Gloria Glam 086

TIHANINA PITANJA SLAVKU
Čega se ti bojiš, Slavko? Kad legneš navečer i misli se
uskovitlaju, koji strah te mori?
- Uspijevam leći u krevet sretan i zahvalan u osamdeset posto
slučajeva. Ali, naravno, to ni ne shvatiš. Onih preostalih dvadeset
posto pakao su. Bojim se da su sve moje odluke pogrešne. Bojim
se da ću se probuditi i da neće postojati nikakav interes za mene.
Bojim se da će me voljeni ljudi prevariti, ostaviti, umrijeti. Ima noći
kad legnem i kad nisam siguran tko je to u mojoj glavi. Ali nekako
sam se naučio nositi i s takvim danima. Općenito pokušavam biti
neutralan kad je riječ o mojim mislima. One su samo dio mojeg
bića. Postoji i jedan mirni promatrač koji se trudi ne talasati
pretjerano u neke ushite da padovi ne bi bili tako niski i strašni.
Tko si ti kad nisi glumac, kad nisi partner i kad nisi vlasnik
svojih predivnih pasa, kad nisi sin, prijatelj? Uglavnom se
definiramo u odnosu prema drugima. Tko si kad nisi ništa od
toga? Znaš li uopće i zanima li te to?
- To je pitanje od milijun dolara svih knjiga o samopomoći, na
koje ja još nemam odgovor, nisam došao do te razine svijesti, ali
zapravo mi se sviđa ovo tvoje pitanje zanima li me to. Možda čak i
ne, možda sam u potpunosti zadovoljan ulogama koje sam
odabrao. Obožavam svoj posao, obožavam biti sin svojih roditelja,
obožavam biti vlasnik svojih pasa, obožavam biti prijatelj, pisac,
partner... U svakom slučaju, ne definira me samo jedna funkcija,
tako da ako mi život nešto i oduzme, imat ću ostale organske
uloge. Što ne znači da neću nastojati i dalje u životu nalaziti
odgovor na to čuveno pitanje "Tko sam ja zapravo?" Mislim da
otkrivanje tek slijedi u nekim sljedećim epizodama života.
Aktivan si na društvenim mrežama, usudim se reći da si
influencer, otići ću još dalje i reći da si poznata ličnost (celebrity).
Smeta li ti to? Smeta li ti da te ljudi prepoznaju zbog sudjelovanja
u "Plesu sa zvijezdama", a ne, recimo, zbog uloge u filmu,
serijalu ili kazalištu? Čezneš li ponekad za anonimnošću?
- Pa, zapravo, prepoznaju me više po ulogama, pogotovo u
"Crno-bijelom svijetu", a i u "Plesu" nisam radio budalu od sebe,
nego pokazao iznimnu disciplinu i vještinu, tako da ne, ne smeta
mi. Ima dana kad bih sve dao da se mogu potpuno rebrendirati,
kad poželim da se nikad nisam pojavio na Instagramu, kad
poželim da neki glupi portal ne može sliku s mojim psom podijeliti
uz naslov "Sobin otkrio s kim dijeli krevet". Ali čak i tad sve bih to
volio više zbog toga da, recimo, neki izvrstan redatelj kad me vidi,
vidi talentiranog i sposobnog glumca, a ne mainstream zvjezdicu.
Bi li radije bio bogati glumac s ulogama u prosječnim
projektima ili vlasnik Zlatne palme i živio skromnijim životom?
- Žao mi je što radim u sredini u kojoj, izgleda, jedno isključuje
drugo. Uvijek ću odabrati zadovoljiti potrebu za zdravim i
ugodnim životom, za donošenjem kruha na stol. Mislim da je kruh
na stolu vredniji od nagrade na polici. Opet, to što radim
mainstream projekte, nadam se, ne znači da si zatvaram put
prema nekakvoj naklonosti kritike i struke u vidu velikih
postignuća kasnije. Na kraju krajeva, ne znam tko se još u ovoj
našoj državici može pohvaliti činjenicom da ga je Pawel
Pawlikowski odabrao za film. Ali, eto, meni se takve stvari baš i ne
priznaju. Uvijek će mi nedostajati ta neka nota koju je potrebno
da te se kod nas smatra velikim umjetnikom, i u redu. Ja sam
53