Gloria Glam 086

Vježbaš jer imaš komplekse? To mi je baš... ne mogu ni naći riječ
koja nije politički nekorektna da je iskoristim. Vježbam jer je to
higijena. Jer je to disciplina. Zdravlje. Na kraju krajeva, ti si jedna
od rijetkih osoba koja vježba kao ja. Mislim da si me zapravo
htjela pitati zašto se toliko hvalim mišićima. Tu ti imam
jednostavan odgovor. Zbog ega i taštine. Znam da dobro
izgledam. Nisam odrastao kao zgodan tinejdžer i volim danas
na pragu četrdesete čuti da sam nekome savršen. Ujedno
smatram i da sam dobar primjer današnjim klincima koji "puše"
rubne ličnosti, šmrču speed i voze pijani. Ja, eto, treniram,
radim, čitam i šetam pse, i idem ljudima na živce. A iznutra
radim toliko na sebi da sam napravio još jedan puni krug i sad se
opet ne volim jer sam kopajući našao sve, sve, sve, laži i mane
koje prikrivam. I ulazim u novi ciklus. Ali polako prihvaćam i njih
kao svoje. Iskreno, zavidim ljudima koji ne rade na sebi. Možda je
taj rad na sebi potpuno precijenjen. Možda nismo na planetu da
bismo toliko mislili o svemu. Moja duša nekako ne zna drugačije.
Čega nema u tvom životu? Što nedostaje, ako išta?
- Smijeha. Opuštenosti. Spontanih večera dokasna. Ljudi.
Da pogledaš moj dnevnik do kraja ove godine, samo vapim za
tim. Za bukom, za velikim stolom, za rukama u kojima su čaše
vina, za pričama, ludim smijehom... Ali što ću kad mi je teško s
ljudima. Ne mogu podnijeti upadanja usred rečenice, tipkanja
po mobitelu, ogovaranja, ljubomoru, a ne sjećam se kad sam
zadnji put bio u društvu koje se nije svelo na to. Ne cijenim
većinu ljudi s kojima završim u društvu, iskreno. Ne mogu više
slušati ljude kako kritiziraju druge iza leđa pa ih grle i ljube za
story. Pa biram tebe i još nekoliko ljudi, biram roditelje, biram
posao, pse, svoj dom i šumu. To je moja sigurna zona ugode.
netko tko voli raditi i mora raditi. Čekati ulogu koja će mi
donijeti nagradu smatram privilegijom koju nemam. A možda
si je priuštim radeći tempom kojim radim. Možda ću dogodine
moći reći: "U redu, financijski sam na mjestu gdje mogu
zaštititi i sebe i ljude oko sebe i sad mogu neke stvari i odbiti".
Želiš li biti otac?
- Moj odgovor je uvijek automatski - ne. Iako mislim da se
samo ne usuđujem imati tu želju.
Koje su tvoje borbe? O čemu bi volio, kao javna osoba koja
nosi određenu odgovornost prema publici koja te prati,
pokrenuti raspravu? Na koje bi probleme u društvu volio
ukazati? I imaš li uopće potrebu za tim?
- Znaš što... S pisanjem dječjih knjiga došla je ta divna
spoznaja da empatijom, pozitivom i nekim moralnim
konstantama mogu utjecati na najmlađe. I to mi je super. To
ima svoju težinu. Ljepotu. Vrijednost. I time je prestala moja
bitka za raspravama. O manjinama. O ovome. O onome. Moj
mikrosvijet manjina je za koju ću se boriti rukama i nogama, a
za ostalo neka se bore neki plemenitiji ljudi. Ja sam odlučio biti
sebično sretan.
Vježbaš redovno i paziš na to kako izgledaš. Koji su tvoji
kompleksi? Jesu li teretana i rad na mišićima bijeg od rada
na onom "unutra"? Kojim se treningom koristiš za dušu?
- Ej, ljubavi, pa ne možeš me ti to pitati. To ne prihvaćam.
SLAVKOVA PITANJA
TIHANI
Bi li se usudila sama sebe smjestiti u vrh hrvatskog
glumišta ili ćeš se praviti fina? Ako ne, zašto, što je to u
hrvatskom odgoju što nas koči da sami sebi kažemo:
"Ej, je... si"?
- Znaš što, nije da sam lažno skromna, ali zbilja zazirem od
epiteta kao što su "najbolja", "vrh", kao što si napisao, i slično.
Iskrena ću ti biti, ne znam je li to manjak samopouzdanja,
odgoj, društvo, naš posao, koji je specifičan, ali sklonija sam
umanjiti samu sebe nego dičiti se uspjesima. Valjda računam
na to da ako dobro radiš svoj posao, da se to i prepoznaje. Da
postoji poštovanje, koje mi je puno važnije nego razbacivanje
hvalama. Naravno da sam zadovoljna svojom karijerom,
nemam se na što požaliti, ali u glumi je važno jedino trajanje.
Sklona sam samokritici. Zvuči otrcano, puno smo to puta čuli,
ali perfekcionizam je više mana nego vrlina. Tjera te naprijed,
ali te isto tako polako uništava. Nikad nisi dovoljno dobar,
nikad dovoljno talentiran, pametan, zgodan... Radim na tome
da se u tom smislu opustim. Da si lakše oprostim greške, da si
dozvolim da "fulam", da se opustim. Ako sam nezadovoljna
odrađenim poslom, to će me proganjati, kad dobijem nagradu,
ni blizu je neću slaviti kao što ću očajavati ako nečim nisam
zadovoljna. Ali veseli me raditi na sebi i otkrivati svoje
mehanizme obrane, svoje naučene obrasce ponašanja...
54