Gloria Glam 086

Proljetni broj 2022. Proljetni broj 2022.

from HanzaMediaHR More from this publisher

05.11.2022 Views

OŽUJAK 2022. CIJENA 35 KN BR. 86 Slovenija 5 €; BiH 9,00 KM; Makedonija 90,00 DEN ISSN 1846-3320 PRINTED IN CROATIA 1

OŽUJAK 2022.

CIJENA 35 KN BR. 86

Slovenija 5 €; BiH 9,00 KM; Makedonija 90,00 DEN

ISSN 1846-3320 PRINTED IN CROATIA

L’HOMME DE DEMAIN

Fine jewelry collection

www.zlatarnicekarat.com

EDGY PEARLS RENDEZ-VOUS

Fine jewelry collection

PRODAJNA MJESTA

/ OSIJEK - TRG A. STARČEVIĆA (POTHODNIK); ŽUPANIJSKA 16 /

www.zlatarnicekarat.com

IMPRESSUM

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ

Zamjenica glavne urednice za online izdanje — NIKOLINA KRZNAR

Redakcija — LEA LADIŠIĆ, ANELA MARTINOVIĆ, SRĐAN SANDIĆ, PAULA TILIĆ

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ

Fotografi — JELENA BALIĆ, SOREN GAMMELMARK, DECKER & KUTIĆ, NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX, MARE MILIN, JOHN PAVLISH, VEDRAN PETEH/CROPIX

Suradnici — SIMONA ANTONOVIĆ, MAYA BEUS, LAURA BOŠNJAK, JORDAN CVETANOVIĆ, EVA FELDMAN, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ, ANA IVANČIĆ, SAŠA JOKOVIĆ,

INES MADUNIĆ, NIKOLINA LACKOVIĆ, SALON MANOS, MILENA MARŠIĆ, DAJANA PAJKIĆ, TOMISLAV PANCIROV, ANTE PAŽANIN, MIRTA PEJIĆ, HRVOJE PETRIĆ,

ZRINKA ŠAMIJA, SALON GLAMOUR, SALON TEUTA, SALON VIKLER I RUŽ, SLAVKO SOBIN, PETAR TRBOVIĆ, JELENA VELJAČA, MISLAV ŽIVKOVIĆ

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ

Grafička redakcija — KATARINA BALENOVIĆ, LIDIJA BAUČIĆ, BRANKO KAUZLARIĆ, DEJANA OREŠIĆ

Redaktorica — ANA JELINIĆ

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803

Promocija — ZRINKA ČEOVIĆ, ZRINKA.CEOVIC@HANZAMEDIA.HR; 01/6173-788

Fotografija na naslovnoj stranici — MARE MILIN Kreativno vodstvo i styling — ROMANO DECKER

make-up SIMONA ANTONOVIĆ — kosa ANTE PAŽANIN — manikura MANOS — asistentica fotografkinje MIRTA PEJIĆ — asistentica stilista LEA LADIŠIĆ

tihana lazović nosi haljinu i hlače VICTORIA BECKHAM heraldi for women; salonke ALDO. slavko sobin nosi mantil Y/GIA, čizme DR.MARTENS, shoe.be.do

NAKLADNIK

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2

UPRAVA

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (članica Uprave)

PROKURISTI

ZORICA VITEZ SEVER (direktorica Korporativnih poslova i Cropixa), AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga)

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ, DAVOR BUTORAC

Izdavački savjet — DAMIR BORAS, PETAR MILADIN, DAVOR MAJETIĆ, VESNA BARIĆ PUNDA, DRAGAN LJUTIĆ, MARIO ZOVAK

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ

Direktor digitalnih operacija STIPE GRUBIŠIĆ

Direktorica korporativnih komunikacija i promocije PAOLA POLJAK

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR, TELEFON: 01/617 3939

SERVISI I KONTAKTI

PRODAJA NOVINA: 01 617 3870, CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033,

WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR

Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIJA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE

Tisak — VJESNIK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AVENIJA 4

18

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava.

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

sadržaj

novosti

24

OD MODNIH TRENDOVA DO

RASKOŠNIH DRAGULJA

priče

64

KRISTIAN TOUBORG

Vodene površine kao pasija

66

LUISA PASCU

U univerzumu mlade

slikarice

70

POP-KULTURA

Strike a pose: znate li što su

vogue i ballroom?

74

GG PROMJENE

Novi glasovi koje slušamo

82

MATEJ JURČEVIĆ

Intimna razmišljanja

fotografa

86

SEKSUALNA REVOLUCIJA

Novi prikazi intimnosti

88

GG FRAJER

Glazbenik Matija Cvek

moda

100

32

Tihana

Lazović

&

Slavko

Sobin

GG MODNI EDITORIJAL

Eksplozivna modna formula

112

GG FENOMEN

Vrijedi li i dalje - 'seks prodaje'

116

GG TRENDOVI

O funkciji nefunkcionalne

odjeće

122

GG MODNI EDITORIJAL

Zavodljiva senzualnost

minimalizma

136

GG DIJALOG

Ksenija i Gala Vrbanić o

budućnosti mode

148

DIZAJNERSKE VIZIJE

Intervju s ikonom modne

scene - Draganom Ognjenović

ljepota

156

GG PARFEM

Miris dobrog raspoloženja

162

INDUSTRIJA LJEPOTE

Novo lice faceliftinga

164

UČINKOVITE FORMULE

Cirkulacija veganske

filozofije

170

LJEPOTA IZNUTRA

Kodovi suplemenata

lifestyle

180

GG GASTRO

Kulinarska drama u pet

činova

188

GG INTERIJER

Život u urbanoj džungli

192

GG LICE

Ljupka Gojić Mikić o Parizu

koji ju je oblikovao

194

GG LICE ARHITEKTURE

Una Barac - na vibracijama

uspjeha

206

GG VIDEO ART

Intervju s umjetnicom

Majom Čule

210

KULTNA FIGURA

41 godina Štefice Cvek

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

GG UVODNIK

Vrijeme

srca

Tog su me nedjeljnog jutra u fotografskom

studiju, poput pravih štrebera

profesionalaca, u istim majicama,

uzbuđeni, pršteći žarom za akcijom i

pozitivnom energijom, dočekali glumci

Tihana Lazović i Slavko Sobin. Ona,

neopterećena frajerica, samokritična profesionalka,

duhovita i ugodno razigrana. On, veliki frajer i fajter, svjestan

sebe, svojih mana i vrlina. Oboje ogoljeni, bez glumatanja,

bez maske. Iskreno svoji, autentični. Onaj tip ljudi koje, ako

kliknete na prvu, osjetite intimno i duboko, kao da ih

poznajete cijeli život.

Set je podsjećao na snimanje filma u kojem se isprepliću

zarazno ludilo, drama i komedija. Uz glasnu je glazbu cijeli

dan odzvanjao smijeh, a adrenalin je ključao do samog kraja

snimanja - sretnog kraja.

U tim trenucima ushićenja nismo mogli ni pretpostaviti

što će se za samo nekoliko dana dogoditi sa svijetom. Tema

je to koju sam željela izbjeći, jer što se više može ili uopće

treba reći o ljudima usisanim u zonu straha i neizvjesnosti.

No, nažalost to je danas okrutna stvarnost, a meni, na

trenutke, potpuni apsurd. Je li moguće u vremenima u

kojima čovjek leti u svemir, slobodu i integritet plaćati

životima? Je li moguće da nesuvisla ideja o moći jednog

čovjeka može ugroziti cijeli svijet? Moguće je. Povijest se

ponavlja jer civilizacija nije u svom razvoju skočila do razine

gdje rat postaje besmislen. I stalno mi se otvara jedno

pitanje, vjerojatno potaknuto činjenicom da uskoro na svijet

donosim ljudski život. Koliko on zapravo vrijedi? Koliko

vrijedi ljudski život? Ne postoji ta mjerna kategorija. To je

najčudesniji dio naše stvarnosti. A sloboda, usudila bih se

reći, najuzvišenije stanje ljudskog bića.

I nekako se baš ideja slobode i oslobađanja u ovom broju

nametnula sama od sebe. Počevši od aktera naše nove

naslovnice, koji emaniraju vlastitu slobodu. Kroz svoje

duboko, divno prijateljstvo, kroz kreativno djelovanje, kroz

način na koji su odlučili živjeti svoje živote, neopterećeni

vanjskim zrcalima, odani svojoj nutrini.

I mi je, dok ih promatramo, osjećamo, tu slobodu strasti,

zaigranosti i opuštenosti. Oni su poput dječje igre u kojoj

želimo sudjelovati, u koju želimo uroniti. U kojoj želimo

pobjeći u sretniju imaginaciju. Neka vam divlja magija koju

stvaraju Tihana Lazović i Slavko Sobin bude podsjetnik u

kakvom svijetu zapravo želimo živjeti.

Na našim smo stranicama taj svijet zamislili ispunjen

plesom optimizma, bezbrižnosti i nezaustavljive energije s

kojom rušimo sve prepreke, skidamo sve maske, grlimo sebe

i sve oko sebe. Zamislili smo ga kao društvo karizmatičnih

individualaca čije nas intimne oaze ohrabruju, a priče

inspiriraju. Kao splet iskustava uz koja postajemo mudriji i

hrabriji. Kao mjesto slobode i jednakosti. Naš smo svijet

ispunili neodoljivim glasovima Antonije, Arije, Elle i Marine.

Umjetnošću Matije Cveka, Kristiana Touborga, Mateja

Jurčevića i Luise Pasco. Društvenim fenomenima,

hedonizmom, novim konceptima wellnessa, lijepim dizajnom

i uzbudljivom arhitekturom, psihologijom, međuljudskim

odnosima i ljepotom sa stavom.

Koketiramo s imaginacijom i stvarnošću, a u modnim

prostranstvima slavimo zavodljivu senzualnost i

individualizam svih generacija. Neka vas naš proljetni koktel

tema, priča, kolumni i editorijala razvedri i odvede u bolju,

ljepšu stvarnost.

Web: gloriaglam.hr

Instagram: @gloriaglammagazine

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN, MAKE-UP: SIMONA ANTONOVIĆ,

KOSA: ANTE PAŽANIN, ODJEĆA: VARTEKS

aaauuuu

pripremila ILIANA KLJAIĆ

Uzvik 'vaaaaaaauuuuuuuu' najbolje dočarava dojam što ga na nas ostavljaju fotograije

iz najnovije knjige slavnog redatelja i fotografa Brucea Webera, koji je za golemu

kreativnost, obilje radosti i divno društvo zahvalan svojim najboljim prijateljima -

zlatnim retriverima. 'The Golden Retriever Photographic Society', publikacija objavljena

u izdanju kuće Taschen, ilustrirani je dnevnik koji je Weber bilježio proteklih pedeset

godina, a riječ je o poziranju članova 'njegove bande' - kako odmila naziva svoje pse

Augusta, Little Bear Rancha, McLeoda i Montanu - za najpoznatije modne kuće

GG SMALL TALK

Nova knjiga iz serijala koji

veliča Diorove dizajnere

posvećena je ekscentričnom

Johnu Gallianu i njegovoj

15-godišnjoj vladavini na

modnom tronu. Nekadašnji

kostimograf u Britanskom

nacionalnom kazalištu

dolaskom u Dior postao

je kralj visoke mode,

spektakla i glamura,

a svaka njegova revija bila

je među najiščekivanijim

događajima godine.

Inspiraciju je pronalazio

u japanskoj tradiciji,

ruskom folkloru, plemenu

Masai ili Puccinijevoj

'Madame Butterly',

a otkaz je dobio nakon

antisemitističkih izjava.

pripremila ILIANA KLJAIĆ

Najnovija Boucheronova kolekcija nakita posvećena

je jednoj od najimpresivnijih narudžbi u 164 godine

dugoj povijesti ove draguljarske kuće. Godine 1928. na

pariški je Place Vendôme stigao maharadža od Patila

i slavnom dizajneru nakita Fredericu Boucheronu

iskrcao šest željeznih sanduka punih dragog

kamenja. Uz mnogo saira i rubina u njima su bila i

1432 smaragda i 7571 dijamant. Kući se vratio sa

149 unikatnih komada nakita kojima je nastojao smiriti

strasti među svojih nekoliko žena i mnogo ljubavnica.

Dva metra visok maharadža, vlasnik prvog

privatnog aviona u Indiji, i sam je obožavao kititi se -

i to najradije dijamantima veličine golf-loptica.

27raskoš

art

Louisa Bourgeois, najveća umjetnica 20. i 21. stoljeća, ne prestaje

intrigirati ni 12 godina nakon smrti. Iako je poznata po golemim

skulpturama, poput dvometarskog pauka ili spirale, nova izložba

u Kunstmuseumu u Baselu daje naglasak na njezine emotivne

poruke i psihoanalizu. Ovisnica o pisanju, iza sebe je ostavila brojne

dnevnike i zapise o ljubavi, strahovima, majčinstvu, traumama,

ljubomori, usamljenosti, boli i seksu, a poruke je ispisivala čak i

na stolnjacima, rupčićima ili donjem rublju. Kustosica izložbe je

američka konceptualna umjetnica Jenny Holzer koja je

pomagala i u stvaranju knjige 'The Violence of Handwriting

Across a Page' te besplatne mobilne aplikacije uz pomoć koje

Bourgeoisina djela možete 'izložiti' i u vlastitom prostoru.

Razigrana vješalica za kapute u obliku kaktusa ikona je u svijetu

dizajna, a ove godine slavi 50. rođendan. Dizajnirali su je Guido Drocco

i Franco Mello 1972. za talijanski brend Gufram, a popularnost

zahvaljuje često slobodnim i dvosmislenim interpretacijama oblika.

Sa 170 centimetara visine i 2165 mekanih poliuretanskih bodlji

poigrali su se i mnogi umjetnici, poput Paula Smitha i Joba Smeetsa,

izradivši limitirane edicije koje su rasprodane u samo nekoliko dana.

pripremila ILIANA KLJAIĆ

GG SMALL TALK

Španjolska arhitektica i produkt dizajnerica

Patricia Urquiola svojim djelima uvijek nastoji

pomaknuti granice, a svojim prvim izletom u

svijet mode ušla je u suradnji s talijanskim

brendom Max Mara. Njezina koloritna kolekcija

Habito sastoji se od predimenzioniranih torbi,

ugodnih kaputa te modela vesta-košulja-jakna

u kombinaciji vune i tkanina visokih

performansi, a bit će dostupna u rujnu.

be happy

U dijamantnom se stilu

francuska dizajnerica

nakita Messika pridružila

proslavi 50. rođendana

emotikona Smile. 'Rođen' je u

novinama France Soir kao

simbol dobrih vijesti, a pretvorio

se u pokret kojim svakodnevno

dijelimo i izražavamo svoju

sreću. Njegova je poruka - ne

dopustimo da svijet mijenja naš

osmijeh, nego osmijehom

mijenjajmo svijet.

pripremila ILIANA KLJAIĆ

Modna razigranost ove je godine na vrhuncu.

Fendi je torbu Peekaboo ukrasio djelom

Stocking Girls legendarnog ilustratora

Antonija Lopeza, koji je 1987. godine umro

od AIDS-a. Christian Louboutin je štikle 'oživio'

pin-up djevojkama francuskog umjetnika

Doctora Boreda, dok modne skice vladaju

Moschinovom kolekcijom haljina i torbi.

Tihana Lazović

& Slavko Sobin

TRAKTAT O

LUDOM

PRIJATELJSTVU

Eugène Ionesco nije mogao poznavati Tihanu Lazović i Slavka

Sobina kad je napisao poznatu antidramu "Mahnitanje u dvoje".

Upravo taj naslov organski odgovara atmosferi koju proizvode

ovo dvoje poznatih umjetnika. Les enfants terribles glumačke

scene. Sa svjetskim pedigreom. Tihanu sam upoznala kao

studenticu glume. Prvo sam se zaljubila u svjetlosni spektar

njezinih talenata, a onda smo se posvađale oko neke poslovne banalnosti. Za moj

ego bila je drska balavica bez dlake na jeziku. Ispod socijalne maske skrivala se

dubinska osjetljivost i krhkost. To je bio taj strastveni put na kojem je uspjela

ponovno se useliti u moje srce. Ovaj put zauvijek. Slavka sam upoznala dok je

radio mjuzikl "Srce na sceni" u kojem su glumili mladi s cerebralnom paralizom.

Sjećam se njegovih plamtećih očiju s kojima je izgarao za taj projekt. Instant

zaljubljivanje u njegovo biće. Prvo sam radila veliki intervju s njom. Pa s njim.

Nije mi bilo dosta. I onda smo odlučili aktivirati napalm bombu i servirati vam taj

neprepričljivi spoj njih dvoje. Fotografije govore više od riječi jer do riječi nismo ni

došli. Sami su se predstavili, intervjuirali i kreirali, a mene transformirali u

hipnotiziranu gledateljicu. Oni su vrtić. Oni su kazalište. Oni su film. Oni su strast.

Oni su hodajući skandal. Oni su divljina. Oni su umjetnici sa srcima velikim kao

kod žirafa. Oni su dubinski zaljubljeni u život i igraju ga autentično do boli.

Oni su esencija slobode. Oni su bez okova. Njihovo prijateljstvo je najljepši

format ljubavi. Karmički brak koji se u ovoj dimenziji pretočio u najuzvišeniji

oblik ljudskog odnosa - prijateljstvo. Kategorija scenarija za serijal.

Razgovarala

ZRINKA ŠAMIJA

Fotografije

MARE MILIN

Kreativno vodstvo

i styling

ROMANO DECKER

TIHANA

PREDSTAVLJA

SLAVKA

Budući da on piše bolje od mene, ne preostaje mi ništa

drugo nego smisliti pjesmicu.

Moj prijatelj Slavko

Slavko mišiće najveće ima,

dušu još veću, kunem vam se svima.

Kavalir, gospodin, poštenjačina i zajebant,

kad me nemir, tuga il' drama hvata, on se prvi javi,

to vam je garant.

Smijemo se puno, često i do povraćanja,

različiti nekad jesmo, al' nam važna prihvaćanja.

Talent njegov i karizma neviđena,

kao prijateljica mu, uistinu, jesam povlaštena.

Kažu ljudi da dobru kemiju imamo,

kada stvaramo i filmove snimamo.

Ja vam kažem da je s njim lako,

kada strast i ljubav ga gone, planine taj bi pomak'o.

Predanost i profesionalnost čine ga nezamjenjivim,

na mnogim osobinama prilično mu zavidim.

Ne vidjeh nikad da mu nešto teško pada,

sumnjama i strahovima zadivljujuće spretno vlada.

Sa Slavkom mogu pjevat', plesat', divljat', al' i šutit',

samo bivat', mirovat', spavat' i misli svoje sabirat'.

Pjesmicu mu pišem netalentiranu ovu,

a u glavi vidim samo reakciju njegovu.

Sigurna sam da ću ga nasmijat'.

Kad već talenta za pero nemam, njemu će,

nadam se, moja loša rima prijat'.

SLAVKO PREDSTAVLJA TIHANU

Tihana je prijateljica koja neće otvoriti tvoju poruku tri dana, ali nepogrešivo će osjetiti kad je

trebaš. Ne zovite je nikad jer će vas dočekati poruka "Pošaljite SMS". U njezinu mobitelu sigurno

niste memorirani imenom i prezimenom, nego, primjerice, oznakom P, ili Nemoj, ili Trnoružica.

Ali Tihana je svejedno ovisna o ljudima, a ljudi koji je zavole ovisni su o njoj. Zarazit će vas smijehom,

popljuvat će vas kad mislima odete "u crveno", snimat će s vama najgluplje audicije, za koje će vam

na kraju reći da ih ipak ne radite ako i dobijete posao. Uvijek znate na čemu ste s njom i uvijek će

vas, baš uvijek, podržati. To nešto što u njoj gori, ludo i divlje, zasad je još sputano standardima za

koje se pravi da ih ne šljivi. A kad to jednom izleti van, kažem vam: neće je moći zaustaviti NITKO.

Tihana nosi tuniku Y/Gia; nakit privatno vlasništvo; rublje i čarape iz fundusa stilista.

Slavko nosi haljinu Ganni, Heraldi for women; čizme Dr. Martens, Shoe.Be.Do; nakit privatno vlasništvo; čarape iz fundusa stilista

38

Tihana nosi suknju s aplikacijama od bisera LeiLou by Alex Dojčinović; bodi i čarape iz fundusa stilista; stiletto salonke Aldo.

SLOBODA

TIHANA:

U jeku svega što se trenutačno zbiva u svijetu, ratova i nasilja, mržnje i čiste

zlobe, teško mi je uopće i govoriti o slobodi. Na tom tragu, ostavit ću ovdje tekst

jednog od mojih omiljenih bendova - Letu štuke:

Zašto je Afrika kolijevka smrti

kad sav je život doš’o od tamo

Zašto su bogati uglavnom škrti

za što smo spremni obraz da damo

Kad ti znaš sve

šta in je, a šta ne

Ref.

Reci šta je ljubav

predaj mi to znanje

Ako budeš znala šta je

reci šta je ljubav

da l’ ptica što sama

ne leti na jug

Reci šta je sreća

da li zlato crno

ili čiste duše zrno

Kako je nastala zemaljska kugla

Adam i Eva i roblje Googlea

da li se đavolu brkovi smiju

dok pretvara misao u materiju

Kad ti znaš sve

sve tajne i moje sne

Ref.

A šta je sloboda

o, reci mi to

šuplja priča liberala

svijet bez srca i morala

sloboda je topla voda

svađalice moja mala

SLAVKO:

SLOBODA

Sloboda je spavati osam sati u komadu.

Sloboda je ne čitati portale.

Sloboda je birati društvo.

Sloboda je birati posao.

Sloboda je otići na aplikaciju slikaj i plati na netbankingu i ne pogledati koliki ti je

račun za plin.

Sloboda je imati mogućnost izbora reakcije.

Sloboda je šuma... psi kad se utrkuju do loptice... keksi u mlijeku za večeru... flert...

Ne mogu pričati o ratu. Ljudi se ponašaju kao da rat stane u meme. U story.

Ne da mi se. Puna mi je kapa korone, inflacije i rata. Jedino pozitivno što ovaj put

vidim je da je mržnja usmjerena prema Putinu. Ne toliko prema ruskom narodu,

nego prema Putinu. Kamo sreće da je uvijek ljudima jasno da ne ratuju narodi,

ne ratuju ljudi. Ratuju luđaci na vrhu.

40

Slavko nosi haljinu Proenza Schouler, Heraldi for women;

tajice Maison Martin Margiela x H&M, privatno vlasništvo;

nakit Tanja Ćurin, privatno vlasništvo; čizme Dr. Martens,

Shoe.Be.Do; čarape iz fundusa stilista

ŠTO SVE ČINIMO KAO

POJEDINCI DA BISMO SE

OSJEĆALI PRIHVAĆENIMA

TIHANA:

Ono što najčešće činimo da bismo se osjećali

validirano i "priznato" je poništavanje samoga sebe.

Tako smo odgojeni, takvo nam je školstvo, sistem.

Ne potiče se kreativnost i individualizam, nego

poslušnost, "uklopljenost", općenitost, ne prašta se

drugačijost, ako stršiš, bivaš poklopljen i

ukalupljen. Ostati "svoj" u takvom društvu prilično

je izazovan zadatak. Meni nepodnošljivo privlačan.

SLAVKO:

U današnje vrijeme, nažalost, jako puno toga, ali

najčešće utišavamo svoj glas. Koliko puta nešto

prešutim jer mi se čini da nije vrijedno potencijalnih

gubitaka. A onda se noćima vrtim u krevetu ljut na

sebe i dobijem rozaceju. Ili psorijazu. Nešto od toga

imam. Ja, osim toga, često lažem da sam gledao

neki film o kojem se priča u društvu. Ne znam zašto.

Ne da mi se objašnjavati. Nisi to gledao, pa kako, to

je antologija, to je ovo, to je ono. Poštedim se

opravdavanja. Dovoljan mi je onaj moj progonitelj u

glavi koji ima visoke kriterije za mene.

MIT O VELIKOJ PARTNERSKOJ

LJUBAVI ILI LJUBAV KAO TAKVA

TIHANA:

Svog obožavanog partnera upoznala sam u trenutku kada sam

se, ne događa se često, nažalost, odlučila isključivo baviti

sobom. Kad sam zasukala rukave i spremila se na taj rudarski,

zahtjevan posao učenja kako se to bira sebe, odnosno što

uopće znači sintagma ljubav prema sebi - baš u tom trenutku

upoznala sam svog čovjeka. Nije da se nisam zapitala trebam li

možda ipak biti sama, da napokon razotkrijem tko sam i zašto

sam ovdje. Nije bilo moguće. Shvatila sam da se ne mogu

odvojiti od čovjeka kojeg volim i da ne moram biti sama da bih

nastavila svoj proces. Netko o sebi uči u samoći. Netko najbrže

učenje upija kroz odnos. I dobila sam upravo onog koji mi i u

odnosu pruža autentičnu slobodu. Uz kojeg postajem bolja i

slojevitija osoba. I to je moj put u ovom trenutku života. Toliko

smo različiti i dobivamo različita učenja. Partnerski odnos

samo je jedan format ljubavi. Ja vjerujem u ljubav kao stanje.

To je moje gorivo.

SLAVKO:

Ljubav je obavezna. Čovjek je društveno biće, mislim da smo

ostvareni kad dijelimo s nekim život, kad nam je bitno da

nekoga usrećimo, kad nismo možda sebi samima na prvom

mjestu iako bismo zapravo i trebali biti sebi na prvom mjestu,

ali ne znam, meni je puno ljepše kad sam u funkciji nekog

drugog. Ta ljubav uopće ne mora biti partnerska. Obitelj,

prijatelji, kućni ljubimci, pa čak i publika. Ja samo znam da se

najbolje i najostvarenije osjećam kad je nekome drugome

dobro zbog mene.

SUSRET S NAJVEĆIM STRAHOM

TIHANA:

Mislim da su dva najveća straha strah od smrti i strah od ludila. Svi

ostali strahovi samo potječu iz gore navedenih. Strah od neuspjeha

također je strah od smrti, od smrti slike koju predstavljamo na van,

sliku koju smo osmislili za druge ljude, društvene mreže itd. Tko smo i

što smo kad nismo majka, kći, glumica, kozmetičarka, sestra? Strah od

onoga što ostaje kad nema nijedne etikete, nijedne "priče koju

pričamo", kad nas ništa izvanjsko ne određuje, kad smo sami sa sobom?

Prilično je zastrašujuće uploviti u tu avanturu istraživanja samog sebe.

SLAVKO:

Mislim da se ne bojim smrti i otkako sam nedavno imao iznenadni

smrtni slučaj u obitelji, stalno svima naglašavam da i ako mi se slučajno

sutra nešto dogodi, imao sam brutalan život i nitko ne treba tugovati za

mnom. Toliko je organski bojati se nepoznatog. Zato nas smrt

zastrašuje. I što nam preostaje nego živjeti inspirirano, biti koristan i

biti sretan. Smrt je možda samo početak nečeg boljeg. Ja se više bojim

demencije i da ću nekome biti na grbači. To je moj stvarni strah.

KAKO IZGLEDA VAŠA PRAKSA U IZBJEGAVANJU ŽIVOTA…

VAŠ OKUS ESKAPIZMA

TIHANA:

Oh, taj divni eskapizam... ugašen zvuk na telefonu, kauč, puno kauča, ljubovanje, igranje Čovječe ne

ljuti se, serijali, filmovi, knjige... Ja sam radnik, ali sam i lijenčina. Vrijedna sam, ali i sklona

odgađanju, vječnom odgađanju obaveza koje se moraju odraditi, ona dobra stara "još samo pet

minuta", ili "aj zapalim pa idemo“. Anksioznost sam prvi put osjetila još u 5. razredu osnovne škole,

upoznala sam strah i znojenje, lupanje srca i kratki dah. Mislila sam često da samo ja to osjećam, da

nešto sa mnom nije u redu, o tome se nikad nije govorilo, ne otvoreno, nije naprosto bilo dovoljno

"uvjerljivo" da djevojčicu od 12 godina koja ima sve u životu išta može mučiti. Danas više ne

poznajem osobu koja ne pati ili nije patila od anksioznosti i/ili depresije. Važno je, itekako je važno

govoriti do besvijesti o mentalnom zdravlju. Pogotovo u ovim vremenima suludim, u kojima samo

idiot može proći neoštećen. Generalno smo uplašeni. Uplašeni od neuspjeha, uspjeha, od drugih

ljudi i njihovih očekivanja, kao i sebe samih i vlastitih nagomilanih očekivanja. Moj strah je strah od

mene same koja sam prema sebi samoj nemilosrdna kučka koja traži i izvrsnost i ne oprašta

greške.

SLAVKO:

Nisam siguran da izbjegavam život. Osim kad pobjegnem u poroke tu i tamo na nekom partyju (ha

ha ha). Teško se prepuštam dekici, šutnji i tuzi jer mi ta stanja izazivaju otpor i grižnju savjesti.

Moja struktura teško prašta neaktivna stanja. Eskapizam mi nosi negativan prefiks. Možda je moj

bijeg pretjerano vježbanje. A s druge strane, gradim kuću u šumi. Znači da duša ipak čezne za

mirom. Ja sam neki kontradiktorni bipolarni spoj.

SLAVKOVA VERZIJA

NJIHOVOG

UPOZNAVANJA

Lazovićku ne možeš upoznati, nju moraš upoznavati.

Ja sam je upoznavao tijekom nekoliko susreta.

PRVA SCENA

Dolazim na set serijala "Crno-bijeli svijet" prije nekih

šest, sedam godina. Ona sjedi okružena kolegicama.

Ne znam tko je, ali vidim da sva energija grupe gravitira

prema njoj pa pretpostavljam da ima "ono nešto".

Poprilično sam siguran da me ogovara dok prolazim.

DRUGA SCENA

Dolazim na set filma "Zvizdan" gdje zajedno snimamo

scenu, ali u nju utrčavamo s različitih strana, tako

da je, realno, vidim samo dok glumi. A glumi bogovski.

Takvu glumu dosad nisam vidio u nas. Možda i nigdje.

TREĆA SCENA

Sutradan na setu "Zvizdana" ona je na podu i nešto

traži. Diže se i s krezubim, ali predivnim osmijehom i

zubom u ruci, viče: "Našla sam ga!" I tu sam postao

opsjednut njezinim likom i djelom. Dalje sve ide "k'o da

smo si oduvijek".

TIHANINA VERZIJA NJIHOVOG UPOZNAVANJA

Imam kadar u glavi. Snimanje "Zvizdana". Eksterijer. Slavko je nekoliko metara iza mene. Ja

mislim da je statist. Ili u najboljem slučaju statist sa zadatkom. Scena snimljena.

Presvlačimo se za iduću scenu, Slavko statist pored mene i baca fore. Duhovit je, nema što. Tad

sam ga prvi put pogledala i osjetila da je to taj lik s kojim ću prijateljevati vjerojatno do kraja života.

Iduća scena koja mi je u glavi. Premijera "Zvizdana" u Beogradu. Dva je ujutro, Sergej Trifunović

pušta glazbu, ja sam glavna i plešem i pjevam i po stolu i po podu i na plafonu, odjednom je Slavko,

ne više statist, pored mene i mrtav ozbiljan pita: "Zašto se mi ne družimo?"

The rest is history.

'Ovaj intervju je djelo

stvarnosti. Svaka sličnost

sa stvarnim događajima i

osobama je namjerna'

52

Slavko nosi haljinu od tila Lokomotiva by Lana Puljić; čizme Dr. Martens, Shoe.Be.Do; čarape iz

fundusa stilista; crnu haljinu od finog tila s perjem Ivan Alduk; rublje Calvin Klein, privatno vlasništvo

TIHANINA PITANJA SLAVKU

Čega se ti bojiš, Slavko? Kad legneš navečer i misli se

uskovitlaju, koji strah te mori?

- Uspijevam leći u krevet sretan i zahvalan u osamdeset posto

slučajeva. Ali, naravno, to ni ne shvatiš. Onih preostalih dvadeset

posto pakao su. Bojim se da su sve moje odluke pogrešne. Bojim

se da ću se probuditi i da neće postojati nikakav interes za mene.

Bojim se da će me voljeni ljudi prevariti, ostaviti, umrijeti. Ima noći

kad legnem i kad nisam siguran tko je to u mojoj glavi. Ali nekako

sam se naučio nositi i s takvim danima. Općenito pokušavam biti

neutralan kad je riječ o mojim mislima. One su samo dio mojeg

bića. Postoji i jedan mirni promatrač koji se trudi ne talasati

pretjerano u neke ushite da padovi ne bi bili tako niski i strašni.

Tko si ti kad nisi glumac, kad nisi partner i kad nisi vlasnik

svojih predivnih pasa, kad nisi sin, prijatelj? Uglavnom se

definiramo u odnosu prema drugima. Tko si kad nisi ništa od

toga? Znaš li uopće i zanima li te to?

- To je pitanje od milijun dolara svih knjiga o samopomoći, na

koje ja još nemam odgovor, nisam došao do te razine svijesti, ali

zapravo mi se sviđa ovo tvoje pitanje zanima li me to. Možda čak i

ne, možda sam u potpunosti zadovoljan ulogama koje sam

odabrao. Obožavam svoj posao, obožavam biti sin svojih roditelja,

obožavam biti vlasnik svojih pasa, obožavam biti prijatelj, pisac,

partner... U svakom slučaju, ne definira me samo jedna funkcija,

tako da ako mi život nešto i oduzme, imat ću ostale organske

uloge. Što ne znači da neću nastojati i dalje u životu nalaziti

odgovor na to čuveno pitanje "Tko sam ja zapravo?" Mislim da

otkrivanje tek slijedi u nekim sljedećim epizodama života.

Aktivan si na društvenim mrežama, usudim se reći da si

influencer, otići ću još dalje i reći da si poznata ličnost (celebrity).

Smeta li ti to? Smeta li ti da te ljudi prepoznaju zbog sudjelovanja

u "Plesu sa zvijezdama", a ne, recimo, zbog uloge u filmu,

serijalu ili kazalištu? Čezneš li ponekad za anonimnošću?

- Pa, zapravo, prepoznaju me više po ulogama, pogotovo u

"Crno-bijelom svijetu", a i u "Plesu" nisam radio budalu od sebe,

nego pokazao iznimnu disciplinu i vještinu, tako da ne, ne smeta

mi. Ima dana kad bih sve dao da se mogu potpuno rebrendirati,

kad poželim da se nikad nisam pojavio na Instagramu, kad

poželim da neki glupi portal ne može sliku s mojim psom podijeliti

uz naslov "Sobin otkrio s kim dijeli krevet". Ali čak i tad sve bih to

volio više zbog toga da, recimo, neki izvrstan redatelj kad me vidi,

vidi talentiranog i sposobnog glumca, a ne mainstream zvjezdicu.

Bi li radije bio bogati glumac s ulogama u prosječnim

projektima ili vlasnik Zlatne palme i živio skromnijim životom?

- Žao mi je što radim u sredini u kojoj, izgleda, jedno isključuje

drugo. Uvijek ću odabrati zadovoljiti potrebu za zdravim i

ugodnim životom, za donošenjem kruha na stol. Mislim da je kruh

na stolu vredniji od nagrade na polici. Opet, to što radim

mainstream projekte, nadam se, ne znači da si zatvaram put

prema nekakvoj naklonosti kritike i struke u vidu velikih

postignuća kasnije. Na kraju krajeva, ne znam tko se još u ovoj

našoj državici može pohvaliti činjenicom da ga je Pawel

Pawlikowski odabrao za film. Ali, eto, meni se takve stvari baš i ne

priznaju. Uvijek će mi nedostajati ta neka nota koju je potrebno

da te se kod nas smatra velikim umjetnikom, i u redu. Ja sam

Vježbaš jer imaš komplekse? To mi je baš... ne mogu ni naći riječ

koja nije politički nekorektna da je iskoristim. Vježbam jer je to

higijena. Jer je to disciplina. Zdravlje. Na kraju krajeva, ti si jedna

od rijetkih osoba koja vježba kao ja. Mislim da si me zapravo

htjela pitati zašto se toliko hvalim mišićima. Tu ti imam

jednostavan odgovor. Zbog ega i taštine. Znam da dobro

izgledam. Nisam odrastao kao zgodan tinejdžer i volim danas

na pragu četrdesete čuti da sam nekome savršen. Ujedno

smatram i da sam dobar primjer današnjim klincima koji "puše"

rubne ličnosti, šmrču speed i voze pijani. Ja, eto, treniram,

radim, čitam i šetam pse, i idem ljudima na živce. A iznutra

radim toliko na sebi da sam napravio još jedan puni krug i sad se

opet ne volim jer sam kopajući našao sve, sve, sve, laži i mane

koje prikrivam. I ulazim u novi ciklus. Ali polako prihvaćam i njih

kao svoje. Iskreno, zavidim ljudima koji ne rade na sebi. Možda je

taj rad na sebi potpuno precijenjen. Možda nismo na planetu da

bismo toliko mislili o svemu. Moja duša nekako ne zna drugačije.

Čega nema u tvom životu? Što nedostaje, ako išta?

- Smijeha. Opuštenosti. Spontanih večera dokasna. Ljudi.

Da pogledaš moj dnevnik do kraja ove godine, samo vapim za

tim. Za bukom, za velikim stolom, za rukama u kojima su čaše

vina, za pričama, ludim smijehom... Ali što ću kad mi je teško s

ljudima. Ne mogu podnijeti upadanja usred rečenice, tipkanja

po mobitelu, ogovaranja, ljubomoru, a ne sjećam se kad sam

zadnji put bio u društvu koje se nije svelo na to. Ne cijenim

većinu ljudi s kojima završim u društvu, iskreno. Ne mogu više

slušati ljude kako kritiziraju druge iza leđa pa ih grle i ljube za

story. Pa biram tebe i još nekoliko ljudi, biram roditelje, biram

posao, pse, svoj dom i šumu. To je moja sigurna zona ugode.

netko tko voli raditi i mora raditi. Čekati ulogu koja će mi

donijeti nagradu smatram privilegijom koju nemam. A možda

si je priuštim radeći tempom kojim radim. Možda ću dogodine

moći reći: "U redu, financijski sam na mjestu gdje mogu

zaštititi i sebe i ljude oko sebe i sad mogu neke stvari i odbiti".

Želiš li biti otac?

- Moj odgovor je uvijek automatski - ne. Iako mislim da se

samo ne usuđujem imati tu želju.

Koje su tvoje borbe? O čemu bi volio, kao javna osoba koja

nosi određenu odgovornost prema publici koja te prati,

pokrenuti raspravu? Na koje bi probleme u društvu volio

ukazati? I imaš li uopće potrebu za tim?

- Znaš što... S pisanjem dječjih knjiga došla je ta divna

spoznaja da empatijom, pozitivom i nekim moralnim

konstantama mogu utjecati na najmlađe. I to mi je super. To

ima svoju težinu. Ljepotu. Vrijednost. I time je prestala moja

bitka za raspravama. O manjinama. O ovome. O onome. Moj

mikrosvijet manjina je za koju ću se boriti rukama i nogama, a

za ostalo neka se bore neki plemenitiji ljudi. Ja sam odlučio biti

sebično sretan.

Vježbaš redovno i paziš na to kako izgledaš. Koji su tvoji

kompleksi? Jesu li teretana i rad na mišićima bijeg od rada

na onom "unutra"? Kojim se treningom koristiš za dušu?

- Ej, ljubavi, pa ne možeš me ti to pitati. To ne prihvaćam.

SLAVKOVA PITANJA

TIHANI

Bi li se usudila sama sebe smjestiti u vrh hrvatskog

glumišta ili ćeš se praviti fina? Ako ne, zašto, što je to u

hrvatskom odgoju što nas koči da sami sebi kažemo:

"Ej, je... si"?

- Znaš što, nije da sam lažno skromna, ali zbilja zazirem od

epiteta kao što su "najbolja", "vrh", kao što si napisao, i slično.

Iskrena ću ti biti, ne znam je li to manjak samopouzdanja,

odgoj, društvo, naš posao, koji je specifičan, ali sklonija sam

umanjiti samu sebe nego dičiti se uspjesima. Valjda računam

na to da ako dobro radiš svoj posao, da se to i prepoznaje. Da

postoji poštovanje, koje mi je puno važnije nego razbacivanje

hvalama. Naravno da sam zadovoljna svojom karijerom,

nemam se na što požaliti, ali u glumi je važno jedino trajanje.

Sklona sam samokritici. Zvuči otrcano, puno smo to puta čuli,

ali perfekcionizam je više mana nego vrlina. Tjera te naprijed,

ali te isto tako polako uništava. Nikad nisi dovoljno dobar,

nikad dovoljno talentiran, pametan, zgodan... Radim na tome

da se u tom smislu opustim. Da si lakše oprostim greške, da si

dozvolim da "fulam", da se opustim. Ako sam nezadovoljna

odrađenim poslom, to će me proganjati, kad dobijem nagradu,

ni blizu je neću slaviti kao što ću očajavati ako nečim nisam

zadovoljna. Ali veseli me raditi na sebi i otkrivati svoje

mehanizme obrane, svoje naučene obrasce ponašanja...

Tihana nosi haljinu Nataša Mihaljčišin; bodi Cos i čarape privatno vlasništvo; stiletto salonke Aldo.

Slavko nosi jaknu Ines Bašić; top privatno vlasništvo; čizme Dr. Martens, Shoe.Be.Do; čarape iz fundusa stilista

Iako u regiji ne radiš, recimo, mainstream projekte,

možeš li na primjeru Netflixovih serijala reći što je

najniža kvaliteta projekta na koji bi pristala? Odnosno,

ne najniža, nego što bi bez problema radila?

- Meni ti se malo toga sviđa. Nažalost. Ja bih voljela da me

više stvari zanima i veseli, ali prilično sam zahtjevna kad je

riječ o serijalima, filmovima i kazalištu. Uglavnom se sve svodi

na scenarije koji su, nažalost, vrlo često loši, isprazni, dosadni

i plošni. Ne znam ti odgovoriti na pitanje koja je najniža

kvaliteta projekta na koji bih pristala, ali znam ti reći da ne

mogu izgovarati loše napisane rečenice i igrati likove koji su

funkcije. Gledam serijal "The Wire" ili "Succession" i kako da

nakon toga gledam "La Casa de Papel", naprimjer, ili "Emily

in Paris". Da ti odgovorim na pitanje: ako ne radim zbog

novca, onda ne bih mogla raditi ništa što nije barem solidno

napisano. I, naravno, ako mi nije omogućena sloboda da

istražujem i igram se na projektu, onda bih radije svirala na

ulici za novac nego se mučila u projektima u koje nimalo ne

vjerujem.

Jesi li sretna?

- Jesam, uglavnom. Sretna sam osoba često. Nisam uvijek,

ali je sreća i biti u redu s tim da nisi uvijek sretan. Volim i

voljena sam. Sretna sam danas. I nesretna sam bila, ali i to je

sreća, uglavnom. Svašta se događa kad si nesretan, ako si

voljan pogledati u sebe i vidjeti čega sve tu ima. Ne bih svoje

nesretne trenutke mijenjala ni za što. Ne bih ni znala da sam

danas sretna da nekad nisam bila nesretna. I tako, ukrug.

Sve se mijenja, sve prolazi, mrak je pa je svjetlo, noć je pa je

dan, sreća je pa nije... Mislim da sreća leži u prihvaćanju svega

što jest. Sad. Tako kako jest. Baš tako.

Što bi se trebalo dogoditi da kažeš "To je to, uspjela sam"?

- Da osvojim, recimo, Zlatnu palmu. Mogla bih odmah

zahvaliti, nakloniti se i otići saditi masline. Šalim se. Sadit ću

masline i bez Palme. Ne znam, Slavko. Tek mi je 31. Možda mi

sad uspjeh predstavlja odlična uloga, možda će mi sutra uspjeh

biti odgojiti dijete, odgojiti čovjeka. Uspjeh je meni i kad

svladam vožnju po Beogradu, naprimjer. Kad napravim juhu,

recimo, i to je uspjeh. Kad nasmijem svog dečka. Tako... Svašta

je uspjeh, s obzirom na to da ga nismo definirali.

Kakav je osjećaj znati da su muški kolege bolje plaćeni od

tebe? Što misliš da se mora dogoditi da se to promijeni i

jesmo li mi muškarci dužni voditi tu borbu pa zahtijevati

da nam kolegica bude jednako plaćena?

- Naravno da tvoja dužnost nije da išta zahtijevaš, ali ako

dođeš na set i kažeš da ne želiš raditi ako nisi plaćen kao tvoja

kolegica, onda ćeš biti jako dobar kolega i feminist, i to je jako

važno. Ja, recimo, zahtijevam da sam jednako plaćena kao i

muški kolege. Naravno, ako imamo isti dan snimanja i

veličinu uloge. Postala sam nemilosrdna što se toga tiče i

upravo je to da ja moram biti nemilosrdna problem. Ali nije tu

samo riječ o financijama. Evo, ti si snimao dosta serijala u

Hrvatskoj. Zašto gledamo iste muške face iz serijala u serijal,

a glumice mijenjaju kao na traci? Da ne idem još dalje i

govorim o tome da je glumcima dozvoljeno da budu mršavi,

visoki, debeli, ovakvi i onakvi, dok se ženama ne oprašta ni

starenje, ni debljina, bore ili način života. Promjene se

događaju sporo, najsporije, ali ipak se događaju. Važno je

voditi dijalog o ovoj temi, pa čak i kad se čini da ste sve o tome

već rekli.

Zašto u Hrvatskoj nema solidarnosti među glumcima? Ili

se varam? Osjetiš li podršku?

- Mislim da je otpočetka pogrešno postavljena teza da smo

svi konkurencija i da se svi borimo za iste uloge. Malo je

tržište, mala je kinematografija i samo iz tog razloga rađa se

frustracija i zavist, jer se osjećate odbijeno ako ne radite.

Frustracija je vrlo česta i svi je osjetimo, samo je pitanje što

činimo s njom. Hranim li je i podupirem pa strahujem da ću

se jednog dana probuditi nesretna i gnjevna ili radim na tome

da vidim što ta frustracija jest, zašto sam neostvarena, što

me boli i zašto. Ja prirodno nisam ljubomorna osoba, ali

naravno da osjetim zavist kada gledam, primjerice, kolegice

iz većih zemalja koje imaju više prilika i mogućnosti. Ali ta

frustracija i zavist takav su gubitak energije i vremena. Iza

toga se skriva uvjerenje da za tebe ne postoji prostor na

svijetu. I da, naravno da i u nas osjetim zavist, ali osjetim i

podršku. Ljudi koji su dobro sami sa sobom znaju se veseliti i

tuđim uspjesima, a ja se nastojim okružiti takvim ljudima.

