije 

razgovarati licem u lice, sjediti, prošetati. U svojem 

sam životu nerijetko 250 dana u godini bila na putu, 

pa u tom smislu ova moja priča o domu može zvučati 

smiješno." Novinarstvo kao zanimanje oduvijek je 

tražilo jednu posebnu vrst mentalne i tjelesne 

vitalnosti, pa savjet gospođe Rakić valja tretirati kao 

čisto zlato: "Što veća količina znanja, opće kulture i 

znatiželje. Nitko se nije rodio pametan. Treba 

završiti fakultet jer vas on, koji god, uči da razlučite bitno od 

nebitnog. To je najvažnije u novinarstvu, ali i u životu – razlučiti 

bitno od nebitnog." 

U svojoj je karijeri vodila razgovore s vodećim političkim 

figurama te je pratila ključna događanja recentne nam 

povijesti, stoga nije sklona oblicima novih verzija spiritualnosti: 

"Smatram da je vjera privatna stvar. I da je kao takvu treba 

zadržati i cijeniti. Ona u sekularnoj državi treba zadržati 

upravo to mjesto." Odgovornost kao vrijednost posebno je 

važna našoj sugovornici, a ona direktno i indirektno također 

može utjecati na vitalnost: "Uvijek mi je bilo bitno da ono što ja 

znam, prenesem i drugima. O nebitnim stvarima, kao što 

znamo, ne treba niti govoriti." Moda i lifestyle kako ga danas 

razumijemo nisu bili u fokusu ove istaknute novinarke i 

intelektualke, ipak, konzumirala je sve po svojoj decentnoj 

mjeri: "Rano sam naučila što znači biti u kadru, novo lice uvijek 

privlači pažnju, već drugo pojavljivanje vas čini u očima 

javnosti 'poznatim' i počinju vas slušati, dok vas treći put 

pamte i slušaju i tada odlučuju hoće li vas nastaviti slušati. 

Mi kao voditelji ne smijemo 'izgledati', nama se mora vjerovati. 

Uvijek je lijepo, istina je, čuti da vas je netko volio i gledati. 

Uvijek sam voljela i nove i lijepe stvari, ali sam se vodila time 

što ekran podnosi. Uvijek se isto oblačim – nadam se da sam 

pronašla svoju mjeru, u koju se dobro uklapam." 

63

Jozo Serdarević (75) 

Ovaj profesor književnosti i povijesti 

umjetnosti vodio je prve aerobike u 

Dubrovniku još kad ljudi nisu ni znali što je 

to, kupa se cijelu zimu, djeca ga obožavaju. 

Divan, duhovit, čaroban lik. Odmah sam 

znala da je on taj. Ono što nisam znala jest 

da ću provesti najduhovitijih nekoliko sati u društvu samog 

izvora vitalnosti. 

"Mladost sam proveo plešući 12 godina u Folklornom 

ansamblu Linđo. Puno smo putovali, a dan danas ta su sva 

tada stečena prijateljstva dio mojeg života", prisjeća se dok mi 

paralelno radi frojdovske testove ličnosti. 

Ovaj rođeni Dubrovčanin proveo je djetinjstvo u 

podstanarstvu u Gružu. Otac je radio kao lučki radnik, a majka 

je bila kuharica. Skromno su živjeli, ali kod njih je uvijek bilo 

veselo jer bi ih posjećivala sva rodbina koja je dolazila u 

Dubrovnik. 

"Taj period života je za mene bio bajka u koju bi se 

dandanas htio vratiti. Veselja i humora nikada nije nedostajalo. 

Ta ljubavna atmosfera me formirala u pozitivnu i stabilnu 

osobu. Kad sam se oženio za moju Marinu, sve je postalo još 

ljepše", veselo priča neodoljivi šarmer. 

Kao profesor književnosti i povijesti 

umjetnosti u Gimnaziji Dubrovnik 

vodio je radionicu koja je 1994. postala 

članicom UNESCO-ove mreže 

udruženih škola. Sa svojim nadarenim 

učenicima napravio je više od 40 

projekata, a postavili su značajne 

izložbe od Dubrovnika, Zagreba, 

Bergena, Zimbabvea, pa sve do Japana. 

"Život bez 

strasti ne bi 

imao smisla" 

"U slobodno vrijeme radio sam puno poslova, da se 

prebrode teška vremena dok je žena isto radila i vodila brigu o 

djeci. Radio sam u prodaji, vodio plesne tečajeve za klub +65 te 

za darivatelje krvi, gdje je svaki naš tečaj završavao dobrim 

tulumom", kaže i usput mi prepriča nekoliko viceva. Dok se ja 

nezaustavljivo hihoćem, nonšalantno me obavijesti da i danas 

mlade bračne parove priprema za prvi ples za svadbu - 

volonterski, naravno. 

Jozo je doktorirao očinstvo ni više ni manje nego pet puta. 

"To je nešto najljepše što čovjek može doživjeti. To je sad 

divnih pet odraslih ljudi – Duje, Melkior, Marin, Ivana i Jakov. 

Uvijek sam se šalio da imam pet Mercedesa. Imam jednog 

unuka i to mi je posebna radost", raznježeno govori. Pa kako 

može izgledati jedan običan dan ovakvog sretnog i aktivnog 

čovjeka, pitam i sebe i njega. 

"Jutarnji sok, kava i voće do podne. Obično posjetim 

gospođu Doru, koja ima 95 godina i s kojom prikupljam robu 

za potrebite. Već smo poslali više od 500 paketa. U kasnijim 

godinama postao sam talentirani kuhar pa iznenadim suprugu 

delicijama kad dođe s posla. Poslije ručka opuštanje i priprema 

za večernji trening. Poslije molitve Anđele čuvaru, koju me 

naučila moja mama, sretno spavam. Ujutro se budim sretan 

što je još jedan dan ispred mene. Život bez 

strasti ne bi imao smisla kao ni lijepo umjetno 

cvijeće – lijepe forme, ali bez mirisa. Čovjek 

cijeli život uživa u njima i bori se protiv njih. 

Kad ležim na suncu i jedem sladoled, uživam u 

tom okusu dok se lagano topi. Poslije se javlja 

slatki osjećaj prijekora, ali u svakom trenutku 

znam – život je jedan", kroz nasmijane oči 

zaokruži ovu prelijepu priču o životu. 

64

Ova bezvremenski lijepa žena odrasla je na 

poluotoku Pelješcu, čiji su se plavo-zeleni 

pejzaži utkali u njezin život. U roditeljskoj 

kući iznad svega se njegovala kultura rada, 

reda i discipline. Majka je inzistirala na 

strogim odgojnim kriterijima, često i 

pretjerano. 

"Bila je perfekcionist, esteta, naš je dom uvijek blistao, bila je 

zaljubljenik u hortikulturu. Tata je bio svestranih interesa i 

brojnih darova, umjetnička duša, humanist, angažiran na 

brojnim područjima razvoja Pelješca, koji je obožavao. U našoj 

se kući do moje desete godine gotovo svaku večer pjevalo i 

plesalo. A tu je bila i moja baka, čija je bezuvjetna i najnježnija 

ljubav na svijetu kompenzirala zahtjevnost mamina odgoja. 

Razumljivo je da je takvo djetinjstvo iznimno utjecalo na moj 

pogled na život", mirno mi svjedoči. 

Ubrzo je otišla u Zagreb putevima školovanja i 

samostalnosti. Kao razvojna makroekonomistica imala je 

Olujka Jasprica (72) 

"Moj Život = Moja Obitelj, 

Ljubav, Ljepota, Sloboda, 

Priroda, Ples, 

Glazba, Dodir, Nebo..." 

zanimljivu 20-godišnju karijeru, ali čim se pojavila zakonska 

mogućnost, odvažila se na put samostalnog poduzetništva. 

U svojoj maloj, obiteljskoj tvrtki koja zastupa europskog 

proizvođača jedinog medicinskog zeolita na hrvatskom tržištu 

već 15 godina vodi savjetodavnu službu. 

"U međuvremenu sam stekla međunarodnu SIAF diplomu 

holističkog terapeuta. Uz to organiziram zanimljive holističke 

radionice za svoje brojne mlade prijatelje. Kad imam vremena, 

rado slikam. Moje slike gotovo uvijek uključuju 

more, koje je moja nepresušna inspiracija i ljubav... 

Imam puno interesa, dinamika mojih dana je 

zagarantirana. Nemam vremena baviti se ni 

prošlošću ni budućnošću." Olujka je majka troje 

djece i baka neodoljivih blizanaca, djevojčice i 

dječaka. "Oni su moje najveće blago. Zapravo oni 

su moje jedino bogatstvo. Oduvijek me nezamislivo 

veseli njihovo postojanje u mom životu, uvijek su 

isti i uvijek su novi, moji i svoji, vrijedni i uspješni. 

Iznad svega - dobri su ljudi moja djeca." Dok se 

divim njezinoj elegantnoj vitkosti, zanima me kako 

doživljava vlastito tijelo. "Zahvalna sam za svoje 

tijelo, jer je oduvijek bilo zdravo, izdržljivo i velike 

energije. I relativno pristojne vanjštine. To su 

darovi za koje nisam ja zaslužna. Ipak, u drugoj 

polovici života sve više osvještavam koliko su važni 

i moćni ti darovi pa im nastojim i svjesno 

doprinijeti. Ne zlorabim neodgovorno kao nekad 

svoju energiju, nastojim urednije spavati, zdravije 

se hraniti, više vježbati i tijelo to osjeća, prima i 

uzvraća", mirno mi odgovara. 

"Relaksacija i opuštanje za mene znače stanje u 

kojem sam slobodna od misli, ideja, želja, 

očekivanja, tenzija. Slobodna od sebe same, mirna 

sa sobom takvom kakva jesam: prirodna, 

jednostavna, obična žena, savršena u svojoj 

nesavršenosti, koja se sve više smije, veseli i 

zapravo postaje sve djetinjastija... Moja kći nježno 

kaže 'najgora od sve djece'", poetski zaključi. 

kreativno vodstvo 

ROMANO DECKER 

make-up 

NINA PEJNOVIĆ 

frizure 

IVA KADA @Salon Glamour 

Zahvaljujemo kazalištu ZeKaEm na ustupljenom 

prostoru i asistenciji pri snimanju fotografija 

65

GG NIJANSE SPEKTRA 

O SPOLU, 

RODU I 

BORBI ZA 

TIJELO 

Jeste li razmišljali 

kako je biti u 

vlastitom tijelu i 

imati osjećaj da 

nešto s njim nije u 

redu ili čak da vam 

ono ne pripada? 


66

Glumica Hunter Schafer transrodna je žena 

koja je tranziciju prošla nakon što joj je 

dijagnosticirana disforija, a proslavila se 

ulogom trans* žene u hit seriji "Euforija" 

Dok će mnogima taj osjećaj biti ili 

nepoznat ili vezan uz dane kad 

im kosa nije uobičajeno lijepa ili 

im je iskočila bubuljica na licu, 

mnogo je pojedinaca koji sa 

svojim tijelom osjećaju 

fundamentalan raskorak, odmak koji se čini 

nemoguće premostiti jer je vezan uz osjećaj 

nepripadanja. Ovaj odmak čini se zaista 

zastrašujuć kad uzmemo u obzir da je tijelo jedino 

mjesto u kojem provodimo svaki trenutak svoga 

života – kako bi nam ono moglo ne pripadati? 

Za brojne žene i queer pojedince tijelo je 

područje stalne borbe – što sa sobom, što s 

društvom koje im pravo na to tijelo uskraćuje. 

Naposljetku, naša je kultura utemeljena na 

višestoljetnoj tradiciji u kojoj se tijelo skladno 

građenog bijelog cisrodnog muškarca uzima kao 

ideal, kao savršen primjer toga što je čovjek. Ovaj 

je kulturni fenomen vidljiv na svakoj razini, čak i 

na onima koje nam se na prvi pogled mogu činiti 

kao znanstvene: od toga da se anatomija u 

školama objašnjava na modelu bijelog muškog 

tijela pa sve do toga da se lijekovi, alat i namještaj 

testiraju i izrađuju s bijelim muškim tijelom ili 

proporcijama na umu. Naravno, u ovoj ideji 

implicitno je to da je svako drugo tijelo, u neku 

ruku, manje idealno, a time i manje čovjek. Tako 

žene, nebijele osobe, transrodni, rodno nebinarni 

ili interseksualni pojedinci ispadaju iz jednadžbe: 

koliko god udovoljavali društvenim zahtjevima na 

svim drugim poljima, oni će uvijek biti manje-odidealnog. 

Odatle i upotreba riječi "queer", da bi se 

označilo nešto što ispada iz norme, nešto (za) 

čudno što narušava "prirodni" poredak, ali i da bi 

se tijela queer pojedinaca označila kao "čudna" ili 

"neprirodna", posebno u slučaju transrodnih ili 

interseksualnih pojedinaca. 

Ironija ove postavke leži u činjenici da bijeli 

muškarci, društvena grupa uzeta za ideal i 

reprezentativnu sliku ljudskog tijela, uopće nisu 

ni blizu najzastupljenijima u svijetu. U većini 

država žene su brojnije od muškaraca, a bijela 

rasa prema nekim istraživanjima čini jedva 

dvadesetak posto svjetske populacije. Bilo kakvi 

argumenti za biološku superiornost ili 


67

NITKO NIJE SAVRŠEN PRIMJERAK 

NEKE KATEGORIJE, SVI 

POSTOJIMO NEGDJE NA SPEKTRU 

reprezentativnost ove društvene grupe 

u startu padaju u vodu jer ona nije ni 

jedno ni drugo. Puno se više tu radi o 

pozicijama moći i financijskom kapitalu 

nego o bilo kakvoj biološki određenoj 

navodnoj superiornosti. 

Iako nam se nejednakost među 

rodovima može činiti kao nešto što je 

postojalo oduvijek, to nije slučaj. Brojne 

povijesne zajednice diljem svijeta 

organizirale su svoja društva bez ideje 

roda i uopće nisu percipirale druge 

jedinke kao "muško" i "žensko", neovisno 

o genitalijama s kojima su se rađale. Ne 

samo da rod nije bio vezan uz nečije 

tijelo nego rod kao koncept u mnogim 

zajednicama nije ni postojao. Čak i u 

civilizaciji koja je iznjedrila cijeli europski 

kulturni krug, antičkoj Grčkoj, pojedinci 

su se unutar društva dijelili na aktivni i 

/ 1 

/ 1. Brazilka Valentina 

Sampaio prva je 

transrodna 

manekenka Victoria's 

Secreta 

/ 2. Glumac Eddie 

Redmayne utjelovio je 

dansku transrodnu 

umjetnicu Lili Elbe 

u filmu "Dankinja" 

pasivni princip, tj. u skladu s time jesu li 

mogli sudjelovati u političkom životu 

zajednice ili ne. Aktivni princip 

utjelovljivao je odrasli zreli slobodni 

muškarac, dok su pasivni sačinjavali svi 

drugi – žene, robovi, djeca i mladi. Jasno 

je da je i ovakva podjela daleko od 

pravedne, ali ono što je nužno naglasiti 

jest to da nije bila rodno utemeljena. 

Kako je rod u modernom dobu počeo 

biti vezan za tjelesnost, a tako i korišten 

da bi se propisivalo kako bi nečiji život 

trebao izgledati, tako je rastao i raskorak 

koji pojedinci osjećaju u odnosu na rod 

koji im je pri rođenju pripisan. Ne samo 

to nego se i u "znanstvenim" područjima 

medicine i biologije počinju događati 

razne nelogičnosti i kontradikcije. Dok 

nam se govori da su rod (i spol) određeni 

genitalijama, u stvarnosti se rađaju 

pojedinci i s "muškim" i sa "ženskim" 

genitalijama, bez genitalija ili s 

genitalijama koje imaju obilježja i onoga 

što smatramo "muškim" i "ženskim". U 

konkretnim slučajevima kad se rodi 

ovakav pojedinac (danas prihvaćeno 

nazivani interseksualnim osobama), 

roditeljima se obično dopušta da 

"odrede" spol (dakle, da odrede 

"biološku kategoriju", a ne društvenu) 

koji će se djetetu pripisati pri rođenju. 

Iako se ovo može činiti samorazumljivim, 

"prirodnim" i logičnim, nema zapravo 

ništa "prirodno" u tome da nešto što je 

priroda stvorila silom pokušavamo 

ugurati u postojeće društvene kategorije 

umjesto da to prepoznamo kao ono što 

jest. Kulturna teoretičarka Judith Butler 

upozorava da upravo na primjeru 

interseksualnih osoba možemo vidjeti 

kako "kultura intervenira u biologiju", tj. 

kako nešto što je biološka činjenica biva 

neprepoznato, a sve da bi se održao 

privid opreke muško-žensko, a time i 

nejednakosti kakvu ta opreka osigurava. 

Samim time, pokazuje se da je i "biološki 

spol", nešto što shvaćamo prirodnim i 

činjeničnim, zapravo također društveno 

uvjetovana kategorija, jednako kao i rod. 

S 

drugačijim, no jednako 

nepravednim i 

neprirodnim setom 

problema suočavaju se 

transrodni i rodno 

nebinarni pojedinci. 

Razlike između pojedinih slučajeva 

brojne su: neki se pojedinci rađaju s 

osjećajem da se više identificiraju s 

rodom koji im nije pripisan nakon 

rođenja, neki se ne identificiraju ni s 

jednim rodom, neki se ne pronalaze u 

ideji roda kao takvoj, neki se pronalaze 

negdje između, neki će se pojedinci 

odlučiti za fizičku tranziciju, ako im je to 

dostupno, dok drugi neće. Fizička 

tranzicija najčešće je izrazito skupa, a 

legalni put do nje otežan ili onemogućen, 

zbog čega je u društvu mnogo 

transrodnih pojedinaca koji nisu u 

mogućnosti (ili jednostavno ne žele) "na 

van" pokazati s kojim se rodom 

identificiraju. Iako naše društvo 

pokušava sva ova raznolika i raznorodna 

iskustva staviti u uske kategorije te ih 

okarakterizirati kao "neprirodne", ona 

to ni na koji način nisu. Iskustva 

transrodnih pojedinaca samo ukazuju 

na postojanje svakog živog bića u 

prostoru između – nitko od nas nije 

68

savršen primjerak neke kategorije, svi 

postojimo negdje na spektru, u prostoru 

između ekstrema, pa čak i ako se s njima 

identificiramo. 

Jedan od najvećih paradoksa 

vremena u kojem živimo tiče se upravo 

toga što stvari koje nazivamo 

"prirodnima" ili "normalnima" uopće 

nisu ni prirodne ni normalne. "Muško" i 

"žensko" ne označavaju ništa prirodno. 

Te kategorije obuhvaćaju ideje 

pojedinaca, učestalost i statistiku, one 

su umjetno proizvedene srednje 

vrijednosti koje označavaju ideale i 

tipove – nipošto odraz prirode kakva 

ona jest. Priroda kakva jest stvara 

različite organizme kojima nije uvijek 

smisao daljnja prokreacija. Priroda 

stvara raznolike pojedince, a svi oni na 

ovaj ili onaj način odudaraju od roda koji 

im se pripisuje, a tako i od ideala čovjeka, 

tj. ideala ljudskog tijela. Nijedno stvarno 

ljudsko tijelo nije u skladu s modelom 

čovjeka na satu biologije jer je taj model 

društveno i kulturno proizveden, i to, 

kao što smo vidjeli, na vrlo proizvoljnim 

temeljima. 

U našem lokalnom kontekstu često 

ćemo čuti da se teorijski informirani 

pogledi na rod nazivaju "rodnom 

ideologijom". Ovdje se nalazi još jedan 

zanimljiv paradoks, jer zapravo su 

ni slučajnost da su jedina tijela za koja se 

oni bore (osim vlastitih) upravo 

hipotetska tijela nerođenih, tijela koja 

još nisu formirana, dok stvarna tijela 

stvarnih pojedinaca tretiraju s nemarom 

ili nekad otvorenom mržnjom. 

Rod kao kategorija nije 

uopće nužan za 

organizaciju društva, 

kao što se vidi na 

primjeru zajednica 

koje bez te kategorije 

opstaju i normalno funkcioniraju. S 

druge strane, ne možemo ga samo tako 

ukinuti i praviti se kao da ne postoji zbog 

njegove višestoljetne prisutnosti u našoj 

kulturi. Međutim, jednako tako nema 

potrebe da ta kategorija bude zatvorski 

represivna i da ograničava pojedince sad 

kad imamo svijest o njoj. Iznad svega, 

nema potrebe da ta kategorija nasilno 

ulazi u prostor nečijeg tijela. Tijelo je 

jedini stvarni i stalni dom u kojem 

obitavamo cijeli život, ono je jedini 

prostor koji nam istinski pripada i jedina 

stvarna poveznica koju imamo sa 

svijetom, s prirodom koja ga je stvorila. I 

kao što priroda uvijek izmiče 

kategorijama u svojoj nepredvidljivosti i 

šarolikosti, tako ni naša tijela nikad nisu 

objašnjavamo njihovo iskustvo u koje 

nemamo uvid? Sva naša pitanja i svi 

naši zahtjevi mogu se činiti jako 

idealističkima u svijetu gdje toliki 

pojedinci rastu i žive s osjećajem kao da 

njihovo tijelo uopće nije njihovo, i u 

kojem je proces odrastanja zapravo 

proces preuzimanja svoga tijela natrag 

od društva. 

I ovdje nam priče queer pojedinaca 

mogu poslužiti kao inspiracija. Netko, 

primjerice, kome je pri rođenju pripisan 

ženski rod, ali se identificira s muškim, 

nije nikakav ekstreman slučaj, nego 

/ 2 

"Muško" i "žensko" ne označavaju ništa 

prirodno. Te kategorije obuhvaćaju IDEJE 

POJEDINACA, UČESTALOST I STATISTIKU, 

one su umjetno proizvedene srednje vrijednosti 

koje označavaju IDEALE I TIPOVE 

pojedinci i organizacije koji se služe ovim 

terminom pravi primjer istinske rodne 

ideologije – njihova ideologija na prvo 

mjesto stavlja izmišljene kategorije, kao 

što su kategorije spola i roda, nad 

konkretnim pojedincima i njihovim 

tijelima. Oni su ti koji misle da bi se ljudi 

trebali prilagoditi kategorijama, a ne 

kategorije ljudima. Nije slučajnost ni da 

upravo ti pojedinci i te organizacije često 

podržavaju i druge nasilne intervencije u 

tuđa tijela, bez obzira na to radi li se o 

regulaciji nečijih reproduktivnih prava, 

financijskim poticajima za "demografsku 

obnovu" ili protivljenju zakonima koji 

štite žene i LGBT+ osobe od nasilja. Nije 

"idealna" ili obuhvatljiva društvenim 

kategorijama roda i spola. Tijelo 

prethodi rodu i spolu, a ne obrnuto. 

Usprkos tome, danas svjedočimo 

pokušajima da nam se naša tijela otuđe, 

da ih se deformira i da ih se prilagodi 

zahtjevima kulture. Ne moramo se tu ni 

ograničiti na priče queer pojedinaca, jer 

svaka žena svakodnevno vodi tu borbu. 

Zašto bi neki ljudi imali pravo na tjelesnu 

autonomiju, a drugi ne? Zašto bi itko 

mogao imati pristup u nešto toliko 

osobno i duboko naše? Zašto je nekim 

ljudima toliki problem priznati da netko 

postoji na način na koji ta osoba tvrdi da 

postoji? Odakle potreba da drugima 

zapravo pokazatelj da priroda uvijek 

izmiče našim kategorijama i da bismo im 

zbog toga trebali pridavati manje 

važnosti nego prirodi samoj. Takva 

osoba sama će najbolje znati što želi 

učiniti sa svojim tijelom kako bi ono 

postalo dom u kojem će htjeti živjeti. Na 

društvu je da joj to omogući, a na nama 

da shvatimo koliko hrabrosti i snage 

imaju pojedinci kojima se pravo na 

vlastito tijelo uskraćuje. Na nama je da 

slušamo priče drugih i dopustimo im da 

mijenjaju naše predrasude. Na nama je 

da radimo na stvaranju društva u kojem 

će naša tijela zaista pripadati nama, a ne 

institucijama koje smo sami stvorili. 


69

GG KOLUMNA 

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN 

SLAVKO SOBIN 

JE LI IKOGA 

STVARNO 

BRIGA KAKO 

IZGLEDAMO? 

Ovo je prvi put, u doduše prilično kratkom 

vremenu mog kolumnističkog stvaralaštva, 

da predajem tekst urednici debelo nakon 

roka. Naime, kad mi je Vedrana javila da je 

tema broja "Body Image" i da bih trebao 

pisati o tome, odmah sam pomislio, fuck, 

ovo je ono o čemu se ne smije baš iskreno razgovarati. Sve 

mora biti pod krinkom lijepih i prihvatljivih pridjeva, s pažnjom 

da nikoga ne uvrijediš, da ne kažeš nešto medicinski netočno i 

da se ne nađeš na udaru kritike tipa: "Lako njemu, on nema 

dvoje djece koja ga čekaju ujutro u 6 i drže budnim do 2." Ali, 

ako budem pretjerano pazio, nikad neću napisati ovaj tekst. 

Sad je 6.33 ujutro, u Pragu sam, na setu moram biti za dva sata i 

sedam minuta, a prije toga Vedrana mora dobiti tekst. Pa evo, 

na kraju ću vam reći koliko mi je trebalo da uspijem sročiti 

nešto o ovoj škakljivoj temi. 

U mojim zadnjim "Šapicama" Dona kaže Gici: "Nisi ti debela, 

nego je tvoje srce toliko veliko da svi oko tebe izgledaju 

maleno." "Šapice" su moja knjiga za djecu i prema djeci ću 

uvijek pristupati pažljivo i s prvim i osnovnim ciljem da 

prihvaćaju sebe sa svim svojim nesigurnostima i različitostima. 

Ali ovo nije tekst za djecu i zato ajmo u glavu. 

Body positivity u srži je lijep pokret o prihvaćanju sebe 

samog takvim kakav jesi, ali izuzetno opasan pokret ako se 

promovira nešto što nije zdravo. A bez upotrebe ikakvih 

pridjeva, znamo što sve nije zdravo. Nisu ovo više 90-e, kad je 

pojam ljepote bio nerealni cocaine skinny. Danas su obline 

itekako na cijeni, čak svjedočimo i trendu odlaska u karikaturu i 

nerealne mjere za koje nijedna protagonistica trenda neće 

priznati da nisu došle čučnjevima i iskoracima, nego odlaskom 

u ordinaciju. Dakle, djeca su nam, pardon, VAM, već toliko 

zbunjena slikama kojima ih se bombardira da je vrlo teško 

promovirati ikakav izgled, jer kako uopće objasniti nekoj 

djevojčici koja ulazi u pubertet da ne, to nisu stvarne trepavice, 

ne ljubavi, ta usta zapravo ne postoje, ne dušo, te obline možeš 

jedino kupiti. Kako objasniti djetetu da je lijepo i čarobno biće – 

ako oko sebe vidi samo nerealno. Body image više se ne može 

promovirati jer... naprosto je sve otišlo k vragu. Zašto onda 

naprosto ne bismo počeli promovirati ZDRAVLJE? 

70

tko "promovira svoje tijelo" u svrhu ljubavi prema sebi. Mislim 

da ljudi to rade samo da bi im netko drugi rekao da su okej, jer 

oni to ne misle. Ali, lako je prepoznati narcisa na tuđim 

profilima, a dosta teško pogledati svoj i reći: "Ups". Sad bih 

volio guglati može li se biti nesiguran i narcis u isto vrijeme, al 

jebiga, nažalost znam da se može. 

Inače, super primjer o tome koliko je pogled na ljudsko 

tijelo subjektivan – snimam dosta audicija za strance. 

Uvijek s istim sobom, s istim tijelom. Bio sam odbijan 

jer sam prenabildan, jer nisam dovoljno nabildan, jer 

sam previsok i jer nisam dovoljno visok, jer izgledam 

previše ko Arap i jer ne izgledam dovoljno ko Arap. Bio 

sam uvjeren da ću najviše poslova dobivati ako budem 

izgledao kao tough guy da bi na kraju sad muku mučio 

pokušavajući smršaviti i smekšati se za ulogu koju sam 

zapravo čekao sve vrijeme pretvarajući se da sam netko drugi. 

Poanta je priče, osim da se pohvalim da snimam predivan film, 

ta da tijelo naprosto mora prestati biti nešto o čemu se sudi. O 

čemu se priča. Čemu se pridaje na važnosti. To je jedini 

pozitivan stav prema tijelu. Da ga se pusti na miru. Da mu se 

dozvoli da sve sjedne na svoje mjesto bez remećenja procesa 

bilo kakvim pretjerivanjem, izgladnjivanjem, prebildavanjem, 

prežderavanjem, operiranjem. Prečaroban je to mehanizam da 

bi mu poanta bila da ga se analizira, ocjenjuje i poštuje na 

temelju toga koliko pločica imaš ili koliko ti je napucano rame. 

Pa jebemu miša, znamo onu, ne sudi knjigu po koricama. 

Svi znamo što je zdravo. Tijelu treba mobilnost, tijelu treba 

mišić, tijelu treba da se može popeti na treći kat, a da ne 

ostanemo bez daha, srcu treba cardio, organima treba zdrava 

hrana. Da stignem, guglao bih koliko je masnog tkiva 

prihvatljivo za funkcioniranje ovog našeg a priori savršeno 

osmišljenog i napravljenog mehanizma čiji je zadatak očuvati 

ga kako bismo što dulje i što bolje funkcionirali. I zato 

molim sve da prestanu lagati i sebi i ljudima oko sebe kad 

pretjeranu mršavost ili pretjeranu pretilost ili čak pretjeranu 

muskulaturu (neodrživo je, bar prirodnim putem, osim ako se 

samo time bavite u životu, vjerujte mi) promoviraju i uzdižu 

veličajući svoju ljubav prema sebi. Jer jedna je stvar osjećati se 

dobro u svome tijelu, druga je stvar svoje tijelo konstantno 

prezentirati dobrim. To nije ljubav prema sebi, to je taština, 

a taština u 99 posto slučajeva samo prikriva nesigurnost. 

Znam iz vlastitog iskustva. 

Zašto ovo sve govorim... pa prvo jer kasnim s kolumnom 

pa izbacujem sve kako mi dođe, a drugo, da napokon 

zakucam ono što želim reći. Fuck body image jednom i 

zauvijek. Bitno je da smo zdravi. Tijelo ionako radi svoje 

najbolje što zna. Kreći ga, mazi ga, hrani ga dobro, hrani ga 

zdravo, hidriraj ga, pregledavaj ga redovito, smij se, pleši, diši 

zrak, penji se na planine, grli djecu, pse, mačke, voli sebe u 

svom tijelu, a ne svoje tijelo na sebi. Pitajmo se koliko nam, 

okej, vam je lako dignut svoju djecu i nosit ih u krevet kad 

zaspe, a ne kako će nam sisa izgledat na plaži – garantiram, svi 

ćemo bit zgodniji. Jer sve ono lijepo zrači debelo iznutra. 

Pun intended. Znam, nije lako uslikat dušu, ali isto ju je tako 

užasno lako sakriti plasiranjem površnosti. 

Dobar sam, 7.03 je, ali sad ćemo vidjeti šta Vedrana kaže. 

Budna je sigurno. S djetetom u naručju nervozno, ali lako šeta 

po stanu i čeka sve naše tekstove koji kasne... 

Opsjednuti smo svojim tijelima jer mislimo da je druge 

briga. Isto kao što smo opsjednuti time što ćemo obući za 

event, a nismo ni svjesni da nitko tamo ne gleda druge, nego svi 

zapravo brinu kako oni izgledaju. I nije to ništa loše, to je 

ljudska priroda. Dugo sam radio grešku objavljivanja sebe iz 

teretane, misleći da time promoviram nekakve vrijednosti 

sporta i treninga, a zapravo sam samo skupljao lajkove da 

svoje nesigurnosti pokrijem tuđim komentarima da sam 

"zgodan" jer uvijek zbog određenog broja loših komentara 

mislim da sam ružan i nikakav. I zato nikad ne vjerujem nikome 

71

GG PROMO 

Pretty Pearl zlatna 

ogrlica s biserom, 

cijena na upit 

Round 

Rounds zlatne 

naušnice, 


Vibrant zlatna ogrlica, 


Komad nakita koji ćete nositi iz 

sezone u sezonu pronaći ćete u 

Zlatarni Dodić, gdje vas čeka 

velik izbor modela: od 

tradicijskih, svevremenskih do 

onih koji su trenutačno u trendu 

- važno je samo da se zlati 

PROFINJENI 

zlatni sjaj 

Cross Chain zlatna 

narukvica, cijena na upit 

Rećine Mini zlatne 

naušnice s koraljima, 


Round Plate zlatna 

nanogica, cijena na upit 

Feel zlatni prsten, 


Peružine križ 

zlatni privjesak, 


WEB SHOP: www.zlatarna-dodic.hr 

DODIĆ GOLD 

Dubrava 2, 

Zagreb 

City Center one West 

Jankomir 33, 

Zagreb 

City Center one Split 

Vukovarska 207, 

Split 

Mall of Split 

Ulica Josipa Jovića 93, 

Split 

DODIĆ GOLD & 

DIAMONDS 

Ilica 46, Zagreb 

Plitvice Mall, 

Čatrnja 172, 

Rakovica

MODA 

FOTOGRAFIJA DECKER & KUTIĆ 

priče o slobodi, ljepoti 

različitosti, raznolikosti i 

uključivosti 

73

GG MODNI FILOZOF 

JONATHAN 

74

ANDERSON 

PROVOKATOR KOJI STVARA 

IZVAN SVIH OKVIRA 

Malo tko od dizajnera 

može u tkaninu utkati 

motiv cipele ili igure 

automobila, torbice 

oblikovati u realistične 

golubove, a potpetice 

zamijeniti igurom ruže ili 

ljuskom razbijenog jajeta. 

I to izvesti tako da poželite 

odjenuti sve te nadrealne 

kreacije koje konstantno 

propitkuju oblik tijela, 

pitanje roda i svrhu mode 

tekst LEA LADIŠIĆ 

FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK/PROFIMEDIA (1) I PROFIMEDIA (1) 

75

2 

/ 1 

/ 1. Kreacija iz 

Loewe SS/22 kolekcije 

/ 2. Kolekcija brenda 

Loewe za jesen 

2022. prikazuje bizarnost 

trenutnog stanja svijeta 

/ 3. Look iz muške kolekcije 

za jesen 2022. brenda 

JW Anderson 

U 

dobu u kojem se odjeća 

poistovjećuje s proizvodom koji 

za svrhu ima tek dobro ispasti na 

fotografiji, dizajner Jonathan 

Anderson nudi nam nešto 

drugačiju opciju. Odjeća je za njega 

puno više od rekvizita, moda je u njegovu slučaju 

oblik umjetnosti koji treba cijeniti, o kojem treba 

promišljati i koji služi tijelu isto kao i što tijelo služi 

odjeći. Konceptualne kreacije s njegovim potpisom 

ujedno su objekti divljenja i funkcionalni komadi. 

Malo tko na modnoj sceni može u jednostavnu 

pamučnu tkaninu uplesti i cipele i figure 

automobila, torbice oblikovati u realistične 

golubove, a potpetice na cipeli uspješno zamijeniti 

figurom ruže i ljuskom razbijenog jajeta. Simbolično 

i kao komentar na stanje društva, u jesensku 

kolekciju za sezonu 2022. modne kuće Loewe 

uključio je balone koji kao da se nalaze na granici 

pucanja – baš poput atmosfere u kojoj se nalazimo. 

Inače, na čelu španjolske modne kuće nalazi se od 

2013. – Loewe je poznat po luksuznoj kožnoj 

galanteriji, a Anderson je došao kao osoba koja će 

heritage brend učiniti relevantnim i u suvremenom 

svijetu. U tom zadatku nije se oslanjao isključivo na 

povijest kuće, njihovu tradiciju i minucioznost koja 

podrazumijeva x-sati posvećenog ručnog rada. 

Pretpostavio je da takvom porukom neće privući 

kupce jer sam pojam zanata danas se u industriji 

/ 3 

zamaglio i izgubio težinu od prečestog korištenja, 

baš kao i pojam luksuza. Anderson je brojnim 

suradnjama s umjetnicima pozornost usmjerio prema kulturi uživanja u 

izradi torbica i modnih dodataka od kože koji izgledaju poput umjetničkog 

djela. To je, između ostalog, učinilo Loewe ponovno poželjnim i smjestilo 

torbice španjolskog brenda pod ruku svake svjetske influencerice. 

Osim što vodi Loewe, Anderson je kreativni direktor vlastite modne 

linije JW Anderson, u kojoj dizajnu pristupa iz drugačije perspektive. 

Brend Loewe s njim prolazi evoluciju, dok je JW Anderson u stanju stalne 

revolucije. Svaka njegova kolekcija, neovisno o kojem brendu govorimo, 

pršti jedinstvenom kreativnom vizijom u kojoj će se pronaći različite žene. 

JW Anderson daje mladenačku i razigranu energiju, a dinamiku unosi 

izmjena različitih materijala, tekstura i silueta koje želite dotaknuti. Često 

je u konverzaciji s drugim oblicima umjetnosti kojima propitkuje pojam 

muške i ženske odjeće i sam odnos prema tijelu. Loewe žena s druge je 

strane nešto profinjenija i ozbiljnija. Dizajner je tako u stalnom balansu 

između pragmatičnog i nadrealnog. Inače, Anderson gotovo nikada ne 

nosi komade iz svoje linije, najčešće ga se može vidjeti u trapericama, 

hoodici ili T-shirtu te kućnim natikačama. 

Iako je privatno praktičan, njegova se odjeća često ne uklapa u potrebe 

masovnog tržišta, osobito ako pogledamo njegove kolekcije nastale nakon 

pandemije. Opisuju ih avangarda i konceptualizam koji privlače modne 

insidere, vjerojatno jer Anderson s lakoćom svakoga uvlači u svoj svijet i 

nudi neočekivano, pomaknuto i uzbudljivo. Ljetna kolekcija kuće Loewe za 

ovu sezonu na pisti je sadržavala prozirne oklope koji oblikuju prsa, kaputi 

se kopčaju odostraga, a iz hlača vire šiljci koji narušavaju siluetu tijela i čine 

je pomalo vanzemaljskom. Sve u službi kritike društva i izobličenosti na 

koju smo se naviknuli, komentar na tijela koja su dorađena estetskim 

korekcijama i društvo u kojem je teško razabrati razliku između stvarnosti 

76

'POKUŠAVAM IZGRADITI SILUETU PROCESIMA KOJI SU VRLO 

SLIČNI ARHITEKTURI. TRUDIM SE STVORITI NOVE OBLIKE I 

STRUKTURE, A POSEBNO ME POKREĆE IDEJA DA PRONAĐEM 

NOVE, NEVIĐENE, A FUNKCIONALNE PROPORCIJE' 

i fikcije. Anderson je beskompromisan u takvom 

prikazu i tijelo pritom prilagođava umjetničkoj viziji, 

bez obzira na to skriva li ga ispod slojeva odjeće 

ili ga pak potpuno otkriva. 

"Volim modu, ali ne želim joj dopustiti da definira 

moj smjer", rekao je u jednom razgovoru. Punog 

imena Jonathan William Anderson, rođen je i 

odrastao u malom mjestu od oko osam tisuća 

stanovnika koje se nalazi na sjeveru Irske. Majka mu 

je bila učiteljica, a otac profesionalni igrač i trener 

ragbija. Vjeruje da je njegovo podrijetlo utjecalo na 

istaknutu želju za uspjehom i izvrsnošću. 

U osnovnoj školi dijagnosticirana mu je disleksija pa je 

vizualizacija kod njega posebno izražena. Nije uvijek 

težio biti modnim dizajnerom niti je šivao haljine za 

lutke od malih nogu. Želio je biti glumac, no 

kostimografija ga je omela na tom putu – postao je 

opsjednut kostimima, rekao je u jednom razgovoru. 

No svakako je umjetnost dio njega koji postoji 

oduvijek, u različitim oblicima – strastveni je 

kolekcionar keramike i skulptura i potpuno je 

fasciniran ručnim rukotvorinama i njihovom izradom. 

