Svijet kulture 131
07.07.2022 • Views
Share Embed Flag

Svijet kulture 131

ePAPER READ
HanzaMediaHR

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

START NOW

SVIJET KULTURE<br />

S T A T U S N I M A G A Z I N J U T A R N J E G L I S T A<br />

BR. <strong>131</strong><br />

LIPANJ 2022.<br />

GODINA X<br />

NINA VIOLIĆ<br />

N i n a j e<br />

s n i m i l a m a l i ,<br />

i n t i m a n , n j e ž a n f i l m<br />

o d 8 7 m i n u t a o<br />

r a s p a d u j e d n o g b r a k a .<br />

N a z v a l a g a j e " B a c i s e n a<br />

p o d " i n j i m e ć e o v o g a l j e t a<br />

p o k u š a t i o s v o j i t i š t o v i š e<br />

k i n o p u b l i k e . U r a z g o v o r u<br />

z a S v i j e t k u l t u r e d e t a l j n o<br />

s m o a n a l i z i r a l i k a k o j e t o<br />

k a d a j e d n a i z v r s n a ,<br />

z r e l a g l u m i c a s t a n e<br />

i z a k a m e r e

7<br />

Nina Atević<br />

Murtić<br />

3<br />

SVIJET KULTURE<br />

IMPRESSUM<br />

Nakladnik Jutarnjeg lista<br />

HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2<br />

Jutarnji list<br />

Glavni urednik<br />

Goran Ogurlić<br />

Urednica Nedjeljnog Jutarnjeg<br />

Marijana Sever Tot<br />

Urednica magazina <strong>Svijet</strong> <strong>kulture</strong><br />

Pavica Knezović Belan<br />

Urednica Kritičara<br />

Tanja Tolić<br />

Art direkcija<br />

Tipometar d.o.o. Tomislav Botić<br />

Graika<br />

Sandra Pušćenik i Tajana Bukovec Polović<br />

Lektura<br />

Marinka Lončarević i Ines Ratkajec<br />

Nakladnik<br />

HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2<br />

Uprava<br />

Ana Hanžeković Krznarić/članica Uprave<br />

Prokuristi<br />

Zorica Vitez Sever/direktorica Korporativnih poslova i Cropixa<br />

Amalija Bilušić/direktorica inancija, računovodstva i kontrolinga<br />

Nadzorni odbor<br />

Gvozden Srećko Flego, Maja Šilhard, Marijana Raguž,<br />

Krešimir Ćosić<br />

Izdavački savjet<br />

Damir Boras, Petar Miladin, Davor Majetić,<br />

Vesna Barić Punda, Dragan Ljutić, Mario Zovak<br />

Direktor izdavaštva<br />

Tomislav Wruss<br />

Direktor prodaje oglasnog prostora<br />

Igor Cenić<br />

Direktor digitalnih operacija<br />

Stipe Grubišić<br />

Direktorica korporativnih komunikacija i promocije<br />

Paola Ježić<br />

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje<br />

Igor Volarević<br />

Službenik za zaštitu osobnih podataka<br />

Adresa: HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, 10000 Zagreb<br />

Službenik za zaštitu osobnih podataka<br />

e-mail: dpo@hanzamedia.hr, tel. 01/617 39 39<br />

Servisi i kontakti<br />

Prodaja novina: 01 617 3870<br />

Pretplata: tel. 01/2255-374, pretplata@hanzamedia.hr<br />

CROPIX: 01 610 3117, 01 610 3090 / fax: 01 610 3033,<br />

cropix@hanzamedia.hr, www.cropix.hr<br />

Adresa redakcije Jutarnjeg lista: Koranska 2, Zagreb<br />

www.jutarnji.hr, e-mail: jutarnji_list@hanzamedia.hr<br />

tel. 01/6103-100, 6103-101, fax. 01/6103-148, 6103-115<br />

Graička priprema Medijska produkcija, Zagreb<br />

Tisak<br />

VJESNIK d.d., 10000 Zagreb, Slavonska avenija 4<br />

© 2021. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana.<br />

Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje<br />

javnosti u bilo kojem obliku, uključujući internet, kao i prerađivanje<br />

na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti<br />

potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava.<br />

Kontakt: HANZA MEDIA 01/6103-250<br />

12<br />

Ljubo<br />

Šikić<br />

22<br />

Stanislav<br />

Habjan<br />

40<br />

Top Gun<br />

18<br />

Feministička<br />

umjetnost<br />

26<br />

Viktor<br />

Žmegač<br />

UVODNIK<br />

NE ZNAM KAKO VI, ALI<br />

MENE VEĆ POLAKO HVATA<br />

LJETNA EUFORIJA<br />

Preplavio me osjećaj euforije dok sam<br />

s pivom u ruci prolazila mrakom<br />

Močvare na koncertu američke synthpop<br />

atrakcije Boy Harsher. Bilo je<br />

to prije točno mjesec dana, nakon<br />

deadlinea za prošli broj <strong>Svijet</strong>a <strong>kulture</strong>. Mislila<br />

sam da su ti osjećaji i doživljaji iza mene. Da<br />

sam deinitivno postala prestara za takav<br />

oblik zabave i da je opasnost da sretnem svoju<br />

16-godišnju kćer jednostavno prevelika. A taj<br />

susret ne priželjkujemo ni jedna ni druga. No,<br />

onda su uslijedili tjedni slične zabave i ja sam<br />

shvatila da sam još uvijek ona stara. Pardon - ona<br />

mlada i da se najbolje osjećam u mraku nekog<br />

kluba, u buci nekog koncerta - da je to još uvijek<br />

maternica iz koje sam potekla i mjesto gdje se<br />

najbolje osjećam.<br />

Zato mi je posebno drago što je na naslovnici<br />

ovoga broja <strong>Svijet</strong>a <strong>kulture</strong> Nina Violić u objektivu<br />

Ivana Posavca. Nina je glumica na vrhuncu<br />

svog umijeća koja se sada odlučila predstaviti<br />

kao ozbiljna ilmska redateljica. Njezin prvi<br />

dugometražni igrani ilm "Baci se na pod" nije<br />

nimalo ekstravagantan. Naprotiv, nježna je to,<br />

rašomonska priča o raspadu jednog braka. Tu<br />

smo negdje, Nina i ja, skoro vršnjakinje i još se<br />

vrlo dobro sjećam njezinih mladenačkih izjava<br />

kako bi zbog koncerta Nicka Cavea učinila sve, pa<br />

i zeznula neku kazališnu izvedbu. Baš me zanima<br />

hoće li doći na Cavea na INmusic, ako joj dopuste<br />

promotivne obveze zbog njezina ilma.<br />

U ovom broju <strong>Svijet</strong>a <strong>kulture</strong> zaigrali smo na<br />

raznolikim poljima; Nenad Polimac razgovarao<br />

je s Ljubom Šikićem, ilmskim producentom<br />

koji je stajao iza "Bitke na Neretvi", najskupljeg<br />

jugoslavenskog ilma svih vremena. Malo od<br />

svoje čudesne mašte na stranice našeg magazina<br />

donio je i Stanislav Habjan, kultni zagrebački<br />

pisac, dizajner i performer. Posebno nam je<br />

drag razgovor Sandra Pogutza s omiljenim<br />

splitskim profesorom i književnikom Borisom<br />

Škiićem. A pomoć za uzbudljivo ljeto, jer to<br />

vam treba, a ne dosadan odmor, pružamo vam<br />

nekonvencionalnim festivalsko/koncertnim<br />

vodičem naše partijanerice Tene Šarčević.<br />

A Kritičar piše o pismima Ireni Vrkljan, novom<br />

albumu Wilca, serijama "Borgen" i "Razgovori<br />

s prijateljima", kontroverznim gostujućim<br />

predstavama "Yira, yira" i "Ljubav" Pippa Delbona.<br />

Ne znam kako vi, ali mene već polako hvata<br />

ljetna euforija.<br />

Pavica Knezović Belan<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Ministarstvo<br />

<strong>kulture</strong> i medija<br />

suinancira<br />

izdavanje<br />

magazina <strong>Svijet</strong><br />

<strong>kulture</strong><br />

43<br />

Isaac<br />

Bashevis<br />

Singer<br />

47<br />

Kritičar<br />

Fotograija na<br />

naslovnici Ivan Posavec

4<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

FESTIVAL<br />

Ljetne večeri HNK<br />

do 1. srpnja 2022.<br />

Ispred zagrebačkog HNK, Trg Rep. Hrvatske 15<br />

Najljepše dijelove talijanskih opera publika<br />

će moći slušati 13. lipnja, a dva dana poslije na<br />

repertoaru će biti hrvatske operete. Dramski<br />

program donosi večer posvećenu Vesni<br />

Parun, a 17. lipnja Drama HNK priprema Večer<br />

solidarnosti na kojoj će nastupiti ukrajinske<br />

glumice Maria Šhtofa i Oleksandra Bartok. Tu su<br />

i Poetske konzultacije, a za zatvaranje 1. srpnja<br />

priprema se veliki tulum uz glazbu Prljavog<br />

kazališta, Haustora, Azre i Filma u izvedbi Ante<br />

Gele, Nikše Kušelja te glumaca Drame.<br />

www.hnk.hr<br />

KONCERT<br />

Konstrakta<br />

25. lipnja. 2022. u 20 sati<br />

Tvornica <strong>kulture</strong>, Šubićeva 2<br />

Konstrakta dolazi u Tvornicu sa svojim bendom<br />

Zemlja gruva. Ova kantautorica posljednje četiri<br />

godine nastupa samostalno iako je Konstrakta,<br />

zapravo, od samih početaka vezana za Zemlju<br />

gruva u kojoj je bila vodeći vokal. Popularnost<br />

Ane Đurić Konstrakte od pobjede na Beoviziji<br />

i sjajnog plasmana na Euroviziji, gdje je<br />

završila na visokom petom mjestu s velikim<br />

brojem glasova europske publike, ne jenjava.<br />

Ulaznica: 120 kuna<br />

www.tvornica<strong>kulture</strong>.com<br />

KONCERT<br />

Simple Minds<br />

30. lipnja 2022. u 20.30<br />

ŠRC Šalata, Schlosserove stube 2<br />

Grupa Simple Minds donosi 30. lipnja 2022. na<br />

stadion Šalata svoju veliku svjetsku turneju "40<br />

Years Of Hits". Kao uvod u obljetničku akciju<br />

grupa je objavila čak dva izdanja - koncertni<br />

album "Live In The City Of Angels" i kompilaciju<br />

"40: The Best Of 1979 – 2019". Live izdanje<br />

snimano je na dugačkoj sjevernoameričkoj<br />

turneji, a kolekcija hitova dosad je najdetaljniji i<br />

najiscrpniji pregled karijere jednog od najvećih<br />

britanskih bendova i uključuje 40 pjesama.<br />

Ulaznica: 270 kuna<br />

www.eventim.hr<br />

Simple Minds<br />

V<br />

O<br />

FESTIVAL<br />

D<br />

I<br />

FESTIVAL<br />

Festival tolerancije<br />

Festival mediteranskog filma<br />

od 16. do 25. lipnja 2022.<br />

od 30. lipnja do 3. srpnja 2022.<br />

Bundek, Zagreb<br />

Kino Bačvice, tvrđava Gripe, Kinoteka Zl. vrata, Dom mladih<br />

Glavni natjecateljski program FMFS-a donosi<br />

najbolje ilmove iz mediteranskih zemalja u<br />

protekloj i ovoj godini. Program otvara svjetska<br />

premijera ilma "Baci se na pod" redateljice i<br />

glumice Nine Violić. Ponovno je na festivalu<br />

i Hany Abu-Asad, palestinski redatelj, s<br />

napetim feminističkim trilerom "Hudin salon".<br />

Iz Španjolske stiže "Piggy" Carlote Perede,<br />

iz Francuske drama "Puno radno vrijeme".<br />

Marokanski krajolici i pitoreskni gradić kulisa<br />

su dugometražnog prvijenca "Život mi dobro<br />

pristaje" redatelja Al Hadija Ulad-Mohanda.<br />

Prikazuje se i "Između dva svitanja" turskog<br />

redatelja Selmana Nacara, mračni psihološki<br />

triler "America Latina" braće D'Innocenzo,<br />

"Rimini", novo ostvarenje poznatog<br />

redatelja Ulricha Seidla, te "Tiha zemlja"<br />

Agnieszke Woszczynske.<br />

Festival ove godine bilježi svoje 16. izdanje.<br />

Osim u amiteatru na samom jezeru, posjetitelji<br />

će u ilmovima uživati i u hladovini parka u koji<br />

se ove godine smjestila i posebna zabavna zona.<br />

Od ilmova izdvaja se ilm "Misa", glumca Frana<br />

Kranza, koji govori o međuvršnjačkom nasilju, a<br />

bit će prikazan i ilm "Poziv za Jane", kao i " Ljeto<br />

soula" aktualnog dobitnika Oscara i BAFTE u<br />

kategoriji dugometražnog dokumentarnog<br />

ilma. Bit će prikazani "Guslačev put do velikog<br />

platna", američki dokumentarac nastao<br />

povodom obilježavanja 50. godišnjice snimanja<br />

ilma "Guslač na krovu", jednog od najpoznatijih<br />

koji su snimljeni na području Hrvatske, na<br />

kojem je radio i pokojni Branko Lustig. Festival<br />

uvijek ima i bogati glazbeni program, a ove<br />

godine nastupaju: Elemental, Ljetno Kino,<br />

Porto Morto, Balkan Zoo & Nina Ćorić, Bosak<br />

& The Second Hand Band, Stanko Bondža,<br />

M.I.L.E. i mnogi drugi.<br />

Č<br />

www.fmfs.hr<br />

www. festivaloftolerance.com

KINOPREMIJERA<br />

FESTIVAL<br />

Organ Vida<br />

FESTIVAL<br />

Liburnia Jazz Festival<br />

5<br />

od 29. lipnja 2022.<br />

MSU, Galerija Miroslav Kraljević i Galerija Nova<br />

U zagrebačkom MSU 29. lipnja otvara se 12.<br />

Međunarodni festival Organ Vidas glavnom<br />

izložbom - No Tears Left to Cry - radova deset<br />

inalistica koje je putem javnog poziva odabrao<br />

stručni žiri, te samostalnom izložbom cijenjene<br />

i nagrađivane umjetnice Viviane Sassen, koja<br />

će se predstaviti serijom fotograija i kolaža<br />

Venus & Mercury nastalom iz bogatih arhiva<br />

francuskog dvorca Versailles. Festival prezentira<br />

radove koji se bave prevladavajućim negativnim<br />

osjećajima poput tjeskobe ili apatije, ali i radove<br />

koji predstavljaju afektivne alternative, istražuju<br />

i/ili zamišljaju drugačije afektivne dimenzije<br />

utopije, distopije, imaginacije i fantazije.<br />

od 1. do 3. srpnja 2022.<br />

nekoliko lokacija u Opatiji<br />

Festival 1. srpnja otvara Puhački orkestar Lovran.<br />

Slijedi nastup Dine e Mel uz gitarista Miroslava<br />

Tadića i Yvette Holzwarth.Drugi dan festivala,<br />

u jutarnjem terminu, nastupaju Elvis Stanić,<br />

Spartac Črnjarić i Darko Mihelić okupljeni pod<br />

nazivom French Touch: Accordeon Project te<br />

Luis Bonille i Exploding Pig . Taj dan navečer na<br />

Ljetnoj pozornici nastupa China Moses, kći Dee<br />

Dee Bridgewater za koju navode da je osmislila<br />

arhetip jazz vokala za novo doba, spajajući jazz,<br />

soul, hip hop i house. .<br />

www.liburniajazz.hr<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

www.ovfestival.org<br />

Prasica<br />

14. lipnja 2022.<br />

Art-kino Croatia, Krešimirova ul. 2, Rijeka<br />

J’aime aussi<br />

une série haute<br />

couture shootée<br />

à Paris pino.<br />

Ime Prezime /<br />

Cropix<br />

Komedija "Prasica" renomirane slovenske<br />

redateljice Tijane Zinajić osvojila je slovensku<br />

publiku, a u hrvatska kina dolazi u distribuciji<br />

Hulahopa. "Prasica" će tijekom ljeta putovati<br />

kinima širom Jadrana, a tijekom kolovoza<br />

imat će zagrebačku premijeru na Ljetnoj<br />

pozornici Tuškanac. Mlada slikarica Eva puši,<br />

pije, tulumari, povremeno se drogira i nema<br />

inspiracije. Trudi se uklopiti, našla je posao, ali<br />

plaća ne stiže. U vezi je s mentorom koji nikako<br />

da prekine sa svojom djevojkom za koju kaže da<br />

je ne voli. Njezina najbolja prijateljica ima čudan<br />

hobi i želi otići u Berlin, a najbolji prijatelj hoda<br />

s glupačom. Od stresa je izgubila menstruaciju.<br />

Shvaća da treba promijeniti način života, ali<br />

ne zna kako. U "Prasici" glavne role nose Liza<br />

Marijina, Tosja Flaker Berce, Anuša Kodelja<br />

i Jure Henigman.<br />

www.hulahop.hr<br />

STREAMING PREMIJERA<br />

Nevjestin otac<br />

od 16. lipnja 2022.<br />

HBO Max<br />

Odavno u braku, Billy i Ingrid iznenade se kad<br />

im najstarija kći Soia dođe u posjet kući u<br />

Miami. No iznenađenja se nastavljaju nizati kad<br />

najavi novog dečka, sada i zaručnika, Adana<br />

i njihove planove o vjenčanju i zajedničkom<br />

životu u Meksiku. Soijina najava sprečava<br />

Billyja i Ingrid da sami otkriju da odustaju<br />

od svog braka te odluče odgoditi vijest i<br />

glumiti skladan par za dobrobit obitelji. Ova<br />

moderna romantična komedija, inspirirana<br />

bezvremenskim klasikom, govori o obitelji i<br />

neraskidivim vezama, ilustrirajući iznenađujuće<br />

i smiješne načine na koje se srce može<br />

prilagoditi uime ljubavi. U glavnim ulogama<br />

su Andy Garcia, Gloria Estefan, Adria Arjona,<br />

Isabela Merced, Diego Boneta i Chloe Fineman.<br />

www.hbomax.com<br />

FESTIVAL ORGAN VIDA POČINJE KRAJEM<br />

LIPNJA, A U SVOM OVOGODIŠNJEM IZDANJU<br />

BAVI SE PREVLADAVAJUĆIM NEGATIVNIM<br />

OSJEĆAJIMA TJESKOBE I APATIJE<br />

IZLOŽBA<br />

Vanja Babić: Plutanje<br />

do 31. srpnja 2022.<br />

MMSU, Krešimirova ulica 26c, Rijeka<br />

Zamišljena i postavljena kao velika instalacija,<br />

izložba "Plutanje" okuplja videoradove,<br />

fotograije, zvučni rad i nađene predmete i<br />

materijale (smeće, proizvodne viškove) koje<br />

umjetnik na različite načine raspoređuje i<br />

preklapa u prostoru izložbe. Tijekom boravka<br />

u Rijeci u sklopu rezidencijalnog programa<br />

Kamov, autor se fokusirao na granicu između<br />

kopna i mora (obalu, luku, plaže, lukobran),<br />

a sveobuhvatno bavljenje problematikom<br />

otpada proširio je na pitanje otpadnih voda i<br />

kanalizacijske mreže.<br />

www.mmsu.hr

6<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

U CÈRBERU SAM ZAUSTAVILA<br />

KASNOVEČERNJEG ŠETAČA PSA NA RIVI.<br />

UVJERAVAO ME JE DA SMO, AKO<br />

NASTAVIMO CESTOM UZBRDO, BRZO NA<br />

GRANICI, U GLAVI SAM GROZNIČAVO<br />

TRAŽILA RAZLOGE ZBOG KOJIH BIH MU<br />

TREBALA VJEROVATI<br />

Tu količinu straha koju sam osjećala vozeći nas serpentinama<br />

Pireneja uzbrdo jako dobro pamtim. I to kako sam se očajnički<br />

nadala skoroj francusko-španjolskoj granici nakon koje bi se<br />

cesta trebala početi spuštati i pojačati nam šansu da na rezervi<br />

koja već dosta dugo svijetli ipak stignemo do cilja, španjolskog<br />

mjestašca Portbou.<br />

Prošla je ponoć i pozadi je drijemala moja mršava smeđokosa<br />

desetogodišnjakinja i povremeno se budila. Ja bih je umirujućim glasom<br />

vraćala u snove. Moj mobitel je negdje još kod Montpelliera prestao<br />

reagirati na punjač pa se vozimo bez GPS-a i bez kontakta s Mariom José,<br />

vlasnicom apartmana koja nas čeka na našem odredištu već nekoliko sati.<br />

Gubila sam se cestama i ponovno hvatala smjer, ne nalazeći gotovo nikakvih<br />

putokaza, vodeći se slikom karte u glavi na kojoj je jasno da dok god mi<br />

je more s lijeve strane, moram nekako stići do granice. A kada stignem do<br />

granice, Portbou je odmah nizbrdo, prvi zaljev.<br />

U Cèrberu, zadnjem naseljenom mjestu kroz koje smo prošle, zaustavila<br />

sam kasnovečernjeg šetača psa na rivi. Uvjeravao me je da smo, ako<br />

nastavimo cestom uzbrdo, vrlo brzo na granici, iako nigdje nije bilo oznake.<br />

Bili su dosta simpatični, i on i pas. I Cèrbere je djelovao zanimljivo, kao<br />

nekakva varijanta francuske Opatije. Bila je zapravo stani-pani situacija. Ili<br />

ću povjerovati šetaču i nastaviti još malo u brda do granice i onda se u leru<br />

spustiti u Portbou i nekako naći apartman, ako Portbou uopće postoji. Ili<br />

ću se parkirati negdje u Cèrberu, odspavati u autu dok se pumpa ne otvori,<br />

što je zasigurno racionalnija opcija. Ako su me njegova procjena kilometara<br />

i moja procjena količine litara u rezervi zeznule - moglo bi loše završiti. Sa<br />

serpentina se nije nigdje moglo skrenuti. Ako ostanemo bez benzina, ostat<br />

ćemo nasred uzbrdice u pirenejskim tamnim brdima. U mraku, okružene<br />

kamenjem i grmljem te pokojim stablom. I siluetama koje su povremeno<br />

plesale na mjesečini kasnog rujna na Mediteranu.<br />

Oni koji me barem malo poznaju već pogađaju koju sam opciju odabrala<br />

vjerujući u dobar ishod još jedne nemoguće situacije u kojoj sam se našla<br />

ili, bolje rečeno, koju sam privukla svojim stavom prema svijetu. U glavi sam<br />

grozničavo tražila razloge zbog kojih bih trebala vjerovati šetaču, iako sam<br />

duboko u sebi već donijela odluku. Ta znao je odmah tko je Walter Benjamin<br />

kad sam spomenula konferenciju na koju idem u Portbou, pomislih. Pas nije<br />

zalajao na mene, dodah samoj sebi. A i taj prolaznik je izgledao kao netko<br />

s kim bih se mogla razumjeti. Tko, recimo, u svom stančiću u francuskoj<br />

verziji Opatije uz šalicu kave zapravo završava neki prijevod, gazi rok i ova<br />

noć mu je zadnja šansa da to stigne. Ali, avaj, pas cvili da mora van. I eto ga<br />

na rivi tijelom, a duhom zapravo vrti riječi i sklapa prijevode koji mu stoje<br />

doma na ekranu. I sada, u gluhoj noći, prema njemu odjednom nailazi auto<br />

hrvatskih registracija, s majkom i njenom djevojčicom, čiju će sudbinu<br />

upravo sada on odrediti svojim kapacitetom za procjenu kilometara. Nakon<br />

što joj je objasnio da Portbou zaista nije daleko, majka se malo čudno<br />

zagleda u njega i na tečnom francuskom s naglaskom ga pita: "Ali, da ste vi<br />

sada na mojem mjestu, biste li vozili dalje ili ne?" On se malo zagleda u nju,<br />

malo u brda iznad Cèrbera, pa kaže: "Ne bojte se, stići ćete."<br />

Pa jasno da sam krenula dalje. Na cesti nije bilo nikoga. Rezala sam zavoje<br />

boreći se u mislima za svaki decilitar preostalog benzina u rezervi.<br />

Penjala sam se sve više u brda, cesta me je čak na određenim mjestima<br />

sve više i odvajala od mora, ali onda bi me uskoro vratila. U gustoj tami sam<br />

ga više naslućivala s naše lijeve strane nego što sam ga zaista mogla nazirati.<br />