Neću te pitati kad će brak i djeca, ali imam osjećaj na

temelju naših razgovora da se užasno bojiš da ne bi bila

"dobra" majka, što god to značilo. Ako sam u pravu,

zašto, pobogu? Ako nisam, opali mi šamarčinu.

- Naravno da se bojim roditeljstva. Prestravljena sam. Ne

znam želim li ili ne želim. Ujutro sanjam o troje djece, već

popodne shvatim da toliko volim svoj život da ga ne bih

mijenjala ni za što. Imam 31 godinu, to su moje trenutne

more. Osjećam majčinske instinkte oduvijek, ali što sam

starija, to su mi moja sloboda i komocija dragocjenije. Čudna

mješavina osjećaja.

Da imaš frajera koji se boji tvog uspjeha, bi li ga ostavila

ili bi umanjila uspjeh?

- Sklona sam umanjivanju same sebe. Prije deset bih

godina možda i bila u odnosu s frajerom koji je neostvaren i

koji se plaši samog sebe, no danas više ne bih. Radije bih bila

sama. Dosta mi je mojih nesigurnosti, ne bih se mogla nositi

još i s nesigurnim frajerom.

Ako postoji nešto što sama proizvodiš, a koči te u

ostvarenju svih snova, što bi to bilo?

- Možda je to lijenost. Da se razumijemo, radoholičar sam,

kad radim, radim 200 na sat, ali isto tako kad ne radim, onda

zbilja ništa ne radim. Možda nije lijenost, nego prirodni

dalmatinski zen (smijeh). Možda je to samo smirenost. Ne bih

rekla da nisam ambiciozna, ali nisam ni sumanuto nabrijana.

Go with the flow. Ne pada mi na pamet otići, naprimjer, u

London, ili ne daj bože L.A., i tražiti posao. Eto, to mi se ne da.

Kad si ljuta na sebe, zbog čega si ljuta?

- Prečesto sam ljuta na sebe, pa sam ljuta i zbog toga što

sam ljuta na sebe. Ali trudim se malo se više voljeti. Pomaziti

se. "Pomazi se malo", rekao bi moj Bane. "Poljubi se u rame."

Napredujem polako. Recimo, poslije svakog određenog

treninga kažem si tiho: "Bravo!"

Tihana nosi slip haljinu i lakirane hlače, sve Victoria Beckham, Heraldi for women

Tihana nosi bundu Charlie Design i čarape privatno vlasništvo; stiletto salonke Aldo. Slavko nosi predimenzionirani lakirani mantil Y/Gia

Make-up SIMONA ANTONOVIĆ

Kosa ANTE PAŽANIN

Manikura MANOS, MEDVEDGRADSKA 8, ZAGREB

Asistentica fotografkinje MIRTA PEJIĆ

Asistentica stilista LEA LADIŠIĆ

GG ART

Touborgovi radovi nastaju kolažnim

spajanjem digitalno tiskanih tkanina,

raznih industrijski obrađenih

materijala i izrezanog platna

ZA VIZUALNOG AUTORA

IZ KOPENHAGENA

UMJETNOST JE NUŽNA I

ESENCIJALNA, A POMAŽE

NAM POJMITI TKO SMO,

ZAŠTO SMO OVDJE I

ŠTO RADIMO NA

OVOM PLANETU

tekst SRĐAN SANDIĆ

fotografije PRIVATNI ALBUM

VODENE

POVRŠINE PASIJA

SU KRISTIANA

TOUBORGA

Za razliku od mnogih suvremenih stvaratelja,

ovaj umjetnik, radnik umjetnosti (točnije bi

bilo reći) zapravo nije pretjerano zainteresiran

za umjetnost. Je li to suviše kontroverzno za

reći? - pita se Kristian Touborg (35), kreativac

čiji je poslovni i privatni život situiran u

Kopenhagenu. Nakon što je završio studij umjetnosti na Školi

dizajna na Danskoj akademiji likovnih umjetnosti, bio je asistent

Tala R., poznatog umjetnika. Prije pet godina dobio je radnu

stipendiju umjetničke zaklade The Danish Arts Foundation.

Touborgovi radovi kompilacije su digitalno tiskanih tkanina,

raznih industrijski obrađenih materijala i izrezanog platna, koji

se potom spajaju kolažnom tehnikom. Cjelina koju čine

povezani fragmenti različitih tekstura razvlači se u okvire, koji

se pak odlikuju netipičnim oblicima. Sam umjetnik priznaje da

rijetko ide u muzeje, gotovo uopće ne čita art knjige. Za njega je

umjetnost, naime, nužna i esencijalna stvar, koja nam pomaže

pojmiti tko smo, zašto smo ovdje i što radimo na ovom planetu.

Vodenim površinama naprosto je opsjednut jer su, kako kaže,

"neizrecivo magične sa svojom prelijepom dinamikom i

organskim oblicima". Nemoguće je napraviti dobru sliku

vodene površine a da ne izgleda na neki način otrcano, no

postoji nešto posebno zadovoljavajuće u stvaranju te iluzije na

ravnom, blijedom platnu, pojašnjava nam svoju opsjednutost.

"Zainteresiran sam i za šire teme: kako su ljudi upleteni u

sistem koji se zove 'vodeni krug' - možda je to tako jer su naša

tijela sazdana od vode, živimo u ekosistemu gdje voda ispari,

pijemo je, naše je tijelo apsorbira, mokrimo je.

Sve je to jedan veliki sustav ulaska i izlaska. Konačno, želim

reći da me voda zanima i kao indikator posljedica koje je naše

vrijeme i društvo stvorilo ovom planetu - te upravo zbog tih

akcija očekujemo sve više i više razine vode" - zaključuje.

GG UMJETNOST

LUISA PASCU

DOBRO DOŠLI U PROSTRANI UNIVERZUM MLADE SLIKARICE

KOJA ISTIČE - 'AUTORSTVO ĆE SE UVIJEK OSJETITI, ALI NE

SMIJE OGRANIČAVATI - ZANIMLJIVE SE STVARI DOGAĐAJU KAD

SE LJUDI IGRAJU S TIM DIJELOM SVOG IDENTITETA'

tekst PAULA TILIĆ fotografija NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

Ovoj perspektivnoj i talentiranoj slikarici tek su

dvadeset i dvije godine. Iza nje je nekoliko izložbi,

ilustrirala je dvije naslovnice albuma i jednu dječju

slikovnicu. Luisin hrabar, autentičan i ekspresivan

stil ne zazire od tabu tema: autorica svojim djelima

hrabro progovara o nesigurnosti, strahu i kaosu,

naličju mladosti i umjetničke hipersenzibilnosti. Njeni radovi na međi

reprezentacije snova i stvarnosti djeluju poput reflektora uprtog u našu

podsvijest. Oni su prodor svjetla u one mračne kutove u nama koji

sačinjavaju našu ranjivost. Konkretizacija su kantovskog uzvišenog koje

tražimo u umjetnosti i zahtijevamo od nje. Gledajući ih, shvaćamo da u

vlastitim nemirima nismo sami i zbog toga osjećamo ugodu i utjehu.

Luisa Pascu nas je pustila u svoj prostrani univerzum i riječima pokušala

dočarati ono što slike ne mogu - i obrnuto.

Strah i ljubav

… su očito povezani. Ismijavam često njihov

međuodnos nazivajući ga klišejem, ali sam

svjesna da taj odnos i dalje vlada mojim

odnosima. Ovo je osnova, barem ja mislim: u

strahu smo da nas netko neće voljeti, da će

nas prestati voljeti ili da će nas previše

zavoljeti. Volimo kad nas netko voli i bojimo se

priznati zašto. Bojimo se da ćemo nekoga ili

nešto previše zavoljeti i zatim prestati voljeti.

Ovo sve očito nema puno veze s kontrolom,

zato je valjda i tako intenzivno.

Anksioznost

… osjećam u tijelu. Znojni

dlanovi, mucanje, napeta

ramena, hladnoća, sve stvari u

glavi prije nego što uspijem

zaspati. Anksioznost ima

utjecaj na moje radove kao i

na moje ponašanje:

razmišljam, preispitujem, ne

započinjem i ne dovršavam.

Kada anksioznost osjetim kod

drugih, onda se ona u meni

stiša. I taj osjećaj je sigurno

upleten u mrežu glume pred

drugim ljudima. Samo što mi

se ovaj osjećaj ponekad čini

težim za odgonetnuti nego

neki drugi. Anksioznost je

glupa i uporna.

Identitet autorstva

Smatram da ništa ne nastaje zaslugom

samo jednog čovjeka, nego pomoću

mnoštva zapetljanih starih i novih sila.

Autorstvo je zanimljiva tema, možda sada

čak i više nego prije par godina. Ako

razmišljam o autorstvu, krenem

preispitivati definiciju i važnost

autentičnosti, pa me to dovede do pitanja

tko je uopće zaslužan za određivanje tih

stvari, i onda dobijem čudan djetinjast

osjećaj. Znam da nitko nije autentičan i da je

svatko autentičan, i da je to na neki način

izvan moje moći, i izvan moći svakog autora.

Identitet nečijeg autorstva će se uvijek

osjetiti, ali ne smije biti ograničavajući.

Zanimljive stvari se događaju kad se ljudi

igraju s tim dijelom svog identiteta.

Društvo

danas

Ovo je tema o kojoj

ne znam mnogo. Živim u

mjehuriću s ljudima koji mi

odgovaraju i ne napuštam

prečesto tu sigurnu zonu.

Ono što osjećam prema

društvu nije utemeljeno na

konkretnim informacijama,

vijestima, povijesti, ne znam

puno o ovim stvarima.

Utemeljeno je na meni -

na trenucima u kojima se

osjećam ili kao dio nečeg ili

kao da nisam dio ničega.

Osjećam da je društvo danas

dostupno u tim dvama

ekstremima. Mislim da je

društvo danas zbunjeno i

pod velikim pritiskom.

Ponekad želim biti dio

ne-današnjeg društva.

Stvaralačka

energija

… je najbolja i najljepša stvar kod

svih ljudi. Nadam se da ni kod

koga neće nikada presušiti jer je

zdrava i jer smo živi kada je

osjećamo. Ona treba ostati bitna.

Osobne pobjede

... su za mene trenuci kada me ne vodi glupa i uporna anksioznost,

nego moje želje. Mislim da se osobne pobjede događaju kad si

svjestan onog što želiš i onda budeš u pravim trenucima hrabar. Kod

mene nakon te hrabrosti ne nastupa osjećaj pobjede, nego je češće

popraćena grčom, krivnjom i nelagodom (vjerojatno zato što za

osobne pobjede moram izaći iz “sigurne zone”). Tek kasnije shvatim

da sam nešto dobro učinila, jer sam bliže ostvarenju neke želje.

Često razmišljam o iskrenosti ovih želja, jesu li moje ili tuđe?

Ispunjavam li ih za sebe ili za druge? Ali to je sad već druga tema...

Kreativni kaos

… je nešto što je potrebno kao pokretač.

To je dječje, nestrpljivost, netrpeljivost, boja

u kavi, labirint s personaliziranim preprekama.

To je nered u glavi i na papiru i stolu oko

njega. Kreativni kaos se kod mene nalazi u

svakom radu, ako spontanost i impulzivnost

smatram kaosom. Ponekad ovaj kaos nije

romantičan, nego samo znak lijenosti.

U kreativnom kaosu, kao i u svakom drugom

kaosu, snalazi se samo osoba koja ga proizvodi.

GG POP KULTURA

Strike

a

pose

VOGUE I BALLROOM KULTURA

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

O manifestacijama na kojima se slavi

LGBTIQ+ zajednica, različitosti i

kreativnost te talentiranim pojedincima

nude prilike za stjecanje popularnosti, a

koje su se proširile po cijelom svijetu, kao i

o vogue radionicama u Hrvatskoj govori

pionir domaće scene Boris Vrdoljak

tekst

MISLAV ŽIVKOVIĆ

Kad čujemo riječ "vogue", nekoliko stvari

odmah pada na pamet, a najučestalije su

Madonnin hit iz ranih devedesetih te

istoimeni lifestyle magazin. Međutim, ona

primarno označava vrstu plesa koja sve više i

više ulazi u mainstream, a integralan je dio

ballroom kulture i njezine stoljetne povijesti. Netflixov serijal

"Pose", klasični dokumentarac "Paris Is Burning" te reality

natjecanje u vogueu "Legendary" samo su neki od fenomena

koji su pomogli popularizaciji ballroom kulture i dizanju

svijesti o njezinoj umjetničkoj i političkoj važnosti. Budući da je

ballroom sve veći fenomen čak i u našem kontekstu, odlučili

smo napraviti mali pregled povijesnog razvoja te sadašnje

situacije. U tome nam je pomogao Boris Vrdoljak, voguer i

sveučilišni profesor te jedan od pionira naše lokalne, rastuće

ballroom scene.

Ballroom kultura započela je u New Yorku u kasnom 19.

stoljeću u obliku organiziranih balova koji su bili mnogo sličniji

današnjim maškarama nego suvremenim balovima. Naime,

ondašnji su zakoni zabranjivali oblačenje u odjeću koja asocira

na suprotni spol te su tako kostimirani balovi postali izraz

protesta trans i queer pojedinaca iz crnačkih i latino zajednica.

Harlemska renesansa tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća

bila je tu posebno značajan fenomen jer je predstavljala

povratak intelektualnim i kulturnim vrijednostima

afroameričkih zajednica: popularizirala se tradicionalna

crnačka glazba, plesovi, moda, filozofska i politička misao.

Neki umjetnici i kulturni teoretičari tvrde da Harlemska

renesansa zapravo nikad nije završila, s obzirom na to da

umjetnički pokreti nastali tijekom idućih desetljeća ( jazz, rock

'n' roll, disco, house, hip-hop) vuku svoje korijene upravo iz

afroameričkog nasljeđa.

Balovi su se sve ovo vrijeme održavali, ali im se forma počela

mijenjati: kroz natjecanja ljepote za drag umjetnike pa sve do

osamdesetih kad su dobili oblik sličan današnjem. Počeli su

označavati veliko slavlje u kojem se zajednica okuplja i natječe

u brojnim kategorijama - od plesa i poziranja do mode, šminke,

kostimografije i drugih izvedbenih kategorija. Kad kažemo

zajednica, važno je naglasiti da mislimo na crne i latino

LGBTIQ+ zajednice kojima dugujemo ovu kulturu. Balovi

nikad tijekom svoje povijesti nisu izgubili tu značajnu političku

dimenziju: u doba kad je SAD gradio svoju konzumerističku

kulturu opsjednutu filmskim i modnim ikonama i

dekadentnim životnim stilom, cijele su zajednice bile

isključene iz nje. Ondašnjem mladom crnom gej muškarcu ili

trans Hispanoamerikanki bilo je jasno da bez obzira na svoj

talent nikad neće završiti u svijetu poznatih i slavnih ni živjeti

njihove živote. Balovi su, s druge strane, predstavljali mjesto

gdje su oni mogli živjeti svoje snove i biti slavljeni zbog svojih

talenata u sigurnom prostoru. Bilo da su plesali, bavili se

dragom, modelirali odjeću koju su sami izradili ili naprosto

slavili ljepotu svojih tijela, svi su ovi pojedinci mogli biti

zvijezde. Možda ne na velikom platnu, možda ne u cijelom

svijetu, ali u svojoj zajednici mogli su dobiti osjećaj onoga što

slava zapravo znači.

Budući da su brojni mladi queer umjetnici bili izbačeni iz

kuće ili su ih se obitelji odrekle zbog njihovog roda i/ili

seksualnosti, oni su se počeli okupljati u tzv. "houses"

(odnosno kućama), gdje su dijelili smještaj s ostalim

umjetnicima koji su se natjecali na balovima - sa svojom

izabranom obitelji. Majka kuće bila je starija queer osoba,

VOGUE KROZ POKRETE

POSTAVLJA PITANJA O

ŽENSTVENOSTI I MUŽEVNOSTI,

O TOME KAKO TI FENOMENI

UTJEČU NA NAŠE VIĐENJE

SVIJETA TE O SNALAŽENJU NA

NJIHOVOM RAZMEĐU

najčešće trans žena, koja bi ih poučavala o važnosti kulture

kojoj pripadaju te im pružala potporu kroz životne teškoće. U

ballroom kulturi "majke" su uglavnom bile etablirane

"legende", osobe koje su desetljećima dio ballrooma i čija

imena svi znaju. Kuće su se međusobno natjecale na balovima

u raznim kategorijama, od kojih su brojne prisutne i danas:

Face (ljepota lica), Body (ljepota tijela i samopouzdanje),

Runway (hodanje po pisti i modeliranje odjeće), Realness

(umjetnost kamuflaže, odnosno uklapanje u cisrodno

heteroseksualno društvo), Bizarre (vještina izrade kostima na

zadanu temu) te brojne plesne kategorije kojima je zajednička

odrednica - vogue.

Ples vogue nastao je u osamdesetima kao imitacija modela

iz modnih časopisa, egipatskih hijeroglifa i borilačkih

sportova. Pleše se na house glazbu, a karakteriziraju ga brzi

čvrsti pokreti u pravilnim linijama i poziranje. Ta prva forma

voguea danas se naziva The Old Way (dosl. stari način), s

obzirom na to da se u devedesetima razvio u fluidniju formu,

tzv. The New Way (dosl. novi način), u kojem se naglasak

stavlja na komplicirana istezanja i kontorzije udova te

pripovijedanje kroz pokrete rukama i pantomimu.

Najprepoznatljiviji stil voguea zasigurno je Vogue Fem koji su

osmislile trans plesačice u devedesetima, a kombinira klasični

vogue s dramatičnim akrobacijama i elementima baleta i

modernih plesova. Cilj je plesa pretjerano naglašavanje

ženstvenosti, što se postiže kroz specifičan rad ruku, hod po

pisti s izraženim pokretima kukova (tzv. catwalk) i borbenu

energiju koju plesači iznose.

Važno je napomenuti da vogue nije tipičan ples niti se može

svesti samo na ples. Intelektualno nasljeđe Harlemske

renesanse pomoglo je da se unutar crnih i latino LGBTIQ+

zajednica 20. stoljeća dođe do uistinu visoke razine znanja o

performativnosti i društvenoj uvjetovanosti roda, tako da i

plesne i drag prakse žele kroz izvedbu izokrenuti i preispitati

društvene predrasude o rodu i seksualnosti. Jednako tako,

vogue je mnogo više od pokreta koji ga karakteriziraju: on je

iznošenje roda pred povećalo, a kroz pokrete postavlja pitanja

o tome što je ženstvenost, što je muževnost, kako ovi fenomeni

oblikuju način na koji vidimo svijet oko sebe i kako mi

postojimo na njihovom razmeđu. Uvredljivi pojmovi za ženske

genitalije (pussy, cunt) u ballroom kulturi su preuzeti sa

svrhom emancipacije kako bi označili esenciju voguea, a to je

autentičnost i samoekspresija.

Iako su balovi natjecateljske naravi, u svojoj su suštini vrlo

kolektivni i inkluzivni: svi su dobrodošli dok god nisu

homofobni, transfobni ili rasisti, dok god poznaju pravila

ponašanja, etiku ballrooma i znaju svoje mjesto unutar kulture.

I bez obzira na to što je natjecateljska komponenta danas

jedan od glavnih razloga zašto ljudi idu na balove, treba imati

na umu da je to primarno posljedica rastuće individualizacije u

cijelom svijetu, pa tako i u ballroom kulturi. Stvarna glavna

odrednica takvih manifestacija primarno je slavlje: slavlje

zajednice, slavlje različitosti, slavlje kreativnosti i slavlje

pojedinaca kojima je do slave teže doći zbog onoga što jesu.

Natjecatelji isto nisu tamo samo da bi se natjecali, nego da bi

dali jedan dio sebe natrag zajednici. Kroz različite kategorije

oni dijele svoju intimu i svoje životno iskustvo s publikom te se

zajednica tako jača.

Ballroom se danas proširio po čitavom svijetu, a vogue

radionice nije teško naći ni kod nas. Da ne bi stalo samo na

tome, lokalna scena već godinama marljivo radi na stavljanju

Hrvatske na mapu europskog ballrooma. Razgovarali smo

tako s Borisom Vrdoljakom koji nas je uveo u svoje osobno

vogue putovanje, kao i u formaciju lokalne scene, čiji je

integralni dio od samih njezinih početaka.

Borise, možeš li nam reći kad si i kako počeo vogueati?

- Počeo sam vogueati kad je 2014. u Zagreb, na poziv Vesne

Grandeš, došao održati radionice poznati voguer Aviance

Milan. Jako mi se svidio taj plesni stil, a u razgovoru s

Avianceom doznao sam ponešto o povijesti voguea i ballroom

kulture, što me jako zainteresiralo. Posebno me oduševio moj

prvi bal na kojem sam bio, u Berlinu 2015.: sva ta energija,

samouvjerenost i autentičnost osoba koje se natječu, originalni

kostimi, podrška... Te večeri sam znao da želim biti dio te

priče.

Kad je i kako u Zagrebu započela ballroom scena?

- Zvonimir Arapović, Mateja Miković i ja krenuli smo 2015.

učiti vogue na radionicama u Berlinu, Bratislavi i Beču, a

krajem 2016. počeli smo i walkati, tj. natjecati se na balovima u

inozemstvu te podučavati u Zagrebu. Kasnije nam se

pridružila Valentina Pandžić koja je vrlo uspješna na balovima

u Europi, kao i mnogi drugi. Prvi bal u Zagrebu imali smo 2018.

u Močvari u suradnji s House of Flamingo. Također smo još

2015. počeli plesati vogue koreografije na zagrebačkoj Povorci

ponosa, a kasnije ste nas mogli vidjeti i na Split Prideu, Balkan

Trans Inter Maršu, na Pride Rideu, kao i na festivalu Smoqua u

Rijeci.

Kakva je trenutačno situacija sa zagrebačkom ballroom

scenom?

- Zadovoljan sam kako se ballroom scena razvila u Hrvatskoj

i što se stvorila entuzijastična ekipa koja je gura naprijed. Sve

više ljudi uči plesati vogue ili barem prate i podržavaju to što

radimo. Svakako je tome pridonijelo i to što smo od 2018. radili

barem jedan bal godišnje u Zagrebu, sa sucima iz inozemstva,

kao i to što smo vidljivi na događanjima koje organizira

LGBTIQ+ zajednica. U Zagrebu nam je gostovala i legendarna

Lasseindra Ninja iz Pariza. Aktivni smo u glavnom gradu, ali bili

smo nekoliko puta i u Splitu, Rijeci i Zadru. Posebno me veseli

što se sve više ljudi natječe na balovima u Zagrebu i pritom sve

bolje razumiju i neplesne kategorije u kojima se natječe na

balovima (Face, Runway, Realness itd.), znaju što su kuće, kako

treba ispoštovati dress code...

A kakva je situacija s Hrvatskom u kontekstu Europe?

- Ne možemo reći da smo jako važni u kontekstu Europe, ali

nastojimo se što bolje povezati sa scenama u Beču, Berlinu,

Bratislavi, Varšavi i Budimpešti, gdje smo proteklih godina

grupno išli na balove i planiramo nastaviti s vogue ekskurzijama

koje su uvijek poseban doživljaj. Spremamo se krenuti s

natjecanjima i u Parizu, gdje je najjača vogue scena u Europi.

Što nam možeš reći o ovogodišnjem balu?

- The Zodiac Kiki Ball održat će se u subotu 26. ožujka u

Zagrebu. Imat ćemo troje poznatih stranih sudaca, MC-a iz

Amsterdama te DJ-a iz Beča. Bal organiziramo Valentina

Pandžić i ja uz pomoć ostale ekipe s naše ballroom scene.

Dosad smo na balovima imali tek pokojeg natjecatelja iz

inozemstva, a sad su nam se već prijavili kandidati iz

Njemačke, Nizozemske, Poljske, Austrije... Bit će vrlo

zanimljivo i uzbudljivo!

I za kraj, možeš li nam reći što vogue i ballroom znače za

tebe na osobnoj razini?

- Poseban je to svijet gdje u isto vrijeme možemo izraziti

sebe takve kakvi jesmo, a istodobno s mnogo kreativnosti

stvarati svoj svijet mašte. Vogue kao ples vrlo je ekspresivan, a

zaista dobro izgleda tek kad pokret uspijemo povezati s

vlastitim emocijama. Atmosfera i energija na vogue balu su

nešto što treba doživjeti. Uzbudljiva mi je i sama priprema po

nekoliko outfita za odlazak na bal, a natjecanje na balu mi u

život unosi uzbuđenje, prihvaćanje, ali i neizostavne šljokice...

Nudi mi siguran prostor bez homofobije, transfobije, rasizma

ili body shaminga i to sam zaista osjetio na balovima. Primijetio

sam da mi je kroz natjecanja poraslo samopouzdanje i da se

osjećam više svoj u svakodnevnom životu. Vogue je kod mene

potaknuo proces u kojem istražujem svoj identitet i svoje

osjećaje, prihvaćam i svoju žensku stranu, igram se s rodnim

stereotipovima kroz pokret i odijevanje, tražim vlastiti izričaj i

sve ga više pronalazim. Naposljetku, upoznao sam kroz vogue

mnogo kreativnih i dragih ljudi iz cijelog svijeta, a posebno me

veseli što se u vogue zajednici u Hrvatskoj osjeća zajedništvo,

entuzijazam i međusobna podrška.

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM

Boris Vrdoljak jedan je od osnivača ballroom scene u Hrvatskoj

GG PROMJENE

NOVI

GLASOVI

One su dijametralne suprotnosti koje u svojim

područjima djelovanja prkose predrasudama, krše

stereotipe i drčno se bore za svoje ciljeve. One su živi

dokaz da je, kad žena nešto odluči, samo nebo granica.

Antoniju, Ariju, Ellu i Marinu slušamo sada

razgovarala JELENA VELJAČA fotografije JOHN PAVLISH styling LEA LADIŠIĆ kosa&šminka VIKLER I RUŽ

Košulja oversized kroja H&M

Može se reći da je Marina

Redžepović "late to the

fame party". Žena koja je

postala zvijezda na pragu

četrdesete trenutačno je

najpoželjnija glumica u

Hrvatskoj. Ona je novo lice, ali zrelo, pa može

pripovijedati priče o nama koje (više) nismo

klinke, nismo nevine ni naivne i imamo neke

bore i traume na svojim licima i u svojim

dušama. Kad pitam Marinu kako to da su je

velike uloge i pažnja javnosti zaobilazile

tijekom dvadesetih i tridesetih, kaže:

"Jedva sam čekala da prođe tinejdžersko

doba i sva njegova duševna komešanja, kao i

dvadesete - u njima mi se na neki način sve

podrazumijevalo, pa tako i da zrelost nastaje

stihijski. Imam skoro četrdeset i zahvalna sam

na iskustvima tih godina. Sad sam sebi bliska.

Naravno da je bilo uloga koje sam htjela i nisam

ih dobila, ali ona poznata vrijedi - sve u svoje

vrijeme. Floskula ili ne, tako osjećam. Shvatila

sam da i sama volim filmove u kojima su

protagonistice žene u zrelijoj dobi, a i mnoge

kolegice su čekale (čekaju) puno dulje za

vidljiviju afirmaciju."

Gledala sam je u "Zbornici", hvaljenom

MARINA

filmu Sonje Tarokić, u kojem u svakom kadru

Marina razvaljuje. Ne samo da nosi film nego

gledateljica ima osjećaj da na tisuću nivoa

poznaje tu ženu, kao majku i kao ženu, a ne

samo kao pedagoginju, i da

Redžepović

bi se o njoj moglo snimiti još tisuću filmova.

"Bez obzira što sam dugo godina bila

djelomično uključena u faze pretprodukcije

'Zbornice' i vrlo upućena u režijski pristup, tek

sam na glumačkim probama osjetila kamo bi

me film mogao odvesti i koliko će sama trpnost

lika Anamarije biti zahtjevna."

Kamo god da odem, koji god projekt da dotaknem, svi govore o Marini i svi preporučuju Marinu. U

filmskoj i kazališnoj industriji stječe se dojam da svi žele gledati samo Marinu.

"Trenutačno smo u HNK Šibenik u završnoj fazi proba predstave 'Ženski orkestar', u režiji Arije Rizvić,

tako da su mi premijera u prvoj polovici ožujka, kao i ugovorena gostovanja ona sigurna budućnost. Osim

toga, nemam zasad ništa novo u planu. Doduše, kao što je poznato, u ovom poslu se sve može promijeniti

jednim telefonskim pozivom. Točno tako sam ušla u ovaj projekt, kad me Arija nazvala i ponudila suradnju.

I uživam, hvala joj."

Za kraj, pitam je ima li osjećaj da se nečega zbog karijere morala odreći, ima li dojam da glumicama pati

privatni život.

"Bioritam nam je nestalan i samim time je komplicirano stalno izmišljati nove organizacije svakodnevice,

to zna biti jako teško, rijetko da ima strukture. A nama glumicama će privatni i poslovni život biti lakši,

pravedniji ako i kad se predrasude o nama barem propitaju. Ili da pitaju nas, dovoljno je nazvati."

Hlače na crtu Varteks,

košulja oversized kroja H&M

Jednog ranog proljeća prelijepa djevojka zamolila me da podržim projekt namijenjen

povećanju kvalitete života obitelji s djecom. Na Zrinjevac je donijela kutiju u kojoj se

nalazila didaktička igra. Bio je to kao susret s anđelom: mlada, pametna, društveno

angažirana, studentica psihologije koja volontira na dječjoj onkologiji. Sljedeći put sam

je vidjela u kombiju Radio Sljemena, za vrijeme prosvjeda inicijative #spasime. Tada

sam u govoru prepoznala voditeljski trening. Već je bila zaposlena na HTV-u. Nismo

mogle sanjati da će ubrzo zamrznuti status i plaću i otići u Ministarstvo zdravstva u vrijeme kad su

“vladali panika, strah i briga”.

“Kao članica tima, koja je ujedno psihologinja, pazila sam na to da sve poruke budu jasne i

nedvosmislene, trebalo je naći balans između medicinskih izraza i svakodnevnog govora. I - što je jako

važno - trudili smo se da su sve informacije što više dostupne, kao i glavni govornici, da ljudi steknu

osjećaj sigurnosti. Svi su tada prozvani dobrim komunikatorima. Sad je klima u Hrvatskoj drugačija, ali

vjerujem da su ljudi frustrirani

zbog virusa pa sve nelogičnosti

pripisuju stožeru. Isto je u većini

država diljem svijeta, svugdje su

prosvjedi i propitivanja.”

Sad na HTV-u radi Vijesti iz

kulture. Kad je pitam kakve su

joj ambicije, nakon iskustva u

političkom i kriznom PR-u,

volontiranju, radiju, televiziji i

ima li uz sve svoje projekte

vremena za privatni život, kaže:

“Zakinulo me to koliko sam

radila za brojna iskustva na koja

se sad moram ciljano fokusirati

da bih ih ostvarila. Dok su moji

prijatelji išli na dugo planirani

put u Pariz, ja sam radila na

crowdfunding kampanji za

'Ku-kuc', dok su me zvali petkom

i subotom navečer na druženja,

ja bih se spremala za posao, za

svoju redovitu smjenu subotom

8 - 13 i nedjeljom 11 - 17, smjene

koje sam odrađivala tri godine.

I sad mi dolaze ideje što raditi i

koje nove projekte pokrenuti.

Zapišem ih i pospremim u ladicu.

Uzela sam vrijeme za sebe, svoje

hobije, prijatelje i bližnje te

putovanja. Za mene je to kao da

sam stala na loptu. Ali korona

me naučila presložiti prioritete te

više ulagati u ljude i odnose koje

skupa gradimo. Radoholičar koji

se angažira paralelno na dva

posla te tri projekta u meni i dalje

čuči, samo je na prisilnom

odmoru. Sad sam fokusirana na

to kako biti što bolja u jednom

poslu koji me okupira. Za kraj,

vjerujem da se u medijskom

prostoru može ciljano raditi na

isticanju dobrih priča koje će

biti poticaj drugima. Dan kad

prestanem vjerovati u to - dan je

kad dajem otkaz.”

Antonia Ćosić

Ella

Dvornik

Ella već desetak godina izaziva i krši stereotipe. Njezino izazivanje preraslo je u

mainstream, a njezino je ime brend, koji prvi padne na pamet kad pomisliš na zanimanje

"influencerica".

"Influenceri postoje oduvijek. To su pjevači, glumci, sportaši, umjetnici, dizajneri i

mnoge poznate osobe koje su se po nečemu istaknule u društvu i u medijima. Društvene

mreže kreirale su platformu na kojoj se sve osobe na svijetu mogu pokazati kako žele i

kreirati svoje profile koje prate drugi ljudi, ako su se zainteresirali za sadržaj. Cijela ta priča društvenih

mreža već se nekoliko godina razvija u više smjerova, postaju izvor sadržaja za medije koji svakodnevno

preuzimaju priče i fotografije s profila zanimljivih osoba, a i marketinški budžeti koji se ulažu u društvene

mreže i influencere su sve veći, što ne čudi, jer npr. moja objava zna imati i pola milijuna pregleda pa je

isplativost jasna. Ljudi zaista više nego ikad žele autentičnost i to je tajna influencera. Meni to odgovara

jer sam oduvijek bila otvorena i uz moj glam uvijek dolazi i doza klošarice, ljudi to vole jer jednostavno svi

smo ponekad oboje. Brendovi se žele vezati uz ljude koji su pozitivni i odašilju pozitivnu vibru, sve su

otvoreniji za humorističan sadržaj i malo outside of the box koncept koji ja nudim, a što je kod nas

ogroman pomak jer mi smo kao društvo i dalje više naklonjeni konzervativizmu i tradiciji u svemu. Mislim

da je budućnost društvenih mreža baš u kreiranju drugačijeg sadržaja i da će ljudi koji su dosad bili realni

najviše profitirati od tog marketinga. Što se tema tiče, svatko ima neke svoje teme, ali osjeća se neka

globalna želja za promjenom, posebice kod generacije Z. Više se ide na održivu priču, smanjuje se sadržaj

fast fashiona, čak i food influenceri sve više mijenjaju sadržaj prema nekom ekološkom pristupu hrani,

tipa sadnice, veganstvo, zero waste... Generalno svi influenceri na platformama sada idu u tom smjeru, ali

to su stvari koje sporo dolaze i koje se sporo integriraju. Kad je pitam kakav je biznis plan, kaže: "Svoju

platformu koristim da se povežem s ljudima koji me prate, da podijelimo dobre i loše trenutke, da im

predstavim svoje suradnje, ali i da ih darivam kroz projekte poput AdventElla i LoveElla. Zajedno smo

pokrenuli i realizirali neke humanitarne akcije, na što sam posebno ponosna, jer to pokazuje koliko

možemo biti složni i brzo djelovati kad je potrebno. U životu ne želim biti kao svi, izgledati kao svi i pratiti

trendove, sad sam baš posvećena sebi, kreativnija nego ikad i želim pomicati granice. Većina misli da ja

samo čekam ponude na e-mail i radim fotografije. Potpuno pogrešna pretpostavka. Ja kreiram projekte,

nove poslovne koncepte, više sam zainteresirana i angažirana za stvaranje nečeg novog, luđeg i

otkačenijeg nego za samo fotkanje koje je zadnja faza procesa. Rekla sam i reći ću opet - ovo je fakat moja

godina. Bit će svega!"

Iako se i sama zeza da je već svima dosadila, pa da ona svakako nije novi glas na tržištu, opet prva

postavlja nova pravila u vezi s normalizacijom stigmatiziranih fenomena, kao što je estetska

kirurgija. Pa tako vodi FB grupu Estetski zahvati - savjeti i iskustva, koja broji 15.000 članica i članova, od

kojih su neki i najpoznatiji estetski kirurzi, koji odgovaraju na pitanja, anonimna ili potpisana.

"Ove teme su izašle iz zone tabua. Bar su trebale. To kažem jer mi je iznenađujuće da se ljudi šokiraju

kad netko kaže da je bio na botoksu, filerima ili operaciji grudi. Ako imamo priliku izgledati bolje,

popraviti neke nedostatke koji nam smetaju, odgoditi znakove starenja, zašto ne?! Isto tako, ako netko to

ne želi - poštujem, ali očekujem i obrnuto. Grupu smo napravile jer je puno lakše donijeti odluku kad vidiš

kako je nekome neki zahvat napravljen, pogotovo ako želiš nešto slično. Prije su žene 'priznavale' zahvate

samo ako bi nešto pošlo po zlu, baš zato smo htjele napraviti neku zajednicu gdje žene mogu dijeliti i

dobra iskustva te dati svoje preporuke. Naravno da postoje i forumi, ali osobno ne uvažavam prijedloge

ljudi bez slike, imena i prezimena. Nerijetko klinike odluče promovirati neke akcije baš preko naše grupe,

dajući posebne popuste za naše članove, što je također dodatni benefit članovima, kao i klinikama, s

obzirom na to da je riječ o nišnoj grupi i svi njihovi potencijalni klijenti su upravo tamo.

Hlače od odijela Varteks, dolčevita od tankog pletiva Varteks, kaput vlasništvo stilistice

Arija Rizvić

Ariju Rizvić znamo kao lice iz sapunice, lice iz

zabavnog showa "Zvijezde pjevaju" (u kojem

je i pobijedila), ali veliki obrat dolazi uvijek u

drugom dijelu rečenice: ona nije starleta,

instagramuša, kako bi joj tepali šovinistički

bijesni dinosauri, ona je i kazališna redateljica,

koja bez opravdanja spaja glamur s dubokim promišljanjem

umjetnosti. Mnogima se podigla obrva kad je ravnatelj

drame Ivica Buljan pozvao Ariju da režira tekst Tene Štivičić o

borbi s neplodnošću, i zbog stila, i zbog njezinih godina.

“I ja sam mislila da će me ta prilika dočekati s 37, a ne s 27

godina. Meni je osobno i redateljski bilo izazovno režirati ovaj

tekst baš iz pozicije mlade žene koja je tek na pragu tridesetih i

koju će za koju godinu zapljusnuti taj val, ta ista pitanja koja

muče glavno lice komada Evu. To su pitanja o roditeljstvu,

braku, majčinstvu. 'Kad ćeš pred oltar?' Ili: 'Kad će beba,

vrijeme vam je?' A predstava 'Da sam ptica' inspirirana je

stvarnom pričom mojih roditelja koji su bili izbjeglice iz BiH

90-ih, za vrijeme rata. Predstava tematizira izbjeglištvo i

nastala je prema tekstu Nikoline Bogdanović i iskustvu glavnih

glumaca Darije Lorenci Flatz i Tarika Filipovića koji su u njega

utkali svoje osobne priče vezane

uz rat i BiH, kao i razne situacije

mojih roditelja. Tako smo stvorili

našu fiktivnu priču o bračnom

paru koji na pragu svojih 30-ih s

kćeri napušta svoj dom, snove i

odlazi u Beč, gdje pokušavaju

ponovno izgraditi život. Jako mi

je važno bilo napraviti ovu

predstavu. Ja sam se rodila 1993.

u Rijeci, ali posljedice rata sam

itekako osjećala već kao dijete na

svojoj koži. Moji roditelji su izgubili

najbliže članove svoje obitelji u

ratu i, naravno, to je samo jedna

od tužnih priča kakvih je mnogo u

raznim obiteljima i, evo, ne mogu

vjerovati da je moja predstava

'Da sam ptica' upravo toliko

aktualna danas, u momentu kada

smo svjedoci novih besmislenih

ratova i kada mnoge ljudske

duše ponovno lutaju svijetom u

potrazi za mirom i novim

domom. Godinama sam osjećala i

strah i nelagodu ovu priču dijeliti s

drugima i često sam se susretala i

s predrasudama o izbjeglicama

koje su me jako boljele i ponekad

izazivale i sram, pogotovo kao

dijete koje tada nije puno znalo.

Nevjerojatan je spoj koji

Arija emanira: prkos mladosti koji

se ne želi odreći glamura, prava

da nosi visoke potpetice i

dizajnerske haljine, a pamet i

iskustvo žene koja se hrabro lovi

u koštac s temama i tekstovima

koji su presudni za moderno

društvo i naš identitet.

“Naravno da sam se susretala i susrećem se s nekom vrstom

predrasuda u kazališnim krugovima na temelju izgleda i

ovakvih, po njima, showbiz 'iskoraka'. Još na Akademiji je

mnogima bilo neobično što dođem na ispit ili na probe s

nalakiranim noktima i make-upom i visokim potpeticama jer se

to po njima ne uklapa u 'imidž redatelja' i 'intelektualca'.

Grozim se takvih stavova i mislim da im nije mjesto ni u jednoj

branši. Moramo poštovati različitost i nikad na temelju nečijeg

izgleda i vanjštine procjenjivati i podcjenjivati nečiji rad i talent.

Uživam u modi, frizuri, make-upu, od toga nikad ne bih

odustala i to ne umanjuje moj umjetnički rad. Volim se lijepo

obući i našminkati i za probu, ne volim raditi u trenirci, odjenem

se upravo onako kako bih se obukla da idem i na kavu u grad."

Predstavu "64" možete pogledati u HNK Zagreb, samo,

pripazite, karte su rasprodane tjednima unaprijed. "Da sam

ptica" možete pogledati u Kazalištu Vidra u Zagrebu pa

provjerite kada igra sljedeći put. A "Ženski orkestar"

(tekst Jean Anouilh), nova Arijina predstava, s isključivo

ženskom postavom, u ožujku ima premijeru u HNK Šibenik.

Pretpostavljamo da će Arija biti odjevena u Krie dizajn, koji joj

je, kaže, trenutačno jako zanimljiv vizualno.

Hlače na crtu i bijela košulja Varteks

GG FOTO ART

U iskrenosti

JE SPAS

FOTOGRAF MATEJ JURČEVIĆ U UMJETNIČKOM RADU ISTRAŽUJE

STRUKTURE IDENTITETA, MEMORIJE I KULTURE MLADIH DANAS, A U

MINI ESEJIMA S NAMA JE PODIJELIO SVOJA INTIMNA RAZMIŠLJANJA

tekst SRĐAN SANDIĆ fotografije KARLA JURIĆ (PORTRET), I try to take care of myself now

Matej Jurčević (27) mladi je fotograf i autor nedavno objavljene zanimljive fotografske knjige

"I try to take care of myself now" (OV izdavaštvo, 2022.), koja je nastala kao rezultat višegodišnjeg

(autorefleksivnog) projekta koji prati/dokumentira odnos s depresijom te pokušava pronaći

moguće načine vizualne i tekstualne reprezentacije proživljenih stanja. Impresivno je to umjetničko

istraživanje koje otvara prostor za javnu raspravu o mentalnom zdravlju mladih i umanjivanju stigme.

Jurčević je diplomirao fotografiju na Royal Academy of Fine Arts (KASKA) u Antwerpenu.

Dobitnik je nagrade VID Grant koju dodjeljuje VID Foundation for Photography za poticanje razvoja projekata koji

tematiziraju relevantne društvene probleme na području Balkana. U svojoj umjetničkoj praksi ističe da istražuje

strukture identiteta, memorije i kulture mladih danas. Ideja ponuđenih natuknica je da mladog umjetnika pozovu na

raspisivanje mini eseja vođenih terminologijom koja određuje njegovo stvaralaštvo.

depresija

Ne sviđa mi se kada umjetnici polaze iz pozicije samosažaljenja i

monetizacije patnje u svrhu samopromocije. Jako me brine ta pozicija.

Jedno od glavnih pitanja koje sam si postavljao radeći na knjizi jest kako

napraviti rad koji može biti u službi teme koju obrađuje i otvoriti prostor

javnog diskursa. Ne zanima me ništa drugo. U grubo tema knjige je obračun

s mentalnim (ne)zdravljem. Pokušavam izbjegavati riječ depresija jer mi se

čini da je previše upotrebljavamo i tako joj umanjujemo težinu, a ona je jako

teška. Po život opasan poremećaj s kojim se bitka katkad čini nemoguća.

Depresivna stanja prisutnija su više nego ikada. Mnogo je razloga za to, a

koji god oni bili, nošenje s bilo kakvim osjećajem bespomoćnosti težak je

zadatak. Iskusio sam je u nekom obliku i osjetio sam potrebu tematizirati je

i u svojoj umjetničkoj praksi. Prije svega kako bih sebi odgovorio na neka

unutarnja pitanja, a onda kada se ukazala prilika za rad u formatu knjige,

odlučio sam iskoristiti to kao mjesto susreta svih tih ideja i misli.

intimna represija

Sve više ljudi osjeća se bespomoćno i žudi za nekakvim novim tipom

iskustva. Iskrenijim i smislenijim od onih koje trenutačno uživamo na

internetu. Umjetnost može probijati taj led jako dobro. Već sam vodio par

jako produktivnih razgovora o mentalnom zdravlju otkako je knjiga u

optjecaju. To me najviše uveseljava i inspirira za nastavak rada na toj temi.

manipulacija

Brzini današnjeg života odgovara površnost jer za dubinu se nema

vremena. U toj klimi cvatu egomanija i narcizam, a Instagram se nudi

kao odlično rješenje za takve obrasce ponašanja. Instagramov algoritam

teži zaradi, a zarada je veća što smo mi dulje na njemu po cijenu našeg

mentalnog zdravlja. Tu mora doći do promjene. Na koji način se mi

možemo lakše oduprijeti takvom obliku manipulacije kada nemamo

vremena za autorefleksiju? Nosimo se kao generacija s nesigurnostima

na pogrešne načine. Također, to je i pitanje odgovornosti. Moramo

preuzeti tu odgovornost i pitati se stavljam li ja sadržaj čiji je zadatak

manipulirati, ako da, kako to promijeniti? Nude nam se brzi i iluzivni

trikovi koji ne rješavaju problem u njegovoj srži, već ga samo

maskiraju i preusmjeravaju pažnju na nešto drugo. Dodatna inercija

i pasivnost prouzročena osjećajem bespomoćnosti i izgubljenosti

dodatno otvara tržište takvim proizvodima i rješenjima.

briga o sebi

Briga o sebi u eri Instagrama vizualno se reprezentira kao selfie s

kozmetičkom maskom ispod koje piše #Selfcare. Maska u drugim

kontekstima gotovo uvijek predstavlja ono površinsko i artificijelno,

a sada, u eri Instagrama, simbol je brige o sebi. Kroz knjigu ta ideja

maske se proteže na razne načine. Ona se ustvari raspada i gradi iznova

i tako u krug. Instagram era uživa narcizam i profitira iz te površnosti.

Ljudi su duševno sve gore, a na Instagramu svi izgledaju sve bolje.

fotografija (ni)je

Potrebno je povećati vizualnu pismenost u društvu i edukacijom osvijestiti

fotografiju u kodu vizualnog jezika. Fotografija nije nikada objektivna

istina, već nečiji subjektivan dojam. U našoj eri to znači okruženost

milijunima malih subjektivnih manipulacija stvarnosti koje poziraju kao

dokazi uspješnosti, popularnosti, statusa i brojnih drugih stvari.