Studirao je na prestižnom London 

College of Fashion i tijekom studija 

radio je kao dekorater izloga za 

Pradu, što je njegov početak u 

industriji mode. Prije dolaska u 

Loewe iza sebe nije imao veliko 

iskustvo niti je radio za druge modne kuće – osim za 

onu koja nosi njegovo ime, pa se taj angažman 

smatrao izuzeto rizičnim. Svoj brend pokreće 2008. 

s muškom linijom, a dvije godine poslije 

JW Anderson nudi i ženski ready-to-wear. 

Dolaskom pandemije dizajner se prilikom 

prezentacija kolekcija za svoj brend odmiče od modne 

piste, kao i od pritiska nametnutog broja kreacija koje 

se očekuju sa svakom novom kolekcijom. Svojem timu 

daje slobodu i kreativnost, bez vremenskih okova. 

U kolekciji za ljeto 2022. angažirao je njemačkog 

fotografa Juergena Tellera kao modela i fotografa i 

predstavio lookove u obliku kalendara. Fotograf je 

sniman u gaćama, između guma, a model se izvija na 

odlagalištu otpada među odbačenim gumama. Bio je 

to satirični osvrt na kultne Pirellijeve kalendare i poziv 

u novu eru koja podrazumijeva drugačije prikazivanje 

tijela i body positivity pokret. Realno, bez retuširanja i 

bez savršenosti, i u ovom slučaju pažnja promatrača 

luta s koncepta prema odjeći te neobičnim pozama u 

kojima se tijelo nalazi. 

Godinu prije, u jesenskoj kolekciji brenda JW 

Anderson također propituje odnos tijela, a moda je u 

tom slučaju u fuziji s umjetnošću. Surađivao je s 

istaknutom britanskom keramičarkom Magdalene Odundo, podrijetlom iz 

Kenije, i performericom Shwandom Corbett, koja je rođena bez nogu i bez 

lijeve ruke. Kroz kolekciju istraživao je rad umjetnica, svoj rad i ideju tijela. 

To je, rekao je o kolekciji, ono što predstavlja odjeću. Odundo je upoznao 

2017. prilikom svoje izložbe "Disobedient Bodies". Za tu priliku umjetnica 

mu je posudila svoje keramičke radove, a tijekom godina postali su bliski 

prijatelji. Izložba je bila smještena u galeriji Hepworth u Wakefieldu u 

Engleskoj, a Anderson je spojio umjetnost i modu – uz skulpture Henryja 

Moorea i Louise Bourgeois stajali su komadi iz modne arhive dizajnera kao 

što su Jean Paul Gaultier i Rei Kawakubo. Više od sto izložaka na neki način 

bilo je povezano s ljudskim tijelom i njegovom prezentacijom, gledani kroz 

modu, umjetnost, fotografiju ili dizajn, poput igrališta na kojem su granice 

između kreativnih polja i umjetničke prakse gotovo pa bile poništene. "Sto 

tijela u konverzaciji, sretna, čudna, svađaju se, mrze se i vole. Tijela su se 

činila više prilagodljiva nego neposlušna, kako ime izložbe sugerira. Želio 

bih da izložba dočara brzinu i nepredvidivost koje obilježavaju naše vrijeme 

i način na koji danas konzumiramo slike i ideje. Pokušat ću otkriti kako u 

svojom kreativnom naletu istražujem ideje roda i identiteta", rekao je 

povodom te izložbe, a svaka dvorana u galeriji bavila se drugim aspektom 

Andersenove kreativne vizije. 

Njegov rad duboko je ukorijenjen u zanatskom umijeću i ručnom radu, 

no i dalje kolekcije koje stvara odišu suvremenim duhom koji privlači 

modernu ženu. "Prilikom rada na umu imam viziju seta. Zamišljam ga kao 

njezin stan – jedne ga sezone preuređuje i gradi ispočetka, druge sezone 

nekih se stvari odrekne ili doda novu umjetninu, treće sezone prestane 

pušiti. Na neki čudan način ona je moj ženski alter-ego", rekao je jednom 

prilikom dizajner – inovator i umjetnik koji servira odjeću čija je svrha veća 

od isključivo nošenja. Srećom pa industrijom vlada i takav stvaralački duh. 

FOTOGRAFIJA: COURTESY OF PRESS OFFICE/J. W. ANDERSON 

77

GG IKONA 

SIMBOL osviještene 

ŽENSTVENOSTI 

i nesputane 

SEKSUALNOSTI 

Oblik korzeta varirao 

je kroz povijest, 

reflektirajući ideal 

ženskog tijela od 

desetljeća do desetljeća 

Simbolički između elegancije i represije, osnaženja i 

viktimizacije, korzet ukazuje na dihotomiju između moći 

i suzdržanosti koja ideološki utječe na žensko tijelo 

tekst ANELA MARTINOVIĆ 

78

Carolina Herrera 

Versace 

Richard Quinn 

Fendi 

Schiaparelli 

Dior 

Huishan Zhang 

Balmain 


79

Pop zvijezda 

Madonna u 

korzetu Jeana 

Paula 

Gaultiera 

tijekom 

turneje Blond 

Ambition 1990. 

Američka glumica 

Meghan Fox u kreaciji 

LaQuan Smith 

FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA (1) I PROFIMEDIA (6) 

Prije stotinjak godina 

žene su jedva dočekale 

skinuti kruti i rigidni 

korzet u koji su bile 

stegnute, a danas ga 

njihove praunuke 

nose u svim zamislivim prilikama kao 

samostalni odjevni predmet koji 

zamjenjuje bluzu i majicu, ili pak u 

sklopu sakoa i haljine koji ga imaju 

'"ugrađenog" u kroj. 

Njegova ponovna popularnost srećom 

nema veze s rastućim konzervativizmom 

i represijom nad ženama. Upravo 

suprotno: korzet je postao simbol 

osviještene ženstvenosti i nesputane 

seksualnosti, upravo u skladu s novim 

valom feminizma koji je krenuo s 

pokretom #MeToo. Gledaj, ali ne diraj – 

poruka je žena društvu koje i dalje 

nažalost smatra da ima pravo raspolagati 

njezinim tijelom. Steznik je imao rodnu i 

spolnu simboliku tijekom cijele svoje 

povijesti bivanja djelom ženske 

garderobe, a nosi se od 16. stoljeća. 

Osim što je struk vizualno činio tananim 

i krhkim, korzet je naglašavao i grudi 

koje bi bujale ispod ruba haljine 

pritisnute njegovom krutošću. I dok se 

nekoć radio od uškrobljenog lana i kitovih 

kosti te poslije čeličnih pločica, suvremeni 

su modeli sašiveni od rastezljivog 

elastana te podatnog i prozračnog 

dijagonalnog pletiva, pa oblikuju figuru 

bez izlaganja mučenju. 

Žene su, naime, trpjele stvarne fizičke 

bolove dok su nosile korzete, jer se 

vrpcama pritezao na širinu struka od 

pedesetak centimetara, a kako su ih u 

Britanska glazbenica 

Amber Davies 

njih stezali čim bi navršile devet ili deset 

godina, tijekom života razvile bi ozbiljne 

zdravstvene probleme koji su uključivali 

kratak dah, probleme s plućima, 

probavom te unutarnjim organima, a 

čak su bili i uzrokom pobačaja ili 

malformacije ploda, što su sve potanko 

zabilježili liječnici krajem 19. stoljeća. 

Stoga gospođice iz povijesnih romana i 

filmova koje bi se onesvješćivale zbog 

najmanjeg uzbuđenja, nisu bile iznimno 

tankoćutne – stegnute korzetom, nisu 

mogle udahnuti dovoljno zraka. Ni pluća 

im se nisu mogla dovoljno razviti, što je 

za posljedicu imalo razvitak bolesti 

poput teških upala ili tuberkuloze. Drugi 

je ozbiljan problem uzrokovan čvrstim 

vezanjem korzeta tijekom duljeg 

razdoblja atrofija leđnih i prsnih mišića, 

jer je njihov posao omogućavanja 

uspravnog držanja preuzeo korzet. 

Zamislite samo da ste cijeli dan stegnuti 

u kruti i neudobni odjevni predmet – 

osjećaj sličan onom kad nosite preusku 

kožnu cipelu – u kojem se ne možete 

opustiti i izvaliti u fotelju ili na kauč i u 

kojem se svaki, pa i najobičniji pokret 

kao što je sagibanje, čini otežanim; iz 

današnje vizure to je nezamislivo. 

Modna povjesničarka Valerie Steele, 

kustosica u Muzeju mode i tehnologije u 

New Yorku, smatra da se korzeti nisu 

pritezali baš takvom okrutnošću, već da 

je to samo mašta suvremenih generacija. 

Scena iz filma "Zameo ih vjetar" u kojoj 

bogatašici Scarlett O'Hara (tumači je 

Vivien Leigh) sluškinja veže korzet, a 

ona joj govori: "Još jače, još", Valerie 

izgleda nerealno. 

"Ustaljeno je mišljenje da je korzet 

korektivni element kojim je patrijarhalno 

društvo kontroliralo ženu i eksploatiralo 

njezinu seksualnost, no njegova 

simbolika prelazi okvire takvog 

razmišljanja; korzet je bio simbol 

mladosti, ljepote i društvenog statusa", 

USTALJENO JE MIŠLJENJE DA JE 

KORZET KOREKTIVNI ELEMENT KOJIM 

JE PATRIJARHALNO DRUŠTVO 

KONTROLIRALO ŽENU 

80

Američka manekenka 

Bella Hadid u korzetu 

od trapera 

Kim Kardashian, zvijezda 

američkog reality showa u 

modelu korzeta Balmain 

Britanska manekenka 

Iris Law u haljini 

Versace 

Američka glumica 

Brie Larson nosi 

čipkasti korzet 

napisala je u svojoj knjizi 

"Korzet: povijest kulture" 

(The Corset, A Cultural 

History) iz 2001. godine. 

Povjesničarka Leigh Summers u 

svom djelu "Obvezne ugoditi" 

(Bound to Please), također objavljenom 

2001., tvrdi da je korzet jedan od 

najkontroverznijih odjevnih predmeta 

u povijesti – ističe seksualnost ženskog 

tijela, a istovremeno ga želi obuzdati i 

kontrolirati. Američki ekonomist i 

sociolog Thorstein Veblen argumentirao 

je u svom poznatom djelu "Teorija 

dokone klase" iz 1899. da je korzet u 

ekonomskoj teoriji sakaćenje u svrhu 

smanjenja vitalnosti subjekta i 

prikazivanja da je trajno nesposoban 

za rad. 

Međutim, korzet nije uvijek implicirao 

komodificiranu žensku seksualnost i 

ograničene rodne uloge. Žene nisu 

uvijek bile bespomoćne žrtve u svojim 

korzetom stisnutim tijelima, već su taj 

predmet upotrebljavale u izgradnji 

vlastitog seksualnog identiteta. Steznik 

je osnažio žene da postojeće društvene 

konstrukcije ženstvenosti okrenu u 

vlastitu korist te manipuliraju njima za 

svoju dobrobit. Osobito u kasnom 

devetnaestom stoljeću, kad je uski struk 

označavao status i privilegiju – što je 

žena bila utegnutija, to se smatrala 

moralnijom, bolje odgojenom i 

pobožnijom. Zbog viktorijanskih 

moralnih kodeksa, koji su gledali žene 

kao pokorne, krhke i čedne, žene visoke i 

više srednje klase preferirale su čvrsto 

vezani korzet jer su 

opušteniji oblici po njima 

značili i da je žena 

karakterom opuštenija i 

slobodnija, što je bilo 

neprikladno i nemoralno. 

Osim toga, labavi je korzet 

bio tipičan za žene iz 

radničke klase, jer ih nije 

ometao u teškom radu. Stoga 

je steznik tijekom devetnaestog i 

početkom dvadesetog stoljeća bio znak 

ženske ljepote, krhkosti i zarobljenosti, 

ali i neemancipiranosti, jer takva krhka i 

lijepa žena nije mogla raditi, već se o njoj 

brinuo suprug, otac ili brat. 

Oblik korzeta varirao je kroz povijest, 

reflektirajući ideal ženskog tijela od 

desetljeća do desetljeća – od Elizabete I., 

Kraljice Djevice, koja je nosila korzete 

V-oblika, raskalašene Marije Antoanete 

s nisko rezanim steznikom i čedne 

viktorijanske dame sa strukom uskim 

poput osice, do takozvanih Gibson 

djevojaka s početka 20. stoljeća 

(imenovanih po ilustratoru modnih 

časopisa Charlesu Gibsonu), koje su 

nosile labave mekane korzete pa svojim 

opuštenim stilom odijevanja bile preteča 

današnjim suvremenim ženama. 

Otkriće elastičnih vlakana 20-ih 

godina prošlog stoljeća omogućilo je da 

korzeti, koji su bili obavezni dio ženske 

garderobe do 1960-ih, budu fleksibilni i 

udobni. No s rastom popularnosti 

sportom nadahnute garderobe, ali i 

općenito aktivnog načina života, korzetu 

više nije bilo mjesta u ženskom ormaru – 

za oblikovanje tijela i postizanje vitkog 

struka ženama su na raspolaganju bile 

dijete, vježbanje i estetska kirurgija. 

No, premda steznik više nije bio 

dijelom garderobe, nikad nije izašao iz 

mode. Od svakodnevnog postao je 

scenski komad ili pak dio fetiš 

ikonografije. Više se ne nosi ispod 

odjeće, već je postao glavni komad 

kombinacije, simbol moćne seksualnosti 

koja je ovaj put u vlasti žena, a ne 

muškaraca. 

Kao takav je ušao i u suvremenu 

modu. Britanska dizajnerica Vivienne 

Westwood popularizirala ga je 1970-ih 

upotrebljavajući ga u sklopu svoje pankestetike 

koja je bila nadahnuta poviješću. 

U svojim su kreacijama korzet 

popularizirali francuski dizajneri Thierry 

Mugler i Jean Paul Gaultier – potonji je 

za pop-zvijezdu Madonnu osmislio 

ružičasti satenski model s konusnim 

grudnjacima. On je postao prepoznatljiv 

znak njezine turneje Blond Ambition iz 

1990., koja je pjevačicu katapultirala u 

zvjezdane visine. Korzet kao vanjski 

odjevni predmet u svojim su kolekcijama 

upotrebljavali i drugi poznati dizajneri 

različitog modnog stila – od glamuroznih 

Yvesa Sainta Laurenta i Valentina 

Garavanija do sportske Stelle 

McCartney i ekstravagantnog Nicolasa 

Ghesquièrea. Ove sezone nema tko ga 

nije uključio u svoje kolekcije, no ovaj put 

korzet nema ulogu da oblikuje tijelo 

prema zadanom obliku, već da istakne 

njegovu prirodnu ljepotu, slaveći ga 

takvo kakvo je. 

81

Lara nosi kukičani top Nataša Mihaljčišn; korzet Sportmax, Max Mara; 

kombine od svile, samostojeće mrežaste čarape, rukavice od čipke i vintage 

prstenje iz fundusa stilista; sandale JW Anderson, Heraldi for Women 

82

JA, 

moj odraz & 

refleksi svih ostalih 

Ako ne voliš sebe, kako voljeti drugog 

fotografije DECKER & KUTIĆ styling petar trbović 

83

84 

Sandro nosi odijelo Versace; prsluk Zara; košulju Croata; kravatu i ukrasnu iglu 

Hugo Boss; rukavice, čarape i vintage prstenje iz fundusa stilista; naušnice i 

piercing privatno vlasništvo; sandale Ganni, Garderoba Concept Store

Iva nosi haljinu i mokasinke Proenza Schouler, 

Heraldi for Women; čarape iz fundusa stilista 

85

86 

Iva nosi korzet od čipke Coquette; samostojeće čarape, 

korzet i rukavice iz fundusa stilista; body Diesel; čizme 

Pleaser. Desno Lara nosi bodi Eltier by Ines Bašić

87

88 

Lovro nosi ogrlicu od 

bisera De'llure; korzet 

Matija Vuica; rublje 

Tezenis; čarape iz 

fundusa stilista

Iva nosi prsluk i masku u ruci od kože s metalnim aplikacijama BRND by Dominik Brandibur; hlače s resama Proenza Schouler, 

Heraldi for Women; narukvicu od kože i mrežaste čarape iz fundusa stilista; cipele Sportmax, Max Mara 

89

90 

Lovro nosi haljinu od čipke Jet Lag; kukičani 

kardigan Nataša Mihaljčišin; samostojeće 

mrežaste čarape iz fundusa stilista

91

92

Lijevo Iva nosi jaknu Jil Sander, Heraldi for Women; rukavice Marija Kulušić. 

Desno Sandro nosi baloner i suknju Klisab; čarape CDLP; cipele Church's, 

Heraldi for Men; naušnice i piercing privatno vlasništvo 

93

94 

Lijevo Sandro nosi korzet Aždaja Corsets; hlače Zara; naušnice i piercing privatno vlasništvo 

Desno Lovro nosi šešir Ganni, Garderoba Concept Store; haljinu nošenu kao oglavlje, majicu i 

haljine nošene u slojevima sve XD Design; suknju od tila Matija Vuica; čarape i rukavice iz fundusa 

stilista; sandale Jil Sander, Heraldi for Women

95

96

Lijevo Lovro nosi haljinu od traka Marija Kulušić, rublje Tezenis. 

Desno Lara nosi hoodicu i hlače Marin Katić; čizme Jil Sander, Heraldi for Women; čarape iz fundusa stilista 

97

uredio ROMANO DECKER 

make-up SAŠA JOKOVIĆ 

kosa MILENA MARŠIĆ @Salon Glamour 

dizajn seta DECKER & KUTIĆ 

modeli IVA & LARA @Legion Models, SANDRO @IM Studio, 

LOVRO @Relatum Model Management 

asistentica stilista LAURA BOŠNJAK 

Lara nosi haljinu od drapiranog tila, studio 

stilista; rublje od čipke Agent Provocateur; 

rukavice od kože Zara; naušnice i sandale sve 

Jil Sander, Heraldi for Women 

98

99

GG POGLED NA DIZAJN 

Redefiniranje 

standardnih 

normi 

Još od osamdesetih godina prošlog stoljeća oni 

dizajneri koji su prkosno odlučili preispitati i 

redeinirati tijelo izazivali su kontroverzu, šokirali 

javnost i budili nelagodu. Neki su u svom radu 

odlučili potpuno sakriti tijelo i dati mu novi oblik. 

Neki dizajneri, pak, u svrhu osnaživanja i/ili 

zauzimanja stava otkrivaju golu kožu i količinu 

odjeće svode na minimum. U svakom slučaju, 

otvaraju nove mogućnosti i opcije, nude mišljenja 

o tome što sve tijelo može biti, redeinirajući 

pojmove i tijela i ljepote. Takav pristup dizajnu 

potiče na diskusiju i promišljanje i ruši norme o 

savršenom tijelu. Jer one i trebaju biti 

pomaknute i uzdrmane 


100

Hussein Chalayan 

Ciparski modni dizajner sa sjedištem 

modne kuće u Londonu smatra kako je u 

svakom aspektu kulture tijelo centralna 

tema te da sve što činimo utječe na njegovu 

percepciju. Poznat je i kao jedan od 

najintelektualnijih modnih dizajnera. 

Naime, koristio se tehnologijom i 

inovativnim materijalima u vrijeme dok je 

industrija veličala prošlost i njezine stare 

navike – "jedino tehnologijom u modi 

možete napraviti nove stvari", rekao je 

jednom prilikom. Prikazivao je golo tijelo u 

modnim kolekcijama, no ono nikada nije 

dolazio kao poruka hiperseksualnosti ni 

vulgarnosti, a svaka prezentacija dolazila je 

uz narativ. Osvrtao se na položaj žena i 

manjina u društvu. Dok je McQueen 

nastupao teatralno, Chalayan se oslanjao 

na tehnologiju i umjetničku prezentaciju, a 

pritom su oba dizajnera nudila i nosivu 

modu. Tijelom se koristio kao izvorom i 

pokretačem novih ideja i tome je uvijek 

težio – predstaviti modu na drugačiji način 

koji podrazumijeva inovaciju. Na njegovoj 

pisti modeli su stajali ispod tuša kako bi 

prikazao haljine koje se tope s tijela modela, 

njegove kreacije na pisti često su se 

pretvarale u sasvim drugi odjevni predmet, 

odnosno transformacija je u srži njegova 

dizajna. U jednoj kolekciji koja je izazvala 

bijes muslimanske zajednice prikazao je 

žene s hidžabom na licu dok su im tijela bila 

otkrivena, a u drugoj su modeli nosili 

metalne šipke koje su im ekspresiju lica 

oblikovale u vrisak. Inovator fasciniran 

tehnologijom koji je idejama pomicao 

granice onoga što je zaista moguće učiniti s 

tijelom ili materijalom - samo ako 

pogledamo izvan okvira uobičajenog. 

FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK (1) I PROFIMEDIA (1) 

101

Rei Kawakubo 

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA (5) I IMAXTREE (1) 

Japanska dizajnerica prvu trgovinu otvorila je 

1973., a manje od deset godina poslije zarađivala je 

oko 30 milijuna dolara godišnje te u tom razdoblju 

otvorila 150 trgovina diljem Japana. Mnogi se 

dizajneri poigravaju odnosom tijela i odjeće, no nitko 

to ne radi kao Kawakubo. Njezin dizajn nazivali su 

antimodom, jer se od početka nije uklapala u 

percepciju industrije o tome kako bi žena trebala 

izgledati. Kawakubo je od takvih normi u svojem 

dizajnu bježala, a to sugerira i ime njezina brenda – 

Comme des Garçons (za dečke). Do danas se smatra 

jednom od najutjecajnijih japanskih i globalnih 

modnih dizajnerica. Njezina odjeća često je 

voluminozna i predimenzionirana, doima se poput 

skulpture, ispituje odnos prostora i tijela. Jedna je 

od najpoznatijih kolekcija ove dizajnerice ona za 

proljeće/ljeto 1997. godine, imena "Body Meets 

Dress, Dress Meets Body", koja je ostala poznata kao 

"Lumps and bumps". U isto vrijeme američki 

dizajner Tom Ford pripremao je seksepilnu kolekciju 

za Gucci, dok je njezina bila svojevrsna parodija na 

takve ideale ljepote. Konstruirala je oblike koji 

potpuno brišu oblik tijela i prenaglašavaju ženske 

obline. Preispitala je tako pretpostavke o ženskoj 

ljepoti i pojmove seksualno, privlačno i groteskno, 

ponajviše one zastupljene u zapadnjačkoj kulturi. 

Koristila se maskama i dodacima koji su zaklanjali ili 

izobličavali lice i figuru modela. Kawakubo nikada 

nije na pistu poslala modele u visokim petama, a 

odjeću je, između ostalog, dizajnirala za neovisne 

žene koje se ne odijevaju kako bi zavele muškarca. 

Nošenje odjeće koja otkriva kožu smatra neseksi i 

dosadnim. Također je kazala za sebe kako se ne 

smatra umjetnicom ni modnom dizajnericom, a 

odjeća je alat kojim gradi svoj biznis (modni brend) i 

pritom joj cilj nije uvijek napraviti kreaciju koja je 

samo nosiva, već onu koja izaziva akciju i emociju. 

102

Thierry 

Mugler 

Kreacije Thierryja Muglera osamdesetih godina 

prošlog stoljeća promijenile su način na koji se 

promatra tijelo i seksualnost. Ona je u njegovu 

slučaju najčešće bila prenaglašena, što je 

posljedično izazvalo kontroverze i kritike, no tijelo 

je upotrebljavao i kao alat za umjetnički 

performans te tako utjecao na budućnost mode. 

Kreacijama je naglašavao ramena, koristio je 

proreze te naglašavao obline. Njegova estetika 

prožeta je futurizmom u svakom pogledu i za 

Muglera je ispravno reći kako je bio dizajner ispred 

svog vremena. Ideju ženskog tijela dovodio je do 

ekstrema – s namjerom kako bi ženu oslobodio 

normi i ojačao njezin položaj u društvu. Ponekad 

ekstremno erotično, ponekad i groteskno, Mugler 

je na specifičan način servirao prikaz savršenog 

ženskog tijela, a četiri desetljeća nakon njegove ere 

shvaćanje savršenstva promijenilo se, što je dobro 

shvatio Casey Cadwallader, američki dizajner koji 

se od 2018. godine nalazi na čelu ove modne kuće. 

Snažna žena iz 1988. i 2018. godine nije ista žena, 

smatra Cadwallader, koji je inače po struci arhitekt. 

Otkako je došao na čelo ove modne kuće, 

kontinuirano donosi spoj nasljeđa Muglerova 

dizajna i suvremene mode – dakle, reinterpretira 

senzualne komade tako da odgovaraju 

potrebama žene 21. stoljeća. "Nekada su se žene 

odijevale za muškarce, danas se odijevaju za sebe", 

smatra. Muglerovi kombinezoni tako danas 

izgledaju poput druge kože, a žene koje ih nose 

poput snažnih božica. Nose ih najpoznatije 

pop zvijezde poput Due Lipe, Lizzo ili Beyoncé, 

no osim same mode koja služi performansu, 

Cadwallader za Mugler danas kreira i komade koji 

žive u svakodnevnom životu. 

103

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA (4) I IMAXTREE (1) 

Nensi Dojaka 

Karijera Nensi Dojake krenula je uzlaznom putanjom nakon što je supermodel Bella Hadid nosila njezin dizajn na dodjeli 

MTV glazbenih nagrada, netom prije prezentacije kolekcije za proljeće 2021. godine. Inače, brend koji nosi njezino ime pokrenula 

je 2017., dobitnica je prestižne LVMH nagrade, koja se svake godine dodjeljuje perspektivnim dizajnerima iz cijelog svijeta. 

U kratkom roku Nensi Dojaka postala je vruće ime na modnoj sceni. Kako? Pronalazi balans između ženstvenog i odvažnog stila, 

uz dekonstruirane komade i izreze koji postaju karakteristika njezina dizajna. A njezin je pojam ženstvenosti pritom prilagođen 

senzibilitetu 21. stoljeća, naglašava tijelo na nekonvencionalan način, primjerice, kroz proreze se fokusira na neke nove erogene 

zone na tijelu, služi se transparentnim tkaninama koje grle tijelo, uz spretan tailoring, što rezultira kolekcijama koje prikazuju 

stil kojem se rado priklanja suvremena žena. Nensi je studirala dizajn donjeg rublja na prestižnom London College of Fashion, 

što se očituje u njezinim kreacijama, koje su uvijek na tankoj granici između lingerie i ready-to-wear komada. Poruka koju šalje 

jest – osjećajte se slobodnima pokazati svoje tijelo i budite ponosi na njega. Istovremeno, reagira na streetwear trend koji 

zamagljuje granice muškog i ženskog tijela i za cilj ima izgubiti siluetu u slojevima oversized odjeće. Njezine modne revije 

posljednjih sezona prate se s velikim zanimanjem, a ono što pokazuje najčešće izgleda kao koncept, iako su se te iste kreacije 

pokazale kao iznimno nosive u svakodnevnom životu. Posljednje kolekcije sadrže monokromatske lookove kojima su dodane 

pastelne boje poput ružičaste, a izbacila je i kolekciju kupaćih kostima koji će ove godine dominirati na plažama diljem svijeta. 

104

Alexander McQueen 

Teatralnost, odnos smrti i života, krhkosti 

i snage. Provokacija je bila njegov glavni alat, no 

uvijek je dolazila sa svrhom i porukom. Britanski 

dizajner Alexander McQueen nije kreirao samo 

odjeću, češće su sam show i prezentacija 

kolekcije bili ono na što se fokusirao – 

zastrašujuće, groteskne i šokantne, istovremeno 

su bile ulaznice za putovanje u predivan i taman 

svijet njegove fantazije. 

U njegovoj posljednjoj kolekciji "Plato's 

Atlantis" na pisti su viđene kultne armadillo 

cipele – ogromne platforme u kojima se modeli 

jedva kreću po pisti. A McQueen je u radu često 

mijenjao, transformirao i istraživao tijelo. 

Upotrebljavao je ekstremno visoke platforme, 

korzete ili remene koji sužavaju struk te 

instalacije na glavi koje su modele činile još 

višima, naglašavao je ramena i bokove – nije 

mijenjao tijelo modela, već njihovu siluetu, a 

odjeća i dodaci bili su u službi oklopa. Jednom 

prilikom izjavio je kako želi da se ljudi boje 

njegovih žena, težio ih je učiniti snažnima, 

pomalo zastrašujućima, a nikako naivnima i 

slabima, sve to transformacijom njihova tijela 

i izgleda. 1995. godine svijetu je predstavio 

komad koji se ponavljao u njegovim kolekcijama – 

"bumster", hlače niskog struka koje su sezale do 

stražnjice. Želio je time produžiti figuru, a ne 

samo otkriti taj dio tijela – krajnji dio kralježnice, 

koji je smatrao najerotičnijom točkom. Poigravao 

se formom, oblikom tijela i prezentacijom te je, 

za razliku od svojih suvremenika, često 

zalazio u područje dehumanizacije i modifikacije 

ljudskog izgleda. 

105

GG PROMO 

ISTRAŽITE KOLEKCIJE DIJAMANTNOG NAKITA MESSIKA 

U BUTIKU MAMIĆ 1970 U ULICI FRANE PETRIĆA U ZAGREBU. 

www.mamic.hr 

106

Naušnice 

Lucky Eye, 

14.970 kn 

Narukvica 

My Move, 

15.800 kn 

NAKIT KAO SVJETLUCAVA 

TETOVAŽA 

Nakit je oduvijek bio esencijalan dio svakog ženskog looka, 

detalj koji je naglašavao stil i isticao ljepotu žene, po danu i po 

noći, neovisno o prilici. Također je jako bitno izabrati pravo 

zlato i kamenje kako bi se postigao željeni izgled, ali i osjećaj 

tijekom nošenja. Iako su prethodno dijamanti bili vezani 

isključivo uz posebne prilike, posljednjih godina doživljavaju 

preokret i postaju idealnim odabirom za svakodnevno 

kombiniranje. Od casual varijanti, preko noćnih izlazaka i 

večera s prijateljicama, do odlaska na plažu i sportskih 

aktivnosti, dijamanti u novim kreacijama naglašavaju svaki 

trenutak, ali na vaš način. U tome posebno prednjači 

draguljarska kuća Messika čiji je glavni cilj stvoriti nakit koji 

stoji "poput svjetlucave tetovaže" i koji nudi lakoću nošenja. 

Zamisao dizajnerice bila je kreirati dijamantni nakit koji 

će biti cool, casual i easy-to-wear, ali obavezno mora isticati 

individualnost, senzualnost i snagu jedne žene. 

Uz posebnost dizajna naglasak se daje i kombiniranju nakita 

odnosno nizanju pojedinih komada koji će u raznim 

kombinacijama kreirati jedinstven izgled. Upravo je to 

ono što žene diljem svijeta obožavaju kod Messika nakita. 

Prsten 

Glam'Azone, 

36.340 kn 

Naušnice My Twin, 20.980 kn 

107

108

MIHAELA BRAJKOVIĆ 

PROMIŠLJENA 

PROVOKACIJA 

Ne zanima je kreiranje svakodnevnih odjevnih predmeta, voljela bi o svojem 

radu pročitati i negativnu kritiku, a na intervju je teško pristala - ne zato što je velika 

zvijezda, već zato što smatra da njezin dizajn - a ne ona - treba biti u prvom planu 

razgovarala ANELA MARTINOVIĆ 

fotografije MARE MILIN 

Kad sam se prvi put čula sa zagrebačkom 

dizajnericom Mihaelom Brajković kako bih 

dogovorila intervju, na mnogo toga je 

odgovor bio: "Ne". Ne, ne želi se 

fotografirati, jer smatra da je važno djelo, a 

ne autor; ne, ne želi pričati o sebi, jer o njoj 

govori njezin dizajn, i ne, ne smatra da je napravila nešto 

revolucionarno. Njezin stav prilično je hrabar u doba vladavine 

društvenih mreža koje su nametnule da se djelo povezuje s 

likom u tolikoj mjeri da više nije bitno što se radi, već tko je to 

napravio. Pritom, u svijetu temeljenom na komercijalnoj, a ne 

idejnoj vrijednosti, kreira odjevne predmete koji imaju 

umjetničku, a ne isključivo prodajnu vrijednost, što je rijetka 

pojava na domaćoj modnoj sceni, na kojoj najbolje prolaze 

haljine za svadbe, maturalne zabave i krštenja. 

Trebalo je dosta truda da je nagovorim na razgovor i da je 

uvjerim da je njezin intrigantni i osebujni modni izričaj 

umnogome zainteresirao javnost koja želi doznati cijelu priču. 

A priča itekako postoji – i profesionalna, i osobna. 

Mihaela je, naime, pobjednica ovogodišnjeg DIPMOD-a, 

revije diplomskih kolekcija studenata modnog dizajna na 

Tekstilno-tehnološkom fakultetu koji su školovanje završili u 

pandemijskoj 2020., zbog čega su ih prikazali tek ovog travnja 

u zagrebačkom Francuskom paviljonu. Stručni žiri pod 

predsjedanjem mentorice, izv. prof. art. dr. sc. Jasminke 

Končić, nagradio je predimenzionirane ogrtače intenzivna 

kolorita s ručno nanesenim poliuretanskim premazom, čiji se 

koncept temelji na proučavanju antimodnog odjevnog 

predmeta – Mao odijela, kineske varijante zapadnjačkog 

poslovnog odijela. Ta je kolekcija, koju je u travnju prošle 

godine predstavila i u zagrebačkoj Galeriji Bernardo Bernardi, 

bila "karta" za ulazak na modnu manifestaciju Atelier koja se 

održala ovog svibnja u atriju Klovićevih dvora. Na njoj je 

dizajnerica predstavila ne samo kreacije iz nagrađene 

diplomske kolekcije već i iz kolekcije koja je prethodila 

diplomskoj, i u kojoj reinterpretira redovnički habit te korzet, 

dva po simbolici dijametralno suprotna odjevna predmeta. 

Priznanje za svoj rad dobila je i od Hrvatskog dizajnerskog 

društva, koje joj je 2020. dodijelio nagradu na području 

modnog i odjevnog dizajna u studentskoj kategoriji, dok je 

prošle godine proglašena najboljom na hrvatskom festivalu 

dizajna, Zagreb Design Weeku, u kategoriji Tekstilni i modni 

109

Mihaela je pronašla svoj životni poziv otisnuvši 

se u nesigurne modne vode nakon više od 

dvadeset godina karijere u drugoj profesiji 

dizajn. Na istoj je manifestaciji sudjelovala i 2015. te 2018. kao 

sudionica na skupnim izložbama, a svoje je kreacije izlagala i u 

Galeriji Vladimir Nazor, Galeriji Sveučilišta u Mariboru te u 

Galeriji Studentskog Centra 2018. godine. Svi ti projekti 

priskrbili su joj i Dekanove nagrade za postignut izvrstan 

uspjeh tijekom studija. 

Priča postoji i na osobnoj razini. Mihaela se u nesigurne 

modne vode upustila nakon više od dvadeset godina 

karijere u drugoj profesiji koja nije imala nikakvih dodirnih 

točaka ni s modom ni s umjetnošću, i to u životnoj dobi 

u kojoj patrijarhalno hrvatsko društvo ženi nameće misli o 

umirovljenju, a ne o promjeni karijere. No, hrabrost, 

beskompromisnost i posvećenost cilju i jesu glavna obilježja ne 

samo njezine karijere već i njezina promišljanja o modi. 

Kako su obitelj i okolina reagirali kad ste objavili da 

dajete otkaz? 

- Imala sam punu podršku. Dapače, sestra mi je rekla 

da je vrijeme da počnem raditi ono što volim. Nakon 

srednje škole sam, naime, tri puta pokušala upisati 

Tekstilno-tehnološki fakultet, no nisam uspjela. Četvrti put, 

2014. godine, to mi je uspjelo bez problema. Vjerujem da 

se sve dogodi kada se treba dogoditi. 

Kako vam je bilo na studiju s dvostruko mlađim kolegama? 

- Odlično, studenti su bili sjajni, a profesori za svaku 

pohvalu. Naročito bih istaknula mentoricu Jasminku Končić i 

njezina asistenta Duju Kodžomana. 

Što je za vas modni dizajn? 

- On je interdisciplinaran, za mene je to kategorija unutar 

koje testiram vlastite granice, ali i granice samog medija. 

Zanima me koliko daleko mogu ići s nekim svojim idejama. 

No, osnova je svega koncept kojim se šalje dublja poruka od 

samog vizualnog izgleda kreacije. 

Što bi bila vaša poruka? 

- Propitkivanje odnosa volumena i tijela, forme i proporcije, 

društvenih uloga i identiteta. Zanima me sociološka strana 

odijevanja. 

Što je bila tema kolekcije [Hidden]3, koja je prethodila 

diplomskoj? 

- Afirmacija negacije tijela sakrivanjem njegova volumena 

odjećom. Kolekcija je crno-bijela, a glavni su elementi 

redovnički habit kao antimodni element te korzet - konkretno, 

model s koničnim grudnjakom koji je francuski dizajner Jean 

Paul Gaultier kreirao za Madonnu, za turneju Blond Ambition 

iz 1990. godine. Korzet, koji je simbol torture tijela, u 

performativnom ga svijetu oslobađa. Ja sam ga dekonstruirala 

tako da više nema ulogu erotizacije tijela - pretvorila sam ga u 

hlače, a konusne sam elemente, umjesto na grudi, stavila na 

koljena. Izradila sam ih sama od pamučnih traka i uz pomoć 

šivačice. Redovnički veo, koji je kratak, pretvorila sam u 

dugačku pelerinu, dok sam bijelom tkaninom, koja ga inače 

uokviruje, u potpunosti prekrila lice ostavljajući samo prorez 

za oči. Dugačka kapuljača, pak, ima ulogu simbola poniranja u 

vlastitu nutrinu. 

Čime ste se nadahnuli u kreiranju diplomske kolekcije? 

- Kolekcija CPR/9674/MCT bavi se pomodnjavanjem 

antimodnog komada - Mao odijela, tipičnog za komunističku 

Kinu iz doba predsjednika Mao Ce Tunga koji je obilježio 

kinesku povijest u 20. stoljeću. To je odjevni predmet lišen 

estetike kojem sam ja dala modnu vrijednost skulpturalnom 

formom i intenzivnim koloritom te ručnim intervencijama po 

površini materijala. Riječ je o acetatnom silikonu i 

pigmentiranom poliuretanu koje sam ručno nanosila na 

pamučni materijal u svom stanu kako bih dobila kompaktnost 

forme. Intenzivnog su mirisa, pa je otac nekoliko puta 

provjeravao jesam li dobro. No, uživala sam u tome. Za kreacije 

me nadahnula serija kolorističkih portreta tog komunističkog 

vođe koje je napravio slavni američki pop-art umjetnik Andy 

Warhol. Inspiraciju sam crpila i iz rada suvremenog kineskog 

umjetnika Sui Jiangua, koji izrađuje skulpture Mao jakni u 

različitim dimenzijama, koloritu i mediju, a što je bila nit vodilja 

za izradu predimenzioniranih odjevnih predmeta u kolekciji. 

Tom odjevnom predmetu privuklo me i to što se njima 

izbrisala rodno-spolna granica, pa su žene poistovjećene s 

muškarcima. A u obje kolekcije bavim se pitanjem kolektivnog 

identiteta - nametnutog, kao u slučaju kineskih građana, te 

odabranog, kad je riječ o redovnicama. 

Vaše kreacije imaju neospornu umjetničku, a ne samo 

uporabnu vrijednost. 

- Kreiranju pristupam skulpturalno, stoga radije izlažem u 

galeriji nego na modnoj pisti. Ne zanima me kreiranje 

svakodnevnih odjevnih predmeta kao što su suknje, haljine i 

košulje, to nisam ja. Moje su kreacije više vezane za ideju 

odijevanja nego za praktičnost i konkretnu upotrebljivost. 

110

111

112

113

Smetaju li vas komentari da odjeća koju kreirate nije 

nosiva? 

- Ne, dapače. Željela bih o svom radu pročitati i negativnu 

kritiku. Obožavam provocirati i izazivati reakcije, to je smisao 

odjeće koju radim. Nije dobro ako će me samo hvaliti, to znači 

da nisam dobro prezentirala svoje ideje. O odjeći treba 

promišljati. Uostalom, negativni komentari me ne bi 

obeshrabrili niti povrijedili, jer znam što sam željela postići 

svojim kreacijama i vjerujem u ono što radim. To je najvažnije – 

ozbiljno pristupiti radu i dati sve od sebe, raditi iz srca. 

Kada bi vam ponudili posao u nekoj modnoj kući, biste li 

ipak kreirali nosive kolekcije? 

