Gloria Glam 086

Proljetni broj 2022. Proljetni broj 2022.

05.11.2022 Views

Vježbaš jer imaš komplekse? To mi je baš... ne mogu ni naći riječ koja nije politički nekorektna da je iskoristim. Vježbam jer je to higijena. Jer je to disciplina. Zdravlje. Na kraju krajeva, ti si jedna od rijetkih osoba koja vježba kao ja. Mislim da si me zapravo htjela pitati zašto se toliko hvalim mišićima. Tu ti imam jednostavan odgovor. Zbog ega i taštine. Znam da dobro izgledam. Nisam odrastao kao zgodan tinejdžer i volim danas na pragu četrdesete čuti da sam nekome savršen. Ujedno smatram i da sam dobar primjer današnjim klincima koji "puše" rubne ličnosti, šmrču speed i voze pijani. Ja, eto, treniram, radim, čitam i šetam pse, i idem ljudima na živce. A iznutra radim toliko na sebi da sam napravio još jedan puni krug i sad se opet ne volim jer sam kopajući našao sve, sve, sve, laži i mane koje prikrivam. I ulazim u novi ciklus. Ali polako prihvaćam i njih kao svoje. Iskreno, zavidim ljudima koji ne rade na sebi. Možda je taj rad na sebi potpuno precijenjen. Možda nismo na planetu da bismo toliko mislili o svemu. Moja duša nekako ne zna drugačije. Čega nema u tvom životu? Što nedostaje, ako išta? - Smijeha. Opuštenosti. Spontanih večera dokasna. Ljudi. Da pogledaš moj dnevnik do kraja ove godine, samo vapim za tim. Za bukom, za velikim stolom, za rukama u kojima su čaše vina, za pričama, ludim smijehom... Ali što ću kad mi je teško s ljudima. Ne mogu podnijeti upadanja usred rečenice, tipkanja po mobitelu, ogovaranja, ljubomoru, a ne sjećam se kad sam zadnji put bio u društvu koje se nije svelo na to. Ne cijenim većinu ljudi s kojima završim u društvu, iskreno. Ne mogu više slušati ljude kako kritiziraju druge iza leđa pa ih grle i ljube za story. Pa biram tebe i još nekoliko ljudi, biram roditelje, biram posao, pse, svoj dom i šumu. To je moja sigurna zona ugode. netko tko voli raditi i mora raditi. Čekati ulogu koja će mi donijeti nagradu smatram privilegijom koju nemam. A možda si je priuštim radeći tempom kojim radim. Možda ću dogodine moći reći: "U redu, financijski sam na mjestu gdje mogu zaštititi i sebe i ljude oko sebe i sad mogu neke stvari i odbiti". Želiš li biti otac? - Moj odgovor je uvijek automatski - ne. Iako mislim da se samo ne usuđujem imati tu želju. Koje su tvoje borbe? O čemu bi volio, kao javna osoba koja nosi određenu odgovornost prema publici koja te prati, pokrenuti raspravu? Na koje bi probleme u društvu volio ukazati? I imaš li uopće potrebu za tim? - Znaš što... S pisanjem dječjih knjiga došla je ta divna spoznaja da empatijom, pozitivom i nekim moralnim konstantama mogu utjecati na najmlađe. I to mi je super. To ima svoju težinu. Ljepotu. Vrijednost. I time je prestala moja bitka za raspravama. O manjinama. O ovome. O onome. Moj mikrosvijet manjina je za koju ću se boriti rukama i nogama, a za ostalo neka se bore neki plemenitiji ljudi. Ja sam odlučio biti sebično sretan. Vježbaš redovno i paziš na to kako izgledaš. Koji su tvoji kompleksi? Jesu li teretana i rad na mišićima bijeg od rada na onom "unutra"? Kojim se treningom koristiš za dušu? - Ej, ljubavi, pa ne možeš me ti to pitati. To ne prihvaćam. SLAVKOVA PITANJA TIHANI Bi li se usudila sama sebe smjestiti u vrh hrvatskog glumišta ili ćeš se praviti fina? Ako ne, zašto, što je to u hrvatskom odgoju što nas koči da sami sebi kažemo: "Ej, je... si"? - Znaš što, nije da sam lažno skromna, ali zbilja zazirem od epiteta kao što su "najbolja", "vrh", kao što si napisao, i slično. Iskrena ću ti biti, ne znam je li to manjak samopouzdanja, odgoj, društvo, naš posao, koji je specifičan, ali sklonija sam umanjiti samu sebe nego dičiti se uspjesima. Valjda računam na to da ako dobro radiš svoj posao, da se to i prepoznaje. Da postoji poštovanje, koje mi je puno važnije nego razbacivanje hvalama. Naravno da sam zadovoljna svojom karijerom, nemam se na što požaliti, ali u glumi je važno jedino trajanje. Sklona sam samokritici. Zvuči otrcano, puno smo to puta čuli, ali perfekcionizam je više mana nego vrlina. Tjera te naprijed, ali te isto tako polako uništava. Nikad nisi dovoljno dobar, nikad dovoljno talentiran, pametan, zgodan... Radim na tome da se u tom smislu opustim. Da si lakše oprostim greške, da si dozvolim da "fulam", da se opustim. Ako sam nezadovoljna odrađenim poslom, to će me proganjati, kad dobijem nagradu, ni blizu je neću slaviti kao što ću očajavati ako nečim nisam zadovoljna. Ali veseli me raditi na sebi i otkrivati svoje mehanizme obrane, svoje naučene obrasce ponašanja... 54

55

55

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!