Možemo li očekivati da to neće utjecati na kvalitetu života društva koji to

konzumira, a nema edukaciju potrebnu za uspješno svladavanje te zamke?

(auto)refleksivnost

Umjetnost je uvijek na neki način proces (auto)refleksije i

samospoznaje. U procesu kreiranja rada potrebno je

konstantno preispitivanje i propitivanje. To je jedino moguće

postići kada si svjestan tko si i iz koje pozicije dolaziš. Nekako

se uvijek u radu prepozna koliki je nivo iskrenosti. Iskrenost je

ranjiva i time gotovo nemoguća ako nisi napravio proces

autorefleksije s kojim dolaziš do te ključne spoznaje; tko sam

zapravo ja? U odgovaranju na ta pitanja nastaje knjiga.

katarza

Čini mi se da serijal "Euforija" pokušava odgovoriti na aktualne

društvene fenomene na jedan epski način, a u toj tragediji mnogi

pronalaze i neku vrstu katarze. Golemi uspjeh tog serijala kod publike

sugerira vapaj za sadržajem koji nije ciničan, već potpuno iskren u

svojoj zamisli i realizaciji. Ono što mi se sviđa kod "Euforije" je upravo

ta ranjivost u prikazu koju rijetko viđam. U toj ranjivosti je i ključ

izlječenja mentalnog (ne)zdravlja; depresije ili nekih drugih

poteškoća. Potaknuti ljude na refleksiju mnogo je lakše kada je nešto

poput serijala/fotografije alat za pokretanje tog procesa. Treba nam

kao kulturi trenutak konfrontacije. Možda u obliku TikTok klipa,

ako je to trenutačni kapacitet pažnje kojom raspolažemo.

'Jedno od glavnih pitanja koje

sam si postavljao radeći na knjizi

jest kako napraviti rad koji može

biti u službi teme koju obrađuje i

otvoriti prostor javnog diskursa'

FOTOGRAFSKA KNJIGA

MLADOG UMJETNIKA

'I TRY TO TAKE CARE OF

MYSELF NOW' REZULTAT

JE VIŠEGODIŠNJEG

PROJEKTA KOJI PRATI I

DOKUMENTIRA ODNOS S

DEPRESIJOM

GG STRASTI

Nova

FOTOGRAFIJA: UNSPLASH

definicija

seksa

SVJEDOČIMO LI SVOJEVRSNOJ SEKSUALNOJ REVOLUCIJI SADA KADA

NAM FILMSKA UMJETNOST DONOSI DRUGAČIJI PRIKAZ INTIMNOSTI?

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ

U

svojim gledateljskim navikama često smo upravo seks ono što je donijelo popularnost "Igri prijestolja",

izloženi cijelom nizu poštapalica i klišeja "Euforiji", "Kako se izvući s ubojstvom" ili "Bridgertonu"?

vezanih uz seks u popularnoj kulturi, a ona Čak i kad uzmemo u obzir da je uzročno-posljedičnost u

najučestalija je: seks prodaje. Iako se ova ovakvim zaključcima utemeljena na vrlo površnoj i manjkavoj

izjava često predstavlja kao činjenično stanje logici, ostaje činjenica da je seksa u suvremenim serijalima i

stvari, ona je u većini slučajeva utemeljena na filmovima uistinu mnogo, ali i da se njegov prikaz znatno

prikrivenoj mizoginiji. Ono što se zapravo kroz nju često želi promijenio. Sve više serijala ne libi se prikazati genitalije,

reći je da kad popularna glazbenica ne može prodati album, kunilingus, eksperimentiranje u krevetu ili pokazati da

najbolji način da to instantno postigne je da se skine ili snimi seksualni odnos ne mora nužno biti penetrativan i/ili trajati

seksi videospot. Isto vrijedi i za serijale i filmove: najbolji način dvadeset sekundi. Mnogo je više scena koje u svoje središte

da se privuče gledatelje je ubacivanjem scena seksa, a za

stavljaju ženski užitak, prikazuju intiman odnos između

glumice je to i način da održe relevantnost. Istu logiku, dakako, neheteroseksualnih parova ili započinju dijalogom u kojem se

ne primjenjuje se na glumce i pjevače. Na kraju krajeva, nije li eksplicira pristanak: ne samo da se ovakvi serijali udaljuju od

mitova i klišeja vezanih uz seks i seksualnost nego zapravo

uspijevaju stvoriti doista realistične prikaze intimnosti. I,

možda još zanimljivije, ovakve su scene vrlo često zapravo

atraktivne i seksi - ne na pornografski način, ne zbog

eksplicitnosti, nego iz puno jednostavnijeg razloga - one

pokazuju ljepotu konsenzualnog seksualnog odnosa i intime

koja se kroz njega gradi. One pokazuju da to nije samo prazan

fizički čin nego i pokazatelj međuljudske dinamike i ljepote

bliskosti i komunikacije.

Naravno, ova je pojava u prikazivanju relativno nova, a

ključnu je ulogu u njoj odigrao pokret #MeToo. Posljednjih

nekoliko godina razgovor o ženskim pravima konačno postaje

sve zastupljeniji u javnom diskursu te se uspijeva pokrenuti

čak i bez kolutanja očima konzervativaca. Važnost #MeToo

pokreta ne leži samo u razgovoru o apstraktnim pravima nego

u činjenici da na vrlo jasan način pokazuje da je sve privatno u

velikoj mjeri i političko. Drugim riječima, pitanja ženskih prava

stavljaju se u vrlo konkretne situacije, čime se povlači cijeli niz

pitanja o međuljudskim interakcijama; Kako u interakciji s

drugima pokazati poštovanje? Gdje su granice u kojima flert

postaje bezobziran ulazak u osobni prostor? Kako i gdje je u

redu nekoga dotaknuti ili ostvariti fizički kontakt? Koliko je

pristanak bitan da bi seksualni čin zapravo bio seksualni

odnos? Zahvaljujući pokretu #MeToo možemo vidjeti kako se

odnos moći između rodova reflektira u našem svakodnevnom

životu i situacijama u kojima stupamo u kontakt s drugima.

Naravno, jedno od polja u kojima je rodna nejednakost

najvidljivija upravo je prostor vizualnih medija. Filmska

povijest prepuna je seksističkih prikaza žena i ženske

seksualnosti te je vrlo lako uočiti na koji je način oblikovala i

ujedno bila oblikovana stvarnim predrasudama i nezdravim

seksualnim praksama u kojima se žene dehumanizira. Jasno

je da, ako zaista težimo pravednijem društvu, moramo iznova

razmotriti načine na koje smo dosad prikazivali žene,

a pogotovo žensku seksualnost.

I to je upravo ono što se sad događa na filmskim setovima.

Sve je uobičajenija praksa da u filmskom timu tijekom

snimanja bude seksolog ili koordinator za intimnost. Ta osoba

usko radi s filmskim timom i funkcionira kao medijator

između redatelja i glumaca. Zadužena je za stvaranje ugodne

atmosfere između glumaca, objašnjava funkciju seksualnih

scena glumcima te se brine da je prikaz seksa realističan i

utemeljen na pristanku. Mora nam, dakako, biti jasno da

ovakvi prikazi nisu izvrtanje prethodnih prikaza ili prelamanje

nečeg "neutralnog" kroz žensku perspektivu. Nema apsolutno

ništa neutralno ni realno u prikazima seksa kakvi su bili u

"Američkoj piti", "Prljavom plesu" ili "Vuku s Wall Streeta".

U brojnim filmološkim, kulturnim i medicinskim studijama,

kao što je studija medicinske savjetodavne organizacije Zava,

utvrđeno je ono što je bjelodano već i tijekom samog gledanja:

seks na holivudskom platnu nije realan te je, da stvar bude još

gora, često prikazan kroz nasilnu i nerijetko nasilničku

perspektivu tradicionalnog maskuliniteta. Žene se ovako

prikazuje kao da su pasivni predmeti, veliča se muška

seksualna moć i ejakulacija kao signal završetka seksualnog

čina, a sam seks se iskrivljuje kroz provlačenje kroz vrlo

nekonvencionalna mjesta, manjak predigre i mitologizaciju

ženskog orgazma. Ne treba ni napominjati da se pitanje

pristanka u većini slučajeva ni ne povlači, s obzirom na to da je

seks prikazan kao magična i mitološka eksplozija snažnih

osjećaja, toliko jaka da ne ostavlja prostor za pitanja - a samim

U brojnim medicinskim studijama,

poput one savjetodavne organizacije

Zava, utvrđeno je ono što je

bjelodano već i tijekom samog

gledanja ilmova: seks na

holivudskom platnu NIJE REALAN

te je često prikazan kroz nasilnu i

nerijetko nasilničku perspektivu

tradicionalnog maskuliniteta

time i pitanje žele li likovi u njemu uopće sudjelovati.

Jedan od najzanimljivijih primjera suvremenog prikaza

seksa jest u mini serijalu "Normalni ljudi", adaptaciji romana

Sally Rooney. Ne samo da seks prikazuje puno "realističnije"

nego mu daje i mnogo prostora i jasnu narativnu ulogu. Scena

koja prikazuje prvo seksualno iskustvo protagonistice

Marianne tako traje gotovo deset minuta i obuhvaća pregršt

malih trenutaka koji stvaraju dojam intimnosti i istinitosti.

Prije samog seksa pratimo njezin razgovor s Connellom,

njihovo simpatično petljanje kroz fraze, vidimo kako Marianne

zapne grudnjak kad se svlači, kako se zajedno nasmiju na

pitanja koja otkrivaju njihovu nesigurnost, a zatim i kako

Connell potiče Marianne da bude iskrena tijekom seksa i kaže

ako joj nešto ne bude ugodno. Scena je ne samo lijepa i

realistična nego utječe na nastavak radnje i daljnji razvoj

dinamike između Marianne i Connella. Ovdje nije riječ o seksu

radi seksa, ovo je seks kao dio svega ostaloga što je za odnos

između ovih likova bitno.

Uzevši u obzir manjkavost seksualnog obrazovanja unutar

obrazovnih ustanova, kao i činjenicu da brojni mladi stavove o

seksu formiraju upravo kroz konzumaciju popularne kulture,

uistinu je korisno da postoje filmovi i serijali koji seks prikazuju

na način na koji on u stvarnosti funkcionira: ako dijelimo

intimnost, od ključne je važnosti da se to radi na način kojim se

iskazuje uzajamno poštovanje prema osobama koje su u seks

uključene, kao i spoznaja da on ne može biti jednostran i

funkcionirati na instantnoj i spontanoj strasti, nego da mnogo

češće dolazi kroz intimu, dijalog i zajedničko istraživanje.

Naravno, tvrdnje o tome da nam serijali duguju određeni tip

prikaza, kao i taj da svjedočimo nekakvoj seksualnoj revoluciji,

možda su pretjerane. Na jednoj odmjerenoj razini, nije riječ o

revoluciji, nego o reformi, redefiniciji seksa. Riječ je o pokušaju

da se s prikaza seksa u pop-kulturi odstrane slojevi

predrasuda, mitova, nezdravih uvjerenja sa štetnim

posljedicama na gledatelje i na društvenu dinamiku. Riječ je o

tome da postanemo svjesni kako društvena nejednakost

prožima sve dimenzije naših života, od svakodnevnih

interakcija do sadržaja koji konzumiramo te da ona tako nije

ništa nepromjenjivo. Riječ je o tome da je seks toliko integralan

dio svega što nas čini ljudima, da su intimnost i bliskost većini

nas bitne preokupacije u životu - a samim time su i dovoljno

vrijedne da ih adekvatno prikažemo na ekranu. Umjetnička

djela možda nam ne duguju realnost - ali ako je već pokušavaju

prikazati, realističniji prikaz seksa ključan je sastojak u

prikazivanju međuljudskih odnosa i veliki korak u pozitivnom

smjeru, kako za filmsku umjetnost tako i za cijelo društvo.

M

atija

CVEK,

29,

glazbenik

90

CVEK, OPUŠTENO

Kreativnost crpi iz neozbiljnosti, neopterećenosti, a s druge

strane epifanije, ekstaze i duhovnosti. Sve u vezi s glazbom

isključivo ga zabavlja i hrani energijom, ali je doživljava

ozbiljno i apsolutno joj je posvećen. Mi smo pak bili ozbiljni

u namjeri da upoznamo onu drugu, intimnu stranu jednog

od najperspektivnijih glazbenika mlađe generacije

razgovarala VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

fotografije MARE MILIN kreativno vodstvo i styling ROMANO DECKER

make-up i kosa SIMONA ANTONOVIĆ asistentica snimanja LEA LADIŠIĆ

Matija, na što su trenutačno fokusirane vaše misli?

Tko ili što je u središtu vašeg svijeta?

- Fokusiran sam na rad. Konstantno promišljam o novim

idejama i rješenjima, tražim načine za pomicanje vlastitih

granica i jačanje produktivnosti, a da u isto vrijeme artistički

pristup nije doveden u pitanje. Veselim se svakom novom

nastupu. Zapravo, teško je govoriti o tome što je u središtu

moga svijeta. Takve su okolnosti da je zdravlje svakako na

prvome mjestu, kao i uvijek, ali sada još više jer se ne brinem

samo o sebi i bližnjima, cijeli je svijet zahvaćen. Kroz to, kroz

"novu" odgovornost, promišljam i o budućnosti društva,

svijeta u kojem živimo. Pretpostavljam da mi je glazba i

kreativnost koju kroz nju ispoljavam i svojevrsni ventil i

izlječenje i neopisiv je osjećaj, kada znate da glazba liječi, biti

dio toga lijeka.

MIdeja ovog intervjua nije bila nabrajati sve uspjehe Matije

Cveka. Niti razgovarati o tome kako se prometnuo u

predvodnika mlađe generacije domaće glazbene struje.

Suvišnim sam smatrala ispitivati ga i o njegovim nagradama i

priznanjima struke te obožavanju publike. Ili o četiri nominacije

za Porin čija će se dodjela održati nakon što ovaj broj izađe (op.

a. mi svog favorita imamo!). Kao i o njegovom neupitnom

talentu - kako za vokalne izvedbe, tako za autorsko izražavanje.

Ideja ovog razgovora bila je ući u Matijin svijet, doznati njegova

najintimnija promišljanja, stavove, nadanja, navesti ga da nam

kaže čemu stremi, što ga pokreće. Onako iskreno. Ideja je bila

filozofirati o životu, društvu u kojem živimo i svemu onome što

nas okružuje, onako kao kad to radite s nekim jako bliskim.

Ideja je bila upoznati organskog Matiju Cveka. Najprije smo se

susreli s jednim pristojnim profesionalcem koji se ubrzo nakon

našeg okupljanja na setu - opustio. Usprkos tome što mu je

bivanje u spotlightu od početka karijere neprivlačno i usprkos

nervozi koja mu se nepogrešivo javi prije fotografiranja. Ovoga

puta sve je bilo nekako drugačije. I snimanje fotografija i

intervju koji slijedi…

Jeste li čovjek s planom ili puštate da se stvari dogode?

- Prilično sam spontan, ali volim postaviti kratkoročne i

dugoročne ciljeve. Sviđa mi se ona "Čovjek planira, Bog se

smije", ali nama tako malima plan je ponekad potreban.

Događaju se stvari ionako, od vremena lijeganja i buđenja do

poziva na prekrasne nastupe ili same inspiracije, ali planirati

makar što kupiti u dućanu rješava nas nepotrebnih briga u

bliskoj budućnosti.

MOŽDA ČOVJEK NAĐE

SVOJ MIR KADA SE RIJEŠI

OČEKIVANJA I DOBIJE

MUDROST DA UVIDI ČIJA

ŽELI DOSTIĆI

92

CVEK, OPUŠTENO

TRUDIM SE PROMIŠLJATI STOIČKI, NA GRANICI IZMEĐU STRAHA I

USHIĆENJA. PRUŽATI NAJBOLJE OD SEBE I NE OČEKIVATI UZVRAT

Košulje Joop! i Strellson, Heraldi for men; hlače COS, fundus stilista

94

CVEK, OPUŠTENO

MOJA DEFINICIJA LJUBAVI, PARTNERSKOG ODNOSA? KOMPROMIS,

TOLERANCIJA I STRAST. LJUBAV, POŠTOVANJE, PRIJATELJSTVO

Što za vas znači danas ozbiljno se baviti glazbom?

- Ne znam, s obzirom na to da većinu motivacije i

kreativnosti crpim iz neozbiljnosti, neopterećenosti, a s druge

strane epifanije, ekstaze i duhovnosti. Ako ozbiljno bavljenje

glazbom podrazumijeva 8-satno službeno radno vrijeme s

održivim rasporedom i smjenama, onda ja nisam taj. Ozbiljan

sam u poštivanju dogovora, ispunjavanju obaveza i održavanju

higijene glasa. Sve ostalo u vezi glazbe isključivo me zabavlja i

hrani energijom, ali sve to smatram ozbiljnim poslom i

apsolutno sam tome posvećen. Znam da sad i ovaj odgovor

zvuči paradoksalno, ali - što uopće znači ozbiljno? Ozbiljno se

glazbom bave i kolege koji imaju full-time poslove izvan glazbe.

Zašto ste se zaljubili u glazbu?

- Zato što je neovisna i nesputana buntovnica,

nadahnjujuća, inspirirajuća i senzualna, pouzdana i učinkovita,

pravovremena i empatična. Ona je moj život, u nju se ni nisam

morao zaljubiti niti mogao - naprosto sam se s njom rodio.

Umjetnici su poznati kao kompleksna, da ne kažem

komplicirana bića. Možete li sebe svrstati u tu kategoriju?

- Teško mi je svrstati sam sebe u kategoriju, posebno

umjetničku. Bez lažne skromnosti, uopće biti u toj ladici mi je

apstraktna pomisao, a zahvalan sam ako su oni uopće bili

komplicirana bića, kako vi kažete, zbog svega što su ostavili

čovječanstvu. Sebe smatram čovjekom, prije svega, koji uživa

u stvaranju.

Koliko je teško, odnosno lako biti Matija Cvek? Ili pokušajmo

ovako - u kojim situacijama je teško, a u kojima lako?

- Lako je u stanju duševnog mira, teško u stanju

nesigurnosti, kolebljivosti i nemoći. Iliti, lako je kada shvatite

da vas razumiju, da publika pjeva riječi koje su vama bile u

glavi, kada se ljube i plešu na ritam koji ste nekada kuckali

prstima. Teško je kada pred sebe postavite velika očekivanja

pa se suočite s razočaranjima, ali pretpostavljam da je tako

svakom živom biću.

Uz vas i publika i kritika, ali i starije kolege vežu velika

očekivanja. Osim što laska, koliko pritiska proizvodi?

- Pritisak je neminovan, a izbor prilično jednostavan -

prihvatiti i suočiti se ili odustati. Prethodno sam i bio

odgovorio kako prevelika očekivanja, od sebe ili od drugih,

dovode do razočaranja. Možda čovjek doista nađe svoj mir

kada se riješi prvenstveno svojih očekivanja i dobije mudrost

da uvidi čija (od drugih) želi dostići. Sve ostalo može, ali i ne

mora biti muka.

U kojoj ste relaciji s vlastitim egom, očekivanjima?

- Trudim se promišljati stoički, na granici između straha i

ushićenja. Pružati najbolje od sebe i ne očekivati uzvrat.

Naravno da labilno dijete u meni povremeno podlegne

napadima taštine. Uostalom, svatko tko se uopće usudi snimiti

nešto iz svoje glave pa s tim izaći na pozornicu ima dozu

ekshibicionizma u sebi, a svatko od nas ionako ima ego.

Vjerujem da je bitno s egom tu i tamo popiti čaj i porazgovarati.

Kako doživljavate i kako definirate uspjeh?

- Budući da uspjeh možemo mjeriti na svakom životnom

polju, reći ću da je mir zajednička karakteristika svakom

uspjehu u životu.

Često se kaže da se ništa nije dogodilo preko noći i da je iza

svega lijepog što se događa puno truda i rada.

Ipak, jeste li ikad na tom putu pomislili na odricanje, s čime

vam se najteže bilo nositi?

- Najveći kamen spoticanja svakako su bile skepse i sumnje

koje pozitivnim valovima učenja, rasta i razvoja mogu naštetiti

te tako sputati osobu. Vjerujem da se sve uspješnije borim s

demonima ništavila i kompleksima manje vrijednosti, ali...

mlad sam, imam vremena...

Što vas ljuti, stvara vam nelagodu?

- Ne volim kada se gubi vrijeme nepotrebno, a svi mi ljudi na

mnoge nebitne stvari bespotrebno gubimo dragocjeno

vrijeme.

Autor ste vlastitih pjesama. Koliko su one odraz vas?

Je li to vaš način za raznorazna životna čišćenja?

- Moje su mi pjesme katalizatori. Svaka na meni ostavlja

trag i svaka me na neki način mijenja. Pjesmama želim da

ostanu, a sebi da postanem.

Kako biste sebe opisali kao muškarca, partnera,

suradnika, a kako kao prijatelja?

- Trudim se biti pošten u svakom odnosu. Ne bih se kladio

da mi to uvijek polazi za rukom, ali okružen sam predivnim

ljudima koji su izuzetno tolerantni i moja su najveća snaga.

Oni me definiraju te se osjećam kvalitetnim čovjekom zbog

njihova prisustva.

U stabilnoj ste vezi s kolegicom Nikom Turković.

Kako izgleda život dvoje glazbenika?

- Nadam se da nitko ne misli kako stanom svaki dan

odzvanjaju anđeoski dvoglasi. Ne prakticiramo ni gugutanje

ljubavnih pjesama na cvjetnim livadama ni šaputanje

petrarkističkih stihova prije sna. Razgovaramo, mirimo se,

svađamo, kuhamo objede, ponekad naručujemo glupu hranu,

gledamo Netflix, cugamo s prijateljima. Razmatramo

(i glazbenu) budućnost i tu i tamo poslušamo demo snimke.

Koja je vaša definicija ljubavi? Partnerskog odnosa?

- Kompromis, tolerancija i strast. Ljubav, poštovanje,

prijateljstvo.

A u koje moralne vrijednosti vjerujete i od kojih ne odustajete?

- Vjerujem u poštovanje i iskrenost. Svaka moralna

vrijednost ima svoju težinu, a ovisno o načinu na koji ih

CVEK, OPUŠTENO

VJERUJEM DA SE U ŽIVOTU MOŽEMO VRATITI JEDNOSTAVNOSTI

POSTOJANJA I UŽIVANJA U SVAKOM TRENUTKU

individualac kombinira, tako mi se sviđa više ili manje...

Moralne vrijednosti se ogledaju u ponašanju okoline, pa tako

(ne) odustajem od ljudi.

Postoje li neke ograde koje biste voljeli srušiti,

metaforički, naravno?

- Ne volim destruktivnost, stoga radije nađem način da

otvorim ogradu, a ako nije moguće, onda je preskočim.

Vjerujem u građenje mostova, a ne zidova. Što se ljudskih

ograda tiče, njihove su, a ne moje. Nije na meni da ih rušim niti

da se sudim oko "meje".

Što za vas znači sloboda?

- Sloboda je stanje uma i duha. Nalazim je na različitim

mjestima, a trudim se ostati slobodan okružujući se pozitivnim

ljudima, odličnom glazbom s puno ljubavi. Slobodu sami biramo!

Čime se vodite kroz život, kako biste opisali svoju životnu

filozofiju?

- Moja filozofija je kombinacija svakodnevnog života i

suživota te pjesama koje stvaram. "Za mene postoji u životu

samo ekstaza. Ne razlikujem ima li u toj ekstazi neke moralne

sreće, nekog sazrijevanja, nečega etičkog. To je moj život,

svagdašnji", govorila je velika Vesna Parun. Volim tu misao.

O čemu je maštao Matija kao klinac, a o čemu mašta ovaj

odrasli?

- Mali Matija je, kao i svaki klinac, maštao o raznim

stvarima, zanimanjima, interesima... Nekada sam želio igrati

nogomet na stadionima, a danas ih želim napuniti divnim

ljudima s kojima ću pjevati, plesati i "okinuti" tu sličicu nakon

zadnje pjesme.

Koji lik iz serije/filma/knjige bi najbolje opisao vas -

vas danas?

- Krenuo sam razmišljati, ali vrlo brzo mi je došlo...

Baloo - veliki, raspjevani medo iz "Knjige o džungli", to je taj!

Kako izgledaju procesi stvaranja?

- Inspiracija ne bira ni vrijeme ni mjesto pa se trudim uvijek

biti spreman. Quincy Jones je govorio da uz krevet uvijek ima

notes i olovku kako inspiracija ne bi pobjegla kod sljedećeg

sretnika. Svako novo stvaranje je individualno, nemam kalup ili

vrijeme stvaranja.

O čemu se najviše propitujete?

- Pitam se postoje li crvena i plava pilula te koji je pravi

odabir.

Što biste rekli, je li vam se dogodila "prava zrelost"?

Ako da, u kojem trenutku?

- Ako mi se još nije dogodila, volio bih da tako i ostane,

a ako jest, onda idem još malo igrati Fifu. Uostalom, zar nije

poanta zadržati dijete u sebi? Pritom, što definira zrelost?

Po nekim sam društvenim uzusima itekako zreo. Godište mi

možda ne ide u prilog. I, eto nam opet oksimorona!

Jeste li sebi najbolji prijatelj - jeste li uspjeli doseći razinu

da najviše vjerujete sebi i da sa sobom njegujete jedan lijep,

skladan odnos?

- Sâm sa sobom se dosta dobro slažem i trudim se uvijek

vjerovati intuiciji. Istina, nekad se i posvađamo, ali

funkcioniramo skroz okej. Pa to je normalno, zar ne?

Koliko vas je životni put glazbenika promijenio i koliko

vas mijenja?

- Mijenja me iz dana u dan, upoznavanjem novih predivnih

ljudi i glazbenika. Sve je to dio mog životnog puta kroz

glazbu, zahvalan sam što imam priliku sjediti s velikim ljudima

diljem regije, družiti se s njima i razgovarati o glazbi.

Koliko je zahtjevno u svijetu društvenih mreža, raznih

pritisaka, očekivanja, zadržati sebe i svoj psihološki

balans?

- Hvala vam, ovime smo se dotakli jednog od najvećih

problema današnjice, pogotovo ako govorimo o mlađoj

populaciji. Teški tjedni, dani ili sati se događaju svakome pa i

meni. Radim na sebi i učim se usporiti ovaj ludo brzi svijet kada

osjetim da ide puno brže od mene. Kada se sve zbroji i oduzme,

sretnih je dana puno više i zbog toga sam jako zahvalan.

Naravno da je na svakome njegov/njen odabir što će objaviti i

poštujem one koji objavljuju samo lijepe fotografije i sretne

trenutke, ali nije zgorega još jednom naglasiti da život nije

samo to. Da jest, možda bi nam bio dosadan. A kad nije, tome

stremimo i uspoređujemo se s onim što na tim mrežama

vidimo. Komplicirano je, ali vjerujem da se u životu možemo

vratiti jednostavnosti postojanja i uživanja u svakom trenutku.

Spoznaji onoga što volimo, želimo i otprilike kamo idemo.

Kako biste opisali svijet i društvo u kojima živimo?

- "Blagi povjetarac, mekana struktura, upitna kultura,

neupitna je praznina."

Zahvaljujemo Galeriji Kranjčar na pomoći i

ustupljenom prostoru za snimanje editoriala

fashion & beauty

Stil je stav, modni jezik kojim

izražavamo individualizam.

Iris Apfel

O

IRIS

100

H,

!FOTOGRAFIJE

ROMANO DECKER

& DEJAN KUTIĆ

101

102

gg x Iris Apfel x H&M

Mix&match eksplozivna modna

formula Iris Apfel osmišljena je za

eklektičarke svih generacija.

Visokooktanska kolekcija ove

stogodišnje influencerice provocira

retinu promatrača, slaveći

jedinstven, kreativan stil žena

koje slave individualizam.

Lijevo: voluminozna kratka jakna od plisiranih mikrovolana, hlače od žakarda i nakit od plastične smole.

Desno: kaftan od viskoze maksi dužine i predimenzionirani nakit od plastične smole

103

104

Lijevo: mantil od višebojnog žakarda; nakit od plastične smole i kristala.

Desno: predimenzionirani kaftan od viskoze s volanima maksi dužine i nakit od plastične smole

105

106

Lijevo: odijelo od višebojnog žakarda i nakit od plastične smole i kristala.

Desno: pidžama-odijelo od svile i predimenzionirani nakit od plastične smole i kristala

107

Lijevo: Jakna od umjetnog krzna, suknja od višebojnog žakarda i nakit od plastične smole i kristala

Desno: Pidžama-odijelo od svile i predimenzionirani nakit od plastične smole i kristala

Kolekcija je elegantno razigrana, zasićena vibrantnim bojama i živopisnim

organskim printovima na raskošnim tkaninama. Ovaj više-je-više modni

koncept okrunjen je predimenzioniranim nakitom s kristalnim dekorom

te motivima flore i faune, karakterističnim za Iris Apfel

108

109

Kreativno vodstvo DECKER + KUTIĆ

Styling ROMANO DECKER

Model IVANA BRAJDIĆ @IM Studio Model Agency

Make-up SAŠA JOKOVIĆ

Kosa MILENA MARŠIĆ @Salon Glamour

Manikura @Manos, Medvedgradska 8, Zagreb

Asistentica fotografa MIRTA PEJIĆ

Asistentica stilista LEA LADIŠIĆ

110

Bluza s predimenzioniranom mašnom, plisirana suknja s volanima maksi dužine od printane viskoze i predimenzionirani nakit od plastične smole i kristala

111

GG FENOMEN

/ 2

/ 1

VRIJEDI LI EGIDA

'SEKS PRODAJE'?

Smjena generacija i društvene promjene na

svim razinama razlozi su zašto golo žensko tijelo

uz mišićavog muškarca više nije dovoljno kako

bi se prodao sapun, parfem, torbica ili haljina

tekst LEA LADIŠIĆ fotografije PROFIMEDIA

112

4

/ 3

/ 5

/ 1. Model Anna Ewers pozirala je fotografu Stevenu

Kleinu za kampanju dizajnera Alexandera Wanga 2014.

/ 2. Suptilni sex appeal u kampanji modne kuće Paco

Rabanne u povodu Valentinova 2021. / 3. Kontroverzna

kampanja Toma Forda za parfem iz 2007. godine

/ 4. Kendall Jenner u kampanji Calvina Kleina 'Deal With It'

/ 5. Kampanja za traperice Calvina Kleina iz 2014.

Vjeruje se kako je prva reklama koja je u svrhu prodaje

iskoristila žensku požudu ona iz 1911. godine. Na

plakatu kojim se reklamirao sapun Woodbury ispisano

je: "Koža koju ćete voljeti dodirivati", a copy erotičnog

prizvuka osmislila je Helen Lansdowne Resor, kako se

vjeruje, prva copywriterica. Ta reklama, koja u prvi plan

stavlja muškarca i žene u elegantnoj haljini, smatra se pionirskom - jer

skrenula je fokus s muškog zadovoljstva i preusmjerila ga na potrebe

žene. I dizajner Yves Saint Laurent pomicao je granice kada je 1971.

pozirao gol za svoj prvi parfem Pour Homme. Fotografirao ga je Jeanloup

Sieff, a kontroverzna fotografija prva je koja je prikazivala parfumera u

reklami za vlastiti proizvod. Dok je Laurent ipak prikrio intimne dijelove

tijela, kuća YSL je 2002. otišla korak dalje i u kampanji za parfem

prikazano je potpuno otkriveno, golo muško tijelo i sva njegova raskoš.

Modnu kuću tada je vodio Tom Ford, što objašnjava kontroverznost

kampanje, a izjavio je tada: "Parfem se nosi na koži,

pa zašto bismo onda skrivali tijelo?"

U međuvremenu seks se redovito kao motiv provlačio kroz svijet

oglašavanja, no vrhunac doživljava u godinama koje slijede. Osamdesete i

devedesete te početak tisućljeća iskorištavaju

maksimum od seksa, soft porna i erotike koja se

pakira u oglase za modne i beauty proizvode.

Calvin Klein, a zatim i Tom Ford za Gucci utabali

su put ostatku industrije. Oglašavanje nabijeno

seksualnom energijom, kojom se često prelazila

granica dobrog ukusa, koketiranje sa soft

pornografijom, bahata provokacija, doveli su do one

dobro poznate - sex sells. Zaista je najbolje

prodavao u tim desetljećima, ali možemo li isto

tvrditi i danas?

Sa smjenom generacija i društvenim

promjenama koje se događaju na svim razinama

golo žensko tijelo uz mišićavog muškarca više nije

dovoljno kako bi se prodao sapun, parfem, torbica

ili haljina. Štoviše, mizogino je i duboko

problematično. Seks je kao motiv, jasno, i dalje

prisutan, no giganti (prvenstveno) modne i beauty

industrije moraju oprezno vući svoje poteze jer i

najmanja pogreška danas se kažnjava pravilima

cancel kulture, odnosno "otkazivanjem",

nestankom iz javnog prostora. Početak tisućljeća

na tron je stavljao mnoge prakse danas detektirane

kao iznimno problematične - od veličanja

premršavih figura, pretjerane seksualizacije žena i

ne-inkluzivnosti na svim razinama. Nekada je više

vrijedila ona "i loša reklama je dobra reklama", a

prolazila je jer za one kontroverzne kampanje koje

su se najčešće zabranjivale u javnosti nije bilo

posljedica s kakvima bi se susreli danas. Kampanja

talijanske kuće Dolce & Gabbana iz 2007. prozvana

je zbog insinuacije na "gang rape". Naime,

fotografija je prikazivala polugole muškarce koji

okružuju ženu, dok je jedan od modela silovito

113

drži za zapešća. Kampanja je izazvala skandal, D&G je optužen

za ponižavanje žena i mizoginiju, a ipak, gotovo dva desetljeća

nakon toga Dolce & Gabbana (unatoč još mnogim drugim

ispadima koje su imali u međuvremenu) i dalje djeluju na

modnoj sceni.

A

priča o hedonističkom trendu oglašavanja

ne prolazi bez isticanja Calvina Kleina još u

osamdesetima. I danas kontroverzna,

ali i kultna kampanja za traperice s tada

15-godišnjom glumicom Brooke Shields

potaknula je pitanje je li riječ o dječjoj

pornografiji, s obzirom na to da fotografija dolazi uz slogan

"Ništa ne stoji između mene i mojih Calvin traperica". No, seks

je spasio Calvin Klein od propasti i tijekom devedesetih godina

bilo ga je nemoguće izbjeći. Uz tadašnji power duo i zaštitna

lica - nabildanog Marka Wahlberga i supermodel Kate Moss -

Calvin Klein je podizao valove negodovanja diljem svijeta, ali

istodobno ostvarivao dobar profit. Unatoč glamuriziranju

heroin chica i krhkoj posturi manekenke koja se izvijala u

rukama Marka Wahlberga, seks je - pokazalo se - prolazio kao

najbolji alat za dobru prodaju. Marka i Kate kasnije je u

kampanjama zamijenila manekenka Christy Turlington,

a nakon nje i glumica Eva Mendes, koja je zavodljivo pozirala

na bijelim plahtama za reklamu parfema Secret Obsession.

Ta ista reklama bila je zabranjena u SAD-u jer se u jednom

trenutku na spotu ukazala njezina bradavica.

Gradivo "seks prodaje" je u devedesetima, uz CK, utvrdio i

Tom Ford za vrijeme vođenja talijanskog Guccija (1994. -

2004.). Tada javnosti još nepoznat, mladi američki dizajner -

/ 1

Seksepil koji danas

prodaje ne sadrži

elemente erotike i

pornograije koji su

dominirali proteklim

desetljećima

bahat i samopouzdan - seks stavlja u prvi plan kroz modne

kolekcije i svoje kampanje, i tako talijanski brend izvlači iz

propasti. Učinio ga je jednim od najprofitabilnijih i najpoželjnijih

brendova na svijetu, generirajući profit od 1,3 milijarde eura.

Kampanje za Gucci napucao je seksepilom pomiješanim s

hedonističkim luksuzom kojima je hranio javnost početkom

dvijetisućitih. Ford kao da je ispitivao granice, redovito ih

prelazeći, pritom itekako svjestan da ciljanjem na seks najlakše

otvara apetit za potrošnjom kod kupaca. Jedna od takvih

kampanja je "Pubic Enemy" za koju je model Carmen Kass

otkrila svoju intimnu zonu i pokazala "G točku" - točnije,

pažljivo izbrijane dlačice u obliku Guccijevog znaka. Autor

spomenute fotografije je Mario Testino, iako je Ford većinom

radio sa slavnim fotografom Stevenom Meiselom, ispred čijeg

objektiva su često nastajale "zabranjene" kampanje.

Dvadesetak godina kasnije i već nekoliko kvartala zaredom

Gucci se i dalje nalazi na listi najpopularnijih luksuznih

brendova na svijetu, no kampanje više ne zrače seksi

energijom. Dapače, sadašnji kreativni direktor Alessandro

Michele odbacio je seks kakav je servirao Tom Ford. Kuća

Balenciaga, koja često dijeli prvo mjesto na listi najpopularnijih

/ 2

/ 1. Ljubav u kampanji francuskog

dizajnera Jacquemusa / 2. Supermodeli

u kampanji za miris Dolce & Gabbana

/ 3. Rihannina Savage x Fenty kampanja

naglasak stavlja na samopouzdanje

/ 4. Naga Kate Moss za CK na početku karijere

114

modnih imena s Guccijem, gotovo se uopće ne dotiče seksa

kao poruke koju želi komunicirati. Modni brendovi morali su

promijeniti narativ, a ako do 2022. to nisu učinili, na radaru

generacije Z više ne postoje. Najbolji dokaz tome je Victoria's

Secret, brend donjeg rublja čiji je godišnji show nekad imao

milijunsku gledanost na malim ekranima. Anđelice savršenih

tijela, a najčešće bijele rase, nosile su seksi donje rublje i

izgledale poput božica, dok je brend jasno poručivao kako

savršeno žensko tijelo treba izgledati. No, društvene

promjene, body positivity i #metoo pokreti pokopali su

Victoria's Secret - odnosno čelnici brenda (redovito muškarci)

presudili su mu vlastitim pogrešnim odlukama. Victoria's

Secret trenutačno radi na rebrendingu, "prodavajući"

raznolikost i žensko samopouzdanje umjesto savršenstva, no

prekasno. Dok je VS radio po staromodnim poslovnim

modelima, pjevačica i mogulica Rihanna s linijom Savage x

Fenty istaknula se kao nova ikona koja je pokazala kako seks

treba zapakirati danas. Uz raznoliku postavu na modnoj pisti

koja zastupa svaki rod, boju kože, oblik tijela i generaciju,

Savage x Fenty ne insinuira da je (žensko) tijelo seksualni

objekt, već u prvi plan stavlja samopouzdanje, zadovoljstvo i

raznolikost. Generacija Z ne kupuje seks - kupuje osjećaj i

prave poruke koje brend odluči staviti u prvi plan.

Business of Fashion ističe u jednom od članaka:

"Seks ne prodaje, ali voajerizam da".

Zahvaljuju to i digitalnoj eri u kojoj

konzumiramo sadržaj virtualno i kroz

fotografije. Svatko, dakle, može gledati, ne i

dodirivati. Važni su pritom stav, snaga,

osjećaj slobode i osnaživanje vlastite seksualnosti, poruke koje

izviru iz određene kampanje. Nakon razvratnog razdoblja

devedesetih i nultih godina, u prošlom je desetljeću seksi apel

sveden na minimum, da bi se trenutačno koristio kao alat za

privlačenje pažnje, ali u potpuno drugačijem obliku - uz novi

narativ i zamjenu uloga.

Dokazuju to i kolekcije za proljetnu sezonu 2022. - modne

piste vrvjele su golom kožom, prozirnim materijalima,

seksepilnim izrezima. Kreatorica Nensi Dojaka, trenutačno

jedna od najpoželjnijih u svijetu, koja je osvojila scenu

atraktivnim haljinama, bazira brend na rafiniranom seksepilu.

Kreativni direktor kuće Mugler, Casey Cadwallader, dizajnom

ističe zanosno žensko tijelo i sugerira tech-seksi estetiku,

talijanski Blumarine referira se na kičasti seksepil s početka

tisućljeća.

Ipak, razlika je u tome da današnji seksepil koji prodaje ne

sadrži elemente erotike i pornografije kakvi su dominirali prije

dva-tri desetljeća. Primjerice, francuska kuća Jacquemus svojim

kampanjama prikazuje seksualnost i intimnost u svakom obliku,

no na mnogo romantičniji način. Straight i gay parovi izmjenjuju

poljupce ili se duboko gledaju u oči, s odjećom ili bez nje, kao što

su to činili u kampanji L'AMOUR prošle godine. Paco Rabanne

lani je izbacio kampanju "Build Love", a Diesel, koji je kroz svoje

postojanje servirao naglašene seksi kampanje - primjerice s

naslovom "Seks prodaje. Nažalost mi prodajemo traperice"

ili kampanjom "Be Stupid" kojom je komunicirao mladenačku

glupost i slobodu - danas je prilagodio komunikaciju, no i

dalje je temelji na intimi i dodiru. Vjerojatno nas intimnost na

kampanjama jednako privlači jer nam je za vrijeme najgorih dana

pandemije dodir bio zabranjen, pa sada još jednom služi kao alat

koji će nas potaknuti na kupnju. Na koncu, s pandemijom ili bez

nje, fizički kontakt je nešto bez čega ne znamo funkcionirati.

No, za problematične poruke, upitne prikaze žene i ženskog tijela

te seks kakav je prolazio nekada, ako se pita generaciju

Z - ali čak i starije generacije - više nema mjesta na sceni. Ideja

seksualne slobode i osnaženja s druge strane je ono za što se

modni brendovi mogu uhvatiti u pohodu na tržište.

/ 4

/ 3

115

GG TRENDOVI

Moda kao rekvizit

FOTOGRAFIJA: IMAXTREE (2), PROFIMEDIA (2) I COURTESY OF PRESS OFFICE (2)

tekst LEA LADIŠIĆ

116

Na društvenim mrežama nose se nefunkcionalni komadi odjeće

i dodaci radikalnog dizajna, no iako tamo potpuno ispunjavaju

svoju potrebu, pitamo se kakva ih zapravo budućnost čeka

Tko to zapravo može

nositi? Potegnula je

pitanje kolegica dok

na ekranu ispred nje

titra fotografija

Jacquemusovog

minijaturnog kardigana, onog koji se

provlači po Instagram profilima modnih

influencerica. Chiara Ferragni ga je

nosila, Megan Fox također. Zaista je

nepraktičan, a zamisao provođenja

jednog standardnog dana u njemu čini

se kao noćna mora. Jedna izjava ipak

opravdava ovaj trend... "Ako izgleda

slatko na Instagramu, prodat će se.

To je jednostavno svijet u kojem živimo",

rekao je Simon Porte Jacquemus,

francuski dizajner koji je, jednim dijelom,

na Instagramu izgradio slavu. Odnosno,

njegovi modni komadi jako atraktivno

izgledaju na fotografijama, što im je

zajamčilo globalni uspjeh. Kada je 2017.

godine na pistu poslao sićušne

Le Chiquito torbice u koje jedva da stanu

slušalice, svi su se pitali tko bi, pobogu,

tako malu torbicu platio nekoliko stotina

dolara? Jedan dio scene, onaj koji djeluje

na društvenim mrežama, odmah je

prepoznao - ova torbica se idealno

uklapa na feed, taman stane na tanjurić

s kavom i kroasanom. Nekoliko mjeseci

kasnije, a zatim i nekoliko godina kasnije,

Le Chiquito je i dalje "it" modni dodatak -

barem na društvenim mrežama ili na

crvenom tepihu, u rukama celebrityja

koji svoj utjecaj već godinama dijele s

modnim influencerima.

Osim Jacquemusa, i ostali brendovi

danas nude mikro modele - Fendi, Dior,

Chanel... Besmisleno minijaturne i tako

prokleto neodoljive - nepraktične torbice

i dalje pronalaze svog kupca. Više nije

riječ o sezonskom trendu, minijaturna

torbica postala je suvremeni kultni

modni dodatak koji komunicira različite

poruke. Jedna od važnijih je sigurno ona

statusna - ne može si svatko priuštiti

skupocjenu torbicu u koju, zapravo, ne

stane ništa. Luksuzni stilski rekvizit

samo za fotografiju na društvenim

mrežama. U takvom svijetu živimo.

Jesu li društvene mreže prijelomna

točka koja je modu predodredila u

smjeru nepraktičnosti? Povijest nas uči

da moda nikada nije bila primarno

praktična, a udobnost je često išla

nauštrb estetike. Krenimo od velikih

krinolina haljina s metalnim obručem, do

korzeta koji su ugrožavali zdravlje žena.

U dvadesetom stoljeću javljaju se i

originalne mini torbice koje su nosile

isključivo žene visokog staleža. Što je

torbica bila manja, status u društvu je

bio veći. No, pojava društvenih mreža i

influencera nepovratno je promijenila

način na koji nosimo i želimo posjedovati

odjeću i modne dodatke jer ona više ne

služi isključivo nama - prilikom kupnje

novog komada sada pazimo koliko je

određeni modni komad fotogeničan i

uklapa li se na feed. Kako se uz takav

mindset kreativnost i sloboda onih koji

stvaraju modu ne bi ograničila i stavila u

određenu kutiju? Možda se iz tog

razloga trenutačno nalazimo u trenutku

kada malo tko na modnoj sceni nudi

nešto drugačije i inovativno... Trendovi

se izmjenjuju sve brže i teško je

procijeniti - hoće li se nositi IRL ili samo

na društvenim mrežama? Jesu li modni

trendovi uopće relevantni i kako u

kakofoniji noviteta prepoznati ono

vrijedno pažnje, kada je hype opravdan,

a kada je jedino pokriće atraktivnost na

društvenim mrežama?

Iako se tijekom pandemije, naime,

predviđala renesansa modne industrije i

načina na koji konzumiramo modu i

nove trendove, ona je na kraju postala

dio svakodnevice. Potreseni klimatskom,

društvenom i zdravstvenom krizom

naumili smo mudrije kupovati, manje

trošiti, odgovorno nositi modu. Nekoliko

mjeseci kasnije, kada je pandemija

počela popuštati, našli smo se u većem

konzumerističkom ludilu od onoga u

kojem smo bili prije - jer zaželjeli smo se

lijepe i zabavne mode. U tu kategoriju

pripada i nepraktična moda - ona u

službi rekvizita. Neki od najpopularnijih

modnih komada u 2021. godini su

Jacquemusov minijaturni kardigan,

Pradin catsuit, mini torbice, ekstremno

visoke platforme luksuzne kuće

Valentino, mikrosuknja Miu Miu.