- Bih, to bi mi bio izazov. Naročito me zanimaju tehnološki 

napredne tkanine i mogućnosti koje one nude u 

svakodnevnom odijevanju. Postoje materijali s ugrađenim 

senzorima koji mjere tlak i otkucaje srca, ili pak, glazbu 

pretvaraju u električne impulse što će omogućiti da gluhe 

osobe mogu "čuti" pjesme i doći na koncerte. Nije li to sjajno? 

Kako će izgledati moda i odijevanje u budućnosti? 

- Mislim da će glavna odrednica biti multifunkcionalnost, 

naročito uzme li se u obzir zagađenje okoliša i problem otpada. 

Jedan te isti predmet bit će dizajniran tako da će ga se moći 

nositi na razne načine za razne prigode. I definitivno, pametni 

materijali. 

Što vi pripremate u budućnosti? 

- Imam na stolu jednu jako zanimljivu i primamljivu 

poslovnu ponudu koja je realizirana gotovo 95 posto. No, 

zasad još uvijek ne bih o tome. 


styling LEA LADIŠIĆ 

make up SIMONA ANTONOVIĆ 

kosa MIJO MAJHEN 

model KARMEN @Legion Models 

Zahvaljujemo Zagrebačkom plesnom centru 

na ustupljenom prostoru i asistenciji pri 

snimanju fotografija 

114

115

GG MODNE MIJENE 


Kako je sport 

oblikovao modu 

Odjeća za tjelesnu aktivnost 

inspirirala je dizajnere da 

osmišljavaju udobne i praktične 

komade koji odgovaraju zahtjevima 

suvremenog načina života 

tekst ANELA MARTINOVIĆ 

116

Premda se čini da je 

sport pod utjecajem 

mode – svaki 

dizajnerski model 

tenisica, trenirke ili 

majice s kapuljačom 

javnosti je predstavljen kao ultimativni 

modni krik, istina je drugačija. Da nije 

bilo sporta – tenisa, nogometa, košarke, 

fitnessa... suvremena moda definitivno 

ne bi izgledala tako kako izgleda danas: 

umjesto udobne i praktične odjeće koja, 

na koncu, odgovara zahtjevima 

današnjeg načina života, još bismo patili 

u korzetima, suknjama s podsuknjama i 

strogo krojenim sakoima od čvrstih 

nerastezljivih materijala. Odjeća za 

bavljenje sportom, naime, plodan je 

teren za isprobavanje različitih noviteta 

u tkaninama, krojevima i formama, te je 

bila i ostala generator stilskih promjena. 

Te su se promjene odrazile na način 

kako se odijevamo za posao, zabavu, 

odmor i slobodno vrijeme, a neki su 

odjevni predmeti ušli u dnevnu 

garderobu u izvornom obliku – 

primjerice, tenisice i trenirke, koje se 

danas smatraju komadima za sve prilike. 

Prvi komadi sportske odjeće 

pojavljuju se krajem 19. stoljeća među 

britanskim i francuskim pripadnicima 

dokone klase koji su uživali u omiljenim 

hobijima, jahanju i lovu. Krute, strogo 

krojene sakoe u kojima su te aktivnosti 

bile ograničene, zamijenile su jakne od 

laganijih materijala, komotnog kroja i 

bez krutih međupodstava. Zatim je 1892. 

američka gumarska tvrtka United 

States Rubber Company počela 

proizvoditi cipele s gumenim potplatima 

namijenjene atletičarima. No, kako je 

guma savršeno prianjala uz travnatu 

podlogu, ubrzo su ih počeli nositi i 

tenisači – otuda naziv tenisice. 

Početkom 20. stoljeća razvitak sportske 

odjeće dobiva novi zamah zbog 

aktivnijeg načina života koji su počele 

voditi žene. Sufražetski pokret učinio je 

svoje – osviještene o vlastitoj vrijednosti i 

emancipirane, žene su vozile bicikle, 

igrale tenis i plesale u noćnim klubovima. 

Za takvu je slobodu življenja trebala i 

odgovarajuća odjeća sašivena od 

odgovarajućih materijala – u ovom 

slučaju džerseja, pamučnog ili vunenog 

pletiva, tada noviteta na tržištu. 

Trebala je i prava osoba da shvati 

njegove prednosti za izradu odjeće – 

Gabrielle Coco Chanel, slavna francuska 

dizajnerica koja je bila pionirka stila 

danas poznatog kao "athleisure", spoj 

sportske udobnosti te dnevne elegancije 

i ženstvenosti. Kako bi ženama 

omogućila slobodu pokreta, legendarna 

Coco kreirala je haljine i suknje koje su 

otkrivale gležnjeve i dio nožnog lista te 

bluze kratkih rukava ili bez njih. 

U to su vrijeme takvi krojevi bili prava 

senzacija, pa i skandal, kojem u današnje 

vrijeme ne bi pariralo ni da se netko u 

javnosti pojavi potpuno gol – takva je 

tada bila represija nad pokazivanjem 

ženskog tijela. 

Jedan od istaknutih dizajnera 

sportske odjeće bio je Parižanin Jean 

Patou. On je zaslužan za kreiranje 

teniske suknje u kojoj se 1921. na 

Wimbledonu pojavila ondašnja 

superzvijezda bijelog sporta Suzanne 

Lenglen. Patou je kreirao plisirani model 

midi dužine koji je kombinirao s 

pamučnim kardiganom. Tenisačica ga je 

nosila na terenu, ali i izvan njega, 

popularizirajući taj tip odjeće u Europi. 

Časopis "Vogue" je 1926. izvijestio: "Tri 

četvrtine dnevne mode koja se nudi u 

Parizu je sportskog tipa. Jednostavna, 

praktična i mladenačka, njezin utjecaj 

sve se više osjeća izvan područja sporta, 

u kolekcijama dnevne odjeće te odjeće za 

ljetovanje i putovanja." 

I dok su pariški dizajneri na čelu s 

Coco Chanel dizajnirali sportsku odjeću 

po konstrukcijama i pravilima visoke 

mode, kreacije američkih dizajnera bile 

su primjer njezine lakoće i 

jednostavnosti. I s druge strane 

Atlantika u sportskoj su modi vladale 

žene koje su svojim ležernim pristupom 

odijevanju pomogle američkoj modnoj 

industriji da izađe iz sjene francuske. 

Kreacije Claire McCardell primjeri su 

američke estetike sportske odjeće koja 

se temelji na funkcionalnosti, opuštenoj 

formi i praktičnim tkaninama lakim za 

održavanje, a sve su to obilježja i 

suvremene sportske mode. Bonnie 

Cashin je, pak, praktičnost postizala 

pomoću slojevitosti, a među prvima je 

upotrebljavala metalne zatvarače i velike 

našivene džepove na odjevnim 

predmetima. Njihov je rad nekoliko 

desetljeća poslije, u 80-ima, nadahnuo 

dizajnericu Donnu Karan za njezinu 

slavnu kolekciju "Sedam lakih komada", 

set odjevnih predmeta sportske estetike 

koji su se mogli kombinirati zajedno. 

Malo-pomalo i do kraja dvadesetog 

stoljeća većina je onoga što se nosilo bila 

sportska ili sportom nadahnuta odjeća. 

U članku objavljenom u "Vogueu" 1989. 

raspravlja se o upotrebi fitness odjeće 

kao ležerne svakodnevne odjeće, uz 

zaključak da je simbioza dizajnerske 

estetike i sportske praktičnosti 

proizvela potpuno novu kategoriju 

odijevanja, koja se naziva athleisure. 

Godine 1994. isti je časopis objavio da je 

"revolucija fitnessa stvorila ne samo 

odjeću za vježbanje ljepšeg izgleda i 

boljih performansi već je također poslala 

sportsku opremu iz teretane i s 

117

Prva sportska odjeća pojavljuje se krajem 19. stoljeća među britanskim i francuskim 

pripadnicima dokone klase koji su uživali u omiljenim hobijima – jahanju i lovu 

/ 1 / 2 

planinarskih staza, na modnu pistu i 

ulicu." 

Ključni element u toj revoluciji bila je 

tehnologija. Slobodno vrijeme koje 

danas poznajemo razvilo se zahvaljujući 

naprednoj tekstilnoj znanosti koja je 

omogućila pojavu tkanina poboljšanih 

performansi. Rastezljivi materijal Lycra, 

koji je izumljen 1958. u laboratoriju 

tvrtke Du Pont, omogućio je da odjeća 

bude pripijena, a udobna. Dacron, 

tkanina istog proizvođača predstavljena 

1986., opisana je kao izuzetno mekana, 

suha i udobna. U novije vrijeme tekstilni 

materijal Gore-tex omogućio je da 

odjeća bude i vodootporna i prozračna, a 

da čak i ne izgleda kao da je dizajnirana 

za sport. Ovo eksperimentiranje s 

tekstilom potiče promjene u dizajnu 

sportske odjeće: u protekloj godini, 

tekstilni znanstvenici razvili su tkaninu 

koja reagira na promjenu temperature 

tijela. Upravo taj brak između inovacije i 

dizajna i odražava athleisure. Brendovi 

se u budućnosti nadaju privući nove 

kupce usredotočujući se na različite 

ležerne krojeve koji su prihvatljiviji na 

radnom mjestu – nešto između odjeće za 

teretanu i poslovne odjeće. 

POLO MAJICA 

Tenisač René Lacoste, prijeratni 

francuski Grand Slam šampion, odlučio 

se sam iskušati u dizajnu odjeće za 

sport kojim se bavio. Nezadovoljan 

majicom dugih rukava, 1929. kreirao je 

pamučnu košulja-majicu kratkih rukava 

od pamučnog pikea (sitnoreljefasto 

pletivo) koja se mogla djelomično 

olabaviti otkopčavanjem sprijeda, sa 

uštirkanim ovratnikom koji su igrači 

mogli podići kako bi zaštitili vrat od 

sunca. Za završni detalj Lacoste, koji je 

bio poznat kao "krokodil" na terenu, 

lijevu stranu majice je uljepšao vezenim 

motivom svojeg nadimka. Košulja je 

postala hit, i to pod nazivom polo majica 

– zbog svojih je karakteristika postala 

omiljena igračima pola. 

TRENIRKE 

Razvitak rastezljivih tkanina 

omogućilo je stvaranje atletskih hlača, 

vjetrovki s patentnim zatvaračem i 

anoraka. Proizvođači sportske odjeće 

60-ih su godina 20. stoljeća počeli 

prodavati pamučne i poliesterske 

trenirke kao setove usklađenih boja, i to 

u "sportskoj" plavoj, crvenoj i sivoj boji, 

koje su do danas ostale povezane s 

klasičnom sportskom odjećom. Bile su 

to boje sportskih klubova američkih 

sveučilišta, koje su, pak, preuzete s 

nacionalne zastave. No, za uvođenje 

klasične rastezljive trenirke u 

mainstream modu zaslužan je Bruce 

Lee, hongkonška zvijezda akcijskih 

filmova iz 70-ih. Nakon njegove svjetske 

slave postalo je cool nositi atletske 

trenirke od poliestera, pamuka, frotira i 

velura za aktivnosti koje nisu ni izdaleka 

bile atletske. Dvadesetak godina poslije 

isti je učinak postigla Uma Thurman u 

Tarantinovu filmu "Kill Bill", u kojem nosi 

žutu trenirku po uzoru na Brucea Leeja. 

118

1. Glumica Uma Thurman u filmu Kill Bill (2003.), koji je popularizirao 

trenirke / 2. Žene su 30-ih vježbale u badićima / 3. Šezdesete su 

promovirale kombinezon kao dio skijaške, ali i svakodnevne odjeće 

/ 4. Sportski dres iz 40-ih, prototip suvremenih trenirki 

/ 3 / 4 


KOMBINEZON 

Dio je opreme za skijanje, koje je 

postalo zabava elite tijekom 1920-ih. 

Naravno, ovom novom modnom sportu 

bila je potrebna vlastita elegantna 

odjeća. Schiaparelli, Hermès i druge 

europske modne kuće "udvarale" su se 

bogatim i modernim skijašima, 

dizajnirajući za njih odgovarajuće hlače, 

jakne i džempere u kojima su skijali. 

Napredak u dizajnu dogodio se nakon 

Drugog svjetskog rata, kad su izumljena 

sintetička pletiva, što je dizajnerima 

omogućilo da kreiraju pletene 

kombinezone koji su imali do tada 

neviđenu udobnost i pokretljivost. 

Koristeći se tehnikama dizajna koje su 

nastale za izradu vojne odjeće, dizajneri 

activeweara uspjeli su stvoriti džepove s 

patentnim zatvaračima, skrivene 

kapuljače, naramenice i druge značajke 

koje su i danas uobičajene u skijaškoj 

odjeći. Svijetle boje i hlače sa 

stremenima iz skijaške odjeće ušle su u 

mainstream tijekom 80-ih. 

TENISICE 

Popularnost im je počela 70-ih kad je 

Adidas dizajnirao tenisice za tenis Stan 

Smith, nazvane po vrhunskom tenisaču 

tog doba. Urbana moda 80-ih, koja se 

nadahnjivala košarkom, popularizirala je 

modele visokih tenisica, kao i druge 

sportske marke poput Pume, Reeboka i 

Nikea, a njih su u 90-ima slijedili hiphoperi. 

Tenisice su s velikom pompom 

ušle u visoku modu 2014. u sklopu 

proljetno-ljetne kolekcije visoke mode 

kuće Chanel. 

TAJICE 

Kad je 1982. holivudska glumica Jane 

Fonda izdala videokazetu s vježbama, 

nije samo popularizirala aerobik, vrstu 

treninga koja kombinira ritmičke 

aerobne vježbe s istezanjem i vježbama 

snage, već i odjeću u kojoj je vježbe 

izvodila: tajice i bodije. Ti su odjevni 

predmeti vrlo brzo postali dio 

svakodnevne garderobe jer su bili ne 

samo praktični i udobni već i seksi. 

Njihova popularnost nije izblijedjela – 

dapače, sada su modernije nego ikad 

zahvaljujući tehnološki naprednim 

materijalima i načinu proizvodnje. 

PUF JAKNA 

Sada sveprisutna, prošivena jakna 

nije osmišljena s ciljem da bude pomodni 

komad odjeće. Osmislio ju je početkom 

1920-ih američki poduzetnik i dizajner 

Eddie Bauer nakon što je gotovo 

nastradao od posljedica pothlađivanja 

za vrijeme ribičkog izleta. Nadahnuće je 

pronašao u ruskoj vojnoj jakni koja je bila 

punjena paperjem – Bauer je prošio 

punjenje u "džepove" kako bi spriječio da 

potone na dno jakne. Jakne su bile dio 

sportske odjeće sve do 90-ih, kada su ih 

prihvatili umjetnici hip-hopa iz New 

Yorka i Detroita. Jakne su potom postale 

i ostale univerzalno elegantne – bilo u 

svojoj izvornoj voluminoznoj varijanti 

bilo u pripijenoj varijanti nadahnutoj 

skandinavskom sportskom modom. 

119

GG NOVOSTI 

Prirodni materijali poput pamuka, najinije svile i lana 

obogaćene su graikama grčke dizajnerice Mary 

Katrantzou. Za novu kolekciju MARY-MARE, dizajnerski 

tim zavirio je u arhivu, a rezultat su komadi koji 

komuniciraju samu esenciju ljetne neopterećenosti. 

Od šarmantnog cvijeta na ušnoj 

resici pa tragom plavih dijamanata 

sve do helixa - Candy Flora brenda 

Leo Pizzo komad je nakita koji će 

biti savršen dodatak ljetnim 

glamuroznim lookovima, a pronašli 

smo ga u draguljarni Malalan 

POKUŠALI SMO ODOLJETI LA MEDUSA 

STUDDED VAZAMA, ALI NISMO USPJELI. 

LUKSUZNI PORCULANSKI UKRASI NASTALI 

U SURADNJI S BRENDOM ROSENTHAL 

OSVAJAJU PASTELNIM TONOVIMA I 

MINUCIOZNO IZVEDENIM KULTNIM 

SIMBOLOM KUĆE VERSACE. 

Svaka obožavateljica francuske kuće Chanel uživat će u 

arhivskim modnim poslasticama dizajnerice koja je promijenila 

žensku modu. Velika izložba Gabrielle Chanel. Fashion 

Manifesto prvi puta dolazi u London, točnije u Victoria and 

Albert Museum. U trajanju od 17. rujna 2023. do 25. veljače 2024. 

posjetitelji će moći vidjeti više od 180 komada odjeće, nakita i 

modnih dodataka kojima je Coco obilježila svijet mode. 

120

Lijevo: Lucija nosi sako Ganni, 

Heraldi for Women; naušnice 

Paško Jurić, galerija Uvik. 

Desno: Maja nosi majicu 

By Malene Birger, Garderoba 

Concept Store; hlače Diesel; 

naušnice Paško Jurić, Galerija Uvik 

122

fotografije JAKOV BARIČIĆ 

styling KATIJA ŠIMUNDIĆ 

123

124 

Jan nosi sako i hlače Pinko; čizme 

iz fundusa stilistice; prsten Bjørg, 

Garderoba Concept Store

Maja nosi majicu Ganni, Garderoba Concept Store; suknju Desigual; klompe Ganni, Garderoba Concept Store 

125

126

Lijevo: Jan nosi traperice Paul Smith, Heraldi for Men. 

Desno: Maja nosi haljinu Ganni, Garderoba Concept Store; vintage čizme iz fundusa stilistice 

127

128

Lijevo: Jan nosi jaknu od kože Diesel, ogrlicu Paško Jurić, Galerija Uvik. 

Desno: Lucija nosi košulju i naočale privatno vlasništvo; hlače Diesel 

129

130

Lijevo: Maja nosi šešir iz fundusa stilistice; body Proenza Schouler, Heraldi for Women; vintage čizme iz fundusa stilistice. 

Desno: Jan nosi košulju Max Mara; tajice od kože Calzedonia; remen Diesel; ogrlicu Paško Jurić, Galerija Uvik 

131

132

Lijevo: Lucija nosi košulju 

od kože Raiine, Garderoba 

Concept Store; suknju 

Ganni, Heraldi for Women; 

tajice Calzedonia. 

Desno: Lucija nosi košulju i 

naočale privatno vlasništvo, 

hlače Diesel; Maja nosi prsluk 

i hlače od jeansa Max Mara 

133

134

Lijevo: Jan nosi traperice Desigual, tenisice Nike iz fundusa stilistice; naočale za sunce privatno vlasništvo. 

Desno: Lucija nosi vestu Max Mara, traperice Desigual; klompe Ganni, Garderoba Concept Store 

135

136

Jan nosi sako i hlače Pinko; ogrlicu Paško Jurić, Galerija Uvik 

137

138 

Lijevo: Ivan Fran nosi traperice 

Springfield, remen Mango; 

čizme iz fundusa stilistice. 

Desno: Lucija nosi šešir iz 

fundusa stilistice; košulju 

privatno vlasništvo; hlače Diesel

139

140 

Ivan Fran nosi majicu Max Mara; naočale Mango. Jan nosi košulju Desigual; naočale Mango

141

142 

Lijevo: Jan nosi prsluk od kože Zara; hlače Desigual, ogrlicu Paško Jurić, Galerija Uvik. 

Maja nosi haljinu Pinko. Ivan Fran nosi košulju i hlače Desigual. 

Desno: Lucija nosi sako Ganni, Heraldi for Women


make-up SAŠA JOKOVIĆ 

kosa MILENA MARŠIĆ @ Salon Glamour 

modeli 

LUCIA, MAJA, IVAN FRAN I JAN @ Legion Models 

143

144 

GG #FASHIONINSIDER

ANA 

IVANČIĆ 

Kreatorica novog 

modnog reljefa Zagreba 

VIZIONARKA, USPJEŠNA PODUZENTICA, 

MODNA BUYERICA ISTANČANOG STILA, SVE 

TO JE NAŠA KOLUMNISTICA KOJA OVE 

GODINE SLAVI PET GODINA POSTOJANJA 

SVOG KONCEPTNOG DUĆANA GARDEROBA 

razgovarao SRĐAN SANDIĆ portret DAMIL KALOGJERA fotografije artikala MARKO MIŠČEVIĆ/CROPIX 

145

"Svaki izlazak iz zone komfora izaziva 

dozu straha i zahtijeva HRABROST, jer 

ZONA KOMFORA pruža osjećaj 

sigurnosti i ugode. Međutim, duboko 

vjerujem da se OSOBNI RAST i 'ono nešto 

bolje' u pravilu nalazi izvan nje" 

Garderoba Concept Store je ultrasuperkul concept 

store u Martićevoj, najstajliš ulici metropole, koja je 

proglašena distriktom promišljenog dizajna. Upravo 

ponajbolji skandinavski dizajn možete pronaći na 

broju 17, gdje se ovih dana priprema proslava prvih 

pet godina postojanja. U Garderobi su izuzetno 

zadovoljni svojim poslovanjem, ali i ulogom koju su 

pomno gradili na našoj modnoj i kulturno-lifestyle 

sceni. A estetski reljef grada, promišljeno je i 

zauvijek promijenila upravo ona – Ana Ivančić, žena 

koja se strastveno i predano bavi ovim dućanom. 

Bivša visokopozicionirana korporativna 

menadžerica odlučila je poći putem svoga srca, 

a ono joj je govorilo da treba raditi isključivo ono 

što je čini sretnom. I nije pogriješila u odluci. Njezin 

se poslovni plan pokazao punim pogotkom. 

Volio bih da napravimo kratak pregled pet 

godina Garderobe. Kako biste se osvrnuli na ovo 

razdoblje? 

- S obzirom na intenzitet svega što sam 

prošla otkako sam napravila drastičan zaokret u 

karijeri i odlučila otvoriti prvi Garderoba Concept 

Store, ne mogu vjerovati da je od tada prošlo samo 

pet godina. Puno sam toga naučila i još uvijek učim. 

U svom sam životu stvorila jedan potpuno novi 

krug ljudi, koji mi je otvorio i neke nove teme i u 

kojem sam stekla lijepa prijateljstva. Gotovo mi se 

čini da sam u korporativnom svijetu bila u nekom 

drugom, davnom životu i da danas živim jednu 

slobodu koju prije nisam imala. Bavim se lijepim 

stvarima, koje me oduševljavaju i inspiriraju i 

okružena sam krasnim ljudima koje susrećem u 

Garderobi i oko nje. Ponosna sam na tih pet godina, 

jer imam osjećaj da se ostvaruje moj san i vizija 

Garderobe kao jednog mjesta susreta i druženja, 

svojevrsne modne platforme koja i sama postupno 

postaje brend za sebe. 

Redefinirali ste zagrebačke modne prilike i 

ponudili dostupan "ukus" našim 

sugrađankama. Što biste rekli da su bili najveći 

izazovi pothvata? 

- Mislim da je najveći izazov bio doprijeti do 

potencijalnih budućih klijentica Garderoba 

Concept Storea, za koje sam prije pet godina tek 

vjerovala da postoje. Osim toga, lokacija na kojoj sam odlučila otvoriti 

Garderobu isto tako nije bila na frekventnom mjestu u okruženju brojnih 

trgovina, tako da je privlačenje kupaca zahtijevalo i više vremena i truda. 

Koncept za koji sam se odlučila, odabirom u Hrvatskoj mahom anonimnih 

brendova, kao i lokacija koju sam odabrala za Garderobu, značila je 

postupan i svakako duži put. Međutim, i danas bih se odlučila za isto, jer 

mislim da su dugoročno naši koncept i izdvojenost doveli do toga da smo 

se dodatno istaknuli i da k nama kupci dolaze ciljano. Najvažnije je što 

smo tijekom vremena ostali autentični i što od samog početka "furamo 

svoj film", bez obzira na udarce sa strane ili neke komercijalne izazove. 

To nam je pomoglo da održimo ekskluzivan odnos s brendovima koje 

nudimo i lojalnost naših kupaca koji nam vjeruju. 

Što vam se čini da vaše klijentice žele? Kako stječu povjerenje spram 

nepoznatih im dizajnera? 

- Već na samom početku vjerovala sam da u Hrvatskoj postoji jedna 

"ništa, jedna grupa klijentica kojima nedostaje oaza mirne kupnje u 

ugodnoj atmosferi u kojoj uz ponudu "drugačije" odjeće dominiraju 

raskošne kabine koje zovu na opuštanje i isprobavanje i čije prodajno 

osoblje daje sve od sebe da ugodi kupcu i pronađe odgovarajući komad 

koji će ga/je razveseliti. Koncept Garderobe zapravo je satkan od svih 

pozitivnih iskustava koje sam tijekom dugog niza godina stjecala po 

svjetskim metropolama i podsvjesno pomno pohranjivala u svoju bazu 

podataka, tada bez planova otvaranja nečeg sličnog u Zagrebu. Kada su 

se ti planovi pojavili i kad sam pronašla odgovarajući prostor u 

zagrebačkoj Martićevoj ulici, točno sam znala što želim ponuditi. Zadala 

sam brief svojim arhitektima s elementima koje Garderoba po meni mora 

imati, a samu ponudu i odabir modnih brendova kreirala sam prema 

vlastitim estetskim preferencijama, za koje sam opet vjerovala da će naići 

na interes kritične mase kupaca. Upravo u dovođenju nečeg novog, što je 

većem broju zagrebačke klijentele relativno nepoznato, vidjela sam 

priliku, ali i rizik. Naime, kad smo krajem travnja 2017. otvorili vrata 

Garderoba Concept Storea, nisam mogla znati hoće li itko osim mojih 

bliskih prijateljica uopće doći na našu adresu. Bio je to postupan proces u 

kojem je znalo biti dana da gotovo nitko nije otvorio vrata. Međutim, 

protekom vremena počeli smo pridobivati klijentice, i već smo prve 

godine poslovali s dobiti. Danas mogu reći da znamo što naše klijentice 

žele, kao što i one znaju da će u Garderobi gotovo uvijek pronaći nešto za 

sebe što će ih razveseliti i popuniti im garderobu. Velikoj većini naših 

klijentica samo ime brendova koje prodajemo u Garderobi nije toliko 

važno, jer su do danas stekle povjerenje da cijela naša ponuda udovoljava 

njihovim kriterijima dizajna, kvalitete i odgovarajuće cijene. 

Koji su kriteriji vaših dizajnerskih selekcija koje nudite u svojem storeu? 

- Osnovni kriterij, osim našeg isključivog fokusa na skandinavsku 

modnu scenu, iz kojeg proizlazi svaka dublja analiza potencijalnog brenda 

146

dioničara koji će priskočiti ako to u nekom trenutku bude potrebno. Sva 

moja iskustva iz prethodnih poslova, koja sam stjecala radom i raznim 

formalnim edukacijama poput EMBA programa koji sam završila, puno su 

mi pomogla u postavljanju moje firme i njezina poslovanja na zdrave i 

održive temelje. Pokazalo se da sam dobro procijenila da će Garderoba 

Concept Store popuniti prazninu koja je u tom segmentu ponude postojala 

te da za takvom odjećom, nakitom i modnim dodacima kod nas postoji 

potražnja. Ono što nisam mogla, kao ni velika većina poslovnog svijeta, 

predvidjeti, bila je kriza izazvana globalnom pandemijom koja nas je 

"izbacila iz cipela". Ponosna sam i zahvalna što Garderoba pripada onoj 

grupi poslovnih subjekata koji su tu krizu preživjeli i danas uspješno plove 

dalje. 

za Garderoba Concept Store, jest moja osobna 

estetika: sviđa li mi se ponuda brenda ili ne. Osim 

toga, protekom vremena, kako je naša ponuda 

brendova počela rasti, važan je kriterij postalo i to 

donosi li neki potencijalni novi brend stvarno nešto 

novo u Garderobinu ponudu i hoće li se uspjeti 

istaknuti nekom svojom osobnošću u odnosu na 

već postojeće kolekcije. Tijekom ovih naših prvih 

pet godina u Garderobi su opstali upravo oni 

brendovi koje je tržište prepoznalo i prihvatilo, dok 

smo neke s vremenom prestali naručivati, jer nisu 

izazvali željenu reakciju kod kupaca ili nisu opstali 

kvalitetom koju su nudili. Ponuda Garderobe za 

mene je jedan živi organizam koji se razvija iz 

kolekcije u kolekciju, dok osluškujemo potrebe i 

reakcije svojih kupaca i nastojimo privući nove. 

Neprestano istražujem ponudu modnih brendova 

skandinavskih odnosno nordijskih zemalja te 

dizajnere nakita iz tog podneblja, i tako širim našu 

ponudu. To je moja strast, koju sam prije pet godina 

usmjerila u, danas mogu reći, uspješan posao koji 

me u potpunosti ispunjava. 

Kako danas gledate na svoju poslovnu tranziciju 

iz svijeta financija u vlasnicu concept storea? Što 

je to sve što niste ni mogli zamisliti da vas čeka, a 

što vam se čini da ste poslovno dobro procijenili? 

- S obzirom na to da sam svoju strast za modom, 

nakitom i svim onim što taj svijet prati pretvorila u 

posao, ta je tranzicija bila dosta brza i "bezbolna". 

Osim toga, tijekom svog "prošlog života" gotovo 

sam uvijek pokretala neke nove poslove, osnivala 

neka nova društva, ali sve za nekog drugog. Ta mi je 

činjenica pružala povjerenje u vlastite mogućnosti 

kretanja od nule, uz naravno ogromnu temeljnu 

razliku što danas sve radim s vlastitim financijskim 

sredstvima i nemam iza sebe nekog snažnog 

Kako ste se odlučili na tako velik zaokret u karijeri? Kako se u tom 

procesu riješiti strahova, prvenstveno od neuspjeha? 

- Nakon što sam tijekom svog korporativnog života nekoliko puta 

mijenjala posao, što je vjerujem povoljno utjecalo na razvoj moje karijere, 

ovaj zadnji značajan zaokret sazrio je nakon odluke francuskog dioničara 

BNP Paribas o prodaji društva kojem sam jedanaest godina bila na čelu, 

ali i zasićenja koje sam počela osjećati nakon 25 godina rada u 

korporacijama. Jednostavno sam intuitivno osjetila da za mene u tom 

dijelu više ne postoje izazovi koji bi zadovoljili moju potrebu za 

kreativnošću i stvaranjem nečeg novog. Svaki izlazak iz zone komfora 

izaziva neku dozu straha i zahtijeva hrabrost, jer zona komfora pruža onaj 

osjećaj sigurnosti i ugode. Međutim, duboko vjerujem da se osobni rast i 

"ono nešto bolje" u pravilu nalazi izvan nje. Mislim da poduzetništvo u 

sebi pretpostavlja izlazak iz te zone, što omogućuje kvalitativni pomak, ali 

predstavlja i rizik. Strah je emocija koju svaki poduzetnik jednostavno 

mora znati prevladati i treba hrabro prihvatiti mogućnost pogreške. To 

nije jednostavno, ali osobno vjerujem da sreća prati upravo nas hrabre. 

Koje ste poslovne poučke morali iznova savladati, a koji su se 

opovrgnuli u ovom prijelazu? 

- Kao dugogodišnja predsjednica uprava bila sam okružena velikim 

brojem suradnika na koje sam svakodnevno delegirala radne zadatke, 

tako da su meni ostajali oni najsloženiji, kao i donošenje konačnih i 

"teških" odluka koje su imale utjecaj na ukupno poslovanje društava koje 

sam vodila. Kao privatna poduzetnica koja je krenula "od nule", ponovno 

sam morala ući u ulogu "one man banda", u kojoj baš sve trebaš odraditi 

sam. Od nabavke uredskog materijala, dogovaranja raznih majstora, 

pregovora s dobavljačima, pronalaska raznih izvođača do selekcije 

zaposlenika, odabira kolekcija i još bezbroj toga. Isto sam tako 

demistificirala neke stvari kojima sam pristupala s pitanjem: "Hoću li ja to 

moći odraditi sama?" – kao što je, na primjer, bio prvi buying u 

Kopenhagenu. Ako ste spremni učiti, pitati i ako za neki posao 

jednostavno imate smisla, s vremenom će sve postati poznato i intuitivno. 

Nakon što naučite osnovne pojmove i terminologiju s kojima se prije 

jednostavno niste susretali jer ste radili nešto potpuno drugačije, ostalo 

ide glatko. Kao i u svakom poslu, i u ovom – modnom – vrijedi onaj osnovni 

princip: sebi i drugima priznati da nešto ne znate, pitati i tako učiti. 

Što biste rekli da je funkcionalna "filozofija" vašeg poslovanja? 

- Zbog velike poplave korištenja naziva "concept store" zadnjih 

desetak godina pokušala sam u početku za Garderobu smisliti neku 

drugu poslovnu filozofiju, znajući da se razlikujemo u odnosu na ostatak 

ponude. Međutim, s obzirom na sve što sam odlučila ponuditi u 

Garderobi, od samog iskustva kupnje, modnih savjeta, modne literature 

pa do raznolikosti vrste proizvoda koje u njoj prodajemo, zaključila sam 

da je naziv Garderoba Concept Store potpuno opravdan i da najbolje 

opisuje tko/što smo mi to zapravo. Tako danas uz odjeću i sve vrste 

modnih dodataka, torbi, nakita, kozmetike, parfema, nudimo i mirise 

147

Omiljeni komadi Ane Ivančić iz 

dizajnerskih kolekcija za ljeto 2022. 

Za mene je 

NAJODRŽIVIJA 

MODA ona koju 

kupujemo 

pametno, 

kvalitetna odjeća 

lišena 

KRATKOROČNIH 

TRENDOVA koju 

ćemo nositi dugo i 

kroz sezone 

obogaćivati 

ponekim 

novim komadom 

za prostor, parne pegle, deterdžente za pranje 

odjeće, aparatiće za "šišanje" pletenine – sve ono što 

je povezano s odjećom i njezinim čuvanjem. 

Koje su vam univerzalne modne formule 

posebno zanimljive i važne, i zašto? Koje 

trenutne modne trendove posebno volite i 

pratite? 

- Mislim da je univerzalna modna formula ta da 

svaka žena treba za sebe pronaći odjeću u kojoj se 

najbolje osjeća i koja najbolje odgovara njezinu 

obliku tijela i dobi. Osobno ne volim takozvane 

"modne imperative" i nametanje nekih modnih 

pravila. Volim bezvremenski modni dizajn, koji je 

uvijek podjednako aktualan. Za mene je to 

svojevrsna investicija koju nadograđujem iz sezone 

u sezonu i veselim se svakoj novoj kombinaciji. Tako 

je koncipirana i ponuda Garderoba Concept Storea, 

s obzirom na to da su naši brendovi u velikoj mjeri 

izvan trendova, odnosno predstavljaju svojevrsni 

"korak ispred" ili pretječu mainstream. 

Kakav je vaš odnos spram suvremenog modnog 

vokabulara koji je uvijek (nužno) na meti kritike: 

eco-friendly, održivost i slow fashion. Naravno, 

sve te termine valja razumjeti u kontekstu velikih korporacija koje u 

suštini ne prate ili barem ne prate dosljedno takve vrijednosti i 

upute. 

- Mnogi nazivi i riječi koji se danas široko upotrebljavaju i nekako su 

ušli "u modu" zapravo se pripisuju nečemu što u sebi sadrži tek natruhe 

onoga što predstavlja samu biti tih riječi. Jedno od tih široko 

upotrebljavanih nazivlja jest i "concept store", koji sam već spomenula. 

Tako su i eco-friendly ili održivo postali vrlo popularni pridjevi u modnoj 

industriji, a koliko se neki brendovi doista toga drže, jako je upitno. 

Naime, u održivost svakako ne spada isključivo korištenje recikliranih i 

biorazgradivih sirovina. To je puno širi pojam, koji u sebi sadrži i 

etičnost u procesu proizvodnje, sam proces prerade, odnos prema 

radnoj snazi, način uzgoja životinja i još puno toga. Iako skandinavski 

brendovi prednjače u osviještenosti potrebe za održivom tekstilnom 

industrijom, kao drugom najvećem zagađivaču naše planete, i već 

godinama naglašavaju svoj trud oko povećanja udjela održivih dijelova 

kolekcija iz sezone u sezonu, nijedan za sebe ne tvrdi da je potpuno 

održiv. Iako veći dio svoje proizvodnje danas mogu nazvati održivim po 

brojnim kriterijima, još se uvijek radije nazivaju odgovornima. Našim 

klijenticama to prije pet godina nije bilo toliko važno, iako smo im to u 

Garderobi uvijek naglašavali. Tijekom godina i kod nas se ta svijest 

promijenila i vjerujem da dobrom dijelu kupaca danas odgovara da svi 

naši brendovi vode brigu o održivosti, i to ne samo u proizvodnji odjeće i 

obuće, već i nakita. Za mene je najodrživija moda kada kupujemo 

pametno, kvalitetnu odjeću lišenu kratkoročnih trendova, koju ćemo 

nositi dugo i obogaćivati ponekim novim komadom kroz sezone. 

Mnogo se govori o budućnosti i važnosti futurologije u poslovnom 

planiranju. Što vi mislite, što nas čeka kada je riječ o prodaji mode? 

- Moda je tijekom stoljeća imala ulogu uljepšavanja stvarnosti i 

svakodnevnog života oblikovanjem predmeta koji su nam neophodni. 

Mislim da je onaj sumanuti konzumerizam kojem smo svjedočili zadnjih 

desetak godina zauvijek prošao tijekom pandemije bolesti Covid-19 te 

recesije i krize koja je nastupila kao posljedica. Dugoročno, mislim da će 

se najviše smanjiti dio modne industrije koji se bazirao na brzoj modi, 

koja je zbog loše kvalitete jednostavno poticala na neprestanu kupnju 

148

novih komada i bacanje starih. Vjerujem u opstanak 

upravo modnih brendova više srednje kategorije 

koji su lišeni kratkoročnih trendova, jer garantiraju 

dugovječnost pojedinih komada odjeće koja može u 

drugačijim kombinacijama biti kao nova i time 

zanimljiva dugi niz godina. To je i moj osobni stav i 

način na koji kupujem vlastitu odjeću, tako da takve 

brendove nudimo i u Garderoba Concept Storeu. 

Tko su vam najbolji sugovornici kada je u 

pitanju modni business? Slušate li sve kritike, 

kako se nosite s njima? 

- Oduvijek volim razgovore o modi i to s raznim 

ljudima, od samih dizajnera, preko stilista, 

direktora prodaje naših brendova, novinara i 

klijenata. Kao i u drugim stvarima, i u ovoj mi je temi 

zanimljivo čuti razna razmišljanja i mislim da sam u 

tim razgovorima puno naučila i stvorila neke 

vlastite stavove. Naučila sam se slušati 

dobronamjerne kritike i ne uzimati ih previše 

osobno. Mislim da upravo slušajući kritike možemo 

puno toga unaprijediti i popraviti i od njih ne treba 

bježati. Naravno, jako volim pohvale. One su 

ogroman poticaj da se nastavimo truditi, ali i 

potvrda da smo na pravom putu. 

Nezamjenjiv i najdraži komad u vašemu 

ormaru? 

- Joj, ima ih puno. (smijeh) Gotovo su svi 

nezamjenjivi jer je u njihov odabir uloženo puno 

truda i razmišljanja, kombiniranja. Volim i čuvam 

svoju odjeću i veselim se svakoj prigodi za novu 

odjevnu kombinaciju. 

Najskuplji? 

- Među najskuplje svakako spadaju posebni 

komadi mog omiljenog kreatora Driesa Van Notena, 

čiji sam kolekcionar već više od 20 godina i koji zato 

zauzima dobar dio mog ormara. 

Najjeftiniji? 

- To su basic T-shirtovi, koji su neophodni u 

svakom ormaru i koje često koristim u svojim 

odjevnim kombinacijama. I onim svakodnevnim i 

onim elegantnijim. (smijeh) 

Što volite čitati i gledati i slušati? 

- Jako volim čitati i dobra knjiga na mojoj terasi 

uz pjev ptica u pozadini za mene predstavlja najbolji 

način opuštanja. Pasionirano kupujem knjige i volim 

imati svoj klasični papirnati primjerak u rukama 

dok se na Kindle teško navikavam. Volim romane 

Orhana Pamuka, Amosa Oza, oduševljena sam 

kvadrilogijom "Genijalna prijateljica" Elene 

Ferrante. Trenutno čitam roman "Knjiga dojmova" 

američke spisateljice Sarah Blake. Kazalište 

obožavam, i to posebno dramu. Mislim da je svaki 

odlazak u kazalište vrijedan, i to bez obzira na to 

hoćemo li poslije zaključiti da nam se predstava 

sviđa ili pak da nam se ne sviđa. Jedne od 

najdojmljivijih predstava koje sam pogledala u 

zadnje vrijeme su "Ja sam ona koja nisam" Mate Matišića u ZKM-u i 

"Genijalna prijateljica" u HNK-u. Volim slušati glazbu, ovisno o prigodi i 

raspoloženju. Slušam sve od jazza, preko soula, popa do Novog vala, 

Balaševića, Gibonnija, Olivera. Volim odlaske na koncerte i spremna sam 

otputovati i negdje dalje zbog nekog dobrog gostovanja. Ne gledam 

puno televiziju, a zainteresirati me mogu isključivo dobar film ili neka 

kvalitetna serija ograničenog trajanja. Beskrajno sjedenje pred 

televizijom uvijek bih radije zamijenila dobrom knjigom ili druženjem. 

Što vas inspirira? 

- Životnu i poslovnu inspiraciju pronalazim u obitelji i putovanjima. 

Obitelj mi daje svrhu u svemu što radim i ona mi je na prvom mjestu. 

Putovanja i upoznavanje novih kultura, običaja, pa tako i odijevanja, a 

posebice ponuda nakita, za mene predstavlja neiscrpan izvor ideja i 

inspiracije. Mogla bih sate provesti u pronalaženju i razgledavanju 

trgovina malih obrtnika, tržnica, buvljaka. Volim tu atmosferu 

autentičnosti podneblja u kojem se nalazim. Fascinira me dokud seže 

ljudska kreativnost, a upravo je to ono što me inspirira i kod dizajnera 

čije sam kolekcije odabrala za Garderobu. 

Koje rituale održavate, a koje ste nadišli? 

- Moji su najvažniji rituali koje nikada ne preskačem doručak, 

subotnja kava i odlazak na Dolac s kćerima, medicinska masaža kod 

moje Sanje te treninzi joge i snage. Uz to puno hodam i nastojim što 

češće trčati po prirodi. Ukinula sam lošu naviku redovitog gledanja 

večernjih vijesti, jer ne nude ništa dobro i loše utječu na moj duševni mir. 

Radije ću odabrati druženje s prijateljicama, razgovor sa suprugom i 

djecom ili jednostavno dobru knjigu. 

149

GG PROMO 

369 kn 296 kn 

415 kn 

489 kn 

489 kn 

339 kn 

Ljeto nam je stiglo! 

Naša ljetna kolekcija inspirirana je vintage putovanjem, 

tropskim uzorcima i sakupljanjem školjkica. 

339 kn 

Iz naše Georgia kolekcije nose se podudarni kompleti iz linije, 

ali se linije i miješaju te se nose slojevito. Posebno će vam se svidjeti cvjetni 

uzorak Georga Vintage linije kao i Georgia mama kolekcija. 

Moderna mama, klasična mama, cool mama, dio su nezaobilaznih poklona za svaku mamu. 

Za muškarce ljeto je odlično razdoblje za izražavanje individualnog stila. 

Narukvice raznih boja koje odaju dojam odvažnosti ili suptilnosti neće razočarati. 

Od casual do ženstvenih i muževnih, te klasičnih komada, 

u novoj kolekciji Fossil nakita svatko će pronaći omiljeni 

nakit za nositi tijekom toplih ljetnih dana na plaži. 

369 kn 

415 kn 

150

969 kn 

1245 kn 

969 kn 

1269 kn 

1119 kn 

1569 kn 

Satovi iz najnovije kolekcije Fossil Hora Plus 

suptilnijih su oblika i motiva nego što smo navikli 

Importanne centar, lokal 118. Adresa: Trg Ante Starčevića 7, 

10000 Zagreb Telefon: 00385 1 4573 049 

FOSSIL OSTAJE 

VJERAN SEBI 

151

GG STREET STYLE 

Košulja 

Loewe 

Prsten Hotlips 

by Solange 

Sandale 

Miu Miu 

Eksplozija 

ekscentrične 

kreativnosti 

152 

Torba 

Miu Miu 

Haljina 

Rotate Birger 

Christensen 

Sandale 

Aquazurra 

Modnu konzultanticu Nikolinu Lacković 

inspirirala je Njujorčanka upečatljiva stila, 

novinarka i urednica Kristen Bateman 

U 

svijet mode profesionalno je zakoračila još u 

srednjoškolskim danima, kada je njezin prvi članak 

objavljen u talijanskom izdanju magazina "Vogue". 

Nakon takvog lansiranja, Kristen Bateman i njezini 

članci redovito su objavljivani u cijenjenim 

magazinima "New York Times", "Vogue", 

"W Magazine", "New York Magazine", "Harper's Bazaar", "Dazed" i 

mnogim drugim. Iako je moda njezin glavni interes, piše i o 

gastronomiji te uređenju interijera, a osim što ispisuje stranice, bavi 

se i modnim savjetovanjem. Uz to je pokrenula brend nakita 

Dollchunk. Surađivala je s mnogim zvučnim brendovima kao što su 

Estée Lauder, Nordstrom, Longchamp, Whistles, Ralph Lauren, 

Hilton i Barclays. 

Iako nije jedna od onih s milijunima pratitelja na društvenim 

mrežama – ima ih sedamdesetak tisuća – njezin je jedinstven stil čini 

itekako upečatljivom na tjednima mode. Njezina ekstravagancija i 

zaigranost ili će vam se svidjeti ili ćete ih smatrati totalnim 

pretjerivanjem. Lookove ispreplete mnoštvom boja, zanimljivim 

konstrukcijama, uzorcima i teksturama materijala. Svaka njezina 

kombinacija u potpunosti je jedinstvena i teško ponovljiva. Kristen 

voli nositi sve, od hlača i haljina do kompleta i upečatljivih modnih 

dodataka i kombinirati ono što je naizgled nespojivo, a radi to s 

dozom ležernosti i samouvjerenosti, što se može vidjeti i u njezinoj 

igri sa šminkom i frizurama te bojama kose. 

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (3)

154

eauty 

FOTOGRAFIJA: CHANEL PRESS 

Na ljetnom valu ekspresije 

155

GG PREPARATIVA 

Njegovana i 

blistava koža 

FOTOGRAFIJA: IMAXTREE 

Naredne bismo mjesece najradije proveli ne izlazeći 

iz badića, ali kako bismo pritom koži pružili 

adekvatnu i učinkovitu zaštitu, potrebno je 

prilagoditi rutinu njege vrućim sunčanim danima. 

Začinite priču zlatnim efektom na preplanuloj koži 

i prepustite se avanturama koje donosi ljeto 

pripremila PAULA TILIĆ 

156

1 

Jedva smo dočekali visoke temperature, sol na koži i 

koktel u ruci. Ipak, kožu je potrebno prilagoditi 

izazovnom razdoblju pred koji je stavljena: zaštititi je, 

regenerirati i omogućiti joj da vrati svoj prirodni sjaj, a 

ukupan rezultat zapečatit ćemo neodoljivim svjetlucavim 

efektom body shimmera. 

Već dobro znamo da su duga, nježna i bezbrižna izležavanja pod 

suncem spasonosna za um, ali i poprilično destruktivna za tijelo: dok ono 

pokušava neutralizirati slobodne radikale – visokoreaktivne vrste kisika 

"zaslužne" za oštećenje stanica kože i fotostarenje – događa se disbalans, 

odnosno štetni utjecaj sunca nadjačava sposobnost naše kože da se 

protiv njega bori. Osim toga, sunce je okidač mnogim alergijskim 

reakcijama, opeklinama i hiperpigmentaciji, a tamna koža obavezno 

znači i oslabljeni melanin: do tena koji svi toliko obožavamo i dugo nakon 

ljeta pokušavamo zadržati dolazi tako što sunce nadjačava naše prirodne 

zaštitne mehanizme. Zato je koži potrebna dodatna njega, koju ćemo joj 

osigurati trima osnovnim koracima. 

/ 4 

/ 2 

/ 3 

/ 6 

Piling 

Piling će potencirati regeneraciju prirodne barijere kože i otopiti 

prljavštinu i ulje zarobljene ispod njezine površine. Uz to će potaknuti i 

proizvodnju kolagena i hijaluronske kiseline, što će pomoći koži koja se 

za ljetnih mjeseci bori s posljedicama fotostarenja, odnosno s borama i 

hiperpigmentacijom do kojih dolazi zbog pretjerane izloženosti suncu. 

Piling će omekšati kožu i omogućiti joj da upije sve kvalitetne sastojke, 

ali će je istovremeno učiniti osjetljivijom na sunčeve zrake, stoga je 

ključno nanositi ga u večernjim satima. Za kožu meku poput oblaka 

piling je conditio sine qua non, a ljeti će nam posebno odgovarati onaj na 

bazi morske soli, s omamljujućim mirisom masline, kokosa ili lavande. 

/ 7 

/ 5 

Losion 

Osim UV zraka na kožu štetno djeluje i intenzivna toplina, ali i 

dug boravak ispod ili ispred klima-uređaja. Stalni ekstremi kojima 

bez previše razmišljanja izlažemo svoje tijelo mogu ga posve iscrpiti, 

a kako bismo to spriječili, važna je, naravno, hidratacija. Korak broj 

jedan: piti puno, puno vode. Ako već mislite da je pijete dovoljno, 

povećajte unos za još malo. A ako vas, naprotiv, muči to što niste 

dovoljno disciplinirani, vrijeme je za usađivanje novih navika. 

Preporučuje se popiti dvije litre vode dnevno. No, osim vode, koži je 

potreban i kvalitetan hidratantni losion. Ako ga nanosite nakon pilinga, 

dakle u večernjim satima, odaberite ga u skladu sa svojim tipom kože, a 

ako ga nanosite ujutro, svakako se odlučite za onaj sa zaštitnim 

faktorom. Koža će vam biti zahvalna na osvježenju koje ćete moći osjetiti 

dodirom i vidjeti okom, a osim što većina proizvoda sa SPF-om već sama 

po sebi miriše na ljeto i plažu, možete odabrati i neki koji će dodatno 

začiniti olfaktivnu priču. Neodoljivi mirisi vanilije, kave ili nekakve 

cvjetne rapsodije prebacit će vas u pravi ljetni mood, pobuditi onaj 

poletni osjećaj koji nas hrani energijom. 

Body shimmer 

Treći i najslađi korak u ljetnoj rutini njege tijela jednostavno je 

neodoljiv, a zbog toga i neizostavljiv. Svjetlucajući efekt na koži postići 

ćemo body shimmerima, odnosno uljima za tijelo koja će naglasiti naš 

preplanuli ten, a kožu učiniti blistavom, zanosnom, seksi i – najvažnije – 

hidratiziranom. Iako party estetika kojoj ćemo ovoga ljeta dati oduška 

ne voli pravilo "manje je više", pažljivo ga nanesite, jer ne želite izgledati 

kao disko kugla. Usredotočite se na ona područja koja želite istaknuti: 

ruke, dekolte, bedra, vrat. Za potpuno glam look i, još važnije, glam 

osjećaj, odaberite lepršavu ljetnu haljinu, svežite neurednu punđu i 

upotpunite kombinaciju onim najljepšim detaljem – sjajnom kožom. 

/ 9 

/ 1 UNSUN Hydrating Body Lotion sa SPF-om 30 i ljekovitim 

ekstraktima / 2 OLIVAL kristalni shimmer za tijelo sa 

svjetlucavim efektom / 3 SOLEIL Toujours Mineral Ally Daily 

Defense losion za tijelo sa SPF zaštitom 50 i blagim 

svjetlucajućim efektom / 4 HUDA BEAUTY N.Y.M.P.H Not 

Your Mama's Panty Hose hidratantni highlighter za efekt 

sjaja / 5 BIOLOGIQUE RECHERCHE Gommage P50 Corps 

gel za sva trenutna stanja kože / 6 EUCERIN Urearepair Plus 

losion za tijelo s 10 % ureje i ceramidima / 7 ELEMIS Body 

Exotics Frangipani Monoi Salt Glow mineralni piling za tijelo 

/ 8 TOM FORD Soleil Blanc svjetlucavo ulje s mirisom bijelog 

cvijeća i sandalovine / 9 MBR Cell-Power Lipo Peel luksuzni 

piling za tijelo na bazi biljnih lipida 

/ 8 

157

GG PLAMEN U KOSI 

ZAVODLJIVI CRVENI KOLORI 

FOTOGRAFIJA: ISIDORE MONTAG/GORUNWAY 

158

7 

/ 3 

/ 5 

/ 2 

/ 4 

/ 6 

/ 1 

TAKO TRENDI, VATRENI UVOJCI TRAŽE 

KVALITETNU NJEGU POSEBNO PRILAGOĐENU 

ZAHTJEVNOM CRVENOM PIGMENTU 

pripremila LEA LADIŠIĆ 

Nakon vladavine svih verzija plave, nova 

nijansa pretendira na tron najpopularnijih 

boja kose. Zahvaljujući zvijezdama kao što su 

Kendall Jenner, Sophie Turner i Barbie 

Ferrera, koje su kestenjaste ili plave uvojke 

zamijenile vatrenim tonovima, crvena boja 

kose kristalizira se kao beauty trend kojem se nije teško 

prikloniti. Baš kao što postoji idealna plava nijansa za svaki ton 

kože i oblik lica, za svakoga postoji ona savršena crvena. 

Možete birati od tamnih ili vibrantnih pa sve do bakrenih 

crvenih tonova. Ovi potonji savršen su odabir za prvi izlet u 

crvenu jer su neutralniji i smireniji, a najbolje će je podnijeti 

plava ili svjetlija kosa. Transformacija s njom nije drastična, a 

pristaje gotovo svakom obliku lica i tipu kože. No prije svega, 

bez obzira na to radi li se o prirodnoj ili bojanoj kosi, njegovanje 

treba biti na prvom mjestu. Osim što je upečatljiva, crvena je 

kosa i najzahtjevnija za održavanje te joj je nužna kvalitetna 

njega kako bi ostala sjajna i zdrava. 

Nakon promjene boje treba promijeniti i preparate pa 

klasične šampone i proizvode za njegu treba zamijeniti onima 

koji su prilagođeni potrebama crvene kose. Kako boja ne bi 

izblijedjela u kratkom roku, nabavite šampon i regenerator za 

obojenu (ili još bolje, za crvenu kosu) i svedite tjedno pranje na 

minimum. Dakle, ponekad preskočite pranje i posegnite za 

suhim šamponom ili pak složite neurednu punđu. Često pranje 

kose isušuje vlasi, a ispiranjem prirodne masnoće tjemena gubi 

se ravnoteža vlasišta. Prilikom pranja izbjegavajte vruću vodu 

koja dodatno isušuje. Upravo je suha kosa boljka crvenokosih – 

pobrinite se zato da imate hranjivu masku za kosu koju možete 

nanijeti jednom ili dva puta tjedno, a za vrijeme ljetnih dana, 

dok su vlasi pod dodatnim pritiskom sunca i slane vode, 

opskrbite se leave-in tretmanom koji možete nanositi i za 

vrijeme boravka na plaži, između kupanja. U proizvodima 

poput šampona izbjegavajte sastojke koji su agresivniji prema 

kosi i koži vlasišta – sulfate (zaslužni su za pjenu koja ispire 

prirodni sloj masti), natrijev klorid te petrokemijske proizvode 

– jer su to sastojci koji ih isušuju. Napravite pauzu od alata za 

oblikovanje koji koriste visoke temperature, a ako ih 

upotrebljavate, njegujte kosu proizvodima za zaštitu od 

topline koji stvaraju film oko svake vlasi. Ljeto je ionako vrijeme 

u kojem odbacujemo suvišne preparate i idealno doba za 

puštanje prirodne teksture kose koja će, zaštićena od sunca i 

pravilno njegovana, zahvaliti onim poželjnim sjajem i punom 

raskoši crvene boje. 

/ 1. OUAI Leave-in regenerator za zaglađivanje kose s termalnom zaštitom / 2. KÈRASTASE Soleil Nourishing After-Sun šampon za hidrataciju i 

čišćenje kose / 3. LA MER The Renewal njegujuće ulje za zaglađivanje i obnovu kose / 4. LEONOR GREYL Natural Copper hranjivi regenerator 

/ 5. L'OREAL PROFESSIONNEL Vitamino Color detox maska za obojanu kosu / 6. SCHWARZKOPF PROFESSIONAL BC Bonacure Peptide Repair 

regenerator u spreju za oštećenu kosu / 7. PHILIP B. Everday Beautiful Conditioner, intenzivna zaštita boje za sve tipove kose 

159

GG MAKE-UP 

Anna Sui 

Zabavno, upečatljivo, 

seksi. Bez stidljivosti, 

bez susprezanja. 

Make-up trendovi za 

ljeto komuniciraju 

odvažnost i 

oslobođenje – pozivaju na kreativnost i 

eksperiment. Boje u tome vode glavnu 

riječ i usklađene su s onima koje 

nosimo na odjeći. Modna i beauty 

priča vrti se oko prijeko potrebnog 

optimizma, pa dozu dopamina pruža 

uzbudljivi make-up koji su nametnule 

kolekcije modnih brendova, ali i 

popularne TV serije. Modna pista kuće 

Versace donijela je eksploziju boja i 

seksepila: vizažistica Pat McGrath 

predlaže da na očima nosimo 

dvostruku liniju eyelinera u različitim 

bojama, poželjno onim neonskim. One 

se prenose i na kosu, pa je primjerice 

hair stilist Guido Palau za Loewe 

osmislio frizure plave i ružičaste boje. 

Osim odvažnih neonskih i jarkih boja 

poput narančaste ili zelene, volimo i 

nježnije nijanse poput ružičastog 

rumenila, sjaja na usnama ili boje na 

kapcima. I da, glitter je itekako 

poželjan, nosi nas val Y2K trendova 

kojem smo se u početku pomalo 

opirali, no sada se prepuštamo 

njegovim čarima. Glossy sjaj, 

upečatljive nijanse na očima, 

naglašeno rumenilo – jasno, ne 

mislimo da sve ove beauty smjernice 

primijenite na jedan look, no trend 

kojim se vodimo jest kreativnost i mali 

bijeg od neutralnih lookova, a boje su 

na tom putu najbolji saveznik. 

Val energiziranih boja 

Smjena klimatskih sezona vodi ka smjeni navika šminkanja. S povišenim 

vrijednostima u termometru pojačavamo i postavke make-upa raskošnim 

koloritom s kojim beskompromisno koračamo u vruće ljetne dane. I noći. 

pripremila LEA LADIŠIĆ 

160

2 

1 

Versace 

3 

4 

7 

Laquan Smith 

/ 1. BYREDO Space Black crna maskara / 2. LILAH 

B. kremasti balzam za usne u boji / 3. TOM FORD 

BEAUTY kist za nanošenje rumenila od sintetičkih 

vlakana / 4. CHANEL ROUGE ALLURE L'EXTRAIT 

pigmentirani ruž za usne / 5. DIOR Backstage Rosy 

Glow rumenilo u kamenu za prirodni sjaj 

/ 6. GUCCI VERNIS lak za nokte / 7. MAKE-UP BY 

MARIO Glam Quads paleta sjenila za oči 

5 

6 

FOTOGRAFIJE: IMAXTREE (3) 

161

GG WELLNESS TEHNOLOGIJE 

/ 1 BIOLOGIQUE RECHERCHE 

La Grande Crème za 

regeneraciju i restrukturiranje 

epiderme / 2 DR. DENNIS 

GROSS DRx SpectraLite Face 

Ware Pro maska kombinira 

crvena i plava svjetla 

/ 3 SOLAWAVE Advanced Red 

Light tretman omogućuje spa 

njegu lica kod kuće / 4 TROPHY 

SKIN RejuvaliteMD LED antiage 

tretman / 5 MBR CytoLine 

Cream 100 koncentrirana 

hranjiva krema za obnavljajuću 

proliferaciju stanica 

FOTOGRAFIJA: IMAXTREE 

/ 1 

/ 2 

Kada netko spomene utjecaj svjetla na kožu, 

što vam prvo padne na pamet? Vitamin D, 

regeneracija, bolje raspoloženje – ili alergije, 

iritacije i nadražena koža? Svjetlost, i 

sunčeva i ona umjetna, može imati i 

pozitivne i negativne utjecaje na našu kožu i 

tijelo, ovisno o stupnju naše osjetljivosti na nju. Ipak, 

budućnost se sve više okreće upravo terapiji svjetlom, koja 

dovodi do optimizacije djelovanja organizma, uklanja znakove 

starenja kože, stvara jaču, otporniju kožu i kosu, a uvelike je 

važna i za dobro raspoloženje. 

"Infracrveno svjetlo" sintagma je koju ste sigurno čuli 

mnogo puta, no pitanje je jeste li je već uključili u svoju beauty 

rutinu i navike vezane uz zdravlje. Ljudi često bježe od njega, 

ponajprije zato što izgleda i zvuči pomalo invazivno, zazorno, 

robotski i opasno, vjerojatno jer ga vežemo uz riječ "zračenje" i 

čitav asocijativni niz koji uz to ide. Ipak, opasnosti nema: riječ 

je o potpuno neinvazivnom obliku terapije baziranom na 

fotonima, odnosno elektromagnetskim zrakama koje prodiru 

u tkivo i djeluju na naše tijelo. Radi se o vrsti svjetla izvan 

vidljivog raspona, zbog čega se tih zraka možda i "bojimo", ali 

prenose toplinu te tako djeluju na kožu i neke mehanizme koji 

se odvijaju unutar naših tijela. 

/ 3 

/ 4 

/ 5 

Amato 

162

Terapija 

svjetlom je 

budućnost 

Njega kože, ali i tijela 

i duha sve se više 

oslanja na tretmane 

u čijoj je srži svjetlost 

- infracrvena, 

crvena, plava ili LED 


U sklopu termoterapije infracrveno svjetlo potiče 

metabolizam tkiva, stvaranje antitijela, cirkulaciju krvi, 

hidrataciju i opskrbljenost kisikom, ovisno o točki na tijelu na 

koju koncentriramo svjetlosni snop. Na taj način suzbija 

simptome prehlade i kožnih bolesti, umanjuje bolove u 

zglobovima, liječi bolesti uha, grla i nosa, djeluje opuštajuće na 

mišiće, odnosno grčeve mišića, a potpomaže i zarastanje sitnih 

ranica. 

Na sličan način infracrveno svjetlo djeluje i u 

saunama. Valovi dovode do zagrijavanja 

kabine, odnosno naših tijela u njima. Na taj se 

način mišići opuštaju, cirkulacija poboljšava, 

a toksini znojenjem izbacuju iz tijela. Ovakav 

tip saune povoljno djeluje i na probleme sa 

spavanjem, odnosno na nesanicu, ali i na tjeskobu i živčanu 

napetost. Posebno je se preporučuje upotrebljavati nakon 

treninga, kada se u tijelu akumulira mliječna kiselina, koja 

dovodi do grčenja i boli u mišićima – takozvane upale. 

Tretman infracrvenim svjetlom u tom će vas smislu opustiti, 

a intenzivirana cirkulacija dovest će do otpuštanja kiseline iz 

tijela. Brži će protok krvi kroz tijelo razrijediti i celulit, zagladiti 

kožu i povoljno djelovati na osjetljivu kožu lica. 

A tako dolazimo i do njege kože. Terapija LED svjetlom i u 

tom se slučaju pokazala iznimno učinkovitom. Zapitajte se, 

ako već niste – od koliko se proizvoda sastoji vaša skincare 

rutina? Pet? Osam? Dvanaest? Umjesto silnih tonika, krema i 

vodica, stručnjaci sve više preporučuju LED maske koje, osim 

što se njima možete koristiti kod kuće, značajno manje štete 

okolišu te djeluju u potpunosti neinvazivno – što znači da na 

koži ne ostavljaju nikakve tragove, crvenilo ili ranice kao, 

primjerice, kozmetičko čišćenje lica. Diode pomoću kojih se 

vrši tretman dolaze u tri "boje": u plavoj, crvenoj i žutoj. Plava 

su svjetla korisna za rješavanje problema s aknama jer ubijaju 

bakterije koje ih uzrokuju i reguliraju masnoću kože. Crvena 

svjetla stimuliraju obnavljanje kože proizvodnjom elastina i 

kolagena, a žuta pomažu u zacjeljivanju ranica na licu također 

postižući anti-age efekte. Tretman se može vršiti i uz nadzor 

stručnjaka u određenim poliklinikama i wellness centrima, ali i 

kod kuće – maske se mogu kupiti ili naručiti s interneta te nisu 

komplicirane za upotrebu. Tretman traje između petnaest i 

dvadeset minuta, koje dobro dođu i kao odmor usred dana. 

Takva je terapija savršena prilika za razbistriti um i opustiti 

tijelo, jer se bilo kakve distrakcije, a posebno one tehnološke, 

ne preporučuju tijekom njezine provedbe. 

Da djelovanje svjetla na naše tijelo ima i 

psihološke posljedice dokazano je 

provođenjem istraživanja o takozvanom 

sezonskom afektivnom poremećaju. Osobe 

sklonije tome da ih zimski mjeseci i dani bez 

sunca poguraju prema depresivnim i 

potmulim stanjima mogu se podvrgnuti terapiji svjetlom, 

odnosno fototerapiji. Tridesetominutna izloženost umjetnom 

svjetlu donosi brojne psihološke benefite za naše tijelo i um, 

smanjuje ili čak otklanja simptome depresije, a uvelike utječe i 

na san. Ovdje se također razlikuju nijanse odnosno boje svjetla: 

plavo će svjetlo utjecati na razinu energije, odnosno povećati 

je, ali je u stanju narušiti rutinu spavanja ako mu se izlaže 

uvečer. Stanice u mozgu osjetljivije su na plavo svjetlo, a 

najmanje osjetljive na crveno, koje se stoga preporučuje 

upotrebljavati u kasnijim večernjim satima. Ono pozitivno 

utječe na mentalno zdravlje, povećava lučenje melatonina i 

osigurava mirniji i cjelovitiji san. 

Terapije svjetlom osiguravaju jedan posve alternativan 

pristup u njezi vlastitog uma i tijela, koji je po mnogočemu 

superioran onima na koje smo dosad navikli. Prije svega, 

izostaje ambalaža pa možemo reći da su manje štetne za 

okoliš. Iako je za njihovu upotrebu potrebna struja, tretmani 

zaista ne traju dugo i ako ih se ne upotrebljava pogrešno, 

potrošnja ne bi trebala biti velika. Neinvazivni su i nježni, a 

njihove su koristi višestruke. Pozitivno utječu na raspoloženje, 

a pozivaju i na opuštanje – ne samo mišića već čitavog tijela, 

uma i duha. Petnaest do trideset minuta u danu izdvojenih za 

terapiju svjetlom – bez obzira na to želimo li zaliječiti neku 

fizičku ozljedu, pomladiti svoju kožu ili popraviti raspoloženje 

– odličan je "izgovor" za pauzu od posla, od društva, planova i 

obaveza. Opskrbit ćete se energijom kakvu bi vam osigurao i 

power nap. 

Zbog brojnih pozitivnih učinaka koje terapije LED ili 

infracrvenim svjetlom imaju na naše fizičko zdravlje, 

istraživanja se i dalje uporno nastavljaju provoditi. Svjetlosnoj 

se terapiji predviđa unosna budućnost upravo zbog sigurne 

primjene, mnogobrojnih učinaka i manjka nedostataka. 

163

GG PARFEMI 

Dan je bio prozračan 

poput Chanelove 

haljine". Ako je ikada 

postojala idealna 

prilika za iskoristiti 

slavni citat iz drame 

"Dekadencija" Stevena Berkoffa, onda je 

to bila ova. Sjedio sam u geometrijski 

savršenoj (crno-bijeloj) prostoriji 

Chanelove središnjice u Parizu, čekajući 

svog sugovornika, jednog od 

najpoznatijih noseva današnjice - 

Oliviera Polgea. Pariz se budio, a sunčeve 

zrake su na (crno-bijelom) stolu stvarale 

igru svjetla i sjene s bočicom novog 

Chanelovog parfema posvećenom 

upravo Gradu svjetlosti. “Napokon 

ljudsko biće!”, skoro pa je uzviknuo dok 

je ulazio, pritom misleći na sve intervjue 

koje je tih dana održao povodom 

lansiranja novog Chanelovog parfema – 

preko Zooma. U tamnoplavom odijelu i 

smeđim lakiranim derby cipelama na 

kopčanje, tipično pariški “slučajno” 

elegantan, sjeo je i izvadio (crno-bijele) 

mouillettes, što je francuski naziv za one 

duguljaste papiriće za testiranje 

parfema, dok sam ja uključio svoj 

diktafon. "Svatko svoj alat", rekao mi je 

sa smiješkom i bez okolišanja mi 

pokazao novi Paris-Paris, svoj šesti opus 

iz kolekcije Les Eaux de Chanel. Ruža. 

Malo papra? Da, i pačuli. Ali idemo 

redom. Pariz se budi, a intervju s nosom 

počinje. I nije nimalo crno-bijeli. 

Ove godine će biti 7 godina otkako ste 

postali kreator parfema za kuću 

Chanel. Kako biste opisali to 

putovanje? 

- Znakovito je što kažete putovanje 

jer sam baš na taj način o tome 

razmišljao u zadnje vrijeme. Ono što vam 

mogu reći je da je – kao i na svakom 

putovanju – potrebno neko vrijeme kako 

biste se počeli osjećati ugodno, da ste na 

dobrom putu, da tako kažem. Puno je 

stvari koje sam otkrivao malo pomalo, a 

između ostalog i to da sve u Chanelu ima 

svoj vrlo precizan razlog postojanja i 

svoju povijest. Biti kreator parfema je 

jedna stvar, ali biti kreator parfema za 

Chanel? To je potpuno novi svijet koji 

ima svoja pravila, svoju povijest i vlastitu 

abecedu. 

Brief koji je Gabrielle Chanel za N°5 

prije više od 100 godina dala kreatoru 

parfema Ernestu Beauxu bio je 

"parfem za žene koji miriše na ženu". 

Koje su bile upute za novi Paris - Paris? 

Do Pariza 

i natrag u 

jednom 

parfemu 

razgovarao IVO PARAĆ 

fotografije CHANEL 

Olivier Polge, kreator 

parfema za Chanel i autor 

nove mirisne kreacije 

posvećene Parizu – Les 

Eaux de Chanel Paris - 

Paris – među arkadama 

pariške Kraljevske palače, 

jednog od njegovih 

posebnih pariških mjesta. 

- U zadnjih 15 godina, u svijetu 

parfema pojavila se potreba za 

kolekcijama za – recimo to tako – 

zahtjevniju publiku koja ne želi nositi 

parfeme koje nose svi oko njih, kao što je 

recimo Cuir de Russie koji danas nosite 

(smije se). Upravo zbog toga je nastala 

Les Exclusifs de Chanel, kolekcija 

parfema guste strukture orijentirana na 

rijetke esencije koje rezoniraju s 

luksuzom. S druge strane, u kolekciji kao 

što je Les Exclusifs, nema mjesta 

toaletnim vodama koje su laganije, 

fluidnije, tako da je Les Eaux de Chanel 

zapravo kolekcija koja je nastala 

organski. Konkretno, Paris – Paris 

zapravo nije imao takav brief. Naravno, 

znao sam da će biti dio linije Les Eaux de 

Chanel, koja je osmišljena kao cruise 

kolekcija ekskluzivnih toaletnih voda 

inspiriranih destinacijama koje su na ovaj 

ili onaj način obilježile biografiju Gabrielle 

Chanel. No, za mene koncept nikad nije 

bio napraviti miris destinacije, već miris 

imaginarnog putovanja. 

Ipak, kod njega je nešto drukčije. 

Nije inspiriran Parizom, već 

Parižankama. Kako to? 

- Možda zato što smo mi Parižani 

previše u njemu, možda jer je nabijen 

poviješću, a možda jer me strah da bih se 

izgubio u detaljima. Rođen sam u 

Grasseu, ali sam oduvijek živio u Parizu. 

Kao kreatoru parfema, nije mi lako raditi 

na mirisu inspiriranom gradom koji 

164

“Da nisam 

kreator 

parfema, bio 

bih glazbenik. 

Točnije, 

glazbenik iz 

19. stoljeća” 

zovem domom i onim što on simbolizira. 

Vjerojatno su me zbog toga više 

inspirirale Parižanke i njihov prirodni 

chic, nego Pariz kao mjesto. Ono što mi 

je zanimljivo je činjenica da nitko ne zna 

objasniti taj stil, ali svi intuitivno znaju 

na što se misli kada se kaže Parižanka. 

Ruža, papar i pačuli su tri glavne note 

mirisa Paris - Paris. Jesu li to bile 

svjesne odluke? 

- Da. Htio sam jednu notu koja evocira 

sofisticiranost, a to je u ovom slučaju 

ruža Damascena, vrlo kompleksna 

cvijetna nota, i drugu koja je pikantna, 

oštra, i pomalo neuglađena, a to je naša 

posebna vrsta frakcioniranog pačulija 

koji koristimo još od Coco Mademoisellea 

u kombinaciji s ružičastim paprom. Na 

taj način, prisutna je ženstvena strana 

elegantnih Parižanki, kao i druga, 

androgina, gotovo muška strana, za onu 

opušteniju stranu, poznatiju kao “I woke 

up like this”. 

Kao Parižaninu, koji je vaš omiljen 

kutak u Parizu? 

- Zvuči jednostavno, ali moji najdraži 

dijelovi Pariza su sam centar – Palais 

Royal, Louvre, Place des Victoires i sve 

one uličice oko njega – rue du Mail, rue 

d’Aboukir, i naravno 9. arondisman u 

kojem i živim. Ukratko, stari Pariz prije 

doba urbanizma Haussmanna. 

Mogu li vas pitati na koji način 

vizualizirate parfeme? Kako ih 

memorirate - matematički, kao boju, 

kao glazbu, kao emociju…? 

- Prvenstveno kao emociju. Jer 

parfemi su emocije! A nakon toga vrlo 

matematički, kao formulu. Ono što će 

vam možda biti zanimljivo je to što je moj 

prethodnik, Henri Robert, koji je u 

Chanelu kreirao parfeme od 1952., 

sistematizirao način zapisivanja formule 

koji i dan danas koristimo, a drukčiji je 

od svih drugih sistema po tome što su 

esencije poredane kronološki po 

redoslijedu po kojem ih osjećamo u 

parfemu. 

Znači, kod ovog parfema bi to bila 

ruža jer je ona prva koju osjetimo? 

- Tako je. A s takvom logičnom 

strukturom je lakše zapamtiti formulu i 

orijentirati se u njoj, bilo da imamo pet ili 

500 sastojaka. Slično kao partitura u 

glazbi. 

A kad smo već kod glazbe, svijet 

parfema se često veže uz svijet glazbe, 

djelomično zbog vokabulara koji 

dijele (note, kompozicija, akordi). 

Kako gledate na tu vezu? 

- To je pitanje koje mi često postavljaju, 

i moram priznati da mi je teško 

razmišljati tako. Pritom mislim na ideju 

asociranja određenog parfema uz neko 

glazbeno djelo. Naravno da Paris - Paris, 

recimo, ne bih asocirao uz neku 

Mahlerovu simfoniju, ali točno zamisliti 

koje djelo, to mi je teško. 

Slušate li muziku dok kreirate 

parfeme? 

- Ne. Za to mi treba mir. Parfeme 

kreiram bez muzike, i bez mobitela. 

Za kraj, nekoliko kratkih pitanja 

inspiriranih Proustovim upitnikom, ali 

na parfemski način. Prvo pitanje: što 

najviše cijenite kod kreatora parfema? 

- Kod kreativnog zanimanja kakvo je 

kreator parfema, mislim da je najvažnija 

znatiželja, želja za istraživanjem, vječna 

potraga za nečim novim. 

Što je za vas savršeni parfem? 

- Za savršeni parfem ne postoji 

recept, ali mislim da on mora biti 

znamenit. Mora biti nešto će vas 

obilježiti, što će vam se urezati u 

pamćenje na neki neobjašnjiv način. 

Da niste kreator parfema, bili biste…? 

- Glazbenik, u svakom slučaju. Da ne 

bi bilo nesporazuma, i da budem siguran 

da neću požaliti, probat ću biti precizniji, 

i duhovitiji, pa ću reći glazbenik u 19. 

stoljeću. Jer su u to doba stvorena neka 

od najljepših glazbenih djela svih 

vremena. (smije se) 

Koja je mirisna esencija koju najviše 

cijenite? 

- Imam puno odgovora na ovo pitanje, 

ali ako sam nešto naučio iz intervjua, to 

je da uvijek treba davati jasne odgovore. 

Stoga ću reći - iris. Sâm po sebi miriše 

bizarno, i na prvu ne miriše onako kako 

očekujete jer se dobiva ekstrakcijom 

rizoma, a ne cvijeta, ali efekti koje stvara 

u kombinaciji s drugim esencijama su 

nevjerojatni. Da, definitivno iris. 

Koji su vaši heroji iz svijeta 

parfumerije? 

- Gabrielle Chanel, naravno. Ali osim 

nje, i Ernesta Beauxa koji je kreirao N°5, 

tu je i Jean des Esseintes, fiktivni lik iz 

romana "À rebours" (op.a. Naopako) 

nizozemskog pisca Joris-Karla 

Huysmansa, koji je imao ogroman uspjeh 

u Francuskoj. Jean des Esseintes uz 

pomoć mirisa, rijetkog cvijeća i čitanjem 

latinske književnosti u mašti rekreira 

cijeli svijet oko sebe bez da izađe iz svoja 

četiri zida. Zbog te knjige i tog fiktivnog 

lika smo naš laboratorij u Chanelu 

nazvali Orgue à Parfums, inspirirano tim 

romanom. Iako fiktivan i ekstremno 

dekadentan, des Esseintes je moj heroj. 

Za kraj, koji je vaš moto? 

- Tu je odgovor ponovno - ostati 

znatiželjan. 

165

GG PARFEMSKE PRIČE 

IMA LI RODA U 

MIRISNIM NOTAMA? 


Kako "osjećate" ženski 

miris? Cvjetne, slatkaste 

note ispune vam nosnice? 

A na spomen muškog 

parfema najprije pomislite 

na onaj intenzivan, oštar, 

fougère miris? Ništa 

neobično, jer smo 

godinama izloženi 

marketinškim 

kampanjama koje nas 

uvjeravaju da postoje 

mirisni sastojci 

rezervirani za žene i 

oni za muškarce. 

No je li zaista tako? 


Zapravo nije, a tu poruku 

jasno prenose brendovi 

koji unose promjenu u 

industriju svojim 

nebinarnim mirisima. 

Radi se o parfemima 

koji "ne poznaju spol ni rod". Onima koji 

se fokusiraju na priču, koncept, na 

buđenje uspomena... Godinama smo se 

u parfumerijama strogo držali odjela 

kojem "pripadamo" jer su nas uvjerili da 

postoje ženstvene i muževne note i da su 

nam one suprotne zabranjene. Činjenica 

je da je rod bio čvrsta, iako zastarjela, 

osnova u oglašavanju - i to sve do 

nedavno. Teško da niste primijetili kako 

je u tipičnoj reklami za parfem zvijezda 

žena u večernjoj haljini, okićena 

dijamantima, a da je glavni lik u reklami 

za kolonjsku vodu muškarac bez košulje 

kako bi se pokazala njegova krupna, 

muževna mišićna građa ili pak 

"zakopčan do grla" u odijelu. Parfumer 

Ben Kigler smatra kako se korijen 

takvog marketinga skriva u 40-ima 

prošlog stoljeća kada su brendovi počeli 

surađivati s filmskim studijima, a "alfa 

mužjaci" poput Humphreyja Bogarta i 

Clarka Gabela postali zaštitna lica 

proizvoda za muškarce. 

"Želimo se odmaknuti od 

zamarajućih poruka u kategoriji mirisa 

posljednjih 70 godina, koje su u 

potpunosti definirane spolom, 

objektivizacijom obaju rodova i 

mizoginijom", jasno se suprotstavio 

binarnoj priči Eric Korman, osnivač 

brenda Phlur, jednog od onih koji su 

tržištu ponudili nebinarne parfeme. 

Samim pionirom u tom polju - barem u 

mainstreamu i na području oglašavanja - 

smatra se CK One, parfem brenda 

Calvin Klein, prvi uniseks miris ponuđen 

široj publici 1994. godine. Nebinarnosti 

su iznimno skloni brendovi niche 

parfema, koji su u posljednjih nekoliko 

godina doživjeli veliki uzlet, ali i neki 

novi parfumeri koji žele promijeniti 

cijelu filozofiju koja stoji iza parfemske 

industrije. Oni ne žele predstavljati neki 

rodni ideal za koji nas uvjeravaju da ga 

želimo postići - savršenu ženu ili pak 

muževnog frajera - već pričaju priču 

kojom klijente uvjeravaju da miris 

trebaju birati na temelju svojih 

preferencija, a ne pripisanih rodnih 

kategorija. 

166

7 

/ 1 

/ 4 

/ 2 

Rodna binarnost nudila je mali 

okvir komfora za sve koji ne vole 

eksperimentirati s mirisima: ako se 

držite zadatosti - odnosno parfema 

koji su namijenjeni određenom rodu - 

nema rizika da ćete odabrati 

preženstveni ili premuževni parfem. 

Ipak, važno je osvijestiti da mirisni profili 

nisu intrinzično muževni ili ženstveni, 

već su ih brendovi pomoću marketinga 

profilirali kao jedne ili druge. 

Mi pokušavamo interpretirati sve te 

mirise kroz različite asocijacije, 

uključujući i one koje su nam nametnute 

oglašavanjem. Kada pomirišemo 

parfem, naša očekivanja o tome za koga 

je on dizajniran definirana su ne samo 

načinom na koji je reklamiran već i 

njegovim pakiranjem - koje često na sebi 

nosi oznaku "za žene" ili "za muškarce" - 

koje igra moćnu ulogu u tome hoćemo li 

parfem interpretirati kao muški ili 

ženski. Takvo razmišljanje ne zahvaća 

samo parfeme već i sastojke kao takve. 

/ 5 

/ 8 

/ 6 

/ 3 

/ 9 

/ 1. LABORATORY PERFUMES 

Gorse osvježavajući miris kojim 

dominiraju note citrusa i kokosasti 

miris uleksa / 2. FRANCIS 

KURKDJIAN Aqua Universalis 

Cologne prožet je notama bergamota, 

bijelog mošusa i bijelog cvijeća 

/ 3. HENRY ROSE Windows Down 

citrusni miris kojim prevladavaju grejp 

i bergamot te cvijet naranče i jasmin 

/ 4. PHLUR Hanami drvenasto-cvjetni 

miris s notama smokve i bijelog cvijeća 

/ 5. BOY SMELLS Tantrum zelene 

note papra, metvice i bergamota 

prožete su cedrovinom, vetiverom i 

korijenom irisa 

/ 6. BYREDO Blanche pročišćen miris 

inspiriran bijelom bojom s bijelom 

ružom, ljubičicom, mošusom i 

sandalovinom kao glavnim notama 

/ 7. JO MALONE LONDON English 

Oak & Hazelnut začinski parfem sa 

zelenim lješnjakom, cedrom i toplim 

hrastom / 8. GUCCI Memoire d'une 

Odeur mineralno aromatični 

parfem kojim dominiraju rimska 

kamilica i indijski koraljni jasmin 

/ 9. PAPERWORK Beauty Solution 

No.1 drvenasti parfem prvi je 

miris modne kuće Off-White 

Zbog desetljeća ekstremno rodnog 

oglašavanja puderaste, cvjetne mirise 

doživljavamo ženstvenima, sa sitnim 

varijacijama ovisno o tome što je u 

trendu. S druge strane, mirisi za 

muškarce izbjegavaju one "ženske", 

dakle puderaste i cvjetne note, te 

uključuju mošusne, senzualne. Često su 

gornje note biljne, a sveopćim dojmom 

dominiraju borovina i drvenaste note. Pa 

gdje bi onda na tom spektru bili 

nebinarni mirisi? Oni su negdje između 

ekstrema na koje su nas navikli – ne 

previše kao kultni Chanel No. 5 i ne 

previše kao losion nakon brijanja. 

Upravo se tim načelom vodio brend 

Phlur pri osmišljavanju nebinarnog 

parfema Hanami. On sadrži bijelo 

cvijeće, smokvu, lješnjak i sandalovinu. 

Primjerice, bijelo cvijeće daje parfemima 

ravnotežu, ali ne dominira njima, dok je 

sandalovina pomalo drvenasta, ali ne 

pripada toj kategoriji nota i istovremeno 

unosi delikatnost u miris. 

Parfem Gorse brenda Laboratory 

Perfumes također se nalazi negdje na 

sredini spektra s notama citrusa, 

kardamoma i kokosa. Linija Henry Rose 

inspirirana je "mirisnim uspomenama" 

osnivačice Michelle Pfeiffer te uključuje 

note vetivera, vanilije i pačulija. Ipak, u 

potrazi za nebinarnim parfemima ne 

morate se okrenuti indie brendovima - 

jedno je od danas najpopularnijih 

parfemskih imena Byredo, čiji je osnivač 

Ben Gorham u startu odlučio unijeti 

promjenu u marketinšku tradiciju 

industrije. 

"Ne moraju biti binarni da bi 

pripadali", izjavio je Gorham govoreći o 

parfemima, a istomišljenike će sigurno 

pronaći u mladim generacijama kojima 

je mogućnost da se izraze upravo 

pomnim biranjem parfema važnija od 

etikete koja definira rod kojem je 

namijenjen. Dapače, nebinarni parfemi 

najčešće imaju vrlo minimalistički, čisti 

brending, kao da time daju prostora 

klijentu da sam odredi jesu li te note za 

njega ili ne. 

U prilog nebinarnim parfemima idu i 

istraživanja koja pokazuju da većina 

kupaca bira mirise na sredini "rodnog 

spektra", što je zapravo dobar temelj za 

rast tog tržišta. S time se slažu i 

stručnjaci koji smatraju da bi 

oslobađanjem parfema od binarnih 

narativa ljudi više eksperimentirali i 

prepustili se da ih "vodi nos" - da biraju 

mirise koji ih ispunjavaju energijom, u 

kojima zaista uživaju. 

167

GG BRIGA O SEBI 

SEKSUALNI 

WELLNESS 

JE NOVI SELF-CARE 

DA JE LOVA U ORGAZMU, 

MOŽE SE ZAKLJUČITI NAKON 

PROCJENA DA ĆE SEKS 

INDUSTRIJA GOTOVO 

UTROSTRUČITI SVOJU DOBIT 

U SLJEDEĆIH PET GODINA 



Nakon što su godinama ignorirani, seksualno 

zdravlje i zadovoljstvo napokon su u fokusu. 

Sve se otvorenije i bez srama govori o intimi, 

o željama i strastima – i to onim ženskim, 

napokon. Da je seks ušao u mainstream, 

odnosno da se narativ o ženskom užitku, ali i 

zdravlju mijenja, mogli smo vidjeti na brojnim primjerima 

televizijskih serija i emisija koje su sve redom bile hit. Od 

omiljenog serijala "Sex Education" preko emisije Gwyneth 

Paltrow "Sex, Love and Goop" pa sve do dokumentarca 

"Principles of Pleasure". Sve otvorenije prikazivanje seksa i 

popratnih sadržaja prati sve otvorenije razgovaranje o njemu, 

ali i stavljanje naglaska na seksualni užitak kao neizostavni dio 

brige o sebi. 

Upravo je zbog toga seksualni wellness najvažniji oblik brige 

o sebi u 2022., a očekuje se kako bi u idućih pet godina mogao 

doživjeti veliki skok – Business Wire predviđa da bi do 2027. 

mogao doseći zaradu od 125 milijardi dolara. No, nemojte se 

dati zavarati, jer kod njega priča nije samo o seksu i 

zadovoljstvu, iako – naravno – uključuje i taj važan dio. 

Seksualni wellness podrazumijeva sve proizvode koji 

omogućuju sigurniji seks i koji poboljšavaju seksualno 

iskustvo, tako da su tu uključeni i kontracepcija i vibratori, 

seksepilna odjeća, ali i menstrualne čašice i testovi za 

trudnoću... 

Neupitno je da jačanjem te industrije žensko zdravlje i 

zadovoljstvo dobivaju sve više prostora nakon što su godinama 

gurani u drugi plan. Osvježenje je što će zapravo, kako mnogi 

predviđaju, ova godina biti u znaku orgazma kao glavne forme 

self-carea. Benefite ženskog (samo)zadovoljavanja sada su 

počeli isticati i liječnici, koji sve više naglašavaju kako je za 

cjelokupnu dobrobit – uz fizičko i mentalno – vrlo važno i 

seksualno zdravlje. 

Naravno, sve te promjene potaknule su i rast popularnosti 

seksualnih igračaka, a da se radi o lukrativnom biznisu, 

potvrđuju nam i zvijezde koje su odlučile uskočiti na vlak male 

seksualne revolucije. Trebali smo znati da će to biti idući 

wellness trend čim se u sve uključila Gwyneth Paltrow 

početkom prošle godine i predstavila prvi Goopov vibrator. Ali 

ona nije jedina. Dakota Johnson investirala je u brend Maude, 

168

2 

/ 3 

/ 7 

/ 1 

/ 6 

/ 9 

/ 1. NIXIT menstrualna čašica od mekanog silikona / 2. RAEL Heat Patch 

toplinski flaster za menstrualne grčeve / 3. MOON JUICE Sex Dust 

dodatak prehrani koji vraća energiju i jača libido / 4. MAUDE Vibe 

osobni masažer s tri brzine koji možete koristiti i sami / 5. GOOP DTF 

dodatak prehrani koji jača seksualnu želju i raspoloženje / 6. KIKI DE 

MONTPARNASSE The Gold Wand luksuzni dildo umotan u 24-karatno 

zlato / 7. LORA DICARLO Baci simulator oralnog seksa za savršenu 

stimulaciju klitorisa / 8. MAUDE libido. gumeni medvjedići pojačavaju 

seksualnu želju / 9. PULSE Aloee-ahh lubrikant na bazi silikona s aloe 

verom i vitaminom E / 10. VELLA Women's Pleasure serum s CBD-om 

/ 4 

/ 5 

/ 8 

/ 10 

Demi Lovato predstavila je vibrator u suradnji s brendom 

Bellessa Boutique, Lily Allen lansirala je seks igračku u 

suradnji s Womanizerom, dok je Huda Kattan, vlasnica 

popularnog brenda Huda Beauty, podržala Ketish. Poanta 

njihovih proizvoda jest da su – osim što su učinkoviti – vrlo 

luksuzni i elegantni, gotovo poput detalja za dom koji 

možete držati na noćnom ormariću pored kreveta, a ne 

skrivati na dnu ladice. Osnivačice tih brendova time žele 

stvoriti i okruženje u kojem se slobodnije i razgovara o tijelu, 

seksu, intimnosti, ženskom zdravlju i odnosima. 

Maude je bio jedan od predvodnika 

promjena u industriji jer su korisnike 

osvojili igračkama koje izgledaju poput 

skulptura te im ponudili organske 

kondome i personalizirane lubrikante. 

No brendovi danas moraju nuditi više 

od proizvoda pa se Maude tako uključio u razgovor i odlučio 

rušiti tabue vezane uz užitak ističući i brojne dobrobiti 

upotrebe raznih igračaka. Naime, one nisu rezervirane samo 

za zadovoljstvo, već pomažu i kod simptoma menopauze 

kao što je vaginalna bol te isto tako mogu biti korisne i 

muškarcima koji se susreću s problemima erektilne 

disfunkcije, preuranjene ejakulacije i smanjenog interesa za 

seks. Isto tako, ne morate ih upotrebljavati u paru - sve je 

veća ponuda igračaka za koje nije potreban partner i koje su 

kreirane za postizanje ženskog zadovoljstva. 

Mnogi smatraju kako je veliki rast interesa za igračkama, 

između ostalog, potaknula i mogućnost anonimnog 

kupovanja u online trgovinama – osim što nude privatnost, 

izbor je zaista velik, a dostava stiže na adresu u 

standardnom paketu, pa neće svi susjedi znati da vam je 

upravo stiglo nešto za igrice u spavaćoj sobi. Veliki boom 

krenuo je kada smo bili u lockdownu zbog pandemije 

koronavirusa te se očekivalo da će rast stati jednom kada 

ponovno budemo slobodni, ali to se nije dogodilo. Dapače, 

Google pokazuje kako i dalje raste pretraživanje pojmova 

kao što su "najbolje seks igračke", "lubrikanti" i 

"najneobičnije igračke za seks". Ovo potonje nismo 

provjerili, to prepuštamo vama. 

Industrija seksualnog wellnessa i dalje raste i postaje sve 

zanimljivija različitim igračima, pa i onima u modnom 

svijetu. Prvi je primjer Rihanna čiji brend donjeg rublja 

Savage x Fenty nudi komade za vezanje – od čupavih lisica 

do satenskih traka. Nadamo se kako će uskoro ući i na 

tržište seksualnih igračaka jer je neupitno da bi barbadoska 

poduzetnica ponudila kvalitetan proizvod. Ipak, kad 

govorimo o seksualnom wellnessu, ne govorimo samo o 

seksu i orgazmu. On donosi promjene ne samo u spavaćoj 

sobi već i mnogo otvoreniji razgovor o menopauzi, koja 

postaje sve vidljivija tema, nova rješenja za menstrualne 

tegobe, a kao jedan od nadolazećih trendova očekuju se 

dodaci prehrani usmjereni na otklanjanje seksualnih 

problema. Stručnjaci najavljuju i kako će se promijeniti i 

način na koji se prodaju i prezentiraju proizvodi za 

seksualno zdravlje – oni neće biti sakriveni, odvojeni, 

razbacani, već lijepo istaknuti u svojem odjelu. 

Predugo je fokus bio samo na tome kako biti privlačnija, 

kako ne izgubiti muškarca, kako ga zadovoljiti... a premalo 

na seksualnoj dobrobiti, koja bi trebala biti na prvom 

mjestu. E pa, stiglo je vrijeme za ženski orgazam. 

169

GG TATTOO 

Koža kao 

SLIKARSKO 

PLATNO 

TETOVIRANJE JE GOTOVO 

SUBVERZIVNO – ONO JE 

PODSJETNIK NA NAŠU 

FUNDAMENTALNU PROLAZNOST, 

A TAKO I NA TO KOLIKO JE NAŠA 

OPSESIJA (SAVRŠENIM) TIJELIMA 

POGREŠNA I PRETJERANA 


fotografije MARKO TODOROV/CROPIX 

Dok dolazak ljeta svakome donosi 

različite emocije, pojedincima koji 

vole oslikavati svoja tijela 

tetovažama ono nosi i nešto više. 

Tetovaže na svjetlu zalaska 

izgledaju kao da su dio tijela 

oduvijek, ali izloženost suncu jednako nas tako 

podsjeća da neće zauvijek tako izgledati, nego će se 

nepredvidivo mijenjati – kao i naša tijela. O tetovažama 

i svemu što ih čini tako posebnima razgovarali smo s 

Yvonne Tadić, mladom tattoo umjetnicom koja vodi 

popularni profil tatuirovke na Instagramu, a u svojem 

se radu služi tehnikom naših prabaka. 

Tijekom tetoviranja sličica na tijelu ono je što ostaje, 

ali sam proces u sebi nosi puno više od slike. "Meni se 

dosta promijenio odnos prema tijelu i sramu otkako 

tetoviram. Od svojih sam klijenata naučila da golotinja 

nije nešto čega se treba sramiti i da iz povjerenja mogu 

nastati divne stvari", ističe Yvonne. Tvrdi da nas 

tetovaže mogu naučiti jako puno o nama samima. 

Počevši od fizičkih i psihičkih granica boli, pa sve do 

toga da bol nekad vrijedi pretrpjeti radi višeg cilja. 

"Ima nešto katarzično u procesu tetoviranja. Pogotovo 

kad završim: leđa i ramena pulsiraju, ali tetovaža je 

gotova i oboje smo sretni", dodaje. Brojni će se tattoo 

umjetnici složiti da katarzičnost procesa nije nešto što 

prolazi samo osoba koju se tetovira, nego je doživljava i 

sam umjetnik, jer između njih nastaje posebna vrsta 

intime dok dijele nešto što je toliko duboko ljudsko – 

tjelesnost i sve što iz nje proizlazi. Yvonne ističe da 

170

tetoviranje za nju ima "terapeutski učinak", bez obzira na to s 

koje se strane igle nalazila. Sam proces jako je "mindful" jer 

tijekom fokusiranja na dio tijela koji se tetovira dolazi i do 

osjećaja svijesti o tom dijelu tijela, te se tako stvara i tjelesna i 

mentalna poveznica između tattoo umjetnika i klijenta. 

Koji su razlozi zbog kojih se netko odluči na tetovažu? Osim 

klasičnih motivacija poput "ovo mi je važno" i "ovo mi je lijepo", 

Yvonne ističe da postoji i mnogo drugih. "Jedna je djevojka 

htjela da joj istetoviram slova L i D na palčeve jer joj orijentacija 

u prostoru nije jača strana. Druga je pak dala istetovirati 

munju jer ju je udarila munja dok je kampirala. Jedan frend 

jako voli glazbu pa smo se poigrali riječima naslova jedne 

pjesme, to pretočili u sliku, a potom i u tetovažu. Jedna od 

boljih mi je tetovaža koju je jedan arhitekt istetovirao na prstu 

– duljinu jednog centimetra. Jednoj su se curi linije na dlanu 

križale tako da su formirale anarhijsko 'A' pa sam joj ih onda 

zaokružila tetovažom", prepričava Yvonne. Iskustva su brojna 

jer svatko dolazi sa svojom pričom. Uočava i trend tetoviranja 

radi tetoviranja, iza kojeg najviše leži želja za 

samoekspresijom, a koji je podsjeća na vlastite početke, dok se 

još pokušavala ispraksirati te se igrala različitim motivima. 

Budući da Yvonne radi stick-and-poke tehnikom, odnosno 

direktnim ubodom igle bez mašinice (iako se u zadnje vrijeme 

okušava i u radu s mašinicom), jedan dio svoje inspiracije vuče 

iz starih tattoo praksi poput sicanja, kakve su bile poznate 

našim precima. Tetoviranje je jedna od najstarijih ljudskih 

djelatnosti, stara kao i samo čovječanstvo, i oduvijek je bilo 

važno za izražavanje identiteta. 

Najdraža su joj pozadina za tetoviranje hrvatski otoci 

tijekom ljeta, zvuk valova i cvrčaka za koji veže neke od 

najljepših tattoo uspomena. Kroz višegodišnji rad Yvonne je 

sklopila brojna prijateljstva i posebna iskustva. "Imam te neke 

klijente s kojima se viđam samo kad se tetoviramo, a 

ponašamo se kao najbolji prijatelji, pričamo o svemu i pružimo 

si nevjerojatnu količinu podrške. Dogodi se i da zaplačemo, 

bilo ja bilo klijent." Za tattoo artista jako je bitno povjerenje 

klijenta, ali i to da se razumiju, jer jedino tako mogu jedno 

drugome dati nekoliko ugodnih sati i lijepu uspomenu na 

nastanak tetovaže. 

Što se tiče tetovaža na vlastitom tijelu, Yvonne ističe da je 

dosta izbirljiva s obzirom na to da želi ostaviti prostora za 

tetovaže i stilove kakvi će se tek razviti oko nje. Na pitanje koja 

joj je najdraža tetovaža daje nam dva odgovora. "Na mom tijelu 

najdraža mi je tetovaža kravica, koju nažalost ne vidim u 

cijelosti, ali krave su mi najdraže životinje i obožavam ih. Za tu 

tetovažu i najviše komplimenata dobijem. A na tuđem... Ne 

znam, tu sam najgora. Često mi se dogodi da za najrecentniju 

tetovažu kažem da mi je najdraža. U moju obranu, to se 

događa kada je ta nova tetovaža u nekom novom ili drukčijem 

stilu od dotadašnjih", objašnjava Yvonne. 

Možda se pitate nije li sam proces zapravo bolan i 

neugodan? "Golotinja i tijelo, bol, krv, limfa, znoj, ožiljci, strije, 

celulit, masne naslage, madeži, prištići... ne predstavljaju mi ni 

najmanji problem", kaže Yvonne. Tetovaže nas mogu upoznati 

s ljepotom i raznolikošću ljudskog tijela, jer svako tijelo 

drugačije prima tintu. Jednako tako, sve što nam se na papiru 

može činiti odvratnim ili sramotnim, u procesu tetoviranja 

postaje samo površina za umjetničku ekspresiju i ekspresiju 

nas samih, a time se suočavamo s bezazlenošću svega što nam 

se na prvu može činiti odbojno ili odvratno. "Radimo trajnu 

promjenu na podlozi koja nije trajna i koja je podložna raznim 

utjecajima, od izloženosti suncu do prehrane, stresa i bolesti", 

objašnjava Yvonne. Samim time, tetovaže nas mogu puno 

naučiti i o vlastitom odnosu prema prolaznosti - odluka za 

tetovažu nosi sa sobom i implicitnu odluku da će i ona imati 

vlastiti put kao i naše tijelo te da neće uvijek izgledati isto. 

Prihvaćanje ove jednostavne činjenice može biti važan korak u 

prihvaćanju vlastite prolaznosti te prolaznosti našega tijela. 

U 

svijetu gdje nam se serviraju nerealne slike 

ljudskih tijela, nevjerojatno mršavih, 

izbildanih tijela nezamislivih proporcija, u 

svijetu gdje su ideali ljepote prešli u prostor 

hiperrealnog i neostvarivog, vrlo je lako 

osjećati anksioznost ili manjak 

samopouzdanja koji proizlaze iz naših "nesavršenosti". Čini se 

da danas imamo nekakvu neobičnu pretjeranu svijest o 

vlastitoj tjelesnosti: možda ne čak toliko o samom osjećaju 

sebe unutar vlastitog tijela, što bi bilo poželjno, nego puno više 

o tome koliko nam je tijelo u raskoraku s društvenim idejama 

toga što bi tijelo trebalo biti. Oko nas je sve puno savjeta za 

zdrav život, kako svoje tijelo dovesti u pravu formu, kako 

napraviti dobar vježbački režim, kako se riješiti prištića, strija, 

celulita, masnih naslaga, koje proizvode treba kupiti kako 

bismo svoje tijelo transformirali u tijela fotošopiranih modela. 

Naravno, svima nam je jasno da "umjetnica mora biti zdrava", 

ali nema ništa zdravo u tome da živimo u osjećaju rastuće 

nelagode ili tjeskobe u vlastitoj koži. Kad uzmemo ovo u obzir, 

tetoviranje se može činiti gotovo subverzivno – ono je 

podsjetnik na našu fundamentalnu prolaznost, a tako i na to 

koliko je naša opsesija (savršenim) tijelima pogrešna i 

pretjerana. Ono je podsjetnik da je ljudsko tijelo prije svega 

samo po sebi umjetničko djelo, neovisno o tome u kakvim se 

oblicima i s kakvim (ne)pravilnostima pojavljuje, i da u samom 

osjećaju bivanja u vlastitom tijelu postoji ljepota koje smo 

malokad istinski svjesni. Tetovaža je tu samo nastavak, 

dodatak, još jedan potez kista – naš (i umjetnikov) potez kista 

na platno kakvo je već stvorila priroda. Ona je samo podsjetnik 

da je nekad lijepo prigrliti spontanost i jednostavno uživati u 

postojanju unutar svoga tijela, a i prigrliti sve promjene koje 

vrijeme za njega nosi. 

Yvonne Tadić, 

majstorica 

stick-andpoke 

tetovaža 

171

GG PSIHA 

U kojem trenutku 

smo SVOJE 

SAMOPOŠTOVANJE 

uvjetovale SVOJIM 

IZGLEDOM? 

Naša suradnica, psihologinja Eva Feldman objašnjava zašto je 

tjelesna neutralnost bolji izbor od pozitivnosti 

Okružene smo oprečnim porukama o svojim 

tijelima – s jedne strane društvo se još 

uvijek nije odmaknulo od idealizacije 

određenog tipa ženskog tijela, pa reklame 

na televiziji i fotografije na društvenim 

mrežama u velikoj mjeri pokazuju mršavo, 

bijelo žensko tijelo bez ikakvih "nesavršenosti" kao što su 

strije, celulit, ožiljci i akne, a s druge nam se strane nameće 

body positivity – pokret koji želi razbiti mit o tome da tijelo 

mora biti savršeno da bi bilo lijepo i voljeno. Dok prelistavamo 

časopise prepune vitkih, besprijekornih tijela i neminovno se s 

njima uspoređujemo, pristižu i poruke: "Moje je tijelo lijepo 

takvo kakvo jest. Nije važno je li mršavo ili ne, lijepo je." 

A što ako naša tijela uopće ne moraju biti lijepa? Što ako 

smijemo postojati u svijetu takve kakve jesmo, bez obzira na to 

jesmo li lijepe ili ne? Zar je naša vrijednost samo u tome kako 

izgledamo? Zar je ljepota nešto što definira zaslužujemo li 

poštovanje, sreću i užitak? Pokret zvan body neutrality nudi 

odgovore na sva ova pitanja. 

172

FOTOGRAFIJA: DRIES VAN NOTEN PRESS/IMAXTREE 

Žensko tijelo stoljećima je središte interesa i tema diskusije. 

Na misteriozan se način transformira i prilagođava, ali i stvara 

život. Nakon tolikih godina tijekom kojih se žensko tijelo 

pokušavalo kontrolirati došao je red i na kapitalizam i 

konzumerizam da preuzmu uzde. Poznato je da se mediji i 

reklame velikih beauty i fashion kompanija koriste raznim 

psihološkim trikovima kako bi povećale svoj profit. Takve 

metode sežu od početka 20. stoljeća i uvelike su pod utjecajem 

razvoja psihoanalize, koja je otkrila mehanizme nesvjesnog. 

Veliki brend Gillette tako je 1915. iskoristio moći reklame kako bi 

prodao svoj izum – britvice za žene – stvarajući potrebu gdje je 

nije bilo, a kako se tržište povećavalo, sličnim se procedurama 

počeo služiti i časopis "Vogue". Kako bi rekao "Vogueov" 

fotograf Irving Penn: "Prodajemo snove, a ne odjeću." 

Kad je muškarac ciljana skupina, objektivizacija ženskog 

tijela pomaže u prodaji automobila, skupih satova i parfema, 

a kad ženu treba uvjeriti da nešto kupi, prvi je cilj ucijepiti joj 

osjećaj da nije dovoljno dobra. Nije dovoljno dobra jer nije 

dovoljno mršava – pa će potrošiti novac na novi čaj za 

mršavljenje; nije dovoljno dobra jer nema dovoljno dugu, 

dovoljno plavu i dovoljno svilenkastu kosu – pa će potrošiti 

novac na novu boju, šampone i maske za kosu; nije dovoljno 

dobra jer nedovoljno dobro skriva podočnjake – pa će zauvijek 

kupovati make-up proizvode kako bi joj lice izgledalo 

kao da je fotošopirani model. U kojem smo trenutku svoje 

samopoštovanje uvjetovale svojim izgledom? 

I dok se mnogima od nas koje se borimo s iskrivljenom 

slikom tijela, poremećenim hranjenjem, traumama i/ili 

tjelesnim ograničenjima temeljne misli body positivityja kao 

što su "Moje tijelo je lijepo" često čine nemoguće usvojiti, 

body neutrality tijelu prilazi iz pozicije radikalnog prihvaćanja 

i stremi autentičnosti. Vježbati autentičnost znači obratiti 

pozornost na ono što osjećamo u svojem tijelu, na ono što naše 

tijelo u ovom trenutku treba, na to je li mu odjeća koju nosi 

udobna, na položaj u kojem se naše tijelo nalazi. A to sve 

zaboravljamo kad se fokusiramo isključivo na svoju vanjštinu. 

Body neutrality može nam pomoći da preusmjerimo 

pozornost i izvučemo se iz nemoguće misije koja nas uči da je 

ljubav prema sebi moguće izgraditi jedino tako 

što ćemo se uvjeravati da smo lijepe. 

Ne morate biti lijepi da biste zavrijedili hodati planetom. Vaše 

tijelo ne mora izgledati na određeni način da bi steklo 

dopuštenje da postoji. Štoviše, vaše se tijelo ne može svesti 

samo na izgled. 

Vaše se tijelo svakodnevno i neprestano bavi 

radnjama esencijalnim za život. Vaše srce 

pumpa krv kako bi svaka stanica u vašem 

tijelu dobila sve potrebno za rad. Vaša koža 

prilagođava se vanjskim okolnostima, kao 

što su temperatura i razina izlaganja suncu. 

Vaš probavni sustav pomno bira koje će nutrijente kamo i 

zašto poslati, koje će sačuvati za poslije, a koje odbaciti. Vaše 

tijelo toliko je puno više od toga kako izgleda. 

Vi ste, također, puno, puno više od svojeg izgleda. 

Kako bi bilo da danas odlučite da se vaš identitet ne svodi 

na vaš izgled? 

Da se, umjesto izgledom, ponosite više svojim umom, žarom 

u očima dok govorite o nečemu što vas zanima? 

Da, umjesto zbog izgleda, znate da vrijedite samim time što 

postojite, u ovom trenutku, na ovom mjestu, takvi kakvi jeste, 

sa svime što vas čini upravo vama? 

Da se, umjesto na izgled, usredotočite na to da sve ono 

nevidljivo u sebi napokon učinite vidljivim? 

Neka vaša ljubav prema plesu bude jača i sjajnija od brige o 

tome kako vaše tijelo izgleda u pokretu. Neka se vaša strast 

prema pisanju probija kroz prste na tipkovnici i brigu izgledaju 

li vam nokti savršeno uređeno ili ne. Neka vaša žeđ za 

avanturom bude bitnija od toga sviđa li se nekome vaša nova 

boja kose. Vaš identitet ne mora biti povezan s izgledom vašeg 

tijela. Vi ste puno više od toga. 

U društvu u kojem nas svode na tijelo, body neutrality znak 

je otpora. Umjesto da dopuštamo da nas uvjere da našem 

tijelu nešto nedostaje, kako bi od nas iskamčili svaku kunu, 

revolucionarno je usredotočiti se isključivo na sve što naše 

tijelo može, a ne što nije i ne može. Naše tijelo može disati i bez 

novog push-up grudnjaka, naše tijelo pliva i bez najnovijeg 

bikinija koji "prikriva nedostatke". Naše tijelo misli i stvara 

neovisno o sljedećoj najnovijoj modi. 

Tek kada osvijestimo što nam sve naše tijelo donosi i 

omogućava, tek kad u potpunosti uvidimo njegovu pravu 

snagu i njegov pravi značaj, znat ćemo, duboko u sebi, da je 

naše tijelo jedino i samo tu da bude ugodan i funkcionalan dom 

našoj duši, našim mislima, snovima i osjećajima. Tek ćemo se 

tada u potpunosti osloboditi, jer ćemo spoznati da smo mi 

same - zajedno sa svojim mislima, snovima i osjećajima – 

dovoljne za poštovanje i ljubav. 

Evine kolumne pratite na gloriaglam.hr i Instagram profilu @toomucheva 

173

GG BEAUTY TREND 

(ne) 

REŽI ME 

Klasični odlazak "pod nož" mijenjaju 

tretmani pomlađivanja nakon kojih ste 

već za nekoliko sati spremni za akciju 


Da su se zbog pandemije povećali redovi u 

estetskim klinikama već je stara vijest, no 

nakon početnog rasta koji je krenuo prije 

nekoliko godina, potražnja za korekcijama i 

dalje je visoka i, čini se, prihvaćenija no 

ikad. Stigma oko estetskih popravaka je 

manja, mijenja se baš kao što se mijenjaju i trendovi, odnosno 

dijelovi tijela na koje smo fokusirani – prije godinu dana to je 

bilo lice, a sada, kako se ponovno uvlačimo u hlače i pripijene 

haljine, traženiji su zahvati koji ciljaju na sužavanje figure. 

Ono očito što treba napomenuti jest da to što ste možda 

nabacili nekoliko kilograma ne znači da se trebate podvrgavati 

estetskim zahvatima ni operacijama. Ne znači ni da s vašim 

licem nešto "nije u redu" ako trend nalaže određeni izgled lica. 

I ovdje je riječ o slobodi izbora, a osuđivanje tijela koje je 

dorađeno operacijama ili zahvatima također bi trebalo 

ostati u prošlosti. 

A trendovi u svijetu estetskih intervencija u ovoj godini 

također eliminiraju odlazak "pod nož" u klasičnom smislu - sve 

su popularniji zahvati oblikovanja tijela, odnosno liposukcije, 

kojima se remodelira tijelo i uklanja masnoća inovativnim 

tretmanima. Zamjena za klasičnu liposukciju, primjerice, jest 

high-definition liposukcija kojom se strateški uklanja masnoća 

s ciljanih dijelova tijela, dok grupe mišića ostaju definirane, 

tonirane, pa tijelo izgleda konturirano. Uz takve i slične 

metode upotrebljavaju se tehnike vakuuma ili se zahvati pak 

obavljaju pod lokalnom anestezijom što uvelike skraćuje 

proces oporavka pa ste već idući dan slobodni vratiti se 

uobičajenim navikama. Mršavi se lokalno, eliminacijom masnih 

naslaga s ciljanog područja tijela, primjerice trbuha ili bokova. 

Dnevni zahvati poput botoksa ili hijaluronskih dermalnih 

filera ne gube na popularnosti ni u 2022. godini. Tražene su 

usne koje su punog, ali prirodnog izgleda, i to kako bi se 

smanjilo svakodnevno nanošenje make-upa. Iz tog je razloga i 

trajno bojenje usana kozmetički tretman koji je iznimno tražen 

u salonima, a kojim se nanosi neutralnija boja usana koja 

ostavlja dojam ruža. Osim ovih dnevnih tretmana, sve je 

traženiji takozvani buccal fat removal surgery, zahvat kojim se 

odstranjuje suvišna masnoća iz obraza, što rezultira oštrim i 

definiranim crtama lica. Primjer takvog izgleda mačkastog 

pogleda i oštrih crta lica je manekenka Bella Hadid, ali i brojne 

druge slavne ličnosti koje dijele fotografije savršenih jagodica i 

konturiranog lica, suprotnog od baby ili punašnog lica. 

Stručnjaci predviđaju rast ovog zahvata, iako se za njega vežu 

određene kontroverze. Naime, estetičari ne savjetuju 

podvrgavanje ovom tretmanu onima u dobi do tridesete s 

obzirom na to da lice u tim godinama nije poprimilo konačne 

konture, koje će tek uslijediti s prirodnim procesom starenja. 

K tome, gledajući iz sadašnje perspektive, izražene jagodične 

kosti trenutno su popularan beauty trend koji će (ili neće, što 

će vrijeme pokazati) prestati biti poželjan. Ovisno o obliku lica i 

stanju kože, prije svakog tretmana najbolje što možete učiniti 

jest savjetovati se sa stručnom osobom i birati tretmane 

prema vlastitom ukusu i potrebama. 

FOTOGRAFIJA: SWAROVSKI / PROFIMEDIA 

174

GG BEAUTY NEWS 

CHERRY BLOSSOM NOVA JE 

LINIJA KOZMETIKE AFRODITA 

KOJA DONOSI LJEPOTU 

TREŠNJINOG CVIJETA U OBLIKU 

MASAŽNOG ULJA, MOUSSEA ZA 

TIJELO I ŠEĆERNOG PILINGA – 

PROIZVODA IDEALNIH ZA 

NJEGUJUĆI SPA TRETMAN KOD 

KUĆE KOJI ĆE KOŽI OSIGURATI 

DUBINSKU HIDRATACIJU KAKVA JOJ 

JE NUŽNA TIJEKOM CIJELE GODINE 

HRANA ZA KOŽU 

Najnoviji dodatak liniji proizvoda SKIN u Hrvatskoj je Herbalife Nutrition Collagen Skin 

Booster koji sadrži bioaktivne peptide kolagena naziva Verisol®P, za koje je znanstveno 

dokazano da ublažavaju bore, smanjuju vidljive znakove celulita te poboljšavaju 

elastičnost kože. Booster je bogat ključnim vitaminima i mineralima koji doprinose 

zdravoj koži, kosi i noktima, a oduševit će vas osvježavajuć okus jagode i limuna. 

Lijepe vijesti 

ZA PREPLANULI TEN 

Tropic Sun kolekcija brenda Biobaza donosi četiri inovativna proizvoda za 

postizanje brončanog tena čija su baza birani prirodni sastojci iz tropskog 

podneblja koji koži pružaju iznimnu njegu, hidratiziraju je, hrane i štite od 

isušivanja. To su ulja marule, kokosa, jojobe, avokada i čileanske maline 

obogaćena visokim udjelom beta-karotena, ekstraktom aloe vere te 

koktelom vitamina A i E. Takve formulacije učinit će kožu svileno mekom, 

glatkom i lijepom, a ujedno potaknuti brzo postizanje prirodne 

preplanulosti, a osvojit će vas i pravim tropskim mirisom koji će vas 

podsjetiti na sočne plodove manga i zavodljive cvjetove frangipanija. 

NA OBLACIMA NJEGE 

KULTNA LINIJA PROIZVODA BRENDA KIEHL'S 

DOBILA JE POJAČANJE U OBLIKU KREME MIDNIGHT 

RECOVERY OMEGA-RICH CLOUD CREAM. BOGATA 

FORMULA POMAŽE PRI OPORAVKU ZAŠTITNOG 

LIPIDNOG SLOJA KOŽE, A ZAHVALJUJUĆI LAGANOJ 

TEKSTURI I MIRISU LAVANDE IDEALNA JE ZA 

NANOŠENJE PRIJE SPAVANJA 

176

GG PROMO 

kože. Stoga se pobrinite da u prehranu uključite voće poput 

borovnica, jagoda i jabuka te povrće poput brokule, špinata, 

rajčica i kelja. 

Priprema kože za ljeto 

5 savjeta za 

zdravu i 

blistavu kožu 

Napisala: Laura Chacon-Garbato, Herbalife Nutrition 

Direktorica za globalnu edukaciju o prehrani i 

licencirana kozmetičarka 

Ljeto može uzrokovati dosta štete na vašoj koži, pa ona može 

izgledati umorno, suho i puno mrlja. Stoga je važno da koži 

pružite potporu kroz uravnoteženu prehranu, uzimanje 

vitamina, konzumiranje puno vode, svakodnevno korištenje 

krema sa zaštitnim faktorom i drugim mjerama 

predostrožnosti. 

Zdravu kožu odmah prepoznajemo jer ona jednostavno zrači. 

Iz tog razloga donosimo vam nekoliko preporuka za 

zadržavanje blistave kože, naročito u ljetnim mjesecima. 

Povećajte unos proteina 

Proteini su bitni za obnovu postojećih i razvoj novih tkiva. 

Stanice kože za svoje održavanje trebaju proteine, a tijelo 

koristi proteine kako bi "nadomjestilo" istrošene ili odumrle 

stanice kože. U prehrani možete povećati unos proteina 

konzumiranjem piletine, mesa, ribe, soje ili tofua. I proteinski 

shake za zamjenski obrok odličan je izbor za povećanje unosa 

proteina. 

Važnost antioksidansa i fitonutrijenata 

Proteini su neophodni za zdravu i lijepu kože, no jednako su 

ključni za zdravlje kože i ukupno zdravlje antioksidansi i 

fitonutrijenti. Ove biljne tvari koje se nakupljaju u koži 

pospješuju antioksidativni obrambeni mehanizam stanica 

Konzumiranje kolagena 

Kolagen čini 25 % do 30 % ukupnih proteina u ljudskom tijelu, 

a oko 75 % kolagena nalazi se u koži. Kolagen se prvenstveno 

nalazi u vezivnom tkivu i funkcija mu je osigurati čvrstu 

strukturu derme. Starenjem koža gubi vlažnost i postaje sve 

suša. Pri tome vezivno tkivo gubi svoju čvrstoću i elastičnost 

pa se počinju pojavljivati bore, a koža gubi tonus. Kako biste 

svojoj koži pomogli da stari dostojanstveno, potražite 

proizvode s hidroliziranim kolagenom, koji djeluje iznutra i 

učvršćuje kožu. 

Konzumiranje vode 

Vrućine i tjelesni napori 

tijekom ljetnih mjeseci mogu 

dovesti do znatnog gubitka 

vode i elektrolita, a gubitak 

vode najprije je vidljiv upravo 

na koži. Zato je bitno tijekom 

cijelog dana piti dovoljno 

vode, a prilikom izlaska za 

vrijeme vrućina, uvijek 

ponesite sa sobom 

rashlađeni napitak. Najbolji 

je izbor obična voda, koju 

možete oplemeniti nekim 

okusom ili svježim voćem 

kako biste češće pili. No, 

svakako provjerite koliko 

ugljikohidrata ima u onome 

što dodajete u vodu. Imajte na umu da i konzumiranjem 

svježeg voća unosite vodu u organizam. U svakom slučaju, 

važno je izbjegavati napitke koji sadrže mnogo šećera poput 

gaziranih sokova, jer oni mogu izazvati još veću žeđ. 

Svakodnevno upotrebljavajte proizvode sa 

zaštitnim faktorom 

Sunčanje je mnogima veliki užitak tijekom ljeta, no ne 

pretjerujte – važno je izbjeći crvenilo i opekline od sunca. Za 

zaštitu kože od svakodnevne izloženosti sunčevu svjetlu 

dobro je upotrebljavati zaštitne kreme širokog spektra sa 

zaštitnim faktorom 30. Ako čitav dan provodite vani, na 

suncu, preporučuje se upotrebljavati i jaču zaštitu. Zaštitnu 

hidratantnu kremu nanesite 30 minuta prije izlaska na sunce 

kako bi se maksimalno iskoristile njezine prednosti. Za 

dodatnu zaštitu možete nabaviti i laganu sportsku odjeću s 

ugrađenom zaštitom od UV zraka. Neki lagani materijali 

upijaju znoj, pa će vaša koža moći disati tijekom tjelesnih 

aktivnosti na otvorenom. 

Brigom o sebi i zdravom prehranom možete doprinijeti 

zdravlju svoje kože. To je najbolji način da izgledate i osjećate 

se odlično. Ako svojem tijelu osigurate primjernu zaštitu, 

prehranu i hranjive tvari, tijelo će vam zahvaliti mladenačkom, 

blistavom kožom. 

Herbalife Nutrition proizvodi dostupni su 

isključivo putem Herbalife Nezavisnih Distributera. 

Više informacija na www.herbalife.hr 

177

FOTOGRAFIJA: SAŠA ŠEKORANJA 

male stvari i mali 

trenuci za velike 

doživljaje i uspomene 

179lifestyle

GG GASTRO 

AZURMENDI 

- PROFINJENA 

GASTRONOMSKA 

ELEGANCIJA 

Mikrosezonske namirnice 

najviše kvalitete nit su 

vodilja Enekovog menija 

180

GRACIOZNO SUVREMEN, U NALETIMA AVANGARDAN, 

CIJENJENI RESTORAN NUDI VIZUALNO UGLAĐENA I 

NADASVE UKUSNA JELA KOJA PREPRIČAVAJU 

KULINARSKU BAŠTINU BASKIJE 

tekst HRVOJE PETRIĆ 

fotografije AZURMENDI PRESS 

181

Utkan 

u prirodne ljepote baskijskog pejsaža, 

stakleni kubus restoran Azurmendi blista 

pod suncem podno brda što se kao na 

tronu izdiže na putu od Bilbaa k San 

Sebastianu. Naočit, a opet nenametljiv i 

uklopljiv u nepregledne nijanse zelene, 

pašnjaka nakićenih ovcama i šumom koja 

se budi. Restoran Azurmendi otvoren je 

2005. u mjestu Larrabetzu u španjolskoj 

autonomnoj pokrajini Baskiji, a projektirao 

ga je arhitekt Naia Eguino. Osim staklom, 

kojim je omeđen sa svih strana, te solarnim 

pločama koje se nalaze na krovu i 

opskrbljuju ga električnom energijom, 

restoran je okružen raskošnim vrtom u 

kojem se uzgajaju brojne namirnice za 

restoran. Kišnica se reciklira i upotrebljava 

za navodnjavanje vrta, ali i kao voda u 

WC kotlićima. Sav prostor grije se 

geotermalnom energijom. Prirodna 

održivost ovdje je važan faktor. Restoran 

koji već gotovo desetljeće nosi tri 

Michelinove zvjezdice i koji je dvaput 

proglašen najboljim na svijetu kada je u 

pitanju prirodna održivost, krije iza sebe 

pregršt sjajnih projekata i mnogo truda te 

kreativnosti. A opet, i da ne znate baš ništa 

o konceptu Azurmendija, ostali biste 

oduševljeni hranom koju pripremaju. 

Imali smo sreće pa smo ga do sada 

posjetili više puta, a posljednji susret 

zbio se ovog proljeća te smo, kao i svakog 

prethodnog puta uzbuđeni i s velikim 

poštovanjem, sjeli za stol čudesnog 

Eneka Atxe, chefa i vlasnika ove 

baskijske gastro perjanice. 

Osebujan restoranski opus 

visokoestetizirane gastronomije koja 

odražava u prvom redu lokalnost, 

prirodnu održivost i senzibilnu 

uglađenost s prepoznatljivim Enekovim 

gastrorukopisom čini ga mjestom koje 

odaje pijetet baskijskoj kuhinji. 

Graciozno suvremen, u naletima 

avangardan, Azurmendi je čvrsto 

usredotočen i ovisan o mikrosezonskim 

lokalnim namirnicama, a u rukama 

brojne kuharske brigade i pod budnim 

okom chefa Eneka uvijek vizualno 

uglađena i nadasve ukusna jela 

prepričavaju kulinarsku baštinu Baskije. 

Restoran je 2013. nagrađen trima 

Michelinovim zvjezdicama, a Eneko je 

postao najmlađi chef u Španjolskoj čiji 

restoran krasi to najprestižnije 

priznanje. Sam jelovnik sazdan je od 

mikrosezonskih i namirnica najviše 

kvalitete. Namirnice koje dolaze iz 

organskog uzgoja od lokalnih 

proizvođača te svježe ulovljeni morski 

plodovi iz Biskajskog zaljeva – koji je od 

restorana udaljen samo 20 minuta 

vožnje – nit su vodilja Enekova menija. 

Gozba u Azurmendiju pravi je 

gastrodoživljaj, koji započinje u 

zatvorenom vrtu koji je vanjski dio 

restorana. Tu, kroz košaru za piknik, 

kreću pozdravi iz kuhinje i uvertira u 

senzacionalno iskustvo: piquillo sladoled, 

zatim dimljeni riblji brioche pa tartar od 

"iberico" šunke... 

Zatim odlazimo u prostranu otvorenu 

kuhinju gdje pozdravom svih kuhara 

kreće kušanje jela osobno uz chefa Eneka. 

Tu se nalazi tzv. "The truffle's table", gdje 

pred nama pripremaju jaje punjeno 

tartufima te meringu od tartufa, nakon 

čega selimo u staklenik, uređen kao 

okoliš koji okružuje restoran. Mladi kuhari 

nude nam još četiri zalogaja: šparogu, 

piće od fermentirane jabuke, dimljenu 

ikru lososa te sir napravljen od mlijeka 

carranzane, baskijske pasmine crne 

ovce. 

Spremni za glavno jelo, uzbuđeni 

ulazimo u veliku blagovaonicu čije 

staklene stijene pružaju pogled ka šumi i 

zelenilu, ali i majušnom vinogradu koji se 

nalazi podno restorana. Upravo 

iz tog vinograda Eneko radi limitiranu 

ediciju vina koju je moguće kušati 

isključivo u restoranu. Slijede brojna jela 

prvenstveno od morskih delicija: 

ježinaca, kamenica, kozica, jastoga 

kokotxe – sve redom savršeno 

pripremljene. 

182

Restoran Azurmendi već gotovo 

desetljeće nosi tri Michelinove zvjezdice 

Restoran koji je 

projektirao arhitekt 

Naia Eguino sa svih je 

strana omeđen staklom 

te okružen raskošnim 

vrtom te vinogradom 

183

Baski su 

zadržali 

autentičnost 

u okusima 

kakvu nigdje 

drugdje 

nećete kušati 

- kultura 

blagovanja 

dio je 

identiteta i 

tome se 

pristupa 

krajnje 

ozbiljno 

Eneko Atxa 

zaslužan je za 

gastronomsku 

renesansu koju 

doživljava 

Bilbao 

184

Desertima 

se ovdje pridaje velika 

pozornost te se uglavnom dovršavaju 

pred samim gostom, što dodatno golica 

nepce. I prije nego što pomislite da je 

kraj, dolaze kolica s nepreglednim 

izborom sireva. 

Ozarena lica, zadovoljni i sretni 

odlazimo u lounge, gdje nas obasipaju 

brojnim kolačićima petit-fours, slatkim 

malim zalogajima uz koje nude kartu 

koktela, žestokih pića i šampanjaca. Tu 

provodimo neko vrijeme razgovarajući s 

Enekom i komentirajući njegovu 

nedavno izdanu kuharicu, koja na gotovo 

450 stranica, sa 75 recepata, kroz 

pregršt priča i tumačenja kulinarskog 

razvoja chefa i njegova restorana, 

otkrivaju tajne uspjeha ovog genijalca. 

Zanimljivo je prošetati i vrtom koji se 

nalazi na krovu restorana te prostorom 

za istraživanje hrane i bankom sjemenja 

lokalnih namirnica, starih sorti povrća 

koje nastoje ponovno vratiti u uporabu. 

Baskija je autonomna zajednica koja 

graniči s Francuskom na svojem 

sjevernom dijelu, no iako su utjecaji 

španjolske i francuske kuhinje značajni, 

Baski su zadržali autentičnost u okusima 

kakvu nigdje drugdje nećete kušati. 

Tri provincije koje je čine – Álava, 

Guipúzcoa i Vizcaya, svaka sa svojim 

kulinarskim velikanima – na karti svijeta 

smjestile su je kao svojevrsno 

gastronomsko središte jer se upravo 

ovdje nalazi najviše restorana s tri 

Michelinove zvjezdice po broju 

stanovnika. Kultura blagovanja dio je 

identiteta i tome se pristupa krajnje 

ozbiljno. Zato je uloga Enaka Atxe 

svjetski relevantna i njegov utjecaj 

neizmjeran. On animira i kreira 

uzbudljivu kulinarsku okolinu. 

Sutradan smo posjetili i njegov 

novootvoreni japanski restoran NKO u 

samom središtu Bilbaa. Restoranski 

portfolio još čine Eneko restorani u 

Larrabetzu, zatim u londonskom Covent 

Gardenu, Nishiazabu u Tokiju te Eneko 

u Lisabonu ali i još tri restorana pod 

nazivom Basque, koji se nalaze u 

Lisabonu, Sevilli i Bruxellesu. 

Za početak, posjetite one u Bilbau. 

Od Azurmendija do Eneka i NKO-a. 

Vizuru Bilbaa definitivno je promijenilo 

otvaranje Muzeja Guggenheim, muzeja 

moderne i suvremene umjetnosti koji je 

projektirao kanadsko-američki arhitekt 

Frank Gehry. Grad je njegovom 

izgradnjom dobio vjetar u leđa i počeo 

proživljavati pravu malu kulturološku, 

pa tako i gastronomsku renesansu. 

Upravo je za tu gastronomsku stranu 

jedan od najzaslužnijih Eneko Atxa. Što 

sve možemo očekivati od ovog mladog 

chefa u budućnosti, samo je za nagađati. 

185

186 

GG INTERIJER

Portofino u Rovinju 

PRVI RED S 

POGLEDOM 

SAŠA ŠEKORANJA – SLIKAR, CVJEĆAR, DIZAJNER 

INTERIJERA, SUGOVORNIK SUVREMENOM PJESNIŠTVU – 

GOVORI O SVOM NOVOUREĐENOM STANU U ROVINJU, 

MINIMALIZMU, BAROKU, LIJEPOM, ZEMLJI I UMJETNOSTI 

razgovarao SRĐAN SANDIĆ fotografije SAŠA ŠEKORANJA 

187

Stan u Rovinju, koji ga podsjeća na 

Portofino, uredio je u samo dva 

mjeseca pa sada uživa u pogledu na 

more zbog kojeg se osjeća kao da je 

na brodu – samo što se ne ljulja 

CRTA JE SUPER 

STVAR. KAO TON 

U GLAZBI. MOŽE BITI 

TU: RAZIGRANA, 

RASPJEVANA, MOŽE 

BITI I TUPA 

188

Šekoranjin izlog trajno je 

promijenio izgled i 

osjećaj Zagreba. Znamo 

što očekujemo i ne 

znamo što smijemo 

očekivati, svaku sezonu 

iznova. Vlada minimalističkim jednako 

kao i baroknim principima kiča. Njegov 

rukopis po sebi je poezija. Surađuje s 

pjesnicima. To je priča Dežmanove ulice 

u Zagrebu. U blizini HDLU-a studio je 

Franić Šekoranja, gdje se osmišljavaju 

intrigantni interijeri hotela, vila i 

privatnih kuća. Ovaj razgovor svoj je 

povod našao u prekrasnom, 

novouređenom malom stanu Saše 

Šekoranje u Rovinju, koji je uredio po 

standardima idealnog klijenta. Što on 

sebi sam i jest: idealan, s puno kriterija, 

brz i hiperestetičan. 

Počeci, bilo kakvi, u našim sjećanjima 

variraju jer su – po mnogim 

misliocima – naša sjećanja nužno 

lažna. Kakva su vaša sjećanja na vaše 

umjetničke, profesionalne početke? 

Kada ste zapravo krenuli crtati? 

- To vjerojatno nije laž. Kao što 

vjerojatno curice uzmu barbiku, dečki 

neki pištolj, netko uzme olovku. Meni su 

oduvijek bili privlačni i zemlja i crtanje. 

Ako ne bih imao olovku, imao bih šibice 

pa bih slagao nešto – naravno, to je priča 

mojih roditelja, osobno se tog ne sjećam. 

Ipak, sjećam se da sam kod djeda i bake, 

koji su bili bogati, raskošni, i živjeli vrlo 

"barokno", i drugih koji nisu bili 

rastrošni i koji su živjeli dosta asketski – 

razvio svoja dva estetska usmjerenja, 

odnosno tendenciju ka minimalizmu i ka 

baroknim obilježjima svog rada. I danas 

mi je tako, u jednom sam trenutku 

okrenut prema baroku, Božiću, a već u 

drugom želim isprazniti izlog, izbaciti 

sve i imati minimalno uređenje. 

189

KADA SAM PREVIŠE RAZMIŠLJAO DA NEŠTO TREBAM NAPRAVITI 

AUTORSKI, NEŠTO DA BUDEM "JA", NISAM ZNAO NAĆI SEBE 

Ta mijena mene održava. Inače, da je 

nema, sve bi bilo dosadno. Sjećam se da 

sam kod bake i djeda na Pantovčaku 

redovito crtao tu jednu zelenu vazu koja 

je bila brušena pa su se u njoj presijavale 

i druge boje. Naslikao sam tisuće tih 

vaza. Stalno sam je crtao. 

Ideja intuicije, ideja srca kao nekakvih 

alata korisnih za umjetnički proces – 

koliko su vam važni, odnosno što vam 

znače i kako vam znače, ako smo se 

složili da imaju ulogu? 

- Nisam ciničan spram tih ideja. To je 

jedini način koji poznajem, zapravo. 

Nisam puno načitan pa radim sve po 

intuiciji. Nekada me to čak i sputava, ako 

sam previše involviran. Svako učenje, 

svako preveliko studiranje, ako dođe do 

kraja pa se ne vrati na početak, postane 

otežavajuća okolnost. Intuicija mi je 

jedini način prepoznavanja i umjetnosti i 

ljudi. Netko je metodičan, filozofičan. 

Ipak, uvijek mi je s ljudima sve jasno već 

na prvu. Rijetko kada pogriješim. Tako je 

i s umjetnošću. Pred neku stvar dođeš i 

osjetiš je, možeš imati vreću s cementom 

i može doći Beuys i staviti svoju mast 

tamo i to te negdje dotakne. Ne znam je 

li to zato što je u kontekstu galerije ili jer 

je on to postavio, ali je to ta intuicija koju 

prepoznajem. 

A "sveto mjesto" ljepote u tom 

poretku, u tom sustavu vrijednosti 

koju suvremena umjetnost 

inaugurira/osporava... Kakav je vaš 

odnos? 

- Ona je jako nužna stvar. U školskom 

sustavu, na akademijama nas odučavaju 

od ljepote kao dekoracije jer to "kao" 

sputava čistoću umjetnosti, a ja mislim 

da je upravo suprotno. Dekoracija i 

ljepota mogu govoriti same za sebe, 

svojim jezikom. Danas je naprosto 

relativno i izlišno govoriti o ljepoti. 

Ružno je lijepo, trendovi se mijenjaju. 

Ljepota je za mene početak odnosa, 

početak življenja. Od serviranja stola do 

slike. Meni sve to treba biti lijepo. 

Ljepota je potrebna ovom svijetu, i ovom 

Zagrebu, posebno. 

Što je prvo što primijetite na ljudima? 

- Lijepe ljude uvijek primijetiš. To je 

skoro pa nepravedno. Možda je to i 

nekako dobra stvar, s druge strane. 

Osobno da sam lijep i super građen, 

vjerojatno bih doslovno bio striper, a 

ovako izvodim striptiz na drugi način – 

pomoću slika, pomoću instalacija, 

interijera. 

Jeste li nekada imali osjećaj da su 

neka vaša izlaganja za vas bila 

intimno, potencijalno opasna, 

razoružavajuća? 

- Ne, uvijek su mi izlaganja bez veze jer 

nigdje ne završe. Ovaj je grad jako malen, 

to izložimo i to vide oni koji su to 

uglavnom vidjeli i prije. Galerije kod nas 

nisu povezane, niti to igdje drugdje ide, 

nit' se itko time zapravo bavi. Izložiš i 

ostaneš izložen to neko vrijeme. 

Trenutak izložbe je uzbuđenje, ushit i 

onda te bole mišići od smijanja jer sa 

svima trebaš biti ljubazan tu cijelu večer. 

Bez veze. Meni je ta vrst izlaganja bila 

interesantna nakon Akademije, kada sam 

tek počinjao. Imao sam tog jednog 

prijatelja s kojim sam de facto cijelo 

vrijeme bio rival – tko će više, tko će bolje, 

tko će dotaknuti samu srž umjetnosti, a 

onda jednostavno to splasne kada vidiš 

da se uopće ne radi o tome, kada shvatiš 

da je to tek lice i naličje. Kao politika i 

religija, stvari koje se podupiru. 

Konkretno danas imam svaki dan izložbu 

jer sam napravio svoj izlog. I svaki sam 

dan "izložen". 

Crta je, s obzirom na to da nas ona 

prati u vašem izlogu i svakoj drugoj 

intervenciji u prostorima koje 

gledamo izdaleka... Crta je... što biste 

rekli? 

- Crta je super stvar. Kao ton u glazbi. 

Može biti tu: razigrana, raspjevana, 

može biti tupa. Meni je Matisse sjajan za 

analizu crte, puno sam se na njega 

naslanjao i učio od njega, da ta linija 

bude raspjevana. Kada gledate njegove 

ruke, shvatite da ne crta ruke žene, nego 

latice cvijeća koje glade same sebe. Linija 

je kao nota u glazbi. S tim da je meni 

glazba iznad svega. Ona je taj nevidljiv, 

direktan medij. Ne mogu vam opisati 

crtu. Ona je nešto sveto. Kao što netko 

ima križ, tako ja imam crtu. Dobro pero i 

dobar tuš i treba se ruka opustiti. Treba 

vremena da progovori ta crta. 

U vašim procesima dominira li više 

mir ili anksioznost, ovako "na prvu"? 

- Anksioznost, mir mi postane 

dosadan. Nisam neki meditativan lik. 

Rukopis igra važnu ulogu u vašemu 

radu. On je poput nekakve štake na 

koju se oslanjate – takav je moj dojam 

bio kada sam se upoznavao s vašim 

radom. Koliko ste dugo njega 

uspostavljali? Vidi se da nije 

"slučajan", već da je raspisivan... 

- Kada sam previše razmišljao da 

nešto trebam napraviti autorski, nešto 

da budem "ja", nisam znao naći sebe. 

Autentičnost je zaista najvažnija 

kategorija o kojoj valja misliti. Ni 

koncept, ni najbolji glas, ni najbolji potez 

kistom i tehnika nisu to i ne mogu to 

nadomjestiti. Tekst potpomogne, valjda. 

Kako se dođe do autentičnosti? 

- Volio bih doći do toga. 

Jeste li ikada došli do nje? 

- Ne znam. Kada slušaš Gabi Novak, 

shvaćaš da ona nije morala dolaziti do 

toga. Ona jednostavno osjeća i prenosi 

tu emociju. Kada slušaš njezina muža 

Arsena Dedića kako on pjeva, daleko 

drugačije od nje – ipak, isto savršeno jer 

je autentično. Primjer je to i s 

Konstraktom na Eurosongu. Možda je 

nama bliska jer nas podsjeća na Marinu 

Abramović, ali energija je sjajna. 

Koja vam je umjetnost najvažniji 

pregovarač, izvor inspiracije dok 

stvarate svoju? 

- Muzika. I slikarstvo, uvijek iznova. 

Poezija? Poznata je vaša suradnja s 

pjesnikinjom Sonjom Manojlović. 

- Da, za poeziju trebaš nekako biti 

pripremljen, i rođen. Radiš i živiš ovaj 

190

Stan je koncipiran kao hotelska soba, pied-à-terre, prepun luksuznih detalja 

191

NEMA NIČEG SVETOG U UMJETNOSTI. 

MENI JE JEDNAKO MAGIČNO KADA 

KOPAM ZEMLJU KAO I KADA SLIKAM 

Šekoranja smatra da stan mora 

imati svoj miris, svoje boje, svoje 

stvari i da se u svojem domu moraš 

osjećati luksuzno. Zbog toga je za svoj 

stan u Rovinju nacrtao brodić koji je 

sada obilježje tog stana – apliciran 

je na beštek, ručnike, pisma... 

192

život nekako normalno i zapravo 

zamišljaš kako bi bilo najbolje završiti 

ovaj čemer – luksuznog i ispraznog, a 

onda se dogodi da čuješ neku lijepu 

pjesmu, vidiš neku lijepu sliku i zaploviš. 

Napune ti se oči suzama i osjećaš neke 

emocije. Zavidim tim ljudima koji se 

mogu prepustiti i sve drugo maknuti te 

živjeti cijeli život u poeziji. Osobno to ne 

bih mogao, mislim da bih živio u poeziji 

depresije. Ipak, volim te trenutke u 

kojima živim "samo" u umjetnosti. 

Čega se bojite u umjetnosti? Jeste li joj 

se ikada potpuno "predali"? Što bi to 

zapravo značilo? 

- To je kao da kažete "potpuno disao". 

Dišeš, pa slikaš, pa... 

Postoji taj cijeli ideološki spremnik u 

umjetnosti, gdje ljudi vole 

nadograđivati slike sebe kao 

umjetnika, i onda uvijek kada se priča 

o tome – o njihovu radu, gotovo kao da 

se priča ni o čemu, ostaje samo ta 

izvođačka ljuštura... 

- To je uglavnom zato što žele skupo 

prodati sliku. Nema ničeg svetog u 

umjetnosti, meni je jednako magično 

kada kopam zemlju kao i kada slikam. 

Jednostavno se izgubim. Postaješ manji 

od trave. To je možda taj trenutak 

kontemplacije, kada postaješ nesvjestan 

i kada počinje nešto drugo, novo rasti. 

Ukratko, sve može biti divno i sve može 

biti grozno. Umjetnici su bili majstori koji 

su ljudima služili. Bachova glazba svirala 

se uz jelo da ti lakše ide zalogaj. Nema 

smisla od toga raditi nekakvu posebnu 

priču. Ljudi su to koji su imali dar da 

drugim ljudima pruže neko iskustvo i 

užitak. Kao što će nam netko drugi 

pružiti nešto što on radi. Čista trampa. 

Kako je bilo osloboditi se potrebe za 

potvrdom od tzv. umjetničkih 

autoriteta unutar vašeg zanimanja? 

- Imao sam jako velikih dilema i 

previranja i bio sam jako nesiguran. Moj 

put je bio pomalo nekonvencionalan, 

sam početak mog umjetničkog puta 

obilježile su izložbe u Muzeju suvremene 

umjetnosti, Galeriji Forum i drugim 

institucionalnim mjestima. Ipak, bio sam 

na razmeđini. Ali ta je razmeđina bila 

prostor slobode. I krenulo mi se fućkati 

za sve. Stvorio sam svoj izlog u kojemu to 

sve spajam. 

Kako je bavljenje interijerom došlo u 

vašu poslovnu priču? Dopuštanje 

samom sebi da "smijete" to sve. Radite 

takve poslovne zamahe... 

- Nikada nisam imao problem s 

dopuštanjem sebi samome da nešto 

smijem ili ne. Kada bi previše razmišljao, 

čovjek si ništa ne bi dopustio. To nije ni 

hrabrost, već samo: idem probati pa ide 

ili ne ide. Puno je ljudi dolazilo i htjelo da 

im nešto napravim pa sam ja to 

pokušavao. Sve mi je to bilo previše 

posla koje mi je oduzimalo ono moje 

vrijeme, a onda je došlo druženje s 

Deanom Franićem. I to nam je obojici 

dalo priliku da uskočimo u posao. I 

jednostavno se dogodilo. 

Djelujete jako spiritualno kada 

objašnjavate svoje poslove, sve zvuči 

fatalno, u smislu da se jednostavno 

dogodilo, kao da je bilo 

predestinirano? 

- Ne mislim da je fatalno. Meni je 

logično – kako se razdvaja cvijeće, od 

slike, od interijera? Naučili smo to 

razdvajati, ali ne treba to raditi. Ulaskom 

u to dobivamo iskustvo i vidimo da stvari 

nisu jednostavne. Nije lako stvoriti 

atmosferu interijera. Cijeli tim ljudi stoji 

iza kreacije koju mi skiciramo. Kada sam 

kretao u priču, mislio sam potpuno 

suprotno, jasno. Mislio sam da je to 

prefarbavanje zida, stavljanje dvije 

stolice i malo cvijeća. 

Kako komunicirate s ljudima kada 

vas traže da im uredite životni 

prostor? Njihov životni prostor... 

- Teško komuniciram s ljudima, ali 

kada uspostavim komunikacijski kanal, 

onda sve teče. Čudno mi je kada ljudi ne 

dođu s povjerenjem. To je kao da idete 

odvjetniku i provjeravate što on radi ili 

kod zubara, a da pritom o tim poslovima 

ništa ne znate. Ljudi znaju doći, naruče 

posao i onda im ja sve složim, a oni krenu 

mijenjati kao da ne mogu shvatiti da je 

uvijek pitanje konteksta. A ja im to 

radim – slažem im kontekst, dajem im 

ideju. To je kao kada mi dođu u 

cvjećarnu i pitaju me što ću im složiti u 

buket. To nek rade negdje drugdje, ne 

kod mene. Zato i plaćaju veću cijenu, jer 

dobivaju nešto od mene. Iako, jasno – 

moramo se naći na pola puta sa svojim 

klijentima. 

Kako biste opisali svoja recentna 

estetska stremljenja? 

- Malo prazno, malo puno. 

Ima li u minimalizmu ipak kiča? 

- Užasno puno. Pretenciozan je i 

besmislen. Minimalizam mi je draži kroz 

engleski pogled na krajolik, gdje postoji 

tek lijepa livada s dva-tri grma i nekom 

lijepom kućom, ili francuski, gdje je sve 

izmaltretirano, obrijano i ošišano. I jedno 

i drugo je lijepo, zar ne? Pitanje je 

intimnog izbora... 

Rovinj, kako je došlo do te ljubavi? 

- Uvijek su mi bili privlačni brodovi i 

barke, ali mi užasno ide na živce to 

ljuljanje. Ovo je bio jedini način da 

izgleda kao da sam na brodu, a da se ne 

ljulja. Prvi red, s pogledom. Vanja i ja 

smo putovali u Portofino. Prekrasna 

priča. Apartman je bio sjajan. Kulisa je 

čarobna, osim što nemaš ničega u 

njemu, i onda sam shvatio da mi je Rovinj 

sto puta draži. Imaš sve u njemu. 

Najdivnije kafiće i restorane. I odlučio 

sam Portofino prebaciti u Rovinj. Kupio 

sam kukice u Portofinu i one su sada na 

ormarima u Rovinju. 

Koliko je trajalo uređenje? 

- Otprilike dva mjeseca. 

Dva mjeseca?! 

- Da, moram to brzo urediti jer 

nemam živaca. Sve brzo uređujem. 

Kako je bilo zamišljeno uređenje, 

odnosno jeste li sve komponente 

zadovoljili? 

- Stan je koncipiran kao hotelska 

soba, pied-à-terre. Prozori su glavna 

senzacija jer daju čaroban pogled. Taj 

mali prostor kao da je citat Portofina. 

Pun je malih i velikih ogledala, školjki, 

puno slojeva. Puno boja, tapeta. Nacrtao 

sam mali crtež brodića koji je sada 

obilježje tog stana. Aplicirao sam ga na 

salvete, ručnike, pisma. Kupio sam lijep 

beštek, lijepe čaše – stan naime, mora 

imati svoj miris, svoje boje, svoje stvari. 

Moraš se osjećati luksuzno u svom 

domu. U ovom stanu odsjedam kada se 

zaželim druženja, od jutra do večeri traje 

zabava koja završava kasno uveče uz 

hranu na nekoj od rovinjskih terasa. 

Rovinj je mjesto na kojemu je moja 

socijabilnost na vrhu. Kada se zaželim 

mira, odlazim u svoju kuću na selo u 

blizini. Tamo me čeka veliki vrt koji je 

antipod svemu onom što živim u 

Zagrebu i Rovinju. 

193

GG PROMO 

Odmor iz snova 

PREPUSTITE SE UŽIVANJU NA "OTOKU VITALNOSTI" U WELLNESS 

& SPA PONUDI NAGRAĐIVANOG LUKSUZNOG BRENDA 

Krajem 19. stoljeća Lošinj je zbog svoje 

jedinstvene mikroklime i bogate prirode 

prepoznat kao "ljekovito mjesto" poznato 

po bogatoj prirodi, kristalnom moru i čak 

2600 sunčanih sati godišnje. Međutim, 

"otok vitalnosti" svoju popularnu titulu 

itekako duguje i ponajboljoj svjetskoj Wellness & Spa ponudi 

luksuznog hotelskog brenda Lošinj Hotels & Villas, čiji 

stručnjaci sastojke i inspiraciju za kreiranje wellness iskustva, 

koje spada u sam svjetski vrh, crpe isključivo iz prirodnih 

blagodati Lošinja. 

Dva najsjajnija bisera hotelske kolekcije Lošinj Hotels & 

Villas nedvojbeno su Boutique Hotel Alhambra i Hotel 

Bellevue, koji su smješteni u očaravajućoj uvali Čikat – gdje je 

more smaragdno zeleno, a stoljetna borova šuma opija 

mirisom. U njezinu najzaštićenijem dijelu krije se raskošni 

Boutique Hotel Alhambra & Villa Augusta, članovi prestižnog 

lanca Small Luxury Hotels of the World i Virtuoso. Ovo 

prekrasno zdanje prvenstveno krasi spoj povijesnog šarma 

194

profinjene secesijske arhitekture i suvremenog dizajna u 

jedinstvenom prostoru koji odiše intimnom toplinom i 

diskretnim luksuzom. Ovdje je sve, od sobe do plaže, 

podređeno ugodi i udobnosti gosta. 

Nedaleko od Boutique Hotela Alhambra smješten je Hotel 

Bellevue 5*, moderni i besprijekorno dizajnirani hotel poznat 

po čuvenom Bellevue Spa Clinic i savršenoj lokaciji u srcu 

stoljetne borove šume. Od raskošno dizajniranog interijera, 

preko vrhunske spa ponude do signature koktela, u Hotelu 

Bellevue sve je oblikovano za "uživanje u životu". 

WELLNESS 

Luksuzni hotelski brend Lošinj Hotels & Villas može se 

pohvaliti najboljom svjetskom Wellness & Spa ponudom, pri 

čemu se najviše ističe Hotel Bellevue 5*, jedan od najcjenjenijih 

članova brenda Lošinj Hotels & Villas, čiji je Spa Clinic u 

listopadu prošle godine u lošinjsku uvalu Čikat donio 

prestižnu svjetsku nagradu "World's Best Hotel Spa 2021". 

Osim nagrade "World's Best Hotel Spa", Hotel Bellevue je 

također osvojio i nagradu "Europe's Best Hotel Spa 2021" te 

nagradu "Croatia's Best Hotel Spa" što dodatno potvrđuje da 

Hotel Bellevue i brend Lošinj Hotels & Villas nisu samo 

svjetska klasa, već predstavljaju svjetski vrh hotelskog spa i 

wellnessa. Čarobni Bellevue Spa Clinic time je i službeno 

najbolje svjetsko spa utočište smješteno u jednoj od 

najposebnijih mediteranskih uvala. U ovom prostranom i 

luksuznom wellness centru, gosti se mogu u potpunosti 

prepustiti integrativnim wellness programima i tretmanima 

svjetski renomiranih stručnjaka i brendova kao što su Free 

Diving Meditation, na kojem gosti 

uče o snazi svog daha i kako 

njime upravljati, te cryosauna, 

koja tijelo izlaže nižim 

temperaturama i blagotvorno 

djeluje na cijeli organizam, a 

opustiti se možete i uz The 

Bellevue Detox masažu. 

Jedinstvenom wellness 

ponudom može se pohvaliti i 

Boutique Hotel Alhambra, 

jedan od top 10 hotela u Europi, 

koji je za svoje inicijative 

nominiran za nagradu "World's 

Best Eco Spa", koju dodjeljuje 

organizacija World Spa Awards 

za 2022. godinu. Pritom je jedan 

od najposebnijih dijelova ponude te izvrstan primjer spoja 

tradicije i inovacije upravo inhalacijski bar, u kojem svaki gost 

sudjeluje u ritualu iscjeljivanja inhalacijom, pri čemu se koriste 

morska voda te ulje alepskog bora i otočnog bilja. 

"Pružamo usluge zaista širokom spektru gostiju, od onih 

koji traže detoksikaciju sa stilom vođenu rezultatima u Hotelu 

Bellevue ili duboko opuštajuću oazu u Boutique Hotelu 

Alhambra. Sretni smo što imamo takvu raznolikost ponude 

wellnessa ovdje u LH&V-u. Naš pristup temelji se na 

promjenjivom načinu razmišljanja i odstupanju od zastarjelih 

paradigmi kada je riječ o wellnessu. Težimo očuvati, zaštititi i 

ponovno oživjeti povijest iscjeljivanja kroz neobična, 

neočekivana i učinkovita iskustva, ostajući istovremeno ispred 

trendova i znanosti wellnessa", poručila je Melissa Mettler, 

direktorica Spa i wellnessa za Lošinj Hotels & Villas. 

GASTRONOMIJA 

Kada je riječ o samom vrhu gastronomske ponude na širem 

području Lošinja, svi putevi vode u uvalu Čikat, gdje su 

smješteni Boutique Hotel Alhambra 5* i Hotel Bellevue 5*, 

najluksuzniji članovi kolekcije brenda Lošinj Hotels & Villas. U 

oba hotela smješteni su bogato nagrađivani restorani, koji već 

dugo plijene pažnju gurmana iz čitavog svijeta, a posebice 

cijenjenog gastrovodiča Gault & Millau. Točnije, ovaj prestižni 

vodič je u rujnu prošle godine nagradio Restoran Alfred Keller 

prvom Michelinovom zvjezdicom, prestižnom nagradom koju 

zaslužuju samo probrani svjetski restorani s vrhunskom 

kuhinjom i uslugom, dok je restoran Matsunoki nagrađen 

Michelinovim tanjurom, priznanjem koje ukazuje da je i on na 

putu prema prvoj zvjezdici. 

Restoran Alfred Keller 

Visoko cijenjen zbog 

senzacionalnog 

gastronomskog iskustva koje 

nudi gurmanima i gostima, 

Alfred Keller je signature 

restoran nagrađivanog 

Boutique Hotela Alhambra, 

koji je prepoznat i kao jedan od 

10 najboljih hotela u Europi i 

dio je luksuzne Lošinj Hotels & 

Villas kolekcije. Nakon što je 

prošle godine nagrađen 

Michelinovom zvjezdicom, 

skok na visoku ocjenu od 16,5 od strane Gault & Millaua još je 

jedna potvrda iznimnog gastronomskog iskustva kojim ovaj 

dragulj dosljedno oduševljava goste. 

Restoran Matsunoki 

Restoran Matsunoki jedinstveni je fuzijski restoran koji 

briljantno spaja japansku kuhinju s mediteranskim 

namirnicama te je jedini japanski restoran na hrvatskim 

otocima. Posebnim ga čini i elegantan prostor s istaknutim 

sushi barom i otvorenom kuhinjom koja posjetiteljima pruža 

uvid u pripremu hrane. Matsunoki je nedavno dobio i sjajno 

novo pojačanje, turskog chefa Orhana Cakiroglua, koji je 

izgradio impresivnu kulinarsku karijeru u nekim od 

najpoznatijih i nagrađivanih restorana kao što su Zuma i 

Hakkasan. 

195

GG DIZAJN 

ARHITEKT I DIZAJNER HARRY 

NURIEV, OSNIVAČ CROSBY 

STUDIOSA, ODUŠEVIO JE 

SURADNJOM S NIZOZEMSKIM 

BRENDOM MOOOI. ZA NJIHOV 

STORE U NEW YORKU 

POVODOM TJEDNA DIZAJNA, 

OSMISLIO JE POP-UP U KOJEM 

SE POIGRAO PIKSELIMA. 

PROTAGONISTI SU BARŠUN, 

NIJANSA MAGENTA I 

PIKSELASTI UZORAK KOJI SU 

APLICIRANI NA MOOOI 

PROIZVODE POPUT TEPIHA, 

DIVANA I OSLONCA ZA NOGE, 

ALI I STOTINJAK JASTUKA 

KOJI VEĆ NA ULASKU 

POZIVAJU POSJETITELJE DA 

"URONE" U NEOBIČAN I 

ZAIGRAN POP-UP. 

Rapsodija boja i 

kontrasta u radovima 

multidisciplinarnog 

umjetnika Yinke Ilorija 

predstavljena je na LG 

OLED televizorima u 

Conran Shopu u 

Londonu pod 

nazivom "Forest of 

Eyes". Razigrani dizajn 

možete unijeti i u svoj 

dom detaljima poput 

bešteka i jastučića. 

Predmeti 

ŽUDNJE 

Dozu ljetnog optimizma donose 

nam dizajneri interijera 

razigranim, kolorističnim 

komadima koji su prije svega 

estetski začin domu 

Zaustavite vrijeme novom 

kolekcijom milanskog brenda 

FORNASETTI PROFUMI u 

kojoj su spojeni upečatljiv 

dizajn, miris i svjetlo. Muza 

linije Peccato Originale 

(iskonski grijeh) je talijanska 

operna pjevačica Lina 

Cavalieri, čiji se lik isprepliće 

sa zmijom, simbolom 

iskušenja, koje je u svijeći 

dočarano notama jasmina i 

bergamota 

Osim što djeluje 

poput skulpture u 

prostoru, kultni 

stolac koji je 1984. 

dizajnirao Terje 

Ekstrøm sada 

dolazi u "nježnijoj" 

verziji. Norveški 

brend VARIER 

predstavio je 

Ekstrem in Gentle 

2 liniju u kojoj je 

stolac umjesto 

filcom, koji je 

korišten kod 

originala, obavijen 

baršunom. 

196

GG TEHNO 

High-tech tijelo 

Naše je tijelo savršeno balansiran organski sustav, a ovi 

gadgeti pomažu nam da ga dovedemo na jedan viši, high-tech 

nivo. Naš kolumnist, digitalni nomad Tomislav Pancirov 

predstavlja novitete raskošnog tehnološkog svijeta 

OURA PAMETNI PRSTEN 

Treća generacija Oura nosivog prstena prati 

vaš san, aktivnost, otkucaje srca i temperaturu 

pomoću senzora na unutarnjoj strani. Tijekom 

vremena pruža vam prikaz detaljnijih trendova i 

uvida u vaše zdravlje. Osim klasične verzije 

Oura je predstavila i suradnju s Guccijem, čiju 

ste analizu brend arhetipa mogli pogledati u 

našoj #GGhype seriji na Gloria Glam portalu, 

Instagramu i YouTube kanalu. 

WITHINGS 

12 

3 

BODY SCAN 

Pametna vaga ili skener cijelog tijela? Withings 

tvrdi da Body Scan može pratiti aktivnost živaca iz 

žlijezda znojnica u stopalima primjenom blage 

istosmjerne struje kako bi skenirao vaše tijelo. Ovo 

rade s tehnologijom segmentalnog sastava tijela 

koja bi omogućila pregled mjerenja, kao što su 

postotak masti i vode, zajedno s mjerenjima 

pojedinačnih dijelova tijela za trup, ruke i noge. 

Body Scan može snimiti i EKG za otkrivanje 

srčanih aritmija, broj otkucaja srca i vaskularnu 

dob. Sve se prati u aplikaciji i može podijeliti s 

medicinskim osobljem, a ovaj gadget trenutno čeka 

odobrenje regulatora kako bi bio dostupan na 

tržištu u drugoj polovici godine. 

FOTOGRAFIJA VEDRAN PETEH/CROPIX 

FLOWTIME GADGET ZA MEDITACIJU 

Flowtime biosensing gadget za meditaciju nosite 

na glavi kako bi mjerio vaše disanje, broj otkucaja 

srca, pritisak, smirenost, fokus i moždane valove. 

Zahvaljujući tim podacima pokazuje vam kako 

vaš mozak i tijelo rade dok meditirate pomoću 

vizualnog prikaza u aplikaciji. Flowtime vas kroz 

lekcije uči najbolje tehnike meditiranja te 

pokazuje kada točno ulazite u meditativno stanje. 

198

PAMETNE RAY-BAN NAOČALE 

Ray-Ban Stories, pametne naočale nastale u 

suradnji Mete i Ray-Bana o kojima smo već pisali, 

sada imaju nadogradnju koja omogućava 

snimanje do 60 sekundi videa, korištenje 

glasovnih naredbi te mogućnost telefoniranja i 

slanja te slušanja poruka na Messengeru. Izašla 

je i posebna Limited Festival Edition verzija za 

festival Coachella, a ako ih nosite cijeli dan, 

možete odabrati verziju leća za inteligentno 

prilagođavanje između dnevnih i noćnih uvjeta. 

4 

OSOBNI TRENER ZA 

POSTURU UPRIGHT GO 

Upright Go 2 vam pomaže da 

poboljšate držanje svog tijela. 

Gadget se pričvršćuje na gornji 

dio leđa i upozorava vas nježnom 

vibracijom kada se pognete kako 

biste imali savršeno držanje. 

Tvrde da postiže 

rezultate unutar dva 

tjedna korištenja te 

pomaže ojačati vaše 

mišiće, a aplikacija 

nudi individualni 

plan treninga na 

temelju vašeg 

osobnog profila i 

činjenice sjedite li 

ili se krećete. 

5 6 

BELLABEAT IVY 

PAMETNA 

NARUKVICA 

Pametna narukvica Ivy, 

hrvatskog startupa 

Bellabeat, posebno je 

dizajniran gadget za praćenje 

zdravlja žena. Ivy povezuje 

podatke o menstrualnom ciklusu te 

životnim navikama i očitanja otkucaja 

srca, srčane koherentnosti, brzine disanja, 

aktivnosti te sna. Kroz uključen Bellabeat Coach 

program možete dobiti personalizirane planove 

vježbanja, meditacije i prehrane na temelju stanja 

vašeg tijela. Ivy je postigla globalnu popularnost, 

a preporučile su je, među ostalima, Kourtney 

Kardashian, Olivia Culpo i Miranda Kerr. 

BILI SPREMNI ILI NE, OČITO NAM DOLAZE 

NEKI NOVI, SVEMIRSKI #FEELGLAM TRENUCI. 

PODIJELITE IH S NAMA UZ OVAJ HASHTAG 

I OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE 

NA INSTAGRAMU 

199

GG TRENDOVI PROMO 

POVRATAK 

TRENDOVA 

u punom stilu 

200

Preklapati nešto, ali opet toliko 

moćno, posebna je čarolija. 

Nekoć smo tako preklapali 

mobitele koji su mogli 

eventualno napraviti koju 

fotku, a danas preklapamo 

nevjerojatne pametne telefone. 

Među njima se upravo ističe 

Samsung Galaxy Z serija. 

Pametna tehnologija je danas isto krik mode, a 

pogotovo u svijetu pametnih telefona. 

Njegova boja je zrcalo nečije osobnosti, njegov 

dizajn pokazatelj životnog stila, a njegov 

brend dio poruke koju osoba šalje. To je priča 

koju pratimo od prvih mobitela do današnjih 

pametnih telefona, gdje su u njihovom dizajnu sve više 

prioritet postali trendovi i prilagodba svačijem životnom stilu. 

Jedna takva era trendova bili su i preklopni mobiteli, koji su u 

jednom trenutku toliko zavladali tržištem da ih se mi kao 

korisnici nismo mogli zasititi. Dolaskom doba velikih zaslona i 

pametnih tehnologija, neki bi mogli reći da su takvi telefoni 

lagano otputovali u prošlost. 

Ipak, ništa u životu nije tako crno bijelo, pa tako ni ova 

tehnološka i životna priča. Možda su takvi uređaji postali 

manje popularni, ali čaroban svijet tehnologije nije zaboravio 

na mogućnosti koje takav mobitel, a danas pametni telefon, 

može pružiti. Preklopni pametni telefon može lakše stati u 

džep, a brzim razvojem tehnologije došli smo do točke da se 

preklapanjem može povećati zaslon, čime pametni telefon u 

milisekundi može postati praktičan tablet. Takvi preklopni 

pametni telefoni donose beskraj mogućnosti za multitasking, 

ali i kreativno izražavanje u jednom, fantastičnom uređaju. 

Da, preklopni mobiteli se vraćaju u punom stilu, ali sada ne 

samo kao dio estetike i dizajna, nego kao punopravni članovi 

svijeta pametnih telefona s nevjerojatnim tržištima. Baš su 

tako mainstream tržište osvojili preklopni šarmeri Samsung 

Galaxy Z Flip3 5G i Galaxy Z Fold3 5G. 

Kada je preklopljen, Galaxy Z Fold3 5G, najtanji je Galaxy 

Fold uređaj dosad, a kada je otvoren, njegov impresivni zaslon 

od 7,6 inča omogućava obavljanje nekoliko zadataka u isto 

vrijeme. Galaxy Z Flip3 5G donosi odličan zaslon od 6,7 inča, a 

kada je preklopljen stane i u one najmanje džepove ili omiljenu 

večernju torbicu. 

Osim što izgledaju trendi, ovi pametni telefoni dolaze i sa 

svime od tehnologije što treba jednoj osobi da se uhvati u 

koštac s dinamičnom svakodnevicom. Takva svakodnevica 

traži maksimalan multitasking, za što su preklopni zasloni 

Galaxy Z Fold3 5G i Galaxy Z Flip3 5G pravi maheri. Na svojem 

Galaxy Z Fold3 5G istovremeno možete koristiti tri aplikacije, 

dok na moćnom AMOLED zaslonu Galaxy Z Flip3 5G s 

brzinom osvježavanja od 120 Hz možete glatko koristiti svaku 

aplikaciju bez zastajkivanja. 

Uz Galaxy Z Fold3 5G i Galaxy Z Flip3 5G možete 

fotografirati kao pravi profesionalac sebe i druge. Fold donosi 

čak pet stražnjih kamera za maksimalnu kvalitetu fotografije, 

dok Flip donosi praktičnost fotografiranja čak i kad je 

zaklopljen. Uz Flex način rada, moguće je fotografirati na ovim 

pametnim telefonima i bez upotrebe ruku – prilagodite kut 

snimanja, odmaknite se nekoliko koraka unazad i pozirajte za 

najljepše fotografije koje ćete ikada snimiti. Da ne spominjemo 

koliko je ovo zgodno za videopozive s poslovnim kolegama ili 

prijateljima. 

Galaxy Z Fold3 5G i Galaxy Z Flip3 5G vraćaju preklopne 

pametne telefone u punom stilu iz nostalgije u realnost. Osim 

što su prepuni tehnoloških poslastica, njihov dizajn i stil mogu 

reći nešto i o vama – a da niste progovorili ni riječ. 

Za više informacija posjetite www.samsung.hr, gdje možete pronaći i poseban samsung lounge program vjernosti! 

201

GG TIJELO U UMJETNOSTI 

FOTOGRAFIJE: ŽELJKO PUHOVSKI/CROPIX 

Rad "Vizualni orgazam" iz 1981. godine 

u svojem nastajanju bio je za javnost 

pravi skandal, a danas je postao 

remek-djelo. Jer, mnogi su ipak prepoznali 

erotski apsolut (neki kažu i "mala smrt") 

kao potpunu gustoću tijela kroz 

koju se sloboda doživljava i fizički 

202

VLASTA DELIMAR 

Tijelo umjetnice 

performansa kao 

alat istine i užitka 

Od feminizma do uznemiravanja duha 

palanke koji se uvijek iznova čudi istim 

fenomenima, a glavna mu je opsesija 

tijelo. Kao i našoj sugovornici 

razgovarao SRĐAN SANDIĆ 

Njezin rad može spadati u nišu feminističke umjetnosti. 

Prezirale su njezin rad i napadale ga, s druge strane, upravo 

feministkinje. Vlasta Delimar provocira istom metodom: 

ukazuje na očito, a očito ne uljepšava. Surađivala je s vodećim 

imenima našeg umjetničkog polja: od Toma Gotovca i Željka 

Jermana do Vesne Stilinović. Izvorište performansa 

sufražetski je protest ili art demonstration, koji je Emmeline 

Pankhurst od 1903. godine predvodila pod geslom: "Djela, ne 

riječi!" Upravo ta misao kao da je odredila djelovanje ove 

iznimne umjetnice. Valja spomenuti tek neke od njezinih 

najupečatljivijih radova: davne 1986. godine izvodi performans 

"Jebanje je tužno" u Galeriji PM. Na zidovima galerije 

postavljeni su veliki križevi od bijelog i crnog papira na kojima 

je ispisano "Jebanje je tužno", a na podu je veliki bijeli križ na 

kojemu leži gola umjetnica lica prekrivena crnim tilom, tijela 

obojena u crno, osim bradavica, koje su obojene u crveno. Na 

suprotnom je zidu veliki crni križ u čijem podnožju sjedi 

muškarac odjeven u crne hlače i bijelu košulju te crno obojanih 

usana. Prostor je zamračen, a svjetlo unakrsno osvjetljava 

muškarca i umjetnicu. Kad započne glazba, muškarac ustaje, 

polaže bijelu ružu na Vlastino tijelo te izlazi. 

Performansom "Tražim ženu" 1996. podigla je dosta 

prašine, reagirali su aktivisti i društva za zaštitu životinja. On 

započinje s Vlastom odjevenom poput domaćice, s glavom 

prekrivenom crvenom gazom. Oštri noževe, reže kruh i 

priprema pile za kuhanje. U pozadini je videoprojekcija sa 

ženom i muškarcem koji sjede za stolom pretrpanim hranom i 

jedu. Vlasta baca šnite kruha s vlastitim portretom u publiku. 

Preodijeva se samo u maskirnu jaknu i stavlja vojnički remen. 

Maršira sa živom kokoši koju zatim zakolje oštrim nožem te je 

priprema za kuhanje. 

Projekt – festival "Moja zemlja, Štaglinec" na imanju u selu 

Štaglinec nedaleko od Koprivnice pokrenula je prije 17 godina. 

Tema je manifestacija zemlje u svim aspektima, od 

praiskonskog do metafizičkog poimanja zemlje. Nepravedno, 

ali iz vlastite estetske preferencije naveo sam tek ove radove. 

203

Umjetnička karijera koja traje dulje od 40 godina teško da se 

može svesti na uvod, stoga treba reći da Vlasta Delimar u 

svojim performansima ispituje status žene kao društvenog i 

kreativnog bića te njezine mnogostruke uloge: domaćica, 

majka, umjetnica, ljubavnica. Njezin je rad zauvijek 

inspirativan za iščitavanja politike, odnosa umjetnosti i tijela, 

ženskog tijela – koje je neprekidno na nišanu raznih 

partrijarha, moćnika, obrazovnih i medicinskih sustava. 

Izvedbeni studiji također joj se mogu zahvaliti za doprinos 

vitalnosti koju i dalje teorijski i praktično aktivira. Ovaj je 

razgovor posvećen njezinom i inim ženskim tijelima. 

Kako valja misliti sintagmu "izvedbeno tijelo"? 

- Odgovorit ću nekim povijesno važnim primjerima. 

Izvedbeno tijelo je Pina Bausch, koja je plesni pokret tijela 

u prostoru dovela do apsoluta. Uspjela je to zato što je 

uključila gotovo sve umjetnosti. Ili jedinstvena fonetska poezija 

Katalin Ladik, koja je pokazala što tijelo može još. No sjetimo 

se i slavne Ciccioline i njezinih erotskih performansa. Čak je 

bila i zastupnica u talijanskom parlamentu, što je dodatna 

politička vrijednost izvedbenog tijela. Evo još iz bliže nam 

sadašnjosti. Tu je sjajna Josipa Bubaš, koja se uz teoretski 

rad i sama bavi izvedbom tijela, što je vrlo hrabro i pošteno. 

A vlastitu izvedbu postavila sam kao elementarno tijelo, kao 

egzistencijalno tijelo koje mi uz erotiku i seksualnost kao 

najjače tjelesne senzacije daje veliku mogućnost da budem 

samosvjesna i slobodna osoba. 

Što vam se čini da su (zapravo) granice tijela? 

Osim onih, povremeno, očitih... 

- Ako se sjetim srednjoškolskih istraživanja kroz 

književnost, filmove, likovnu umjetnost čini mi se da sam imala 

dobre temelje kojima sam nadograđivala vlastite spoznaje i 

otklanjala sumnje. Proglas Bretona i Éluarda: "Misao nema 

spola, ona se ne razmnožava" činio se jako važan. Tada je to 

bila subverzivna misao koja mi je trebala. Osamdesetih smo 

doslovno gutali Marquisa de Sadea, a one koji nisu čitali 

njegova "besramna dijela" smatrali smo erotski nepismenim 

osobama. Kad sam prvi put kao srednjoškolka gledala 

Bergmanov film "Krici i šaputanja", shvatila sam da je 

besmisleno misliti o granicama tijela. Po meni neku granicu 

tijela određuje ono samo, a to je stanje svijesti od neželjena 

bola. A moralne su granice nevažne, jer ih postavljaju 

uglavnom amoralne osobe. 

Kako ste savladavali svoje intimne i profesionalne 

barijere? Kada ste pošteno autorefleksivni... 

- Uz rad "Kurac volim" 1981. ostvarila sam umjetničku 

emancipaciju, jer to nije bila civilizacijska prerušenost, ni 

egzistencijalni prijestup, ni prekoračenje. To je bio prikaz 

erotsko estetske egzistencije koju su ipak neki prepoznali. 

Čin umjetničkog poštenja. No, nažalost, feministkinje su me 

mrzile jer su potpuno krivo očitale rad. Muškarci su mi pak 

nudili svoje kurčeve jer su i mnogi od njih također imali 

krivu percepciju. Roditelji i rodbina poricali su povezanost 

sa mnom, oni su pak totalno zastranili. 

Koje je granice bilo teško, a koje je još uvijek 

teško/teže prijeći? 

- Kroz fotografsko erotske susrete kakve sam počela raditi 

sa Željkom Jermanom početkom osamdesetih nije nam 

padalo na pamet da se opterećujemo bilo kakvim granicama 

institucionalnih moći. Čak smo preskočili i erotski dendizam i 

odmah ušli u libertinsku inicijaciju i ljubav prema istini. 

Impresija tijela bila nam je najvažnija. Moj prvi samostalni 

performans "Transformacija ličnosti (odjećom, šminkom, 

frizurom)" u Galeriji SC 1980. bio je zapravo pokazatelj u 

kakvoj sam poziciji kao žena umjetnica bila u tadašnjoj 

Jugoslaviji. Zanimljivo je da sam kao mlada žena koja je 

obnaženim čistim tijelom izražavala slobodu uma svakako 

mogla proći bez cenzure uz sve sprege socijalističkog režima. 

Vjerojatno zato što nisam ni na koji način direktno ugrožavala 

tekovine samoupravnog socijalizma. Nisam narušavala 

koncept zajedništva bratstva i jedinstva tadašnje države 

Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Čak sam 

1986. godine dobila nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, koja je 

bila jedna od najprestižnijih nagrada za najveća postignuća 

mladih umjetnika do 35 godina. Fotografija mojeg golog tijela 

koje stoji ispred zida Galerije SC i na koji sam ispisala "Ovo sam 

bila ja 1980. kada je umro drug Tito" možda je bila najslađa 

granica koja se mogla bezbolno prijeći. 

Izazovi ženske subjektnosti u političkom prostoru kao što 

je naš suočavaju nas sa, činilo se, davno nadiđenim 

temama – prava žene na vlastito tijelo, na vlastite odluke... 

- Uvijek sam htjela reći baš sve, iskreno, jer i ono što se 

možda činilo nemogućim, bilo je moguće u mojem prostoru 

istine. Možda su baš zato mnogi radovi na samostalnoj izložbi 

bili oštećeni u Galeriji ŠKUC 1985. godine u Ljubljani. 

Nemilosrdno i agresivno bili su zarezani nekim oštrim 

predmetom. No, i danas se opet pitam. Jesmo li svjesni koliko 

je godina prošlo od prvih javnih borbi za slobodu pobačaja, za 

vlastitu odluku o vlastitom tijelu, kada su se uz ostale zalagale 

za to sjajne, hrabre i pametne žene poput Clare Zetkin ili 

Aleksandre Kollontaj. A mi još dandanas raspravljamo i 

pitamo se je li pobačaj potreban ili etičan. To znači da smo 

zapravo još na početku i kao da sto i više godina uopće nije iza 

nas. Ali nije samo problematičan pobačaj. Problematična je 

komunikacija između žena i muškaraca i društva općenito. 

Previše se naglašava odgovornost samo žena. Pa zar je žena 

začela po Duhu Svetom? Danas postoji niz mogućnosti 

kontracepcije za muškarce. Obuzdajmo dragocjene muške 

spolne stanice koje su bezvrijedne bez ženske spolne stanice. 

Vrlo jednostavno, zar ne? Ali za to je potrebna dobra 

komunikacija i edukacija. I kada sam napravila rad "Treba 

vjerovati muškarcima", koji je bio postavljen u javni prostor 

ulice, skupina neke neinteligentne feminističke organizacije ga 

je uništila. I još jedan važan element koji stalno ponavljam – 

dokle god će žene pristajati da promjenom prezimena gube 

svoj identitet i svoju autonomiju, neće imati pravo na vlastite 

odluke. I dokle god će pristajati da budu umiljate ženice koje 

peglaju muške košulje, neće imati pravo na vlastito tijelo. 

Zašto institucije puno više porobljuju žensko nego 

muško tijelo? 

- Zato što institucije i nadalje uzgajaju erotske analfabete. 

Zato što uštogljeni kustosi i dalje noću vode ljubav s ugašenim 

svjetlom. I zato što i dalje "uzgajaju" osobe koje ne razumiju 

erotsku velikodušnost. I zato što smatraju da je ženska 

seksualnost funkcija, a ne snaga. I ne shvaćaju da se uz erotiku 

bolje uče život i umjetnost. Zato mi je uvijek bilo važno 

naglašavati univerzalnost ljudskog bića, pa sam govorila: niti 

204

sam žena niti muškarac, ja sam zapravo oboje, iskonsko 

jedinstvo i zato se ne obazirem na one koji su me doživljavali 

samo kao simbol ženskog tjelesnog uživanja. I zato svakako 

preporučujem, čitajte i gledajte Katalin Ladik – "Bez senke 

lutamo, iz žene u ženu, iz muškarca u muškarca" (iz zbirke 

"Erogen Zoon"). Najgora od institucija jest institucija Crkve, 

koja je postala najveća historijska prevara koja je u ime Boga i 

Isusa Krista učinila niz pravih zločina prema ženama. 

I besramno nadalje čine prave zločine uz dobrog saveznika, 

državu. Zato je bio najbolji transparent na nedavnom 

prosvjedu u Zagrebu: "Crkvu van iz pičke materine". 

Što golo tijelo komunicira ili što vam se čini da želi 

komunicirati? 

- Golo tijelo može biti dobra vještina umjetničkog zavođenja 

i to ne može svatko. Ja sam napravila materijalizaciju 

nevjerojatnog – otjelovila sam svoje tijelo, najprije imaginarno 

pa onda realno, a zatim obrnuto, realno pa imaginarno. Tako 

sam ispunila baš svojim tijelom cijeli prostor ispred sebe, iza 

sebe. Neki su uspjeli shvatiti poetizaciju tijela. To sam najviše 

postigla performansom "Taktilna komunikacija", u kojem se 

dodirujem s ljudima. 

Taktilnost, ta 

praiskonska energija, 

univerzalna je i vječna. 

Zašto i dalje u toliko 

mjeri "skandalizira" 

oko prosječnog 

promatrača kada 

znamo da je priroda 

većine ljudi zapravo – 

voajerska? 

- Napravila sam na tu 

temu jedan zanimljiv rad. 

Fotografija prikazuje 

moja obnažena leđa dok 

je stražnjica pokrivena 

ODLUČILA SAM – NEKA 

MOJE STARENJE BUDE 

USPJEŠNO, AKTIVNO I 

ZDRAVO, JER STARENJE 

NIJE PROPADANJE, 

VEĆ POVEĆAVANJE 

VLASTITOG POTENCIJALA, 

ZATO STARJETI 

ZNAČI RASTI 

crvenom tkaninom. Na glavi imam crveni damski šešir, a lice se 

ne vidi. U sakralnom dijelu leđa piše "Hoćeš jebat? Stani u red..." 

Dakle, ponudila sam vlastito tijelo žene, sebe koja sam prešla 

šezdesetu godinu života, kao poligon za erotsku, seksualnu ili 

ljubavnu igru. Rad je izveden i u formi performansa. Ali nitko nije 

stao u red. Pa, performans je naravno u okruženju patrijarhalne i 

konzervativne sredine djelovalo "sramotno" i neprihvatljivo. 

Kako danas tretirate kao umjetnica pitanje užitka? 

Ženski užitak kao i orgazam i dalje su u prostorima 

neizrecivog, neosvjedočenog – ili je to varka? 

Kako se vama čini da javni diskurs ili reprezentacije 

te teme izgledaju? 

- Rad "Vizualni orgazam" iz 1981. godine u svojem nastajanju 

bio je za javnost pravi skandal, a danas je postao remek-djelo. 

Jer, mnogi su ipak prepoznali erotski apsolut (neki kažu i 

"mala smrt") kao potpunu gustoću tijela kroz koju se sloboda 

doživljava i fizički. I još nešto, to je bio orgazam bez jebanja, 

samododirivanjem. Nedavno, dakle ove 2022. napravila sam 

novi vizualni orgazam koji još nije bio u javnosti. Očekujem 

uzbudljivu reakciju jer neki jadnici, ali i zlobnici smatraju da 

osobe starije dobi nemaju pravo na užitak, a posebno ne na 

seksualni užitak. 

A propos hit srpske eurosongske pjesme – kakva sve 

umjetnica "mora biti"? Kakvi su vaši uvjeti "proizvodnje" 

vlastite umjetnosti? 

- Imam 66 godina i zadovoljna sam što sam još uvijek tu. 

Mnogi oko mene, čak i mlađi su pomrli. Uredila sam razbijene 

zube, popravila vid dobrim naočalama te dala ugraditi umjetni 

desni kuk. Osim toga, brinem da se i seksualni život uspješno 

nastavlja. Trudim se da moje starenje podrazumijeva niski 

rizik bolesti, fizičku funkcionalnost, aktivno sudjelovanje u 

društvu, autonomiju i sposobnost da brinem za sebe. Dobro 

starenje ovisi o meni samoj i zato ja preuzimam odgovornost 

nad vlastitim stanjem i starenjem. 

Koji su to rituali 

"brige o sebi" koje 

prakticirate, 

odnosno – kako se 

odnosite spram tih 

raznih ideoloških 

naputaka naše 

suvremenosti? 

- Zadnjih godina sve 

me više zanima 

sadašnja briga oko 

starosti i starenja. U 

jednom razgovoru s 

Vesnom Stilinović 

zazvonile su mi njezine 

riječi: "Nisam znala da 

će mi starost biti tako 

lijepa", i dogodila mi se 

pojačana potreba za 

nastavkom rada na 

problematici starenja i 

starosti. 

Do sada sam se bavila 

"Pripremanjem za 

starenje" uz nekoliko 

performansa od kojih 

je bio vrlo uspješan – 

"Pravo na orgazam 

iznad 60", prvi put izveden 2016. u Beču te poslije u nizu 

gradova. Do spoznaje o starenju kao prirodnom procesu te 

odnosu društva prema starosti i starenju dolazila sam kroz 

razna istraživanja i došla sam do poražavajućih otkrića da 

društvena zajednica još uvijek starost doživljava više kao teret, 

a ne kao dio zajedničke egzistencije. No suvremena 

gerontologija pokušava zazor društva prema starenju i 

starijim osobama osvijestiti na razne načine te nam pruža niz 

mogućnosti poboljšanja načina života. Zato sam odlučila – 

neka moje starenje bude uspješno, aktivno i zdravo, jer 

starenje nije propadanje, već povećavanje vlastitog 

potencijala, zato starjeti znači rasti. S Vesnom Stilinović 

dogovorila sam zajednički rad. Vesna Stilinović ima 77 godina, 

a ja 66. Vesna je glumica, a ja performerica. Ona će postati 

performerica, a ja napola glumica. Naš performans "Prema 

dostojanstvu (starenja)" održat će se u suradnji s festivalom 

Perforacije i Kulturnim centrom Travno u Zagrebu 

29. i 30. lipnja. Uz performans napravit ćemo i zajedničku 

izložbu "Vesna i Vlasta", koja će biti postavljena u 

nekonvencionalnom prostoru samog objekta KUC Travno. 

205

GG HUMORNO TIJELO 

Gdje 

počinje 

T 

smijeh? 

Što nam je i kada smiješno 

određuju kultura, navike, 

povijest, mediji, obrazovanje, 

ali i jedan organ koji to sve 

procesuira najbolje što može 

tekst 

SRĐAN SANDIĆ 

206

FOTOGRAFIJA: THE BLOWUP/UNSPLASH 

ijelo je povezano s humorom. Ono je 

njegov medij. Jedno bez drugog ne 

postoje. Nema humora izvan tijela, a 

uglavnom je upravo ljudsko tijelo prvo što 

nam je smiješno, s kojim se povezujemo, na 

koje se oslanjamo i kojem se vraćamo u 

pauzama hihotanja. Sa smijehom znamo 

imati osjećaj bestjelesnog iskustva. Zato mu 

je važno vraćati se, osvještavati sve mišiće koji 

su reagirali i sudjelovali u toj obradi smijeha. 

Što je humorno tijelo? Dolazi li smijeh "na njega" 

iz oblika, ili iz nekih predstruktura koje su ga 

takvim učinile? Gdje se "događa" kemija humora? 

Kada na nešto reagiramo sa smijehom? Probali 

smo ući u trag tim tijelima. Naime... 

Ne postoji znanstveni konsenzus o tome što nas 

nasmijava, ali se smatra da je prednji režanj na 

samom prednjem dijelu mozga taj koji određuje naše 

emocionalne reakcije, igra ulogu, zajedno s limbičkim 

sustavom. Prednji režanj podijeljen je na dvije 

polovice, lijevu i desnu. Lijeva je praktična strana i 

preko nje saznajemo jesu li zvukovi i slike koje 

doživljavamo šala ili ne. Desna je strana "kreativna 

polovica" te određuje smatramo li određenu šalu ili 

situaciju smiješnom ili ne. No, prednji režanj ipak ne 

može pokrenuti naš smijeh. On ovisi o limbičkom 

sustavu, koji se nalazi ispod moždane kore. Limbički 

sustav upravlja osnovnim emocijama kao što su strah, 

ljutnja i zadovoljstvo, a nakon što dobije poruku iz 

prednjeg režnja da se nečemu trebamo nasmijati, šalje 

drugu poruku koja pokreće fizički proces smijeha. 

Smijanje je i mikrovježbanje (naglasak na mikro). 

Jedno istraživanje pokazalo je da 10 do 15 minuta 

smijeha može sagorjeti od 10 do 40 dodatnih kalorija 

svaki dan. Dakle, mora vam biti STVARNO smiješno 

prije nego što primijetite da kilogrami padaju. Iako se 

možda ne može mjeriti s posljednjom hit dijetom, 

dobar hihot ima izniman učinak na cijelo tijelo. 

Uzrokuje kontrakciju 15 mišića lica koji mijenjaju naše 

izraze. Također se aktiviraju mišići ruku, nogu i trupa. 

Najuočljiviji učinak dolazi od stimulacije zigomatskog 

mišića, onog odgovornog za pomicanje gornje usne u 

smiješak. Ipak, imajte na umu – kontrakcija mišića u 

trbuhu kada se hihoćete može imati neočekivani 

učinak na mjehur. 

Osjećaj opuštenosti nakon navale smijeha usporediv 

je s onim nakon dobrog treninga. Svaka napetost u 

vašim mišićima se gubi i endorfini, hormoni koji vam 

daju te tople i nejasne osjećaje, oslobađaju se u vaš 

mozak. Humori su u ranoj zapadnoj fiziološkoj teoriji 

četiri tjelesne tekućine za koje se smatralo da određuju 

temperament i značajke osobe. U drevnoj fiziološkoj 

teoriji, koja je u Europi još uvijek bila aktualna u 

srednjem vijeku, ali i poslije, četiri glavna humora bila 

su krv, sluz, koler (žuta žuč) i melankolija (crna žuč); 

varijante mješavine tih humora u različitim osobama 

određivale su njihovu "tjelesnost" ili "temperamente", 

njihove fizičke i mentalne kvalitete i njihove 

predispozicije. 

"Idealna" osoba imala je "idealno" proporcionalnu 

mješavinu svih četiriju; prevlast jednog proizvela bi 

osobu koja je bila sangvinik (lat. sanguis: krv), flegmatik, 

kolerik ili melankolik. Svaki ten imao je specifične 

karakteristike, a riječi su imale veliku težinu (koju su od 

tada izgubile): primjerice, kolerik nije bio samo brz u 

reakciji ljutnje, već je bio i žutog lica, mršav, dlakav, 

ponosan, ambiciozan, osvetoljubiv i oštrouman. U širem 

smislu, "humor" je u 16. stoljeću počeo označavati 

neuravnoteženo mentalno stanje, neuravnoteženo 

raspoloženje, nerazuman hir, "fiksnu" ludost ili porok. 

Tako je tijelo počelo poprimati konture "rasformirane" 

duše, odnosno jezika. Otkud humor u mozgu pitali su se 

tijekom povijesti i znanstvenici i umjetnici, u pravilu – 

proizvođači, prenositelji sadržaja. Kako bi to saznali, 

tim istraživača skenirao je mozak profesionalnih 

komičara kako bi identificirao moždanu aktivnost koja 

je uključena u npr. pričanje viceva. U usporedbi s 

"običnim" ljudima ili amaterima, profesionalni 

šaljivdžije imale su više moždanih aktivnosti u 

dijelovima uključenim u proizvodnju humora. 

No, sami komičari imali su manje aktivnosti u 

regijama povezanim s užitkom i uživanjem u humoru. 

Mnoge studije istraživale su područja mozga uključena 

u percepciju humora, ali mali broj njih proučavao je 

dijelove uključene u proizvodnju humora, potvrdio je i 

jedan od istraživača, Ori Amir, neuroznanstvenik sa 

Sveučilišta Južne Kalifornije. Istraživači su dobrovoljce 

podvrgnuli magnetskoj rezonanci i pokazali im slike iz 

crtića bez ikakvog teksta. Svakog su sudionika zatim 

zamolili da napiše duhovit opis. Skeniranje mozga 

otkrilo je i razlike u "centrima užitka" u mozgu, za koje 

se smatra da su uključeni u uvažavanje humora – 

osobito u ventralnom strijatumu. Točnije, kontrolna 

skupina pokazala je najviše aktivnosti u ovoj regiji, a 

slijede ih amaterski i profesionalni komičari koji su 

pokazali najmanje aktivnosti u strijatumu. I ne samo to, 

aktivnost u centrima za užitak brže je zamrla u 

mozgovima profesionalnih komičara nego u 

mozgovima ostalih sudionika. Zanimljivo je da je ovaj 

pad aktivnosti također povezan s depresijom, rekao je 

Amir – pa možda ima (nekakve) istine u stereotipu 

"tužnog klauna". Ili, može biti da su profesionalni 

šaljivdžije jednostavno naviknutiji na smiješne stvari, 

rekao je Amir. 

Ali profesionalni komičari pokazali su najveću 

aktivnost u područjima temporalnog režnja mozga, 

gdje znanstvenici pretpostavljaju da se šale zapravo 

"događaju". Drugi pojedinci u kontrolnoj skupini imali 

su bitno manju količinu moždane aktivnosti u 

temporalnom režnju, potvrdili su istraživači. 

Znanstvenici su u spomenutom istraživanju imali i 

neovisnu skupinu ljudi koji su ocjenjivali "smiješnost" 

viceva i otkrili da su smješnije šale povezane s više 

aktivnosti mozga u područjima proizvodnje humora 

sudionika studije. Drugim riječima, "pojačavaš 

aktivnost, pojačavaš smiješnost". 

Formacije, deformacije, humorna preoblikovanja, 

sve je to izgleda primarno smješteno u mozgu. Sve je u 

najdoslovnijem smislu (kao u popularno-psihološkim 

jeftinim analizama) tek "u našim glavama" – a osobito 

"to" kako vidimo, čujemo, osjećamo i razumijemo svijet 

oko sebe. I sebe same. 

207

GG AUTOPORTRET 

Fotograkinja Glorija 

Lizde svoje tijelo tretira 

kao performativni alat 

dok se poziva i referira 

na druge autore/ice, 

a u svom se radu 

doticala i reprezentacije 

te vizualizacije tijela u 

medicini, ali i povijesti 

upotrebe fotograije u 

svrhe dokumentiranja 

pacijenata u mentalnim 

institucijama 

pripremio SRĐAN SANDIĆ 

fotografije GLORIJA LIZDE 

IN, 

zaustavljeno, 

pomodno, 

tekstualno, 

OFF 

208

Nekoliko je važnih punktova profesionalnog 

života vanserijske umjetnice: nominirana je 

za World Press Photo Joop Swart 

Masterclass 2020. te je jedna od izabranih 

fotografkinja u međunarodnom programu za 

nadolazeće umjetnike Parallel – European 

Photo Based Platform 2018. i 2021. godine. Uz sve to, dobitnica 

je stipendije i rezidencije Dr. Éva Kahán Foundation za 2022. te 

finalistkinja nagrade Radoslav Putar 2022. Ona je Glorija 

Lizde, fotografkinja čije zaustavljene kadrove volimo. Volimo 

kako vidi svijet i grad. Kako ga osjeća. Podijelila je s nama svoje 

refleksije o reprezentaciji tijela, pomodnom tijelu, tijelu u 

prostoru, licu kao dokumentu, tijelu kao tekstu... Njezin će 

rukopis, sigurni smo, biti čestom temom interpretatora. 

Reprezentirano tijelo 

1896. godine u svom ateljeu Frances Benjamin 

Johnston fotografira autoportret. Njezina desna noga 

prebačena preko lijeve otkriva slojeve podsuknji, u 

jednoj ruci cigareta, u drugoj vrč za pivo, a na kaminu, 

iza nje, fotografije muškaraca koje je portretirala u 

svom ateljeu. Njezino tijelo snažno je u stavu, dominira 

prostorom, portretira se kako želi biti viđena, no 

fotografija ostaje u njezinu osobnom arhivu kao 

privatan eksperiment. 

Fotografskom industrijom toga doba dominiraju 

muškarci, a time i njihov pogled. Fotografije žena koje 

danas imamo stoga su rezultat stoljeća muškog 

pogleda, odnosno gazea, dok ženski gotovo u 

potpunosti izostaje. Trebamo se zapitati kakve sve 

fotografije nisu napravljene jer nije bilo dovoljno žena u 

fotografiji i na koji su način ženski lik i žensko tijelo 

reprezentirani u povijesti fotografije i zapravo povijesti 

gledanja? Frances Benjamin Johnston fotografirajući 

sebe preuzima autonomiju nad vlastitim tijelom i nad 

načinom na koji se reprezentira, a koji je u potpunosti 

suprotan od načina na koji se fotografiralo žene toga 

doba. Stoga se nameće još jedno pitanje; tko ima pravo 

pričati naše priče i na koji način? 

Zaustavljeno tijelo 

Listajući obiteljske albume nakon majčine smrti, 

Roland Barthes bezuspješno pokušava pronaći 

adekvatnu fotografiju majke: zaključuje da je nijedna 

vjerno ne prikazuje, već da su sve samo fotografije nje. 

Nakon dugog traganja usklikne: "Evo je!", ugleda 

fotografiju koju je naslovio "Zimski vrt", snapshot 

napravljen 1898. koji zatim ekstenzivno opisuje u knjizi 

"Svijetla komora", ali ne prikazuje. Na fotografiji blago 

savinutih rubova i pohabane površine petogodišnja 

Henriette stoji uz dvije godine starijeg brata, u 

stakleniku. Barthes prepoznaje svoju majku u toj 

djevojčici, fotografija evocira njezin duh i karakter. 

Nakon prvotnog ushićenja dolazi i shvaćanje, 

podsjetnik da majke više nema, da gleda u memento 

mori i zaključuje da je fotografija kao medij agent smrti 

i prolaznosti. 

Barthes fotografiju ne prikazuje jer je nama 

bezvrijedna, bila bi samo jedna od tisuću fotografija 

neke druge obitelji, neke tuđe djece. Umjesto toga mi je 

zamišljamo i projiciramo svoj "Zimski vrt", umećemo 

svog člana obitelji kojeg se sjećamo. Gledajući 

fotografije u albumima osjećaji su podvojeni, sretni 

zbog sačuvanih uspomena i zaustavljenih trenutaka 

zaboravimo da gledamo u prošlost, u ono što je nekada 

bilo i čega više nema. 

"Svaka je fotografija svjedodžba o prisutnosti", kaže 

Barthes nekoliko poglavlja prije. Ovom rečenicom 

podsjeća nas da smo prolazni, da postojimo u jednom 

trenutku, kao što je i sama fotografija trenutak, 

snapshot. 

Koreografija tijela 

Koristeći se vlastitim tijelom kao performativnim 

alatom u svojim radovima često se pozivam na druge 

autore/autorice i umjetnike/umjetnice. Imam folder u 

kojem se nalaze različite pozicije, položaji tijela koji me 

zanimaju, a koji bi mi mogli poslužiti u budućim 

radovima. U fotografijama položajem tijela ili suptilnom 

gestom referiram se na pojedine autorice i autore, ali i 

na prikaze tijela iz povijesti umjetnosti, religioznog 

slikarstva ili antičkog kiparstva. Izdvojila bih fotografiju 

"Majke migrantice" Dorothee Lang sa sugestivnim 

govorom tijela. U njezinoj ruci koja počiva na donjem 

dijelu brade iščitavam zabrinutost cijele generacije 

majki, prepoznajem geste svoje majke. Rad Pine 

Bausch ponukao me da oslobodim tijelo, da se krećem 

u svojim radovima te da dopustim tijelu da generira 

vlastita značenja koja dolaze iz nesvjesnog, iz kretnje, iz 

repeticije. Nedavno sam se upoznala s radom Lavinije 

Schulz, njemačke plesačice i glumice nevjerojatnog 

života koja je u plesu upotrebljavala ekstravagantne 

kostime slične ritualnim maskama. Zanimljivo mi je 

otkrivati nove umjetnice i umjetnike koji se bave 

performativnošću tijela, često i sama radim fotografije, 

uglavnom autoportrete, koji nemaju konceptualno 

polazište, već su samo ekspresije tijela. 

Lice kao lik kao dokument kao sjećanje 

Od čega su sastavljena naša lica? Ako bismo 

razmislili o svom nosu, svojim ustima, očima ili 

razmaku između ušiju, što bismo mogli reći? Nadalje, 

jesu li lica naša, pripada li moje lice meni ili je zbroj svih 

lica koja su došla prije mene? Uočavam majčinu kosu, 

očev oblik nosa, djedovu ušnu resicu, bakine jagodice... 

Shvaćam da je moje lice, iako specifično, sastavljeno od 

mnogih drugih. To znači da je i moje tijelo izdanak 

nekoliko generacija te da su moj karakter, intelekt, duh 

i seksualnost također u koleraciji s onima koji su mi 

prethodili. 

Obiteljsko stablo nije samo pokazatelj našeg 

rodoslovlja, ono nam može biti mapa pomoću koje 

možemo prepoznati uzorke ponašanja koje 

preuzimamo odnosno imitiramo od naših prethodnika 

i kakva su nam sjećanja prenesena. 

U nastojanju da razumijem prošlost svojih predaka, 

koja mi neminovno pripada, u svom trenutnom radu 

"Neustrašiva mladost" bavim se životom svoga djeda. 

Pregledavajući nakon njegove smrti njegovu ostavštinu, 

pronašli smo kutiju starih fotografskih negativa koje 

sam zatim skenirala i pregledala. Na tristotinjak 

209

fotografija ocrtao se njegov nama do tada nepoznat dio 

života. Mnogo je fotografirao, no pažnju su mi zaokupili 

autoportreti koje je radio, način na koji se na njima 

prikazivao i transformirao. Fotografiju je koristio kako 

bi dokumentirao svoj život, a fotografirao je i svoja 

ratna odličja, fotokopirao dokumente, lijepio isječke iz 

novina te naposljetku i napisao autobiografiju. 

Zanimalo ga je obiteljsko stablo te je u okvirima svojih 

mogućnosti obavljao istraživanja o porijeklu naše 

obitelji, ostavivši tako iza sebe veliki arhiv koji se za 

mene pokazao savršenom početnom točkom za novi 

rad. Ulazeći u dijalog sa svojim djedom, kroz njegovu 

ostavštinu, iznova sam upoznala njega, ali i samu sebe. 

Lice/tijelo/primjer 

"Kako je izgledalo moje lice prije rođenja mojih 

roditelja?" pitanje je koje se postavlja u zen koanu 

"Originalno lice", a ujedno je i naslov mojeg rada u 

kojem se bavim genealogijom, naslijeđem i arhivom. 

Po svojoj prirodi ovo pitanje zaintrigira um, ali ne 

zahtijeva intelektualan odgovor, jer on i ne postoji. 

Naglasak je na potrazi odnosno meditaciji nad 

pitanjem. Umjesto opisa mojeg rada pozivam čitatelja/ 

čitateljicu da odvoji nekoliko minuta, sjedne na tiho, 

udobno mjesto i razmisli o ovom pitanju. 

Tijelo jest tekst 

Prva mi je asocijacija – i ona koja mi nije izlazila iz 

misli dok sam tražila odgovor na postavljenu tezu – 

fotografija Jo Spence iz serije "Naratives of Dis-ease" 

(Exiled) iz 1990. godine. Autoportret prikazuje Spence 

kako otvara bolničku, zelenu halju i otkriva svoje nago 

tijelo, trup osvijetljen s desne strane prikazan od vrha 

nosa pa do iznad bedara s natpisom MONSTER na 

prsima. Njezina lijeva dojka operirana je, razlikuje se od 

desne, a iz popratnog teksta shvaćamo da Spence 

boluje od raka dojke. Kako i sama kaže, napisala je riječ 

MONSTER preko svojih grudi jer se osjećala 

monstruozno, osuđeno od strane društva zbog svoje 

dijagnoze. Njezino ranjeno tijelo stoji u suprotnosti s 

crnim žigom kojim je označeno, ona internalizira 

nametnuta značenja i prisvaja etiketu čudovišta. 

Višeslojnost fotografije ukazuje primarno na način na 

koji se tretira tijelo koje stari, nepoželjno u odnosu na 

mlada, jedra i fit tijela koja nas okružuju u javnom 

prostoru, ali i na odnos medicine prema tijelu. Spence 

je, objašnjavajući fotografiju, osjećala da se stalno mora 

ispričavati zbog svoje dijagnoze, i u bolnici na 

kemoterapijama i privatno. 

In tijelo 

Ako govorimo o tijelu koje je drugačije, onda 

moramo pretpostaviti da postoji jedno tijelo koje je 

normalno, ogledno tijelo prema kojem se mjere sva 

druga, no znamo da se takvo tijelo razlikuje ovisno u 

kakvoj se kulturi nalazimo i o kojem razdoblju 

govorimo. Prema tome percepcija poželjnog tijela 

podložna je mijeni, što jako dobro možemo vidjeti 

tijekom povijest prikazivanja ženskog tijela. 

Način na koji promatramo vlastito tijelo unaprijed je 

određen za nas društveno-kulturnim utjecajima. 

Odluke o našem tijelu donose se i prije rođenja pa je 

tako rod tradicionalno predodređen pridodavanjem 

roze boje djevojčicama, a plave dječacima. U svome 

radu nastojim tematizirati odnos prema vlastitom 

tijelu problematizirajući mitologizaciju ženskog tijela 

te dominantne strukture tjelesnosti. Kakvo je to 

poželjno žensko tijelo? Kakvo je tijelo nepoželjno? Što 

čini tijelo ženstvenim? Naposljetku kako razlučiti izbor 

od nametnutog, društvenog konstrukta i može li 

postojati takav odnos prema vlastitom tijelu? 

Off tijelo 

U istraživanju za svoj diplomski rad "F20.5" bavila 

sam se, između ostalog, reprezentacijom i 

vizualizacijom tijela u medicini te poviješću upotrebe 

fotografije u svrhe dokumentiranja pacijenata u 

mentalnim institucijama. Krajem 19. stoljeća francuski 

neurolog Jean Martin Charcot uvidio je važnost 

fotografije u svrhe istraživanja zdravstvenih stanja. 

Tijekom nekoliko godina i u suradnji s fotografom 

Albertom Londeom izdao je tri knjige o histeriji, 

psihijatrijskom poremećaju čiji je naziv danas vrlo 

rijetko u uporabi, potkrijepljene sa 119 fotografija 

pacijentica koje su manifestirale simptome 

spomenutog stanja. Njihova tijela fotografirana su u 

trenucima napadaja, zgrčena, sklupčana, ukočena, u 

ekstazi ili kontorzirana. Fotografiranje je bilo 

svojevrsni spektakl, poput predstave, simptomi su 

često bili umjetno inducirani, a pacijentice lišene 

dostojanstva i ljudskosti. U tekstu "Precarious life: the 

power of mourning and violence" Judith Butler navodi: 

"Pitanje tko će biti humano tretiran pretpostavlja da 

smo prvo postavili pitanje koga se računa i ne računa 

kao čovjeka", što me navodi na promišljanje o tome na 

koje načine vršimo nasilje nad Drugim tijelima te 

tretiramo li Druga tijela kao manje važna? 

210

PERCEPCIJA 

POŽELJNOG TIJELA 

PODLOŽNA JE MIJENI, 

ŠTO JAKO DOBRO 

MOŽEMO VIDJETI 

TIJEKOM POVIJESTI 

PRIKAZIVANJA 

ŽENSKOG TIJELA 

Ako govorimo o tijelu koje je drugačije, onda moramo 

pretpostaviti da postoji jedno tijelo koje je normalno, 

ogledno tijelo prema kojem se mjere sva druga, 

no znamo da se takvo tijelo razlikuje ovisno u kakvoj 

se kulturi nalazimo i o kojem razdoblju govorimo 

211

GG KOMENTAR 

Kad bi vam netko rekao da se vaše 

tijelo iskorištava kao instrument u 

politici, što biste pomislile? Bi li prvo 

pitanje bilo kako? Kad bi vam netko 

rekao da je način na koji izgledamo, 

volimo izgledati ili želimo izgledati 

nametnut kako bi naša tijela služila 

kapitalizmu, biste li se nasmijale? 

Dvije profesorice i znanstvenice 

otkrivaju nam koliko ima istine u tome 

da je žensko tijelo – taj prekrasni 

motiv udivljenja umjetnika – iskorišten 

za nečiji proit, politički ili inancijski 

tekst JELENA VELJAČA 

FOTOGRAFIJA: DEPOSITPHOTOS 

Discipliniranje 

ŽENSKOG TIJELA 

Činjenica je da žene do sredine 20. stoljeća 

nisu imale pravo glasa, što u prijevodu 

znači da su muškarci odlučivali o 

ženskom tijelu, zdravlju, životu. Taj je 

koncept toliko bizaran da je žene danas 

potrebno podsjetiti na tu povijesnu 

činjenicu – a čak i tada nonšalantno odmahujemo rukom kao 

da nas se danas ne tiče ta ideja da su muškarci odlučivali kako 

ćemo liječiti migrene ili menstrualne bolove, kako ćemo 

rađati, što nam je dostupno od alata potrebnih za brigu o 

svojem tijelu... Logično je pomisliti da je danas tretman žena, 

pa time i ženskog tijela, bolji nego ikada. Je li zaista tako? 

Ankica Čakardić, profesorica na zagrebačkom Filozofskom 

fakultetu, koja se među ostalim bavi i filozofijom roda, kaže: 

"Ono što nam se možda danas čini potpuno nevjerojatnim jest 

da je najteža i najnemilosrdnija eksploatacija ženskih tijela 

započela tek s kapitalizmom (dakle, otprilike od sredine 15. 

stoljeća). Dobro poznati mit o 'mračnom srednjem vijeku' i 

grubim feudalističkim vremenima prije kapitalizma empirijski 

i povijesno ne drži vodu. Primjerice, u feudalizmu je kućanstvo 

bilo i mjesto proizvodnje, rekli bismo 'radno mjesto', i u njemu 

se rutinski svakodnevni rad poput kuhanja, pranja odjeće i 

čišćenja cijenio baš kao i svaki drugi. Rani prijelaz iz 

feudalističkog načina proizvodnje na kapitalistički obilježen je 

brutalnim procesima specijalizacije rada, snažnim 

razdvajanjem intimnog kućanskog života i javnog radnog 

mjesta, gubitkom običajnih komunalnih prava, pojave 

privatnog vlasništva i monogamne nuklearne obitelji. To je 

prijelomna točka u kojoj se prvi put u povijesti na ženska tijela 

počelo gledati kao na neku vrstu 'uloga'. Ženska su tijela 

'korisna' samo ako su zdrava, pokorna, cis, heteroseksualna, 

ako su vezana za dom i brigu za obitelj te ako rađaju." 

U prijevodu, napredak civilizacije za ženska se tijela pokazao 

okrutnim. Čakardić naglašava kako su upravo s kapitalizmom 

počele i prve rigorozne kontrole ženskih tijela i biološke 

reprodukcije, progon "vještica" koje su odbijale biti isključivo 

majke i pokorna tijela. 

"Talijanska filozofkinja Silvia Federici spominje kako je u 16. st. 

pravno formuliran čak i 'reproduktivni zločin', kada je počelo 

strogo kažnjavanje kontracepcije i pobačaja. Situacija je odlazila 

toliko daleko da su u Njemačkoj i Francuskoj babice morale 

postati 'državne uhode', čiji se zadatak sastojao i u tome da 

prijavljuju žene kod kojih bi primijetile znakove laktacije. Naime, 

morao se znati status majke, doji li i taji li rođenje djeteta. 

Posljedica takvih politika bila je da se velik broj žena našao 

izložen progonu, pri čemu je tijekom 16. i 17. stoljeća više žena bilo 

pogubljeno zbog 'čedomorstva' nego zbog bilo kojeg drugog 

'zločina', izdvaja profesorica. No, kakva je situacija danas? 

212

U Hrvatskoj se još oporavljamo od slučaja Mirele Čavajde, žene 

kojoj je u kasnoj trudnoći dijagnosticiran smrtonosni tumor na 

fetusu i koja je podigla bunu zbog kršenja prava i praktički tjeranja 

hrvatskog sustava zdravstvene skrbi da rodi dijete i čeka da umre 

– iako to nije htjela, i po zakonu ne mora. Tisuće ljudi izašlo je na 

ulice diljem Hrvatske kako bi joj pružili podršku te zahtijevajući 

bolju zdravstvenu zaštitu kad se radi o ženskim tijelima. Vikale 

smo da želimo da nam vlada garantira zaštitu reproduktivnih 

prava: Čavajda je naposljetku prekid trudnoće morala obaviti 

u Sloveniji. Pogledajmo ne tako daleku Poljsku: za vrijeme 

smrtonosne pandemije koja je zaustavila svijet, deseci tisuća 

žena izašle su masovno na ulice u borbi za kontrolom nad svojim 

životima. Nisu uspjele, pa danas – zbog potpune nedostupnosti 

pobačaja – umiru zbog opasnih trudnoća. Sjedinjene Države? 

Gubi se pravo na pobačaj poništavanjem povijesne odluke u 

slučaju Roe protiv Wadea iz 1973. koja je jamčila pravo na pobačaj. 

"Pravo na pobačaj zapravo nikad nije do kraja izboreno, 

njime se uvijek licitira. Pravo na vlastito žensko tijelo jedno je od 

najmlađih i najkrhkijih prava, jedva je staro pedesetak godina", 

govori Čakardić i dodaje kako se iza svega skriva kapitalizam, 

koji doslovce ovisi o ženama i njihovu "radu iz ljubavi". 

"Zbog toga je važno osigurati uvijek dostupan set mitova i 

legendi o majčinstvu, obitelji i moralnoj ispravnosti koji nude 

besplatni skrbno-kućanski rad žena kako to ne bi morala 

rješavati država, poslodavac ili netko treći. Samo da se 

podsjetimo, više od 30 posto BDP-a osigurano je preko 

ženskog besplatnog rada, to doista nisu mali novci." 

Uz tijelo je neraskidivo važan izgled. Želite biti mršave, 

vječno mlade, ispeglane? S jedne strane, feminizam viče: mi 

možemo biti sve što želimo, a s druge – zašto većina žena želi 

izgledati kao "lutkica iz Trsta"? Velike grudi? Uzak struk? Lice 

bez bora? Kosa do Kardashian dupeta? Jesu li to istovremeno 

legitimne, ali i iskonstruirane potrebe? Na njima zarađuju veliki 

igrači: multinacionalne tvrtke koje su spremne na besramne 

načine plasiranja novih ideala ljepote samo zato da bismo tijela 

podvrgnule tretmanima. Kako se to može vidjeti na primjeru 

povijesnog tretmana ženskih tijela? Žene su tradicionalno 

odgajane da budu privlačne kao submisivne lutkice, izgladnjele, 

nemoćne, korzetom sputane wannabe princeze, mladolike 

Lolite, o kojima se mora brinuti netko drugi – muškarac ili 

država. Teško je ne pristati na tu vrstu subjektivizacije, jer inače 

odmah niste privlačne ili normalne. Ako u toj borbi i uspijete, 

zauvijek ste osuđene na marginu u kojoj će vas pokušati raznim 

mainstream, političkim udarcima oslabiti. Bit ćete proglašene 

jalovom, histeričnom, homoseksualnom, ludom. Istovremeno, 

ako žena nije plodna i ovisna majka, kojom vladaju svećenik, 

otac i/ili suprug, ona smije biti prostitutka, stvorena za 

utaživanje muške žeđi – nikako za vlastiti proboj u prostor 

moći. Postoji glasna teorija o tome kako je u pitanju 

ženomrštvo. 

"Premda su žene i prije kapitalizma bile ubijane, silovane, 

spolno sakaćene, premlaćivane, prisiljavane na pobačaj i 

prisiljavane na porod, s kapitalizmom muško nasilje prema 

ženama dobiva svoju novu formu i osnovu u kontekstu 

nuklearne obitelji, braka i besplatnog kućanskog rada. Stoga, 

to što su žene u kapitalizmu u podređenom položaju nije 

isključivo posljedica 'rodnog sukoba' ili neke muške 

ontogenetske zavjere protiv žena. Ovdje se svakako radi i o 

novcu i sistemskim razlozima koji potiču nasilje. Zato nas ne 

treba čuditi da se npr. i žene na moćnim pozicijama ne zalažu 

za feminističke ciljeve, baš kao i činjenica da među 

muškarcima postoje feministi", tumači Čakardić. 

Maša Grdešić, hrvatska autorica i feministkinja koja se bavi 

pitanjem položaja ženskog tijela danas i time zašto 

kapitalizmu toliko odgovara ženska opsesija "savršenim" 

heteronormativnim tijelom kaže kako potrošačka kultura, iako 

se obraća svima, posebno važnu zadaću ima u dodatnoj 

kontroli ženskih tijela. 

"Formula je dobro poznata: žene treba držati u stalnom 

stanju nezadovoljstva vlastitim tijelom te im zauzvrat nuditi 

skupa i većinom neučinkovita rješenja. Ovdje je discipliniranje 

ženskih tijela isprepleteno s proizvodnjom tjeskobe oko 

održavanja savršenog doma. Idealno tijelo i savršeni dom i 

dalje su oblici ženskosti koje naše društvo najviše potiče i 

nagrađuje te su opet vezani uz privatnu sferu. Što žene više 

broje kalorije i misle na najbolju metodu čišćenja pećnice, to će 

imati manje vremena razmišljati o svojim pravima." 

Ta zamućena, ali zapravo direktna veza 

između politike te onog što smatramo 

lijepim i što želimo raditi sa svojim tijelima 

(zavoditi, rađati, pokazivati, mršavjeti, 

dotjerivati) najbolje objašnjava bitku koja 

bjesni između liberalnih političkih platformi 

te "tradicionalnih" stranaka pod utjecajem religije. 

Grdešić o tome zašto je toliko važna kontrola nad ženskim 

tijelom kaže: "Kad se govori o kapitalizmu kao ekonomskom 

sustavu, većinom se misli na radnu snagu uključenu u 

proizvodni rad, no u temelju kapitalizma nalazi se podjela na 

javnu i privatnu sferu, pri čemu je povijesno javna sfera vezana 

uz tzv. proizvodni rad koji uglavnom obavljaju muškarci izvan 

doma, dok je privatna sfera povezana s tzv. reproduktivnim 

radom, odnosno kućanskim poslovima, brigom i skrbi za 

djecu, starije i bolesne, što ga žene besplatno obavljaju unutar 

doma. Podjelu na javnu i privatnu sferu, odnosno plaćeni i 

neplaćeni rad, pratile su i zakonske odredbe koje su ženama 

zabranjivale posjedovanje imovine i potpisivanje ugovora te ih 

tako i doslovno pretvarale u vlasništvo muževa. Javna se sfera 

u međuvremenu nije značajno reformirala te je i dalje 

strukturirana 'maskulino', što znači da većina karijera još 

uvijek podrazumijeva autonomnog radnika koji nema drugih 

obiteljskih obaveza osim da zarađuje novac. Ženama je tako 

najčešće otežano manevriranje javne sfere, gdje su suočene sa 

slabije plaćenim poslovima, razlikom u plaćama, seksualnim 

uznemiravanjem te napetošću između rađanja i odgoja djece s 

jedne strane te napredovanja u karijeri s druge. Kapitalizam se 

nastavlja oslanjati na reproduktivni rad i u vremenu u kojem se 

žene sve više ekonomski osamostaljuju. Brojnim političkim 

akterima odgovara održanje ovog statusa quo. Želja za 

kontrolom ženskih tijela uvijek je bila neodvojiva od žudnje za 

kontrolom rađanja, te u širem smislu života i smrti, kao i 

odlučivanja o tome koji su legitimni, a koji nelegitimni oblici 

života. Danas aktualni desni populistički pokreti uz podršku 

Katoličke Crkve pokušavaju javnost uvjeriti da se izvor 

društvenih i ekonomskih kriza ne nalazi u kapitalizmu, već u 

povećanju ženskih i LGBTQIA+ prava, inzistirajući na 

zadržavanju tradicionalnih rodnih uloga te odvojenosti javne i 

privatne sfere. Na taj način, uz političku moć koju osigurava 

nadzor nad rađanjem, ostaje neupitan i njihov povlašten 

ekonomski status utemeljen na neplaćenom, potplaćenom i 

obezvrijeđenom radu marginaliziranih društvenih skupina." 

213

GG FUTUROLOGIJA 

Što nam nosi budućnost? 

O NEIZVJESNOSTI SUTRAŠNJICE, NAJVEĆIM RANJIVOSTIMA DRUŠTAVA 

Razvoj tehnologije i razvoj društva često ne idu "u korak" pa se veliki dio 

rasprava futurologa vrti oko pitanja o potencijalima – onima koje gubimo, 

ali i kako osloboditi one koji "dolaze". Postoji li neka opća formula 

otkrivaju nam vodeći umovi futurologije – Mike Walsh i Daria Krivonos, 

koji su nedavno gostovali na konferenciji "Future Tense" u Zagrebu. 

FOTOGRAFIJA THOMAS WIMDFELD SCHMIDT 

DARIA KRIVONOS 

Neizvjesnost 

krije potencijal 

za bolji svijet 

Uz iskustvo u upravljanju 

strateškim rizicima, izvršna je 

direktorica Instituta za studije 

budućnosti u Kopenhagenu. 

Ona je Daria Krivonos i čvrsto 

vjeruje da su upravljanje 

kratkoročnim rizicima i gledanje 

izvan horizonta neposrednog 

planiranja jednako bitni pristupi 

upravljanju organizacijom kroz 

neizvjesnosti budućnosti. Koautorica je izvješća "Novo doba 

trgovine: Trendovi i pokretači koji oblikuju svjetsko 

gospodarstvo" (2018.). Razgovarali smo o (ne)izvjesnosti 

sutrašnjice, ranjivosti suvremenog društva, ali i neutralnoj 

budućnosti. Velike teme, ukratko! 

Koje su najveće neizvjesnosti budućnosti – koje bismo 

trebali tražiti ili ih se čak – bojati? 

- Prije svega, iako je to čvrsto urezano u našim mozgovima, 

trebali bismo ipak pokušati ne bojati se neizvjesnosti. Ona 

krije potencijal za bolji svijet, za nova rješenja trenutnih 

problema. Pruža nam prostor da razmišljamo drugačije i 

aktivno kreiramo budućnost koju želimo, za razliku od 

"izvjesnosti", na koju ne bismo mogli utjecati – zamislite kako 

bi to bilo dosadno. No, neke od neizvjesnosti koje mi sada 

privlače pažnju jesu tektonski pomaci u geopolitičkom 

krajoliku, zapravo kako će tehnološki razvoj promijeniti 

ukorijenjenu dinamiku u društvu (ne samu tehnologiju). To je 

također promjena naše zdravstvene paradigme ne samo u 

svjetlu golemih količina podataka koje prikupljamo nego i 

pažnje koju posvećujemo svom tijelu. 

Vaša stručnost prvenstveno leži u gospodarstvu, 

geopolitici, trgovini, upravljanju rizicima, klimi i okolišu – 

koja je "dijagnoza" budućnosti kada se sve te spoznaje 

kombiniraju iz različitih perspektiva? 

- Ovo je sjajno pitanje jer mi omogućuje da podijelim svoja 

razmišljanja o "različitim perspektivama" koje su u stvarnosti 

dio istog ekosustava. One su međusobno povezane i samo u 

kombinaciji oblikuju pogled na budućnost koju pokušavamo 

istražiti. Primjer može biti činjenica da je tehnologija 

napravila velike promjene u razvoju samovozećih vozila, testni 

modeli prošli su tisuće milja, prikupili smo znatnu količinu 

podataka o njihovim performansama, a društvo ipak nije 

spremno za njih te političari ne uspijevaju provesti politiku 

koja omogućuje njihovu širu primjenu. Na kraju gubimo godine 

potencijala koji smo mogli iskoristiti u pogledu učinkovitosti i 

klimatskih rezultata. Opet, svaki trend i "perspektiva" imaju 

svoje razloge za razvoj na određeni način, ali da smo ih 

promatrali izolirano, došli bismo do sasvim drugačije slike 

budućnosti od one koja se pokazala. 

Koje su najveće ranjivosti naših suvremenih društava? 

Jesmo li povezani kao što se čini? 

- Da, sve smo više povezani. Ako ništa drugo, pandemija 

je to dokazala. Virus se može probuditi u Cape Townu, 

doručkovati, uskočiti u avion, ručati u New Yorku i završiti dan 

u Singapuru na večeri i piću. Naše su najveće ranjivosti naš 

neuspjeh i naša pristranost u pristupima razmišljanju o 

budućnosti. Imamo očite slijepe točke, no odbijamo ih riješiti. 

Budućnost je neutralna? Što to zapravo znači? 

- To znači upravo to. A može se tumačiti na više načina, 

tj. u (gotovo) svim budućnostima ima pobjednika i gubitnika, 

pa se može reći da je neutralna. Osim toga, stojeći danas i 

gledajući u budućnost, sve što vidimo su trendovi. Oni se tek 

moraju razviti, dobiti brzinu, sudarati se, promijeniti smjer i 

oblikovati stvarnost. Tako da u ovom trenutku ne postoji jedna 

budućnost. Imamo priliku aktivno sudjelovati u njezinu 

oblikovanju, bilo u nešto dobro bilo u nešto loše, za sada je 

samo po sebi neutralno. 

214

azgovarao SRĐAN SANDIĆ 

I BUDUĆIM POTENCIJALIMA 

MIKE WALSH 

Opasna pitanja kao 

ključ budućeg razvoja 

Mike Walsh je futurolog, globalni nomad i izvršni direktor 

globalne konzultantske tvrtke Tomorrow, koja se bavi 

svojevrsnim projektiranjem, osmišljavanjem tvrtki za stoljeće 

pred nama. Autor je tri bestselera: "Algoritamski vođa", 

"Futuretainment" i "Rječnik opasnih ideja". Pisao je ili piše za 

niz međunarodnih publikacija uključujući "Inc. Magazine", 

"BusinessWeek", "Forbes" i "Wall Street Journal". Govorio nam 

je o sutrašnjici, neoslobođenim potencijalima i "gdje" radimo 

nakon pandemije. 

Budući da ste CEO tvrtke Tomorrow, ne mogu si dopustiti 

da vas ne pitam – kako definirate "sutra"? 

- Odabrao sam naziv "Tomorrow" jer za mene taj naziv 

predstavlja paradoks između biti u budućnosti i biti joj 

dovoljno blizu da te tjera na akciju. Shvatio sam u razgovoru s 

ljudima da, primjerice, osobama koje govore španjolski jezik 

mañana (sutra) znači nešto sasvim drugo, tj. da vjerojatno 

neće ništa napraviti (šala). Ideja o "Tomorrow" je ideja o 

stvaranju bliskosti budućnosti. Također, budućnost nije nešto 

neizbježno, nego proizlazi iz naših sadašnjih odluka. 

Moramo preispitati kako i gdje radimo – što je veći 

problem? 

- Bilo je puno rasprava o radu na daljinu. Smatram da je to 

za mnoge od nas bio intrigantan društveni eksperiment u 

kojem smo si morali postaviti ključno pitanje: "Što se događa 

kada napustiš ured i nastojiš odraditi svoj posao uz djecu, 

kućne ljubimce i sav kaos u svakodnevnom životu?" Osim toga, 

moraš imati uključenu kameru koja prati kako reagiraš te 

izgledaš li primjereno ili ne. U jednu ruku, rad na daljinu je 

mnoge spasio od putovanja na posao, dok je za druge 

predstavljao veliki izazov. Prema mom mišljenju promjena se 

nije dogodila u pogledu toga gdje radimo, nego kako radimo. 

Vjerujem da je ovo samo početak istraživanja kako će se u 

budućnosti promijeniti organizacije i radna mjesta. Ne radi se 

samo o tome da sada možemo raditi posao izvan ureda, nego 

ćemo se zapitati što je uopće ured. Što je zapravo organizacija? 

Kako ćemo donositi odluke? Što znači karijera? Hoćemo li i 

dalje jednako razmišljati o radnim pozicijama i titulama? 

Pandemija nas je natjerala da se zapitamo vrlo zanimljiva 

pitanja o načinu rada, a mislim da zapravo tek počinjemo 

odgovarati na njih. 

Kako osloboditi naš budući potencijal? 

- Najbolji je način za postizanje budućeg potencijala, bilo da 

se radi o pojedincu bilo o organizaciji, postavljanje tzv. opasnih, 

nelagodnih pitanja. Opasno pitanje znači izazivanje nelagode 

kod ljudi kojima je pitanje postavljeno, jer predstavlja direktan 

izazov statusu quo, tj. standardnom razmišljanju i 

tradicionalnom načinu rada. Mislim da je Oscar Wilde rekao: 

"Sve su dobre ideje opasne." Vjerujem kako nas postavljanje 

nelagodnih pitanja vodi prema novim perspektivama, što je 

dragocjen način postizanja budućeg potencijala. 

Što biste rekli da je najveći izazov u ovom kriznom 

razdoblju? 

- Trenutačno nam je najveći izazov proći kroz dan što 

uspješnije te donositi svakodnevne odluke u neizvjesnom 

vremenu. Ponekad je teško stvoriti nove aktivnosti kada 

postoje dokazi o patnji i kaosu koji se događaju. Nažalost, 

morat ćemo se s vremenom prilagoditi jer trenutačno 

doživljavamo veliki stres. Svaki mjesec ili dan događa se nešto 

drugačije što nam otežava planiranje. Mogućnost donošenja 

dobrih odluka u neizvjesnim vremenima postat će ključna 

vještina za lidere. Tijekom pandemije naglašavao sam da 

treba pogledati ljude oko sebe koji se znaju prilagoditi i "biti 

hladne glave". Njih ćemo trebati u budućnosti, jer ovo nije 

zadnja kriza koju ćemo doživjeti. 

Govorili ste o pojavi generacije UI - možete li nam reći 

više o njima? 

- Za sve koji imaju malu djecu, ova je tema zanimljiva već 

nekoliko godina. Svi oni koji su s djecom morali proživjeti 

karantenu, zapravo su gledali generaciju koja odrasta sa setom 

digitalnih iskustava koja su oblikovana pomoću baza podataka i 

umjetne inteligencije. Vaša djeca ne slušaju samo glazbu, oni 

slušaju Spotify; ne gledaju televiziju, oni gledaju YouTube; ne 

igraju se s vršnjacima, nego igraju Minecraft... Sve to stvara 

potpuno novu generaciju koja ima potpuno drugačija očekivanja 

o svijetu rada. Kako ta generacija odrasta i počinje razmišljati o 

karijerama, njihova očekivanja o dizajnu usluga te odanosti 

brendovima bit će drastično drugačija od prethodnih generacija. 

215

GG PR 

"Innamorata" je kolekcija nakita brenda De'llure koja će vas 

podsjetiti da trebamo biti zaljubljeni - u ljeto, život, nakit. Zlatni 

sjaj na minimalističkom dizajnu idealno će se uklopiti u ljetne 

kombinacije, ali raskošne ogrlice, narukvice, prstenje i naušnice 

nastavit ćemo nositi i nakon sunčane sezone. Komadi su 

izrađeni od nehrđajućeg čelika kojem je dodana 14-karatna 

pozlata, a cijela kolekcija je upotpunjena poludragim kamenjem 

kao što su oniks, malahit, akvamarin, apatit, lapis i amazonit. 

Zaljubili smo se u maksi, svilenu haljinu 

američkog brenda Cult Gaia koji već 

godinama oduševljava ženstvenim 

modelima, a od ove sezone njihova je 

ponuda dostupna i u MARIA STORE 

trgovinama u Zagrebu i Dubrovniku. 

Uz već dobro poznata imena luksuzne mode 

kao što su Balenciaga, Saint Laurent, 

Givenchy, Chloé, Celine, Loewe, Gucci i 

Bottega Veneta, u asortiman su stigli novi 

favoriti fashionistica diljem svijeta - 

brendovi Magda Butrym, 

Nensi Dojaka, The Attico te Burberry. 

LJETNU ČAROLIJU OŽIVITE UZ NOVE MODELE 

ŽENSTVENIH HALJINA MODNE KUĆE C&A. ŠARENE, 

CVJETNE, LEPRŠAVE KREACIJE LAKO ĆETE 

KOMBINIRATI ZA SVAKU PRILIKU - OD PLAŽE, ŠETNJE 

OSUNČANIM ULICAMA PA SVE DO LJETNE ZABAVE. 

SVOJU NOVU HALJINU OD 100 % ORGANSKOG 

PAMUKA MOŽETE NOSITI U KOMBINACIJI SA 

SANDALAMA I KOŽNOM JAKNOM KADA LJETNE NOĆI 

ZAHLADE, A IDEALNE SU I ZA POSLOVNI LOOK U 

MODNOM SPOJU S OVERSIZED BLEJZEROM. 

AKO STE U POTRAZI ZA 

VRHUNSKIM SATOM, U 

BUTIKU MAMIĆ 1970 

POTRAŽITE LINIJU 

TUDOR ROYAL U 

ČIJOJ SU PONUDI 

MODELI KOJI 

SPAJAJU KLASIKU 

S PRISTUPAČNIM 

SPORTSKIM CHICOM TE 

DONOSE PRVOKLASNE 

PERFORMANSE 

I PROFINJENU 

ESTETIKU. 

216

Rosé Premium 

Vinarije Kutjevo 

svojim je 

vibrantnim 

karakterom osvojio 

nepca žirija na 

prestižnom 

natjecanju Vinalies 

Mondial du Rosé, 

a vas će zavesti 

svojom ružičastom 

bojom i prozračnim 

notama zbog kojih 

je savršeno 

osvježenje za 

ljetne večeri. 

UPOTPUNITE SVAKI LJETNI STYLING NAKITOM 

ZLATNOG SJAJA KOJI SAVRŠENO PRISTAJE 

PREPLANULOM TENU. IZ ŠIROKOG HORA PLUS 

IZBORA IZDVAJAJU SE POSEBNE OGRLICE 

AMERIČKOG BRENDA FOSSIL. 

Hoop naušnice 

doživjele su veliki 

povratak, a mi volimo 

one koje spajaju 

tradiciju i suvremeni 

dizajn. Na listi želja se 

nalaze premium 

naušnice 

Zlatarne Dodić. 

HÅRKONTROLL® 

SPREJ ČINI KOSU JAČOM I 

SJAJNIJOM, UNOSI RAVNOTEŽU I 

KORIGIRA NEUKROTIVE I 

BEŽIVOTNE VLASI. SADRŽI 

KOKTEL SASTOJAKA KOJI 

DOPRINOSE HIDRATACIJI, SJAJU I 

SNAZI KOSE, DOK RICINUSOVO I 

ARGANOVO ULJE STIMULIRAJU 

RAST FOLIKULA DLAKE. 

Romantični šibenski botuni, nježne 

rećine, upečatljive dalmatinke i 

prepoznatljive konavoske verižice dio su 

kolekcije "Heritage" brenda Zaks koja je 

u potpunosti izrađena u Hrvatskoj, a 

inspirirana elegancijom i vječnošću 

hrvatskog tradicijskog nakita. Svaki 

komad donosi dašak povijesti i 

znamenitosti te pokazuje kako je moguće 

spojiti suvremenost i tradiciju. 

Jedinstveni probiotik 

Biorela® Total može se 

pohvaliti s 15 sojeva dobrih 

bakterija koje su zadužene za 

održavanje zdravlja crijeva, 

imuniteta, kao i za dobar 

osjećaj svakoga dana. 

217

GG CRTEŽ NA KRAJU 

Moj trbuh 

je izdajica 

Ilustratorica Maya Beus u novoj 

kolumni dekonstruira "oružje" koje 

je s bivšim partnerom koristila 

kontra svoje sreće i zadovoljstva 

Godine i godine kompleksa, straha, užitka, 

srama, divljenja, tesanja, žudnje i ljutnje 

pripremile su me za ovaj trenutak. Koliko 

god to paradoksalno zvučalo, godine 

skrivanja iza vlastitog tijela. Godine 

svaljivanja svakog problema na moje tijelo. 

Odlučila sam podijeliti nešto što je meni bila prekretnica u 

odnosu prema vlastitom tijelu. Prije nešto godina, sretna i 

vesela, i kako to već biva kad nam rane biraju partnere, 

zaljubila sam se u nekoga tko će sve svoje komplekse 

usmjeriti na kritiziranje mojeg izgleda. Čovjek na neku 

foru nije imao niti jednu primjedbu na bilo što u vezi s 

mojim ponašanjem ili mojom osobnosti. Isključivo 

izgled! Kao i svako (emocionalno) maltretiranje, 

počelo je polako. Gotovo da nisam bila sigurna da se 

događa. Onda je malo pomalo postalo svakodnevno. 

Držao je svoju pažnju i ljubav da vise ispred mene 

kao mrkva. Bili su obećana nagrada za moje 

smanjivanje. Moj karakter s druge strane takav je da 

bih radije skočila sa zgrade nego pustila da me 

netko oblikuje prema svojim željama. 

Ako će itko se koristiti mojim tijelom kao 

sredstvom kontrole i kritike, to ću biti ja. On, 

naravno, nije radio ništa što ja nisam već 

radila sama sebi i možda sam baš 

zato od početka znala da su to prazna 

obećanja – da ljubav neće doći kad se 

ispune uvjeti. Instinktivno sam znala da 

s druge strane nema ničega. 

Godinama sam zahtijevala od sebe da se 

smanjim. I doslovno i metaforički. Da se 

namjestim u standarde veličine i oblika i 

obećavala samoj sebi ljubav kad to 

postignem. Obećavala sam samoj 

sebi da će, kad to ispunim, sve 

biti dobro. Bit ću sretna, 

imat ću bolji ukus, 

zarađivat ću više, 

više ću putovati, 

znat ću postavljati granice, izražavati osjećaje primjereno i 

pravovremeno. Život će biti dobar. 

Sve ove divne stvari, vjerovala sam, postat će moje jednom 

kad moje tijelo bude manje. Uže. Zaglađenije. Kad moj trbuh 

više ne bude zauzimao mjesto u prostoru, nego kad se vrati u 

mene. Kad prestane odavati da sam bila tužna i gladna ljubavi. 

Moj trbuh je izdajica. Bio i ostao. Ako ste do ovdje došli, možda 

se pitate gdje je happy end? Gdje je ono kad ona pronađe 

sebe i shvati kako su to sve gluposti i da je divna. Ako ćemo se 

držati rom-com pravila, glavna junakinja upozna i novog 

partnera koji je voli točno onakvu kakva jest? 

Happy enda i ima i nema. Veza je završila jer sam, 

možda prvi put u životu, stala na svoju stranu. 

Izabrala sam sebe umjesto njega. Kad je on 

počeo obećavati sve stvari koje sam sama sebi 

obećavala, postalo mi je bolno očito koliko je to besmisleno i 

lažno. Odjednom sam mogla kristalno jasno vidjeti sve 

manipulativne, podle, niske trikove koje sam sama sebi 

podvaljivala. On je bio ogledalo mene. Sve ovo što sad tu pišem 

mogu verbalizirati jer sam imala to iskustvo reflektiranja. 

Naravno, nisam ni prva ni zadnja koja je u nekom trenutku 

imala partnera koji kritizira njezin izgled. Događa se to i 

muškarcima i ženama. Taj dio ne samo da nije jedinstven 

nego je gotovo banalan koliko je svakodnevan i sveprisutan. 

Ono što smo i ja i on koristili protiv mene jest sram. Vlastito 

tijelo kao oruđe srama. Sram od vlastite nesavršenosti, od 

vlastitih nedostataka i manjkavosti. Sram od toga što me nije 

lakše voljeti. Ali u trenutku kad sam pogledala taj sram u oči, 

kulisa se srušila. 

Prije nekoliko godina bilo bi mi nezamislivo javno 

govoriti o mojim tjelesnim kompleksima i kritičnim 

partnerima. I to ne samo javno nego u magazinu, 

čitateljima za koje mi je bitno da misle o meni 

najbolje. Da vjeruju kako me ne muče tako 

banalne djetinjaste boljke. Da misle da se 

nikada ne bih uplitala u takve odnose. 

Jer ja sam žena koja drži do sebe, zar ne?! 

Prave feministkinje ne daju tamo nekim 

likovima da ih kritiziraju i 

omalovažavaju. Prave umjetnice ne 

preskaču ugljikohidrate i ne uvlače 

trbuh. Kad evo mene. 

Crtanjem sam naučila vidjeti tijelo iz 

tisuću različitih kutova. Vidim ga kao 

čistu anatomiju, kao volumen, kao 

linije, geste, kao energiju, kao 

osjećaje. Vjerujem da imam dosta 

širok pojam toga što može biti 

lijepo. Drugim ljudima s lakoćom 

dajem luksuz veličina i oblika. Debelih 

bedara, kratkih nogu, i velikih i malih 

cica, trbuha i rolica, podbradaka i 

celulita. Vjerujem da ću s vremenom i 

sebi biti voljna dati tu istu slobodu. I 

možda stvarno nisam ništa od ovih 

etiketa. Možda nisam ni cool, ni prava 

feministkinja, ni prava umjetnica. Jedino 

što sad znam jest da to nema veze s 

mojim trbuhom. 

218

Gloria Glam 087

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?