Tamno i veliko. Kao scenograija neke pomalo zastrašujuće predstave koja<br />

se treba dogoditi ove noći. Kako smo se penjale, tako je počeo puhati<br />

sve jači vjetar.<br />

- Mama! Čovjek!!!<br />

Moju koncentraciju na benzin i put prereže glasić moje Zvonke.<br />

- Zar si ti budna? Nema ti tu nikoga, samo brda. Ali uskoro smo u<br />

Portbouu, ne brini.<br />

U retrovizoru vidim raščupanu snenu glavicu kako gleda kroz prozor.<br />

Kraj nje je kutija s njenom malom violinom jer ćemo nas dvije u Portbouu<br />

realizirati svoj zajednički radiowalk na temu Waltera Benjamina i radija,<br />

što je zapravo i tema konferencije na koju idemo. Konferencija se odvija u<br />

sklopu velikog europskog projekta "B-Air", čiji je nositelj Radio Slovenija i<br />

u kojem je moj mali Radio Teatar jedini hrvatski predstavnik. Provodimo<br />

projekt već skoro godinu dana, ali se zbog korone nas sedmero partnera<br />

sada prvi put sastaje uživo.<br />

- Mama, stvarno, vidjela sam sjenu čovjeka kako hoda!<br />

PUTNI DNEVNIK<br />

IZ PORTBOUA<br />

PAVLICE BAJSIĆ<br />

BRAZODDURO<br />

Odjednom izbijemo na prijevoj i pored ceste ugledamo ostatke stare<br />

granice. Izgleda kao neki napušteni kiosk na kojemu je nekoliko tabli koje<br />

bi lako mogle datirati iz vremena 2. svjetskog rata. Nastavljamo u smjeru<br />

one koja rukopisom pokazuje smjer Španjolske, mislim da sada i auto vozi<br />

radosnije. Napokon je jasno kao dan, uspjele smo! Pred nama je još samo<br />

nizbrdica, u daljini vidimo zaljev i samo par svjetalca. Znala sam da će<br />

sve biti dobro!<br />

- Mama, tko je bio onaj čovjek tamo na brdu?<br />

Zvonka mi vraća misli na situaciju dok se polako, naravno u leru,<br />

spuštamo u Portbou.<br />

- To je bilo stablo. Grane na vjetru.<br />

Taman smo ušle u gradić. Pogledom tražim crkvu jer mi je tako Maria<br />

José objasnila da ću je najlakše pronaći. "Preko puta crkve", stajalo je u opisu<br />

rezervacije na lošem engleskom. Ona sada vjerojatno spava, no ionako je<br />

nemam s čega nazvati. A i da je nazovem, ne znam kako ćemo razgovarati jer<br />

ne govori ni engleski, ni francuski, ni njemački, ni talijanski, a za češki mi je<br />

bilo glupo uopće pitati. Nadam se da je ostavila otključano. Crkva je iznad<br />

mjesta, recimo kao na gornjem gradu. Iz centra vodi nekoliko puteva prema<br />

gore, ali niti jednim ne stižem do crkve! Nema žive duše, mjestom kraljuje<br />

vjetar koji o željezničke vodove udara u gotovo pa pravilnim intervalima,<br />

proizvodeći atmosferu stradanja. Brojim kapi benzina u mislima. Zar u ovom<br />

Portbouu baš nitko ne šeta psa noću? I zašto se pobogu nisam sprijateljila<br />

sa simpatičnim Cèrberašincem i njegovim psom? Možda smo mogli<br />

pričati o knjigama, zbližiti se. Ustanoviti da smo možda studirali na istom<br />

faksu u Parizu, prepričati nekoliko anegdota o profesorima i ustanoviti<br />

da on baš, eto, ima jednu praznu sobu za goste. Ili da ima kuma koji drži<br />

mali pansion s povoljnim cijenama. Ali ne, ne - ja sam produžila prema<br />

granici. Prema granicama. Fizičkim i psihičkim. Još je preostala samo jedna<br />

cesta kojom nisam probala. Ona nas vodi u mračni tunel ispod nekakvog<br />

ranžirnog kolodvora. Izbijamo kod nekog tvorničkog postrojenja, nema<br />

dalje, samo skladišta i slijepe uličice. Iskreno, bojim se ovdje zaustaviti i<br />

spustiti siceve da odspavamo. Zvonka je već neko vrijeme tiho i samo u<br />

jednom času prošapće:<br />

- Mama! Neki čovjek! Vidi! Prati nas na motoru.<br />

I, kao u nekom trileru, ugledam u retrovizoru crnu prikazu na motoru<br />

s kacigom na glavi kako nas prati i pokušava presresti. Odlučim stati, iako<br />

me strah. Ne znam što drugo. Ali neću do kraja otvoriti prozor, samo par<br />

milimetara. Po intenzitetu buke osjećam da je prikaza je sve bliže, kočnice<br />

škripe, zaustavlja nas. Jednom rukom drži volan a drugom skida kacigu.<br />

Kacigu iz koje se prospu riđe lokne naše gazdarice Marije José.<br />

Drugo jutro sam se probudila u potkrovnom apartmanu nasuprot<br />

crkve. Zvonka se ovila oko mene kao mladunče. Ustale smo<br />

i spustile se u centar Portboua po pecivo za doručak. Vani je<br />

sijalo sunce, vjetru nije bilo traga. Dva zvučna identiteta ima<br />

ovaj gradić, pa time i dva života, kako upravo shvatih. Noću se u<br />

fušu iznajmljuje kao scenograija za trilere, a danju zavađa svojim ljupkošću.<br />

Sjetim se Itala Calvina iz "Nevidljivih gradova": "U svakom gradu žive tri<br />

grada: grad mrtvih, grad živih i grad nerođenih".*<br />

Nas dvije pripremamo radiowalk koji će završiti zapravo u tišini na<br />

mjestu Benjaminovog fenomenalnog memorijala, koji vas vodi stepenicama<br />

do mora sve dok vas ne zaustavi nevidljivi pleksiglas u kojem ugledate<br />

svoj odraz. A iza njegu ravnu crtu pučine. Ja zapisujem tekst koji mi pada<br />

na pamet dok hodamo, tražimo mjesta za zvučne instalacije za koje sam<br />

pripremila snimku Brechtove pjesme "Malom radiju" na njemačkom, koju<br />

smo koristili u berlinskoj predstavi "Eter nad Berlinom" 2016. Postavit ćemo<br />

male zvučnike u najuži prolaz koji čak i nosi Benjaminovo ime jer se nalazi<br />

blizu hotela u kojem si je, također jedne rujanske noći, samo 1942., oduzeo<br />

život nakon što je prehodao ona ista nezgodna brda kojima mi vozile i<br />

uspio prijeći granicu, nadajući se bijegu u Ameriku. No, zbog nagle izmjene<br />

u procedurama između Španjolske i Francuske, po dolasku u Portbou<br />

Benjaminu je bilo rečeno da će idućeg dana zapravo biti deportiran. Očajan,<br />

uzeo je te noći veliku količinu morija. Kažu da je je grupica izbjeglica koja je<br />

bila s njim prilikom prelaska ipak istog dana puštena neometano dalje.<br />

Tražimo mali trg za Zvonkinu izvedbu pjesme "J'attendrai" ("Čekat ću")<br />

na violini. Pjesma je to koja je u 2. svjetskom ratu u Francuskoj bila pandan<br />

Lili Marlen. Moja nećakinja Nina Bajsić ju je jednom prigodom obradila i<br />

nalazim u njoj neku gotovo mantričnu moć.<br />

Moja djevojčica i ja mjerimo koliko traje hodanje između raznih točaka<br />

kako bismo soundtrack razlomljen u 13 dijelova maksimalno prilagodile<br />

ovakvoj vrsti zvučne šetnje. Konzultiram se s kolegama iz Grčke oko<br />

aplikacije za soundwalk koja je još u pilot-fazi. Kasnije u stanu završavam<br />

tekst kojim ću kroz snimke povesti goste konferencije u zvučnu šetnju.<br />

Montiram i snimke Benjaminovih radiodrama za djecu iz arhive Bauhausa<br />

koju mi šalje bivši asistent iz Weimara, Fabian. Stvaram svijet radija u hodu,<br />

izrazito site speciic, određen je prostorom, ubacujem momente izvedbe,<br />

interakcije šetača s kamenom, vratima, izlogom, stvaram Portbou u nekoj<br />

drugoj dimenziji i uzbuđena sam zbog toga. Jezici vrve iz snimki koje<br />

obrađujem, njemački, francuski, katalonski, hrvatski. Veliki dio razumijem.<br />

Shvaćam da je to nešto što najviše volim raditi.<br />

Sretna sam.<br />

I da, oprostila sam ti, Portbou.<br />

* Autorica je osnivačica Radio teatra Bajsić & prijatelji i ravnateljica<br />

Centra mladih Ribnjak

7<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

piše: Romina Peritz<br />

snimka: Marko Miščević / Cropix<br />

Zagrebačka slikarica Nina Atević Murtić svoje je<br />

nove radove predstavila na posve novi način.<br />

Kao odgovor na zadanu temu "Umjetnost kao čin<br />

slobode" u Galeriji Vladimir Bužančić napravila<br />

je slikarsku ambijentalnu instalaciju koja kroz tri<br />

cjeline i tri teme sažima njezin svakodnevni život.<br />

Sami radovi od kojih je instalacija napravljena, vrlo<br />

efektno postavljeni u prostoru, neki na zidovima, neki u<br />

vidu projekcija, neki slobodno vise sa stropa, međusobno<br />

se prožimaju i uvjetuju čineći zapravo nedjeljivu cjelinu.<br />

Na jednom od zidova galerije dominiraju slike posve<br />

minimalističke i elementarne, svedene tek na gestu na bijeloj,<br />

neutralnoj pozadini. Radovi Nine Atević Murtić, pokazuje<br />

to i ova njezina izložba, nisu rezultat prenošenja viđenog.<br />

Tu nema, kako će sama reći, slikanja - ona, naime, u svojoj<br />

umjetnosti "oblikuje" osjećaje kroz crtež ili znak, kretnju<br />

tijelom iz ruke.<br />

Takav pristup vidljiv je i u ambijentu u kojem kroz tri<br />

teme - kretanje, slikanje i obitelj - nastoji "uhvatiti" tragove<br />

slobode u različitim aspektima i aktivnostima svog života.<br />

Prvi dio ambijenta su projekcije poda njezina ateljea,<br />

kao jednog od prostora slobode na mapi njezina dnevnog<br />

kretanja, na kojem umjetnica ostavlja svoje tragove<br />

vođene potpunom intuicijom. "Pod kao da bilježi privatne<br />

aritmije, različite smjerove dnevnog kretanja, nemire i<br />

izbore", objašnjava Nina Atević Murtić. "Pod se na taj način<br />

transformira u sliku nastalu u vremenu, koja je nedovršena<br />

i nedovršiva jer se svakodnevno iznova stvara i iznova<br />

poništava". Tu "arheologiju svoje slobode" prenijela je zatim iz<br />

ateljea u galeriju, a rezultat je projekcija na zidu galerije, čime<br />

se mijenja i narav samog predmeta i perspektiva gledanja te<br />

se otkrivaju nova značenja - ulaskom u galeriju pod dobiva<br />

novu dimenziju artefakta, umjetničkog otiska koji nastaje<br />

na osobit način.<br />

Nasuprot zidu s projekcijom poda izložila je pak niz<br />

apstraktnih slika u tehnici akrilika i pigmenta. "Slikanje<br />

je moja izravna sloboda, sabiranje energija vanjskoga i<br />

unutarnjega, hvatanje sadržaja, bijeg predmeta. Slikanje kao<br />

proces je čin slobode, čin tetoviranja sebe u drugom mediju.<br />

Završena slika pak neminovno gubi nešto od te slobode."<br />

Treći dio rada čini sustav zamršenih odnosa, četiri<br />

vertikalna transparentna platna, dijelom obrađena i<br />

tretirana vodenim staklom i epoksidnom smolom. Taj dio<br />

odnosi se na njezinu obitelj. "Moja obitelj je prikazana kao<br />

prostorna opna, najsnažniji ilter kroz koji se moja stvarnost<br />

mijenja, intenzivna nesloboda ljubavi i odgovornosti koja<br />

slobodi daje smisao. Platna su obješena od stropa do poda,<br />

između njih se uspostavlja prostorna interakcija, a kroz<br />

njih se pod određenim kutom segmentira projekcija slika<br />

nastalih u ateljeu."<br />

Kako navodi kustosica izložbe Anita Zlomislić, umjetnica<br />

čiji se dosadašnji umjetnički rad kretao unutar okvira<br />

apstraktnoga modernističkog slikarstva ovom je instalacijom<br />

iskoračila u prostor proširenog polja slike. "Umjesto sa<br />

slike kao cjeline koju gradi odnosima likovnih elemenata<br />

ili serije slika koje u cjelinu povezuje neko likovno načelo,<br />

Nina oslobađa svoju sliku uvriježenih zadatosti te pažnju<br />

premiješta na prostor i odnose koje u prostornoj cjelini<br />

uspostavljaju tri dijela i tri teme."<br />

U POTRAZI ZA SLOBODOM<br />

U SVAKODNEVICI<br />

NINA ATEVIĆ<br />

MURTIĆ<br />

Slikarica koja "oblikuje" osjećaje kroz<br />

crtež ili znak, kretnju tijelom iz ruke

RAZGOVORI S<br />

PRIJATELJIMA<br />

FILMSKA<br />

REDATELJICA<br />

NINA VIOLIĆ<br />

Obožavam filmove koje<br />

su režirali glumci. To je<br />

drugačiji pristup filmu,<br />

intuitivniji i slobodniji<br />

razgovarala: Pavica Knezović Belan<br />

snimke: Ivan Posavec

Nina je snimila mali, intiman,<br />

nježan ilm od 87 minuta o raspadu<br />

jednog braka. Nazvala ga je<br />

"Baci se na pod" i njime će ovoga<br />

ljeta pokušati osvojiti što više<br />

kinopublike. U razgovoru za <strong>Svijet</strong><br />

<strong>kulture</strong> detaljno smo analizirali<br />

kako je to kada jedna izvrsna, zrela<br />

glumica stane iza kamere

10<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Ovim sam filmom htjela pričati o tome da svatko<br />

ima svoju istinu. Sve što proživljavamo, za što se<br />

lovimo da je bilo predivno ili teško u životu, ustvari<br />

nema veze sa stvarnošću, već pripada našoj intimi<br />

Napisati i objaviti knjigu, smisliti i<br />

režirati ilm - uvijek mi se to činilo<br />

kao vrhunac ljudskog umijeća,<br />

umjetničke sposobnosti. Sigurno,<br />

vrijeme i hiperprodukcija donijelo<br />

je devalvaciju vrijednosti i u jednom<br />

i u drugom slučaju, no i dalje<br />

osjećam veliko poštovanje prema<br />

svakome tko je u tome uspješan i<br />

dobar. Pogotovo kada na taj put kreneš relativno kasno, kao zrela osoba.<br />

Nakon što je snimila dva kratka ilma i bila koautor jednog dokumentarca,<br />

Nina Violić s velikim uzbuđenjem predstavlja svoj prvi igrani ilm "Baci se<br />

na pod" - 87 minuta intimne, nježne, obiteljske drame. Nina je nedavno<br />

navršila 50 godina, a u zadnjih nekoliko godina ostvarila je niz vrlo dojmljivih<br />

kazališnih uloga u svom matičnom teatru - HNK u Zagrebu. A sada "pod<br />

miškom" ima i cjelovečernji igrani ilm koji će svoju svjetsku premijeru imati<br />

15. lipnja na Festivalu mediteranskog ilma u Splitu. Ninu poznajem skoro<br />

30 godina, životi nam se često privatno i profesionalno prepleću. Ovaj naš<br />

razgovor posvetile smo gotovo u potpunosti njezinoj novoj karijeri ilmske<br />

redateljice. Zanimalo me za početak osjeća li se kao da je na nekoj životnoj<br />

odnosnoj profesionalnoj prekretnici.<br />

- Uvijek si na nekoj prekretnici, uvijek se nešto oko tebe i u tebi mijenja,<br />

samo toga, kad se događa, nisi svjestan, pa to tek naknadno shvatiš. No,<br />

kad uložiš toliko koliko sam ja uložila u ovaj ilm, nekako negdje duboko<br />

u sebi znaš, a i iskustvo me je naučilo, da se mora dogoditi nešto lijepo i<br />

dobro iz toga. E sad, koja je to vrsta promjene, ne znam i to nije baš pametno<br />

predviđati, jer nikad ne bude onako kako si zamislio, ali bude onako kako<br />

treba biti. Možda su te naše osobne promjene i najvažnije za naše male živote i<br />

možda su one ustvari smisao toga što smo tu - mudruje na početku Nina.<br />

"Baci se na pod" snimljen je u mom kvartu, u blizini Kvatrića i u ilmu<br />

gledamo posljednjih pola sata zajedničkog života jedne tročlane obitelji.<br />

Majka (Nina) i otac (Goran Bogdan) se rastaju, a sve to na svoj način proživljava<br />

njihov mali sin Igor (Bruno Frketić Bajić). Pred gledateljima je emocionalni<br />

rašomon, istih pola sata doživljava iz rakursa dječaka, muškarca i žene. Je li<br />

Nina zadovoljna ilmom? Koliko inalni proizvod odgovara njezinoj početnoj<br />

ideji - onome kako je zamišljala da će ilm izgledati?<br />

- Jako sam zadovoljna jer nisam bila prisiljena raditi nikakve kompromise<br />

na nivou sadržaja i estetike ilma. Bez obzira na budžet moja produkcija<br />

je vjerovala u mene. S obzirom na to da mi je ovo prvi dugi ilm, jako sam<br />

precizno i detaljno pripremila projekt i tu nije bilo nekih velikih iznenađenja<br />

osim u glumačkoj igri, gdje sam bila na svom terenu i nije me bilo nimalo<br />

strah upustiti se u eksperiment. Ovim sam ilmom htjela pričati o tome da<br />

svatko ima svoju istinu. Odnosno da sve što smo proživjeli i proživljavamo i<br />

sve za što se lovimo da je bilo teško ili predivno u životu, ustvari, nema veze<br />

sa stvarnošću, nego pripada samo našoj intimnoj stvarnosti. O tome sam<br />

napravila ilm i sigurna sam da to ilm komunicira s publikom. Publici dajem<br />

mogućnost da se prikloni kojoj god istini želi, i to bi moglo biti zanimljivo jer<br />

zahtijeva od publike malo veći mentalni i emotivni angažman od puke zabave,<br />

tako da me ludo zanima kakve će biti reakcije.<br />

U sva tri svoja ilma - kratkima "Odvajanje" i "Janje" - i sada "Baci se na pod"<br />

Nina se bavi djecom. Kako to da su djeca u fokusu njezina interesa? Usto, s<br />

djecom je zapravo vrlo teško raditi. Kako se uopće usudila s obzirom na to da<br />

nema puno iskustva kao ilmski režiser?<br />

- U svim svojim radovima bavila sam se djecom kao nekim vlastitim<br />

odrazom i releksijom onoga gdje sam ja trenutno u životu. Ne zanimaju mene<br />

toliko njihovi problemi koliko me zanima moj problem opstanka u odnosu na<br />

njih. U prvom ilmu bavila sam se strahom od odvajanja, strahom da me moje<br />

dijete jednog dana više neće trebati. U ilmu "Janje" bavila sam se osobnim<br />

fašizmom, nisam htjela upirati prstom u neku tuđu djecu, nego sam se pitala<br />

što ako naša djeca pod utjecajem društva u kojem žive postanu isključiva i<br />

okrutna prema različitosti. Iako sam pred kamerom isključivo stvarala njihov<br />

svijet i njihovu igru i odnose, ustvari sam se bavila pitanjem je li moguće<br />

odgojiti tolerantno dijete u današnjem svijetu. U "Baci se na pod" zanimalo me<br />

dijete koje nije žrtva razvoda ako uživa ljubav i pažnju obaju roditelja. No, to<br />

je opet jedno odraslo pitanje koje sam pokrenula preko dječjeg svijeta - kaže<br />

Nina koja je objasnila i svoj princip rada s djecom.<br />

- Na snimanju ilma "Janje" imala sam tri tinejdžera u pretpubertetu. To<br />

je najgori period za odraslu osobu da ostvari kvalitetan odnos s njima ili da<br />

barem uspije dobiti pažnju tog uzrasta, tako da sam se u početku jako prepala<br />

kako ću ja s njima, ja ne znam naređivati djeci. Zato sam počela razmišljati o<br />

procesu radu kroz jednu vježbu koju sam razvila u beskonačno, a to je vježba<br />

prisutnosti i neprekidanja koju sam počela s njima raditi polako, korak po<br />

korak i u nekoliko dana, dva dana prije snimanja oni su u toj vježbi ostali 42<br />

minute a da nisu prekinuli, što bi i za profesionalne glumce bio uspjeh. Onda<br />

sam im dala slobodno i na snimanju smo sve radili kroz tu vježbu, s tim što<br />

je svatko za sebe još imao svoje intimne vježbe za koje drugi nisu znali, samo<br />

ja. Omogućila sam im potpunu slobodu, ekipa ilma bila je luda od njih u<br />

zatvorenom prostoru, ali sam dobila nevjerojatan rezultat. To me ohrabrilo<br />

i pomislila sam kako želim uvijek imati barem jedan moment potpune<br />

nesvijesti na snimanju koji cijelu ekipu neprestano drži u stavu pripravnosti,<br />

jer s klincima nikad ne znaš na čemu si.<br />

U ilmu gledamo dječaka - pretpostavljam da na snimanju nije imao više<br />

od pet godina - Brunu Frketića Bajića - u ulozi sina bračnog para koji maštom<br />

i igranjem amortizira činjenicu da mu se roditelji rastaju. I dječak je posve<br />

neodoljiv i prirodan.<br />

- Dječaka za "Baci se na pod" dugo sam birala, pogledala sam više od dvjesto<br />

klinaca i onda se pojavio Bruno koji je prvi put u životu došao na audiciju za<br />

ilm, sve što je napravio bilo je nesvjesno, ali potpuno zaigrano u svom svijetu<br />

s nekim osobnim ritmom, nešto nevjerojatno. Zaljubila sam se u njega na prvi<br />

pogled i produkcija me pokušala odgovoriti jer, pored mnogo svjesnih klinaca<br />

s iskustvom pred kamerom, ja sad biram dijete koje brije nešto svoje i ne zna<br />

gdje je, ali ustvari negdje intuitivno sve kuži. Da nisam imala iskustvo kratkog<br />

ilma, ne znam bih li se usudila inzistirati na njemu, ali sigurno je da ilm "Baci<br />

se na pod" ne bi bio isti, ne samo glumački nego i u režijskom smislu, toliko toga<br />

smo prilagodili Bruni, način na koji smo postavili kameru u njegovoj perspektivi<br />

proizašao je iz te njegove neuhvatljivosti. Cijela ekipa bila je zaljubljena u njega,<br />

on je baš neko izuzetno dijete, neodoljivo i neponovljivo, ali, s duge strane,<br />

njegovu upornost da napravi stvari do kraja nisam vidjela nikad ni kod jednog<br />

djeteta. Takvu upornost, vjerujem, imaju sportaši.<br />

Nina je vrlo dojmljiva u ilmu kao utučena žena koja pokušava na<br />

što bezbolniji način napustiti svog muža. Kakav je to osjećaj kada<br />

režiraš samu sebe?<br />

- Upustila sam se u to jer sam točno znala što hoću od sebe s likom u<br />

svojoj perspektivi. U perspektivi Goge Bogdana ja sam onakva kakvom me<br />

on doživljava i obrnuto, tako da smo o toj ulozi mnogo razgovarali i u nekim<br />

ključnim trenucima na snimanju Gogo mi je bio to oko izvana i pomogao mi<br />

da krenemo dalje.<br />

Ninu Violić i Gorana Bogdana već smo imali prilike gledati kao ljubavne<br />

partnere koji se rastaju, i to u ZeKaeM-ovoj predstavi "Zatvaranje ljubavi".<br />

Predstavu je prema vlastitom tekstu režirao francuski autor Pascal Rambert, a<br />

rastanak to dvoje ljudi bio je mnogo intenzivniji nego u ovome ilmu gdje je to<br />

- čisti minimalizam. Od "Zatvaranja ljubavi" prošlo je gotovo deset godina - a<br />

Nina Violić je u toj predstavi bila poput uragana. Bogdan je, recimo to ovako -<br />

u međuvremenu mnogo napredovao. U "Baci se na pod" lik koji Bogdan glumi<br />

- muž koji će uskoro biti ostavljen - djeluje pomalo kilavo i posve nezrelo.<br />

- Nije on kilav, on je samo zatočen u toj ideji braka i njemu ne pada na<br />

pamet da ga prekine, bez obzira na to koja je situacija. Muškarci su u odnosima<br />