Miuccia Prada je za kuću Miu Miu,

naime, predstavila nikad kraće minice

niskog struka i crop topove koje se nose

uz cipele Y2K estetike - ujedno

pokrenuvši trend koji će, osim na

društvenim mrežama, postati dio naše

svakodnevice. Nakon prvog vala

zgražanja nakon prikazane revije - što

zbog dužine minice, što zbog niskog

struka - Miu Miu komadi iz ove kolekcije

trenutačno su SOLD, što potvrđuje

prethodnu rečenicu. Nosila ih je Hailey

Bieber, Emily Ratajkowski, Nicole

Kidman na naslovnici Vanity Faira - ona

koja je slomila internet.

Stvarnost je da vodimo živote na dvije

platforme - jedna je ona zbiljska, a drugi

dio života odvija nam se na društvenim

mrežama. Tamo je mnogo jednostavnije

namjestiti savršen život i namontirati

stvarnost kakvu želimo. U virtualnom

životu torbica koja stane u džep potpuno

je funkcionalna, a Miu Miu minijaturna

suknja potpuno praktična za

svakodnevni look. Tamo se nose

nefunkcionalni modni komadi koji

potpuno ispunjavaju svoju potrebu.

Međutim, nije za zaboraviti stranu s

društvenih mreža koja se preslikava na

stvarnost, a to je da je potpuno

besmisleno i neprimjereno kupovati

fizičku odjeću i modne dodatke samo za

potrebe društvenih mreža. Srećom, taj

trend, čini se, doživljava svoj suton i

uskoro bi mogao postati reliktom

društvenih mreža.

Nove generacije već naveliko

iskorištavaju prednosti digitalne odjeće

koja se nosi samo u virtualnim sferama

i tamo obitava, dok njena proizvodnja ne

čini nikakvu štetu za planet i okoliš.

I to je svijet u kojem ćemo očito živjeti.

117

GG MODA I UKLJUČIVOST

/ 2

/ 3

/ 1

/ 4

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (3)

/ 1. Lynne Koester, 54-godišnja američka

manekenka, i / 3. Jill Kortleve, plus size

nizozemski model, na reviji visoke mode

za proljeće i ljeto 2022. kuće Valentino.

/ 2. Xueli Abbing, kineski model s

albinizmom. / 4. Jeremy Scott, kreativni

direktor kuće Moschino, i Aaron Rose

Philip, njegov omiljeni model, transrodna

osoba koja boluje od cerebralne paralize

118

Opće pravo

NA STIL

U MODNOJ INDUSTRIJI POČELA JE REVOLUCIJA - NOVI POSLOVNI MODEL

TEMELJI SE NA RAZNOLIKOSTI, JEDNAKOSTI I UKLJUČIVOSTI, ŠTO

ZNAČI KREIRANJE ODJEĆE I DODATAKA ZA SVE SKUPINE POTROŠAČA

tekst ANELA MARTINOVIĆ

Da biste postali manekenka s međunarodnom

karijerom, više ne trebate biti visoki poput

jablana, tanki poput štapića, mladi poput

rose ni imati put poput Snjeguljice. Pokazao

je to i odabir manekenki za reviju kolekcije

visoke mode luksuzne modne kuće Valentino,

predstavljene početkom godine. Raskošne toalete koje je

dizajnirao kreativni direktor Pierpaolo Piccioli nosile su

74-godišnja Marie Sophie Wilson, Nizozemka Jill Kortleve aka

Jilla Tequila, manekenka s opsegom bokova od 106 centimetara

i odjevne veličine 42, Sudanka Ajok Madel izrazito tamne boje

kože rođena u izbjegličkom kampu u Keniji, Azijatkinja Levie

Shieh... Takav odabir manekenki raznih životnih dobi, rase i

građe tijela bio je u skladu s nazivom kolekcije Anatomija mode,

ali i s novim poslovnim modelom modne industrije koji

označavaju tri slova: DEI - diversity (raznolikost), equity

( jednakost) i inclusivity (uključivost).

Poražavajuća je činjenica da je trebalo gotovo stotinjak

godina od prvih javnih predstavljanja kolekcija da bi akteri

uključeni u kreiranje cjelokupnog izgleda prihvatili

odgovornost koja ide s tim poslom. Naime, bez obzira na to

koliko je moda uljepšala svakodnevni život, ne treba smetnuti

s uma da je mnogima prouzročila patnju i nanijela bol.

Doslovno. Jer ako moda forsira imidž visoke i vitke djevojke

pravilnih crta lica i bijele puti kao ideal ljepote i privlačnosti,

naravno da će se sve one koje ne odgovaraju tom opisu osjećati

manje vrijednima. Jedno američko istraživanje provedeno

prije pet godina na uzorku od deset tisuća djevojaka u dobi od

14 do 19 godina pokazalo je da se gotovo osamdeset posto njih

osjeća neprivlačno u odnosu na modele s naslovnice modnih

časopisa. Može se lamentirati o tome da je biti zadovoljan

genima zadanim izgledom stvar samopouzdanja i zdravog

razuma, no pokušajte to objasniti tinejdžerima koji svijest o

sebi i svom mjestu u društvu grade na predlošcima koje u

javnost plasiraju modne korporacije, odgovorne za ozbiljne

zdravstvene probleme izazvane izgladnjivanjem kako bi se

stalo u odjevnu veličinu 34, standardnu u svijetu visoke mode,

kao i psihičke traume nastale zbog forsiranja jednog tipa

privlačnosti nauštrb ljepote raznolikosti i individualnosti.

U slučaju tjelesne težine poželjne za prezentaciju, kao i za

nošenje dizajnerske odjeće, stvari su se počele mijenjati nakon

smrti 28-godišnje francuske manekenke Isabell Caro koja je

2010. preminula zbog posljedica anoreksije - imala je samo

32 kilograma. Nakon toga je u Francuskoj izglasan zakon koji je

zabranio angažiranje premršavih manekenki, a to znači da se

na visinu od 175 centimetara mora imati barem 55 kilograma.

Na problem jednoobraznog poimanja idealne figure skrenule

su pažnju i holivudske zvijezde za koje bi se reklo da im dizajneri

jedu iz ruke. Američka pjevačica Bebe Rexha se 2019. požalila

novinarima na dodjeli nagrada Grammy da nije mogla pronaći

haljinu svoje veličine za crveni tepih - a nosi broj 40, što je odjevna

veličina koju u prosjeku ima najveći broj žena. "Čini mi se da

dizajneri smatraju da se punašnije osobe ne bi trebale odijevati

moderno", rekla je Bebe. Na kraju je odjenula atraktivnu crvenu

haljinu dizajnera Christiana Siriana koji joj jedini nije rekao, kako

je izjavila, da je "prekrupna za njegove kreacije".

No, prava je promjena krenula kad su dizajneri milenijci, kao

što su Christian Cowan, Brandon Maxwell i Richard Quinn,

počeli odijevati svoje idole, bucmaste reperice Cardi B i Lizzo.

Njihova popularnost nije promaknula pažnji velikih brendova pa

su reperice ubrzo počele nositi modele luksuznih modnih kuća

Balenciaga, Chanel, Versace, Mugler, Gucci... Posljedica takve

odluke je bila da su za svoje revije počeli angažirati plus size

manekenke, što je još donedavno bilo nezamislivo. Tako su, osim

Valentina, manekenke odjevne veličine 40, 42 i 44 prvi put na

predstavljanju kolekcije za proljeće/ljeto 2021. imale i kuće Fendi

i Versace, a godinu ranije i kuća Chanel, što je bilo posebno

popraćeno u medijima. Nekadašnji kreativni direktor Karl

Lagerfeld, naime, nekoliko se puta našao u središtu skandala

zbog neprimjerenih izjava o ljudima veće tjelesne težine.

I dok su kreatori još nekako i progutali višak kilograma

svojih klijentica, prihvaćajući da je diskriminatorno kreirati

samo za mršave (a i ne mogu propustiti udio u tržištu čija se

vrijednost procjenjuje na 194 milijarde eura), ono što im je

daleko teže probaviti jest njihova dob. Naravno da oni

odijevaju zvijezde starije od 50 godina, kao što su Nicole

119

1

/ 1. Talijanski Vogue snimio je

editorijal s manekenkama s različitim

tjelesnim i mentalnim invaliditetima.

/ 2. Kathleen McCain Engman,

70-godišnjakinja koja redovito

pozira za kampanje njujorškog

brenda Collina Strada

/ 2

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (2)

Kidman (54), Jennifer Lopez (52) ili Madonna (63), no one nisu

pravi primjer tvrdnje da je modni grijeh izgledati u skladu sa

svojim godinama. Dapače, one su primjer kako žena - jer u

pravilu je riječ o osobama ženskog spola, dok se muškarcima

više-manje oprašta sve - zbog pritiska modnih i društvenih

trendova mora učiniti sve da bi sakrila svoju pravu dob.

Modne kuće, ali i kozmetički brendovi mnogo su se puta našli

na udaru kritika zbog toga što njihove proizvode reklamiraju

curetci od petnaest ili šesnaest godina, a namijenjeni su

ženama odrasle dobi. Na dobnu diskriminaciju požalila se i

70-godišnja britanska glumica Jane Seymour.

"Nakon što sam u 80-ima i 90-ima bila proglašavana

modnom ikonom, glamuroznom djevojkom i neslužbenom

muzom, sada mi je gotovo nemoguće naći dizajnera koji bi za

mene kreirao haljinu u kojoj ću se pojaviti na crvenom tepihu",

napisala je u osvrtu u britanskom časopisu The Guardian.

Stoga je broj dizajnera koji će za svoje revije angažirati "plus

age" manekenke još manji nego onaj s plus size manekenkama.

Prema izvještaju koji je plasirala platforma newmodels.com,

koja prati globalno stanje u svijetu modelinga, čak 69 posto

manekenskih poslova vezanih uz modnu industriju odnosi se

na djevojke do 25 godina, a samo 7 posto na manekenke u dobi

od 55 godina naviše. Na modnim revijama održanim tijekom

2020. udio manekenki iznad 50 godina bio je bijednih 0,53

posto, dok je postotak zastupljenosti žena te dobne skupine na

naslovnicama modnih časopisa iznosio samo 5,5 posto.

Nevjerojatno, s obzirom na to da udio stanovništva te dobi u

Europi iznosi 33,6 posto, a u SAD-u 28,5 posto. Stoga su

dizajneri Simone Rocha i Rick Owens, koji svoje modele

redovito predstavljaju na ženama zrelije životne dobi, pravi

pioniri. Njima se nedavno pridružio i već spomenuti

Pierpaolo Piccioli iz kuće Valentino, a vrijedi spomenuti i

američki sportski magazin Sport Illustrated, poznat po

naslovnicama ljetnog izdanja koje krase mlade i seksepilne

manekenke u kupaćem kostimu. Lani

je za naslovnicu tog tradicionalno

najprodavanijeg broja odabrana

Kathy Jacobs, 57-godišnji američki

model. Premda se stvari miču s mrtve

točke, to je i dalje daleko od

prihvatljivog, no još je gora situacija

kad je riječ o jednima od najranjivijih u

VRIJEDNOST TRŽIŠTA MODNE

ODJEĆE PRILAGOĐENE POTREBAMA

INVALIDA DO 2026. ĆE SE POPETI

NA 350 MILIJARDI EURA

društvu - invalidima.

Koliko je dizajnerskih

brendova, kako se

zapitala novinarka i

modna kritičarka

Cathy Horyn, uopće

svjesno da postoji

velik broj ljudi koji su u svakom pogledu posve isključeni iz

modne industrije? Odgovor je - vrlo malo, jer se gotovo na prste

jedne ruke mogu nabrojati dizajneri koji kreiraju za ljude s

nekom vrstom invaliditeta. Zasad liniju odjeće namijenjenu

isključivo invalidima imaju Tommy Hilfiger, Tommy Adaptive,

te brendovi Nike, JC Penny i Target, premda je riječ o tržištu za

koje se procjenjuje da će do 2026. vrijediti 350 milijardi eura.

No, invalidne osobe definitivno postaju vidljive.

Nakon Australke Madeline Stuart, prve manekenke s

Downovim sindromom koja je postala poznata 2017. noseći

revije na Tjednima mode u Londonu, New Yorku, Parizu i

Dubaiju, kuća Gucci je 2020. za reklamnu kampanju angažirala

18-godišnju Ellie Goldstein, koja također ima Downov sindrom,

a njima se pridružila i 24-godišnja Grace Strobel. Jillian

Mercado je manekenka koja boluje od mišićne distrofije, a

Victoria Modesta i Cacsmy Brutus, poznatija kao Mama Cax,

manekenke su koje imaju amputiranu nogu. U modnu će

povijest ući i Aaron Rose Philip, antiguansko-američki model -

2018. postao je prvi crni, transrodni te model s tjelesnim

invaliditetom kojeg je ikad predstavljala velika manekenska

agencija, postavši inspiracija dizajneru Jeremyju Scottu,

kreativnom direktoru kuće Moschino, čije modele nosi na reviji i

reklamira u kampanjama. I talijanski Vogue je ispisao povijest

editorijalom snimljenim u srpnju u kojem su zvijezde bile

manekenke s različitim invaliditetima.

"Promjena se neće dogoditi preko noći i neće je učiniti jedan

dizajner, već će veliki broj pojedinačnih kolekcija i malih modnih

brendova u konačnici promijeniti

sadašnjicu i oblikovati budućnost",

rekla je Hillary Taymour, vlasnica

američkog brenda Collina Strada,

čije kolekcije reklamiraju manekenke

i manekeni svih rasa, životne dobi,

građe tijela te tjelesnih, mentalnih,

intelektualnih i osjetilnih oštećenja.

120

Lagana vesta,

399 kn

Majica,

159 kn

Sako, 729 kn;

Hlače, 479 kn;

Majica, 209 kn

Suknja,

479 kn

Nevjerojatne

Torba,

399 kn

Upravo ova riječ najbolje opisuje žene koje nose odjevne komade iz kolekcije

s.Oliver, a kojima im dajemo podršku dok naš svijet čine boljim mjestom. Svaka

žena ima nešto nevjerojatno u sebi, a s.Oliver dizajn podcrtava njihove kvalitete.

Majice s printom odličan su izbor za sve te ih se može kombinirati na razne

načine; uz jaknu naglašavaju našu ženstvenost i snagu; odlične su ispod sakoa u

kombinaciji s hlačama ili suknjom, a casual, mladenačke lijepe uz traperice ili pak

kratke hlače kada su dani topli. Proljeće donosi boje, a narančasta je boja sezone,

pa u kolekciji za ožujak možete pronaći i prekrasnu svijetlonarančastu pamučnu

jaknu koja se lako kombinira s komadima u pješčanim tonovima. Neka modno

proljeće započne u novim, svježinom obojenim chic kombinacijama.

121

BOLD

BEAUTY

fotografije

JELENA BALIĆ

styling

PETAR TRBOVIć

122

Haljina od metalizirane

tkanine RABENS

SALONER, Garderoba

Concept Store;

čizme od metalizirane

kože ALEXANDRE

VAUTHIER; naočale za

sunce BALENCIAGA,

Optika Anda

123

124

Naušnice i prstenje od

pozlate ukrašene biserima,

sve CORNELIA WEBB,

Garderoba Concept Store

Hlače i čizme

od lakirane kože,

sve DIESEL

125

126

Predimenzionirani mantil

od printanog neoprena

MOSCHINO; čizme od kožnate

mreže CASADEI, sve Zalando

Haljina od finog pletiva s

prorezima CULT GAIA, Zalando;

čizme otvorenih prstiju ZARA

127

128

Haljina od lakirane kože DIESEL; naočale za sunce BALENCIAGA,

Optika Anda; naušnice i prsten od pozlate VERSACE, Zalando

Kaput od kože RAIINE,

GARDEROBA CONCEPT STORE;

salonke s remenjem i metalnim

detaljima MOSCHINO, ZALANDO

129

130

Haljina od plisiranog

lamea CHRISTOPHER

KANE, Zalando; čizme

otvorenih prstiju ZARA

Torbica optočena bisernim

perlama CULT GAIA, Zalando;

sandale ukrašene mašnama GANNI,

Garderoba Concept Store

131

132

Bodycon cocktail haljina DIESEL;

naušnice s biserima VIVIENNE

WESTWOOD, Zalando; čarape s

uzorkom čipke iz fundusa stilista;

sandale ukrašene mašnama GANNI,

Garderoba Concept Store

Mini cocktail haljina s

predimenzioniranom

mašnom ROTATE,

Nicolas Concept Store

133

134

Haljina optočena

pajetama GANNI,

Garderoba Concept

Store; čizme otvorenih

prstiju ZARA

U MODNOJ

FORMULI MANJE

JE VIŠE OTKRILI

SMO ZAVODLJIVU

SENZUALNOST

OGRNUTU

SNAŽNIM,

MINIMALISTIČKIM

SILUETAMA

LIŠENIM

SUVIŠNOG

DEKORA

Uredio ROMANO DECKER

Model KRISTINA PERIĆ

Make-up DAJANA PAJKIĆ

Kosa ANTE PAŽANIN

Manikura INES ĆOSO @Ines Nail Zone

Asistentica stilista LAURA BOŠNJAK

135

GG DIJALOG

LIJEVO: ARHIVA TRIBUTE BRAND / DESNO: KOLEKCIJA XD, MATEJ JURČEVIĆ

136

S vizionarkama

Ksenijom i

Galom Vrbanić

razgovarali smo

o generacijskim

sličnostima i

razlikama u

stvaralačkim

procesima jedne

od naših

najdugovječnijih

dizajnerskih

obitelji

razgovarala LEA LADIŠIĆ

Modni futur:

materijalni

ili meta

univerzum?

137

FOTOGRAFIJA: DAVOR ZUPIČIĆ

Majka i kći,

dizajnerice

Ksenija i

Gala Marija

Vrbanić

U

showroomu nekadašnjeg brenda odjeće

Price on Request dočekale su nas Ksenija i

Gala Marija Vrbanić. Ksenija je cijenjena

kreativna direktorica obiteljskog brenda

Xenia Design, a Gala je krenula u sasvim

drugom smjeru i stvarnu odjeću zamijenila

onom virtualnom - sa suradnicima iz Tribute Branda

posljednjih godinu dana stvara digitalnu modu. Dok njezina

majka u svom impresivnom dizajnerskom kompleksu u

Čakovcu osmišljava kreacije za Xenia Design, poznat na

našem, ali i internacionalnom tržištu, Gali lokacija s koje

promišlja igra manje važnu ulogu. Obje, beskompromisne i

različitih pogleda na modu, no opet slične u pristupu dizajnu

kojim izlaze iz okvira konvencionalnog, iz male Hrvatske vrlo

uspješno djeluju - globalno.

Gala je Tribute Brand pokrenula s partnerom

Filipom Vajdom prije samo godinu dana, a o njima su

već pisale ključne modne publikacije Vogue Business,

British Vogue, Dazed i Hypebeast. Surađivali su s

dizajnericom Carolinom Herrerom te s poznatim

Francuzom Jeanom Paulom Gaultierom. Uzbudljiv

koktel originalne vizije, bogate kreativnosti i

suvremene tehnologije rezultirao je virtualnim

kreacijama - prvima takvima na svijetu, što Tribute

Brand zaista čini pionirskim virtualnim modnim

projektom koji postaje naša stvarnost. Osim što donosi

tehničku revoluciju i svjež poslovni model, digitalna

"contactless" moda čini veliki iskorak i prema inkluziji.

Ova odjeća ne poznaje ograničenja - kako tijela, tako i

spola, roda i godina, dakle mogu je nositi baš svi. Mnogi

se pitaju - tko bi nosio odjeću koju se ne može dotaknuti

i uistinu odjenuti? Ovi su komadi namijenjeni odijevanju

u virtualnim prostranstvima, a Tribute Brand ne

dizajnira za one koji ovaj koncept ne razumiju u

potpunosti. Kao što i Kseniju, koja ove godine slavi

35 godina stvaranja na modnoj sceni, u početku nisu

razumjeli. Da, inovacija i autentičnost duboko su

utkane vrijednosti obitelji Vrbanić.

"Moji počeci se temelje na inovaciji. Prvi studio za dizajn

odjeće otvorila sam u bivšoj državi, 1986. godine, a razlika

između tadašnjih butika s prêt-à-porter odjećom i mog

pristupa bila je u pristupu klijentu. Dolazili su na razgovor,

neku vrstu intervjua, nakon čega sam, prema osobnosti

klijentica i osobnom dojmu, kreirala dogovoreni komad odjeće.

138

Prilikom razgovora sam već skicirala dizajn i nisam prihvaćala

kompromise. Svaka takva suradnja na kraju je bila na

obostrano zadovoljstvo. Vizija koju sam imala i zamislila

pokazala se kao uspješan put", govori Ksenija, pa uspoređuje

uspon svog brenda i onog Galinog - Xeniji Design bilo je

potrebno 20 godina da se etablira na internacionalnoj sceni,

Gala je to uspjela za samo godinu dana. Relacija uspjeha

brendova nekada i sada je neusporediva. Digitalnom se

modom Gala bavi već pet godina, a Tribute Brand lansiran je u

pravo vrijeme - 2020., u jeku pandemije, kada smo se svi, silom

prilika, dodatno preselili u virtualni svijet. Nove generacije

konzumenata koje tamo obitavaju čekale su da im virtualna

odjeća postane dostupna. A odjeveni u digitalni dizajn

izgledaju senzacionalno - virtualna odjeća ne poznaje granice

realnog svijeta ni zakone fizike. Potrebno je odabrati željeni

dizajn i poslati svoju fotografiju na koju će softver digitalno

"iskrojiti” odjeću. Gala nam uvjereno govori o svojoj viziji

budućnosti, a u njezine riječi nije teško povjerovati. "Digitalni je

dizajn zero waste, za izradu nisu potrebne sirovine niti postoji

ugljična emisija. Virtualna odjeća je odjeća budućnosti, a već

sada živimo u svijetu u kojem je najvažnije dobro izgledati

online. U stvarnosti ćemo cijeniti kvalitetnu odjeću koja je

dobro krojena i funkcionalna, a kreativna će se moda preseliti

u digitalni svemir. Modni aspekt dizajna prelazi u digitalno, u

svijet koji nudi veću kreativnu slobodu. Stvarna se moda s

druge strane vraća kvalitetnom kroju i izradi, tehničkoj

inovaciji, a nosit će se godinama, u duhu održivosti. Naginjat će

uniformiranosti, a kreativnost će dobiti novu platformu za

razvoj u virtualnom svijetu", smatra Gala Vrbanić, koja sama

ne posjeduje mnogo odjeće, a u dućane brendova brze mode

ne ulazi od srednje škole. Ne zbog stavova o održivosti, dodaje,

jednostavno je prestala kupovati, osim toga, njezinoj generaciji

važnije je kako će se predstaviti online.

Ksenija se slaže u mišljenju da će se vještina i talent

kvalitetne izrade odjeće ponovno više cijeniti. "Mislim

da će se u budućnosti nositi retro, odjeća koja je već

proizvedena. I sama nosim XD odjeću staru 20 godina,

upravo zato što je bezvremenska", govori dizajnerica,

dodajući da se vraćamo tamo gdje je sve počelo, odakle

smo krenuli - kada su konstrukcija i vještina bili od

velike važnosti. Slažu se u misli da je na svijetu previše

odjeće, a Gala smatra kako danas nema smisla

pokretati brend isključivo prave odjeće. Konkurencija

je velika i teško je istaknuti se na tržištu, zna da je to

tako zahvaljujući iskustvu sa svojim prvim modnim

projektom.

"Put Price On Request je bio mnogo sporiji, iako smo i s njim

bili uspješni. Danas je teško probiti se na globalnoj sceni, a s

Tribute Brandom smo tržištu ponudili ono što je nedostajalo.

Danas granice više ne postoje", smatra Gala, a Ksenija se slaže

da treba razmišljati globalno, jer nije važno gdje radiš, već što

radiš. Digitalna moda, slažu se, logičan je slijed događaja,

poput evolucije, a sve što je novo - nailazi i na svojevrsno

nerazumijevanje. "Govori se da je digitalno nešto negativno, no

naprosto, to je evolucija koju treba prihvatiti. Javljaju se nove

potrebe, a izumiru one klasične, nove generacije teže

drugačijim rješenjima”, tvrdi Ksenija. "Digitalnu modu, da

odgovorimo na prethodno pitanje, imate gdje nositi, no ne

tamo gdje se većina ljudi još nalazi. Pripadnici novih generacija

imaju potrebu svoj identitet izraziti i graditi u virtualnom

Virtualna

odjeća

Tribute

Branda

Za globalni uspjeh

brenda Xenia

Design u 'stvarnom'

je svemiru bilo

potrebno dvadeset

godina, dok se

digitalni Tribute

Brand etablirao u

samo godinu dana

139

FOTOGRAFIJA: ARHIVA TRIBUTE BRAND

Digitalna

odjeća, slažu

se dizajnerice,

logičan je slijed

događaja u

modnoj

evoluciji

Virtualne su kreacije, osim što ruše

kreativne granice, 100% ekološki održive

svijetu, a ne zaboravimo pritom i na održivi aspekt priče."

Dizajnerice smatraju kako se o pravom problemu modne

industrije ne govori dovoljno, a virtualna odjeća nudi rješenje

upravo tog problema. "Ne adresira se pravi problem, a to je

pretjerana proizvodnja i konzumacija odjeće. Možete imati

majicu sa 'zelenom' etiketom ili komade odjeće od organskog

pamuka, no i dalje se proizvodi i kupuje previše. Također,

treba imati na umu da se za proizvodnju organskog pamuka

troši još više vode. Mislim da je sjajno što se govori o pokretu

održivosti, no teško je reći svima da prestanu kupovati

odjeću. Digitalna moda je tu u prednosti - sugeriramo ljudima

da i dalje kupuju i pritom izgledaju sjajno u kreacijama koje su

zero waste. Kada život prebacimo u metaverse, tada

postajemo ekološki održivi", smatra Gala. "Na snazi je lažna

modna održivost", dodaje Ksenija, napominjući da se veliki

igrači ne žele odreći profita. Mijenjaju komunikaciju, okreću se

prema ekološki prihvatljivijem modnom diskursu, ali i dalje

proizvode u golemim količinama. Hiperprodukcija je problem

koji i dalje ostaje.

Ksenija nam, kroz razgovor o počecima, otkriva

tajne svoje životne filozofije. "Što brže trčiš, prepreke ti

brže nailaze. A možeš i sjediti kraj staze pa prepreka

nema”, kaže uz smiješak, dodajući da je iz svake

pogreške tijekom karijere crpila novu inspiraciju. A

kada su savjeti i kritike u pitanju, Gala je, priznaje, ipak

njezin najveći kritičar. "Čudim se kako smo u XD

Designu uspjeli preživjeti bez Gale. Ona je naš glavni

kritičar i uvijek će s nama podijeliti svoje mišljenje, a u

većini slučajeva ćemo je i poslušati”, otkriva Ksenija,

napominjući kako je savjet kojeg se uvijek drži - radi

ono što voliš i što te čini sretnim. Odrastajući uz majku

dizajnericu, ta velika ljubav prema modi prirodno je

prešla i na Galu.

Što god nam modna budućnost donijela, dobar je osjećaj

znati da živimo u razdoblju u kojem istodobno djeluju Ksenija i

Gala - u vremenu kada u fizičkom svijetu možemo nositi

funkcionalnu, kvalitetnu odjeću, a fantastične, jedinstvene

digitalne kreacije u virtualnom svijetu. Obje dizajnerice su

predvodnice svoje generacije, a cilj im je isti - ponuditi nešto

drugačije, inovativno, dobar dizajn koji ne poznaje granice

vremena, a zahvaljujući tehnologiji - ni prostora. Njihova moda

izlazi izvan svih poznatih okvira.

FOTOGRAFIJA: KOLEKCIJA XD, DENI HORVATIĆ

140

Ciklama i plavi sakoi 1099 kn, hlače 729 kn;

bijeli sako 1199 kn, hlače 799 kn

URBAN

Sako 1099 kn,

bluza 399 kn,

hlače 799 kn

UNITED

Bluza

399 kn

Majica

479 kn

Ožujak karakterizira slojevitost u odijevanju, ali je predstavlja u

novoj shemi boja. Svijetle zemljane nijanse, poput prljavobijele i

pijeska, dolaze u savršen kontrast sa svijetloplavom i

ružičastom. Vizija kolekcije Urban United je moderan i

ženstveni poslovni izgled, što omogućuju izuzetno ugodne

tkanine i lagani materijali. Apsolutni ključni komad? Bluza! Bilo

da je riječ o klasičnoj, kratkoj ili dugoj bluzi - ovo igra iznimno

važnu ulogu u stajlingu. Kombinirajte je sa sakoom ili haljinom u

ležernoj kombinaciji ili pak s trapericama - stilske varijacije su

široke, kao i raznolikost materijala. Zahvaljujući velikom izboru

haljina, od jednostavnih uredskih stilova do elegantnih haljina

za zabave, kolekcija je posebno ženstvena. Šlag na torti za

stvaranje još dojmljivijeg izgleda su visokokvalitetni originalni

pjenasti dodaci koji svakoj odjeći daju elegantan poslovni štih.

Haljina 1059 kn

141

GG POGLED NA DIZAJN

Savršenstvo je

NEUHVATLJIVO

PORTUGALSKI PODUZETNIK

I DIZAJNER VLASNIK JE

INOVATIVNOG BRENDA

NAOČALA VAVA KOJI JE SPOJ

ISKUSTVA, ZNANJA I

UMJETNOSTI TALIJANSKIH

MAJSTORA

razgovarala LEA LADIŠIĆ

Rođen u Portugalu, završio je tekstilnotehnološki

fakultet, okušao se u modnoj

industriji i završio kao poduzetnik i kreativac

koji uporno pomiče granice. Pedro da Silva

stoji iza inovativnog brenda naočala VAVA,

koje u jednom proizvodu povezuju

tehnološke inovacije i umijeće zanata, a dostupne su i u Optici

Oculto u Zagrebu i Splitu.

Ne smatra se dizajnerom, već kreativnom osobom koja

uživa u istraživanju ideja i stvaranju. Obožava umjetnost i

glazbu, a kroz brojne projekte povezuje sve stvari oko kojih je

istinski strastven.

Tehnologija i budućnost - inspiriraju li vas ili pomalo

zastrašuju?

- U VAVA-i koristimo inovativnu tehnologiju s težnjom

otvaranja novih mogućnosti u svijetu naočala, koje su u skladu

s novim stoljećem. Svi u VAVA-i živimo u skladu s tom

filozofijom. Obrtništvo je ovdje minimalno modernizirano,

sve se odvija uz pomoć inovativne i održive tehnologije.

Pokušavamo ostvariti dijalog između zanata i hi-tech

napretka. Tako dolazimo do tech-crafted proizvoda, koji

istodobno spajaju iskustvo, znanja i umjetnost talijanskih

majstora.

Tehnologija nas nastavlja fascinirati dok prevodimo vizije

znanstvene fantastike u stvarnost i rušimo barijere između

funkcije i fantazije. Rekao bih da naše naočale pozivaju na

razmišljanje usmjereno prema budućnosti.

Gdje nalazite inspiraciju i što vas motivira za napredak?

- Inspiraciju pronalazim posvuda. Mnogo vremena

provodim promatrajući okolinu i inspiraciju uzimam iz

različitih aspekata modernog društva. To može biti

znanstveno-fantastični roman, članak u novinama, umjetnička

izložba, neka nova techno pjesma, zgrada ili netko koga

sretnem na ulici... Svi ti elementi redovito se spajaju i čine širu

i potpunu sliku. Stvaram vlastitu mentalnu mapu vezanu uz

sve ono što volim, za stvari koje su povezane s modernim

društvom koje ne poznaje različitosti - rasne, rodne ili one

vezane za godine. Fokus je na jednostavnosti i funkcionalnosti

koji su, smatram, ključni aspekti budućnosti.

Koje materijale koristite u proizvodnji VAVA naočala?

- Koristimo najbolje materijale koji pridonose održivom

načinu življenja, ne podliježemo masovnoj proizvodnji i time se

142

ponosimo. Istodobno VAVA dizajn namijenjen je budućnosti,

svijetu u kojem tehnološkim inovacijama i novim rješenjima

djelujemo po zero waste i ekološkim principima.

Primjerice, okviri naših naočala izrađeni su od acetilceluloze

talijanskog brenda Mazzuchelli. VAVA koristi njihovu

ekskluzivnu eco-friendly liniju M49 (potpuno reciklirani

materijal). Staklene leće se u potpunosti mogu reciklirati,

a koristimo one brenda BARBERINI, koji se dugi niz godina

veže uz izvrsnost i među prvim je tvrtkama s ekološkim

certifikatom (UNI EN ISO 14001 Environmental Certification.)

Šarke na VAVA naočalama radimo od aluminija 6026,

superlaganog materijala sa sjajnim svojstvima. Ostatak

materijala jednostavno se može otopiti za izradu novog

aluminija te pritom ne gubi na kvaliteti.

Težite li uvijek savršenstvu i je li ono dostižno?

- Opsjednuti smo kvalitetom i savršenstvom te očigledno to

zahtijeva mnogo rada, no i dalje mislim da je savršenstvo

nedohvatljivo. Kod nas nikada nije dovoljno dobro. Bez obzira

na to je li riječ o dizajnu, ekskluzivnosti ili trajnosti, trudimo se

podignuti ljestvicu. Vrijeme, trud i znanje koje trošimo -

ulažemo u kontinuirani napredak.

Kako opisujete svoj modni stil, je li se mijenjao s godinama?

- Bazičan i pročišćen, suptilno sportski i prožet

monokromatskim bojama - najčešće je to crna. Čisti, strogi

krojevi i premium materijali koji identificiraju moju muškost

lišenu frivolnosti. Uvijek sam smatrao da je stil otvoren

promjenama, u zacrtanom smjeru. Razvija se kako rasteš kao

osoba i kako se mijenja osobni ukus. U srednjim dvadesetima i

dalje sam njegovao dosta tinejdžerski stil - mladolik i zabavan,

a u tridesetima sam shvatio da se u takvoj odjeći osjećam

pomalo smiješno.

Prošao sam period eksperimentiranja, u međuvremenu

sam shvatio da volim osnovne komade s malim suvremenim

"zaokretom". Moja bazna boja u ormaru je crna, upotpunjena

bijelim majicama i košuljama. Tako je posljednjih 15 godina.

Kakav je vaš pogled na život i promatrate li svijet kroz

ružičaste naočale?

- Život je nevjerojatan, ali svjestan sam izazova koje nosi

današnjica – klimatskih promjena, problema plastičnog

otpada, (ne)jednakosti i rasizma. Iz tih se razloga VAVA, kako

se bližimo desetoj godišnjici 2024., obvezuje na održivost i

inkluzivnost kako bismo podržali živote budućih generacija.

Još 2014. VAVA je ulagala napore kako bismo lansirali

održiviji proizvod, zadatak koji smo uspjeli ostvariti kroz

brojne start-upove, pokušaje navigiranja kroz velike valove

industrije... Ali MI, društvo kao cjelina, moramo težiti napraviti

još više jer se promjene jednostavno ne događaju dovoljno

brzo. U 2021. smo pokrenuli i projekt THEOREM, kojim

VAVA ulazi u novu sferu u kojoj održivost ima glavnu ulogu.

Putovali ste diljem svijeta, koji grad vas najviše fascinira?

- Putovao sam mnogo, ali i dalje je moj omiljeni grad -

Grad svjetla, Pariz. Stare ulice tog grada, umjetnost, sve me

to iznova fascinira. Često tamo odlazim, najčešće poslovno,

i iznova postoji niz razloga zbog kojih ga volim posjetiti -

predivan grad bogat kulturom kroz koji je užitak i lakoća

hodati i nije nikakvo iznenađenje što je služio kao inspiracija

brojnim umjetnicima.

Bez čega ne možete zamisliti svakodnevicu?

- Život ne mogu zamisliti bez intelektualne znatiželje.

Pritom mislim – život bez odlaska na umjetničke izložbe,

bez večera i druženja sa znatiželjnim osobama poput mene,

bez dobrog partyja gdje mogu plesati uz alternativnu glazbu,

bez odlaska u kino, putovanja na mjesta koja još nisam

posjetio (iznimno sam uživao prilikom posjeta Splitu), bez

upoznavanja novih kultura i projekata… Ne mogu zamisliti

život bez isprobavanja novih ideja i "otvaranja novih prozora".

Mislim da smo došli na ovaj svijet kako bismo bolje razumjeli

značenje života, a to shvatiti podrazumijeva dosta posla.

Oko čega ste posebno strastveni i u čemu uživate?

- Ovo je teško pitanje - strastven sam oko puno toga,

prvo oko posla jer mi dopušta da se svakodnevno izražavam.

Smatram to pravim bogatstvom. Moja strast je i glazba

(posebno techno i jazz) - te fotografija, no otkako sam

pokrenuo VAVA-u, nemam dovoljno vremena za fotografiranje.

Uživam u čitanju - o umjetnosti, filozofiji, politici i to je nešto

čemu sam posvećen sve više, zaista me usrećuje.

Na čemu trenutno radite?

- Trenutno istovremeno radim na nekoliko projekata.

Pripremamo posebnu suradnju s "American female artist

pioneer of Electronic Music". Također pripremam novu

kolekciju za proljeće 2022. U "petoj brzini" radimo na lastminute

pozivnicama za interaktivnu instalaciju za jedan veliki

glazbeni festival. Radimo i na novim uredima u Portu, gdje smo

pronašli postindustrijsku zgradu u centru grada i planiramo

napraviti super disruptivan projekt... I imamo još mnogo toga

na popisu za 2022.!

143

GG ODGOVORNA MODA

LUKSUZ

sa savješću

Klimatske promjene utječu i na modnu

industriju, koja je dijelom i njihov uzrok, pa

se iz nužnosti i pod pritiskom javnosti

iznalaze novi, održivi modeli poslovanja

tekst ANELA MARTINOVIĆ

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (2)

144

Postalo je uobičajeno da na tjedne mode, osim

uzvanika, dođu i prosvjednici. Doduše, rjeđe

su pojave da se uspiju ušuljati na reviju, kao

što je to bio slučaj tijekom predstavljanja

kolekcije kuće Louis Vuitton za proljeće i ljeto

2022., kad je reviju prekinula prosvjednica

uletjevši na modnu pistu s transparentom o štetnosti

konzumerizma. Većinom je riječ o aktivistima koji goste

dočekuju na ulazu u prostor u kojem se održava revija te ih

nastoje osvijestiti o tome kakvi se sve krimeni kriju ispod

blještave glazure. Jer, modna je industrija odgovorna za

ubijanje životinja koje se uzgajaju zbog kože i krzna, a drže u

kavezima u uvjetima nedostojnim nekog živog bića.

Odgovorna je za sječu velikih površina šuma i prašuma zbog

sadnje pamuka - naime, do 2028. na svijetu će se proizvoditi

30 milijuna tona pamuka, količina od koje bi se za svakog

stanovnika planeta izradilo 27 pamučnih majica, a za čiji je

uzgoj, osim ogromnih poljoprivrednih površina, potrebno i

230 milijardi kubičnih metara pitke vode i desetak milijardi

tona pesticida. Odgovorna je za potrošnju ogromnih količina

pitke voda potrebne u proizvodnji tekstila i odjeće - riječ je o

nezamislive 72 milijarde kubičnih metara godišnje, jer je,

prema procjenama, za proizvodnju samo jedne pamučne

majice potrebno 2700 litara vode, a to je količina koju jedna

osoba popije u dvije i pol godine.

Nadalje, odgovorna je za 20 posto globalnog onečišćenja

izvora pitke vode kemikalijama koje se koriste u svakom

koraku procesa proizvodnje odjeće i modnih dodataka;

odgovorna je za onečišćenje oceana s pola milijuna tona

sintetičkih mikrovlakana te za 35 posto primarne

mikroplastike koja se ispušta u okoliš pranjem sintetičke

odjeće; odgovorna je za deset posto ukupne emisije

stakleničkih plinova u Zemljinoj atmosferi, što je više od

zagađenja koje uzrokuju međunarodni letovi i pomorski

promet zajedno; odgovorna je za stvaranje

92 milijuna tona tekstilnog otpada godišnje koji većinom završi

u zemljama tzv. trećeg svijeta koje nemaju stroge regulative pa

su, primjerice, u čileanskoj pustinji Atacama nastale čitave

planine odbačene odjeće, obuće i tekstila. Prema istraživanju

Europske agencije za okoliš, svaki stanovnik Starog

kontinenta kupovinom tekstila godišnje proizvodi oko

654 kilograma emisije ugljikova dioksida, dok istodobno

godišnje baci jedanaest kilograma tekstila. I to je samo vrh

ledenog brijega ispod kojeg se krije i potplaćena radna snaga,

dječji rad, neadekvatna zaštita na radu... Stoga se na

prosvjednike više ne gleda kao na huligane i anarhiste koji iz

asocijalnih poriva kantama crvene boje zalijevaju bogatašice u

skupocjenim bundama. Upravo suprotno, njihove su akcije

uspjele osvijestiti sve sudionike u tom prekrasnom blještavom

svijetu visoke mode tamnog naličja, od modnih kreatora i

vlasnika modnih kuća do krajnjeg potrošača.

Jer, brane se proizvođači luksuzne odjeće i dodataka, da ne

postoji potražnja za luksuznim proizvodima, u prvom redu

Prosvjednica i

članica Udruge

za zaštitu

životinja PETA

upozorava

uzvanike na reviji

londonskog

Tjedna mode na

okrutnost uzgoja

i ubijanja

egzotičnih

životinja zbog

njihove kože koja

se koristi u

proizvodnji

luksuznih

torbi i cipela

KONZUMERIZAM UZIMA DANAK

PA MEĐU POTROŠAČIMA SVE VIŠE JAČA

SVIJEST O ODGOVORNOM PONAŠANJU

kreacijama od skupocjene kože i krzna rijetkih divljih životinja,

ne bi bilo ni ponude. No, ne treba smetnuti s uma ni to da

modne kuće svojim reklamnim kampanjama izazivaju takvu

potrebu kod svojih konzumenata. Drugim riječima, krivnja

podjednako leži na obje strane. I dok generacija baby boomera

ne razmišlja o posljedicama prekomjernog konzumerizma,

generaciju milenijalaca, kao i pripadnike generacije Z, itekako

brine taj problem koji će se, ako se sada nešto ne poduzme,

prelomiti na generaciji alfa, djeci rođenoj od 2010. nadalje - ona

će itekako osjetiti posljedice nezainteresiranosti i loših odluka

svojih roditelja, baka i djedova. Stoga su luksuzne dizajnerske

kuće, kako bi pridobile njihovu naklonost - jer ništa ne pokreće

promjene tako brzo kao strah od materijalnog gubitka,

odlučile promijeniti način poslovanja i okrenuti se ekološki, pa

i moralno prihvatljivim načinima proizvodnje.

Prvom žrtvom je pala upotreba skupocjenog krzna, kojeg su

se unatrag tri-četiri godine odrekle modne kuće Stella

McCartney, koja je zasad i jedina modna kuća svjetskog glasa u

potpunosti posvećena ekološki prihvatljivim materijalima,

Michael Kors, Versace, Gucci, Tommy Hilfiger, Giorgio

Armani..., a tijekom 2022. s tom bi praksom trebala prekinuti i

kuća Louis Vuitton. No, brendove je puno teže odgovoriti od

upotrebe kože. Upravo je Louis Vuitton sredinom veljače

otvorio dvije tvornice u Francuskoj, u pokrajinama Vendôme i

Azé, u kojima će se proizvoditi modni dodaci od egzotične kože,

bez obzira na to što su još prije nekoliko godina u javnost

dospjeli podaci o grozomornom

načinu na koji se pitonova koža

guli sa živih zmija u koje se prije

nasilu ulije voda kako bi se koža

rastegnula; i o izgladnjelim

krokodilima od čije se kože za

proizvodnju cipela i torbi koristi

samo ona meka, s trbuha. No,

►

145

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (6)

Ralph Lauren će za

tri godine prestati

nuditi proizvode

obrađene PFAS

spojevima, a kuća

Louis Vuitton će do

kraja 2022. prestati

s upotrebom krzna

u svojim kolekcijama

NIJEDNA STVAR, MA KAKO BILA

LUKSUZNA, NIJE VRIJEDNA DA SE ZBOG

NJENE PROIZVODNJE NARUŠI LJUDSKO

ZDRAVLJE I PRIRODNA RAVNOTEŽA

teško je promijeniti poslovnu politiku kad polovica Vuittonovih

ukupnih prihoda od prodaje otpada na kožnate kolekcije.

Društva za zaštitu divljih životinja nadu opet vide u

milenijalcima, među kojima je sve više pobornika veganstva,

čiji se broj iz godine u godinu povećava za otprilike 40 posto.

Srećom, vegani mogu birati sve više proizvoda

od zamjenskih materijala nalik na kožu, kao

što je Piñatex, biorazgradivi materijal na bazi

celuloznih vlakana dobivenih iz listova

ananasa kao otpadnog materijala na

plantažama ovog voća, Bananatex, sličan

materijal dobiven iz listova banane, Corkor, zamjenska koža od

pluta koja se dobiva iz kore hrasta plutnjaka, a sve je

popularniji i materijal koji kalifornijska biotehnološka tvrtka

MycoWorks proizvodi od micelija gljive - od njihova je

inovativnog materijala luksuzna francuska modna kuća

Hermès lanjskog ožujka predstavila torbu Victoria. Svi su ovi

supstituti za pravu kožu mnogo bolje rješenje od standardne

Alexandra Sipa,

diplomantica londonskog

modnog sveučilišta Central

Saint Martins, plete čipku

od starih električnih žica

od koje kreira jakne nalik

na one od trapera te njome

ukrašava traperice

umjetne kože od poliuretanske smjese čijom se proizvodnjom

uvelike zagađuje okoliš. A u podršci inovativnim načinima

proizvodnje i nastojanju da se promijene konvencionalni

poslovni modeli milenijalci imaju jedno moćno oružje za

postizanje svojih ciljeva.

Kao korisnici društvenih mreža koriste se komunikacijskom

tehnikom "shaminga", (opravdanog) ocrnjivanja i kritiziranja

društvenih pojava i praksi, pa vlasnici dizajnerskih kuća sve

više postaju svjesni da se dobar glas daleko čuje, ali loš još i

dalje, što u konačnici dovodi do promjene u poslovanju.

