Gloria Glam 086

KAKO IZGLEDA VAŠA PRAKSA U IZBJEGAVANJU ŽIVOTA…
VAŠ OKUS ESKAPIZMA
TIHANA:
Oh, taj divni eskapizam... ugašen zvuk na telefonu, kauč, puno kauča, ljubovanje, igranje Čovječe ne
ljuti se, serijali, filmovi, knjige... Ja sam radnik, ali sam i lijenčina. Vrijedna sam, ali i sklona
odgađanju, vječnom odgađanju obaveza koje se moraju odraditi, ona dobra stara "još samo pet
minuta", ili "aj zapalim pa idemo“. Anksioznost sam prvi put osjetila još u 5. razredu osnovne škole,
upoznala sam strah i znojenje, lupanje srca i kratki dah. Mislila sam često da samo ja to osjećam, da
nešto sa mnom nije u redu, o tome se nikad nije govorilo, ne otvoreno, nije naprosto bilo dovoljno
"uvjerljivo" da djevojčicu od 12 godina koja ima sve u životu išta može mučiti. Danas više ne
poznajem osobu koja ne pati ili nije patila od anksioznosti i/ili depresije. Važno je, itekako je važno
govoriti do besvijesti o mentalnom zdravlju. Pogotovo u ovim vremenima suludim, u kojima samo
idiot može proći neoštećen. Generalno smo uplašeni. Uplašeni od neuspjeha, uspjeha, od drugih
ljudi i njihovih očekivanja, kao i sebe samih i vlastitih nagomilanih očekivanja. Moj strah je strah od
mene same koja sam prema sebi samoj nemilosrdna kučka koja traži i izvrsnost i ne oprašta
greške.
SLAVKO:
Nisam siguran da izbjegavam život. Osim kad pobjegnem u poroke tu i tamo na nekom partyju (ha
ha ha). Teško se prepuštam dekici, šutnji i tuzi jer mi ta stanja izazivaju otpor i grižnju savjesti.
Moja struktura teško prašta neaktivna stanja. Eskapizam mi nosi negativan prefiks. Možda je moj
bijeg pretjerano vježbanje. A s druge strane, gradim kuću u šumi. Znači da duša ipak čezne za
mirom. Ja sam neki kontradiktorni bipolarni spoj.
45