Gloria Glam 086

Osnivanje vlastitog arhitektonskog studija
nikad nije bilo u njezinom planu. Vizija Une
Barac uvijek je bio timski rad, a to je uspjela
ostvariti i u svom Atellioru, studiju koji je
osnovala s kolegom Antom Marićem. S
uredima u Zagrebu i Londonu i 40
zaposlenih, riječ je o jednom od najboljih arhitektonskih i
studija unutarnjeg dizajna na našem području, ali i u cijeloj
Europi. Atellior surađuje s nekima od najvećih svjetskih
hotelskih grupa, za koje rade dizajn interijera. Među ostalima,
to su Four Seasons, Hilton, Marriott, InterContinental Hotel
Group, Rezidor Group i Accor. U Hrvatskoj su radili Ikador
Luxury Boutique Hotel & Spa u Iki pokraj Opatije, projekt za
novu zgradu Uprave Plave lagune u Poreču te resort Four
Seasons pokraj Staroga Grada na Hvaru, a uključeni su u
rekonstrukciju hotela Le Méridien Grand Hotela Lav u Splitu
te u projekt u izgradnji za Arena Hospitality grupaciju u centru
Zagreba. Rade i na luksuznim stambenim projektima u
Ujedinjenom Kraljevstvu i ostatku Europe. Za rad na dizajnu
interijera Hampton by Hilton Park Royal Hotel u Londonu
zaradili su nominaciju za nagradu struke SBID International
Design Awards, a dobili su i nagradu What House! za uređenje
oglednog stana Saffron Wharf.
Una Barac iz Sarajeva je došla u London s 15 godina i to je,
kaže, njezin dom, ali sve do pojave koronavirusa, početkom
2020., njezin je život bio na dvije adrese.
"Obožavam Englesku, to je dom, tu je moja obitelj. Živimo u
centru Londona i naša kuća je nešto poput utočišta. Volim šetati
londonskim parkovima i posjećivati južnu englesku obalu koja
je vrlo neobična i lijepa, ali, naravno, ne kao hrvatska. Do
pandemije sam provodila puno vremena u Zagrebu i jako mi je
teško palo kad sam morala stati s putovanjima. U jednom sam
trenutku rekla suprugu da to ozbiljno utječe na moje mentalno
zdravlje i sreću. Konačno sam bila ovo ljeto i nadam se da ćemo
moći putovati kao i prije", kaže Una, koja živi sa suprugom i
dvije kćeri. U Zagreb dolazi u potrazi za predahom od
intenzivnih londonskih vibracija te tada uživa s prijateljima
ili pak skokne do Istre ili rodne Bosne i Hercegovine. Ipak,
najdraži su joj odmori na dubrovačkoj rivijeri.
Karijeru je Una Barac započela u prestižnoj tvrtki
Foster+Partners, a kaže da joj je i danas vrhunac svega
činjenica da je radila s lordom Normanom Fosterom.
"Tamo sam provela sedam godina i zatim 14 godina radila u
Scott Brownriggu, gdje sam pokrenula otvaranje zagrebačkog
ureda. U početku sam sjajno napredovala, bila prihvaćena i
imala prostora da rastem, ali u jednom trenutku sam osjetila da
sam dosegnula svoj limit. Tada sam razmišljala o tome da se
smirim, posvetim sebi i svojoj obitelji, ali osjećala sam da mogu
još pridonijeti. Nije mi to bilo dovoljno i otišla sam", kaže.
Preuzela je njihov ured u Zagrebu i otvorila jedan u Londonu s
Antom Marićem. Od 40 zaposlenih, iako joj to nije bio cilj,
većina su žene.
"Arhitektura i dizajn interijera tradicionalno su profesije u
kojima žene dominiraju. Kad zapošljavamo, ne gledamo ni spol,
rasu, religiju, nacionalnost; ništa osim portfolija i načina rada
nam nije važno. Ipak mi je uvijek drago dati priliku talentiranim
ženama pa bih rekla da je to što je kod nas 70 posto zaposlenica
neka sretna okolnost." Sa seksizmom se, kaže, nije susretala, ali
na svaki oblik bullyinga ima odgovor.
Luksuzni stan u londonskom
neboderu One Blackfriars
Ogledni stan
Saffron Wharf
u Londonu
"Ako imate stav i ako cijenite sebe i sugovornike, takve se
situacije srežu u korijenu, nemaju prostora za rast. Ako
primijetim da razgovor ne ide u dobrom smjeru, spremna sam
završiti razgovor, reći da nismo jedno za drugo i otići iz
projekta. Srećom, to su rijetke situacije", objašnjava.
Najvažnija lekcija koju je naučila tijekom karijere je vrlo
jednostavna - slušati.
"Pozicija arhitekta često se zna povezivati s egom; tipična
slika za našu profesiju je samopouzdan, pomalo arogantan
muškarac. Naravno da treba imati samopouzdanja, ali ne
treba nametati svoje ideje, nego slušati. I danas učim od svojih
investitora jer to su ljudi koji su se saživjeli sa svojim projektom.
Ako je to neki hotelijer, on najbolje poznaje svoje osoblje, goste,
kako funkcionira restoran ili hotelska praonica rublja. Uvijek
treba saslušati drugu stranu, vidjeti stvar iz druge perspektive",
kaže Una.
Čak ni ona, priznaje, nije pošteđena povremenog osjećaja
impostor sindroma, no naučila se nositi s time.
"I prije nego što sam čula za taj sindrom znala sam pomisliti:
'Otkud ja ovdje?', kao da imam neko izvantjelesno iskustvo.
Primjerice, kad bih bila na nekoj gala večeri, ili kad sam na
Decorex kongresu govorila na istoj pozornici s Kelly Hoppen,
koju jako cijenim i koja mi je na neki način bila inspiracija u
poslovnom životu. Kad se nađete s tako nekime u ravnopravnoj
poziciji, stvarno osjećate i neku grižnju savjesti. Bilo je
trenutaka kad bih pomislila: 'Vidi gdje sam ja, a neki ljudi nisu
imali te prilike', ali naučila sam ne plakati nad tim osjećajem
krivnje, nego napraviti nešto. Pa tako pokušavam dati
195