Tako se početkom ove godine, upravo zahvaljujući

objavama na društvenim mrežama, otvorila rasprava o

upotrebi perfluoroalkilnih spojeva (PFAS) u proizvodnji

tekstila. Riječ je o kemikalijama koje se koriste u proizvodnji

odjeće, obuće i torbi za postizanje vodootpornosti, a mogu

uzrokovati karcinom,

hormonalni disbalans,

oštećenje bubrega i jetre,

smanjenu plodnost,

oštećenje fetusa i slabljenje

imunosnog sustava. Nakon

niza znanstvenih studija

objavljenih u SAD-u o

štetnosti tih spojeva za

okoliš i zdravlje, mnogi su se

američki modni divovi obvezali da će za najviše pet godina iz

svih svojih kolekcija izbaciti modele koji sadrže takve

kemikalije. Riječ je o brendovima Ralph Lauren, Tommy

Hilfiger, Calvin Klein, American Eagle, Abercrombie & Fitch i

Patagonia, a zabrana korištenja ovih spojeva uključena je i u

mjere Europskog zelenog plana i uredbe REACH koja je

donesena radi bolje zaštite zdravlja te obavezuje sva

poduzeća, pa tako i tekstilna, diljem Europske unije.

Po okoliš i zdravlje opasne kemikalije koriste se i u

proizvodnji globalno najpopularnijeg odjevnog predmeta -

traperica. Kako su načinjene od pamuka, na njihovu

proizvodnju - a godišnje iz tvornica diljem svijeta izlazi oko

dvije milijarde pari hlača, otpada šest posto svih agrikulturnih

kemikalija i 16 posto svih insekticida koji se koriste na

globalnoj razini. Pritom je za proizvodnju samo jednog para

traperica potrebno sedam tisuća litara vode te zamjetna

količina otrovnih kemikalija u obliku indigo bojila kojima se

postiže karakterističan plavi ton te spojeva na bazi klora za

izbjeljivanje. Kako se procjenjuje da će do 2026. vrijednost

146

Kreacije

britanske

dizajnerice

Stelle

McCartney

napravljene

od tekstilnog

otpada te od

ekoloških i

veganima

prihvatljivih

materijala

Talijanska

kuća Versace

odustala je

od upotrebe

krzna pa su

najčupavije

kreacije one od

vunenog pletiva

i mohera

tržišta denima rasti do 83,2 milijarde dolara, situacija može

biti samo sve gora. Stoga su i u proizvodnji denima u svim

njegovim fazama, od uzgoja biljke pamuka do gotovog

proizvoda, napravljeni značajni pomaci.

Američka marka denima Wrangler,

primjerice, pri otkupu pamuka prednost

daje onom s plantaža s regenerativnim

načinom uzgoja, što znači da

poljoprivrednici ne koriste pesticide i druge

uobičajene metode proizvodnje, već pamuk

sade s biljnim kulturama koje pružaju prirodnu obranu u borbi

s nametnicima na biljci pamuka. Inače, regenerativna

poljoprivreda koja se oslanja na stare i zaboravljene metode

prirodnog uzgoja budućnost je poljoprivrede.

Internacionalna kompanija Lenzing Group lani je pak

predstavila zamjensko vlakno za proizvodnju traperica,

proizvedeno od inovativne vrste viskoze koja se lakše i s

manjom potrošnjom vode od pamučnog vlakna boji u plavo, a

to je vlakno nagrađeno priznanjem Ecolabel Standard za

tekstilne proizvode koju dodjeljuje Europska unija.

Kad je riječ o samoj proizvodnji traperica, belgijska tekstilna

kompanija Devan je u suradnji s tehnološkom kompanijom

Jeanologia nedavno predstavila inovativni način proizvodnje

e-Flow u kojem se koristi neusporedivo manja količina vode i

kemikalija nego u tradicionalnoj metodi pranja, bojenja,

bijeljenja i ispiranja. No, sve to još uvijek ne rješava možda i

najveći problem tekstilne i modne industrije - otpad. Tim se

problemom bavi globalna inicijativa Jeans Redesign koja

okuplja 72 proizvođača, modna dizajnera i trgovca denimom

kako bi se udruženim snagama zalagali za proizvodnju što

kvalitetnijih, a time i dugotrajnijih proizvoda od džinsa, i koja

pritom promovira model kružnog gospodarstva. Taj je model i

inače u fokusu sve većeg broja razvijenih zemalja, pa tako i

Europske unije, a opisuju ga tzv. tri R - reduce, recycle, reuse,

odnosno reduciraj, recikliraj, prenamijeni. Tim se modelom

vodi sve više dizajnera i modnih brendova, naročito malih i

neovisnih kojima je lakše promijeniti poslovanje od tekstilnih

divova duge tradicije, kao i modni debitanti čije je poslovanje od

početka zasnovano na održivom modelu.

Jedan od najvećih inkubatora takvog načina poslovanja

nastao je 2017. u sklopu studija mode na glasovitom

londonskom modnom sveučilištu Central Saint Martins.

Polaznici kolegija Maison/o o održivoj modi posvećeni su

dizajniranju odjeće od ekoloških materijala dobivenih

inovativnim postupcima proizvodnje iz otpadne biomase te od

različitih vrsta otpada koji se, oplemenjen kreativnošću

budućih dizajnera, pretvara u atraktivne odjevne predmete i

modne dodatke. Tako studenti, primjerice, koriste odbačene

elektroničke komponente, električne žice i ribarske mreže,

talogom kave i čajem boje tekstil, ali se udružuju i s

biotehnolozima ne bi li pronašli materijale nove generacije kao

što je bio čipka od korijena povrtnih biljaka uzgojenih

genetskim inženjeringom.

Projekt financijski podupire modna korporacija LVMH, koja

u svom portfelju ima svjetski poznate luksuzne brendove Louis

Vuitton, Christian Dior i Tiffany &Co., što je samo dokaz da je

promjena, bez obzira na tradicionalne stavove još uvijek

znatnog dijela aktera uključenih u modnu industriju, neizbježna

želi li se da ona i dalje postoji.

Francuska

dizajnerica Marine

Serre kreira

kolekcije od

odbačenog tekstila

koji dorađuje i

pretvara u

atraktivne odjevne

predmete

147

GG DIZAJNERSKE VIZIJE

Uspjeh je za nju

relativna stvar, ali

uspjela je u onome

što je za mnoge

nedostižno - njezin

dizajn postao je

bezvremenski -

i danas, 25 godina

nakon prve revije,

njezin je potpis

nepogrešivo

prepoznatljiv

Dragana Ognjenović

'MODA JE

KOMUNIKACIJA'

Dragana Ognjenović je

neupitno jedno od

najupečatljivijih imena

regionalne modne

industrije i netko

tko je usprkos

turbulentnim vremenima uspio opstati

do danas, prije svega jer je dosljedna

sebi, ali i kvaliteti. Ona ništa ne prepušta

slučaju, tako da, uz odjeću koju kreira,

u njenoj prodavaonici uvijek vlada

magična atmosfera, kao da ulazite u

hram mode - počevši od izbora

zaposlenika do pakiranja - tako da je

nemoguće izaći iz nje ravnodušan, jer

jamči posebno potrošačko iskustvo, u

pravom smislu te riječi. U svijet mode

ušla je 1992., u jeku velike ekonomske

krize i moralnog pada na ovim

prostorima, u vremenu poplave kiča i

neukusa. Već prvi modeli su joj bili

tekst JORDAN CVETANOVIĆ

fotografije © DRAGANA OGNJENOVIĆ

dijametralno suprotni tome -

jednostavni, promišljeni, isticali su ono

najljepše na ženi. Njen jedinstveni stil

prepoznatljiv je i sada, čak 25 godina

nakon njene prve modne revije, koju je

ova nesuđena matematičarka održala

u Studentskom kulturnom centru u

Beogradu. Otada ona ne prestaje

oduševljavati i svoje obožavateljice,

ali i one koji tek to postaju, razvijajući u

kontinuitetu svoje linije D.O., Softver i

D.O. Home. Već tada je nagovijestila

veliko dizajnersko ime za koje će se čuti

u Italiji, Austriji, Velikoj Britaniji, Americi,

Meksiku... A kako to obično biva, sve je

krenulo od crtanja. Kolege nisu vjerovale

da će uspjeti i sugerirali su joj kako bi

odjeća trebala izgledati. Srećom, nikog

nije slušala. Radila je po svome i sada

točno zna i odmah primijeti tko nosi

njene modele, bez obzira na poplavu

novih brendova. Iako će vam reći da je

za nju uspjeh relativna stvar, uspjela je u

onome što mnogima ne polazi za rukom

- da postane timeless. Usprkos velikoj

slavi, vodi povučen život, izbjegavajući

reflektore javnosti, no u ovom razgovoru

otvorila je dušu, priznajući da je

umjetnost uvijek bila dio njenog

rukopisa i da najviše od svega voli

ugostiti prijatelje u svom domu.

Dragana, od početaka pa do sada

mnogo se toga promijenilo, trendovi

su se rađali i nestajali, moda se

transformirala u nešto što je možda

teško definirati, a vama uspijeva da i

dalje budete "in". Kako?

- Hvala vam na ovoj konstataciji,

shvatit ću je kao kompliment. Globalno

se promijenilo mnogo toga, ali u biti bi

ono što stvaramo trebalo imati prefiks

koji odredimo, a po meni je to

komunikacija. Moda je uvijek bila iskra

komunikacije. Može se shvatiti kao

jednostavno štivo, a možemo je

razumjeti i kao sliku vremena. U svakom

slučaju, moda je najmanje kroki koji

omeđuje vrijeme ili, malo ambicioznije,

“slika vremena”. Što se mene tiče,

pratim neku svoju misao, gradim i

slažem tanke slojeve, kao što se slažu

millefoglie…

Budući da u vašim kolekcijama

uglavnom prevladavaju crna i

bijela boja, odnosno skloni ste

monokromatskom stilu, zanima me

kakav je vaš odnos prema bojama.

- Predivan, jednostavan i slobodan.

Boje obožavam.

Posljednjih godina se mnogo priča o

hiperprodukciji odjeće, proizvodi se

više nego što nam je i potrebno.

Kakav je vaš odnos prema ekologiji,

razmišljate li o tome dok kreirate?

- Radujem se što je moj odnos prema

modi i odjeći, još od početka, okrenut

kvaliteti, upotrebljivosti i u kontradikciji

je s ultimatumom promjena. Ispostavilo

se da je svaki od ovih postulata veoma

važan, a posebno je postao vidljiv s

dolaskom pandemijske krize.

Kako, prema vašem mišljenju,

izgleda osoba sa stilom?

- Osobu sa stilom jednostavno ne

možete ne primijetiti. Često nije ni važno

sviđa li vam se stil ili osobu na neki tajni,

tihi način poštujete zbog njene

autentičnosti.

148

'Surađujem s osobama, umjetnicima,

koji dijele moju estetiku i čini se da

nemam vremena za nešto drugo'

Iako ste postigli velike uspjehe na

raznim smotrama mode u svijetu,

posebno u New Yorku, ipak ste odlučili

ostati u Beogradu. Koliko je teško

opstajati u lokalnim okvirima?

- Različiti su pogledi na modu, na

posao koji se zove modna industrija,

različit je odnos administracije prema

tome, drugačije je gotovo sve što se tiče

tehnike izvođenja, a mi, opet, ovdje

radimo lijepe stvari. Ostala sam jer volim

ljude s kojima radim, volim mjesto na

kojem jesam i, naravno, tome se mogu

dodati još i privatni razlozi.

Vaš osobni pečat je karakterističan i

jako prepoznatljiv. Na što nikada ne

biste stavili svoj potpis, ni pod koju

cijenu?

- Iskreno, ne znam. Čini mi se da s

takvim stvarima i ne dolazim u kontakt

jer sam previše zaokupljena ovime što

radim, pa se i krećem kroz prostor koji je

tome sličan. Surađujem s osobama,

umjetnicima, koji dijele moju estetiku i

čini se da nemam vremena za nešto

drugo.

Kome se kao dizajnerica odjeće i dalje

divite?

- Divim se veteranima u ovom poslu,

ljudima koji su i dalje puni života i

živosti u poznim godinama, osobama s

toliko iskustva, koje se raduju novom

stvaranju, umjetnicima koji nisu otišli u

mirovinu, već s istim žarom i strašću

stvaraju i inoviraju. Pronaći to i izazivati

u sebi smatram najvećim uspjehom.

Vaša linija za kuću D.O. home slavi

svoj 20. rođendan i tim povodom

ste dizajnirali uporabne predmete

od porculana i keramike. Koliko

umjetnost utječe na vaš rad?

- Umjetnost, ako mislite na

slikarstvo, neodvojivi je dio mene i ona se

prelijeva na sve sfere kojima se krećem.

D.O. home je nastao prije više od

20 godina. Vjerujte mi da mnogi ne

znaju i da je postojao, tako je i s ostalim

stvarima koje sam radila. Za to vrijeme

rodila su se i stasala nova djeca koja

nemaju to sjećanje…

Vaš restoran Pire u središtu Beograda

dugo je bio sinonim za profinjenost i

ugodnu atmosferu. Planirate li se

nastaviti baviti gastronomijom ili je

to iza vas?

- Ne planiram se baviti

gastronomijom kroz vlastiti restoran,

već na jedan nov način. Imam lijepe i

ambiciozne planove, ali ne mogu još

govoriti o tome, osim da će biti lijepo i

zabavno.

Kako izgleda vaš dan kada ne morate

ništa raditi?

- U principu, malo je stvari koje

“moram” raditi. One se uglavnom tiču

administracije, sve ostalo je dio nečega

što volim. Kada imam vrijeme koje je

posvećeno samo meni - to je obično

nedjelja prijepodne - tada naslažem

knjige pokraj kreveta, bilježnicu za

crtanje, donesem kavu i uživam u miru -

crtajući i čitajući. Volim dokumentarne

filmove, muziku… I tako klizi to vrijeme.

I, naravno, volim dijeliti vrijeme s

prijateljima, roditeljima, sestrom,

sestričnom… Volim kuhati za druge,

volim kuću i volim prijatelje u kući.

I za kraj, moram vas pitati, jeste li se

ikada negdje pojavili da niste bili u

crnom?

- Naravno da jesam, pa to je skoro

redovito, samo nitko ne primjećuje, a

zaista volim bijele košulje…

149

GG #FASHIONINSIDER

OSNIVAČI BRENDA:

Susanne Holzweiler,

Andreas Skappel

Holzweiler i Maria

Skappel Holzweiler

HOLZWEILER

obiteljska modna priča

Kolumnistica Ana Ivančić predstavlja najuspješniji norveški brend

s prepoznatljivom estetikom tzv. basic komada s malim pomakom koji svojom

kolekcijom proljeće/ljeto 2022. postaje novi član Garderoba Concept Storea

Norveška je zemlja koju ne povezujemo s

modom i dizajnom kao što je to slučaj s

Danskom i Švedskom. Prije svega je poznata

po golemom prirodnom bogatstvu,

većinom nafti i prirodnom plinu. Ima

razvijenu brodogradnju, metalurgiju i drvnu

industriju, drugi je najveći izvoznik ribe i velika pomorska

zemlja sa šestom najvećom trgovačkom flotom na svijetu.

Zato je veselje bilo tim veće kad sam se susrela s

Holzweilerovom inspirativnom norveškom obiteljskom

modnom pričom, koju je početkom ove godine u velikoj

reportaži toplo opisao i Vogue Scandinavia koji je s njima

proveo jedan dan u Susanneinoj kući malo izvan Osla.

Inovacija, kreativnost, pogled prema naprijed, obitelj -

upravo ove riječi stoje iza norveške modne kuće Holzweiler.

Prije deset godina osnovali su je sestra i brat Susanne i

Andreas Holzweiler i vrlo je brzo privukla pažnju svojim

šalovima od najfinije vune, svile i kašmira. Kad im se dvije

150

godine kasnije pridružila Maria, Andreasova supruga, kao

kreativna direktorica, brend je posvećenost detaljima i

kvaliteti pretočio u svoju prvu kolekciju odjeće.

U posao su, uz Susanne, Mariju i Andreasa, uključeni svi

članovi obitelji, od bake Gro, koja je zadužena za nabavu

tkanina, do djeda Petera koji vodi logistiku, te Tobiasa,

Susanneinog partnera, koji vodi međunarodnu prodaju.

Danas je Holzweiler međunarodno priznat modni brend

s više od 120 zaposlenih, i to pretežito u centrali u

Oslu te u uredima u Londonu i Kopenhagenu. Uz

to je svakako najuspješniji norveški modni brend,

s prepoznatljivom estetikom tzv. basic komada s

malim pomakom, a primarni su im ciljevi kvaliteta

tkanina i udobnost.

Kroz svoje kolekcije, koje uz odjeću uvijek

imaju i pripadajuće modne dodatke i obuću,

tijekom godina su surađivali s mnogim

umjetnicima i ikonama, neprestano vodeći

računa i donoseći pozitivne promjene - od

proizvodne održivosti preko pozitivnog utjecaja

na društvo u kojem posluju.

Kolekcija proljeće/ljeto 2022., kojom se

Holzweiler prvi put predstavlja našem tržištu kao

novi član Garderobine skandinavske obitelji, zove

se “U prolazu” (”In Transit”) i simbolizira procese

u kojima je svaka kreativna industrija, pa tako i

modna, trebala pronaći nove izvore inspiracije u

razdoblju lockdowna i nemogućnosti putovanja.

U periodu koji je, nadamo se, iza nas upravo su

kreativci postali svjesni do koje je mjere za

stvaralački proces bilo važno putovati, kretati se i

istraživati male i velike stari daleko od svojeg

doma.

U normalnom životu na kakav smo navikli i

kakvom se, vjerujemo, vraćamo inspiracija dolazi

iz posjeta izložbama, muzejima, kroz putovanja i

neprestano kretanje. Tako susrećemo različite

ljude i crpimo inspiraciju iz svega što nas

okružuje.

U situaciji lockdowna uobičajeni izvori

inspiracije morali su biti zamijenjeni nečim

alternativnim, tako da smo počeli promatrati svijet očima

drugih, upijajući iskustva prijatelja i obitelji u drugim

zemljama, čekajući ponovno prigodu da putujemo sami.

Modna revija kojom je Holzweiler predstavio svoju SS22

kolekciju snimljena je u vrlo suvremenom okruženju novog

dijela Osla pod imenom Oslobukta. Modeli su se kretali među

modernim zgradama da bi se u konačnici svi susreli u srcu

Oslobukte. Tako je kroz reviju Holzweiler prikazan još jedan,

za obitelj Holzweiler vrlo važan dio Oslo Fjorda uz Holzweiler

Studio, a to je Holzweiler Platz - prvi obiteljski restoran u

kojem je trgovina odjećom spojena s restoranom, čineći tako

jedinstveno mjesto za izlazak i druženje.

Smješten je između Opere i Munch Museuma, na lokaciji

koja objedinjuje kulturu, glazbu, kazalište i umjetnost, sve u

neposrednoj blizini obale kao tradicionalnog mjesta za

trgovinu i pregovore te Oslo Fjorda, koji predstavlja poveznicu

s ostatkom svijeta.

Time je ostvarena obiteljska strast Holzweilera prema modi

i hrani, što je bio njihov životni san.

Prostor nosi potpis poznatih arhitekata Snøhetta, koji stoje

U dizajniranju

veliku pažnju

pridaju proizvodnoj

održivosti i

pozitivnom utjecaju

na društvo

iza mnogih poznatih građevina, krajolika i

interijera u Norveškoj, ali i diljem svijeta, poput

zgrade Opere u Oslu i Muzeja suvremene

umjetnosti u Lilehammeru. Tako je u Holzweiler

Platzu vidljiv njihov osobni potpis, uz dodatak

novih elemenata inspiriranih lokacijom na kojoj se

nalazi, s posebnim naglaskom na element vode,

koji je imao značajan utjecaj na dizajn i koncept

prostora.

Kako pak pandemija dolazi svome kraju, iduća

će im kolekcija, koja dolazi sredinom ljeta

(predjesenska kolekcija), biti inspirirana sad već

višegodišnjom čežnjom za opuštenim druženjima

na otvorenom, uz ples i glazbu. Iz toga se razvio

Holzweiler Festival - ljetni festival čiji je cilj pokazati koliko je

važna povezanost među ljudima, jer su se mnogi tijekom

posljednje dvije godine udaljili od prijatelja i bližnjih.

Na tom tragu majice iz kolekcije izgledaju kao da su

prirodno izblijedjele nakon dugog dana ispod ljetnog

festivalskog sunca, a da bi se postigao upravo taj prirodni

izblijedjeli efekt, trebalo je mnogo istraživanja.

Sami krojevi i odjeća inspirirani su gradskim festivalima i

sadrže sve komade u kojima ćete se osjećati ugodno na

takvim događanjima, ali i koji će vas štititi, poput kabanica i

hudica.

Temi festivala prilagođeni su i vizuali za predstavljanje,

tako da je poster uzet kao glavni motiv kolekcije. Upravo je

poster onaj element koji poziva ljude na okupljanje, koncerte,

klupske večeri, plesne priredbe ili festivale, pa tako na neki

način predstavlja simbol svega onoga što nam je posljednjih

godina bilo uskraćeno.

Veselimo se Holzweileru i povratku u onaj život kakav smo

nekad poznavali. Veselimo se druženju, veselju i plesu u

svijetu u kojem vlada mir.

151

GG ILUSTRIRANO

Prepoznajete li

ovaj Céline top?

Kolumnistica, ilustratorica Maya

Beus zavirila je u virtualna

prostranstva gdje joj je pažnju

privukla Sammi Jefcoate,

za koju tvrdi kako pripada novom

soju influencera s društvenih mreža

It’s Monday. Let’s get dressed? - ako ste na mojoj strani

TikToka, ovo su vam poznate riječi. Kad gledate

TikTokove Sammi Jefcoate (@sammijefcoate_), imate

osjećaj kao da ste na videopozivu sa supercool

frendicom dok se sprema za izlazak, a posjeduje

najcool modne kombinacije i naizgled neograničen

budžet za torbice. Pred kraj sređivanja će vas pitati za

mišljenje: "Neonski zelena Prada torbica ili crno-bijeli Chanel

5.5?"

Vi ćete pak potpuno samouvjereno, kao da je to

najnormalnije i kao da onaj Michael Kors kojeg ste

kupili na rasprodaji prije šest godina nije najveći

doseg vaših brendiranih komada, odgovoriti

ekranu: "Definitivno Prada!” I osjetiti neizmjerno

zadovoljstvo kad stvarno odabere tu Pradu. Bili

ste u pravu!

Iako bismo mogli reći da je standardno lijepa

i ima većinu atributa koje Instagram algoritam

očekuje od svojih celebrityja, to je tek

sekundarni razlog zašto ima 1,4 milijuna

pratitelja na Instagramu i zašto je u jako

kratkom vremenu došla do 1,5 milijuna

followera na TikToku. Sammi pripada

nekom novom soju influencerica. Ne

vjeruje da je moda napravljena da se

nosi samo jednom. Naprotiv, odjeća

koju nosi konstantno se ponavlja.

Skrolajte niz njen feed i vidjet

ćete možda deset do dvadeset

komada koje konstantno vrti.

Poznat vam je prugasti Céline

top i njene žute Fendi hlače.

Poznate su vam njene bijele

Gucci hulahupke koje vire ispod

širokih sivih hlača koje nosi barem dva puta tjedno. Ovo ima

zanimljiv efekt koji uvelike pridonosi njenoj popularnosti:

gotovo sva njena odjeća vam je poznata i zbog toga imate

osjećaj da je dobro poznajete. Osjećate bliskost, a za uspjeh

kod TikTok publike to je gotovo ključno.

Drugi modni detalj koji Sammi jako voli su harnessi.

Ako ne znate o čemu je riječ - radi se o kožnom modnom

dodatku, svojevrsnim tregerima koji svoje podrijetlo vuku iz

sadomazo scene, a odnedavno je procurio u mainstream

modu, naravno, u razvodnjenijem izdanju. Harnessi su među

dizajnerima popularni posljednjih nekoliko godina. Vidjeli smo

ih, među ostalim, u kolekcijama Gucci i Dion Lee još 2020.

godine i ove godine u Dior Cruise kolekciji. Sada su već

dostupni na high street tržištu i možete ih pronaći u Bershki i

H&M-u. Harnessi svakom outfitu daju osjećaj strukture i

određenu rubnost i, dosta bitno, naglašavaju struk i ramena.

Naša tiktokerica ih koristi u gotovo svakoj kombinaciji i

redovno se šali na svoj račun: "I - koje iznenađenje - mislim da

ću staviti harness na ovo!"

Posljedica i ove njezine izjave je da vam se čini još bliskijom.

Znate da je barem djelomično samosvjesna i da ni sebe ni svoje

izbore ne shvaća preozbiljno. Još nešto karakteristično za

Sammi je da je gotovo u potpunosti istetovirana. Ovaj look u

kombinaciji s klasičnim torbicama za mene je izvrstan

kontrast. Na to još nismo u potpunosti naviknuti, međutim

zaista fenomenalno izgleda njezina potpuno istetovirana ruka

(takozvani sleeve) koja drži torbicu Bottega Veneta.

Ali bit ću potpuno iskrena, osim njene ljubavi prema

harnessima, dobrim torbicama i niche parfemima, ne mogu

reći da mi se Sammin modni stil u potpunosti sviđa.

No, to nije ni bitno! Ono što "osvaja" cjelokupan je dojam koji

ona ostavlja, njena osobnost i uživanje u modi. Prateći nju,

nikada nemate osjećaj da koristi marke odjeće kako bi se

razmetala svojim bogatstvom ili uspjehom, što je

inače tipično za Instagram influencere i

modele. I meni osobno izrazito odbojno!

Naravno, ona nije jedina koja je takva,

ima mnogo influencera za koje možemo

reći kako iskreno uživaju u modi, a svoju

kreativnost izražavaju odjećom,

koristeći visoku (čitaj: skupu) modu jer

uistinu cijene dizajn i izradu koja je na

toj razini vrhunska. Ali kombinacija

agresivnog konzumerizma kod

jednog sloja ljudi i sve lošijeg životnog

standarda velike većine dovela je do

nečeg što provocira "alergiju". Ljudi

imaju jako nisku toleranciju na

razmetanje.

Stoga smatram da modne

influencerice poput nje tek

dolaze na svoje. Karijera im

mnogo više ovisi o osobnosti i

stavovima, a sve manje o tome

koliko su estetski nadareni.

Sammi je tek jedna od

mnogih koje predstavljaju

već prisutne, nove ideje

koje se plasiraju kroz

društvene medije.

152

GG STREET STYLE

Suknja

Max Mara

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (2) I SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA (1)

Naušnice

Bottega

Veneta

Chic u svim

izdanjima

Body

Jacquemus

Modnu konzultanticu Nikolinu Lacković

inspirirala je poduzetnica i modna dizajnerica,

inluencerica Arielle Noa Charnas

Torbica Saint Laurent

Majica Christopher

John Rogers

Mokasinke

Valentino

Garavani

Na početku karijere 2009. godine Arielle Noa Charnas

predstavila se svijetu blogom Something Navy, koji

je u početku bio fokusiran isključivo na modu, a s

godinama se razvio u medijsku platformu koja

pokriva i teme poput obiteljskih odnosa, majčinstva

i odgoja. Arielle je ujedno jedna od prvih "Mommy"

blogerica, djeluje u specifičnoj niši koja se bavi majčinstvom. U vrlo je

kratkom periodu na temeljima uspješnog bloga izgradila modni

brend. Prva je kolekcija, predstavljena 2018. u suradnji s američkim

lancem robnih kuća Nordstrom, rasprodana u rekordnom roku. Već

2020. krenula je s vlastitom proizvodnjom te izgradila malo modno

carstvo s dućanima otvorenim u metropolama poput New Yorka, Los

Angelesa i Dallasa. Brend Something Navy, uz svoju stalnu modnu

liniju za mlade, bavi se i dizajnom i proizvodnjom dječje odjeće i

tekstila za dom, a ove godine planira daljnji razvoj i širenje

asortimana. Glavni ambasador brenda je, očekivano, sama Arielle s

više od milijun pratitelja na Instagramu, a strategija se sastoji u

proizvodnji i dizajniranju basic komada i odjeće koju je lako uklopiti u

udobne, casual kombinacije. Kako je od samih početaka oduševila

modni svijet, Arielle je nanizala uspješne suradnje s gigantima kao što

su Revolve, Steve Maden, L'Oreal i TRESemmé. Danas pak, u suradnji

s luksuznim modnim kućama poput Diora, Chanela i Céline, na

Instagram profilu svojoj brojnoj publici prezentira chic modne

kombinacije. Njezin stil jednostavno obožavamo, a čine ga basic

komadi utopljeni u nosive kombinacije koje odišu modernom

klasikom i ležernim, prije svega originalno njenim, posebnim stilom.

Često bira dobre traperice koje nosi uz visoke potpetice za večernje

izlaske, a za dnevne stylinge i obiteljske šetnje kombinira ih s

tenisicama ili mokasinkama. Sakoi i predivni kaputi su joj fetiš, a na

torbama joj može pozavidjeti svaka fashionistica. Iako najčešće

kombinira smirene i neutralne boje, Arielle jako dobro zna kako

originalnim detaljem ili modnim dodatkom 'probuditi' svaki look.

154

GG PARFEMI

Razmišljate li o funkciji beauty proizvoda prije nego što ga zaista i kupite? Uzmimo za

primjer parfeme; kao zasebna kategorija, izgledaju drugačije nego u svojim počecima.

Nekada su se koristili kako bismo lijepo mirisali, SADA PARFEM DOLAZI KAO

MENTALNA STIMULACIJA, uz spektar emocija ili jednu intenzivnu koju smo odlučili

iskusiti. U kriznim, neizvjesnim vremenima u konstantnoj smo potrazi za dobrim

(boljim) raspoloženjem, odnosno stvarima koje će nam to pružiti - makar na trenutak.

MALE MIRISNE BOČICE čine nam se kao idealan brzi mood booster.

Još 2018. wellness brend The Nue Co. predstavio je svoj

prvi parfem koji su nazvali funkcionalnim. Pročišćen i

prirodan miris koji se bazira na drvenastim, uniseks notama

vodi se japanskom filozofijom šumskog kupanja, prakse koja

se prakticira kako bismo se "očistili" od svakodnevnog stresa,

besciljnim šetnjama kroz prirodu ili šumu. The Nue Co.

parfem obećava oslobađanje od stresa, smiruje um i djeluje

na sva osjetila. Note zelenog kardamoma, cilantra, ljubičice,

mošusa i palo santa u parfemu kod 89 posto osoba djelovali

su antistresno i smirujuće u roku od tridesetak minuta.

Inače su to blagodati aromaterapije, koja pomoću ulja

djeluje na boljitak tijela i uma. Karakterizira ih i specifičan

miris, no kod The Nue Co. parfema nećete zaudarati na

snažna esencijalna ulja, već je njegov miris poput svakog

drugog uniseks parfema.

Ubrzo su i ostali nišni beauty brendovi koji počivaju na

wellbeingu predstavili funkcionalne parfeme čistih

formulacija baziranih na uljima i prirodnim sastojcima, a

svima je cilj, uz lijep miris koji nosimo kroz dan na koži, ujedno

popraviti stanje našeg uma i umiriti nas od kaosa

svakodnevice. Međutim, ono što treba imati na umu - parfemi

najčešće dolaze uz sintetske formulacije koje nisu prirodnog

podrijetla.

S druge strane, aromaterapija je proces kojim se pomoću

čistih esencijalnih ulja tijelo i um opuštaju, pune energijom,

jačaju imunitet i u globalu tako utječu na bolje stanje. Parfem,

kako bi zaista bio funkcionalan, mora u sebi sadržavati

esencijalna ulja - što čišća, tim bolja - no i u tom slučaju teško

je pomiriti sve ostale sastojke u mirisima zajedno s

esencijalnim uljima koja se u praksi aromaterapije pažljivo

biraju, doziraju i nanose direktno na kožu.

Miris je u svakom slučaju naše osjetilo koje nudi najbrže

putovanje do boljeg (ili lošijeg raspoloženja). Zato su parfemi

pogodni za prodaju ne samo kao mirisno zadovoljstvo već i

kao pojačivač raspoloženja - nekoliko kapljica djeluje

osnažujuće, podiže samopouzdanje, budi seksualnost,

slobodu... Ovisno za čim tragate. Jedino je pitanje - je li razlog

parfem ili naš kognitivni sustav? Miris vanilije, primjerice,

prigodan je ako se želite osjećati senzualno i zavodljivo.

Citrusni mirisi bude sva osjetila pa su najbolji izbor za

započeti dan. Ako se osjećate anksiozno, sandalovina će

relaksirati um, dok paprene note bude potrebu za avanturom

i izazovima.

Treba imati na umu da aromaterapija djeluje terapeutski,

dok parfemi djeluju psihološki. Funkcionalni parfemi vas,

dakle, neće "izliječiti", no bilo koji parfem imat će nekakav

utjecaj na raspoloženje, stoga on ispunjava i drugu funkciju

osim samog poboljšanja mirisa kože. Onaj pravi parfem vodi

na neka druga mjesta, u druga vremena, trenutke... Pa ako

nam mogu poslužiti kako bismo se barem na trenutak u ovim

vremenima osjećali dobro i pritom mirisali još bolje, zašto ne

iskoristiti sve prednosti opojnih kapljica.

/ 2

/ 4

/ 1

/ 3

/ 1. VYRAO Magnetic 70 uniseks parfem s drvenastim notama / 2. FEWE Eau So Happy funkcionalni parfem citrusnih nota koji podiže raspoloženje

/ 3. THE NUE CO. Functional Fragrance uniseks i anti-stres parfem / 4. LE LABO Santal 33 uniseks parfem s paprenim notama

156

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

Miris

dobrog raspoloženja

tekst LEA LADIŠIĆ

157

GG MAKE-UP

FOTOGRAFIJA: IMAXTREE

TEKUĆI METAL

NA OČIMA I USNAMA

ODVAŽNI LOOK NIJE ZA SVAKOGA, ALI

METALIK REFLEKTIRAJUĆE TEKSTURE

OSVOJIT ĆE I ONE SUZDRŽANE, JER

DOVOLJNO IH JE NANIJETI U MALIM DOZAMA

tekst PAULA TILIĆ

158

3

/ 1

/ 4

/ 2

/ 5

Brojni su umjetnički pokreti kroz

dvadeseto stoljeće pozivali na

raskid s prošlošću. Slavile su se

budućnost i inovacija i sve što one

donose sa sobom: letjelice i

strojeve, grad i urbanizaciju,

brzinu i dinamiku, ekspresiju lišenu svakog oblika

suptilnosti, nježnosti, pa i obzira. Tragovi

futurističkog pogleda, iako privremeno iščeznuli iz

umjetnosti, mogu se svako toliko uočiti u modnim i

beauty trendovima. Ove sezone voli se rizik, pokret,

snaga i šok - sve ono što ostavlja bez teksta - poput

metalik make-upa.

On nije opcija za sramežljive i povučene, koji žele

proći nezamijećeni, već za one koji se ne srame

pogleda uprtih u njih. Za razliku od šljokica koje ne

ostavljaju mnogo prostora za suptilnost, metalik

podrazumijeva boju čiji sjaj ne mora nužno

proizlaziti iz svjetlucavih točkica i kristalića. Metalik

nije toliko eksplicitan, i baš zato je značajno

efektniji. Na koži i usnama ostavlja mističniji trag pa

je idealan za urbane lookove, ali i svečane

kombinacije.

Metalik šminka je zahvalna jer je efektna i u

malim količinama: ponekad je dovoljan jedan detalj

da bi vaše lice dobilo novu energiju, ali nije grijeh ni

"pretjerati" kada se želite istaknuti i biti zamijećeni.

I zapamtite: metalik ne mora značiti samo sivo,

odnosno srebrno i zlatno. Plave, ružičaste, a ako ste

dovoljno hrabri, i narančaste nijanse, kao i boja

breskve i tirkiza, mogu biti odličan odabir. Ostavite

barem na kratko "no make-up make-up look" po

strani - šminkom se možete (i trebate) i zabavljati.

Dopustite joj da vas vodi kroz vašu inherentnu

emociju.

/ 7

/ 6

/ 1. NYX PROFESSIONAL MAKEUP

Liquid Suede Metallic Matte

vodootporni tekući ruž za usne s

metalik finišom / 2. LH COSMETICS

Metallic Mysteries II paleta

baršunastih i metalik nijansi

veganskog podrijetla za suho

nanošenje / 3. CHANEL OMBRE

PREMIER LAQUE dugotrajno sjenilo

u brončanoj nijansi / 4. BOBBI

BROWN tekući ruž za usne s metalik

efektom, nijansa Frose / 5. NUDESTIX

Kit Nude Metallic Eye Mini sjenilo za

oči s metalik efektom i dugim vijekom

trajanja / 6. YSL Lamé Metallic

Crush Mono sjenilo za oči, idealno za

kreiranje smokey eye izgleda, nijansa

Magnetic Purple / 7. TOO FACED

Melted Matte-tallic tekući ruž za

usne bogate metalik strukture, nijansa

Sugar Kisses / 8. MAKE UP BY

MARIO Master Metallics paleta

sjenila za oči metalik sjaja u dvanaest

upečatljivih nijansi

/ 8

159

GG PREMIUM KOZMETIKA

/ 1. AUGUSTINUS BADER Leave in tretman za

obnavljanje kose / 2. DR. BARBARA STURM Scalp Serum

njega za hidrataciju i zdravlje tjemena / 3. DRUNK

ELEPHANT T.L.C Happi Scalp Scrub njega za vlasi i

tjeme s AHA i BHA kiselinama / 4. GALLINÉE Serum

za tjeme i kosu s rižinom vodom / 5. PHILIP B. Russian

Amber Imperial Gold Masque obnavljajuća maska za

pomlađivanje kose

FOTOGRAFIJA: STELLA JEAN, COURTESY OF PRESS OFFICE / IMAXTREE

Znanost

za zdravu

kosu

Nova generacija proizvoda

osvaja industriju ljepote:

u fokusu nije samo dobar izgled

nego i pravilna njega vlasišta

tekst LEA LADIŠIĆ

/ 5

/ 1

/ 2

Znanost je polazišna točka premium kozmetičkih

brendova – nakon što se umiješala u njegu lica, na red

dolazi i kosa, točnije vlasište, koje dobiva high-tech

tretmane. Skincare tržište već je zasićeno, haircare,

s druge strane, širom je otvoren za nove igrače.

Kozmetički brendovi tako sve više ulaze na ovo

područje i predstavljaju novu generaciju proizvoda. Augustinus Bader,

stručnjak na području biomedicine koji se proslavio kremom The Rich

Creme – već kultnom hidratantnom kremom čija cijena doseže gotovo

dvije tisuće kuna - potencijal je prepoznao na tržištu kose. Naime,

Bader je radio na formulaciji gela za liječenje opeklina trećeg stupnja

kada je shvatio koliko formula dobro potiče prirodnu obnovu stanica

kože. Tako je nastala patentirana tehnologija koja je proslavila

proizvode za njegu lica, a zatim i tijela - Trigger Factor Complex

(TFC8). Istu formulaciju koristi za njegovanje kose i prošle je godine

lansirao pet proizvoda (šampon, regenerator, leave-in tretman, ulje za

kosu i tretman za tjeme) koji se temelje na istom znanstvenom

pristupu. Umjesto rješavanja već postojećih problema, premium

brendovi sofisticiranim formulama žele spriječiti njihov nastanak -

a to su najčešće ispadanje ili lomljenje kose.

"Naša kosa i tjeme žele ono što želi i naše lice", kazala je osnivačica

popularnog brenda Drunk Elephant Tiffany Masterson, koja je

također djelovanje sa skincarea proširila i na proizvode za kosu.

Haircare pomami pridružila se i njemačka skincare revolucionarka

dr. Barbara Sturm u travnju prošle godine kada je predstavila prvi

serum za njegu vlasišta te od tada lansirala nove proizvode za njegu

kose i tjemena koji su dostupni preko njezina online shopa ili shopping

stranica poput Net-a-Portera.

Vlasnici beauty brendova shvatili su da kupci više ne tragaju za

instantnim i privremenim rješenjima koja donose sjaj i blistavost kose

(zahvaljujući sastojcima poput silikona). Tjeme i njegov mikrobiom dio

je tijela koji direktno ne vidimo pa mu i ne obraćamo dovoljno pažnje,

što se s novom generacijom linija za njegu kose mijenja. Kako bi se

izbjegao problem lomljive, suhe kose ili osjetljivog tjemena, kao prvi

korak uvijek se nameće prevencija, a haircare proizvodi koje podupire

znanost upravo su fokusirani na to i njegu podižu na sasvim novu,

sofisticiranu razinu.

/ 3

/ 4

160

GG INDUSTRIJA LJEPOTE

Novo lice

faceliftinga

Kirurški

estetski zahvati

imali su lošu

reputaciju

zbog tehnika

s lošim

rezultatima.

Danas su rezultati

neupitno bolji

i prirodniji,

a mini facelift

hit među

obožavateljicama

higijene

pomlađivanja

tekst LEA LADIŠIĆ

162

FOTOGRAFIJA: MAISON SCHIAPARELLI - COURTESY OF PRESS OFFICE / IMAXTREE

/ 1

/ 5

/ 2

godina je 2022., no o nekim stvarima i dalje se šapuće. Ako se,

recimo, poznatu pjevačicu upita za tajne dobrog izgleda, najčešće

će odgovoriti da svoju zategnutu kožu duguje maslinovom ulju,

redovitoj hidrataciji i kvalitetnom snu, dok su riječi estetski

zahvat ili facelift one koje se u zaista rijetkim trenucima

izgovaraju naglas. Američki dizajner Marc Jacobs tu se razlikuje

od ostalih i dobrim je dijelom zaslužan za destigmatizaciju

estetskih zahvata, osobito liftinga lica. Dizajner je prošle godine

objavio fotografije lica nakon zahvata uz hashtag #fuckgravity te

nastavio dokumentirati oporavak koji je uslijedio i time potaknuo

na otvoreni diskurs o estetskim intervencijama. Osim Jacobsa,

rijetki su oni koji su javno govorili o faceliftingu, ali čini se da smo

sada na tragu promjena.

Najpoznatija facelifting tehnika je SMAS (subcutaneous

muscular aponeurosis system), prilikom koje se koža preko

obraza „nateže” horizontalno. SMAS je istovremeno na lošem

glasu jer je nekada rezultirao prezategnutim i neprirodnim

izgledom lica, no kirurzi danas tvrde kako je to stvar prošlosti.

Novim tehnikama izbjegava se pretjerano zatezanje kože, a kod

nekih tehnika ono je potpuno izbjegnuto. Primjer toga je deepplane

facelift kojem se podvrgnuo Marc Jacobs. U ovom slučaju

malim rezovima se minimizira trauma lica, a masno tkivo se

/ 3

repozicionira na mjesta na kojima se nekad nalazilo. Takozvani

moderni facelift podiže samo dio ispod mišićnog sloja, dok koža

ostaje pričvršćena za slojeve mišića, čime je izbjegnut efekt

zatezanja, a rezultat je glatka i mekša koža.

To je samo jedna od suvremenih tehnika koja je danas

dostupna kod estetičara. Oni posljednjih godina imaju više posla

nego prije. Pripisuju povratak faceliftinga pandemiji i eri

videopoziva pa, uz ritidektomiju, i rinoplastika doživljava uzlet.

Američko društvo plastičnih kirurga objavilo je kako se u Americi

na kozmetičke zahvate u 2020. potrošilo 16,7 milijardi dolara, od

čega gotovo dvije milijarde na lifting lica. No, zahvat koji

„oduzima” godine s lica nije za svačiji novčanik pa se oni koji si ne

mogu priuštiti odlazak pod nož okreću kozmetičkim inovacijama,

kojih je iz dana u dan sve više. Facelifting se može „napraviti” i u

vlastitoj kupaonici, uz prave preparate i beauty gadgete. Jasno,

/ 4

efekt ne može biti kao kod operativnog zahvata - što god da

radimo s kozmetičkim pomoćnicima, oni samo tretiraju kožu i

nikada ne mogu prodrijeti dovoljno duboko kako bi se izmijenio

oblik lica i zategnula koža. Kućni lifting trenutno poboljšava

izgled kože, daje na elastičnosti i smanjuje vidljivost sitnih linija.

Osim preparata, saveznici u ljepoti su i gadgeti koji masiraju lice i

poboljšavaju tonus te daju kratkotrajni efekt faceliftinga.

Povoljnija alternativa je masaža lica gua sha ili kamenom žadom,

praksa koja zaglađuje lice, no nemojte očekivati da će pridonijeti

proizvodnji kolagena. Dakle, svi ovi tretmani su privremeno

rješenje koje donosi svježinu, dok je facelifting i dalje opcija koja

će zaista izbrisati desetak godina s lica. U 2022. on dobiva svoj

makeover, izlazi iz kategorije hush-hush tretmana i ponovno

postaje sve traženiji zahvat na estetskoj sceni, dok se briše

stigma da ćete nakon liftinga izgledati neprepoznatljivo i potpuno

neprirodno. Rezultati su, kao i vremena, sasvim drugačiji.