često takvi, uzimaju stvari zdravo za gotovo i vrlo često su u stanju ostajati<br />

u vezama unedogled iako znaju i osjećaju da im nije dobro. Žene uglavnom<br />

osjećaju velike depresije i dobivaju razne bolesti i napadaje panike ako ostaju<br />

u vezama koje ih ne zadovoljavaju. Mi puno češće tražimo od života više<br />

nego naši partneri i jako patimo kad nam život to ne pruži. Sve je to u suštini<br />

smiješno, ali Gogin lik je meni najzanimljiviji u trenucima kad se potpuno u<br />

krivom trenutku nevjerojatno trudi, jako volim te momente u ilmu. Gogo je<br />

trenutno jedan od najvećih glumaca u regiji, i to je postigao nenormalnom<br />

upornošću, ne poznajem nikog poput njega. Osim toga, on je jedan od onih<br />

ljudi na koje mogu uvijek računati i znam da me neće zajebati, nikada. Veliki je<br />

privilegij u životu imati takve ljude oko sebe.<br />

Priča o rastanku iznosi se iz tri perspektive - dječje, muževljeve i<br />

ženine. U prvoj gledamo dječaka koji se igra klupcima prašine, i te su lutke<br />

animirane. Zašto se odlučila za takav, zapravo prilično riskantan, da ne kažem<br />

eksperimentalan dječji prosede?<br />

- Lutke koje je osmislila i izradila Ana Sekulić Sarmica snimali smo uživo,<br />

u ilmu nema ni sekunde animacije, nisam htjela koristiti stop animaciju<br />

ni za živu glavu. Onda je Simon Narath, koji više nije znao što bi sa mnom,<br />

predložio da ih snimimo uživo. To je bila luda ideja, ali meni se svidjela, pitala<br />

sam se je l' itko to radio. U mojoj ekipi nitko nije nikad snimao lutke uživo i<br />

svima je to bila velika avantura. Jedino pitanje koje me mučilo bilo je jesmo<br />

li dovoljno naivni i kad sam došla svom montažeru Vladi Gojunu u montažu<br />

s tim pitanjem, on je pogledao materijal, umro od smijeha i rekao: mislim<br />

da nemamo problem. Dobili smo time žive, jednostavne, autentične likove,<br />

klupka prašine s kojima se mali igra i taj njegov svijet ima neki svoj neovisni<br />

ritam. Inspiracija za taj dio priče bila mi je jedna dječja pripovijetka Igora<br />

Rajkija "Čista prašina".<br />

Pretapanje priča u ilmu izvedeno je bešavno, svaki put sam se iznenadila<br />

kada bih shvatila da je počela ona nova. Fotograiju u ilmu potpisuje Vanja<br />

Černjul, zagrebački snimatelj svjetske karijere, omiljeni Ninin suradnik, s<br />

kojim je snimila i "Janje". Černjul je direktor fotograije s velikim iskustvom i<br />

Nini je bio veliki oslonac pri režiranju i oblikovanju ilma.<br />

- Bilo mi je važno da publika ne osjeti taj trenutak kad prelazimo iz jedne<br />

perspektive u drugu, da to postupno shvaćaš dok gledaš ilm i da onda vrtiš<br />

u glavi tu situaciju. Vanja mi je bio bitan jer sam htjela na poziciji direktora<br />

fotograije nekoga od potpunog povjerenja, a ja u njega imam apsolutno<br />

povjerenje. Srpski redatelj Nikola Ljuca bio mi je asistent i s njim sam, ustvari,

pripremila situaciju za Vanju. S obzirom na to da smo imali jednu lokaciju,<br />

probali smo u prostoru i jedina konceptualna odluka koju smo donijeli bila<br />

je da ne radimo drastičnu razliku u slici između perspektiva kako bismo imali<br />

jedinstveni vizual ilma, ali smo se dogovorili da radimo s drugim setom<br />

objektiva svaku priču što običan gledatelj možda i ne primijeti, ali primijeti<br />

da je nešto drugačije. Odlučila sam snimati Goranovu perspektivu kamerom<br />

iz ruke zbog njegova stanja napetosti i unezvijerenost, jer on pokušava i dalje<br />

spašavati situaciju. Moja perspektiva snimljena je steadicamom zbog toga što<br />

je moja napetost mirnija i depresivnija, moj lik je odluku donio prije situacije<br />

koju vidimo u ilmu, a maloga smo snimali uvijek iz donjeg rakursa, onako<br />

kako djeca vide svijet. Sve dalje što se događalo na snimanju Vanja bi se uvijek<br />

od svih, bilo genijalnih, bilo nebuloznih ideja, vraćao na početnu točku našeg<br />

dogovora, jer to je Vanja, on je uvijek potpuno posvećen ideji ilma. Godinu<br />

dana nakon igranog dijela snimali smo lutke i Vanja je tada predložio da<br />

lutke snimimo u drugom formatu i odmah sam se složila s tim. Jedva čekam<br />

kinoprojekcije jer će taj skok u formatima na velikom platnu biti uočljiviji<br />

nego kad ilm gledaš na kompu - objašnjava redateljica.<br />

U jednom trenutku ilma Bogdanov lik kaže - opisujući svoj bračni život<br />

posjetiteljici - tetki Megi - da mu je brak - klasika, i Ninin se lik uhvati baš za to<br />

- "brak klasika". Što bi bio takav brak?<br />

- To je taj brak koji ne valja, ali, eto, pomirili smo se s tim, pa ni drugima nije<br />

bolje, svatko tko je u braku ima probleme, pa i mi, klasika. To je rečenica zbog<br />

koje bih se ja mogla objesiti, doslovno uzet konop i zavezati se za radijator i<br />

ciao, a nekim ljudima je to sastavni dio života na koji sa smiješkom pristaju.<br />

Upravo tim razlikama smo se bavili u ilmu.<br />

Lik Megi - koji tumači francuska glumica Lee Delong - poput nekog je<br />

balansa u mučnoj situaciji raspada braka. Ona je, naime, zaigrana, dobrodušna<br />

teta, koja svojom sklonošću prema klauneriji razbija zapravo jednu<br />

depresivnu situaciju.<br />

- Megi je za mene najzabavniji i najčudniji dio ilma, kao neko smetalo u<br />

najgorem trenutku, a ona je pritom istinski zabavna, dobra, zaigrana, dakle<br />

s njom ne možeš ništa jer je predivna.To je meni duhovito, obožavam takve<br />

glupe situacije. Zamisli da je ona neka zla tetka ili znatiželjna susjeda, onda bi<br />

se svi prema njoj podjednako odredili, i likovi i publika, ovako ne znaš što bi<br />

s njom, i to mene zabavlja. Život je pun takvih apsurdnih situacija, a rijetko ih<br />

vidimo na ilmu. Lee Delong velika je glumica, obožavam njen humor i njenu<br />

britkost. Prije mnogo godina, kad sam snimala "Na putu" Jasmile Žbanić, bila<br />

sam kod nje na klaunskoj radionici i odonda sam s njom u kontaktu. Ovu<br />

ulogu sam pisala za nju.<br />

Nina se na ovom ilmu okružila vrhunskom ekipom - Vlado Gojun je<br />

montažer, Ana Savić Gecan je kostimografkinja, TBF i Filip Šovagović su autori<br />

glazbe, Simon Bogojević Narath savjetnik za lutke - i to se na kraju na ilmu i<br />

vidi - baš je lijepo dorađen proizvod. Kako je biti na kreativnom čelu kolone<br />

zapravo svojih dobrih i dugogodišnjih prijatelja?<br />

- Najljepše na svijetu. Imala sam, s druge strane, i veliku odgovornost da<br />

napravim dobar ilm jer bi mi pred njima svima bilo neugodno da ne bude<br />

tako. Obožavam te ljude i najveći mi je praznik raditi s njima, jako sam<br />

ponosna što su mi bez rezerve dali svoje povjerenje - kaže Nina čiji će ilm<br />

zagrebačku premijeru imati 19. lipnja, dan poslije u Rijeci pa zatim u Šibeniku<br />

i Dubrovniku. U distribuciji Cinestara ilm će biti od 23. lipnja, no Nina<br />

objašnjava kako najviše računaju na ljetna kina i ljetne pozornice na obali,<br />

otocima, pa i u kontinentalnoj Hrvatskoj.<br />

- Skoro svaki mali grad ima ljetno kino i nadam se da će ljudi rado uzeti<br />

pivicu i pljugicu, našpricati se protiv komaraca i pogledati "Baci se na pod".<br />

Nadamo se da ljudi više žele ići u kino ljeti, kad temperatura malo padne, nego<br />

na jesen kad je sve krcato sadržaja, a vani je već hladno, a publika u zadnje<br />

vrijeme jako slabo ide u kino. Rizik, uvijek rizik, ali to je sastavni dio tog<br />

paketa u kojem je svaki korak rizik, ja to volim. Drž' nam ige, treba nam sreće<br />

ovo ljeto, pogotovo s vremenskom prognozom - kaže Nina. Pitam je u kojem je<br />

trenutku shvatila da želi režirati ilmove.<br />

Maggie Gyllenhaal režirala je<br />

"Mračnu kćer" Elene Ferrante, i to<br />

je meni najzanimljivije što se prošle<br />

godine dogodilo na ilmu. Glumac<br />

uvijek razmišlja iz pozicije lika, a<br />

rjeđe iz pozicije priče i onda se tu<br />

stvore neke čudne okolnosti koje<br />

nisu konvencionalne<br />

- Obožavam ilmove koje su režirali glumci. Još od Johna Cassavetesa pa sve<br />

do nevjerojatne Andree Arnold. Taj način gledanja na ilm uvijek me privlačio,<br />

više od ostalih pristupa. Maggie Gyllenhaal režirala je "Mračnu kćer" Elene<br />

Ferrante, i to je meni najzanimljivije što se prošle godine dogodilo na ilmu.<br />

To je drugačiji pristup ilmu, intuitivniji, slobodniji, glumac uvijek razmišlja<br />

iz pozicije lika, a rjeđe iz pozicije priče i onda se tu stvore neke čudne<br />

okolnosti koje nisu konvencionalne i vrlo su nepredvidljive i ti si prisiljen<br />

takve ilmove gledati na neki drugi način, kao da ulaziš u glavu tih likova i nisi<br />

toliko distanciran. A usudila sam se u to upustiti možda i zato što se s pojavom<br />

HAVC-a otvorio prostor autsajderima da pristupe natječaju i, ako imaju<br />

zanimljiv projekt i imaju što reći, ponekad bi ti projekti bili podržani, uvijek,<br />

naravno, s daleko manjim budžetom, ali podržani. Da nemamo tu instituciju,<br />

mislim da bi redatelji i dalje bili nedodirljivi i da bi, iako se ilmska tehnologija<br />

potpuno promijenila i svatko danas može na mobitelu snimiti i montirati što<br />

želi, profesionalni ilm u Hrvatskoj ostao bi rezerviran samo za malu zatvorenu<br />

skupinu muškaraca. Na svu sreću nije tako.<br />

Kao autorica, Nina je u ilmski svijet ušla dokumentarcem "Marijine" (2011.)<br />

koji je napravila sa svojom sestričnom Željkom Sukovom. To je bila neka posve<br />

ekscentrična posveta njihovoj pokojnoj baki, gledali smo Marijine unuke kako<br />

se smiju i skaču po krevetu u kičastim lamenko haljinama u trošnom stanu<br />

u Rijeci. I to mi je tada nekako bilo posve u duhu Ninina ekstravagantnog<br />

karaktera. No, svi njezini ilmovi poslije su, zapravo, psihološke, intimne - neke<br />

tanane priče. Koja je prava Nina? I gdje je danas Željka?<br />

- "Marijine" je Željkin ilm, ona i dalje radi zanimljive ilmove i živi na<br />

otoku Susku, a bakin svijet je nešto iz čega smo obje potekle. To je taj jedan<br />

ekstravagantni, šareni svijet. Što se mene tiče, ekstravagancija kojoj sam<br />

dugo bila sklona mi je užasno dosadila i postala mi je besmislena, sama sebi<br />

dovoljna i ustvari malo glupava, pa na koncu i moja predstava "Rad Borosane<br />

na sebi" bila je takva. Već dulje vrijeme to me ne ispunjava i ne znam što bih ja,<br />

ustvari, s tim ekstravagantnim stavom više imala reći.<br />

Nina je jaka ženska osobnost, često neustrašiva i spremna na rizike.<br />

Zanimalo me kako privatno, ali i profesionalno percipira vrijeme u kojem<br />

živimo. Doba kada se inzistira, više nego ikad, na ženskoj ravnopravnosti,<br />

štoviše ukazuje se na to da bi upravo žene trebale preuzeti globalno<br />

upravljanje. Ili se ipak distancira od globalnih trendova?<br />

- Iskreno, uvijek sam se izrugivala s globalnim trendovima, ali ženska<br />

revolucija nije taj slučaj, zato što je, na neki način, zaista svaka od nas<br />

odgovorna za nju i bilo bi potpuno egoistično po tom pitanju postavljati se<br />

zajebantski sa strane, iako ima puno povoda i za takav stav, ali u ovom slučaju<br />

nije fer. Preuzimam odgovornost. Ženska revolucija mogla bi uspjeti i, eto,<br />

već se događa za vrijeme našeg života. Mi smo ustvari aktivne sudionice te<br />

promjene i ja sam jako sretna zbog toga. Znam da ženskim udrugama sve<br />

izgleda sporo, ali događa se, posljednjih godina u mom poslu puno se toga<br />

promijenilo, pogledaj samo stanje u hrvatskom ilmu, to je prije nekoliko<br />

godina bilo nezamislivo. Tako sam se smijala - neki dan me zvala jedna<br />

novinarka i pitala me da što mislim o tome da su se na Cannesu sastali sami<br />

muški redatelji i producenti da rasprave što će biti s europskim ilmom, da<br />

je njoj to grozno i nedopustivo. Pitala sam je jesu li nešto riješili, kaže ona:<br />

"Koliko ja znam, ništa." E pa točno to, točno se o tome radi, naravno da nisu<br />

riješili ništa i ne mogu i neće bez žena riješiti ništa. Ne samo na ilmu nego<br />

svuda i u svemu, sami neće riješiti ništa!<br />

Ninina kći Roza prošle je godine upisala ilmsku režiju. Kako je to s dvije<br />

ilmske redateljice u kući? Imaju li slične ilmske preferencije?<br />

- Ja nju ove godine uopće ne vidim, sad se javila porukom: "Zaboravila sam<br />

da sam naručena na pirsanje, jel' mogu pliz posudit džeparac, onaj što mi i<br />

dalje uplaćuješ pa ti vratim čim dobijem od starog, oko 10. 6." Odgovorila sam:<br />

"Može, ako mi daš da Pavici pokažem poruku." I sve je tako: ako opereš suđe,<br />

možeš uzet moj mantil, ako mi izgubiš mantil, nema love cijeli tjedan... Nema<br />

tu puno preferencija, to je sve čisti art.<br />

Hoće li glumiti u Rozinim ilmovima? Ili je kćeri posve<br />

nezanimljiva kao glumica?<br />

- Roza će sve po svom, ona je tvrdoglava točno koliko treba i to što će njoj<br />

sve pasti na pamet, nadam se da će me tek iznenaditi. Od svega što smo prošle<br />

zajedno i na koji način smo se mijenjale i odrastale, svaki period bi donosio<br />

nova pravila i svaki period je imao drugu mantru, a od sada moja nova mantra<br />

glasi: Nina, ne daj se zajebavat!<br />

Znam da Nina voli ljetovati, biti dugo na moru, no dobar dio ovoga ljeta<br />

će joj otići na promociju ilma. I sigurno glupo pitanje za svakog autora koje<br />

promovira svoje novo djelo - planira li već novi ilm?<br />

- Ovog je ljeta najvažnija turneja s "Baci se na pod", a između gradova<br />

se samo nadam da se neću prekuhati, jer kad mi je jako toplo, onda se<br />

ugasim i ne mogu misliti. Razvijam novi projekt koji se zove "Strah" i upravo<br />

smo moja producentica Vanja Sremac i ja s tim scenarijem ušle na jednu<br />

zanimljivu radionicu u Grčkoj. Polako, to će sve trajati, prvo želim zabavu i<br />

želim iduće godine ići po koncertima, svaki ću mjesec ići na neki koncert.<br />

Užasno sam ljubomorna što si ti stalno na nekim koncertima, a ja sam<br />

samo u kazalištu.<br />

11<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

Životni intervju producenta<br />

najskupljeg jugoslavenskog<br />

filma svih vremena - "Bitke na<br />

Neretvi" Veljka Bulajića

13<br />

LJUBO ŠIKIĆ<br />

Sve što valja u<br />

hrvatskom filmu<br />

napravila su dva<br />

Crnogorca - Veljko<br />

Bulajić i Krsto<br />

Papić, i jedan seljak<br />

iz Gorskog kotara -<br />

Krešo Golik<br />

piše: Nenad Polimac<br />

snimke: Marko Miščević / Cropix<br />

Filmograija Ljube Šikića je impresivna. Za svoje karijere<br />

sudjelovao je u snimanju 59 domaćih cjelovečernjih igranih<br />

ilmova, 13 međunarodnih koprodukcija, tri kratka ilma (od kojih<br />

je jedan o poginulom direktoru fotograije Goranu Ledereru,<br />

režirao ga je s Veljkom Bulajićem) i pet televizijskih serija,<br />

obnašao je u njima najrazličitije funkcije, od voditelja snimanja i direktora ilma<br />

do pomoćnika redatelja i glavnog organizatora snimanja. Često su to bili nazivi<br />

kojima se opisivala ista vrsta posla, no, jedno je sigurno, bez Šikića bi hrvatski<br />

ilmovi puno teže nastajali.<br />

Zanat je naučio na koprodukcijama. Krajem pedesetih godina u Hrvatsku<br />

su nahrupili talijanski ilmaši u potrazi za jeftinim i atraktivnim lokacijama i<br />

studijima koje im je nudio tadašnji Dubrava ilm, osnovan u sklopu glavnog<br />

ilmskog poduzeća Jadran ilm. Prvi ilm na kojem je radio zvao se "Okus nasilja"<br />

iz 1961., režirao ga je Robert Hossein, igrao je i glavnu ulogu, a i inače je bio<br />

poznatiji kao glumac. Film je poznat po sceni s obješenim Meksikancima na<br />

dubrovačkom Stradunu, a uz Hosseina igrali su Giovanna Ralli, Mario Adorf i<br />

Relja Bašić. Bila je to svojevrsna preteča kasnijih špageti-vesterna, samo što je<br />

ovo bio crno-bijeli ilm i nije obilovao nasiljem kao kasnija ostvarenja Sergia<br />

Leonea. Uslijedili su "Požar Rima", "Otmica Sabinjanki", "Gladijatorke", "Zelene<br />

zastave Alaha", uglavnom su ih radili drugorazredni ilmaši, s iznimkom ilma<br />

"Drugovi" (1963.) u režiji poznatog talijanskog profesionalca Maria Monicellija.<br />

Taj se zapravo trebao snimati u Beogradu, ali je projekt bio suviše kompliciran<br />

za tamošnju produkcijsku razinu, pa je preseljen u Zagreb. Šikić je dobro<br />

upoznao Monicellija, koji je bio vrlo zadovoljan njegovim organizacijskim<br />

sposobnostima, jednom ga je poslije sreo u Italiji, u Milanu, ali bolje da nije,<br />

jer je prije toga vidio da se u susjednom kinu prikazuje meki pornić kakav<br />

redatelj njegova ugleda ne bi smio potpisati. Bilo je to međutim razdoblje<br />

postupnog raspada talijanske kinematograije, koju je uništila pornoindustrija,<br />

i Monicelli nije bio jedini prisiljen na takve angažmane. Ubio se krajem 2010.,<br />

bacio se s prozora bolnice u Rimu u koju su ga primili zbog raka prostate,<br />

imao je 95 godina.<br />

Prvi hrvatski ilm na kojem je radio, kao voditelj snimanja, bio je "Prometej s<br />

otoka Viševice" Vatroslava Mimice (1964.). Ekipa je bila vrhunska jer je direktor<br />

fotograije bio Tomislav Pinter, tih godina u kreativnom uzletu, radilo se u<br />

Rogoznici, gdje je bilo i podvodnih snimaka, a intrigiralo ga je što je redatelj bio<br />

dostatno hrabar da za glavnog glumca uzme pravnika - Slobodana Dimitrijevića<br />

- bez previše iskustva. On je, međutim, bio neka vrsta Mimičina alter ega, pa je<br />

glumio i u narednom redateljevu ilmu "Ponedjeljak ili utorak" (1966.).<br />

Šikić je ušao u sve pore hrvatske kinematograije jer je najprije bio pomoćnik<br />

redatelja u ilmu Veljka Bulajića "Pogled u zjenicu sunca", snimljenom iste<br />

godine, žao mu je jedino bilo to što nije radio na Bulajićevu prvijencu "Vlak<br />

bez voznog reda", koji je na njega ostavio snažan dojam. Dva posebno dobra<br />

ilma - opet s Pinterom kao direktorom fotograije - bila su "Rondo" Zvonimira<br />

Berkovića (1966.) i "Breza" Ante Babaje (1967.). Sve je redatelje znao iz susreta po<br />

gradskim kavanama, a osobito je blizak ostao s Mimicom i Bulajićem.<br />

Svoj najkompliciraniji posao dobio je sredinom šezdesetih. Tada je Bulajić<br />

prvi put počeo pripremati "Bitku na Neretvi", dotad najskuplji jugoslavenski<br />

ilm, ali ga je odgađao u dva navrata. Kad je Tito odobrio projekt, i dalje nije<br />

bilo dovoljno novca za takav spektakl, pa su se morali obratiti domaćim<br />

poduzećima. Budući da je odlučeno da centrala ilma bude u Sarajevu - bez<br />

obzira na to što je Jadran ilm vukao sve najvažnije konce, od angažiranja stranih<br />

glumaca do traženja statista - uskočio je Emerik Blum, direktor Energoinvesta,<br />

i prepustio ekipi dva gornja kata njihove zgrade. Sarajevski Bosna ilm postao je<br />

partner Jadran ilma iako nije imao novca, ali je pomagao sa scenskim radnicima<br />

i rekvizitom. Ekipa je brojila 250 ljudi, što je bilo nečuveno u tadašnje doba, no<br />

33-godišnji Šikić imao je dobar pregled nad svim aspektima produkcije. Odmah<br />

se posvadio s dotadašnjim Bulajićevim pomoćnikom Krstom Petanjekom, koji<br />

je s njim htio komunicirati pismima, iako su sjedili u istoj sobi, no Bulajić ga<br />

je primio u svoju sobu, i tako je u ekipi nastao mir. Budući da budžet nije bio<br />

"zatvoren", počelo je nagovaranje domaćih poduzeća da potpomognu ilm i<br />

na taj je način "pokrpano" 75 posto budžeta. Elektroprivreda Bosne izgovarala<br />

se da nema novca, da takvu odluku mora donijeti radnički savjet, ali kad je na<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

14<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

njihova direktora podviknuo general Vlado Šegrt, kojeg je predsjednik Tito<br />

upravo zato dodijelio ilmskoj ekipi, odjednom se stvorilo sto tisuća njemačkih<br />

maraka. Isto se dogodilo i s drugim poduzećima, svuda se najprije oklijevalo,<br />

no nakon Šegrtovih intervencija, kasa se polako punila. Vojska je bila besplatna,<br />

redovima je to išlo u vojni rok, a jedino su oiciri dobivali dnevnice. Po stranim<br />

procjenama, ilm je naposljetku koštao 10-12 milijuna dolara, no u današnje<br />

vrijeme ta bi svota iznosila između 70 i 100 milijuna dolara.<br />

Šikića je čekalo i jedno iznenađenje. Uvijek mu se činilo da u vojsci ima puno<br />

visokih momaka, no nije baš bilo tako, većina ih je bila prosječne visine. Zato<br />

je formirao tzv. Ivanovu četu od vojnika koji su bili visoki iznad 1,80 m, koje<br />

bi organizatori gurnuli u prvi plan, i tako dobili impozantan kadar. Šikić sam<br />

obavljao je nekoliko funkcija, u slučaju potrebe mogao je i sam režirati ilm,<br />

ionako je sa svojim pomoćnicima s obližnjih brda kontrolirao kretanje vojnika.<br />

I ne samo to, na zalihama su imali bar četiri tisuće njemačkih, partizanskih,<br />

ustaških i četničkih uniformi koje su mijenjali po potrebi. Bilo je bitno da se<br />

snimanje odvija bez zastoja, ali i bez ozljeda. U Mostaru se dogodila prava<br />

tragedija, tamo je radila druga ekipa i koristila tzv. cementne bombe, koje bi<br />

odskakale, a poslije bi umjesto njih u montaži dodali prave. One su, nažalost,<br />

odskakale, a jedna od njih zabila se točno u bunker u kojem su bili snimatelj<br />

Đorđe Jolić, Bulajićev pomoćnik Stipe Delić i pomoćni scenograf Vladimir<br />

Tadej. Jolić je poginuo, Deliću su krhotine izbile skoro sve zube, a Tadeja su<br />

komadići pogodili u stakleno oko, ono pravo je izgubio u ratu: potreilo se tako<br />

da je dvaput ostao bez istog oka.<br />

Zahvaljujući Zdravku Mihaliću, novom adutu Jadran ilma, za ilm je<br />

okupljena vrlo solidna strana glumačka ekipa, a i poduzeće je kupilo kameru<br />

Mitchell kojom je Tomislav Pinter bio oduševljen. Sovjetskim veleposlanicima<br />

bilo je u interesu da imaju svog glumca u tako prestižnom ilmu, pa su Sergeja<br />

Bondarčuka dobili bez puno natezanja. Priključio mu se i Oleg Vidov, nova ruska<br />

glumačka zvijezda, koja je već opipavala teren za kasniji odlazak u Ameriku.<br />

Na snimanju ilma "Banović Strahinja":<br />

Dragan Nikolić, gleda nas Ljubo Šikić, leđima<br />

je okrenuta Sanja Vejnović, a kraj nje su Ivana i<br />

Vatroslav Mimica (arhiva Ljube Šikića)<br />

Bez Ljube Šikića hrvatski bi filmovi puno teže nastajali.<br />

Sudjelovao je na različitim funkcijama u snimanju 59 domaćih<br />

cjelovečernjih igranih filmova, 13 međunarodnih koprodukcija,<br />

tri kratka filma i pet televizijskih serija<br />

U današnjoj hrvatskoj kinematografiji nema<br />

emocija, a bez emocija nema romana, nema<br />

glazbe, nema ničega. Ako vas ne stisne za grlo,<br />

jebeš takav film, jebeš takvu glazbu. Umjetnost<br />

bi trebala biti nadgradnja života, da vas<br />

ponese u neke misli<br />

Orson Welles došao je zahvaljujući Olji Palinkaš (danas se preziva Kodar i u<br />

nas je režirala svoj drugi ilm "Vrijeme za…"), Franca Nera nije trebalo posebno<br />

nagovarati, kao ni Sylvu Koscinu, koja je ionako rođena u Zagrebu, dok Slovenka<br />

Špela Rozin nije baš bila oduševljena završnom verzijom u kojoj joj je uloga<br />

bila drastično skraćena. Još kad je vidjela talijanski plakat na kojem uopće nije<br />

spomenuta, angažirala je svog odvjetnika (prije toga je često snimala u Italiji)<br />

i "greška" je bila ispravljena. Ispostavilo se da ni Yul Brynner nema ništa protiv<br />

sudjelovanja u ilmu, ali kako se ionako predvidjelo dodatno snimanje, njega<br />

su ugurali na sam kraj. Šikić je osobito bio zadovoljan što je uspio nagovoriti<br />

Bulajića da nađe ulogu za velikog slovenskog glumca Lojzeta Rozmana, to<br />

baš nije oduševilo Borisa Dvornika i Ljubišu Samardžića, slutili su da će im<br />

ovaj oteti publicitet, a imao je i posebno karizmu, no ništa im nije pomoglo.<br />

Šikić je poslije doveo Rozmana i u ilm "Tajna Nikole Tesle" Krste Papića,<br />

gdje je američki glumac Strother Martin bio oduševljen njime. "Oni se uopće<br />

nisu razumjeli, ali su razgovarali kao da jesu. Zahvaljujući njemu Strother je<br />

imao šlagvorte."<br />

Snimanje je privedeno kraju i postavilo se pitanje kako<br />

promovirati ilm pred domaćom publikom. Jadran ilm<br />

predlagao je tri najveće zagrebačke kinodvorane, međutim<br />

intervenirao je moćni Branko Mikulić iz bosanskog CK<br />

govoreći: "Bili smo vam dobri dok smo vam pomagali da<br />

snimite ilm, no sad nas i ne poznajete." Na njegovu stranu je stao i Tito, u<br />

Sarajevu se upravo završavala velika dvorana Skenderija, pa je odlučeno da se<br />

ilm ipak najprije tamo prikaže, unatoč tome što još uopće nije imala stolica.<br />

Isprva se činilo da će njih petsto biti dovoljno, poslije je brojka narasla na tisuću,<br />

da bi naposljetku u Skenderiju natrpano tri tisuće i 700 stolica, i to još uopće<br />

nije bilo dovoljno. Hotel Europa u Sarajevu imao je suviše skroman kapacitet<br />

da primi tko zna koliko uglednika, tako da se krenulo u unajmljivanje prostora<br />

uokolo, kako bi se ugledni znatiželjnici mogli natiskati u lobi hotela i njegove<br />

kaiće i restorane. Obojene su i fasade 72 kuće koje gledaju prema Skenderiji,<br />

kako bi se taj dio Sarajeva doimao što atraktivnije. Marketinški tim izračunao<br />

je da će u dvorani imati 40 oskarovaca, što se činilo impresivnim: malo koja<br />

europska premijera mogla se pohvaliti nečim takvim, a kako je Šikiću poslije<br />

javio Velja Milojević, odnosno Charles Millot, naš glumac s respektabilnom<br />

francuskom karijerom (triput je čitao poslanicu francuskog predsjednika uoči<br />

Nove godine), Le Figaro je pisao kako je to najveća europska premijera nakon<br />

Drugog svjetskog rata. Poseban trud trebalo je uložiti u zrakoplovni prijevoz<br />

iz Italije, Njemačke i Francuske, odakle su stizali gosti. Gužva je bila neopisiva,<br />

pa je naposljetku na rimskom aerodromu ostala tih godina vrlo popularna<br />

glumica Marilu Tolo.<br />

Iz Sarajeva nije bilo lako ni otići. Ira von Fürstenberg tih je godina bila nešto<br />

više od starlete, no ona je svoj dolazak uvjetovala sigurnim povratkom u Rim.<br />

Šikić joj je osigurao lokomotivu i dva vagona i ona se sama samcata odvezla<br />

u Beograd da bi nastavila dalje. Još pustolovnije su prošli gosti koje je čekao<br />

krasan prijem u Dubrovniku, i oni su krenuli vlakom, ali ih je putem zahvatila<br />

snježna mećava. Bio je to pravi "vlak u snijegu", međutim intervenirala je vojska<br />

i helikopterom im spustila piće i hranu. Putnici su se brzo napili, a kad je vlak<br />

krenuo i stigao do Dubrovnika, tamo ih je čekalo još jedno iznenađenje, sjalo je<br />

sunce i ni traga od nevremena.<br />

Nakon premijere u Skenderiji "Bitka na Neretvi" poharala je kina po<br />

Jugoslaviji, školarci su morali obavezno gledati ilm (ipak, u Zagrebu ga je<br />

potukao nostalgični mjuzikl Kreše Golika "Tko pjeva zlo ne misli"), a nominiran<br />

je za Oscara za najbolji strani ilm, no ta mu je nagrada izmakla jer ju je dobio<br />

francusko-alžirski politički triler Coste-Gavrasa "Z". Međutim, to je bila prva<br />

Bulajićeva nominacija za Oscara, što također treba znati cijeniti.<br />

Tijekom priprema ilma i uoči premijere Šikić se susreo s Titom, a ponovno<br />

su se našli na pripremi narednog velikog producentova projekta "Titovi<br />

memoari". Tada se, dakako, nije znalo da Šikić baš nije obožavao predsjednika<br />

Jugoslavije, 1945. došli su mu po oca Josipa koji je u staroj Jugoslaviji bio<br />

potpukovnik, a za NDH pozadinski oicir za logistiku i opskrbu vojske: unatoč<br />

tome što nije bio nikakva prijetnja novoj vlasti niti se ogriješio u nju, nestao je u<br />

komunističkim zatvorima. Ljubina obitelj izbačena je iz stana, jer je Židovka od<br />

koje su ga otkupili još 1938. ustvrdila da se takva transakcija nikad nije odigrala.<br />

Srećom, očev prijatelj koji nije mogao intervenirati da ga spasi kad je to bilo<br />

najpotrebnije, ipak je uspio da ih vrati u njihov dom. Istina, od vile "Omilje" u<br />

Novom Vinodolskom mogli su se zauvijek oprostiti.<br />

Majka Renata podrijetlom je iz loze Ljudevita Gaja (odatle običaj da se<br />

uvijek jedan od sinova nazove Ljudevit, što je slučaj s Ljubinim bratom), a<br />

njezina dva brata po baki imali su dijametralno različitu sudbinu. Jedan, Josip-<br />

Duško, dobro se razumio u bankarstvo i trgovinu, dobro je prošao u staroj<br />

Jugoslaviji, ali i u NDH, a u novoj Jugoslaviji postao je direktor banke iznad<br />

zagrebačkog Oktogona. Drugi brat, Zlatko, nije bio te sreće, razmetao se u<br />

kavani i kritizirao ustašku vlast, pa se našao među prvih pet osuđenika koji<br />

su obješeni u Remetincu. Josip-Duško bio je Ljubi itekako koristan, nije mu<br />

smetalo što u školi stalno ima loše ocjene (kao i njegov razredni kolega Dražen<br />

Jerković, poslije nogometna zvijezda), upozorio ga je da se pravo znanje nalazi

15<br />

"Bitka na Neretvi"<br />

najspektakularniji<br />

je i najgledaniji ratni<br />

ilm socijalističke<br />

kinematograije. Yul<br />

Brynner glumio je<br />

mitraljesca Vladu<br />

(desno); Orson Welles<br />

kao četnički vojvoda u<br />

ilmu "Bitka na Neretvi",<br />

kraj njega je Ljubo Šikić<br />

(dolje)<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Šikić je imao samo 33 godine<br />

kada je počeo raditi na<br />

najambicioznijem filmu u<br />

svojoj karijeri, projektu koji je<br />

odobrio i Tito, Bulajićevu filmu<br />

"Bitka na Neretvi"<br />

Prizori sa<br />

snimanja "Bitke<br />

na Neretvi":<br />

Veljko Bulajić<br />

i Curd Jürgens<br />

(gore), snimatelj<br />

Tomislav Pinter i<br />

glumica, rođena<br />

Zagrepčanka Silva<br />

Košćina (lijevo)<br />

te Hardy Krüger<br />

i Bulajić (sasvim<br />

lijevo)

Svadba Branka Lustiga:<br />

Ljubo Šikić, vjenčani<br />

kum, s Lustigovom<br />

suprugom Mirjanom<br />

(desno i dolje);<br />

momčad Marathona u<br />

hokeju na travi. Ljubo<br />

Šikić stoji drugi slijeva.<br />

Filip David stoji u<br />

sredini (dolje desno)<br />

(arhiva Ljube Šikića)<br />

Majka Renata podrijetlom je<br />

iz loze Ljudevita Gaja i odatle<br />

običaj da se uvijek jedan<br />

od sinova nazove Ljudevit,<br />

što je slučaj s Ljubinim<br />

bratom<br />

Foto Proimedia<br />

Mama Renata<br />

i djeca, Ljubo<br />

(uz mamu), brat<br />

Ljudevit i sestra<br />

Vilma 1939. godine<br />

u Zagrebu<br />

(arhiva Ljube<br />

Šikića, lijevo<br />

gore); premijera<br />

"Bitke na Neretvi"<br />

u Sarajevu: Orson<br />

Welles, Oja Kodar,<br />

Yul Brynner, Tito,<br />

Bulajić i Jovanka;<br />

Josip Šikić, otac<br />

Ljube Šikića,<br />

domobranski<br />

potpukovnik,<br />

snimljen 1943.<br />

(lijevo)

Hrvatski film ima Akademiju godinama, a još uvijek ne znaju da je ton bitan, čak bitniji<br />

od slike. Imaju čovjeka koji predaje glumu, a ne zna što je gluma. Ja sam za NDH glumio<br />

na radiju, moj lik je morao biti na konju, ali kako to nije bilo izvedivo, dali su mi drvenog<br />

konjića. Ja sam već tada znao što mi treba da nešto napravim uvjerljivim<br />

u velikim romanima i da ih čita što više može. Ljubo je poslušao taj savjet, ali<br />

je usput igrao hokej na travi i na ledu, bavio se i nogometom, upisao se i u<br />

pilotsku školu, ali nije dugo u njoj izdržao. Savjetovali su mu: "Kad ti bude dosta,<br />

sam im reci da ti se znoje dlanovi, odmah će te povući s obuke, da im ne bi<br />

upropastio neki avion."<br />

Kasnije, kad je shvatio da je ilm njegova prava karijera, zanimljivo je da<br />

nikad nije pokušao režirati. "Ja sam već, na neki način, ionako bio redatelj.<br />

Da se neki od njih razbolio, ja bih ga bez problema zamijenio." Trebao je<br />

režirati seriju "Sumorna jesen" po ratnom dnevniku Ivana Šibla, pripremao ju<br />

je Mozaik ilm, novo poduzeće koje je krajem šezdesetih osnovao Vatroslav<br />

Mimica, međutim Televizija Zagreb nije imala povjerenja u producenta s kojim<br />

nikad nije radila. To mu je žao, jer je jako cijenio glavnog glumca Zvonimira<br />

Črnka: "Bio je jako prirodan, moderan tip. Kažete mu nešto, on to napravi i<br />

to izgleda odlično. S njim se osjećate sigurno, kao da vozite auto." Umjesto<br />

njega angažirali su radioredatelja Zvonimira Bajsića, koji se, po Šikiću, nije baš<br />

snašao u toj vrsti posla: "Počinjali bi raditi iza 10, 11 sati, znači u vrijeme kad<br />

smo mi na ilmu već bili gotovi. Nije to bilo za njega, zato valjda više nije htio<br />

ništa raditi s ilmom."<br />

"Titovi memoari"? "U početku smo imali plan za 11 epizoda serije, direktori<br />

fotograije bili su Venci Orešković i Branko Blažina. Tito je morao odobriti<br />

svakoga koga bismo pozvali pred kamere. Iznenadilo me da ima kontakte s<br />

dosta ljudi koji su živjeli u Kumrovcu. Putovali smo i u Sovjetski Savez, tamo<br />

sam upoznao maršala Sudeca, koji je bio ađutant Semjonu Buđoniju i dobro je<br />

poznavao njegovu konjicu."<br />

Sedamdesetih je radio na Mimičinoj "Seljačkoj buni", najskupljem projektu<br />

hrvatske kinematograije tog razdoblja. "Tu mi ništa nije bilo problem. Kad<br />

radite s prijateljem, lako se o svemu dogovorite. Jedina je nevolja što tada<br />

baš nije bilo snijega, pa smo razmišljali o uvozu mramorne prašine iz Srbije.<br />

Na kraju smo to djelomično i napravili." Napominjem da bi ga danas tužili<br />

zbog zagađivanja okoliša, no on samo sliježe ramenima: "Tada za takvo nešto<br />

nitko nije pitao."<br />

djelovati, prvenstveno se mislilo na teatar, vrata su im otvorili London,<br />

Ljubljana, Beograd, ali ne i Zagreb. Gavella je mislio da se tu treba igrati<br />

opereta operete. Zagreb je malograđanska imitacija onoga što ima u Beču.<br />

Zato su na ilmu sve što valja napravila dva Crnogorca (misli na Veljka Bulajića i<br />

Krstu Papića) i jedan seljak iz Gorskog kotara (Golik). Ružu Pospiš znam otkad<br />

je pjevala u Varaždinu, nikad za sebe nije rekla da je umjetnica. A ona je to<br />

bila. Nažalost, što više idemo dalje, sve se to pretvara u jednu žabokrečinu,<br />

a umjetnost polako nestaje. Kadrovik je velika stvar, a kod nas ih nema.<br />

Sarkazam je jako lijepa stvar, ali kad je zaogrnut s jako puno otrova, više nema<br />

snage. To je rekla Miss koja je statirala u jednom ilmu. Ako su tebe primili na<br />

Akademiju zbog tate i mame, pa si zahvaljujući njima dobio i stan, slabo je to.<br />

Ako se ne boriš za život, nema tu - kako što bi rekli naši susjedi - hljeba.<br />

Mimica, Bulajić, Papić, Golik i drugi stvorili su nam kinematograiju, koja<br />

sada pomalo nestaje. Čak ne ni polako. U njoj nema emocija, a bez emocija nema<br />

romana, nema glazbe, nema ničega. Ako vas ne stisne za grlo, jebeš takav ilm,<br />

jebeš takvu glazbu. Umjetnost bi trebala biti nadgradnja života, da vas ponese<br />

u neke misli. Ja sam se zaljubio u pjesnike kao stariji čovjek, čitao sam Johna<br />

Donnea, onog engleskog pjesnika iz 17. stoljeća, i kao da me grom ošinuo. "Ne<br />

gordi se smrti". Pjesnik u nekoliko stihova može reći više nego književnik u nekom<br />

eseju. Pjesnik je strašan analizator života ljudi. Nađe rečenicu i baci te na zemlju.<br />

Ali kad se to pretvori u konfekciju, to ne može biti ništa nego nešto ogavno.<br />

Recimo, razgovarao sam s urednikom Radio Marije, ali kad on čita Evanđelje, vi<br />

mu baš ne vjerujete. Ali kad bi to čitao neki kumek iz Zagorja, neki pop, to bi bila<br />

sasvim druga situacija, jer biste njemu vjerovali. Ista stvar je i s glumcem. Ako ima<br />

božji dar kakav je imao Zvonimir Črnko, vi mu pustite da vas vodi."<br />

Kako to da nije oženjen i nema djece? "Bio sam zgodan dečko, imao sam<br />

ljubavnih veza, ali sam uvijek mrzio kad bi se muškarci hvalili svojim uspjesima<br />

kod žena. U većini slučajeva znao sam da lažu. Dugo sam bio u vezi s Lovorkom<br />

Došen, završila je matematiku i ekonomiju, bila je jako pametna i lijepa cura,<br />

ali kad smo se odlučili na brak, nekako je puklo među nama. Ni u čemu ne<br />

smiješ puno čekati, pa ni u ljubavi."<br />

17<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Kakva su mu iskustva s Hrvatske televizije, gdje je od 1990.<br />

do 1993. bio direktor produkcije? "Čujte, oni vam baš nisu<br />

navikli raditi. Znate ono, kavica na drugom katu i ogovaranje<br />

svih i svakoga. Pobjesnio sam kad sam shvatio da oni putuju<br />

u inozemstvo da bi radili privatne projekte svojih šefova.<br />

Kad sam ih jednom uhvatio na granici, jer nisu imali potrebne dokumente,<br />

odmah sam naredio da se vrate. Uostalom, što da vam kažem, kad sam odlazio<br />

s televizije, uhvatio sam sebe kako pjevam."<br />

Što misli o budućnosti hrvatske kinematograije? "Joseph Losey je rekao -<br />

umjetnici se ne mogu napraviti. To se desi. Kao što je Fox bio rekviziter, Clark<br />

Gable bio je scenski radnik. Glumac koji nema taj dar kao Zvonimir Črnko,<br />

Neda Spasojević ili Mirjana Karanović nitko mu ga neće nadomjestiti. Oni<br />

imaju dar koji se ne može izmisliti. To mu Akademija ne može nadoknaditi.<br />

Jedino što su propustili to je da nisu napravili odsjek za ton. Kad smo radili<br />

'Tajnu Nikole Tesle', doveo sam jednog mikromana iz Amerike, poslao mi<br />

ga je Sergio Mimica. Taj je imao istu tehniku kao i naši, istu nagru, ali sve se<br />

čulo. Hrvatski ilm ima Akademiju već toliko godina, a još uvijek ne znaju da<br />

je ton bitan, čak bitniji od slike. Imaju čovjeka koji predaje glumu, a ne zna<br />

što je gluma. Ja sam za NDH glumio na radiju, moj lik je morao biti na konju,<br />

ali kako to nije bilo izvedivo, dali su mi drvenog konjića. Ja sam već tada znao<br />

što mi treba da nešto napravim uvjerljivim. Ne može čovjek koji ne zna što je<br />

slika nacrtati dobru sliku. U kazalištu se to još da progutati, jer oni galame da<br />

ih čuju i oni u 25. redu. Ali na ilmu to ne pali. Filmska gluma je život. Film je<br />

velika umjetnost ako je dobar i ljudi ga razumiju. Mislim da je umjetnost iza<br />

Drugog svjetskog rata počela nestajati kao takva. Počeo je veliki marketing, a i<br />

televizija", kaže Šikić.<br />

"Znate li da su u Golikovu ilmu 'Tko pjeva zlo ne misli' svi su igrali sebe?<br />

Relja, Mia Oremović, Mirjana Bohanec, a pogotovo Franjo Majetić, koji se<br />

ubio kad je shvatio da je neizlječivo bolestan. Njegova žena poslije je rekla<br />

da nema za sprovod. Kad na Akademiji netko ne za prepoznati takav talent,<br />

onda nazdravlje. Ništa čudno kad tamo primaju rodbinu poznatih redatelja i<br />

glumaca. To se ne može naučiti, s tim se rađa. Velja Milojević mi je pričao da<br />

je jednom ozlijedio nogu i morao je hodati još dva dana po sceni dok ga nisu<br />

pustili u bolnicu. Na prvoj predstavi igrali su uvijek nešto od Molièrea, koji je<br />

u 17. stoljeću osnovao Comédie-Française, a tek poslije redovni repertoar. On<br />

je prvo nabadao francuski, a onda ga je tako svladao da mu je Louis Jouvet,<br />

koji ga je godinu ranije rušio, komplimentirao. A on je sin pravoslavnog popa<br />

iz Bjelovara. Kao da je pao s Marsa. Imao je tri sestre, sve tri intelektualke,<br />

živjeli su u kućerku nasred livade. Morao se dogoditi Louis Jouvet pa da<br />

prepozna njegov talent. Naša Akademija ne bi trebala biti nekakva škola, nego<br />

prepoznati ljude pa ih malo dorađivati. To je dorada osobe koja već jest to<br />

što treba biti."<br />

Kažem mu da Srbi sada imaju jako puno novih mladih glumaca zahvaljujući<br />

tome što im daju puno šansi na televiziji…<br />

"Znate, kad su Lenjin i Staljin dali naredbu da Židovi ne smiju javno

18<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Katalin Ladik /<br />

Gallery, Budimpešta<br />

Verbund kolekcija /<br />

Foto: Imre Póth<br />

FEMINISTIČKA UMJETNOST<br />

GREŠKA NIJE U NAŠIM ZVIJEZDAMA, HORMONIMA,<br />

MENSTRUALNIM CIKLUSIMA, NEGO U NAŠIM INSTITUCIJAMA<br />

U Novom Sadu, europskoj prijestolnici <strong>kulture</strong>, otvorene su dvije izložbe posvećene<br />

feminističkoj umjetnosti - tako se mogu vidjeti radovi iz bečke Verbund kolekcije pod<br />

nazivom "Feministička avangarda 70-ih" i iz kolekcije novosadskog Muzeja suvremene<br />

umjetnosti pod nazivom "Na putu slobode"<br />

piše: Patricia Kiš Terbovc<br />

Judith Bernstein / Karma<br />

International, Zürich /<br />

Verbund kolekcija<br />

Orshi Drozdik / Galerija<br />

Knoll, Beč /<br />

Verbund kolekcija<br />

Renate Eisenegger /<br />

Verbund kolekcija

19<br />

Sanja Iveković / Galerija Espaivisor,<br />

Valencia / Verbund kolekcija<br />

S<br />

feminističkom sam se umjetnosti za<br />

vrijeme studija povijesti umjetnosti<br />

upoznavala ponajprije kroz rad Sanje<br />

Iveković. Među ostalim, ova bi se<br />

umjetnica često "obračunavala" sa<br />

slikom kako bi žena trebala izgledati<br />

koju su nametali mediji. Relativno se<br />

nedavno retrospektiva umjetnice na<br />

ovu temu, ispripovijedana kroz medij<br />

videa i performansa, nazvana "Make Up - Make Down", mogla pogledati i u<br />

riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.<br />

Prošlo je od mog studija poprilično godina, od prvih feminističkih radova<br />

Sanje Iveković još i više, a kroz godine je, uz ostalo, imala i veliku izložbu u<br />

znamenitoj njujorškoj MoMA-i.<br />

Tema zastupljenosti žena u umjetnosti još je jedna paralelna tema o kojoj se<br />

piše posljednjih godina. Netko je jednom izračunao da se u stalnim postavima<br />

muzeja ne nalazi ni deset posto radova žena umjetnica. Koliko mi je poznato,<br />

od mainstream muzeja u nas jedino se s tim direktno suočila Galerija umjetnina<br />

Split, u doba kada je na čelu bio Branko Franceschi, te Umjetnički paviljon s<br />

temom koju je osmislila Jasminka Poklečki. Moja kolegica Leila Topić u prošlom<br />

je broju <strong>Svijet</strong>a <strong>kulture</strong>, s pravom, tumačila kako je trebalo 127 godina da na<br />

Venecijanskom bijenalu žene prestanu biti muze. Podsjetimo, ove je godine<br />

posvećen temi žene, među ostalim i na temelju opusa nadrealističke umjetnice<br />

Leonore Carrington.<br />

Ponešto znam, dakle, o temi feminističke umjetnosti. Velika sam<br />

obožavateljica i rada Cindy Sherman, no izložba u Novom Sadu posvećena<br />

ovoj temi veliko mi je otkriće, ponajprije zbog latinoameričkih i vojvođanskih<br />

umjetnica. Riječ je o izložbi koja se u tamošnjem Muzeju savremene umetnosti<br />

Vojvodine odvija u sklopu projekta "Novi Sad - Europska prijestolnica<br />

<strong>kulture</strong> 2022.".<br />

Nije im lako. Titula je, kao Rijeci i gradovima s kojima ju dijele, dobivena<br />

u doba žestoke pandemije, no uspijevaju držati glavu nad vodom. Jedan od<br />

highlighta svakako je ova izložba. Radovi su iz Verbund kolekcije u Beču, a<br />

datiraju u prijelomno razdoblje za ovu vrstu umjetnosti, u sedamdesete godine<br />

prošlog stoljeća, što u uvodu kontekstualizira kustosica Gabriele Schor, kojoj<br />

je ova tema inače i uža specijalizacija. Sanja Kojić Mladenov, pak, u dijelu "Na<br />

putu slobode" kontekstualizira djela na ovu temu iz kolekcije samog muzeja.<br />

Neke od najvažnijih umjetničkih impulsa, tumači se, iz današnje je perspektive,<br />

sasvim jasno, dala upravo feministička umjetnost u drugoj polovici 20. stoljeća, a<br />

ponajviše od sedamdesetih godina.<br />

Prije sedamdesetih nije baš bilo tako, pa se u uvodu austrijska kustosica<br />

dotiče i Artemisije Gentileschi. Izlagački prostor diljem Italije, ali i šire, inače je<br />

posljednje dvije godine, podsjetimo, obilježila i izložba ove barokne umjetnice.<br />

Ona je s petnaest godina počela učiti uz znamenitog Caravaggija, prva je žena<br />

primljena u irentinsku Umjetničku akademiju, no osobnu joj je priču obilježila i<br />

jedna tragična nota - suđenje s Agostinom Tassijem, kolegom koji ju je silovao.<br />

U svojem uvodnom eseju Schor opisuje slučaj Jacksona Pollocka i<br />

Lee Krasner: "Divlji slikarski stil Jacksona Pollocka, njegov odvažan stav i<br />

hladnokrvno držanje poput holivudskih heroja Marlona Branda i Jamesa Deana<br />

pomogli su stvaranju tipa umjetnika rezerviranog isključivo za muškarce". A<br />

nakon Pollockove smrti ova je apstraktna umjetnica izjavila: "Harold Rosenberg<br />

(kustos i kritičar) me nikada nije priznao kao slikaricu, ali sam kao udovica bila<br />

priznata. I, zapravo, kad god bi me spomenuo nakon njegove smrti, uvijek je<br />

dodao - Lee Krasner, udovica Jacksona Pollocka, kao da mi je taj naziv potreban".<br />

U uvodnom tekstu Gabriele Schor tumači i sljedeće: "Danas možemo<br />

prepoznati događaje i povijest feminističke avangarde u svoj njenoj širini, dubini<br />

i nasljeđu. Mnoge umjetnice iz ovog razdoblja, čiji rad još uvijek nije dovoljno<br />

proučen i dokumentiran, nisu više žive. Stoga je neophodno istražiti nasljeđe i<br />

arhive kako bi se otkrile i dalje nedovoljno poznate umjetnice i njihova djela, kao<br />

i njihove biograije, umjetničke karijere, sudjelovanja na izložbama, zapisi i drugi<br />

relevantni materijal". Bečka kolekcija, kako navodi, među ostalim se fokusirala<br />

na rana, malo poznata djela svima poznate Cindy Sherman, ali i otkrila neka nova<br />

imena, kao što je iznimno zanimljiva austrijska umjetnica Birgit Jürgenssen, za<br />

koju, iako je u rangu Sherman, nije posve jasno zašto nije poznatija u percepciji<br />

šire javnosti. Iz bečke su kolekcije istražili sve što je ova umjetnica, koja je<br />

preminula 2003. godine, za sobom ostavila te su objavili i monograiju o njezinu<br />

radu. Jedan od najpoznatijih eseja, inače, na ovu temu jest onaj koji je napisala<br />

Linda Nochlin 1971. godine pod nazivom "Zašto nema velikih umjetnica". Kako<br />

je pisala (u slobodnom prijevodu i skraćeno): "Ne postoje ženski ekvivalenti za<br />

Michelangela, Rembrandta, Matissea, Warhola... Greška nije u našim zvijezdama,<br />

našim hormonima, našim menstrualnim ciklusima, već́ u našim institucijama i<br />

našem obrazovanju...". Dalje se pitala u ovom znamenitom eseju: "Što bi bilo da<br />

se Picasso rodio kao djevojčica, bi li se toliko pažnje posvećivalo maloj Pabliti?".<br />

U uvodu razgovora s Georgeom Schöllhammerom citira i Sanju Iveković:<br />

"Godine 1978. u Studentskom kulturnom centru Beograda održan je kongres<br />

'Žensko pitanje', prva međunarodna feministička konferencija socijalističkih<br />

zemalja, gdje su se okupile žene iz Zagreba, Ljubljane, Slovenije i drugih mjesta.<br />

Mary Beth Edelson / Balice<br />

Hertling, LLC, New York / Verbund<br />

kolekcija<br />

Ove žene su bile oštro kritizirane od strane zvaničnih ženskih organizacija koje<br />

su tvrdile da je feminizam buržoaski uvoz sa zapada i da je žensko pitanje već<br />

riješeno tijekom socijalističke revolucije. (...) Na mene su utjecali sastanci i<br />

predavanja akademkinja kojima sam prisustvovala u Zagrebu. Shvatila sam da<br />

sam i sama žena - premda bila i jedna od rijetkih umjetnica koja je otvoreno rekla<br />

da je feministkinja".<br />

Izložba je podijeljena u više poglavlja. Naziv je prvog "Supruga, Majka,<br />

Domaćica", što kustosica izložbe objašnjava na sljedeći način: "Poslije Drugog<br />

svjetskog rata konzervativne vrijednosti nastavile su propagirati idealiziranu sliku<br />

žene. Trebala se baviti isključivo domom, mužem i djecom i striktno se pridržavati<br />

moralnih principa. Drugi val ženskog pokreta borio se protiv ovih ograničenja,<br />

koja su imala duboke političke i društvene korijene. Feministkinje su privatna<br />

pitanja shvaćale i kao javna i kao politička. Mnoge umjetnice su koristile bijes<br />

i ironiju da bi tematizirale vlastita iskustva. Učinivši sebe predmetom vlastitih<br />

radova uspjele su se samouvjereno izvući iz nevidljivosti pred očima javnosti".<br />

Tema drugog poglavlja je, a od tuda i naslovna fotograija - zatvor, odnosno<br />

bijeg. Kako se uz izložbu primjećuje, puno je sličnih tema u radu umjetnica koje<br />

u doba stvaranja nisu znale jedna za drugu. Bijeg je jedna od njih, a odgovarala<br />

je duhu vremena. Treća je tema spomenuta, a njom se bavila i Sanja Iveković -<br />

"Diktati ljepote/Žensko tijelo", a kako tumači: "Poslijeratna reklamna industrija<br />

u procvatu širila je standardizirani ideal besprijekorno lijepog ženskog tijela.<br />

Feminističke umjetnice donijele su kritičku perspektivu u odnosu na ovaj<br />

idealizirani ženski lik. Često je medij koji se koristio za to bilo umjetničino golo<br />

tijelo. Fotograija i javni nastupi korišteni su da se samouvjereno suprotstave<br />

vanjskom, voajerskom pogledu. Ovo je išlo ukorak s još jednim ciljem -<br />

samoosnaživanje kroz prikaz ženskih tijela iz ženske perspektive".<br />

"Ženska seksualnost" bavi se mnogim temama, a među njima je i pojava<br />

kontracepcijske pilule desetljeće ranije, dok je posljednje poglavlje na izložbi<br />

posvećeno temama "Identiteti. Igranje uloga" te "Promjena paradigme". "Jedno<br />

od najvećih i najdalekosežnijih dostignuća umjetnica feminističke avangarde<br />

bilo je umijeće da dekonstruiraju sliku žene koju su stvarali muški umjetnici, a<br />

koja je tako dugo bila opterećena projekcijama, stereotipima, čežnjom i željama."<br />

Veliko su otkriće na izložbi, barem meni, umjetnice iz Latinske Amerike.<br />

Sonia Andrade rođena je 1935. godine u Rio de Janeiru, a njezini su radovi, među<br />

ostalim, bili i javna kritika brazilske vlade i medija kontroliranih od strane te<br />

vlade. I danas živi i stvara u svojemu rodnom gradu. Iste je godine rođena,<br />

no lani je preminula umjetnica Teresa Burga, rođena u Peruu. Nakon studija<br />

na Katoličkom sveučilištu neko je vrijeme živjela i u Americi, a bavila se, po<br />

povratku u Peru, instalacijama velikog formata kojima je vizualizirala medicinske<br />

preglede vlastitog tijela.<br />

Umjetnice sa zapada puno su poznatije široj javnosti. Jedna od njih je Judith<br />

Bernstein. Kako se objašnjava uz ovu izložbu: "Kao jedna od rijetkih žena u<br />

kampusu na sveučilištu bila je fascinirana graitima u muškim toaletima, a<br />

kasnije je ugradila ovaj grubi jezik u svoju smjelu i prepoznatljivu estetiku".<br />

Judy Chicago, poznato je, ostat će zapamćena u povijesti umjetnosti po<br />

instalaciji "Večera", koja je ušla u anale feminističke umjetnosti "kao jedno od<br />

najutjecajnijih i najkontroverznijih djela". Trideset devet mjesta raspoređenih<br />

na tri stola postavljena su u trokut, a svaki od njih, s oblicima nalik vagini<br />

na tanjurima, posvećen je jednoj ženi važnoj za povijest zapadnog društva.<br />

Zastupljeni su i radovi jedne od najvećih ikona feminističke umjetnosti Vallie<br />

Export. "Dyketactics", čija je autorica Barbara Hammer, jedan je od prvih<br />

lezbijskih ilmova koji zauzima žensku točku gledišta.<br />

Radovi su, gotovo svi na ovu temu, vrlo jasno deinirani. Vizualno je jedna od<br />

najupečatljivijih autorica Britanka Margaret Harrison. Njezin ciklus "Dovoljno<br />

dobro za jelo" 1971. godine prikazuje žene u donjem vešu i štiklama kako u pinup<br />

pozama leže u hamburgerima i sendvičima. Umjetnica "ironično prenaglašava<br />

navodnu ulogu žene kao projekcije muških snova".<br />

Umjetnica koja spaja dva dijela izložbe je Katalin Ladik. Rad koji se pokazuje<br />

na izložbi obrazložen je riječima same autorice: "Što je zapravo lijepo žensko<br />

lice? Društvo zahtijeva da žena ima lijepo lice i tijelo.Taj zahtjev sam smatrala<br />

nepravednim. Svoj protest sam izrazila u performansima u kojima sam nosila<br />

masku ili sam se pokazala bez kose, kao ćelava. U performansu izražavam taj<br />

protest pomoću komada prozorskog stakla na koje prislanjam lice i snažnim<br />

pritiskom deformiram ga u groteskni izraz. Da, i to sam ja!". Milica Tomić izlaže<br />

dokumentaciju svoje javne akcije s puškom u ruci. Tijekom akcije prijatelji<br />

Bogdanke Poznanović su nosili crveno srce od Varadinskog mosta, kroz grad, do<br />

galerije Tribine mladih s idejom da se formira povorka kojoj će se priključivati<br />

građani, stvarajući svojevrsnu karnevalsku atmosferu, a sve kako bi se bavili<br />

gradom i uključili običaje.<br />

Najpotresniji je rad autorice Tanje Ostojić, a izveden je na splitskom Peristilu,<br />

u trajanju od dvadesetak minuta. Kako se navodi: "U srcu povijesnog grada,<br />

odakle se car obraćao svojim podanicima, Tanja Ostojić je svojim performansom<br />

svjedočila o četiri pokušaja silovanja koja je doživjela prije 25-30 godina i, na<br />

osnovu vlastitog iskustva, održala govor koji osnažuje savjetima o tome kako se<br />

boriti u slučaju pokušaja silovanja. U performansu su sudjelovale i dvije mlade<br />

umjetnice. Na kraju je Ostojić otvorila govornicu pozvavši i druge žene koje su se<br />

okupile da svjedoče".<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

20<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

JONAS POHER<br />

RASMUSSEN<br />

Izbjeglica nije identitet.<br />

Izbjeglica je stanje u<br />

kojem se čovjek nađe<br />

razgovarala: Karmela Devčić<br />

D<br />

om je… mjesto sigurnosti ",<br />

kaže na početku ilma "Bijeg"<br />

Afganistanac, danski akademik,<br />

vrsni stručnjak, usto ljubitelj<br />

mačaka i čovjek sretno zaljubljen<br />

u muškarca koji mu doskora<br />

treba postati suprug.<br />

"Ako imaš baš puno sreće, uložiš puno rada, puno mnogočega… dom, ako ga<br />

izgubiš, možeš pronaći ponovo. Izbjeglica nije identitet. Izbjeglica je stanje u<br />

kojem se čovjek nađe. I svatko od nas može postati izbjeglica. Pa, pogledajte kakav<br />

je svijet i što se događa oko nas! I usred Europe se vodi rat", kaže danski redatelj<br />

Jonas Poher Rasmussen dok na hodniku Europskog parlamenta u Strasbourgu<br />

komentiramo plakat njegova ilma "Bijeg". Stali smo spontano nakratko ispred<br />

tog plakata, kaneći sjesti u blizini, ne bismo li razgovarali. Njegov ilm ove je zime<br />

napravio presedan, nominiran je za Oscara kao najbolji dokumentarac, najbolji<br />

strani ilm i najbolji animirani ilm. Nije pobijedio ni u jednoj kategoriji, ali je<br />

zadnjih godinu dana dobio niz drugih nagrada.<br />

Rasmussen je dugo radio kao novinar za danski nacionalni radio. 2013. je<br />

počeo raditi radijski dokumentarac o prijatelju, na koncu je napravio ilm o<br />

traumatičnom iskustvu nekadašnjeg izbjeglice, čovjeku koji mora ispričati svoju<br />

priču ne bi li ta priča prestala trovati sadašnjost u kojoj je on za sebe stvorio<br />

ugodan život u Danskoj - od kolega iz profesije iznimno je respektiran stručnjak,<br />

ima životnog partnera koji ga voli, prijatelje kojima je bitan. Jedan od tih kojima<br />

je bitan jest i Jonas Rasmussen. Film ih je, na koncu, dodatno zbližio, njih dvojica<br />

znaju se više od dvadeset godina, od tinejdžerskih dana.<br />

"Upravo sam mu poslao fotograiju iz ovog hodnika, da vidi plakat ilma<br />

u Europskom parlamentu", pokazuje glavom u smjeru plakata na hodniku<br />

parlamenta u Strasbourgu, nedaleko kojega stoje jednako veliki plakati i dvaju<br />

drugih ilmova koji su bili u inalu ilmske nagrade LUX koju dodjeljuje Europski<br />

parlament. Nagradu je dobio "Quo Vadis, Aida?" Jasmile Žbanić, a u konkurenciji je,<br />

osim "Bijega" bio i ilm "Konačna sloboda" Sebastiana Meisea.<br />

Ime čovjeka o kojem razgovaramo ne spominjemo. Ja zato što mi i nije poznato,<br />

Rasmussen zato što ne želi. Taj je čovjek glavni lik njegova ilma. Redatelj je<br />

napravio sve da prijatelja zaštiti od javnosti. Konačno, Jonas Rasmussen je i odlučio<br />

napraviti animirani ilm ne bi li dojmljivo ispričao tu mučnu priču, a da ni na koji<br />

način ne izloži čovjeka o čijem životu pripovijeda "Bijeg". Pribjegao je animaciji,<br />

zapravo napravio animirano-dokumentarni ilm, jer povijesne događaje, poput<br />

političkih prevrata u Afganistanu i Rusiji, prikazuje arhivskom građom.<br />

Njegov prijatelj u Dansku je stigao davno, nakon što je, napustivši<br />

ratom rastrgani Afghanistan, prošao traumatično višegodišnje ilegalno<br />

putovanje do Europe.<br />

S danskim redateljem hvaljenog<br />

dokumentarca "Bijeg", koji je<br />

bio u konkurenciji za nagradu<br />

Lux Europskog parlamenta, a<br />

osvojila ju je "Quo Vadis, Aida?"<br />

Jasmile Žbanić, razgovarali smo<br />

u Strasbourgu<br />

Jonas Rasmussen odrastao je u danskom selu. Amin Nawabi, pseudonim koji je<br />

dao prijatelju, u njihovo je selo došao kod obitelji koja ga je prihvatila, udomila.<br />

"Ugledao sam ga prvi put u vlaku kad mi je bilo 15. Bio mi je zanimljiv zato što<br />

je bio novo lice u našoj maloj sredini. U to doba mi i nismo imali puno izbjeglica. S<br />

godinama smo postali prilično bliski prijatelji. Znao sam da je iz Afganistana i bio<br />

sam jako znatiželjan. No, on nije nikada želio govoriti o prošlosti."<br />

Rasmussen je u međuvremenu napravio više zapaženih dokumentaraca.<br />

Tematizirao je genocid u Ruandi, prostituciju, napravio dokumentarac o školi koju<br />

je davno pohađao… "Bilo je to prije 15 godina. Upitao sam ga bi li mogao snimiti<br />

njegovu priču za radio. Nije tada pristao, nije bio spreman. Prošlo je još nekoliko<br />

godina. I onda je odlučio da to napravimo. Zapravo, ja sam bio pozvan na projekt u<br />

kojem su spajali rad animatora i dokumentarista, i pitao sam ga bi li pristao da sada<br />

radimo njegovu priču."<br />

Na ilmu je počeo raditi dvije godine prije nego što su Europu 2015. preplavili<br />

milijuni izbjeglica. Tako je ilm koji je pripremao, htio on to ili ne, dobio podebljan<br />

kontekst. "Shvatio sam da to Aminovoj priči daje dodatan općedruštveno<br />

relevantan sloj. Iako, moj ilm nije mišljen da bude politički. Moj ilm o prijatelju<br />

postao je ilm o tome kako pronaći svoje mjesto jednom kad više ne možeš biti kod<br />

kuće, kad moraš otići, kako naći svoje mjesto u svijetu, doći do toga da više nisi -<br />

izbjeglica", kazuje Jonas Rasmussen.<br />

Premijera ilma u Danskoj bila je početkom lanjskog ljeta, samo nekoliko<br />

tjedana prije nego što su Amerikanci napustili Kabul, koji su odmah potom zauzeli<br />

talibani. Bila je to brutalna i bizarna koincidencija.<br />

"Povijest se ponavlja, s nekim iteracijama, ali zapravo se ponavlja. Moj prijatelj<br />

je bio potresen, sve to podsjetilo ga je na ono što je i sam prošao u djetinjstvu.<br />

Svjestan je činjenice da talibanski povratak na vlast znači da tisuće Afganistanaca<br />

sada kreću na isti izbjeglički put koji je i on prošao.."<br />

U ilmu, među ostalim, pratimo tog, tada mladog čovjeka koji počinje<br />

spoznavati vlastitu homoseksualnost. Gledamo očajnu situaciju u kojoj se nalazi<br />

njegova majka s djecom u Moskvi, u ilegalnom statusu, vječno u strahu od progona<br />

i policije, skrivena u stanu, zatim odluku da se članovi obitelj, odvojeni, upute u<br />

Europu i potom grozotu putovanja koje organiziraju krijumčari ljudima.<br />

Animacija kojoj je pribjegao Rasmussen naglašava emotivnost priče. Mekoća<br />

crteža dok govori o brutalnosti života taj život kao da čini još traumatičnijim.<br />

Amin prolazi horor izbjegličkog, ilegalnog puta u Europu i muku<br />

homoseksualca u muslimanskom svijetu. Jednom kad konačno stigne u Europu,<br />

boji se govoriti o svojoj prošlosti, pa tako gotovo cijeli dotadašnji život postaje<br />

njegov skriveni dio. Živi, a da nikad ne uspije stati iza svega što on jest. Amin ne<br />

bježi samo iz Afganistana, kao dječak s obitelji, on kasnije bježi i od sebe jer stalno<br />

ima neki komad njegova identiteta, bitan dio njegove životne priče koji ne može<br />

podijeliti s drugima, bilo s obitelji, bilo s danskim prijateljima i bližnjima koje<br />

stječe u novom svijetu.<br />

Sam u Danskoj, daleko i od kuće i od obitelji rasijane po Europi, u samo je pola<br />

godine, pripovijeda Rasmussen, naučio danski. "U školi je imao bolje ocjene od<br />

mene, on je jako, jako vrijedan i uporan."<br />

Dugo je šutio o onome što je prošao u ranoj mladosti, na putu iz Afganistana<br />

do Danske, o godinama u ilegali u Moskvi, o progonu iz Estonije, o krijumčarima<br />

ljudima, o majci, sestrama i braći koje je izbjeglištvo u mučnim godinama pokušaja<br />

preživljavanja izički razdvojilo.<br />

"Ja sam nekako osjećao da će on to jednog dana ispričati. I doista, došlo je<br />

vrijeme kad je morao govoriti. Jer, osjećao je neku vrstu ponora, nepovezanosti<br />

između vlastite prošlosti i sadašnjosti. Imao je potrebu konačno otvoriti se,<br />

podijeliti tu priču s nekim kome vjeruje. Znamo se više od dvadeset godina. Kad<br />

smo počeli raditi na ilmu, kazao sam mu: 'Ti pričaj dok god se osjećaš ugodno. Kad<br />

više ne možeš, nećemo forsirati'. I tako je i bilo, pogotovo prvih pola godine. Pričao<br />

bi, došao do neke točke o kojoj u tom trenutku nije mogao govoriti, i tu bismo<br />

stali. Išli smo polagano."<br />

Amin nas vodi kroz ilm ležeći na kauču i pripovijedajući. Za Jonasa Rasmussena<br />

gotovo na trenutak pomisliš da je psihoterapeut koji sluša klijenta. Zašto je tako<br />

strukturirao priču?<br />

"Zato što smo tako doslovce i radili. To je njemu omogućilo da se opusti i ide<br />

sve dublje i dublje u priču, u sebe. Polako je dijelio sve više i više svojih sjećanja,<br />

koliko god mu je povremeno bilo silno teško. Taj ilm je vizualno na neki način<br />

'nacrtao' on, jer on je taj koji mi je dao milijun podataka. Kad je, recimo, govorio o<br />

djetinjstvu u Afganistanu, o njegovoj kući, na samom početku ilma, kad je u vrtu<br />

s braćom i sestrama, pitao sam ga kakve su biljke imali, kakvo je bilo to tlo, kako<br />

je mirisao zrak, kakvo i koliko je bilo drveće. Pitao sam da mi detaljno opiše kuću,<br />

baš sve oko sebe. S jedne strane, to su sve podaci koji su nam pomogli napraviti<br />

animaciju, s druge strane, baš to da opisuje i najsitnije detalje njega je vratilo u<br />

prošlost, pomoglo mu je sjetiti se raznih stvari. U njegovu se glasu osjetilo kao<br />

da je baš tamo."<br />

Kako je ilm utjecao na njihov odnos?<br />

"Bitno je utjecao. Jer, nisam imao pojma kroz što je on sve prošao u životu,<br />

sada ga mogu bolje razumjeti. Njemu je pak lakše što je to podijelio, postao je<br />

opušteniji. Jako često smo u kontaktu i mislim da nas je ilm dodatno povezao. Taj<br />

ilm donio je puno obojici."

SADRŽAJ OMOGUĆUJE HT<br />

21<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

USKORO ĆE TPORTAL NAGRADITI<br />

NAJBOLJI HRVATSKI ROMAN<br />

Imena dosadašnjih 14 laureata najbolja su iskaznica nagrade<br />

koja je ove godine pojačana unikatnim dodatkom<br />

K<br />

njiževna nagrada tportala pod<br />

nazivom roman@tportal.hr<br />

utemeljena je sada već doista<br />

davne 2008. godine s ciljem<br />

valorizacije domaće književnosti<br />

te promidžbe hrvatskih autora i izdavača, a s<br />

godinama je postala nezaobilaznom činjenicom<br />

hrvatske kulturne scene. Jedina je to domaća<br />

književna nagrada koja se dodjeljuje za roman<br />

pisan na hrvatskom jeziku i izdan kod nakladnika<br />

registriranog u Hrvatskoj, a dodjeljuje se<br />

jednom godišnje za romane izdane u prethodnoj<br />

kalendarskoj godini. Osim novčane nagrade od<br />

50.000 kuna, laureat ili laureatkinja tportalove<br />

nagrade dobit će i specijalno dizajniranu skulpturu,<br />

koju je ove godine za jubilarno, petnaesto izdanje<br />

nagrade kreirao od recikliranog stakla domaći<br />

dizajner i umjetnik Silvio Vujičić.<br />

Iza ovih "tehničkih" podataka o književnoj<br />

nagradi tportala krije se čak četrnaest pobjedničkih<br />

romana različitih autora i autorica, kao i tisuće<br />

sati iščitavanja pristiglih djela od vrijednog<br />

žirija. Godinu 2022. obilježit će u svijetu domaće<br />

književnosti, između ostalog, i petnaesti dobitnik<br />

ili dobitnica ove vrijedne nagrade, a kako je<br />

domaća književna scena odavno naviknuta na<br />

nagradu, svi nestrpljivo iščekuju objavu imena nove<br />

laureatkinje ili laureata.<br />

Krajem svibnja stručni žiri nagrade - koji čine<br />

prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, ujedno<br />

predsjednica žirija, zatim redateljica Anica Tomić,<br />

pisac Robert Perišić, psiholog i kolumnist tportala<br />

Boris Jokić te kroatistica Andrea Milanko - objavio je<br />

imena pet inalista Nagrade. Tu su: Marija Andrijašević<br />

s romanom "Zemlja bez sutona" (Fraktura), Sandra<br />

Antolić s romanom "Svojevrsna" (Vuković & Runjić),<br />

Marinko Koščec s romanom "Sami" (V.B.Z.), Đorđe<br />

Matić s romanom "Niotkuda s ljubavlju" (Ljevak) te<br />

Nora Verde s romanom "Moja dota" (OceanMore).<br />

Ranije istoga mjeseca žiri je bio izišao i s<br />

jedanaest poluinalnih naslova koje su odabrali<br />

između 47 naslova pristiglih na natječaj ove godine.<br />

Pored navedenih inalista, poluinalnu grupu<br />

autorica i autora činili su Renato Baretić ("Zadnja<br />

ruka", Hena com), Elvis Bošnjak ("Gdje je nestao<br />

Kir", Hena com), Goran Ferčec ("O životu radnice<br />

krajem dvadesetog stoljeća", Fraktura), Marina<br />

Gudelj ("Nedovršena", Hena com), Ivica Ivanišević<br />

("Ulica Ferde Pomykala 17", V.B.Z.) i Damir Karakaš<br />

("Okretište", Disput).<br />

Prvi put ove godine književna nagrada tportala<br />

pružit će domaćoj književnoj sceni i dodanu<br />

vrijednost u obliku audioizdanja pobjedničkog<br />

romana na platformi Book&Zvook. Ta se činjenica<br />

uklapa u ilozoiju i težnje utemeljitelja nagrade,<br />

Hrvatskog Telekoma, koji se odavno pozicionirao<br />

kao lider u polju digitalizacije na domaćoj medijskoj<br />

sceni. Književna nagrada tportala tako je postala<br />

jedina domaća nagrada koja pobjedničkoj knjizi<br />

osigurava audioizdanje, a ta će činjenica doprinijeti<br />

vizibilitetu pobjedničkog romana i njegovoj<br />

čitanosti. Pobjednički roman će u audioizdanje<br />

"prevesti" profesionalni glumci i glumice, uz<br />

uredništvo nekadašnje novinarke Hrvatskog radija<br />

Ljubice Letinić i dramske tonmajstorice Lane<br />

Deban, a moći ćete ga slušati dok vozite, putujete<br />

na posao ili dok ste na rekreaciji. Letinić i Deban,<br />

inače, stoje iza bogate digitalne biblioteke do koje<br />

se dolazi aplikacijom Book&Zvook, a njihove se<br />

audioknjige slušaju u svim europskim državama, ali i<br />

u Indiji, Indoneziji, Kini, Argentini…<br />

Književna nagrada tportala nije od krucijalne<br />

važnosti samo za autore ili vizibilitet njihovih djela.<br />

Njezino je značenje za hrvatsku kulturu nemjerljivo.<br />

Financijska je nagrada za pobjednički roman, kako<br />

znamo, pozamašna, no to nije najveća vrijednost ove<br />

nagrade. Vjerojatno najvažnija posljedica nagrade<br />

roman@tportal.hr jest činjenica da se u tjednima<br />

oko objave pobjedničkog romana o njoj razgovara<br />

i ona se prati. Domaća književnost odjednom<br />

postaje tema. Već i sama objava poluinalista ili<br />

inalista (a kamoli tek pobjednika!) ove nagrade<br />

izaziva veliko zanimanje, i to se na kulturnoj sceni<br />

komentira, stvara se hype i prati se sa zanimanjem.<br />

Žiri književne nagrade tportala služi i kao svojevrsni<br />

ilter odnosno putokaz čitateljima. Zanima vas<br />

što vrijedi čitati od aktualne domaće produkcije?<br />

Dovoljno je ispratiti ovu nagradu, jer njezin vrijedni<br />

žiri garantira za sve poluinalne naslove.<br />

Podsjetimo, lani je najboljim bio proglašen<br />

roman "Mladenka kostonoga" Želimira Periša u<br />

izdanju OceanMora. Sigurno ste čuli za taj roman,<br />

jer o njemu se itekako govorilo. Među zvijezde ga je<br />

lansirala upravo književna nagrada tportala.<br />

Godinu prije bio je nagrađen Damir Karakaš za<br />

roman "Proslava" u izdanju OceanMora. Godine<br />

2019. dobitnik književne nagrade tportala bio je<br />

Nikola Petković za roman "Put u Gonars" u izdanju<br />

Proila, a Dubravka Ugrešić za roman "Lisica" u<br />

izdanju Frakture nagrađena je 2018. godine. Prije<br />

nje, 2017., pobijedio je Kristian Novak s romanom<br />

"Ciganin, ali najljepši" (OceanMore). To mu je<br />

drugi put da je osvojio književnu nagradu tportala.<br />

Prvi put bio je nagrađen za roman "Črna mati<br />

zemla" (Algoritam, novo izdanje OceanMore).<br />

Oba Novakova romana poslije su uprizorena na<br />

kazališnim daskama ("Ciganin, ali najljepši" u HNK, a<br />

"Črna mati zemla" u ZKM-u). Predstave su doživjele<br />

veliki uspjeh, a sve to bila je i potvrda tportalovu<br />

žiriju da zna prepoznati i nagraditi hit-romane o<br />

kojima će se još mnogo govoriti.<br />

P<br />

rethodnih godina nagradu su<br />

dobile autorice Olja Savičević<br />

Ivančević za roman "Adio kauboju"<br />

(Algoritam, novo izdanje Sandorf)<br />

i Sibila Petlevski za "Vrijeme laži"<br />

(Fraktura) te autori Dalibor Šimpraga za roman<br />

"Anastasia" (Durieux), Tahir Mujičić za roman "Budi<br />

Hamlet, pane Hamlete" (AGM), Drago Glamuzina za<br />

roman "Tri" (Proil), Zoran Malkoč za roman "Roki<br />

Raketa" (Proil), Ivica Đikić za roman "Sanjao sam<br />

slonove" (Naklada Ljevak) te Slobodan Šnajder za<br />

"Doba mjedi" (Tim Press).<br />

A tko je laureat ili laureatkinja 15. književne<br />

nagrade tportala doznat ćemo 14. lipnja 2022.<br />

na proglašenju dobitnika/ce u cafeu Velvet u<br />

zagrebačkoj Dežmanovoj ulici. Kao i obično,<br />

događaju će prisustvovati brojni književnici, autori,<br />

kritičari, izdavači te čelni ljudi svih kulturnih<br />

institucija u zemlji. Dakako, bit će tamo i inalisti<br />

književne nagrade tportala, a jedan ili jedna od njih<br />

će u ruke tu večer primiti i specijalno dizajniranu<br />

skulpturu umjetnika Silvija Vujčića, kao i ček<br />

na 50.000 kuna.

STANISLAV<br />

HABJAN<br />

POSTOJATI U VLASTITIM PRIČAMA I KAO LIK, SPOREDNI ILI<br />

GLAVNI JUNAK U PRVOM ILI TREĆEM LICU, NEKIMA JE<br />

POTREBNO, NEKIMA NE. MENI SVAKAKO JEST<br />

razgovarala: Pavica Knezović Belan<br />

Ovaj intervju sa<br />

zagrebačkim dizajnerom,<br />

performerom i piscem<br />

nastajao je baš poput<br />

njegove knjige "Car je gol<br />

na kiši", koja je bila i<br />

povod ovom razgovoru<br />

Pisali smo si danima,<br />

tjednima, a ovo je rezultat<br />

Portret autora by Klasja Habjan, fotograija Pixsell

24<br />

sugovornik. Očekuje usredotočenost,<br />

otvorenost, emotivnost - i brzo<br />

reagiranje. Dijalog kao prostor igre i<br />

rada, spoznaje i stvaranja, duhovitosti<br />

i duhovnosti njegov je osnovni medij,<br />

a književnost, dizajn, likovnost,<br />

performans, odnedavno i glazba tek su<br />

okviri unutar kojih se razmjena događa.<br />

Slično kao što je nastajala njegova nova knjiga "Car je gol na kiši", i ovaj je<br />

razgovor rezultat prepiske mailom. Razgovor je to koji preskače konvencije i<br />

opća mjesta - i zato je zahtjevan. Nismo na to navikli.<br />

Istina, sa Stanislavom nisi nikad siguran govori li ti autor ili lik i u kojim se<br />

trenucima oni zamjenjuju, ali to je prostor slobode koji je autoru potreban i<br />

koji on zaslužuje. Iz tog prostora već četiri desetljeća dolaze nam pisma, priče,<br />

slike, pjesme, predmeti i ambijenti koji nas očaravaju jer očuđuju naš život -<br />

ili mu možda samo vraćaju ono što on ima, a smo mi to tko zna zašto prestali<br />

primjećivati, čak i vjerovati da postoji. Je li to magija ili se to zove nekako<br />

drugačije, tu je manje važno.<br />

Tomislav Gotovac rekao je: - Čim se ujutro probudim, ja vidim ilm. Stanislav<br />

Habjan, rekla bih, i sanja i budi se da bi opet sanjao - umjetnost života.<br />

• Izgledalo je kao da si desetljećima držao zakopanog pisca u sebi, kao da se<br />

nisi volio vraćati svojoj prvoj, kultnoj knjizi "Nemoguća varijanta". Uglavnom si<br />

se bavio dizajnom, likovnošću, performansom - i dobro, uvijek si slao tu divnu<br />

poštu. I onda paf - obrat! Četiri knjige u dvije godine i uz to novo, prošireno<br />

izdanje "Nemoguće varijante". Što se promijenilo?<br />

- Ne znam čemu zahvaljujem taj obrat, ali vjerujem da stvari u nama, kao<br />

i u svemu što je dio prirode, sazrijevaju dok se ne otvori cvijet ili plod. Ja<br />

svoju odsutnost iz književnosti nikad nisam osjećao takvom. Moja igra i rad<br />

bili su rezultat istog čitanja života u trenutku koji se događa, u ljudima koji<br />

me nadahnjuju, knjigama koje volim ili pjesmama koje me nose. Mislim da se<br />

desetljećima isti taj tekst pisao, samo drugim alatima. Performansi koje sam<br />

radio, sam ili u grupi, bili su djelići iste ikcije, isti su likovi protagonisti, tim<br />

više što sam dvadeset godina<br />

stvari i potpisivao kao lik iz svoje<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.Stanislav Habjan je zahtjevan<br />

knjige. U dizajnu sam koristio<br />

raspoloživi prostor za svoje post<br />

scriptume i fusnote, ilustrirao<br />

sam ga prizorima iz svojeg<br />

zbiljskog ili iktivnog postojanja,<br />

graički jezik bio mi je isti i<br />

u naručenim i u autorskim<br />

projektima. Ali sigurno je da je<br />

ovom posljednjem razdoblju intenzivnog pisanja<br />

i objavljivanja pridonijelo duže stanje nijemosti, nemogućnosti bilo kakvog<br />

rada i komunikacije. Jer, kad se nakon takvog iskustva čovjek neočekivano<br />

probudi opet u svojoj koži, sreća je neopisiva. Knjiga 'Car je gol na kiši' govori<br />

upravo o tome, to je otvoreno slavlje života kakvo si može, a možda i mora<br />

dozvoliti čovjek koji ustane iz crnog Mercedesa i koji bi samo pjevao, plesao i<br />

ljubio ljude koje voli.<br />

• U moj si imaginarij ušao u Kinoteci koncem osamdesetih, s Greinerom<br />

u knjižari Moderna vremena, čiji ste bili i krsni kumovi. Do danas ne mogu<br />

zamisliti bolje posrednike između literature i života. Ne znam kako vam je<br />

uspijevalo da uvijek izgledate kao da ste upravo iskoračili iz nekog ilma,<br />

stripa ili knjige.<br />

- Da ne duljim o toj epohi, mogu citirati samog sebe s nedavno izložene, a<br />

ranije neobjavljene fotograije tih likova iz Chicaga 1986. Tiče se upravo toga što<br />

si primijetila. 'Ozbiljnost kojom se ujutro budimo u ikciju uklapa se u potrebu<br />

da sve bude smiješno. Dan počinje onako kako se izlazi u subotu poslijepodne,<br />

na vjenčanje prijateljice, s B2 čestitkom pod rukom, u srce noći. Ne postoji<br />

nijedna potvrda ni opravdanje našega pripadanja tome svijetu ili bilo kojem<br />

drugom, osim otiska našeg pečata na daru koji nosimo.'<br />

• Ne voliš s nostalgijom govoriti o prošlosti, no te zagrebačke sedamdesete<br />

i osamdesete bile su ipak za tebe formativne. Kada vidimo protagoniste<br />

tih godina, uključujući tebe i tvoje umjetničke sudrugove na crno-bijelim<br />

fotograijama, teško je ne početi razmišljati o boljim, starim vremenima. Je li<br />

ipak bilo divno biti mladi umjetnik toga vremena?<br />

- Nisam nostalgičan. Iscrpio sam svoju nostalgiju puno ranije, s četrnaest,<br />

petnaest godina, kad sam zbilja osjećao da se svijet kojemu intimno pripadam<br />

raspada. Jer, moje istinsko formativno doba bile su ustvari šezdesete, premda<br />

sam još bio usamljeni klinac, ali tu sam nekim blagoslovom uronjen u nešto što<br />

me još uvijek određuje. U moj san o životu ta neka lijepa lica punih usana i dugih<br />

kosa urezana su zauvijek, jednako kao i čiste, pozitivne i važne poruke pjesama<br />

koje je nosio novi, ludo uzbudljivi zvuk. A oko osamdesetih, ako pitaš, tu smo<br />

već veliki i gradimo svaki svoje. Imam jedan tekst u knjizi 'Car je gol na kiši'<br />

koji dodiruje ono najuzbudljivije iz tog Zagreba koji pamtim, ali to se više tiče<br />

mladosti tijela nego te famozne umjetničke scene. Mislim da je ova današnja<br />

neusporedivo jača, i glazbena, i plesna, i likovna, i književna. Nekom srećom i<br />

tome svjedočim, pa mislim da to mogu reći. Nedostaju, naravno, mediji i ako<br />

nisi dio mreže ili familijarno upleten, to za tebe u ovoj dobi ne postoji. Ali to je<br />

i inače problem svijeta danas i zato me ta stalna otkrića čudesnih novih autora<br />

posebno vesele. Postoji fenomenalni mladi Zagreb danas.<br />

• Još uvijek u kutiji u kojoj čuvam predmete iz mladosti imam izrezane<br />

icleke iz Modernih vremena - recimo oglas za "Otrov za klinke", valjda zato<br />

što sam se tada osjećala klinkom. Ti i Greiner ste jednom, ne baš tako davno,<br />

bili kraljevi novinskog dizajna. Homo Volans, Moderna vremena, Nomad - sve<br />

jedna novina ljepša i privlačnija od druge. Kako danas gledaš na te dizajnerske<br />

poslove koje ste usvajali i radili kao vlastite, autorske projekte?<br />

- Nedavno sam listao uvez Homo Volansa, tužnim povodom iznenadnog<br />

odlaska Valerija Jurešića, koji je pokrenuo i vodio te novine, a poslije i Nomad.<br />

SVAKI AUTOR SE MANJE ILI<br />

VIŠE BAVI VLASTITIM<br />

ISKUSTVOM I ŽIVOTOM. STARI<br />

MAČAK JE IMAO PUNO<br />

MAUROVIĆA U SEBI<br />

Bez ikakvog sentimenta, izgleda mi to sada bolje nego što sam tada mislio da<br />

jest. Ne uočavam više sve ono što nakon tri dana i noći rada ne bismo stigli jer<br />

sam zaboravio što je to bilo, ali to što sada vidim zrači vedrinom i slobodom<br />

i hrabro je u svojoj vjeri da i 'Bijela kronika' i 'Pretplatni listić' mogu biti rado<br />

čitane i praćene rubrike. Valerijeva je energija bila čudesna, zapravo smo on<br />

i ja sami radili taj prijelom, s tim da bih ja donosio sanduk Slipe Konidence s<br />

mogućim ilustracijama i fotograijama obično u petak i onda bismo to skenirali,<br />

slagali i pisali do ponedjeljka u pet ujutro, kad bi on na kraju svega žmireći<br />

išao natipkati u posljednju praznu rubriku svoj predgovor, a ja bih se ispružio<br />

na podu pola sata ili sat, dok ne bih od njega dobio inalnu disketu s brojem.<br />

Potom bih uskočio u kombi za Rijeku, gdje bi se Homo Volans u devet sati<br />

tiskao. Nije ni moja energija bila manja, jer tu je disketu šofer mogao odnijeti i<br />

sam, ali vjerovao sam da se na novinskoj rotaciji može malo pojačati ta crna boja<br />

već samom mojom prisutnošću, što nije imalo veze sa stvarnošću.<br />

A magazin Nomad radili smo slično, koju godinu kasnije. Taj sam koncept<br />

oblikovanja nazvao 'elegance robustesse'. Imao sam za početak tek nejasnu želju<br />

da sve izgleda francuski, da postavim situaciju u kojoj bi se i Birkin & Bardot<br />

osjećale kod kuće, pa sam tu i potpisan kao Cropilaques. Crno-bijeli način<br />

razmišljanja, koji je uključivao eventualno malo crvene, ako bi baš trebalo,<br />

primijenio sam na dvobojni prijelom koristeći tamnoplavu i narančastu. A<br />

radio sam i kolaže kao ilustracije na svoj prvotni mail art način, škarama i<br />

ljepilom, štrihiranim fotkama i raster papirima. Plus, naravno, Danijelovi crteži<br />

i pokoji Andree Pazienze. Potrajalo je osamnaest brojeva i taj je dizajn, uz još<br />

neke plakate, donio Slipoj Konidenci nagradu na Zagrebačkom salonu 1999. i<br />

ponudu za veliku izložbu u Domu HDLU, koju iz nekog razloga, kojega se nitko<br />

od nas ne sjeća, nismo tada prihvatili.<br />

Prije godinu i pol u knjizi 'Neobjavljeno 1983. - 2023.', koju sam s kustosom<br />

Markom Golubom pripremio uz izložbu u Galeriji HDD, a koja mi je neka<br />

vrsta dizajnerske monograije, objavljen je i plakat-prijedlog za moguće<br />

predstavljanje tog Nomad dizajna današnjoj, mladoj publici. Volio bih to<br />

napraviti, postaviti situaciju u kojoj bi se i Klasja & Zita osjećale kao kod kuće.<br />

• Spomenuo si sanduk Slipe Konidence. Voljela bih zaviriti u tu riznicu<br />

graita, murala i sitotiskanih mapa, snjegovića divljih snova i pasa uličara koji<br />

ilozoiraju o pjesništvu. To je, dakle, opus iz desetljeća u kojem se Greineru i<br />

Kropilaku pridružio Danijel Žeželj.<br />

- Da. U devedesetima smo zbilja bili umjetnička grupa. Otkrivali smo nova<br />

kopna, kako bi Šklovski rekao, imali smo svoje alate, tipograiju, bili smo<br />

zaneseni otiscima u koje smo mogli gledati satima. Bio sam ponosan i sretan<br />

sa Slipom Konidencom. Zvali su me tada Hombre ili Meksikanac njih dvojica.<br />

Bio sam mladi tata i mogao sam zaspati stojeći u bilo koje doba. Pisali smo si<br />

svakodnevno, brinuli jedan o drugome i jedva čekali priliku da poslije izvedbe<br />

proslavimo pjevajući 'I fought the Law but the Law won'. Nosili smo iste cipele<br />

i slične kožne jakne. U Toscani, gdje je Dane bio zvijezda, Greiner i ja bili bismo<br />

bodyguardsi, dodavali mu kistove i lašice bolivijske crne. U Kopenhagenu,<br />

Zagrebu i Dubrovniku, nas dvojica otiskivali smo uživo na našem Human<br />

Weight printeru njegove kadrove s nama trojicom i stavljali ih na sušenje pred<br />

oči slučajne publike. Naši su plakati bili prvi hrvatski plakati koji su izašli u<br />

Graphisu. Posljednji interijer Kulušića, koji je malo ljudi vidjelo, napravili smo<br />

kao izložbu originala, a velike uokvirene šablone za ulične graite, razapete<br />

između zidova, postale su slike. Taj sanduk je ogroman i ne znam hoćemo li stići<br />

otvoriti poklopac, ali Konidenca zaslužuje svoju monograiju.<br />

• Moj je dojam da ti uvijek iznova crtaš vlastiti život i da je on svaki put malo<br />

drugačiji. Na izložbi "Dijalozi" u Galeriji Forum 2014. postavio si obrise gotovo<br />

cijele svoje biograije - djetinjstvo, mladost, roditeljstvo, i pozvao si u goste<br />

svoje važne povijesne autore. U "PostApoc dijalozima" 2020. razgovaraš s malim<br />

sinom, skriven u mraku, čekajući povratak ili novi život. U "Car je gol na kiši"<br />

budiš se iz sna poput Trnoružice ili Morta Cindera i otvaraš strašnu prepisku sa<br />

skupinom prijatelja... Hoće li se jednom sve te verzije stopiti u jednu?<br />

- Mislim da se svaki autor više ili manje bavi vlastitim iskustvom i životom.<br />

Stvar je poetike koliko je to skrovito ili naglašeno. Postojati u svojim pričama<br />

i kao lik, sporedni ili glavni junak u prvom ili trećem licu, nekima je potrebno,<br />

nekima ne. Meni svakako jest. Otkad pamtim, još kao malom čitatelju, bilo mi<br />

je to vrlo privlačno jer kao da je priču činilo istinitijom, dodavalo joj dimenziju<br />

koja mi je bila uzbudljiva te spajalo ikciju i život na način kojim ću se i sam<br />

kasnije baviti. Stari Mačak imao je puno Maurovića u sebi, Franjo Fuis u svoje je<br />

scenarije volio uklopiti svoj hrabri i lijepi lik šarmantnog pustolova na biciklu.<br />

Mene je jako veselilo čuti da su Stanlio i Olio, koje sam obožavao, zbilja frendovi<br />

i da sami smišljaju svoje viceve. Kad sam kao tinejdžer nakon čitanja Salingerova<br />

'Seymoura', koji me fascinirao, u idućoj knjizi otkrio kratku priču 'Savršen<br />

dan za banana-ribe', tekst koji kao da dokumentarno zumira dan njegova<br />

samoubojstva, to je bio jedan od najjačih doživljaja jer je potvrđivao ono što<br />

sam intuitivno već znao, a to je da je sve povezano i da između umjetnosti i<br />

života ne postoji, barem za mene, ništa između. Majakovski je to doveo do<br />

formalnog izjednačenja, dajući svojoj knjizi pjesama naslov 'Tragedija Vladimir<br />

Majakovski', što je bilo genijalno, jednostavno otkriće da je pjesnik ujedno i<br />

sadržaj svoje lirike. To nije bezazlena igra jer se doslovno radi o izloženome<br />

sebi, otvorenom srcu, onome dijelu sebe gdje je svatko, a umjetnik najviše, lako<br />

ranjiv i gdje udar životne bure lako zatekne junaka na krivoj nozi. Pa te može ili<br />

odnijeti zauvijek ili pod stare dane, da kao Johnny Weissmuller ostaneš jutarnji<br />

Tarzan na balkonu bolnice.<br />

Dakle, da. Sigurno uvijek iznova pišem vlastiti život jer to je moja istina i tako<br />

ga i vidim, kao spiralu svoje kape, a slika se mijenja ovisno o svjetlosti i kako ona<br />

pada na točku u kojoj jesam. Naravno da vrijeme u svakom krugu donosi nova<br />

čitanja i osjećanja, zato i jest sreća i bogatstvo doživjeti starost i biti svjestan da<br />

nikad prije nisi toliko jasno vidio i tako jako osjećao.<br />

• Kamo odlaze prolazni likovi? Gdje je danas Kropilak, prvi slavni heteronim?<br />

- Može se reći i obratno, da likovi ostaju, a mi prolazimo. Moj životni slučaj,<br />

to da sam po izlasku 'Nemoguće varijante' nastavio živjeti kao lik iz svoje knjige,<br />

a to je uključivalo i promjenu medija, danas izgleda kao vrlo radikalna odluka,<br />

no meni je to bilo nešto najprirodnije, prostor slobode koji mi je trebao. Možda

Car je gol tijekom nastupa u Laubi (gore). Knjiga "Car<br />

je gol na kiši" objavljena je prošle godine. Nastajala je<br />

tijekom osam proljetnih tjedana 2019. , za vrijeme kojih<br />

je Habjan krugu svojih prijatelja svakodnevno slao<br />

tekstove. U knjizi su i njihovi odgovori i reakcije.<br />

dijelom i zato što je ta knjiga odmah dobila neku auru koja je i mene obvezivala<br />

da postanem dio ozbiljne književne scene, što mi se nikako nije svidjelo. Moj<br />

istup iz književnosti, nazovemo li to tako, bio je prije iskaz vjernosti onome<br />

kako sam ju doživljavao i kako ju i danas doživljavam. Možda ovdje trebam<br />

spomenuti dragog mi i velikog čovjeka Tonka Maroevića, koji je u jednom od<br />

svojih posljednjih tekstova, u pogovoru mojoj 'Košulji na cvjetove i pjesama na<br />

struju', sagledavši novi prostor u koji sam s tim pjesmama ulazio, napisao da će<br />

mi moj alter ego Jan Halubjan s kapom u obliku krijeste rado priskočiti i dodati<br />

ono što sam nekoć dijelio s Kropilakom. To se svakako pokazuje istinitim.<br />

• U cijelom tom velikom opusu, u kojemu od početka koristiš više medija i<br />

identiteta, postoje neke iksne točke. Ne samo ta osobita poetika - umjetnost<br />

života, kako su tvoj rad na predstavljanju knjige "Car je gol na kiši" nazvali<br />

Dubravka Zima i Rene Medvešek - nego konkretni odnosi, imena, stvarni<br />

ljudi, neki umjetnici... I u ovoj novoj knjizi, koja na kraju svojih poglavlja nudi<br />

i naslove pjesama koje prate tekst, tu su opet tvoji dobri duhovi: Strummer,<br />

Dylan, Beatlesi, uz, naravno, druge i nove. No, Beatlesi, a ovdje osobito John,<br />

kao da ti znače nešto posebno. Pitam te to kao cura kojoj su broj jedan uvijek<br />

bili Rolling Stonesi i kojoj je tek muž, godinama kasnije, pokušao i tek donekle<br />

uspio približiti složenost i magiju Beatlesa.<br />

- Potpuno te razumijem. Vjeruj mi da sam jednako bio zanesen i prožet i<br />

da kužim sve tajne sastojke privlačnosti mladih Stonesa, onih iz razdoblja s<br />

Brianom. Razlika između njih i Beatlesa možda je samo jedna, ali meni značajna.<br />

Stonesi mogu biti najveći rock bend u povijesti, uz Kinkse i Clash, naravno, ali<br />

Beatlesi su božanstvo. U mojem poimanju onoga što mislim da umjetnost jest,<br />

otkuda dolazi i čemu služi, oni svijetle drugačije i sasvim jedinstveno.<br />

D<br />

a produžim malo odgovor, mogu ga prispodobiti s poantom<br />

kratkog dijaloga Leonarda Cohena i Boba Dylana, negdje<br />

početkom sedamdesetih, kad oba pjesnika dijele istu<br />

planetarnu publiku i sličnu karizmu pa ih često uspoređuju.<br />

Leonard negdje poslije koncerta dolazi u backstage čestitati<br />

Bobu i kaže mu da ga nimalo ne zanima to nadmetanje i da je, što se njega tiče,<br />

Bob broj jedan, na što mu Bob kaže: 'Ti si broj jedan, ja sam izvan kategorija'.<br />

• I Bob je umjetnik koji se igra sa svojim identitetom. Todd Haynes je u<br />

ilmu "I am Not There" pokušao uhvatiti taj nestalni<br />

karakter. Kakav je tvoj odnos s njim; identiikacije,<br />

imitacije, interpretacije...<br />

- U završnom obraćanju svome Čitalištu, dakle<br />

potkraj knjige 'Car je gol na kiši', pokušao sam<br />

najiskrenije izložiti što je meni značilo tih osam<br />

tjedana svakodnevnog, otvorenog razgovora i što<br />

sam time dobio. Ja, dakle, tim povratkom u život<br />

- kojega je pisanje i dokaz i metafora - otkrivam<br />

i predstavljam istovremeno novoga sebe i svoj<br />

najnoviji lik stopljene napokon u istu osobu, sačinjenu<br />

od svih svojih prošlih i budućih drama i komedija, euforija i depresija, lud i<br />

nelud u istom trenutku. Ne zaboravimo da se obraćam bliskim dušama, stoga<br />

se ne opterećujem time zanima li ih ta tema uopće. I kažem: 'Čini se, prijatelji,<br />

da vam je Stanislav ovdje ipak uspio u nečemu, da se pomaknuo malo, ne samo<br />

u mašti, ne samo u literaturi, da je napredovao u onome što mu se oduvijek,<br />

premda je pokušavao, ili možda baš zato, činilo nemogućim, presuprotnim,<br />

kronično razdvojenim, ili jednim ili drugim: biti svoj, a biti lik, biti iskren kako<br />

se samo iz sebe može, a ostati, istovremeno, izmišljen i slobodan, i od sebe i od<br />

svega. Biti John, a biti Bob'.<br />

U ovoj posljednjoj rečenici, koja će nekoga opravdano podsjetiti na 'biti<br />

star, a biti mlad' Tina Ujevića, kao suprotnosti navode se dva meni vjerojatno<br />

najvažnija autora u životu, Lennon i Dylan. Prvi je primjer umjetnika koji u<br />

svakom svojem stihu i u svemu što radi govori iz sebe, iz svojega iskustva i u<br />

svoje ime, a drugi je izraziti primjer neuhvatljive osobnosti, pjesnika koji je u<br />

svakoj svojoj pjesmi druga osoba. Moj me intimni put doveo do spoznaje da sam<br />

unutar tih genijalnih krajnosti kao autor bliži Bobu, premda nastojim biti John.<br />

Nadam se da odgovor dovoljno oslikava koliko je velika moja sreća što<br />

sam cijelog života suvremenik tog navodno nedokučivog 'minstrel boya' iz<br />

Minnesote. Ali spomenuti ilm Todda Haynesa nije me se dojmio, premda je<br />

"CAR JE GOL" SAVRŠENO JE<br />

IME ZA BEND U KOJEM<br />

FRONTMAN NE ČINI NIŠTA. MI<br />

I NISMO BEND, TO ŠTO<br />

RADIMO JE PERFORMANS<br />

početak sa 'Stuck inside of mobile' izvrstan. Nije mi jasno čemu odigravati<br />

situacije iz života umjetnika koje već postoje snimljene i koje ne idu onda<br />

u korist ni ilmu ni glumcu koji igra Boba jer samo pokazuju koliko je istina<br />

nedostižna i kako je ideja ilma u osnovi apsurdna.<br />

• Zapravo je pravo čudo kako si ti - kao poštar lakog sna - jednostavno i<br />

učinkovito prigrlio komuniciranje putem novih tehnologija....<br />

- Nemam otpor prema bilo čemu što mi može biti alat ili medij pošte<br />

ako odgovara intuitivnim estetskim i etičkim kriterijima. Ako govorimo o<br />

društvenim mrežama, nikad se nisam mogao zamisliti na fejsu, ali<br />

Instagram mi se sviđa. Otkako sam, unatrag dvije godine, prihvatio<br />

sugestiju kćeri da malo osjetim kako to funkcionira, a ona mi je to<br />

predložila znajući kako se igram i što radim, oslobodio sam zapravo<br />

i sebe i mnoge prijatelje svakodnevnog terora mailom. I tu je<br />

došlo do zanimljive iltracije jer oni koje zbilja zanima moj Daily<br />

Mail također su se odmah preštekali, a drugi su napokon dobili<br />

malo zasluženog mira. Bez ikakvog prilagođavanja poetike<br />

mediju, izabrao sam za početak koncept da pri jutarnjoj šetnji<br />

psa snimim i objavim fotku kojoj mogu pridružiti svoj oblik<br />

komentara, ponekad i rimovanog, što mi je otvorilo vrstu<br />

misaone vježbe koja traži disciplinu, pogotovo kad vidiš<br />

da stvar netko prati. Sada je to doslovno dnevnik mojih<br />

poluiktivnih obraćanja vezanih uz trenutke ili aktualne<br />

projekte, pri čemu nije poanta u informaciji, nego u načinu<br />

na koji ju spakiram.<br />

• Kako si zapravo smogao snage osnovati bend i hrabro stati kao<br />

frontman na stage?<br />

- O tome zapravo i govori knjiga 'Car je gol na kiši', premda se taj dio<br />

fabule ostvaruje tek po njezinu završetku. Za takav je rasplet prethodno<br />

bio potreban čitav niz vezanih okolnosti i sretnih slučajeva. Da nisam 2011.<br />

odlučio predstavljati svoju i Danijelovu priču-slikovnicu 'Dućan metafora'<br />

s istim takvim oživotvorenim ambijentom, materijaliziranom ikcijom koju<br />

sam kao instalaciju postavio u Puli na sajmu knjiga i potom kao kapetan te<br />

palube razgovarao s ljudima tjedan dana od jutra do ponoći, teško da bih se<br />

ikad ohrabrio toliko se otvoriti i prepustiti trenutku i improvizaciji. To se meni<br />

moglo dogoditi jedino tako, iz okvira onoga što sam sâm napisao, kao što ni<br />

Kropilaka ne bih mogao proživjeti da se nije prethodno pojavio kao književni<br />

lik. Taj život u 'Dućanu metafora', to iskustvo duhovnog prepoznavanja i<br />

radosne razmjene, prepune osjećaja i sadržaja potaknutih upravo onime što<br />

sam izložio, potpuno me osvojilo i promijenilo, ustvari pronašlo.<br />

Četiri godine vodio sam s prijateljima i Skale do Sunca, umjetničku<br />

galeriju u Staroj Novalji, što je također bio naglašeno komunikacijski projekt<br />

kojemu sam ljetnih mjeseci bio posvećen čitavo vrijeme, s dobrim ljudima i u<br />

najboljem ilmu koji sam mogao zamisliti. U toj sam sinergiji napisao i nekoliko<br />

svojih prvih tekstova za pjevanje jer su otvorenja tih tridesetak izložbi bile<br />

redom fešte na kojima su te pjesme zaživjele. I tu dolazimo do situacije da se ta<br />

životna epizoda zaokružuje retrospektivnom izložbom kao stalnim postavom u<br />

novoizgrađenom Domu Stare Novalje, na čije otvorenje u rujnu 2019. pozivam<br />

sve prijatelje s kojima bih mogao izvesti te pjesme.<br />

Tu se nekim čudom slobodnog vikenda odazove Sreten Mokrović, s kojim<br />

sam sanjao bend još kad smo imali četrnaest, poklopi se da mogu doći prijatelji<br />

iz Cinkuša, da nam iz Zagreba stigne i Petar Agejev s kontrabasom, a kao<br />

apsolutni dar odazove se i zvijezda, pjevačica Mary May, koju sam se usudio<br />

pozvati kao čisti obožavatelj - nismo se prije toga znali. Napisao sam preko<br />

noći još dvije pjesme, imali smo dan i pol za probe i doživjeli to da smo svih pet<br />

izvedenih pjesama odmah izveli ponovo na bis, pri čemu su ljudi s nama pjevali<br />

refrene. U ponoć, pod jakom kišom koja nas do danas prati, razletjeli smo se<br />

autima na sve strane, da bismo se našli prvom prilikom u Zagrebu i shvatili<br />

da se nešto tu i ljudski i energetski i kreativno toliko poklapa da jednostavno<br />

nemamo izbora. Iskoristio sam dogovoreni termin u Galeriji Greta za prvi<br />

zajednički performans, tu se divno uklopila i Ema Crnić, a te je večeri naš član<br />

postao i Ante Perković, koji je danas, na više načina, srce Golog cara.<br />

Da, slatko je biti, kao što si rekla, frontman benda<br />

koji putuje i nastupa, ali kao što kaže rečenica<br />

iz knjige, a koju je nedavno na predstavljanju<br />

u Uraniji izdvojio Rene Medvešek, 'Car je gol' je<br />

savršeno ime za bend u kojemu frontman ne čini<br />

ništa. No, moja sreća i uzbuđenje pri izvedbama<br />

su toliki da me se čak i pohvali što falšam. U<br />

osnovi, mi i nismo bend u klasičnom smislu, to<br />

što radimo više pripada performansu. Mi smo<br />

umjetnički kvartet kojemu su osnovni izričaj<br />

autorska pjesma i njena izvedba uživo nakon<br />

tek jedne ili dvije probe jer treća već bude nastup. Dakle, uvijek na granici<br />

improvizacije i to nam najviše odgovara. Raspolažemo kapitalom od sada već<br />

više od trideset nebrušenih dijamanata, koji će takvi i ostati, objavljujemo<br />

ih kao dokumentarne spotove u mjesečnom ritmu na stranici carjegol.com,<br />

imamo najbolji ženski vokal na kontinentu i nevjerojatnog gitarista koji svira<br />

minimalno, ali s toliko osjećaja i sadržaja da nam nikakva druga orkestracija<br />

u osnovi i ne treba, premda mu rado pridružujemo kontrabas, bas ili što već<br />

prilika traži ili omogući. U svakom slučaju, svojim smo tekstovima i izvedbama<br />

bez ikakvih kompromisa u stanju duboko dirnuti i razveseliti i prijatelje<br />

umjetnike, i tramvajske putnike, i ljude na trgovima, i djecu u kazalištu, i<br />

stanovnike domova za starije osobe. A taj raspon primatelja velika je stvar.<br />

• Taj gitarist, Ante Perković, inače je autor jedne od meni najdražih<br />

pjesama Haustora "Skidaj se". Mogu li ju jednom naručiti, da ju<br />

odsvirate samo za mene?<br />

- Naravno da je Goli car za tu divnu pjesmu spreman. Baš smo ju nedavno<br />

opet pjevali u autu po Istri. Napisao sam nastavak tog teksta iz današnje,<br />

naše perspektive i čeka se samo zgodna prilika da Rundeku predložimo<br />

zajedničku izvedbu.<br />

25<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

O IZBORU VRHUNSKIH<br />

EUROPSKIH ROMANA<br />

VIKTORA ŽMEGAČA<br />

TAJNA VEZA IZMEĐU<br />

GOGOLJEVA ČIČIKOVA KOJI<br />

KUPUJE MRTVE KMETOVE I<br />

RIZIČNOG MEŠETARENJA<br />

BITCOINIMA<br />

piše: Neven Vulić<br />

snimka: Damjan Tadić / Cropix<br />

Malo je autora pred čijim<br />

znanjem rasprostrtim<br />

po tekstu osjetim takvo<br />

strahopoštovanje. Jedan od<br />

njih sasvim je sigurno akademik<br />

Viktor Žmegač, koji je prebacio devedesetu:<br />

teoretičar, germanist, povjesničar, muzikolog,<br />

predavač rođen je u Slatini 1929. godine. Nema<br />

smisla nabrajati dodijeljene mu nagrade ili njegove<br />

knjige, taj je popis predug.<br />

No ako njegovu intelektualnu veličinu treba<br />

sažeti, neakademski možemo ukratko reći da je<br />

Viktor Žmegač faca. U kulturnopovijesnoj tradiciji<br />

germanske i europske <strong>kulture</strong> pliva kao riba u vodi:<br />

jedan je od rijetkih ljudi koje Nijemci zovu da piše o<br />

njima. I to ne zato što nemaju svojih erudita.<br />

Najnoviji je doprinos autorovoj bibliograiji<br />

knjiga "Vrhunski europski romani po mom izboru".<br />

Naslov nam ne laže: nudi nam se osobni izbor<br />

jedanaest najdojmljivijih europskih romana. Upravo<br />

zbog Žmegačeva intelektualnog habitusa kopkalo<br />

me koje je knjige naposljetku odabrao - i iz kojih<br />

subjektivno-objektivnih razloga. A pogotovo zašto<br />

je na posljednjem mjestu roman "Karta i teritorij"<br />

notornog Michela Houellebecqa.<br />

Od Descartesova "mislim, dakle postojim" do<br />

današnjih nezdravih društvenih manifestacija<br />

Kierkegaardove skliske teze "subjektivno je istinito"<br />

zapravo je kratak povijesni put. Intuitivno nam<br />

je jasno da nam se subjektivnost (u užem smislu<br />

pristranost) upliće u svaki segment življenja, pa<br />

tako i u izbor najdražih romana.<br />

Filozof znanosti Thomas Kuhn ilustrirao je da<br />

svatko od nas živi u svom osobnom svemiru, koji<br />

mogu biti vrlo različiti ovisno o razini objektivne<br />

spoznaje: hvala Lavoisieru što znamo da je<br />

Priestleyjev "delogistonirani zrak" zapravo kisik,<br />

gorko hvala Oppenheimeru, ocu atomske bombe,<br />

što znamo da je ta naoko nadnaravna sila objašnjiva<br />

nuklearnom isijom. Baudelaire nam je pak široko<br />

otvorio vrata moderne estetike: i ono ružno može<br />

biti nesvakidašnje dojmljivo, prožeto elegancijom.<br />

Takve znanjem inducirane promjene u<br />

perspektivi ponekad naš pogled na realnost<br />

radikalno mijenjaju: i Žmegačev subjektivni izbor<br />

romana utemeljeno je pristran, skriva kanonska<br />

djela koja su stubokom promijenila poimanje<br />

književnosti same, ali i izvanknjiževne zbilje.<br />

Izbor se dijelom, naravno, zasniva i na osobnim<br />

uspomenama - pa i u "SMS esejima", objavljenima<br />

2010., Žmegač opisuje osmi razred i vožnju u<br />

osječkom tramvaju: svoj "nezaboravan" prvi susret s<br />

tekstovima Thomasa Manna.<br />

Prije ulaska u sadržaj ove knjige pokoja<br />

napomena: autor nije želio navoditi hrvatske<br />

romane da im ne učini nepravdu - "domaća<br />

književnost zahtijeva neovisan izbor"; mnogi<br />

romani na koje je pomišljao nisu izdržali sud<br />

vremena; no posebno je zanimljiv način na koji<br />

zeitgeist proviruje iz ovih tekstova.<br />

Nova Žmegačeva knjiga svjedoči i o našoj<br />

stvarnosti, dok posredno otkrivamo dio slagalice<br />

o autorovoj samonametnutoj korona-izolaciji.<br />

"Zbog današnjih prilika", zapisuje, nisu mu<br />

dostupni određeni prijevodi, pa autor mnogošto<br />

prevodi sâm. Nemogućnost pristupa određenoj<br />

bibliografskoj jedinici ili postojećem prijevodu<br />

zapravo je i trenutak samoće, jedan u nizu<br />

razasutih po tekstu.<br />

Tridesetak godina prije no što je Descartes<br />

napisao "Cogito, ergo sum", objavljen je prvi roman<br />

sa Žmegačeva popisa: "Bistri vitez Don Quijote"<br />

Miguela de Cervantesa, nesretnika koji je, nakon<br />

što su ga zarobili gusari i pošto je po povratku u

Španjolsku zbog određenih inancijskih postupaka<br />

odgulio pet godina u zatvoru, 1605. objavio prvi dio<br />

romana o zabludjelom vitezu.<br />

Danas je uvriježeno nekome sa smiješkom reći<br />

da se ponaša kao "Don Kihot", no iza komičnog<br />

rasterećenja scene gdje taj caballero napada<br />

vjetrenjače skriva se ozbiljna, posve aktualna<br />

borba između iluzije i zbilje - ali i ideala i okrutne<br />

stvarnosti: ovaj roman postaje tragedija čim<br />

odustanemo od donkihotovske nevinosti i<br />

proglasimo je čistim luđaštvom.<br />

Nakon toga, kako se smatra, prvog modernog<br />

romana zapadnog kruga slijedi prvi moderni<br />

građanski roman svjetske književnosti, kako<br />

Žmegač opisuje "Robinsona Crusoea" (1719.). Živo<br />

se sjeća svog prvog čitanja ("prije osamdesetak<br />

godina") priče o brodolomcu koji na pustom otoku,<br />

u blizini ljudoždera, uspostavlja vlastiti oblik<br />

civilizacije. Autor romana je puritanac, kod Daniela<br />

Defoea nema ni spomena spolnosti.<br />

Veliki J. W. Goethe, kojeg Paul Valéry uspoređuje<br />

s Protejem (grčkim bogom prorokom koji je<br />

mogao mijenjati obličje po želji), u "Srodnim<br />

dušama" (1809.) raspravlja o braku kroz napeti<br />

ljubavni četverokut i bračno odricanje. Jedan<br />

od najplodnijih francuskih pisaca, Honoré de<br />

Balzac, u romanu "Tridesetogodišnja žena" (1842.)<br />

pripovijeda o sličnoj konstelaciji: neadekvatnom<br />

bračnom odnosu, emotivnom ljubavnom trokutu<br />

i protagonistici Julie koja se također odriče<br />

mogućnosti izvanbračne veze.<br />

Gogoljevim "Mrtvim dušama", grotesknom<br />

remek-djelu iz 1842., posvećeno je najviše stranica u<br />

knjizi. Autor "Kabanice" u ovom romanu pripovijeda<br />

nam o Čičikovu koji se odlučuje na "kupnju pomrlih<br />

kmetova koji još nisu provedeni kao umrli" kako<br />

bi na njih digao kredit - što Žmegača neodoljivo<br />

podsjeća na današnje rizično mešetarenje<br />

bitcoinima - i tako nas vodi do Flaubertove<br />

"Gospođe Bovary" i 1857., famozne godine kad su<br />

i protiv Flauberta i protiv Baudelairea podignute<br />

optužnice zbog narušavanja javnog morala. Ema<br />

čita romantične romane (slična lektira kao i kod<br />

Cervantesova junaka, koji je pak čitao viteške) i<br />

upušta se u izvanbračne veze, no vrata njezine<br />

spavaće sobe, u okrilju "realističkog" pristupa<br />

stvarnosti - u ovom romanu ostaju čvrsto zatvorena.<br />

Impresivan roman "Zapisi Maltea Lauridsa<br />

Briggea" (1910.) Rainera Marie Rilkea, autora uvelike<br />

obilježenog Baudelaireovom pjesmom "Strvina",<br />

vodi nas luidnim i grubim tokom struje sjećanja<br />

dvjema vremenskim nitima, onom ondašnjeg<br />

Pariza i onom Malteova djetinjstva - tri godine<br />

prije prvog Proustova romana iz ciklusa "U potrazi<br />

za izgubljenim vremenom" i deset godina prije<br />

Joyceova "Uliksa".<br />

I na ovom primjeru prozire se dio senzibiliteta<br />

metode Viktora Žmegača: sklon je rodonačelnicima<br />

žanra, neupitnim knjiškim artefaktima. Primjercima<br />

koji su ponekom čitatelju ostali na popisu nikad<br />

pročitanih djela - i poziva nas da ih sad uzmemo u<br />

ruke. Ne ulazi uobičajenom akribijom u kontekst<br />

epohe, a biograiju autora spominje onoliko koliko<br />

smatra shodnim: ipak, pažljivi čitatelj primijetit će<br />

da se svaki pasus navezuje na skriveni dio cjeline,<br />

bilo na Žmegačeva vlastita tumačenja iz prijašnjih<br />

knjiga, bilo na ono što smatra općim mjestom, bilo<br />

na ono što će u knjizi tek doći.<br />

Treba napomenuti da su skrivene biografske<br />

i duhovne sveze odabranih autora ponekad<br />

neočekivane, nerijetko se ova djela intertekstualno<br />

isprepliću i jedna u drugima odjekuju na začudne<br />

načine, na što Žmegač upućuje zadovoljstvom<br />

revnog i strastvenog čitatelja. Naravno, autor<br />

se povremeno uzrujava nad neznanjem ili<br />

neadekvatnim angažmanom. Primjerice, navodi<br />

da ključni esej "Goethe kao mudrac" T. S. Eliota, o<br />

NA POČETKU LISTE 11 NAJDOJMLJIVIJIH<br />

EUROPSKIH ROMANA U IZBORU KORIFEJA<br />

HRVATSKE, ALI I EUROPSKE HUMANISTIKE<br />

OČEKIVANO JE "BISTRI VITEZ DON QUIJOTE"<br />

MIGUELA DE CERVANTESA. NO, NA POSLJEDNJEM<br />

JE MJESTU, POSVE NEOČEKIVANO, "KARTA I<br />

TERITORIJ" NOTORNOG MICHELA HOUELLEBECQA,<br />

ŠTO JE POSEBNO INSPIRIRALO SURADNIKA<br />

SVIJETA KULTURE<br />

Danteu, Shakespeareu i erotomanu Goetheu, "zbog<br />

krajnje nebrige urednika" nije uvršten u ediciji<br />

Vrhova svjetske književnosti posvećenoj - Eliotu.<br />

Nobelovac Thomas Mann zastupljen je<br />

"Čarobnom gorom" (1924.): vlastiti roman smatrao<br />

je "prilogom bogatoj tradiciji romana o duhovnom<br />

širenju obzora", dok Žmegač zapisuje da je to<br />

"epska proza o izikalnom protjecanju vremena,<br />

ali istodobno i o povijesnom vremenu". Uz priču o<br />

mladom Nijemcu Hansu Castorpu u planinskom<br />

sanatoriju mnoge vežu krasne uspomene:<br />

zanimljivo je kako s Ruskinjom Klavdijom<br />

Hans može komunicirati samo na francuskom.<br />

Seksualno je napeto, opaža Žmegač, no "nema<br />

detaljnijih opisa".<br />

Tek kod izbora romana "Strogo kontrolirani<br />

vlakovi" (1965.) Bohumila Hrabala (čija je<br />

ekranizacija u režiji Jiříja Menzela 1967. osvojila<br />

Oscara za najbolji strani ilm) dolazimo do teksta<br />

gdje se o spolnosti crnohumorno govori onako<br />

kako se i pristoji: blago, ali bez skanjivanja, kao o<br />

integralnom dijelu života.<br />

Genijalna je Hrabalova priča o<br />

Milošu Hrmi, pripravniku u<br />

željezničkom uredu: duhovito<br />

i snažno pripovijeda o 1945. i<br />

slabljenju nacista pred kraj rata.<br />

Roman se otvara spomenom Miloševe obitelji - i<br />

djedom, lijenim hipnotizerom u malom cirkusu,<br />

koji se prvi suprotstavlja nacističkom okupatoru,<br />

"nastojeći da snagom misli zaustavi tenkove", no<br />

onda ga tenk i pregazi. Akademik Žmegač, sukladno<br />

sadržaju djela, ovdje progovara drugačijim<br />

leksikom i poentira: notornu "seksualnu<br />

gimnastiku" prometnika Hubičke s nepoznatom<br />

ženom u šefovoj sobi opisuje kao trenutak kad je<br />

"prometnik povalio onu golu damu".<br />

"Limeni bubanj" (1959.) nobelovca Güntera<br />

Grassa snažno je obilježio drugu polovicu 20.<br />

stoljeća. Filmska adaptacija u režiji Volkera<br />

Schlöndorfa 1980. također je osvojila Oscara, a<br />

Grass je prvo šezdesetih izazvao sablazan sadržajem<br />

romana, a početkom novog stoljeća priznanjem da<br />

je bio unovačen u Wafen-SS.<br />

Ovakav izbor, uokviren Houellebecqom,<br />

nužno otvara pitanja vlastitog izbora najboljih<br />

romana svakog pojedinog čitatelja, ali je pritom<br />

i izvanredan prečac - transverzala cjeloživotnim<br />

knjiškim iskustvom profesionalca teškog kalibra,<br />

poziv na povratak kanonskim djelima. Valja<br />

klasike ranijeg datuma usporediti s današnjim<br />

stanjem civilizacije i iznova uvidjeti njihove<br />

proročanske segmente.<br />

Ako govorimo o proročanskom, Houellebecq<br />

je svakako interesantna biljka. Njegov roman<br />

"Pokoravanje" (2015.), koji samim naslovom<br />

govori o skorom muslimanskom pokoravanju<br />

Francuske, dodatno je dobio na popularnosti<br />

zbog bizarne činjenice da je objavljen na isti dan<br />

kad su islamski radikali napali redakciju satiričkog<br />

"Charlie Hebdoa".<br />

Goncourtom nagrađeni "Karta i teritorij" (2010.)<br />

posljednji je Žmegačev odabir, zbog čega sam<br />

odmah naćulio uši. Taj roman obilježava period<br />

kad je Houellebecq prestao javno napadati članove<br />

Goncourtove akademije, povukao se iz javnosti,<br />

a potom najprestižniju francusku književnu<br />

nagradu i dobio. Zasluženo? Svakako, ali zanimalo<br />

me kako to Žmegač tumači u okviru svog prilično<br />

ekskluzivnog izbora.<br />

Doista su efektni Houellebecqovi motivski<br />

spletovi slikarstva, fotograije i književnosti, i<br />

način na koji je sebe, Michela Houellebecqa, uveo<br />

kao istoimeni lik u roman, a zatim se, opisan kao<br />

depresivni alkos, prepustio rukama krvoločnog<br />

ubojice koji ga je skupa s njegovim psom izrezao<br />

laserom na šnite i posložio ih po podu u stilu<br />

bečkog body-arta i Jacksona Pollocka.<br />

Žmegač tumači da je ovaj roman "nov oblik igre<br />

ikcijom" - unikum je način na koji autor sâm sebe<br />

u njega uvodi i potom samoubija. Očigledna je<br />

narativna alogičnost "suicida pisca koji ne prestaje<br />

pripovijedati" i tu se nazire književnokritički<br />

izazov - temeljno je pitanje sama mogućnost<br />

pripovijedanja.<br />

Predstavljeni izbor romana vraća sjećanja:<br />

odabrani Houellebecqov roman bio je, igrom<br />

slučaja, predmet mog prvog kritičarskog teksta. U<br />

kontekstu novih saznanja - žao mi je što za slikara<br />

Thomasa Colea, možda i najpoznatijeg američkog<br />

pejzažista 19. stoljeća, nisam čuo na vrijeme - kad<br />

sam prvotno pisao o romanu "Karta i teritorij".<br />

Rođen 1801. nedaleko od današnjeg<br />

Manchestera, Cole sa 17 emigrira u Ameriku.<br />

Uskoro seli u gotovo netaknuto podnožje planine<br />

Catskill i promatra što ondje čini okrutna ljudska<br />

ruka. U doba kad mlado američko društvo još<br />

traži svoj identitet, ovaj samouki slikar nudi viziju<br />

onoga što treba očuvati - portretira veličanstvenu<br />

američku divljinu.<br />

Coleov impresivni ciklus "Tijek carstva" (1833.-<br />

36.) u pet slika pokazuje razvoj civilizacije. Na<br />

prvom platnu idila, primitivna lovačka zajednica<br />

u netaknutom zelenom edenu; u zenitu -<br />

očaravajuća pseudoantička arhitektura i naslada<br />

orgije; u četvrtom dijelu ciklusa plamen guta sve<br />

pred sobom - uništenje, silovanje, bratoubilački<br />

rat. Nadahnuto stihovima Lorda Byrona: "Isprva<br />

sloboda potom slava - što trune pod bogatstvom,<br />

porokom, korupcijom…"<br />

Na petoj, posljednjoj slici sve je opustošeno.<br />

Ljudi više nema. Mrtvi su. Megalitske mramorne<br />

strukture s kolonadama zjape prazne, nestaju pod<br />

bršljanom i gustišem. No za ovog slikara nestanak<br />

civilizacije i povratak vegetacije nije nikakva<br />

tragedija. Dapače, u sretnom večernjem spokoju<br />

posljednjeg platna vidi se da priželjkuje čovjekovo<br />

nestajanje s lica zemlje.<br />

Uvjeren sam da je Houellebecq na kraju "Karte<br />

i teritorija" iskoristio upravo tu, posljednju scenu<br />

iz Coleova ciklusa. Očito je, Houellebecqov<br />

roman završava u dlaku istom idejom: potpunom<br />

pobjedom vegetacije koja će požderati i našu<br />

civilizaciju. Ali prvo one koji ne čitaju.<br />

Iz kontinuiteta vizura odabranih romana<br />

možemo nazrijeti određene društveno-povijesne<br />

tendencije. Jedna od njih odnosi se na literarni<br />

prikaz intimnog dijela naših života: ignoriranjem<br />

tijela počinjemo, plaho prispijevamo do erotskih<br />

aluzija, potom i do izravnog spomena seksa, a na<br />

kraju, u naše doba, udaramo glavom u zid.<br />

U suvremenost tako ulazimo posredstvom<br />

romana "Karta i teritorij", što je mjesto dvostruka<br />

zločina: Houellebecq ne ubija samo sebe, već i svom<br />

protagonistu Jedu Martinu ukida ikakvu mogućnost<br />

intimne sreće, što može biti gore od smrti.<br />

Dotad je francuski autor s idejom ostvarenja<br />

ljubavi barem koketirao. Tugaljive su scene kad<br />

saznajemo da je Jedova prva djevojka naplaćivala<br />

dodatnih 100 eura za analni seks: dok su hodali,<br />

zarađivala je kao escort-dama. A još je tužnije što<br />

je kod tendencioznog Houellebecqa nemušti seks<br />

opće mjesto, dok je vjerojatnost ostvarenja bliskog<br />

odnosa na apsolutnoj nuli.<br />

Od Cervantesa do meni neočekivanog<br />

Houellebecqa, kratkim i snažnim crtama Viktor<br />

Žmegač skicirao je duhovni razvoj Europe<br />

niskom od 11 vrhunskih romana. Premda je već<br />

u predgovoru za sobom zatvorio vrata polemike<br />

čim je naglasio da je ovo subjektivan izbor, ovdje<br />

kontroverze nema: tek autorova želja da osvjetla<br />

skrivene fasete najmilijih mu kanonskih autora, što<br />

čini strastveno i efektno.<br />

27<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

28<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

BORIS ŠKIFIĆ<br />

Pisac bi trebao biti poput sjene:<br />

što si više u javnosti, to je tvoj<br />

roman manje važan<br />

razgovarao: Sandro Pogutz<br />

snimka: Jakov Prkić / Cropix

Možda najpopularniji profesor u Splitu, koji predaje književnost i koji među svojim učenicima<br />

ima kultni status, objavio je roman "Pisma iz Vinogradske", u kojem se bavi događajem koji mu<br />

je obilježio život - kao mladić tri je godine proveo u bolnici na odjelu urologije<br />

B<br />

oris<br />

Škiić (1957.) vrlo je omiljen, možda i najpopularniji,<br />

profesor u Splitu gdje predaje hrvatski jezik u Drugoj<br />

jezičnoj gimnaziji. Među svojim bivšim i sadašnjim učenicima<br />

uživa gotovo kultni status, a sad je zaigrao va banque kao<br />

književnik. Nije mu svejedno: o nekim piscima i književnim<br />

djelima sudi strogo, ima vrlo decidirane stavove, a sad se i sam izlaže prosudbi<br />

kritike i čitateljske publike svojim bolničkim romanom "Pisma iz Vinogradske"<br />

u izdanju Hena Coma.<br />

Bez da "spoilamo", treba tek reći da je djelo ikcijsko, ali ipak utemeljeno na<br />

osobnom piščevu iskustvu iz njegovih ranih dvadesetih kad je Škiić zamalo umro<br />

i čak tri godine proveo kao pacijent na Urologiji u Vinogradskoj bolnici. Više nego<br />

dovoljno da mu udari formativni pečat i pruži dubok uvid u jedan zasebni život koji<br />

pulsira iza bolničkih zidova. Zapravo, u brojne živote. I smrti, naravno. Glavni lik ih<br />

dočekuje i ispraća, žive ili mrtve, i bilježi njihove priče, a nijedna zapravo nije glavna.<br />

Posve je razumljivo da je upravo ovaj roman Borisu Škiiću prevažan. Kao<br />

profesor potpuno je ostvaren, a kao pisac je, kako sam kaže, "nitko i ništa", dosad<br />

neprepoznat. A nije debitant: objavljene su mu zbirke priča "Adios amigos" (2013.),<br />

"Let leptira" (2008.) i opsežni zavičajni roman "Priča o četiri čempresa" (2003.). Pisao<br />

je i drame i pjesme. No, sada sva prethodna djela na neki način odbacuje i smatra ih<br />

tek pripremom, traženjem poetike za "Pisma...", koja su 2016. bila ušla u inale V.B.Z.-<br />

ova natječaja za roman godine.<br />

Kako sad to, pitam ga, jer je prije desetak godina za svoju prvu knjigu<br />

samouvjereno izjavio da je to "krasan roman koji će trajati kao i čempresi - vječno".<br />

- I mislio sam to - priznaje - ali shvatio sam da je sve što sam dosad napisao<br />

bio tek put k nečemu drugom, traženje stilskog postupka, svoje poetike. Čovjek<br />

se rodi s talentom, ali stil stvara. Bez stvaranja stila nema dobre književnosti, ni<br />

umjetnosti uopće. "Čempresi" su roman od 500 stranica i tu je napisano svega i<br />

svačeg. Usporedba je bila zavodljiva jer čempresi traju vječno, ali moj roman ipak ne.<br />

Taj moj roman nitko nije niti pročitao, nitko nije obratio pažnju na njega i shvatio<br />

sam kako bi bilo bolje da sam ga uništio. Umjetnost koja ne traje - ne postoji. Kome<br />

je to napisano, meni? Da, meni je to napisano, da bih stvorio stil, poetiku. Mislim da<br />

je roman "Pisma iz Vinogradske" napisan unutar te poetike prema kojoj sam išao,<br />

"Pisma..." doista mogu potpisati.<br />

• Kakva je to poetika?<br />

- S "Pismima..." je točno naznačeno kakva. Čitatelji bi sigurno bili prepoznali<br />

"Čemprese" da je to umjetnost. Smatram da je pisanje književnosti iz hobija<br />

najobičnija gluparija, a ono prije, čini mi se, kao da je bio moj hobi uz učiteljstvo.<br />

Cijelo jedno ljeto pisao sam "Čemprese" zatvoren u jednoj sobi i mislio sam da je to -<br />

to, ali nije. Došao sam do spoznaje da sam s prijašnjim knjigama išao k poetici koja bi<br />

mogla biti umjetnost, a to je - poetika čipke. Ja sam sto posto u toj poetici. Hoću li je<br />

ikad promijeniti, ne znam, ali ona je zasad to - čipka.<br />

• Kako biste je deinirali, tu poetiku?<br />

- Kao pašku čipku s mnogo različitih motiva unutar nje. Kad joj staneš blizu,<br />

ne vidiš ništa dok se ne odmakneš. A kad se odmakneš, kao od slike koju si gledao<br />

izbliza, a nisi je razumio, tek tada vidiš da su svi ti detalji ukomponirani u jednu ideju<br />

i ta poetika me opčinjava. Volim imati puno likova i njihovih<br />

zasebnih priča. I tek kad pročitaš sve, kad se odmakneš, a<br />

možda moraš pročitati još jednom, vidiš da je to - čipka. Tako<br />

pišem i drame. Nitko neće moje drame izvesti jer u njima<br />

je masa likova, masa glumaca. Ne podnosim dva lika, to me<br />

užasava, to je strašno dosadno. Pogotovo u romanu. Koga to<br />

zanima - psihologija nekoliko likova? Roman zahtijeva dubinu,<br />

širinu, tu čipku koju nosiš u sebi i koja će ostati vječno na tvom<br />

zidu. Ako ta čipka ne ostane na njemu, ako je ne poželiš svako<br />

jutro pogledati, to nije umjetnost.<br />

• Tako sam i ja, čitajući, pokušao uhvatiti nit, ali u "Pismima<br />

iz Vinogradske" doista je spletena hrpa niti. Zaveo me početak<br />

s vriskanjem djevojke koju glavni lik čuje iz susjedne hotelske<br />

sobe, u kojoj nije bila sama. Očekivao sam da će se barem<br />

jedan od tri lika iz te sobe poslije pojaviti u bolnici, da će doći do nekog razrješenja,<br />

kao u krimiću, ali onda sam se utopio u toj bolničkoj gomili... Već sam to ocijenio<br />

kao manu, ali onda sam shvatio, tek na kraju, da tu razrješenja nema, niti ga<br />

treba očekivati.<br />

- Da, taj početak je ostao visjeti u zraku i mogao bi se ne svidjeti. Međutim, to je<br />

kao uvertira u operu, koja kao forma ne može bez uvertire. Bilo mi je mučno početi<br />

odmah s bolničkim ambijentom, staviti čitatelja odmah in medias res u bolnicu.<br />

Kad ga staviš odmah u bolnicu - užas, odmah makne knjigu. Stoga sam stavio još<br />

gori užas od bolnice, da se pripremi na ono što ga čeka jer će ući u bolnicu gdje ljudi<br />

umiru ni krivi ni dužni, nevini. Djevojka koja urla cijelu noć u susjednoj hotelskoj<br />

sobi mogla bi sutra, vrlo izvjesno, završiti u bolnici. To na neki način pripremi<br />

čitatelja na to da ga vodim u bolnicu. Tako da ta epizoda nije povezana s nastavkom<br />

romana, ali zapravo jest. Ona dočarava što ga čeka, a čeka ga užas koji uopće nije<br />

užas sam po sebi, nego priča o životu izvan bolnice. Taj uvod je i nagovještaj moje<br />

bolesti, s prvim njezinim znakovima nakon što sam se vratio iz Osijeka gdje sam<br />

cijelu noć slušao urlanje te djevojke iz susjedne sobe.<br />

• Govorite kao da se to stvarno dogodilo...<br />

- To i jest autentična epizoda, iako ništa drugo u romanu nije doslovce uzeto<br />

iz stvarnosti, on je sto posto ikcija. Naravno, kad imaš toliko mnoštvo likova,<br />

da će u nekog od njih biti i ponešto od ljudi koje si sreo. Ali, neki od tih likova su<br />

počeli živjeti nekim svojim životom koji je i mene iznenadio. Tako sam bio zamislio<br />

potpuno drukčiji kraj romana, ali shvatio sam da glavni lik to ne želi, da on želi<br />

Kad vam kao piscu<br />

aspirantu kažu da čitate<br />

da biste pisali, ja kažem:<br />

"Nemojte čitati. Ili - čitajte<br />

malo." Apsolutno<br />

negirajte sve da biste<br />

stvorili nešto<br />

sasvim drukčije. Opirao sam se, ali on mi je svaku večer govorio: "To ćeš mi napraviti<br />

i ništa drugo!"<br />

• Radnja svakako nije linearna i ništa se ne dogodi do kraja, a zapravo se dogodi<br />

nevjerojatno puno priča u jednom izdvojenom svijetu.<br />

- U vakuumu, to je vakuum.<br />

• Ali je na neki način i fantastika jer teško možeš zamisliti da netko bude deset<br />

godina u bolnici ako baš ne čeka da se probudi iz kome.<br />

- Da, ali bio sam tri. I bio sam u komi, dvadeset dana, na rubu smrti. Imao sam<br />

deset operacija na Urologiji. Samo sam nekoliko puta nakratko izašao, onako, da<br />

se malo odmorim. Nego, rekli ste da nemam linearnu radnju... Pa, linearni roman je<br />

dosadan roman, katastrofa je kakvi se romani pišu...<br />

• Po vama je onda i Agatha Christie katastrofa ili bilo koji drugi vrhunski krimić?<br />

- Krimi roman nije umjetnost, to je druga priča. U linearnom romanu poželiš<br />

na njegovoj polovici da napokon netko umre. Ili da dobije menstruaciju, kao u<br />

jednom našem poznatom romanu... da sad ne apostroiram. To od "Pisama iz<br />

Vinogradske" ne možete očekivati. Neće se ništa dogoditi! Što se ima u životu<br />

dogoditi?! Pa, gotovo nikome život nije zabavan ukupno petnaest minuta i sad tu<br />

imaš jedan lik za kojeg umišljaš da će on svašta doživjeti. Život je bezvezarija, u<br />

životu stalno tražiš nešto, a znaš da uglavnom ničega neće biti. Dok se ne pomiriš s<br />

tim, nesretan si čovjek.<br />

• Zašto uopće imate pisma u naslovu kad nije riječ o epistolarnoj literaturi?<br />

Zavodite čitatelja na krivi trag već u naslovu, potom u uvodu, da bismo onda<br />

očekivali razvoj nekih priča koje odmah smjenjuju neke druge u toj vašoj "čipki"...<br />

- Sve u ovom romanu je navođenje čitatelja na nešto krivo da bi na kraju u<br />

njemu kao cjelini pronašao sebe. Ne mene. Teško da se u toj gomili nećete pronaći,<br />

prepoznati se u nekom od likova. A onda se odmaknete, kao što sam rekao, i<br />

shvatite - pa to je cijeli jedan svijet. Pokušao sam da čitatelji doista budu zavedeni<br />

na krivi trag, da odu u bezdan i onda shvate: "Pa da, tu sam i ja!" Ako bar tisuću<br />

čitatelja ne uspije u tome naći svoj svijet, onda nisam ništa napravio, pa makar to<br />

zvučalo kao loskula.<br />

• Često u romanu spominjete smrad, raspadanje, rane koje nikako da se zatvore.<br />

Možda prečesto. Kao metaforu ili snažan naturalistički efekt?<br />

- To je metafora koja me progoni - ne iz bolnice, nego iz života u kojem svi imamo<br />

svoje rane koje nikad neće zacijeliti. Život je tragična priča u kojoj možeš naći smisao<br />

i biti sretan. I to je bit te priče: budi sretan što si živ, koliko god rana boli. Doista,<br />

svijet oko nas je smrad. Okrenimo se oko sebe - okruženi smo ubijanjem, klanjem,<br />

umiranjem, molimo se nekom svom bogu da bismo se spasili, a zapravo lažemo sami<br />

sebe. Da, to što ste spomenuli je metafora.<br />

• Biti u svojim dvadesetima tri godine u bolnici - to te označi zauvijek. Ali, zašto<br />

tek sad to izbacujete iz sebe?<br />

- To je toliko važno u mom životu, i ti likovi su toliko bitni, da sam se bojao da to<br />

ne izvedem loše. Početi o tome pisati nije bilo jednostavno. Odlučio sam se na to jer<br />

sam ipak došao do poetike koju sam tražio. A sve je vodilo k tome da ta poetika bude<br />

smještena u bolnicu. I svaki idući roman bit će građen na poetici čipke.<br />

• S ovim ste uletjeli u vrlo zahvalan kontekst. Bolnički roman... kao da<br />

ste ga tempirali.<br />

- To će me očito proganjati, ali kad sam ga pisao, nije bilo<br />

pandemije, nije bilo potresa, rata, ničega od toga, nisam hvatao<br />

duh vremena. Ne mislim da sam bio vizionar. To je zapravo moj<br />

svijet, moja duša, slučajno se dogodilo to poklapanje.<br />

• Ali, zar bolnica kao metafora - da parafraziramo Susan<br />

Sontag - ne označava svijet kakav je trenutačno, kao da smo svi<br />

u tom vakuumu koji ste spomenuli?<br />

- Jeste, svi ste... svi smo u vakuumu koji je poput bolnice<br />

u mom romanu. <strong>Svijet</strong> doista već nekoliko godina napeto<br />

iščekuje ishode, rasplete... Kažem, nisam hvatao duh<br />

vremena, ali naletjet će svaki moj roman na duh vremena<br />

jer je univerzalan, za sva vremena, ako je umjetnost.<br />

Međutim, živimo u svijetu u kojem je književnost, naročito<br />

u Hrvatskoj, sama sebi svrha. Svi pišu - sebe! Što je njima, koji im je bog, jesu li<br />

poludjeli? <strong>Svijet</strong> oko njih se urušava, a književnost se svela na intelektualno-stilski<br />

postupak, na snobizam.<br />

• Ajme, nećemo valjda sad u novinama - u našoj maloj Hrvatskoj - o hrvatskim<br />

piscima kojih ima zaposlenih u svim novinama?<br />

- Nećemo, ali ajmo ovako... Književnost u Hrvatskoj, ako ćemo o tome govoriti,<br />

uvijek ima nekog tutora. Naši pisci kao da ne mogu opstati bez nekog tutora. Za<br />

fantastičare je to bio Borges, oni bez njega nisu mogli disati, sve je bio Borges. Onda<br />

je nastupio Carver i svi književnici u Hrvatskoj bili su mali Carveri. Rezali, rezali,<br />

rezali... i na kraju ostali skraćeni. Bila je tu i proza u trapericama, koju je bolje i ne<br />

spomenuti. Po meni, to ništa ne valja. U posljednje su vrijeme opsjednuti Fincem<br />

Tommijem Kinnunenom - svi pišu o majkama, očevima, djedovima, pradjedovima,<br />

opsjednuti su svojom biograijom. Tutor im je Kinnunen, njegova trilogija koju je<br />

objavila upravo moja izdavačka kuća. To je sad hit.<br />

• A Knausgaard? Mislim da je još bolji primjer njegova "Moja borba", još<br />

pomodnija... Ali, ne možete reći da je to loša književnost.<br />

- To je odlično, ali ja se užasavam tog trenda. Kad vam kao piscu aspirantu kažu da<br />

čitate da biste pisali, ja kažem: "Nemojte čitati. Ili - čitajte malo." