Gloria Glam 086

Arija Rizvić
Ariju Rizvić znamo kao lice iz sapunice, lice iz
zabavnog showa "Zvijezde pjevaju" (u kojem
je i pobijedila), ali veliki obrat dolazi uvijek u
drugom dijelu rečenice: ona nije starleta,
instagramuša, kako bi joj tepali šovinistički
bijesni dinosauri, ona je i kazališna redateljica,
koja bez opravdanja spaja glamur s dubokim promišljanjem
umjetnosti. Mnogima se podigla obrva kad je ravnatelj
drame Ivica Buljan pozvao Ariju da režira tekst Tene Štivičić o
borbi s neplodnošću, i zbog stila, i zbog njezinih godina.
“I ja sam mislila da će me ta prilika dočekati s 37, a ne s 27
godina. Meni je osobno i redateljski bilo izazovno režirati ovaj
tekst baš iz pozicije mlade žene koja je tek na pragu tridesetih i
koju će za koju godinu zapljusnuti taj val, ta ista pitanja koja
muče glavno lice komada Evu. To su pitanja o roditeljstvu,
braku, majčinstvu. 'Kad ćeš pred oltar?' Ili: 'Kad će beba,
vrijeme vam je?' A predstava 'Da sam ptica' inspirirana je
stvarnom pričom mojih roditelja koji su bili izbjeglice iz BiH
90-ih, za vrijeme rata. Predstava tematizira izbjeglištvo i
nastala je prema tekstu Nikoline Bogdanović i iskustvu glavnih
glumaca Darije Lorenci Flatz i Tarika Filipovića koji su u njega
utkali svoje osobne priče vezane
uz rat i BiH, kao i razne situacije
mojih roditelja. Tako smo stvorili
našu fiktivnu priču o bračnom
paru koji na pragu svojih 30-ih s
kćeri napušta svoj dom, snove i
odlazi u Beč, gdje pokušavaju
ponovno izgraditi život. Jako mi
je važno bilo napraviti ovu
predstavu. Ja sam se rodila 1993.
u Rijeci, ali posljedice rata sam
itekako osjećala već kao dijete na
svojoj koži. Moji roditelji su izgubili
najbliže članove svoje obitelji u
ratu i, naravno, to je samo jedna
od tužnih priča kakvih je mnogo u
raznim obiteljima i, evo, ne mogu
vjerovati da je moja predstava
'Da sam ptica' upravo toliko
aktualna danas, u momentu kada
smo svjedoci novih besmislenih
ratova i kada mnoge ljudske
duše ponovno lutaju svijetom u
potrazi za mirom i novim
domom. Godinama sam osjećala i
strah i nelagodu ovu priču dijeliti s
drugima i često sam se susretala i
s predrasudama o izbjeglicama
koje su me jako boljele i ponekad
izazivale i sram, pogotovo kao
dijete koje tada nije puno znalo.
Nevjerojatan je spoj koji
Arija emanira: prkos mladosti koji
se ne želi odreći glamura, prava
da nosi visoke potpetice i
dizajnerske haljine, a pamet i
iskustvo žene koja se hrabro lovi
u koštac s temama i tekstovima
koji su presudni za moderno
društvo i naš identitet.
“Naravno da sam se susretala i susrećem se s nekom vrstom
predrasuda u kazališnim krugovima na temelju izgleda i
ovakvih, po njima, showbiz 'iskoraka'. Još na Akademiji je
mnogima bilo neobično što dođem na ispit ili na probe s
nalakiranim noktima i make-upom i visokim potpeticama jer se
to po njima ne uklapa u 'imidž redatelja' i 'intelektualca'.
Grozim se takvih stavova i mislim da im nije mjesto ni u jednoj
branši. Moramo poštovati različitost i nikad na temelju nečijeg
izgleda i vanjštine procjenjivati i podcjenjivati nečiji rad i talent.
Uživam u modi, frizuri, make-upu, od toga nikad ne bih
odustala i to ne umanjuje moj umjetnički rad. Volim se lijepo
obući i našminkati i za probu, ne volim raditi u trenirci, odjenem
se upravo onako kako bih se obukla da idem i na kavu u grad."
Predstavu "64" možete pogledati u HNK Zagreb, samo,
pripazite, karte su rasprodane tjednima unaprijed. "Da sam
ptica" možete pogledati u Kazalištu Vidra u Zagrebu pa
provjerite kada igra sljedeći put. A "Ženski orkestar"
(tekst Jean Anouilh), nova Arijina predstava, s isključivo
ženskom postavom, u ožujku ima premijeru u HNK Šibenik.
Pretpostavljamo da će Arija biti odjevena u Krie dizajn, koji joj
je, kaže, trenutačno jako zanimljiv vizualno.
Hlače na crtu i bijela košulja Varteks
80