/ 1. NUFACE TRINITY napredni mikrostrujni uređaj za toniranje lica / 2. LA MER The Lifting Eye serum za područje oko očiju s efektom

zatezanja i brisanja bora / 3. MBR Cross Lift Serum Ultrapeptide za intenzivnu njegu, zaglađivanje i hidrataciju kože lica / 4. BIOLOGIQUE

RECHERCHE Platysma Sachet Masque maska s učinkom liftinga lica / 5. VICHY Liftactiv Supreme dnevna krema s učinkom liftinga

163

GG UČINKOVITE FORMULE

/ 3

/ 2

/ 5

/ 4

/ 1

/ 6

Cirkulacija

/ 7

VEGANSKE

filozofije

Ponuda proizvoda koji ne sadrže životinjske derivate

sve je veća, a to znači samo jedno - korisnice ih žele!

tekst PAULA TILIĆ

/ 8

/ 13

/ 10

/ 12

/ 9

/ 11

/ 1. BITE BEAUTY Power Move Hydrating Soft Matte Lipstick mekan, veganski, hidratantni mat ruž za usne potaknut hranjivim kakao maslacem, za

postojanu i laganu boju / 2. MUA Face & Body Light Lustre Illuminator svjetleći highlighter za lice i tijelo s mirisom tropskog kokosa za prekrasan zlatni

sjaj kože / 3. VERSED SKIN Day Dissolve nježna krema od ulja eukaliptusa i listova klinčića za čišćenje kože lica / 4. B. SIMONE Now or Never Lip Gloss

ružičasto svjetlucavo visokopigmentirano sjajilo za usne kremaste teksture i gustog premaza / 5. THE BODY SHOP White Musk Shower Gel gel za

tuširanje senzualnog mirisa u bočici od reciklirane plastike / 6. BARRY M COSMETICS Gelly Hi Shine Nail Paint lak za nokte visoke pigmentacije za

svjetlucavi efekt / 7. RARE BEAUTY Came to Play Discovery Eyeshadow Palette elegantna i zaigrana paleta boja koje ostaju postojane cijelu noć

/ 8. PAI SKINCARE Net SustainVirtuous Circle Kukui & Jojoba Bead Eco-Bead Exfoliator gel piling za uklanjanje nečistoća i zaglađivanje tena

/ 9. ROOT PRETTY Calming Complexion Renewing Toner umirujući tonik od lavande i aloe za umirivanje kože tijela / 10. BIOSSANCE Squalane and

Marine Algae Eye Cream hidratantna krema za zaglađivanje kože s imitacijom skvalena od šećerne trske / 11. TOO FACED Born This Way Natural

Finish Foundation neprimjetni puder veganskog podrijetla za potpuno prirodni look / 12. KYLIE SKIN Rose Body Lotion losion za tijelo s mirisom ruža za

zdravu i hidratiziranu kožu / 13. LEONOR GREYL Huile Apaisante dubinska umirujuća njega za osjetljivo vlasište

164

FOTOGRAFIJA: UNSPLASH

Još prije desetak godina

činilo se nezamislivim da

će veganski proizvodi

biti toliko dostupni kao

što su danas. Sve više

brendova okreće se toj

životnoj filozofiji, odgovarajući na

rastući broj kupaca koji pažljivo biraju

proizvode za svoju kožu i kosu. Veganski

se od drugih preparata razlikuju po

tome što ne sadrže životinjske derivate

poput skvalena (ulja dobivenog iz jetre

morskog psa), ambre (supstancije koja

nastaje u kitovoj utrobi), crvenog

pigmenta koji proizvode kukci, a koji se

često koristi u izradi ruževa za usne,

pčelinjeg voska, meda, želatine i ostalih,

a koji su inače vrlo česti u beauty

industriji. I dok su mnogi još samo prije

nekoliko godina izbjegavali veganske

proizvode jer su ih smatrali

neučinkovitima - a i vizualno nisu

odavali dojam luksuza - danas su pri

samom vrhu beauty industrije jer nude

jednako učinkovite formule utemeljene

na biljnim ili pak rješenjima iz

laboratorija. U prvom planu su sastojci

poput kamilice, lavande, đumbira i

mente te je većinom riječ o proizvodima

koji imaju znatno manje sastojaka od

onih neveganskih pa ih je lakše

"razumjeti", a i manji je rizik od

neželjenih reakcija poput osipa, akni,

suhe kože i sličnih.

Ipak, vegansko nužno ne

podrazumijeva da proizvod nije testiran

na životinjama pa je vrlo važno provjeriti

je li on i "cruelty free", a lako zavara i

natpis "animal friendly" jer se njime

često pokušava sakriti da sadrži

životinjske derivate. S druge strane, oni

brendovi koji su se posvetili veganskoj

filozofiji vrlo su često fokusirani i na

održivost pa su izrazito transparentni

po pitanju proizvodnje, smanjuju

korištenje plastike, koriste reciklirane

materijale te često nude mogućnost

ponovnog punjenja.

165

GG X POLIKLINIKA ESTERA

Tretmani

s pet zvjezdica

Karijeru je izgradila u

hotelijerstvu i

zdravstvu, a zapravo

je uvijek razmišljala o

medicinskoj

djelatnosti u kojoj će

se pacijenti osjećati kao u hotelu s pet

zvjezdica. Predstavljamo vam Anu Volk,

koja je s dr. Majom Kolić, cjeloživotnom

prijateljicom, otvorila Polikliniku za

dermatologiju i venerologiju Estera koja

oko sebe okuplja predanu klijentelu. Njih

dvije se odlično nadopunjuju jer je Maja

dermatologinja s gotovo

petnaestogodišnjim kliničkim iskustvom

te vodi računa da je kvaliteta medicinske

usluge neupitna, dok je Ana zadužena za

to da cjelokupno iskustvo bude na

najvišoj razini usluge.

U konzaltingu s vodećim pro-age

poliklinikama u Europi i Americi odlučile

su najbolje svjetske prakse dovesti u

Zagreb. Ana je, tvrdi, sve te usluge i

aparate probala na svojoj koži, dok je

Maja odobrila one čije su kliničke studije

zadovoljile najviše standarde te

protokole prilagodila našem tržištu.

Ishod je takav da se u Poliklinici Estera

nude samo oni tretmani koji su efikasni, a

pri tome nose minimalni rizik. Također,

važno im je njegovati dugoročne odnose,

obiteljske - u smislu da nisu tu "samo za

mamu", već za cijelu obitelj. Ne bave se

samo minimalno invazivnim

dermatološkim tretmanima

Tretman anti-agea kotira visoko na listi

pomlađivanja nego stoje na raspolaganju prioriteta dominantne klijentele te nas na

za alergijske reakcije, sklerozacije, tom tragu naša sugovornica upozorava

kontrole madeža i sve kožne bolesti. da postoje različita rješenja, odnosno da

Uređenje prostora poliklinike je

se do cilja može doći na različite načine.

sofisticirano i dizajnersko, ali je

"Oni koji žele najnapredniju tehnologiju

atmosfera naglašeno intimna i topla. i dugotrajne rezultate odlučit će se za

Ultheru koju će napraviti samo jednom

godišnje, tj. u jednom tretmanu koji traje

dva sata bez vremena oporavka. Anti-age

ili pro-age tretmani, kako danas nazivamo

minimalno invazivne zahvate, uistinu su

za svakoga. Puno se promoviraju i puno se

piše o botoksu i filerima pa je uvriježeno

166

Novootvorena

dermatološka

poliklinika nudi

eikasne tretmane

koji nose minimalni

rizik, a osnivačica

Ana Volk sve

ih je testirala na

svojoj koži

tekst SRĐAN SANDIĆ

Ana Volk je s dr. Majom Kolić,

cjeloživotnom prijateljicom, otvorila

Polikliniku za dermatologiju

i venerologiju Estera

mišljenje da su to jedina ili najbolja

rješenja za anti-age, ali nije tako.

Isključivo će kombinacija više različitih

protokola dati zdrav i mladolik izgled

kože. Za mene osobno to je kombinacija

Ulthere, botoksa i PRP-a protiv

podočnjaka. Za pet godina ću vjerojatno

trebati nešto drugo pa je zato važno da

vas dermatologinja prati tijekom procesa

starenja", poručuje Ana Volk.

Drugi traženiji zahvati dolaze nakon

procesa mršavljenja, kada koža počne

zahtijevati posebnije tretmane. Važno je

reći da kada govorimo o pretilosti ili bilo

kojoj bolesti, uvijek se valja obratiti

liječniku specijalistu za određenu bolest.

"Dakle, mi smo tu za sve što je vezano

za kožu. Postižemo izvrsne rezultate

kada je riječ o zatezanju kože tijela i

liftingu određenih dijelova tijela. Ako se

radi o 6-8 kilograma viška ili opuštenoj

koži koja visi, u Esteri to odlično

rješavamo. Osobno sam napravila

elektromagnetsku stimulaciju mišića

ciljano za trbuh i stražnjicu, a potom

ultrazvučnu terapiju za trbuh i stražnjicu

te stavila injekcije filera koji potiču

stvaranje kolagena da se koža učvrsti,

podigne i zagladi. Nakon tri trudnoće

konačno se veselim novom bikiniju ovo

ljeto. U Esteri radimo zahvate koji su

efikasni. Pacijent treba biti redovit i

strpljiv te očekivati da je potrebno dva

do tri mjeseca za konačne rezultate.

Upravo sada je najbolje vrijeme za

dijagnostiku i tretmane za sve one koji

žele najbolju verziju svoga tijela",

poručuje nam vlasnica Poliklinike Estera.

167

GG ESTETIKA

Nikola

Milojević

Liječnik koji donosi svjetske

trendove na tržište regije i zaljubljenik

u estetsku medicinu otvorio je vrata

svoje nove poliklinike, a ideja je bila

stvoriti ekskluzivan i jedinstven prostor

koji će na najbolji način prezentirati

profesionalne principe dr. Milojevića

POLIKLINIKA MILOJEVIĆ

SADA SE NALAZI U SKLOPU

ZAGREBAČKOG KAPTOL

CENTRA, GDJE VAS OSIM

UGODNOG INTERIJERA

ČEKAJU ZNANJE I ISKUSTVO

TE NAJMODERNIJA

DOSTIGNUĆA

TEHNOLOGIJE

168

Nova adresa

LJEPOTE

Poliklinika Milojević, najmodernija antiaging

poliklinika, odsad vas očekuje na novoj adresi.

U sklopu novoobnovljenog Kaptol centra

smjestila se ugodna beauty oaza u kojoj se

znanje i iskustvo uz najmodernija dostignuća

tehnologije nalaze u službi ljepote.

Dr. Nikola Milojević, liječnik koji donosi svjetske trendove na

tržište regije i zaljubljenik u estetsku medicinu, otvorio je vrata

svoje nove poliklinike, a ideja je bila stvoriti ekskluzivan i

jedinstven prostor koji će na najbolji način prezentirati duh

poliklinike i dr. Milojevića.

"Želju da to postigne ostvarili smo prostornom

organizacijom, organskim formama i odabirom materijala

kojima se postiže ugoda, prije svega zadovoljavajući sve

medicinske kriterije", otkrila nam je arhitektica Andrea Hržić

Šesnić.

Tako pretežno bijeli prostor daje osjećaj topline. Drveni

elementi organske forme, grafizam teksturiranih zidova,

podova, stropova, čak i prozora u cijelom prostoru daju osjećaj

oaze mira i elegancije.

Ekskluzivnost prostora s obzirom na specifičnu djelatnost

postiže se i unikatnim elementima opremanja prostora -

ugradbenim namještajem, signalizacijom komunikacijskih

hodnika i umjetninama na zidovima u svim prostorima

poliklinike koje su specijalno dizajnirane upravo za ovaj prostor

i na apstraktan način ilustriraju pojedine segmente djelatnosti

poliklinike.

Prostor se dijeli na nekoliko osnovnih segmenata: ulazni

prodajno-izložbeni prostor uokviren tkaninama koje diskretno

koloriraju prostor u bojama brenda, prostor čekaonice s

recepcijskim pultom i fotografskim kutkom, popraćen

umjetninama i prirodnim zelenilom, te niz ordinacija i

tretmanskih soba specijalno projektiranih s obzirom na

specifičnosti zahvata koji se u njima odvijaju.

U sklopu nove poliklinike je i ekskluzivni concept store u

kojem se može kupiti dermokozmetika najboljih svjetskih

brendova kao što su Biologique Recherche, Omorovicza, Jane

Iredale, ZO Skin Health by Zein Obagi, La Mer, 111SKIN i

Augustinus Bader.

Prvi put u Hrvatskoj vrhunski dermokozmetički brendovi

koristit će se i prilikom izvođenja tretmana. Naime, Poliklinika

Milojević nudi posebno osmišljene Augustinus Bader tretmane

koji će se izvoditi kao predstavljanje kozmetike klijentu, ali i kao

nadopuna drugim tretmanima. Profesor Augustinus Bader

svjetski je priznati biomedicinski znanstvenik i liječnik te jedan

od najistaknutijih stručnjaka u području biologije matičnih

stanica i regenerativne medicine. Nude se dva tretmana:

Introductory Facial i Advanced Facial.

Introductory Facial je 45-minutni tretman u kojem se

klijentu prezentiraju proizvodi najpogodniji za njegov tip kože

i objašnjavaju prednosti pojedinog proizvoda, a Advanced

Facial je 70-minutni tretman u kojem se implementira duža

verzija metode Augustinus Bader koja prodire kroz sve slojeve

dermisa i aktivira TFC8®. Dio protokola ovog tretmana je

profesionalni ritual nanošenja maske s njihovim

najpopularnijim proizvodom - The Rich kremom uz terapiju

LED svjetlom. Za optimalne rezultate uz nanošenje kozmetike

primjenjuje se microneedling uređaj, radiofrekvencija ili

terapija LED svjetlom. Sve tretmane izvode educirani

kozmetičari.

169

GG LJEPOTA IZNUTRA

Kodovi suplemenata

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

170

Nismo sigurni ide

li ljubav zaista

kroz želudac, ali -

ako se pita

stručnjake iz beauty

industrije - ljepota

ide kroz crijeva

tekst LEA LADIŠIĆ

Ljepota dolazi iznutra - nekada je to bila tek

puka fraza, a danas vodeći trend na beauty

sceni. Nakon skincare booma, slijedi boom

suplemenata koji će kožu učiniti zdravom i

sjajnom, kosu bujnijom, a nokte čvršćima -

i to sve kreće od probavnog sustava.

Na scenu stupaju dodaci prehrani - ali ovog puta u prvom

planu je crijevna flora.

Sigurno ste barem u prolazu ili na popodnevnoj kavi čuli za

tekući kolagen, jedan od trenutačno najpopularnijih

suplemenata za ljepotu. Prije kolagena govorilo se o biotinu

koji se najčešće uzimao u obliku tableta koje mame izgledom

gumenih bombona i jamče jače nokte i sjajnu kosu. Međutim,

osim ovakvih i sličnih dodataka koji se uzimaju prije svega

zbog poboljšanja vanjskog izgleda, sve se više govori o

suplementima koji djeluju na crijevni mikrobiom. Posljednjih je

godina upravo on u fokusu znanstvenika i farmaceuta, ali i

konzumenata koji pažnju pridaju očuvanju zdravlja crijeva i

balansu mikrobioma. U toj priči važni su probiotici i

postbiotici, dobre bakterije koje održavaju taj balans i zdravlje

crijevne flore. Najčešće se nalaze u jogurtima, kefiru,

kombuchi, a prethodnih godina popularniji ( jednostavniji)

način uzimanja bio je kroz suplemente. Naime, naš organizam

je dom dobrim i lošim bakterijama, a one najvažnije za zdravlje

nalaze se u probavnom traktu. Probiotici su dobre bakterije

koje brane organizam od infekcija, upala i pada imuniteta,

također poboljšavaju apsorpciju nutrijenata iz hrane. Bez njih,

flora crijeva je komprimirana, što utječe na zdravlje - fizičko,

mentalno - jednako kao i na sam izgled. Dodavanje dobrih

bakterija u obliku suplemenata sprječava sve navedeno.

Prošle godine Goop je predstavio praškasti dodatak

Gut Microbiome Superpowder, koji čuva balans u crijevnoj

mikroflori, podupire zdravlje crijeva i djeluje na opći wellbeing.

I nije Goop jedini brend koji je slične proizvode uključio u svoju

ponudu. Značenje beauty proizvoda redefinira se i sve više se

približava teritoriju health and wellness industrije, a nakon

skincare razdoblja i nanošenja raznih proizvoda direktno na

kožu, industrija okreće ploču i savjetuje da pažnju posvetimo

crijevima koja su centar zdravog tijela, a čije su "nuspojave"

lijepa koža, zdrava kosa i nokti. Potražnja svakako postoji, a

očekuje se da će globalno tržište suplemenata do kraja 2023.

narasti za 4,4 posto.

Iako je činjenica da zdravlje - a samim tim i ljepota - dolazi iz

zdravih crijeva odavno poznata, tek sada je posvećena pažnja

crijevnom sustavu. Nimalo atraktivan niti pogodan za spretno

oglašavanje, bio je zanemaren posljednje desetljeće, no sada je,

i više od samih beneficija za vanjski izgled, veći fokus industrije

ljepote usmjeren na holističko i wellness iskustvo koje

predstavlja put do generalno boljeg osjećanja u vlastitom tijelu

i poboljšanog zdravlja.

Ono što izaziva rasprave je - jesu li nam beauty suplementi

zaista potrebni, ako uzmemo u obzir da pravilnom i

raznolikom prehranom i zdravim načinom života sve te

dodatke već unosimo u tijelo. U normalnim uvjetima života

dodaci prehrani nisu nužni, no s obzirom na suvremeni,

ubrzani i stresniji način života, mala pomoć u obliku

praškastog proizvoda ili tablete s dobrim bakterijama ne zvuči

kao loša ideja. Nakon svega navedenog, svakako prije ulaganja

u novi beauty trend o kojem se bruji na svakom koraku najbolje

je potražiti savjet stručnjaka.

CIDRANI KOMBUCHA CONFIDENT organska esencija

fermentiranog čaja i GOOP WELLNESS GUT MICROBIOME

SUPERPOWDER dodatak prehrani za održavanje zdravlja probave

171

GG X ONE&ONLY PORTONOVI

Razgovarali smo

s Dominique

Chenot,

suosnivačicom

jedinstvenog

koncepta Chenot

spa i wellness

centar

u One&Only

grupaciji luksuznih

resorta

tekst JELENA VELJAČA

HARMONIJA ŽIVLJENJA

Pješčana plaža, toplo sunce, bose noge,

zagrijano drvo terase na koju sam sjela u

azurnom ogrtaču... Zasigurno zamišljate

trope. Ne, lokacija je Crna Gora, One&Only

Portonovi, a vrijeme radnje početak veljače.

Plaža je pješčana, a legenda kaže da je

pijesak dopremljen iz Egipta, kao dio obaveznog potpisa

One and Only grupacije luksuznih resorta. Osim pogleda,

hrane, načina na koji biraju samu lokaciju za resort

(mora biti nešto posebno i autentično, povezano s odabranom

državom), jedna od ključnih stvari po kojima se One&Only

resorti razlikuju od ostalih je Chenot spa i wellness centar.

Spektakularan izgledom, ali i filozofijom koja stoji iza njega,

Chenot Espace osvaja svakog tko se jednom da u ruke

njegovih stručnjaka. Razgovarali smo s Dominique Chenot,

suosnivačicom samog koncepta.

Ideologija Chenot Espace wellness i health centra je

kombinacija ljepote i zdravlja. Što je to za vas osobno?

- Već pedeset godina naš koncept je integracija zdravlja

u wellness, zato smo i kreirali izraz "zdravlje i wellness".

Tijekom svih ovih godina Chenot pokušava osvijestiti važnost

dnevnog bavljenja mentalnim i fizičkim zdravljem, i to od

najranije dobi. Zdrav način življenja zahtijeva intervencije u

načinu promatranja života. Mi vjerujemo da trud oko zdravlja

ne bi smio biti motiviran željom da se izbjegnu bolesti, već

željom da se poboljša sama kvaliteta života i, naravno, pojačaju

šanse za dugovječnost. A zdravlje će nam biti dobro i dobro

ćemo se osjećati kad su nam tijelo, duša i mozak u harmoniji,

jer smo tako na mjestu dubokog mira i sreće. Osobno vjerujem

da kad je osoba na tom mjestu, izgleda i osjeća se predivno i

iznutra i izvana.

Koji su vaši osobni favoriti kad je riječ o Chenot

tretmanima?

- Chenot je naširoko poznat po svojim Detox programima.

Rekla bih da je naš najpoznatiji program, a ujedno i jedan od

mojih osobnih favorita, Advanced Detox. To je za mog muža,

172

osnivača Chenota, bio ključni program, čiji je cilj duboko

pročišćenje i detoksifikacija tijela. Advanced Detox program

podržava prirodne procese za izbacivanje toksina i viškova iz

tijela te za prirodno repariranje oštećenog tkiva i za povratak

hormonalne ravnoteže. Program uključuje konzultacije s

liječnikom, ekstenzivne dijagnostičke testove, individualni

niskokalorični veganski plan prehrane i posebno kreirane

tretmane koji se baziraju na rezultatima testova. Ako se

koristi sinergija svih opisanih dijelova našeg zdravlja, može se

postići efikasna detoksifikacija. Važno je naglasiti da su svi

tretmani, pa i dijete, pod strogom medicinskom supervizijom.

Postupak se sastoji od celularne rezonance, cuppinga,

elektrostimulacije i masaže esencijalnim uljima te

hidroterapije s ekstraktima biljaka i mineralnom soli, a

koristimo i vegansko omatanje čistim mikroalgama, kao i

tuširanje jakim pritiskom. Taj tretman je koristan baš za

svakoga, a posebno za one klijente koji imaju nezdrave navike

i sjedeći stil života.

FOTOGRAFIJE: RUPERT PEACE (3)

Ja imam skoro 41 godinu i voljela bih se vratiti u

One&Only. Koje biste mi tretmane preporučili?

- Preporučila bih cijeli tjedan Advanced Detox programa

ili jedan od posebnih holističkih programa koji su napravljeni

posebno za One and Only Portenovi. Ti su programi pažljivo

kreirani da postignu željene rezultate.

Kuhinja u One&Only Portonovom je, mogu posvjedočiti iz

iskustva, fenomenalna. Koje je vaše omiljeno jelo i, prema

vašem mišljenju,

najzdravija dijeta?

- Chenot dijeta,

koja je u ponudi kao

dio Chenot iskustva

u One&Only

Portonovom.

Ona je integralna

komponenta Chenot

metode. Zapravo je

naša dijeta zamišljena

kao intervencija za

organizam, specijalno

stvorena da potakne

samoizlječujuće

sposobnosti

organizma, da pročisti

tijelo na staničnom

nivou, da uspostavi

metaboličku

ravnotežu, rekreira bioritam i harmonizira hormone. Također,

ona u ravnotežu vraća floru želuca i crijeva i stvara svježu

energiju jednako kao i nove stanice, što nas održava biološki

mladima. Pažljivo je kreirana s namjerom da bude u sinergiji s

medicinskim tretmanima. Kalorije su, naravno, reducirane i

bazira se na biljnim namirnicama, aktivirajući mehanizme koje

tijelo koristi u vrijeme posta, a istodobno tijelu daju dovoljno

hrane. Jako je važno da se Chenot dijeta provodi samo u našim

ustanovama i da je nadgleda tim naših nutricionista. Za mene,

prehrana je osnovna stvar na koju pazim da bih održala zdrav

i aktivan život. Uvijek ću odabrati svježe, organske i sezonske

namirnice. Preferiram cjelovitu hranu od one koja je unaprijed

procesuirana. Moja je osobna prehrana bogata

Kad su nam tijelo,

duša i mozak u

harmoniji, zdravlje

dolazi samo, a naš

se koncept temelji

upravo na tim

postulatima -

zdravlje i wellness

173

'Volim način na

koji je dizajniran

resort. Uopće nije

narušen okoliš

ni speciičnost

lokaliteta.

Posebno pamtim

boje koje su

odabrane da

relektiraju

prirodnu ljepotu

mora i planina

koje okružuju

One&Only

Portonovi'

FOTOGRAFIJA: ALEX TEUSCHER

visokokvalitetnim proteinima i masnom ribom. Konzumiram i

dosta zdravih masnoća koje su ključne za zdravlje mozga i

kardiovaskularnog sustava. To su, primjerice, sardine ili losos,

avokado, orasi, sjemenke, biljno ulje dobiveno prešanjem (koje

nikad ne grijem, da se ne pretvori u toksičnu mast). Reducirala

sam unos šećera na minimum. Ako želite brzi primjer recepta

bez mnogo truda, ali s mnogo zdravih masti i proteina,

pokušajte napraviti chia puding preko noći. Samo namočite

pola šalice chia sjemenki u pola šalice bademovog mlijeka i

ostavite ih preko noći u hladnjaku. Rezultat je doručak pun

proteina, ali i vlakana, koji je ujedno i prefin. Ja na to dodam

svježe voće i cimet!

Koji Chenot SPA na svijetu vam je najdraži?

- Budući da sam suosnivačica cijele tvrtke, jako mi je teško

izabrati samo jednu destinaciju! (smijeh) Svi One&Only resorti

su u suradnji s našim partnerima stvoreni da reflektiraju naš

koncept. I svaka destinacija ima svoj autentičan lokalni štih.

Ali, ako baš moram odabrati, moje najdraže mjesto, a ujedno i

moje skriveno tajno mjesto je zen vrt u Chenot Palace Weggis

u Švicarskoj. Predivan raspored svih elemenata u tom vrtu,

a posebno bonsai drveća, automatski me spaja s prirodom i

daje mi osjećaj mira. Zato je to, za mene, savršeno mjesto za

meditaciju i otpuštanje stresa. Osim toga, najlakše mi je onamo

doći jer živim blizu. (smijeh)

A koji vam je najdraži dio One&Only resorta u

Portenovom?

- Volim način na koji je dizajniran resort. Uopće nije narušen

okoliš ni specifičnost lokaliteta. Posebno pamtim boje koje su

odabrane da reflektiraju prirodnu ljepotu mora i planina koje

okružuju One&Only Portonovi. Taj kolorit poziva na

relaksaciju, jer su birani prema smirujućim tonovima zore i

sumraka te zlata od sunca koje ulazi u more. Naravno, naglasci

tirkiza su posvuda i podsjećaju na transparentnost mora. Čak

se i ponoć našla u odabranim tonovima za vile. To duboko

plavetnilo donosi gostima mir, a zlatna toplinu. Takva sinergija

za sva osjetila savršeno komplementira transformativni put

zdravlja i wellnessa koji Chenot Escape nudi.

I za kraj, koji su vaši najdraži proizvodi koje žena može

ponijeti kući iz Chenot Escape spa centra?

- Chenot se stalno razvija, tako da sada imamo u ponudi i

Chenot kozmetičke proizvode. Baš mi je drago da ste to pitali,

jer sam jako uzbuđena oko MULTI-PERFORMANCE ANTI-

AGE kreme sa SPF 30. Mislim da je taj proizvod esencijalan za

Chenot Espace u sunčanom One&Only Portonovom. To je

must-have za sunčane dane tijekom cijele godine, jer ova

krema štiti kožu od štetnih sunčevih zraka i neutralizira

oksidacijski stres plavog svjetla koje emitiraju svi naši pametni

telefoni, tableti i kompjutorski ekrani. Također, potiče

obnavljanje kože, targetira znakove starenja i potiče sintezu

kolagena, hidratizira i otklanja znakove dehidracije. Koža

nakon toga izgleda sjajno.

174

GG BEAUTY NEWS

ZBOGOM

MRLJAMA!

Inspiriran microneedling

tehnologijom koja se

upotrebljava u estetskoj

medicini, Biologique

Recherche proizvodom

Ų-Fill PIGM 400 omogućuje

ciljano djelovanje na

lokalizirane pigmentacijske

mrlje. Ove obloge za

jednokratnu upotrebu

sastoje se od 100%

aktivnih sastojaka u

čvrstom stanju, među

kojima su hijaluronska

kiselina, solidificirani

antimelanogenički,

antiglikacijski i

antioksidativni aktivni

sastojci. Smeđe mrlje se

smanjuju, a koža postaje

ujednačena i blistava.

DSQUARED2 ORIGINAL

WOOD: NOVI MIRIS S

KARAKTERISTIKAMA DRVA,

SLOBODNOG DUHA, INTENZIVAN

I SNAŽAN - ZA SUVREMENOG

MUŠKARCA SIGURNOG U

SEBE I SVOJU OSOBNOST

À LA ROSE

NI JEDNA BOČICA

OVE PARFEMSKE

VODE FRANCIS

KURKDJIAN NE

SADRŽI MANJE OD

400 RUŽA -

ZA SUVREMENU ,

SENZUALNU

ŽENSTVENOST

KOJA SE NE

KLANJA NIKOME...

Lijepe vijesti

POVODOM ROĐENDANA BRENDA

KEUNE - NJIHOVIH STO GODINA

POSVEĆENOSTI KOSI - NA POLICE

TRGOVINA STIGLA JE NOVA LINIJA

DESIGN BY KEUNE -

VISOKOKVALITETNI PROIZVODI ZA

NJEGU I STILIZIRANJE

FRÉGÉNÉRESCENCE

NATURELLE ETERIČNA

ULJA BRENDA LEONOR

GREYL ZA STIMULACIJU

I PROČIŠĆAVANJE

VLASIŠTA 100 % PRIRODNE

FORMULE OMILJENO SU

LUKSUZNO BEAUTY

ZADOVOLJSTVO ŽENAMA

KOJE ŽELE OBNOVITI

SVOJU KOSU I PRUŽITI

JOJ NAJBOLJU NJEGU.

BOOST ZA KOSU

Dodatak prehrani

Hårkontroll Boost

namijenjen je muškarcima,

a sadrži jedinstven i visoko

topiv patentirani ekstrakt

keratina Cynatine®HNS

koji se veže za prirodni

keratin u folikulu vlasi i ima

sposobnost revitalizacije

oštećene kose, sprječavajući

gubitak kose kod muškaraca.

175

GG ODNOSI

FOTOGRAFIJA: DEPOSITPHOTOS

Tražite lampicu

za uzbunu?

MOŽDA JE PROBLEM

U VAMA

Naša suradnica, psihologinja Eva

Feldman sastavila je opis znakova i

uvjerenja koji najčešće mogu odvesti u

NEZDRAVE LJUBAVNE ODNOSE

Sa svih strana bombardirani smo člancima i

videima o manipulaciji u ljubavnim vezama i

osobama s narcisoidnim poremećajem ličnosti.

Po društvenim mrežama dijele se savjeti kako

izbjeći takve osobe i takve odnose. Čitate to,

čuvate objave, prosljeđujete ih prijateljicama,

pokušavate uočiti te znakove na dejtovima s novim ljudima. Ali

što ako je taj red flag koji tražite u drugima - zapravo u vama?

Da, niste savršeni. Možda u nečemu griješite. I da, sve što ste

naučili, možete i odučiti - i na taj način preuzeti kontrolu nad

odnosima u svojem životu. Sigurno ste čuli već za gaslighting i

love bombing, ali to su sve znakovi na koje ne možemo utjecati,

osim da se istog trena odmaknemo od ljudi koji se tako ponašaju.

Zato sam sastavila popis znakova i uvjerenja koja se često nalaze

u nama samima, a zbog kojih lakše upadamo u nezdrave ljubavne

odnose. Provjerite pronalazite li se u kojem od njih.

176

Idealizirate i romantizirate kako bi ljubavna veza

trebala izgledati.

- Rečenicama poput "Tražim svojeg princa na bijelom

konju" i "Želim nekog tko će me tretirati kao princezu" mjesto

je u bajkama, a ne u stvarnom životu. Kad idealiziramo ljubavni

odnos, odmičemo se od pretpostavke o tome kako stvarni,

iskreni i zdravi ljubavni odnos izgleda. Kad izbjegavamo

vidjeti što nas stvarno čeka u odrasloj, zreloj ljubavnoj vezi,

tada smo skloni previdjeti i znakove da osoba s kojom

započinjemo odnos možda nije sasvim dobra za nas.

Romantične geste, velika obećanja i skupe večere lako prikriju

nepotpunu komunikaciju, šale na račun izgleda i impulzivne

reakcije, koje su često dio manipulativnog ponašanja.

Zato je potrebno preispitati svoja uvjerenja, vidjeti želite

li zaista da vas netko tretira kao princezu, a onda i biti, kao i

princeza, na usluzi nekoj višoj sili. Ili želite da vas se tretira s

poštovanjem i razumijevanjem, kako zaslužuje svaka osoba,

kojeg god statusa bila. Ovo sve, naravno, ne znači da ne treba

imati kriterije za odabir partnera, ali ti kriteriji trebali bi se

odnositi na dugoročne kvalitete, zajedničke vrijednosti i ono

što osoba jest - bez vas, a ne za vas.

Treba vam konstantna pažnja i potvrda.

Veliki dio odnosa stvara se u tišini, u prostoru koji se razvija

kad nismo s partnerom. U tom prostoru učimo o tome tko

smo, učimo o granicama, osvještavamo što prisutnost te osobe

znači za nas, a i što znači njena odsutnost.

Kad tražimo ljubav i pažnju jer nam ona nedostaje, onda

pristajemo prihvatiti i ljubav i pažnju koju prvotno nismo

tražili. Odjednom prihvaćate da vam partner šalje poruku

svakih sat vremena tijekom radnog dana jer "to znači da misli

na vas", iako ste zatrpani poslom i te poruke vas

dekoncentriraju. A moguća je i druga situacija, koja uključuje

nekima i još goru opciju - da vam toliko treba pažnja i potvrda

da ste je voljni dobivati i na kapaljku. Voljni ste čekati danima

da dobijete lijepu poruku, voljni ste tjednima biti tužni da

biste dočekali dva sata toplih zagrljaja. Kad ste gladni, i stari

kruh će poslužiti.

Svoju jedinu vrijednost nalazite u ljubavnom odnosu.

Ljubavni odnos dodatak je vašem životu, a ne potvrda da

vrijedite kao osoba. Kad veliki dio svoje vrijednosti pronalazite

u svojoj vezi, onda je nezamislivo da ta veza nije dobra za vas:

kako nije kad zbog nje vrijedite? Kako sebi reći da ste važniji

od odnosa u kojem ste kad vam je teško pronaći sebe bilo gdje

izvan tog odnosa?

Zašto je to znak za uzbunu? Jer ste s takvim uvjerenjem

podložni iskorištavanju, manipulaciji i zlostavljanju. Ako ne

vidite i ne osjećate koja je vaša vrijednost neovisno o

ljubavnom odnosu u kojem se nalazite, tada je gotovo

nemoguće da taj odnos, kao i osobu koja se nalazi s druge

strane, dovedete u pitanje. Vrednujte svoju vezu, vrednujte

svojeg partnera - i vrednujte dovoljno sebe da znate odlučiti da

ta veza i taj partner nisu za vas.

Voljni ste žrtvovati ono što vam je važno za ljubav.

Zvuči kao jedna od važnijih poruka koju dobivamo u

romantičnim komedijama: ako je ljubav prava, onda vam ništa

drugo neće biti važno. No, što je s vašim ciljevima, interesima,

prijateljima, karijerom i obitelji? Što je s vašim slobodnim

vremenom, dnevnim ritualima koje stvarate godinama,

vrijednostima koje su vas izgradile? Treba li baš biti toliko

požrtvovan da pustite sve to zbog ljubavi?

Paradoks u ovom uvjerenju je da jednom kad osoba počne

otpuštati ono što je čini baš takvom, gubi ono što je partnera

privuklo. Kao što Esther Perel govori, kad se parove pita u

kojem trenutku ih partner najviše privlači, većina odgovara:

"Kad je u svom elementu, kad radi ono što voli." Kad vas netko

voli, neće vas tražiti da žrtvujete dijelove sebe. Zato ne

puštajte, ne otpuštajte i ne propuštajte ono što vam je važno.

Izbjegavate konflikt, gutate ono što vas muči i

dopuštate ljudima da prelaze preko vaših granica.

Podignite ruku ako se prepoznajete. Dižem ruku prva.

Granice. Granice. Granice. Zašto su nam važne? Jer

postavljaju standard ponašanja koji nam je okej. Kad ih

nemamo, sve je dopušteno. Gdje da se nađe bolji teren za

manipulaciju i zlostavljanje? Razni su razlozi zbog kojih se

bojimo konflikta: nisko samopouzdanje, strah od odbijanja,

od gubitka kontrole. Ponajviše - strah od zauzimanja za sebe.

"Ako se zauzmem za sebe, odbit ću drugoga", "Ne želim biti

žena koja se non-stop žali", "Ne želim biti teret drugima".

Puno ovih uvjerenja naučili smo u djetinjstvu. Nažalost, ista

ta uvjerenja stavljaju nas, na neki način, u poziciju djeteta u

odnosu. Postajemo ovisni o drugome. Pa što ako vas netko

odbije? Pa što ako vašem partneru bude malo teško u odnosu s

vama? Pa što ako ste mu malo i teret? Osoba koja ne može

prihvatiti da ljubavni odnos sa sobom donosi i odgovornost,

izravnu komunikaciju i prilagođavanje drugome nije osoba s

kojom želite biti u vezi.

Mislite da će ljubavni odnos riješiti sve probleme.

Nisko samopoštovanje, loš odnos sa svojim tijelom, teškoće

s pronalaženjem smisla u svom životu - ništa od ovoga neće se

riješiti ulaskom u ljubavnu vezu. Dapače, veća je vjerojatnost

da će vam odnos osvijetliti probleme s kojima se borite, jer će ti

problemi utjecati na svaki aspekt veze. Nisko samopoštovanje

vodi u osjećaj ljubomore i zavisti, koji se nekad pretvore u

posesivno ponašanje i stalnu kontrolu sebe i drugih. Loš odnos

s tijelom može utjecati na intimnost, a teškoće s

pronalaženjem smisla mogu vas spriječiti da ustrajete kako

biste odnos učvrstili i učinili intimnijim.

Kad očekujete da vam veza riješi ono s čime se mučite,

predajete joj moć i kontrolu. Ništa izvan vas ne može vas

osnažiti niti ohrabriti da preuzmete odgovornost nad svojim

životom - to morate učiniti sami. Kako? Prvo iskrenim

suočavanjem sa samim sobom, što ste upravo učinili čitajući

ovaj tekst. Čestitam!

177

FOTOGRAFIJA: FERM LIVING

male stvari i mali

trenuci za velike

doživljaje i uspomene

179lifestyle

GG GASTRO

KULINARSKA

DRAMA U

PET ČINOVA

DOBRO DOŠLI U FASCINANTAN SVIJET RASMUSA

MUNKA, CHEFA U ČIJEM SE KUHINJSKOM

LABORATORIJU RESTORANA ALCHEMIST U

KOPENHAGENU - S LISTOM ČEKANJA OD 52.000

LJUDI - STVARAJU NEZAMISLIVE KREACIJE

tekst HRVOJE PETRIĆ

fotografije SOREN GAMMELMARK

180

Tongue Kiss - gazpacho

od rabarbare i bazge

181

Desert je

interpretacija kultne

banane Andyja

Warhola, koja se

prvi put pojavila na

omotu albuma Velvet

Underground & Nico.

Ispod hrskavog

omota od soka

banane leži sorbet

od banane, cachaçe,

mahune tonke i

karameliziranog

žumanjka

tkako je otvoren u siječnju 2018., restoran Alchemist u Kopenhagenu ne prestaje

izazivati znatiželju, skupljajući pritom pohvale gurmana koji ga pohode sa svih

krajeva svijeta. Chef Rasmus Munk u mnogočemu je pomaknuo granice

suvremene gastronomije, tako da ne čudi mjesecima unaprijed rasprodan

restoran, uz dodatnih 52.000 ljudi na listi čekanja.

Sve je u Alchemistu fascinantno. Od samog nastanka koncepta, njegove

realizacije, hrane, servisa, bezbroj detalja, iskustva koje daje. Naime, priča

započinje pomalo nestvarno. Rasmusu, koji je bio voditelj i kuhar u restoranu

Alchemist 1.0, prišao je danski bankar Lars Seier Christensen, bivši vlasnik Saxo

banke, i uspio ga uvjeriti da je spreman ostvariti njegove najluđe snove. Rasmus je

uzeo kratki odmor, otputovao na jug Danske u Jylland u vikendicu svojih roditelja

i skicirao ideju budućeg Alchemista. Tada mu je bilo samo 25 godina.

Restoran se prostire na gotovo 22.000 četvornih metara i nalazi u

nekadašnjem skladištu, odnosno radionici Kraljevskog danskog kazališta, gdje su

se nekoć izrađivali i kasnije skladištili brojni scenografski postavi. Investicija

gradnje ovog restorana vrijedna je više od 15 milijuna eura.

Na ulazu su masivna, ručno lijevana brončana vrata teška dvije i pol tone, koja

se zbog svoje težine otvaraju posebnim mehanizmom. Za Alchemist ih je izradila

umjetnica Maria Rubinke. U potpunom mraku kreće tužni poj violine, a pod

otračkom svjetla nazire se obasjano lice violinistice kopenhagenske filharmonije.

182

Kao i kod

ostalih jela,

tako i kod dry

aged goluba u

vosku Rasmus

želi skrenuti

pozornost

na održivost i

razviti svijest o

važnosti

upoznavanja s

načinom uzgoja

životinja i

namirnica

183

184

Neobična i izuzetno ukusna

delicija je Food for thought -

foie gras poslužen u posudi

nalik ljudskoj glavi

kAntwich - sladoledni

mravlji sendvič.

Ponosni smo na to što

je naša slastičarka

Ana Omazić dio ovog

inovativnog i nadasve

revolucionarnog

kulinarskog projekta.

Mravi su inspiracija

jer su uobičajena

namirnica u mnogim

kulturama, posebice

Africi i Aziji.

U ovom sladolednom

desertu svaki element

sadrži mrave.

Kako glazbeno djelo odmiče, tako se uz pokrete gudala

sinkronizirano pale majušna svjetla na podu, koja nas iz guste

tmine vode u novi čin. Koncept večere složen je, naime, kao

drama od pet činova. Ovu kulinarsku dramu prožima više od 50

impresija, a to uključuje hranu, vina, bezalkoholna pića, koktele i

brojne neočekivane audio-vizualne senzacije.

Pred nama se otvara duga uska sala s više od 10 metara

visokim stropom i tankim lampama što klize ka podu poput kapi.

Sjedamo tik uz staklenu stijenu koja nas dijeli od jedne od

kuhinja, u ovom slučaju one koja će izbaciti brojne pozdrave iz

kuhinje. Tu se nalazi i dio kuhinjskog laboratorija.

Prvi amuse bouche je kaffir limeta s borovicama i kombuchom

u maloj sferi nalik tratinčici. Tratinčica je inače nacionalni cvijet

Danske i ujedno nadimak njihove kraljice Margarete. Zatim

neobičan “snijeg” s okusom zelene jabuke i bora koji se, koliko

god pokušavali zagrabiti žličicom, topi i nestaje pri dodiru s

ustima. Zato se ovo jelo i zove “pohlepa”.

Kušamo još nekoliko jela i odlazimo do vinskog podruma s

Juricom Delićem, sommelierom koji je iz Hrvatske u Alchemist

došao preko Londona, prethodno zaposlenim u još jednom

sjajnom restoranu, The Fat Ducku slavnog Hestona

Blumenthala. Uz Juricu tu je i naša Ana Omazić, glavna

slastičarka koja iza sebe ima vrlo impresivnu karijeru ostvarenu

u kratkom roku.

Vinski podrum s više od 10.000 etiketa i višemilijunskom

vrijednošću sadrži sve renomirane vinare, i to cijele vertikale

185

g

Rasmus Munk u

svibnju će posjetiti

Rovinj i sudjelovati

na Weekend

Food Festivalu

godišta i nemali broj raritetnih vina koja možete kušati ovdje i

možda nigdje drugdje na svijetu.

Osupnuti vinskim podrumom na tri etaže odlazimo u glavnu

restoransku salu u kojoj se događa najviše impresija.

Dizajnirana kao kupola planetarija i u potpunosti obavijena

vizualizacijama koje prate svako jelo kako zvukom tako i

animacijom. Od prvog vas trenutka uvode u pomalo irealan svijet,

što je potpuno suprotno porukama koje Rasmus šalje. Baš svako

jelo, naime, ima čvrstu i realnu priču, poruku koja bi nas trebala

potaknuti na očuvanje prirode i našeg planeta, koja govori o

zdravijoj prehrani, ispravnom načinu uzgoja namirnica, humanosti

te otvara brojna etičko-socijalna pitanja.

Prvo jelo u ovom trećem činu je 1984. Sigurno se sjećate romana

Georgea Orwella koji opisuje totalitarno društvo budućnosti u

kojem bogati oligarsi koriste tehnološka i psihološka dostignuća

kako bi kontrolirali društvo. Oči koje nas gledaju sa svih strana

prostorije i kreću se prateći konobare koji nam donose jelo

servirano kao veliko oko. Zapravo je riječ o soku bijelih šparoga,

pistacijama i sirovoj hamachi ribi, sve prekriveno kavijarom i gelom

ribljih očiju. Nakon toga svod preplavljuju meduze koje se

nevjerojatno stvarno gibaju nad nama, a chef Rasmus nam

prezentira Mjesečevu meduzu mariniranu u Rosa rugosa ulju

(Krumpirova ruža) s nouc mam umakom te korijandrom, zelenim

čilijem, gyokuro čajem i sve zajedno preliveno obalnim začinima.

Naime, Mjesečeva meduza vrlo je invazivna i razmnožavajući se

nekontrolirano u Sjevernom i Baltičkom moru radi veliku štetu

podmorju. Upravo stoga Rasmus potiče njen izlov i korištenje u

gastronomiji.

Jelo za jelom, Rasmus nas sve više uvodi u svoj koncept

"holističke kuhinje". Sjajno uigran servis poput baletnih plesača klizi

restoranskom salom meko i profinjeno. Vina su sljubljena savršeno,

a bezalkoholna pića iz vlastite produkcije vjerojatno najbolja dosad

koja smo probali u visokoj gastronomiji. Deserti se poslužuju u

"ružičastoj sobi" gdje nas dočekuje plesačica koja prvo mimikom

tumači što i kako da jedemo deserte, a zatim poziva na ples. Nakon

toga odlazimo u kratko razgledavanje glavne kuhinje

uz chefa Rasmusa i s veseljem iščekujemo našu Anu Omazić s

preostalim desertima.

Večeru završavamo u loungeu na samom vrhu restorana, opet u

sasvim novoj prostoriji, u kojoj lebdeći listići pravog zlata nježno

reflektiraju svjetlost stvarajući nevjerojatno ugodnu i opuštajuću

atmosferu. Uz ceremoniju čaja i petit-fours još dugo u noć ostajemo

razgovarati sa chefom diveći se vizionarskim idejama koje provodi i

koje tek planira uvesti u Alchemist.

Ono što nas posebno veseli je njegovo gostovanje ove godine u

Rovinju početkom svibnja na Weekend Food Festivalu. Rasmus vrlo

rijetko napušta restoran i nije od onih chefova koji putuju dok restoran

radi, tako da smo počašćeni i uzbuđeni zbog njegovog dolaska.

Alchemist nudi nezaboravno i potpuno jedinstveno

gastronomsko iskustvo. Iako je koncept vrlo živopisan i sazdan od

brojnih dramaturških spirala, hrana je ovdje toliko ukusna da ćete

još danima, mjesecima razmišljati o pojedinim okusima ili

teksturama.

186

1984 - jelo nazvano po istoimenom

znanstvenofantastičnom romanu

Georgea Orwella, klasičnom

djelu distopije i jednom od

najutjecajnijih romana 20. stoljeća

187

GG INTERIJERI

ŽIVOT U

urbanoj džungli

188

MOŽETE LI ZAMISLITI DA KUPITE KUĆU NAKON ŠTO STE JE VIDJELI

SAMO JEDANPUT, I TO PO MRKLOM MRAKU? DIZAJNERICA CONNIE

BARTON UČINILA JE UPRAVO TO I NIJE POŽALILA – SADA IMA DOM U

JUŽNOM LONDONU ZA ČIJE UREĐENJE JE SAMA ZASLUŽNA

pripremila NIKOLINA KRZNAR

fotografije FERM LIVING

Connie Barton je grafička

dizajnerica, vlasnica studija

Studio Connie, koja u svojem

domu živi sa suprugom Tomom i

njihovim ljubimcem, psom

Gelertom. Kuću u južnom dijelu

Londona kupili su prije sedam godina - nakon što

su se doselili iz New Yorka - a prije kupnje vidjeli su

je samo jednom, i to po mrklom mraku.

“Tom se odmah zaljubio u kuću, a ja sam se

zaljubila u vrt i kvrgavo drvo stare murve. Prijašnji

vlasnik uredio je vrt tako da ga je povisio pa kada

ga promatrate iz kuće, gledate direktno u biljke

umjesto da ih gledate odozgo. Genijalno je. To je

ono što daje taj osjećaj okruženosti prirodom, kao

da živimo u džungli”, objašnjava Connie.

Kuća je divan spoj starog i novog jer je riječ o

tradicionalnom viktorijanskom zdanju sa

189

Grafička dizajnerica u

uređivanju je vodila računa

o tome da dom opremi

stvarima u kojima zaista

uživa te brojnim

uspomenama jer, kako

kaže, to prostorima daje

osobnost i autentičnost

KUĆA JE DIVAN SPOJ

STAROG I NOVOG

JER JE RIJEČ O

TRADICIONALNOM

VIKTORIJANSKOM

ZDANJU SA

SUVREMENIM

PROŠIRENJEM U

KOJEM SE ISTIČU

DRVENI STROPOVI

190

"Svako godišnje doba je prekrasno na svoj način,

ali najljepše je kada je dovoljno toplo da otvorimo

prozore – i kad se kuća i vrt spoje", kaže vlasnica

suvremenim proširenjem. Drveni stropovi i veliki

prozori s pogledom na čudesan vrt daju domu

specifičnu toplinu i osjećaj dobrodošlice, a za još

više svjetla kroz kuću su dodani svjetlosni bunari

koji su i poveznica cijelog prostora. Naravno,

Connie kao glavnu prednost izdvaja osjećaj

povezanosti s prirodom iako se nalaze u urbanom

Londonu.

“Moje najdraže mjesto je u dnevnoj sobi, kad

sjedim s toplim pićem zavaljena u sofi i uživam u

pogledu kroz velike prozore. Svako godišnje doba je

prekrasno na svoj način, ali najljepše je kada je

dovoljno toplo da otvorimo prozore - i kad se kuća i

vrt spoje”, objašnjava grafička dizajnerica koja je u

uređivanju vodila računa o tome da dom opremi

stvarima u kojima zaista uživa te brojnim

uspomenama jer, kako kaže, to prostorima daje

osobnost i autentičnost. Više od toga, kada imate

vlastitu džunglu u vrtu, nije ni potrebno.

191

GG LICE

LJUPKIN

PARIZ

Grad svjetlosti nekad

joj je bio dom i na ovom

putovanju htjela je

podijeliti uspomene

iz tog vremena.

Naša kolumnistica

Ljupka Gojić Mikić

otkriva kako ju je Pariz

model s ovih prostora, danas uspješna poduzetnica i

oblikovao kao osobu

koja iznimno cijeni

slobodu, što želi

velike cure, a nama su donijele vizure ovog šarmantnog grada

prenijeti i na svoje kćeriNajslavniji

tekst SRĐAN SANDIĆ

fotografije PRIVATNI ALBUM

naša nova suradnica, odvela nas je u svoj Pariz - grad u kojem

je živjela devedesetih, a u koji se sada vratila sa svojim kćerima

- Janom Siennom i Milom Amelie. Najmlađa, Mari Dana, ovog

je puta ostala kod kuće jer je put zamišljen kao odmor za

koji je trajno formirao život Ljupke Gojić Mikić.

"Pariz mi je i dalje dobro poznat, od ulica pa sve do mirisa koji se njima širi.

Zatvorim oči i u trenu se vratim u ono vrijeme, ali ovaj put je bilo pomalo

drugačije zbog znatiželjnih pitanja mojih kćeri. Njih sam ovim putovanjem

željela upoznati s gradom u kojem sam prije gotovo tri desetljeća živjela i radila,

a koji je transformirao moj pogled na ljepotu, donio mi opuštenost. Grad je to u

kojem sam najviše razvila svoj stil. I dok sam razmišljala o tadašnjem životu na

relaciji New York - Pariz, preplavljivao me nevjerojatan osjećaj prolaznosti, ali i

ljepote prema svemu što sam proživjela", prisjeća se Ljupka.

"Grad svjetlosti svaki mi put probudi volju za slobodom, koju želim prenijeti i

na svoje kćeri. Zbog toga sam ih i provela nekim od lokacija koje sam tada

zavoljela, a glavni favorit među njima je park Place des Vosges - on je bio prvo

što bih svako jutro ugledala. My Secret Parisian Lover."

192

Park Place des Vosges

Prostrani park ima posebno mjesto u mojim uspomenama -

bio je prvo što bih svakog jutra ugledala iz stana.

Čisti Jouissance

Louis Louise

Moj omiljeni dječji brend u

Saint Germainu, jednom od

najljepših kvartova, punom

prekrasnih restorana,

zanimljivih galerija i kafića.

Ulice oko Place

des Vosges

Devedesetih su mi one bile

svakodnevna ruta do

castinga. Na povratku kući

ondje bih često kupila buket

cvijeća - omiljenih mi

margareta i tratinčica.

Rue Saint-Honoré

Iz nekog neobjašnjivog razloga, baš

u toj ulici volim popiti kavu - nije mi

važno o kojem caffe baru je riječ.

Jednostavno mi je tamo najfinija!

L´Avenue

Restoran u kojem sam prvi dan svog

posjeta susrela jednog od prvih agenata u

svojoj karijeri. Baš tamo je i najfiniji 'french

fries'. Cure su uživale u ponudi hrane.

193

GG LICE ARHITEKTURE

Na vibracijama uspjeha

Una Barac, arhitektica je uzbudljive karijere i

suvlasnica studija za unutarnji dizajn - Atellior,

koji djeluje u Londonu i Zagrebu

tekst INES MADUNIĆ fotografije BRUNO RONDINELLI

194

Osnivanje vlastitog arhitektonskog studija

nikad nije bilo u njezinom planu. Vizija Une

Barac uvijek je bio timski rad, a to je uspjela

ostvariti i u svom Atellioru, studiju koji je

osnovala s kolegom Antom Marićem. S

uredima u Zagrebu i Londonu i 40

zaposlenih, riječ je o jednom od najboljih arhitektonskih i

studija unutarnjeg dizajna na našem području, ali i u cijeloj

Europi. Atellior surađuje s nekima od najvećih svjetskih

hotelskih grupa, za koje rade dizajn interijera. Među ostalima,

to su Four Seasons, Hilton, Marriott, InterContinental Hotel

Group, Rezidor Group i Accor. U Hrvatskoj su radili Ikador

Luxury Boutique Hotel & Spa u Iki pokraj Opatije, projekt za

novu zgradu Uprave Plave lagune u Poreču te resort Four

Seasons pokraj Staroga Grada na Hvaru, a uključeni su u

rekonstrukciju hotela Le Méridien Grand Hotela Lav u Splitu

te u projekt u izgradnji za Arena Hospitality grupaciju u centru

Zagreba. Rade i na luksuznim stambenim projektima u

Ujedinjenom Kraljevstvu i ostatku Europe. Za rad na dizajnu

interijera Hampton by Hilton Park Royal Hotel u Londonu

zaradili su nominaciju za nagradu struke SBID International

Design Awards, a dobili su i nagradu What House! za uređenje

oglednog stana Saffron Wharf.

Una Barac iz Sarajeva je došla u London s 15 godina i to je,

kaže, njezin dom, ali sve do pojave koronavirusa, početkom

2020., njezin je život bio na dvije adrese.

"Obožavam Englesku, to je dom, tu je moja obitelj. Živimo u

centru Londona i naša kuća je nešto poput utočišta. Volim šetati

londonskim parkovima i posjećivati južnu englesku obalu koja

je vrlo neobična i lijepa, ali, naravno, ne kao hrvatska. Do

pandemije sam provodila puno vremena u Zagrebu i jako mi je

teško palo kad sam morala stati s putovanjima. U jednom sam

trenutku rekla suprugu da to ozbiljno utječe na moje mentalno

zdravlje i sreću. Konačno sam bila ovo ljeto i nadam se da ćemo

moći putovati kao i prije", kaže Una, koja živi sa suprugom i

dvije kćeri. U Zagreb dolazi u potrazi za predahom od

intenzivnih londonskih vibracija te tada uživa s prijateljima

ili pak skokne do Istre ili rodne Bosne i Hercegovine. Ipak,

najdraži su joj odmori na dubrovačkoj rivijeri.

Karijeru je Una Barac započela u prestižnoj tvrtki

Foster+Partners, a kaže da joj je i danas vrhunac svega

činjenica da je radila s lordom Normanom Fosterom.

"Tamo sam provela sedam godina i zatim 14 godina radila u

Scott Brownriggu, gdje sam pokrenula otvaranje zagrebačkog

ureda. U početku sam sjajno napredovala, bila prihvaćena i

imala prostora da rastem, ali u jednom trenutku sam osjetila da

sam dosegnula svoj limit. Tada sam razmišljala o tome da se

smirim, posvetim sebi i svojoj obitelji, ali osjećala sam da mogu

još pridonijeti. Nije mi to bilo dovoljno i otišla sam", kaže.

Preuzela je njihov ured u Zagrebu i otvorila jedan u Londonu s

Antom Marićem. Od 40 zaposlenih, iako joj to nije bio cilj,

većina su žene.

"Arhitektura i dizajn interijera tradicionalno su profesije u

kojima žene dominiraju. Kad zapošljavamo, ne gledamo ni spol,

rasu, religiju, nacionalnost; ništa osim portfolija i načina rada

nam nije važno. Ipak mi je uvijek drago dati priliku talentiranim

ženama pa bih rekla da je to što je kod nas 70 posto zaposlenica

neka sretna okolnost." Sa seksizmom se, kaže, nije susretala, ali

na svaki oblik bullyinga ima odgovor.

Luksuzni stan u londonskom

neboderu One Blackfriars

Ogledni stan

Saffron Wharf

u Londonu

"Ako imate stav i ako cijenite sebe i sugovornike, takve se

situacije srežu u korijenu, nemaju prostora za rast. Ako

primijetim da razgovor ne ide u dobrom smjeru, spremna sam

završiti razgovor, reći da nismo jedno za drugo i otići iz

projekta. Srećom, to su rijetke situacije", objašnjava.

Najvažnija lekcija koju je naučila tijekom karijere je vrlo

jednostavna - slušati.

"Pozicija arhitekta često se zna povezivati s egom; tipična

slika za našu profesiju je samopouzdan, pomalo arogantan

muškarac. Naravno da treba imati samopouzdanja, ali ne

treba nametati svoje ideje, nego slušati. I danas učim od svojih

investitora jer to su ljudi koji su se saživjeli sa svojim projektom.

Ako je to neki hotelijer, on najbolje poznaje svoje osoblje, goste,

kako funkcionira restoran ili hotelska praonica rublja. Uvijek

treba saslušati drugu stranu, vidjeti stvar iz druge perspektive",

kaže Una.

Čak ni ona, priznaje, nije pošteđena povremenog osjećaja

impostor sindroma, no naučila se nositi s time.

"I prije nego što sam čula za taj sindrom znala sam pomisliti:

'Otkud ja ovdje?', kao da imam neko izvantjelesno iskustvo.

Primjerice, kad bih bila na nekoj gala večeri, ili kad sam na

Decorex kongresu govorila na istoj pozornici s Kelly Hoppen,

koju jako cijenim i koja mi je na neki način bila inspiracija u

poslovnom životu. Kad se nađete s tako nekime u ravnopravnoj

poziciji, stvarno osjećate i neku grižnju savjesti. Bilo je

trenutaka kad bih pomislila: 'Vidi gdje sam ja, a neki ljudi nisu

imali te prilike', ali naučila sam ne plakati nad tim osjećajem

krivnje, nego napraviti nešto. Pa tako pokušavam dati

195

priliku mladim ljudima iz Bosne

i Hrvatske da dođu u Englesku,

da rade ono u čemu su dobri, da

im na taj način pomognem - da

im dam istu priliku koju sam ja

imala", ispričala nam je Una.

Zamolila sam je i da podijeli

savjet za sve one koji su na

početku karijere ili možda tek

sanjaju o njoj, a nju vide kao

svojevrsni uzor.

"Trebate tri stvari; talent,

naravno, ali još važnije od njega

su trud i rad, te posljednje - morate vjerovati u sebe. Pokušajte

odbaciti taj impostor sindrom i radite s dobrom voljom, željom

da napravite nešto dobro", poručuje.

Najveći luksuz za nju je vrijeme. Da radi ono što želi, vrijeme

za obitelj i prijatelje, a to joj vrijedi puno više od ekskluzivnih

večera i skupih automobila. Kad je pritisne stres, voli trčati i

trenirati, a posebno joj je važna meditacija jer je to, kaže,

trenutak da se smiri, duboko diše i posveti sebi.

Možda biste od arhitektice koja se bavi dizajnom interijera

očekivali da u svom domu kompilira najnovije trendove, no bili

biste u krivu.

"Naš je dom dosta jednostavan, minimalistički uređen, čak

bih rekla arhitektonski. (smijeh) Mnogi dizajneri imaju svoj in

house stil uređenja, ali ja to izbjegavam jer tako namećeš svoj

stil investitoru i ne uzimaš u obzir njegove potrebe i želje. U

poslu se volim prilagođavati potrebama investitora, a kod kuće

pratim minimalizam", kaže Una.

Kad govorimo o njezinom osobnom stilu, moglo bi ga se

također nazvati "arhitektonskim".

"Moj suprug misli tako jer nosim puno crnog i često sam u

košuljama. (smijeh) Rekla bih da je to clean look. Volim crnobijele

kombinacije, a nekad se usudim obući i boje. Mislim da je

važno poznavati sebe i svoje tijelo i nositi ono što vam

odgovara, a ne prilagođavati se trendovima. Nije bitno imati

ormar prepun dizajnerske odjeće. Volim miješati high street s

dizajnerskim komadima, uvijek ulažem u cipele i torbice i onda

kombiniram. Moja uniforma često su traperice ili crne hlače,

košulja ili T-shirt. Što se osjećam ugodnije i udobnije, to mi je

bolje. Ako razmišljam o tome mogu li disati u nečemu ili smijem

li jesti dok nešto nosim, neću se osjećati dobro. Mislim da to

'SAMOPOUZDANJE JE

NUŽNO, ALI NE TREBA

NAMETATI SVOJE IDEJE,

NEGO SLUŠATI.

I DANAS UČIM OD

SVOJIH INVESTITORA'

dolazi i s godinama; osim što više uživam u komforu, imam i

više samopouzdanja.

Od high street brendova volim Cos i Reiss, a mislim da nitko

ne zna napraviti kaput kao Burberry. Volim Louboutina - iako

ne u trenutku dok nosim njegove cipele. (smijeh) Stvarno im

treba dugo da se prilagode nozi. Često nosim tenisice, od

Converse All Stars do Guccija. Jako volim i nakit koji također

bude skulpturalan, arhitektonski. Cijenim i često nosim nakit

Nenada Sovilja", kaže Una. Pazi na skincare i sve se više okreće

prirodnim proizvodima.

"Rekla bih da sam opuštena oko toga, ali moje me prijateljice

smatraju prilično rigoroznom u vezi beauty rutine. Trenutno

sam zaljubljena u proizvode medicinske kliničke linije Alumier,

a volim i Nikel, Clinique i Clarins. Vjerujem da su prirodni

proizvodi i sastojci, poput peptida, budućnost skincarea", rekla

nam je.

Make-up joj nije samo obaveza, nego i način da se osjeća

bolje u svojoj koži, što je

primijetila posebno tijekom

pandemije.

"Iako sam radila kod kuće,

svaki sam se dan trudila nanijeti

barem CC kremu i maskaru.

Znala sam da neću cijeli dan

izaći iz kuće i da me nitko neće

vidjeti osim obitelji i kolega na

Zoomu, ali osjećala sam se bolje.

Mislim da su mnogi prije

pandemije imali određene

predrasude prema ženama i

njihovom odnosu sa šminkom,

ali sad vjerujem da su svi shvatili da to radimo zbog sebe, a ne

zbog drugih", objašnjava.

Kad smo već kod pandemije, osim što je prestala putovati i

ured je "preselila" doma, u svemu je pronašla i neke pozitivne

strane, i ne samo za sebe.

"Mislim da smo iz svega izašli bolji, jači, pametniji i vjerujem

da su mnogi počeli cijeniti vrijednost mentalnog zdravlja. Prije

je to bio veliki tabu, ali sad nas više nije sram govoriti o tome i

mislim da je to jedna velika pozitivna stvar koja je proizašla iz

cijele situacije. Možda smo konačno shvatili da trebamo biti

malo bolji prema sebi, ali i prema drugima", zaključuje Una.

Ikador Luxury

Boutique Hotel &

Spa u Opatiji

(gore). Apartman

11 Cadogan

Gardens u

Londonu (lijevo)

196

197

GG IT MJESTO

"Željeli smo multifunkcionalnu,

polivalentnu dvoranu koja nije

osmišljena da bude samo klupska

nego i da se u njoj mogu održavati

konferencije, poslovne večere, plesnjaci,

probe, koncerti, klasični partyji"

Vlak

IMAGINACIJE

198

Nedostajala vam je kvalitetna zabava u

hrvatskom glavnom gradu? Suvremeno

uređen prostor u kojemu ćete se osjećati

dostojanstveno dok se opuštate i

zabavljate? Imamo ga! Naime, 26. ožujka

službeno se otvara "Peti kupe" na

Trnjanskoj cesti - prostor koji će novu / staru glazbenu

scenu staviti u pogon i fokus.

Uostalom, prostor je to koji će biti otvoren i za dijelove

nezavisne kulturne scene i produkcije, ali i za čisti

„mainstream". Prvi takav događaj bit će Festival kratke

priče u lipnju, a dosad je u njemu Europski parlament

organizirao konferenciju o prekarnom radu, nastupio je

Jazz orkestar HRT-a, a u međuvremenu ovaj je prostor

osigurao jedno od ljepših adventskih druženja koje se

prošle godine moglo pohoditi u Zagrebu.

Poslovni partneri Antonio Žuža i Vedran Rako DJ-evi

su i organizatori koji su davali konture klupskoj sceni

Zagreba, a sada su se ujedinili s najjačim autorskim i

organizacijskim timom ne bi li kreirali prostor koji će dati

onaj nužni dašak urbane kulture koji povremeno nedostaje

u glavnom gradu.

Ovakav su prostor tražili dugi niz godina: htjeli su

upravo taj dio grada (blizina Željezničkog kolodvora,

Lisinskog), blizu centra, ali ne sam centar, dobra prometna

povezanost - čvorište raznih scena koje će dolaskom u ovaj

prostor zapravo stvoriti novu scenu.

Paromlin sliči svim drugim napuštenim europskim

industrijskim zonama koje su svoj potencijal preusmjerile

prema kreativnoj industriji. Preuređenje prostora se u

potpunosti podudaralo s vremenom i zatečenim

arhitektonskim rješenjima. "Radionica arhitekture", poznati

arhitektonski biro, potpisuje uređenje ovog prostora.

Glavna uputa arhitektima bila je, pričaju nam vlasnici:

"želimo multifunkcionalnu, polivalentnu dvoranu koja nije

osmišljena da bude 'samo' klupska nego i da se u njoj mogu

održavati konferencije, poslovne večere, plesnjaci, probe,

koncerti, klasični partyji".

Prostor će moći primiti 500-600 ljudi, a u toj grupi žele,

kako kažu, "zdravi miks partijanera, šminkera, urbane

scene”.

Ilija Rudman, Petar Dundov, Felver, Rako, Žuža 'kor' su

ove priče oko koje će se razvijati sve druge glazbene priče.

Uskoro nastupa ikona britanske elektroničke scene Greg

Wilson te Prince Thomas. Dvaput mjesečno planira se

nastup inozemnih umjetnika koje će pratiti naši mladi

„heroji” koji tek stupaju na scenu.

Možda je ponajbolji identitetski opis ponudila njihova

službena FB stranica: "Peti kupe je destinacija u kojoj se

isprepliću glazba, umjetnost, edukativni sadržaji i

gastronomija. Vlak imaginacije koji putnicima pruža nove

zvukove, vizure, spoznaje i okuse te oplemenjuje kulturni

krajolik u Zagrebu", Krenimo na putovanje!

Dobro došli na mjesto

na kojem će se stapati

glazba, umjetnost,

edukativni sadržaji i

gastronomija. Kroz

njega vas vode idejni

začetnici Vedran Rako

i Antonio Žuža

tekst SRĐAN SANDIĆ

fotografije VEDRAN PETEH/CROPIX

199

GG X KAUFLAND

Retro vibra i jasna poruka okosnice

su dizajna Sare Bonačić čiji je

prijedlog odabran za proljetnu liniju

Kaulandovih platnenih vrećica

tekst SRĐAN SANDIĆ fotografija NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

200

Trgovački lanac Kaufland uspješno je

okončao još jedan u nizu društveno

odgovornih projekata kojim pozitivno

utječe na ponašanje svojih kupaca. Jedan

od njihovih glavnih ciljeva je i zaštita okoliša,

pa je tako taj trgovački lanac prije dvije

godine prvi u potpunosti izbacio jednokratne plastične vrećice

sa svojih blagajna. Na tragu tih projekata Kaufland je

predstavio novu inicijativu: natječaj pod nazivom "Dizajnom za

dobre stvari".

Žiriranje je polučilo nekoliko izvrsnih radova, među kojima

je i ono studentice dizajna Sare Bonačić, s intrigantnim

rješenjem za platnenu vrećicu, koju s ostala tri motiva možete

pronaći u dućanima Kauflanda. U povodu toga Sara je s nama

podijelila stavove o održivosti unutar polja dizajna, otkrila nam

osobne ciljeve i objasnila koncept njezinog autorskog rješenja

koje je oduševilo žiri.

"Održivost je pojam koji se danas pridodaje gotovo

svakom konceptu ili projektu, a posebice u svijetu

arhitekture i dizajna. Premda ga većina koristi olako,

značenje same riječi skriva puno dublju filozofiju.

Definicija održivosti zasniva se na principima odnosa

društva i okoliša, a taj isti odnos je inherentno sklon

konstantnim promjenama koje zahtijevaju inovativnost i

spremnost na kompromise. Održivost i dizajn su stoga

veoma blisko povezani. Ta povezanost upućuje na

analizu i promišljanje kompletne metodologije, procesa

stvaranja i same produkcije nekog "proizvoda", odnosno

zahtijeva dosljednost kako pri planiranju i produkciji,

tako i pri kasnijem korištenju. Dakle, održivost jest

konzistentnost i kontinuitet", pojašnjava nam pobjednica

Kauflandovog natječaja.

način, u profesionalnom smislu, moj cilj je truditi se i dati

sve od sebe, učiti i skupljati iskustva koja će pridonijeti

mojoj definiciji dizajnerske prakse. Vrijednosti kojima se

nastojim voditi su upornost, umjerenost i odvažnost",

objašnjava Sara.

Smatra kako je za dizajn platnenih vrećica i torbi najvažnije

da vizualno i/ili tekstualno šalju jasnu i snažnu poruku te da

tako djeluju kao osobni statement okolini. Njezina

interpretacija toga je retro inspirirana ilustracija Zemlje i

zraka sunca koje zbog stakleničkih plinova prodiru opasno

blizu u našu atmosferu.

"Netko to voli vruće, zemlja ne - izraz je koji je nastao

tijekom mog promišljanja o naslovima vezanima uz

'klimatske promjene' i 'globalno zatopljenje'. Svakodnevno

ih susrećem u radu i na raznim portalima gdje se

informiram, no zbog količine informacija o klimatskim

promjenama koje svakodnevno konzumiramo gotovo da

smo oguglali na njih. Drugim riječima, naslovi u raznim

medijima koji govore o nepopravljivim posljedicama

klimatskih promjena zapravo više nikoga 'ne plaše'.

Ekologija i održivost time gube na vrijednosti, iako su

upravo te teme ono o čemu ovisi naša budućnost.

U kontekstu dizajniranja, odnosno u ovom slučaju

ilustriranja platnene vrećice čija je ciljana skupina šira

javnost, osmislila sam rečenicu koja na intrigantan i pomalo

izazovan način upozorava na aktualnu problematiku

klimatskih promjena", kaže autorica Sara Bonačić.

Bonačić je uz BA iz dizajna pohađala i Summer Intensive

Studies na Parsons School of Design u New Yorku, a

trenutačno je studentica 2. godine diplomskog studija smjera

Vizualnih komunikacija na Studiju dizajna u Zagrebu. Već sada

se kod nje osjeća prisutnost temeljne zadaće dizajna - stvarati

prostor za dijalog o potrebama i problemima današnjice, ali i

aktivno nuditi odgovore. Ipak, jedno od ključnih pitanja je

koliko je teško inzistirati na održivosti unutar polja dizajna.

"Mislim da je jedini legitiman odgovor - jako teško i

jako jednostavno. Odgovor ovisi o nizu čimbenika, poput

naručitelja projekta, zahtjeva i problematike, te o samoj

postavljenoj premisi projekta. Neki projekti započnu na

temelju ideje i cilja održivosti, neki tek u malo kasnijoj fazi

razvitka dođu do potrebe i/ili beneficija održive

komponente. Ali činjenica je da bi struke i djelatnosti

poput dizajna uvijek trebale težiti i inzistirati na održivoj

prirodi izvođenja projekta", govori Sara.

Bonačić je trenutačno na zadnjoj godini fakulteta i sve što

radi, bilo za svoj diplomski rad ili profesionalni rad, temelji na

nekoliko osobnih ciljeva.

"Želim uživati i u istraživačko-teorijskom aspektu

procesa izrade svog posljednjeg projekta na fakultetu, ali

i izvedbeno-praktičnom. Voljela bih da taj rad sadržajno i

vizualno predstavlja mene kao dizajnera i autora. Na isti

201

GG BUSINESS TALK

Ljudi

prečesto

odustaju

od svojih

snova a

da nisu ni

pokušali

Da izazovna vremena mogu

završiti pozitivnim ishodom

dokaz je Wiener osiguranje, koje

je zabilježilo značajan uspjeh u

proteklih nekoliko godina. O

ključnim potezima i odlukama

govori nam predsjednica Uprave

Jasminka Horvat Martinović

te otkriva koje su osobine dobrog

lidera, je li u redu pokazati

ranjivost te da bi si, kad bi se

mogla vratiti u dvadesete,

dopustila manje perfekcionizma i

više opuštenosti

razgovarala PAULA TILIĆ

fotografija NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

O uspjehu i rastu Wiener osiguranja govori se naveliko, a

iz perspektive mladih snažan odjek ima angažirana,

duhovita, inteligentna i šarmantna kampanja: dok mi

brinemo "male brige" - što "brine" Upravu Wienera? Koji

su vam bili najveći izazovi u zahtjevnim, za vas iznimno

uspješnim pandemijskim godinama?

- Prije svega moram istaknuti koliko sam ponosna što smo

ostvarili znatno veći rast od tržišta, zauzeli drugo mjesto na

hrvatskom tržištu te prvo u životnim osiguranjima. Vjerujem

da su na samom početku pandemije naše brige bile iste kao i

svima - kako organizirati rad za vrijeme lockdowna, pogotovo

u osigurateljnoj industriji koja i dalje dosta ovisi o izravnom

kontaktu s klijentima i odnosima s partnerima. Nismo bili

spremni za sve promjene koje su se dogodile. Kao i mnogi

drugi, preko noći smo nabavljali laptope za sve zaposlenike,

osiguravali tehničku podršku, improvizirali. Najvažnije je bilo

pružiti sigurnost svim zaposlenicima i klijentima, a nakon što

se dogodio potres u Zagrebu, dati svu potrebnu podršku

našim klijentima u što kraćem mogućem roku.

Uz mnogo izazova, strahova, bilo je nužno brzo donijeti

odluke, mijenjati se, prilagođavati. Promjene koje smo poduzeli

odnosile su se na prilagodbu pojedinih dijelova poslovanja, no

nikako na kvalitetu naših proizvoda i usluga. Bilo je također

iznimno važno prilagoditi način, stil i sadržaj komunikacije, da

ona bude transparentna i kontinuirana sa svim dionicima -

klijentima, zaposlenicima i partnerima. Vjerujem da je upravo

ovakav pristup koji smo zajedno provodili razlog zašto smo,

unatoč krizi, ostvarili rast i uspjeh. Jedna od naših

korporativnih vrijednosti je otvorenost prema promjenama i u

ovom kontekstu zaista mogu reći da je svi zajedno u Wieneru

živimo. Posebno bih zahvalila svim zaposlenicima, bez čijeg

entuzijazma, želje i angažiranosti ovaj uspjeh ne bi bio moguć,

kao i svim našim partnerima i klijentima koji su nam dali

povjerenje.

Kako rad od kuće utječe na efikasnost i produktivnost, ali i

motivaciju zaposlenika?

- Moram pohvaliti sve naše zaposlenike jer novi uvjeti i

globalne promjene nisu negativno utjecale na njihovu

produktivnost i rezultate - cijela situacija ih je, dapače,

202

potaknula da se još više trude i daju sve od sebe kako bi

postigli još više. Vjerujem da je rad od kuće tema u kojoj nema

jedinstvenog odgovora: ovisi o djelatnostima, poslu i

preferencijama zaposlenika. Dok su se neki pronašli u radu od

kuće, drugi su se što prije željeli vratiti u ured. Smatram da je

najvažnije biti fleksibilan, prilagođavati se situaciji na tržištu i

istodobno raditi na unaprjeđenju usluge prema našim

klijentima i očuvanju angažiranosti zaposlenika.

U posljednje vrijeme se u Europi počinje razgovarati i o

trodnevnom vikendu i skraćenju radnog vremena. Koja su

vaša promišljanja na tu temu?

- Smatram da trodnevni vikend i skraćeno radno vrijeme

ovise o više faktora, a prije svega o specifičnosti svake pojedine

industrije - ako ste u djelatnosti u kojoj je iznimno važna

dostupnost klijentima, onda je manje vjerojatno da bi s

poslovne strane trodnevni vikend bila optimalna odluka. No,

vjerujem da je balans privatnog i poslovnog života iznimno

važan i da se u svaki poslovni sektor ili pojedinačno kompaniju

mogu unijeti i manje, pozitivne promjene, koje će pridonijeti

tom balansu, i u konačnici većem zadovoljstvu zaposlenika.

Primjerice, naši zaposlenici uz klizno radno vrijeme imaju

mogućnost "kraćeg petka", benefit koji svi vole. Postoji

mogućnost da u petak radni dan završe u 14 sati i tako ranije

započnu vikend.

Da imate viška vremena, na što biste ga potrošili?

- Kao i većina zaposlenih majki, najveći dio svog slobodnog

vremena volim provoditi sa svojom obitelji. Imam dvoje djece,

sina maturanta i kćer od 10 godina, s kojima nikad nije

dosadno. Volim čitati, vjerujem u cjeloživotno obrazovanje,

volim učiti, ali najviše uživam u putovanjima. Svako putovanje

je jedno novo iskustvo - i za odrasle i za djecu. Putovanja su

ujedno prilika i za druženje s obitelji, kvalitetnu komunikaciju,

istraživanje novog, uče nas toleranciji, prihvaćanju različitosti,

samostalnosti.

Koje je osobine, po vašem iskustvu, najvažnije usaditi

mladima kako bi jednoga dana bili dobri lideri? Razlikuje

li se odgovor s obzirom na spol?

- Biti dobar lider i za muškarca i za ženu znači da mora imati

viziju. Da može i zna motivirati tim, da ga razvija te da bude

jasna komunikacija među članovima tima. Da prenosi na ljude

svoj entuzijazam i transparentnu komunikaciju, postavlja

izazove, ali i pruža podršku. Ovisno o spolu, postoje možda

razlike u stilu vođenja - rekla bih da su žene empatičnije,

usmjerenije na ljude, komunikacija nam je nešto drugačija,

otvorenija, vjerojatno emotivnija, ali posvećenost ljudima i

njihovom razvoju je jedinstvena karakteristika muških i

ženskih lidera. Upravo su ljudi ti koji čine razliku i ostvaruju

uspjeh.

Koji biste trenutak u karijeri izdvojili, a u kojem je

presudna bila vaša hrabrost?

- Izdvojila bih vrijeme lockdowna, kad je sve bilo neizvjesno i

novo, kad sam morala brzo donijeti neke sasvim drugačije

odluke. Bila sam svjesna rizika, ali sam vjerovala u pozitivan

ishod, što se na kraju i obistinilo. Za vrijeme lockdowna

okrenuli smo se novim prilikama, zapošljavanju, nismo se

zatvorili u sebe i čekali. Rezultat je bio da smo rasli daleko više

od tržišta.

Pri donošenju odluka, oslanjate li se ikad na intuiciju ili je

svaka rezultat pomne analize?

- Iako se poslovne odluke prije svega temelje na analizi i

činjenicama, vjerujem da se svatko od nas našao u situaciji kad

se oslonio na vlastitu intuiciju. To nikada nije crno-bijela

situacija, samo jedno ili samo drugo, već je riječ o kombinaciji.

Koliko je važno priznati sebi i drugima vlastitu ranjivost?

Reći "ne znam"? Tražiti pomoć? Je li bolje prešutjeti?

- Mislim da je u redu potražiti pomoć i transparentno

komunicirati da neke stvari ne znamo. Nitko ne zna sve.

Uspjeh svakog lidera ovisi o tome koliko su ljudi koji ga

okružuju uspješni. Poanta je prepoznati talent u ljudima i u

pravo vrijeme ih staviti na pravo mjesto kako bi njihov puni

potencijal došao do izražaja.

Studirali ste matematiku. Kakva su sjećanja na te dane?

Nostalgija ili trauma?

- Matematika je odmalena bila moja "prva ljubav", mi smo se

nekako uvijek "razumjele". Svijet brojki mi je bio logičan,

jednostavan. Analitičnost i način rješavanja problema u

matematici su mi uvelike pomogli u poslovnom svijetu. S

vremenom, i s pozicijom, napravila sam veliki iskorak od brojki

prema ljudima. Mislim da me baš ta kombinacija, analitičnost

matematičara i prepoznavanje talenata u ljudima, dovela do

pozicije na kojoj sam danas.

Kako zadržavate pozitivan stav u kriznim situacijama?

- Uvijek sam usmjerena na rješenje, nema problema koji nije

moguće riješiti. Ne opterećujem se negativnim ishodima,

nastojim pronaći što bolje rješenje na što brži način, imati plan

B. Sam taj način razmišljanja pomaže mi da ne gubim

entuzijazam i pozitivan stav.

Što vam je najdraže kod vašeg posla - ona jedna stvar zbog

koje ga nikad ne biste mijenjali?

- Volim interakciju s ljudima i tu širinu koja mi omogućuje da

različite situacije, projekte ili izazove gledam iz različitih

perspektiva. Mogućnost utjecaja i pozitivne promjene koje

mogu pokrenuti i napraviti s obzirom na poziciju - od

promjene načina poslovanja do promjene i unaprjeđenja u vidu

korporativne kulture čine me sretnom i ispunjenom.

Da vam je opet imati dvadeset godina, biste li nešto

promijenili?

- Iz svega što sam prošla dosad nešto sam naučila i vjerujem

da su me ta iskustva oblikovala u osobu kakva sam danas. Ako

bih ipak morala izdvojiti neki savjet, onda je to svakako

ulaganje u networking, koji mi žene često zanemarujemo, i

dopustila bih si manje perfekcionizma, a više opuštenosti.

Za koju predrasudu u društvu koja je trenutačno aktualna

mislite da je jako važno da se što prije razbije?

- Smatram da je važno razbiti predrasudu da se stvari teško

mijenjaju i da je teško uspjeti, na žalost ljudi prečesto odustaju

od svojih snova a da nisu ni pokušali. U svjetlu toga mislim da

je jako važno poticati inkluziju unutar društva i pružiti svima

jednake prilike.

203

GG FUTUROLOGIJA

Razgovori o budućnosti

ŠTO ZNAMO? ŠTO MOŽEMO PREDVIDJETI? KAKVA SU ZNANSTVENA

Kakva je budućnost rada? Kakva je budućnost obrazovanja? Budućnost vladanja?

Daniel Susskind i Anna Lise Kjaer futurolozi su koji nude odgovore na ova pitanja,

a moći ćete ih uživo vidjeti na Future Tense konferenciji koja će se održati 8. i 9. lipnja u

zagrebačkoj Laubi u organizaciji Komunikacijskog laboratorija. U kratkom razgovoru

pokušali smo saznati više o njihovim interesima i načinu na koji obrađuju svoje teme

FOTOGRAFIJA: SUKI DHANDA

DANIEL SUSSKIND

Radite stvari

koje strojevi

ne mogu

Dr. Daniel Susskind je futurist,

gostujući profesor na King's Collegeu

London, koautor iznimno prodavane

knjige "Budućnost profesija" (2015.) te

autor knjige "Svijet bez posla" (2020.).

Obavljao je razne funkcije u britanskoj

vladi - od odjela za strategiju

premijera, preko odjela za politiku u

Downing Streetu 10 te u uredu vlade.

Bio je i stipendist na Sveučilištu

Harvard. Njegov TED Talk, o

budućnosti rada, pregledan je više od 1,6 milijuna puta.

Koje je jedno od najvećih pitanja našeg vremena? Zašto ste

odabrali baš to specifično pitanje?

- Smatram da je jedno od najvećih pitanja današnjice kakav

će utjecaj tehnologija imati na svijet rada (engl. world of work).

Razlog tome je što svakodnevno svjedočimo kako sustavi i

strojevi preuzimaju zadatke i obavljaju aktivnosti za koje smo

sve donedavno mislili da ih mogu napraviti isključivo ljudi.

Kao primjer navest ću samo neke: postavljanje medicinske

dijagnoze, vožnju automobila, sastavljanje pravnih

dokumenata poput ugovora ili projektiranja zgrade.

S obzirom na budućnost o kojoj ne znamo puno - koji biste

put u karijeri preporučili mladima? Ili ljudima koji žele

promijeniti profesiju? Kada ste optimistični/pesimistični?

- Ja sam definitivno optimist. Ali smatram da je jasan izazov

pred nama u sljedećih desetak godina. Ne bojim se da neće biti

dovoljno posla za ljude, već smatram da je izazov u tome hoće

li ljudi imati vještine i mogućnosti za obavljanje u tom trenutku

postojećih poslova. Moja preporuka mladim ljudima i onima

koji žele promijeniti karijeru počiva na dvije strategije. Jedna

je da pokušaju raditi stvari koje sustavi i strojevi ne mogu,

natjecati se s njima na neki način. Druga je da pokušaju i budu

sposobni graditi iste te sustave i strojeve te upravljati njima.

Smatram da su ova dva puta pred nama.

Svijet bez posla je moguć i nije ga potrebno zamišljati -

donosi siromaštvo siromašnima. Jesam li u krivu?

- Riječ je o velikom izazovu. Tehnološki napredak može nas

učiniti prosperitetnijima nego ikada prije. Ključno je pitanje što

ako se ne možemo pouzdati u svijet rada da će svima osigurati

primanja kao što je to bilo moguće u prošlosti. Upravo je to bio moj

povod za pisanje knjige - "A World Without Work" - jer smatram

da je nužno riješiti ovaj izazov koji je zasigurno pred nama.

Naša su sadašnja zanimanja zastarjela, neprozirna i

više nisu pristupačna? Je li pandemija promijenila vaše

poglede na vaše istraživanje?

- Pandemija nas je sve ponukala na dodatno promišljanje.

Na tom tragu, uskoro će biti objavljeno novo i ažurirano

izdanje knjige "The Future of the Professions" u kojem je

ključan osvrt na to kako je pandemija utjecala na pojedine

profesije.

Spomenut ću samo jedno opažanje koje mi se čini svima

potpuno jasno kada je riječ o utjecaju pandemije i kako su se

profesije bile primorane prilagoditi, a za koje na neki način

možemo reći da su bile zastarjele. Riječ je o transformaciji

koja se dogodila gotovo preko noći. Odjednom je mnogo stvari

počelo funkcionirati u virtualnom svijetu. Virtualni sudovi

i online obrazovanje postali su sasvim normalni, iako je to,

tehnološki gledano, sve bilo moguće napraviti i prije

pandemije. Međutim, te promjene nismo vidjeli prije

pandemije, sve do tog trenutka profesije nisu prihvaćale sve

mogućnosti koje im tehnologija pruža.

Što se tiče budućih poslova, kako će to izgledati u svijetu

nakon pandemije?

- Pandemija je definitivno ubrzala, a ne usporila, sve

tehnološke trendove kojih smo svjesni već neko vrijeme.

Ubrzano je donijela sve izazove o kojima smo i prije promišljali,

primjerice u knjizi "The Future of the Professions", ali tek sada

smo ih spremni prihvatiti, puno ozbiljnije nego prije.

204

azgovarao SRĐAN SANDIĆ

PREDVIĐANJA I KOLIKO SU POUZDANA?

ANNE LISE KJAER

"Uspješna budućnost"

za različite ljude

znači različite stvari

Izvršna direktorica i osnivačica Kjaer Globala, futuristica

Anne Lise Kjaer, koristi svoje dizajnersko obrazovanje da

predvidi i pojednostavi složene trendove budućnosti,

poslovanja i inovacija. Uvrštena je u top 7 futurista, članica je

IPE savjetodavnog odbora singapurske URA-e (Uprava za

obnovu urbanih područja) i nosi počasnu titulu veleposlanice

dobre volje u Kopenhagenu.

Što mislite o pojmovima "novo razmišljanje", "učenje u

brzom ciklusu" i "agilnost"?

- Ti su pojmovi vrlo važni u kontekstu vodstva i razmišljanja

o budućnosti i ključnim vještinama za snalaženje među

složenim promjenama. Kad sam se počela baviti futurologijom,

raznolikost i pusta brojnost trendova, kao i prezasićenost

informacijama i bavljenje spoznajama koje su bile oprečne,

često su mi bili izazov. Budući da sam se prethodno bavila

dizajnom, shvatila sam da mi je potreban sustav za integraciju

spoznaja iz "lijeve strane mozga" (opipljivijih i racionalnijih

podataka) i trendova iz "desne strane mozga" (blažih i manje

opipljivih pokretača u društvu). Primjena dizajnerskog načina

razmišljanja pokazala mi se zgodnom kako bih na smislen

način povezala konce i razumjela događaje, ljudsko ponašanje,

kulturu i svijet oko sebe. Ono što nazivam razmišljanjem

cijelim mozgom počelo je rano na mom putu bavljenja

futurologijom, a danas sam posvećena cjeloživotnom učenju

jer se svijet trendova nikad ne prestaje razvijati.

Kako, kao medijska komentatorica, vidite kulturu lažnih

vijesti, posebno kad je riječ o informacijama o pandemiji?

- Lažne vijesti nisu novost. Neistinite priče ili anegdote

postojale su kroz cijelu povijest. Prosvjetiteljski mislioci

vjerovali su da mogu stvoriti bolji svijet ako unaprijede ljude i

društvo. To je zapravo slično današnjim raspravama o

budućnosti. Ono što je relativno novo jest brendiranje lažnih

vijesti i način na koji utjecajne osobe (influenceri)

upotrebljavaju društvene mreže kako bi sve što im se ne sviđa

proglasili lažnim vijestima. Kako sve više ulazimo u

informacijsko doba, vjerujem da ljudi postaju svjesniji tog

problema. Ne vjerujemo vijestima, a svakako ne propagandi

političara. Nove paradigme u komunikaciji mijenjaju naš odnos

prema jeziku i stavljaju na kušnju povjerenje koje imamo jedni

prema drugima.

Kakva je to antropocentrična perspektiva poslovanja

koju često spominjete?

- Biti antropocentričan znači imati sposobnost razumijevanja

ljudi u smislu njihovih istinskih želja i potreba umjesto primjenjivanja

skupa vanjskih kriterija i nastojanja da se

ljudi uklope među pravila s kojima ne nalaze poveznice.

To podrazumijeva razumijevanje ljudi unutar i izvan organizacije

bez obzira na vrstu poslovanja ili djelatnosti.

Biti antropocentričan znači imati sveobuhvatan i empatičan

način razmišljanja. Sposobnost slušanja i prakticiranja onoga

što nazivam razmišljanjem cijelim mozgom dobar je početak.

Riječ je o upotrebi iste količine racionalnosti i mekih vještina

kao što su empatija i kreativnost.

Što za vas znači pojam "uspješna budućnost", tj. kako ona

zapravo izgleda?

- Očito je da "uspješna budućnost" za različite ljude znači

različite stvari: postoji politički, gospodarski i kulturni kontekst,

demografija i razne druge okolnosti kao što su klima i

dobrobit. Iz tog je razloga preispitivanje obrazovanja uz istodobno

njegovanje raznolikosti i uključenosti (globalni ciljevi

UN-a) ključno za svaku smislenu kartu budućnosti. Ulaganje u

čovječanstvo ključno je za "uspješnu budućnost", a obuhvaćat

će cjeloživotno učenje, otpornost, dobrobit 4.0 i digitalnu (d)

emokraciju.

Kako razmišljati o budućnosti nakon ovog neizvjesnog

razdoblja pandemije?

- Dugoročni utjecaj trenutačne krize teško je predvidjeti,

ali ona bi vrlo vjerojatno mogla ubrzati radikalne promjene u

našim sklonostima i ponašanju. Nekoliko se trendova ubrzalo,

a drugi su u zastoju. Ono što je sigurno jest da kulturne sile i

tektonske promjene u tehnologiji, vrijednostima i uvjerenjima

zahtijevaju potpuno novu viziju poslovnog i društvenog

angažmana.

FOTOGRAFIJA: DVORA PHOTOGRAPHY

205

GG VIDEO ART

Kadrovi iz filma 'Elektroničke

vještice' koji je trenutačno u

montaži. Sniman je u SAD-u i

Hrvatskoj, a donosi nam jednu

pozitivnu queer-tehnološku

priču. Glume Dado Ćosić,

Milivoj Beader i Nora Rušiti

Postojim 'tamo i ovdje'

UMJETNICA MAJA ČULE SVOJE ISKUSTVO OPISUJE KAO

'GEYSTERBAJTERSKO', A DJELUJE U INTERSEKCIJI DIZAJNA,

PERFORMANSA, VIDEA I FILMA

razgovarao SRĐAN SANDIĆ

Maja Čule bavi se umjetničkim radom u

području performansa, videoinstalacije i

filma. U svom radu preispituje relacije

feminizma, ekonomije rada i digitalnih

medija. Videoradove prikazivala je na

projekcijama u Pekingu, New Yorku,

Seulu, Londonu, Baselu. Njezin kratki film “Facing The Same

Direction” preveden je na hrvatski, korejski, kineski i engleski

te je prikazan na više od trideset internacionalnih skupnih

izložbi i projekcija. U kratkom filmu “A Feature Shared by All”,

Čule povezuje videosnimke zabilježene na nekoliko aerodroma

u tranzitu između letova u rasponu od sedam godina. Kritike i

članci o njenom radu objavljeni su u prestižnim časopisima Art

Forum, White Review, New Yorker, Frieze, i-D, Hairpin, a

objavljivala je fotografije i radove u aplikacijama DIS Magazine,

Novembre, Cura, Shoppinghour, De;Bug, Jackalope i Spike.

Završila je Studij dizajna u Zagrebu, filmsku režiju na Stony

Brook Universityju te School of Visual Arts u New Yorku, gdje

djeluje kao slobodna umjetnica i predavačica. Razgovarali smo

povodom nedavno predstavljenih "Elektroničkih vještica" u

Pogonu Jedinstvo, videoinstalacije koja predstavlja fikcijsku

nadogradnju i interpretaciju lokalne cyberfeminističke

povijesti devedesetih. Instalacija nastaje na temelju

istraživanja nasljeđa Električnih vještica, skupine koja je

devedesetih godina u okviru antiratne Zamir mreže

organizirala edukacije o korištenju interneta za više od stotinu

žena uključenih u aktivističke projekte u Hrvatskoj, Srbiji te

Bosni i Hercegovini.

Vaše umjetničko djelovanje zahvaća područje

performansa, videoinstalacije i filma. Gdje je "nestao"

dizajn?

- Radim u području vizualnih komunikacija i dizajn je uvijek

prisutan. Eksperimentiranje, stvaranje mreža i kolaboracija

dio su mog filmskog i umjetničkog rada. U realizaciji izložbe

"Elektroničke vještice" u galeriji Močvara surađivala sam s

kustosima Leom Vene i Lovrom Japundžićem, postavili smo

priču o radu grupe Elektroničke vještice i lokalnoj

cyberfeminističkoj povijesti u prostornu instalaciju.

Nakon nekoliko skupnih izložbi u Zagrebu, ovo je vaše

prvo samostalno izlaganje u Hrvatskoj. Kako vam

izgledaju povratci iz New Yorka u posljednje vrijeme?

- Sve što radim je u dijalogu s mojim iskustvima i

odrastanjem u Hrvatskoj, to je dio mene iako živim u New

Yorku. Često razmišljam o svom iskustvu koje zovem

"gaysterbajterskim", mislim da je po mnogočemu drugačije od

hrvatskih dijasporskih tradicija. Odupirem se želji da se nešto

zadrži i sliči na moje uspomene, promjene su neizbježne i jako

dobrodošle. Započela sam mali rezidencijalni program Neda,

koji bi svake godine u New Yorku ugošćivao queer umjetnike i

istraživače iz Hrvatske i regije na mjesec dana. Ove godine je

bila prva rezidencija i trenutačno pripremam drugu.

Vaši videoradovi prikazani su na projekcijama u Goethe

Institutu u Beijingu i New Yorku, Art Sonje Centru u Seulu,

na Rhizome platformi u New Yorku, D’EST platformi,

206

Kunst Haus Bregenz, Project Native Informant u Londonu,

LISTE Basel Art Fair te u Airbnb Pavilionu u Galeriji 63rd

77th Steps - gdje je trema bila najveća? Kakva je kultura

feedbacka?

- U mom radu trema postoji zbog straha od

nerazumijevanja, hoće li se publika saživjeti s temama,

likovima i osjećajima koji se pojavljuju u radu. Zajednička

iskustva i prošlost mnogo doprinose razumijevanju i zato mi je

toliko lijepo raditi u Zagrebu. Najveću tremu sam imala u New

Yorku, mislila sam da nitko neće shvatiti teme kojima se bavim

jer su vezane uz moje iskustvo migracije, pripadanja drugoj

kulturi, drugom jeziku i slično. Ali da, ispada da sličnu tremu

ima svaka osoba koja krene živjeti i izražavati se na drugom

jeziku i napusti područje poznatoga i mislim da je to prilika za

povezivanje.

Kratki film “Facing The Same Direction” s elementima

dokumentarnog filma i dijaloškim scenama prati

protagonistkinju Aleks koja u utrci za ostvarenjem svojih

ciljeva i radu u ekonomskom sustavu postiže osjećaj

potpune mentalne i fizičke iscrpljenosti. Možda se ti

elementi mogu provući i kroz vašu "autobiografiju"?

Naime, nakon priznatog rada u Zagrebu, otišli ste u New

York koji je neusporedivo zahtjevniji spram tema "uspjeh"

i "poslovna realizacija". Kako sada gledate na te procese

prilagodbe?

- Bilo je iznimno naporno, drago mi je što sam imala

iskustvo života i studiranja u Zagrebu prije nego sam se

upustila u to, tek sad uviđam koliko su na mene utjecala

prijateljstva i kreativna razmjena s prijateljima u Zagrebu. Lik

iz mog filma “Facing The Same Direction” Aleks nema pristup

tom društvenom bogatstvu koje sam ja imala. Taj film se bavi

relacijom feminizma, ekonomije rada i digitalnih medija, ali bila

sam iznenađena da je bio toliko prikazivan - preveli smo video

na hrvatski, kineski, korejski i talijanski. To mi je najljepše,

trenutak kad neki rad postane pametniji od mene.

Film koji ste snimali u New Yorku i po Hrvatskoj upravo

kreće u montažu, riječ je o "Elektroničkim vješticama".

Queer dimenzija je potka - intimna i faktička unutar tog

filmskog narativa. Koji su izazovi te reprezentacije?

- Instalacija koju smo postavili u Močvari dio je materijala

koji smo snimali i s kojim upravo krećem u montažu. Snimali

smo u Zagrebu i Brooklynu, imala sam prilike surađivati sa

snimateljicom Anom Opalić iz Zagreba, a organizatorica

Zbeletrona Nora Rušiti pojavljuje se u prvoj glumačkoj ulozi.

Glumci Milivoj Beader i Dado Ćosić također su dio projekta te

smo uključili i deset glumaca iz New Yorka, u suradnji s

producentima iz Kreativnog sindikata. Snimanje je bilo

Maja Čule (fotografija Ana Buljan, 2022.)

predivno iskustvo, i to isključivo zbog sjajnih suradnika, tako

da se radujem montaži i planiram spremiti film za prikazivanje

do kraja godine. Teme kojih se dotičemo u filmu su svakako

intimne i pokušaj je to kojim želim što iskrenije i iz osobnog

iskustva pristupiti problematici u nadi da će takav pristup biti

zanimljiv i koristan publici.

Volio bih da govorimo i o vašoj (našoj) zajedničkoj queer

priči. Bili smo dio zajedničke scene i društva prije nego što

ste otišli u New York. Možete li podijeliti svoj proces

outanja? Kakav je bio “zagrebački”, a kakav “njujorški”?

- Zanimljiva mi je ta ideja, postojanja “tamo i ovdje”. Moje je

outanje bio društveni proces i prijatelji koji su bili više out od

mene u tom razdoblju su mi mnogo pomogli da artikuliram

osjećaje i govorim o svom iskustvu. Hvala! Outala sam se

relativno kasno, odnosno sigurno sam provela desetak godina

propitujući se “što je to čudno sa mnom”. Drago mi je da je to

osobno neprihvaćanje koje sam ponijela sa sobom u New York

i koje je bilo informirano mojom neposrednom okolinom sada

u potpunosti dio prošlosti i da mogu konačno uživati u tome

što sam lezbijka, otkrivati oblike voljenja, a i nastaviti

propitivati svoje rodne identitete.

/ 1

/ 2

/ 3

/ 4 / 5

/ 1. 'Elektroničke vještice', videoinstalacija, 2022. / 2. Facing The Same Direction, 2014., HD Video / 3. 'Laughing Alone with Salad'

/ 4. 'The Horizon', 2013., HD video / 5. 'A Feature Shared By All', 2017., HD video

207

GG BINGE

Fenomen današnje pop-kulture pokazuje

nam koliko smo se kao društvo promijenili

od 'One Tree Hilla' i 'Dawson's Creeka'

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

NEUHVATLJIV

I POTPUNO KONTROVERZAN

SVIJET TINEJDŽERA

208

JUsprkos brojnim narativnim linijama,

"Euforija" svoj identitet primarno gradi

kroz vizualni i auditivni ambijent. Mnogo

je prostora dano scenama bez jasne

narativne funkcije, koje su tu primarno

radi iskazivanja osjećaja likova - Rueino

obožavanje vlastite djevojke Jules

(Hunter Schafer) tako je dobilo cijeli

uvodni dio jedne od epizoda, u kojima se

Jules prikazuje kao Botticellijeva

"Venera" i Frida Kahlo, a zatim kako s

Rue rekreira poznatu scenu zagrljaja iz

"Titanika". "Euforija" na ovaj način vrlo

zanimljivo kombinira zapadnjačko

visokokulturno nasljeđe s ikoničkim

trenucima iz pop-kulture, ukazujući

iznova na isto miješanje, šarolikost i

supostojanje kakvo je očito među

edan od najpopularnijih i

likovima koji žive u svijetu serijala. Povrh

najkontroverznijih tinejdžerskih serijala toga, ovakve scene služe i da pokažu na

današnjice svakako je "Euforija".

koji način serijal obrađuje emocije - one u

U njemu se postavljaju nova pravila što "Euforiji" nisu prazne konstatacije, one

se smije, a što ne smije prikazati iz života su samo srce serijala. Tako se one

tinejdžera na televiziji - jer "Euforija” posebno intenzivne obrađuju kroz dulje,

prikazuje sve.

visoko stilizirane scene koje graniče s

Iako za tipične teen serijale nije

brojnim elementima netipičnima za

uobičajeno da bez cenzure prikazuju tinejdžerske serijale - od fantastike pa

genitalije, konzumaciju teških droga i do slamanja četvrtog zida.

brutalno fizičko nasilje, "Euforija" je u

Najintenzivnije emocije likova dovode

tom polju podosta drugačija. Predvođen do najintenzivnijih trenutaka serijala.

fenomenalnom Zendayom u ulozi Rue, Peta epizoda druge sezone na vrlo se

mlade snalažljive srednjoškolke ovisne o surov način bavi Rueinim udaranjem o

opijatima, ovaj serijal progovara o

dno vlastite ovisnosti, koje je dovodi do

mračnim i skrivenim stranama

žestokog sukoba s majkom, sestrom,

tinejdžerskih života. U svojim

djevojkom i prijateljem, a zatim bijega od

prikazivačkim praksama "Euforija" kuće, krađe nakita u stanovima svojih

nastupa bez osuđivanja i moraliziranja, prijateljica i u stanu nepoznatih osoba,

umjesto toga se fokusirajući na

odlaska do opasne gradske dilerice,

raznolikost pojedinaca koji sačinjavaju a potom i do bijega od nje. Riječ je o

njezin visoko stilizirani svijet.

uzbudljivom i nepredvidivom satu

Čak i ako niste gledali ovaj serijal, televizije koji se gleda u jednom dahu, a

zasigurno ste na ovaj ili onaj način došli u prvih dvadeset minuta serijala Zendayi

dodir s njim, bilo kroz razgovor s

će zasigurno donijeti barem još jednu

prijateljima ili brojne memeove kojih nominaciju za Emmy, ako već ne i samu

mnogo osvane sa svakom novom

nagradu. I to potpuno opravdano: ovdje

epizodom - do te mjere da brojni kritičari je riječ o vrhunskom filmskom i

zamjeraju serijalu što sa svakim novim dramskom ostvarenju, posebice zato što

nastavkom ubaci nekoliko "zingera" količina drame i stalne dinamike ni u

u obliku pamtljivih replika ili

jednom trenutku ne izgleda pretjerano,

tragikomičnih situacija u kojima se nego logično i nužno.

likovi nađu. I zaista, "Euforija" nije samo Na zanimljiv način "Euforija" se

serijal nego prava kulturna sila koja ovisnošću i drogama tako ne bavi samo

utječe na dominantne filmske prakse, na razini sadržaja nego i na razini forme:

ali i na cijeli niz drugih područja, od narativna struktura serijala funkcionira

mode i vizualne estetike pa sve do

kao polagano dizanje koje u jednom

glazbenih trendova. Da stvari ne stanu trenutku kulminira i nakon toga slijedi

na tome, "Euforija" je otvorila i cijeli niz spuštanje, antiklimaks, suočavanje s

pitanja o mentalnom zdravlju i

posljedicama. Brojne scene simuliraju

ovisnostima, tinejdžerskim odnosima, utjecaj droga kroz igru s kamerom,

identitetu i drugim aspektima oko kojih zamućivanje i druge vizualne efekte, kao

centrira svoju radnju.

i kroz zamućivanje granica između

stvarnosti i fantazije. Svijet "Euforije"

baš zato i jest svijet koji bismo čak

donekle mogli nazvati fantastičnim:

svima je jasno da ovakva srednja škola

gdje se likovima događaju baš sve

kontroverzne stvari koje nam padnu na

pamet - ne postoji. Svaka je fantazija,

međutim, ukorijenjena u stvarnosti te

sve njezine sastavnice možemo

prepoznati u drugim teen serijalima,

kao i u stvarnom životu. "Euforija" tako

koristi elemente fantastičnog kako bi

naglasila one koji pripadaju realnom.

Među onim najrealnijim dijelovima

zasigurno je fokus na međuljudske

odnose i, posebice, na odnose koji

odudaraju iz norme. Tako je središnja

romansa serijala upravo ona između crne

djevojke i trans djevojke, kompleksan

odnos u kojem je teško reći tko više

povlači i kome je više stalo. Obje imaju

trenutke licemjerja, laži, duboke afekcije i

podrške - sva obilježja istinski intimnog

odnosa su tu. Izvrsne Zendaya i Hunter

Schafer uistinu izvlače maksimum iz

svake zajedničke scene, bez obzira na

mjestimičnu nedorečenost ili nejasnost,

a u zadnjoj im se sezoni pridružuje i

Dominic Fike u ulozi problematičnog

Elliota, koji prokazuje svu nestabilnost

njihove dinamike. Već spomenuti

ljubavni trokut Natea, Cassie i Maddie -

koji vrlo suvislo nosi Sydney Sweeney u

ulozi Cassie - također je nepredvidiv i

problematičan kompleks odnosa koji

tipizira, ali i izvrće ustaljene figure

tinejdžerskih serijala, kao što su

"popularna djevojka" i "školski nasilnik".

"Euforija" se s ovim ulogama igra, naizgled

ih preuzimajući kako bi ih na kraju izdala

i umjesto njih ponudila puno slojevitije

likove s mnogo dubljom pozadinom nego

što bi se na prvu moglo činiti.

Iako "Euforija" katkad stavlja stil

iznad supstance, i dalje ostaje bitan i

zanimljiv fenomen današnje popkulture.

Kroz prikazivanje neke

hipertrofirane verzije srednjoškolske

stvarnosti, ona pokazuje koliko smo se

kao društvo promijenili od klasičnih

tinejdžerskih serijala poput "One Tree

Hill" i "Dawson's Creek". Današnji

tinejdžeri odrastaju u visoko povezanom

svijetu u kojem društvene mreže

stavljaju veliki naglasak upravo na

vizualnu komponentu i fragmentiranost

informacija, gdje priče nastaju unutar

kratkih klipova mnogo češće nego kroz

detaljno elaborirana djela - a "Euforija"

nudi pravi sadržaj za takav tip

konzumacije.

209

GG SRETAN ROĐENDAN

ŠTEFICI CVEK

DANAS JE 41 GODINA,

A MI S NJOM I DALJE

ČEKAMO HEPIEND

Ona je kultna igura suvremene

hrvatske književnosti. Struktura

njezinog literarnog bića

na mnoge je načine

slična strukturi

svakodnevnih

'stvarnih' junakinja

našeg 'stvarnog'

života. Mnoge mi,

mnogi mi - u stvari

smo Šteica Cvek

tekst SRĐAN SANDIĆ

fotografije ARHIVA STUDIO

Rajko Grlić, Vitomira Lončar i Bata Živojinović -

naslovna imena filma 'Štefica Cvek u raljama života'

210

Kratki roman "Štefica Cvek u raljama života"

objavljen je prvi put 1981. u Zagrebu.

Jugoslavija je tada još bila cijela, a njezin

raspad praćen ratom dogodit će se deset

godina kasnije. Roman ove godine puni

četrdeset godina. Glavna junakinja romana,

Štefica Cvek, ima dvadesetpet godina. U trenutku izlaska

romana njezina je autorica bila tek koju godinu starija -

započinje svoju autostudiju Dubravka Ugrešić u nedavno

objavljenoj knjizi "Brnjica za vještice Dubravke Ugrešić". Inače,

knjiga je žanrovski neuhvatljiva. Prvi je dio rođendanska

čestitka upućena vlastitoj junakinji Štefici Cvek. Čestitka je

istodobno i osvrt na četrdeset godina zajedničkog života i

sudbine jednog književnog lika, jedne knjige i jedne autorice.

Drugi dio "Brnjice za vještice" čini opširan razgovor s

teoretičarkom književnosti i feministkinjom Merimom

Omeragić. Tu dolazi očekivana, kritički oštra Ugrešić koja u

polemičkom tonu govori o patologijama sadašnjeg trenutka

("regionalnog", ali i globalnog) i kako je do njih došlo, bez

obzira je li riječ o umjetnosti, kulturi ili društvu. Naime, ona

općoj, samoubilačkoj kulturi narcizma suprotstavlja kulturu

otpora. U književnosti takav otpor podrazumijeva povratak u

ilegalu. Međutim, što je danas književna ilegala? Možemo li je

dovoljno izmaštati? Ipak, za početak - prisjetimo se lika Štefice

Cvek, filmske adaptacije i šireg značaja (ugleda?) koji je stekla

u našem kulturnom prostoru. Štefica je mlada Zagrepčanka u

inicijacijskoj potrazi za emotivnim i seksualnim ispunjenjem te

je utoliko - svevremenski lik. Na izvjestan je način prototip

gradske djevojke koja ima kompleks zbog viška kilograma te se

intenzivno trudi uklopiti u moderne tokove. U potrazi za

"životnom srećom" zna ići protiv svojih osjećaja i potreba.

"Štefica Cvek" je precizna i psihološki impresivno razrađena

literarna disertacija o životu mlade djevojke u našem društvu.

Ugrešić je svoj roman o Štefici Cvek gradila tako da je

dopuštala čitatelju da sam sudjeluje u šivanju teksta

prekrajajući, štepajući, heftajući, ukratko - koristeći krojačke

postupke proizvodnje teksta proizvoljne teksture. U

oblikovanju teksta koji tek na prvi pogled surađuje/koketira s

trivijalnom paradigmom uključeni su mnogi stereotipi o

ženskosti. Roman "Štefica Cvek u raljama života" (1981.) pisan

je u maniri homo ludensa. Književnica, naime, uzima jedan

žanr popularne (trivijalne) književnosti - ljubić - na temelju

kojeg šije svoj tekst, dajući čitateljima upute za daljnje

raskrajanje. Na marginama ostavlja upute: izrezati tekst, malo

razvući, sitno nabirati, izraditi metatekstnu omčicu, rupice za

koautorske gumbe, a to su sve tek metanarativni

kompozicijski signali. Prošivne intervencije, uostalom,

najavljuje i podnaslovom romana - patchwork story - što

upućuje na hotimično izjednačavanje postupka pisanja sa

šivanjem. Ljubić, ili ljubavni roman, žanr je koji svoje čitateljice

(a naglasio bih i svoje posebice LGBTIQ čitatelje) nikada ne

iznevjeri. Naime, taj žanr ispunjava "naše" želje, a to su, u

pravilu, želje i tlapnje za romantičnom ljubavi pravoga

muškarca prema jednoj sasvim običnoj djevojci koja čeka svoju

ljubav, jer joj je društvo, a da i ne zna, upisalo u genetski kod da

mora biti lijepa, udati se, imati djecu i živjeti sretno sa svojim

muškarcem. Je li se išta od toga koda do danas promijenilo?

Ne bih rekao! Zapravo, sasvim svjestan bih rezolutno ustvrdio:

ništa se nije promijenilo! Muškarac je u takvim fikcijama

obvezno snažan, bez pretjerano izraženih osjećaja, brine se za

svoju mladu koja će mu pružati toplinu doma i roditi djecu.

Priča ljubića završava hepiendom. Osim ljubića, ovaj stereotip

nude i ženski časopisi, što je generacija hrvatskih čitateljica

mogla pratiti u časopisu Tina sedamdesetih godina, koji je

pratio zapadne, u prvom redu britanske utjecaje. Takvi

časopisi obvezno su imali i rubriku za pisma čitateljica koje su

tražile savjet za svoje ljubavne probleme. Na takvo pismo

naišla je i pripovjedačica: "Imam 25 godina, po zanimanju sam

tipkačica. Živim s tetkom. Mislim da sam ružna iako neki tvrde

da nisam. Od svojih vršnjakinja razlikujem se po tome što su

sve one već udate ili imaju mladiće, samo ja nemam nikoga.

Usamljena sam i melankolična, a ne znam kako da si

pomognem. Dajte mi savjet. Štefica". Štefici redovito govore da

je jedini lijek protiv depresije zapravo pronaći dečka te se

konkretno uklopiti u ponuđeno patrijarhalno društvo. Njezina

ponešto emancipiranija prijateljice Ele savjetuje joj, s druge

strane, da prestane biti "tipično žensko". Važno je reći da se

Štefica uvelike razlikuje od svih tipičnih primjeraka chick

literature. Ovaj je kratki roman svojevrsna preteča navedenom

žanru u hrvatskoj književnosti (objavljen je 1981.) već i po

specifičnom načinu krojenja teksta i poigravanju svim

žanrovskim konvencijama.

Roman nam nudi dvije pripovjedačke razine. Na prvoj

upoznajemo autoricu/kreatoricu koja pod pritiskom prijatelja

pokušava napisati "žensku priču", ali joj ubrzo postaje jasno da

to i nije tako lak zadatak, i dok kreatorica razbija glavu oko

toga kako bi prava heroina trebala izgledati, u pismima

čitateljica nekog modnog časopisa nailazi na jednu Šteficu koja

postaje njezina junakinja. Punašna daktilografkinja koja živi sa

svojom tetkom i njezinim morbidnim pričama iz "Bošanske

Krupe", a u pravilu završavaju tako da netko umre ili se pak

uda. Svoj status ikone u hrvatskoj književnosti spretno je

prenio i potvrdio Rajko Grlić 1984. filmom "U raljama života" s

Dubravkom Ugrešić kao scenaristicom i Vitomirom Lončar u

glavnoj ulozi. Središnje pitanje filma i knjige je hoće li se priča

završiti sretno ili nesretno. Da, "bit" popularne književnosti

upravo je ta da se ljudi osjećaju bolje, zar ne? A bila ona chick

literatura, žensko pismo ili nešto treće, "Štefica Cvek u raljama

života" inteligentna je i zabavna knjiga.

211

GG TEHNO

Svjetlosni

kreativni koloriti

Naš kolumnist, digitalni nomad Tomislav Pancirov

predstavlja novitete raskošnog tehnološkog svijeta

FOTOGRAFIJA VEDRAN PETEH/CROPIX

GRAMOFONSKE PLOČE

U NOVOM SVJETLU

Svjetlo i glazba se oduvijek

komplementiraju, a ovaj novi gramofon

s LED svjetlosnim sustavom to savršeno

spaja. Brian Eno udružio se s

londonskom galerijom Paul Stolper kako

bi proizveli limitirano izdanje od 50

gramofona koji mijenjaju boju. Svjetlosni

sustav nalazi se u bazi i ploči pa ovaj

akrilni gramofon ima protok različitih

kombinacija šarenih svjetala dok puštate

glazbu. Svaki gramofon dolazi s

ugraviranim brojem serije na poleđini i

potpisom britanskog umjetnika.

1

RAZIGRANI LUKSUZ VUITTON VREMENA

Louis Vuitton Tambour Horizon Light Up pametni sat ima

zaslon od zakrivljenog safirnog stakla zaobljenog preko ruba

lica uređaja koji je dodatno opremljen s 24 LED svjetla ispod

klasičnog Louis Vuitton monogram prstena.

Na satu možete promijeniti izgled brojčanika s osam

ugrađenih konfiguracija uz koje se mijenjaju i boje monogram

prstena. Osim toga, možete dodati svoje inicijale na uređaj na

isti način kao na torbama ili novčanicima. Ove godine Louis

Vuitton je napravio prijelaz na vlastiti operativni sustav koji

2je "napravljen za iPhone" i kompatibilan s Android i

HarmonyOS pametnim telefonima.

3OSOBNI TECH TRENING KOD KUĆE

Nastavljamo u fit smjeru s pametnim zrcalima za vježbanje koja mogu

prikazivati streamove fitness satova uživo ili treninga na zahtjev te tako

podići osobne treninge kod kuće na novu razinu.

Tempo Studio je pametni fitness sustav koji s iskusnim instruktorima,

metrikom u stvarnom vremenu i mogućnostima povratne informacije

forme zaista stvara hi-tech teretanu u vašem domu.

Tempo koristi 3D senzore i umjetnu inteligenciju za brojanje ponavljanja,

praćenje metrike i pružanje povratnih informacija te ispravaka vaše forme.

Osim treninga snage mogu se pronaći i HIIT, kardio, joga, prenatalni

treninzi, boks, mobilnost i oporavak. Redovito dodaju nove satove i

programe za praćenje koji pomažu u postizanju fitness ciljeva. Tempo

Studio je samostojeći, a ima i spremište za utege.

212

ZELENI POVRATNIK U DIGITALNI SVIJET

Bottega Veneta izdala je aplikaciju s proširenom

stvarnosti kao povratak na digitalne platforme. Još se

nisu vratili na Instagram, ali s ovim najavljuju da vide

aplikaciju kao "vrata u svijet brenda" s novim

sadržajima za kreativce koja bi im trebala pružiti

individualizirano iskustvo. Aplikacija reproducira

različite sadržaje usklađene s Blazyjevim novim

kreativnim smjerom, a objavljena je tijekom Tjedna

mode u Milanu te se na njoj mogla gledati revija uživo.

4

17“ HIBRID TABLETA I LAPTOPA

Fleksibilni zasloni su sve veći, a novi Asus Zenbook

17 Fold je 17,3-inčni laptop sa sklopivim OLED

zaslonom, prvi takav na svijetu. Može se koristiti

kao tablet ili u formi klasičnog laptopa, a s ovolikim

zaslonom će i tipkovnica u takvom obliku biti

dovoljno velika. Asus je razvio "ScreenXpert 2"

software za lakše dijeljenje zaslona i uređivanje

njegova sadržaja ovisno o modu u kojem ga

koristite. Zenbook dolazi s

procesorom Intel Core i7 serije 12.

generacije, do 16 GB RAM-a i

1 TB prostora za pohranu,

Harman Kardon s

audiosustavom s četiri

zvučnika, web kamerom od 5 MP

i HD IR kamerom za brzu prijavu

skeniranjem lica, a bit će dostupan

u drugom kvartalu 2022.

5

67

'SUP IT'S YE'

Od razvoda s Kim Kardashian do veze s Julijom

Fox (čije izjave ne prestaju biti u trendu na

TikToku) gotovo smo zaboravili na Kanyeovu

(sada poznat po imenu Ye) glazbu. Novi album

"Donda 2" ne možete slušati na uobičajenim

streaming servisima jer je dostupan samo uz

Yeov vlastiti Stem Player koji se prodaje po

cijeni od 200 američkih dolara.

Ovaj kompaktni glazbeni gadget nema vizualno

sučelje, ali korisnicima omogućuje remiksiranje

glazbe u pokretu pomoću nekoliko pritisaka

gumba. Možete reproducirati

četiri različita elementa

pjesme: vokal, bubnjeve, bas i

glazbu, a navodno dodaju

mnogo novih pjesama u

svoju ponudu. Tek će se

vidjeti kako će ova cijela

priča zaživjeti, ali u

međuvremenu, ako želite

biti vizualno usklađeni s

albumom, možete nabaviti nešto

iz nove YEEZY GAP Engineered by Balenciaga

kolekcije koja je izašla istovremeno s albumom.

J'ADIOR FITNESS

Ako vam trčanje dosad nije bilo dovoljno modno

atraktivno, zanimat će vas ova suradnja. Dior i

Technogym kreirali su limitiranu seriju fitness

proizvoda. Technogym My Run For Dior traka za trčanje

povezuje se s vašim tabletom te tako nudi širok raspon

vježbi za trčanje i hodanje koje možete pratiti.

Oprema će biti dostupna u Diorovim tematskim

pop-up buticima na odabranim lokacijama u svijetu

i u trgovinama u New Yorku, Parizu te Londonu.

BILI SPREMNI ILI NE, OČITO NAM DOLAZE NEKI NOVI, SVEMIRSKI #FEELGLAM TRENUCI. PODIJELITE

IH S NAMA UZ OVAJ HASHTAG I OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE NA INSTAGRAMU

213

GG KOLUMNA

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

SLAVKO SOBIN

NA ŠTO SE

TO ODNOSI

ONO - 'BE THE

CHANGE'?

Prezirem dan kad sam počeo raditi na sebi.

Pas ne radi na sebi. Krokodil ne radi na sebi.

Ni stablo. Samo čovjek. Budala.

24. 2. 2022. je. Nije ni palindrom, ni

anagram, ni išta što bi moglo završiti kao

meme na Instagramu. Osim što je, jebi ga.

Probudio me rat u Ukrajini. Probudila me ljudska zloba.

Probudile su me zastave na društvenim mrežama.

Probudila me ljudska glupost.

Probudila me ljudska površnost, probudila me ljudska

dezinformiranost, probudila me anksioznost.

Čemu rad na sebi ako to samo znači da si razvio senzibilitet

na stvari koje te pogađaju, duboko te pogađaju, a ne možeš na

njih utjecati. Da mi je bar biti osoba koja objavi sliku ukrajinske

zastave, palestinske zastave, fotomontaže iz Amazone na

Instagramu i misli da je promijenio svijet. Da mi je bar misliti da

je tako lako poboljšati stvari. Da mi je bar moći se prepustiti

takvoj vrsti eskapizma od stvarnosti, a sve to dok ne poštujem

ni slobodu ljudi pored mene. Be the change you want to see in

the world. #prayforUkraine i bolji si čovjek.

Ima jedan taj lik, nazovimo ga Željko, čisto da bi mogao

slaviti imendan skupa s nekim tetama i barbama koji, zapravo,

imaju istu retoriku. Ovo je Željkov post otprije nekih dva tjedna

na koji se nikad ne bih osvrnuo na dane kad sam ja - ja. Ali

postoje dani kad se probudim i koliko god da kopam, ne mogu

u sebi naći sebe. Danas je taj dan. Dan kad moj mozak

funkcionira na način da vijest o sukobu na drugom kraju

kontinenta unutar par sekundi u mojoj glavi postane potpuno

opipljiva i realna slika sprovoda mojih najbližih ljudi. Suočen s

anksioznim napadajem koji traje od ranog jutra, ozbiljnim

anksioznim napadajem kakve znam imati, bez obzira na to što

sam generalno sretan, zaštićen, zadovoljan, Željko bi me

vjerojatno nazvao i privilegiranim, dosta mi je više okretati

glavu na opasne ljude. I ne radim si PR s anksioznošću,

anksioznost više nažalost nije individualni poremećaj, ona je

status quo među inteligentnim ljudima, jer ne možeš biti bistar

u ovom svijetu, a ne vidjeti da ide u tri pljuske marinirane.

214

Dakle, ovo je Željkov post. Shareao je užasno glup članak

naslovljen Sobin otkrio s kim dijeli postelju ili tako nešto,

a kad ga otvoriš, vidiš sliku mene i mojih pasa na kauču.

O nedostatku senzibiliteta prosječnog novinara bi se mogao

napisati roman, ali neću o tome, javna sam osoba i kako sam

sijao, tako ću žeti ili kako se već kaže. Njegov komentar je bio:

"Doggy style. Bokte ovi klozetni tipovi dosadni. Valjda treba još

20 godina queera." Ispod toga su komentari "neklozetnih"

tipova, sve redom ljudi koji se "bore" za prava čovjeka, za prava

manjina, sve redom, ako mene pitate, jebeni bullyji veći od iti

jednog homofoba. Jedan kaže doslovno: 'Nije svaka kuja

queer.' E, pa nije ni svaki bully Putin.

Inače se ne obazirem na navode o sebi, realno neću ni sad,

ništa novo ova kolumna neće otkriti o meni. Ali u čemu je stvar?

Željko nije anonimni trol s foruma. Željko je nekakav glavni lik

Queera, pokretač, organizator, ne znam i evo kriv sam što ne

znam, trebao bih znati takve stvari, pogotovo kad ih ističeš i u

ovom postu i zbog toga mi, Željko, oprosti. E sad, jedna je stvar

kad je bully netko tko ne zna bolje. Ali kad je bully jedan od

vodećih glasova manjine, koji je navodno na sebi doživio

nepravdu, bol, strah, nepripadanje, e onda je to zajebano. I nije

zajebano kad mu je meta snažan i izgrađen i sretan pojedinac

kao što sam ja. Problem je što bi ovo trebao biti čovjek kojem

neki mladi, osjetljivi pripadnik LGBTQ (kojavećsveslovaidu)

zajednice vjeruje i nalazi u njemu uzora. Netko tko će misliti da

je "normalno" outati ljude koji na to nisu spremni.

Teško mi je zbrojati glavu za ovu kolumnu, od silnih mušica

koje mi lete u glavi, tu negdje iza očiju, ne znam ni kome je

najpametnije obratiti se.

Željku se neću obraćati jer samo mu imaginarno ime govori

da izgara od Želje da mu se obratim. Obratit ću se svakom

"klozetnom pederu"… ali i svakom inteligentnom anksioznom

ljudskom biću koje misli da nije dovoljno - NEŠTO. Da nije

dovoljno lijepo, pametno, bogato, inteligentno, zanimljivo,

ostvareno... Da nije dovoljno, ne nešto, nego SVE što bi po

drugima trebalo biti. Obratit ću se toj, jedinoj grupi ljudi s

kojima se poistovjećujem i čiji ću poster boy ikada biti…

Dakle, drago moje drugo ljudsko biće sa svim svojim

manama i vrlinama.

NE BOJ SE NIKOGA. NIKAD. Ne daj da ti itko ikada diktira

tko si, što si. Da se nisi usudio misliti da si lošija osoba zato što

voliš nekoga. Da se nisi usudio misliti da se ikome ikad moraš

pravdati ili živjeti život po nečijem drugom ritmu. Nitko te ne

zna kao ti. Nitko. Nitko ne zna tvoju povijest bolesti, tvoju

obiteljsku priču, borbe koje si borio, sakrivanja koja si proživio,

nitko ne zna koliko si nisko spuštao sjedalo u autu da se ne vidi

s kim se voziš, nitko ne zna koja si imena izmišljao svojim

ljubavima u mobitelu da netko ne vidi tko te zove, suze koje si

prolio misleći da nešto ne valja s tobom, noći u kojima si mislio

da će se strop srušiti na tvoju glavu jer nisi kao ostali, jutra kad

te bilo strah pogledati u mobitel da ne bi saznao da te svijet

zamrzio dok si spavao i nitko ne zna koliko si daleko došao od

toga i koliko ćeš još doći. Nikad ne dopusti nikome da

manipulira tvojim nesigurnostima i tjera te na korake koje još

nisi spreman napraviti. Naravno, ne maskiraj istinu na način

da drugima nanosiš bol, za to nema opravdanja. Ali nikad,

nikad nemoj osjetiti pritisak da išta napraviš zbog društva.

Društvo više ne štima. Iskvareno je. Lažno je.

Vani bukti rat. Ne daj da bukti u tvojoj glavi.

U tvom srcu. Molim te. Ne sakrivaj se od

sebe. Ove druge 'ko jebe. 'Ko jebe Željka i

Željkice. Sram ih može bit'.

Da se nisi usudila misliti da si loša majka

jer ne možeš dojiti. Da se nisi usudila misliti da si loša žena jer

nisi majka. Da se nisi usudio pomisliti da ti nebo nije granica

ako si rođen bez vida, bez sluha, ako si u kolicima. Da se nisi

usudila pomisliti da si ružna jer ne izgledaš kao Instagram

filter. Da se niste usudili više misliti da ovo današnje društvo

može postavljati norme. Društvo u kojem su dobri ljudi tužni

ljudi? U kojem nevini pate?

I nemoj prezirati dan kad si počeo raditi na sebi. Netko ili

nešto gore to vidi sve. A ako to netko ili nešto ne postoji gore,

svakako postoji u tebi unutra, i nemoj ga razočarati.

Ono "be the change you want to see in the world" se nikad

nije odnosilo na vanjske radnje. Na glasne akcije. Na

pokazivanje sebe. Be the change se uvijek odnosilo samo na

jedno. Voli sebe da bi volio druge. Kad svaki pojedinac to

napravi, e, to će biti change in the world.

215

GG PR

L'homme de Demain prva je

kolekcija dizajnerskog nakita

za muškarce brenda Karat

jewelry u kojoj ćete pronaći

komade za neopterećeni i

cool look - od pečatnjaka i

prstena s crnim dijamantom

do lančića i narukvica, a

posebno je zanimljiv

medaljon s kombinacijom

svetog Benedikta i kompasa

kao simbola vjere, zaštite,

snage i jasnog puta.

Comma je

sinonim za

ženstvene,

poslovne

kombinacije

koje unose dozu

ležernosti u

ozbiljan look,

ali istodobno su

nepogrešivo

elegantne.

Neizostavna

bijela košulja

soisticiranog

dizajna ovog se

proljeća nosi u

monokromatskoj

kombinaciji -

u idealnom

spoju s bijelim

hlačama na crtu.

Hora Plus u svom

velikom izboru satova

i nakita nudi i one

američkog brenda

FOSSIL u čijoj ćete

kolekciji naći klasične

modele, ali i one koji

će se istaknuti u

svakodnevnim

lookovima.

Inspiraciju za uređenje doma

PRIMA salon namještaja donosi kroz

dizajnerska rješenja za interijere:

od modernih, minimalističkih do

onih retro stila. Time je objedinjen

dizajn i proizvodnja, a sve usluge

pri opremanju su besplatne.

Ponuda je dostupna u svim Prima

salonima diljem Hrvatske.

U VELIKOM IZBORU SREBRNOG I

ZLATNOG NAKITA ZLATARNICE

PRAHIR NAĆI ĆE SE I KLASICI KOJI

SU VEĆ GODINAMA NAJTRAŽENIJI,

POPUT PRSTENA OD BIJELOG

ZLATA S NENAMETLJIVIM, ALI

LUKSUZNIM DIJAMANTOM

s.Oliver najavljuje

narančastu kao hit

boju nove sezone koja

će svakom looku

donijeti svježinu.

Mi biramo torbu

upečatljive nijanse,

pravilnog oblika, ali

mekane teksture.

216

MAČKASTE, OKRUGLE ILI STROGO

PRAVOKUTNIH OKVIRA - NIJE VAŽNO KOJI

VAM OBLIK VIŠE ODGOVARA JER VAS U

ALFA VISION OPTICI ČEKA VELIKI IZBOR

DIOPTRIJSKIH I NAOČALA ZA SUNCE

Ambijentalni miris Rosso Nobile,

irentinskog brenda Dr. Vranjes,

donosi uzvišenu kombinaciju slatkih i

voćnih nota grožđa i bobičastog voća,

nježnih nota ljubičice i magnolije te

tanina. Uz njega dolazi i buket trske

koji će stvoriti očaravajuću atmosferu,

a svi proizvodi dostupni su u

parfumerijama Martimex.

Ugodna prema koži i

prijateljska prema okolišu

VERDE VERA

ORGANSKA

KOZMETIKA

Kompletna njega tijela nikada nije bila jednostavnija i

pristupačnija zahvaljujući liniji proizvoda Verde Vera Eco Bio.

Riječ je o ekskluzivnoj robnoj marki koja sadrži proizvode

za njegu lica, tijela i kose. U asortimanu se nalaze micelarna

vodica, hidratantna krema, dnevna i noćna anti age krema,

šamponi sa zobi i kamilicom, balzam za kosu aloe vera, gelovi

za tuširanje aloe vera i menta te dezodorans menta.

Ova linija organske kozmetike ugodna je prema koži i prijateljska

prema okolišu. Svi Verde Vera Eco Bio proizvodi bogati su

organskim ekstraktima te imaju nježan i ugodan miris, a pri

njihovoj se proizvodnji koriste isključivo veganski sastojci.

Budući da sadrži više od 95 posto prirodnih sastojaka, liniju je

certificirao laboratorij Ecobiocontrol te je dermatološki ispitana.

Pri tome ne sadrži nikal, krom i kobalt. Ovom je linijom

postavljen i cilj smanjenja ekološkog otiska ambalaže i s tim

povezane emisije CO2. U tu svrhu proizvodi su pakirani u

recikliranu ambalažu

dobivenu od 100 posto

reciklirane plastike,

proizvodi u tubi od 60 posto

reciklirane plastike,

a naljepnice na pakiranju

izrađene su od plastike

biljnog podrijetla. Linija

ove organske kozmetike

može se pronaći u svim

SPAR supermarketima i

INTERSPAR hipermarketima

diljem Hrvatske.

217

#girlpower

NOVA

POSLOVNA

KULTURA

GEN-Z

tekst INES MADUNIĆ

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

Kad sam tek počela raditi, odnosno kad sam

diplomirala i sa studentskog prešla na

autorski ugovor, moja mama nikako nije mogla

shvatiti zašto mi poslodavac nije jednostavno

dao ugovor o radu. Što je moj autorski ugovor

dulje trajao, to je ona bila zbunjenija. Radila je

u potpuno drugačijoj poslovnoj kulturi i uvijek mi je govorila da

tražim taj ugovor jer sam ga zaslužila. Nije da ja nisam vjerovala u

to - znala sam da sam zaslužila i da dobro radim, među ostalim jer

je to bio i feedback mojih šefova - samo sam znala da to neće

uroditi plodom. A i povrat poreza je bio lijep dodatak. Ironija je

bila u tome da, kad su mi konačno predstavili taj ugovor o radu, ja

u tome nisam vidjela ništa pozitivno. Manja plaća, sve više posla,

sve manje zadovoljstva, nema više povrata poreza... Jedino

pozitivno za mene, osim činjenice da mi nakon pet godina rada

konačno kreće staž, bila je mogućnost kupovanja na rate. Ni s

time se nisam usrećila, ali o tome neki drugi put. Baš kao što je

moja mama bila zbunjena pojavom da radim više od osam sati

dnevno svaki dan i svaki treći vikend bez ugovora o radu, baš su

tako danas zbunjeni svi koji čuju da je netko dao otkaz iako ima

ugovor, dodatke, godišnji od 21+ dana i nitko ih ne zlostavlja.

Čak nisu otišli zbog veće plaće, već je dobar dio njih odlučio

krenuti u poduzetničke vode, ali nikad nisam poznavala više

ljudi koji su otvorili obrt ili potpuno promijenili karijeru.

The Great Resignation ili The Big Quit, tako su taj "pokret"

nazvali Amerikanci, koji su izračunali da je prošle godine više

od četiri milijuna ljudi u toj zemlji dalo otkaz. Dakle, više nego

što trenutačno ima ljudi s prebivalištem u Hrvatskoj. Ako ste

na LinkedInu, tijekom siječnja bilo je nemoguće pratiti sve te

promjene poslova. I baš kao što je moja mama bila zbunjena

poslovnom kulturom u kojoj sam ja započela karijeru, tako su

mnogi danas zbunjeni ovom promjenom. Da, poslovna kultura

još se jednom mijenja i ništa više neće biti kao prije. Rad od

doma nekad je bio nezamisliv, danas nitko i ne razmišlja o

potpunom povratku u ured. Nije praktično.

Među zanimljivijim trendovima koji su sve glasniji - i to

unatoč inflaciji - micanje je fokusa s plaće prema zadovoljstvu.

Iako su milenijci bili proglašavani razmaženima jer žele voljeti

svoj posao, generacija Z stvari gura još dalje. "Imam para, nije

sve u skupim stvarima", kaže Kuku$, i u pravu su. Nije stvar u

novcu jer za najmlađe zaposlenike novac se podrazumijeva -

bez njega neće raditi. Naše romantizirane priče o

preživljavanju s 2500 kuna, kolika nam je bila plaća, zanimaju

ih jednako kao i nas priče o tome kako su naši roditelji izgradili

kuće, vikendice i stanove s plaćom koju mi imamo danas, a mi

jedva skupimo za stanarinu i režije. Prošlost je u prošlosti i to

bi nas trebalo veseliti. Umjesto da se smijemo tim

20-ineštogodišnjacima koji traže prosječnu plaću iako nemaju

10 godina iskustva, trebamo ih podržati u tome. Uostalom, tko

je nama svima kriv što smo vjerovali da nismo dovoljno dobri

da bismo tražili tu plaću ili taj ugovor ili taj slobodan dan koji

smo zaradili? Kao što bi moja mama rekla: Jesi li ti prosječna?

Ako nisi, zašto si zadovoljna prosječnom plaćom?

Čujem često kako su mladi razmaženi jer dolaze na tržište

rada prepuni samopouzdanja, a bez ikakvog iskustva i znanja.

Trebali bi učiti od starijih, i to je, naravno, istina, ali samo

djelomična. I mi bismo trebali učiti od njih jer mnogi od njih

rade poslove koji nisu postojali kad smo mi počinjali - a to je

bilo prije 10 - 15 godina. Mi njihov posao također ne znamo,

a morat ćemo ga naučiti ako želimo napredovati.

Sjetimo se, bilo je to prije tek nekoliko godina, kad su naslovi

vrištali kako su milenijci "ubili" cijeli niz industrija - od

dijamanata, salveta i slamki do kabelske televizije, golfa...

Proglasili su nas razmaženom, nezrelom generacijom koja ima

problema s narcizmom. U usporedbi s generacijom Z, doduše,

ispadamo sveci. Kratkim guglanjem doznajem da oni polako,

ali sigurno ubijaju trgovačke centre, korištenje gotovine i -

industriju dijeta. O, ne. Zvuči grozno, zar ne? Ako k tome uspiju

ubiti i toksičnu poslovnu kulturu, koja od njih i svih nas traži da

živimo kako bismo radili, za plaću od koje ne možemo živjeti, i

sve to dok nam nitko ne pokazuje kako nas cijeni... Možda ću

im onda i oprostiti povratak niskog struka. Ja sigurno neću

ponovno eksperimentirati s time, ali dovoljno sam toga prošla

da znam da svi moraju naučiti lekciju na svojoj koži.

218

Gloria Glam 086

Proljetni broj 2022. ... View more Proljetni broj 2022.

Delete template?

Save as template ?

Proljetni broj 2022. Proljetni broj 2022.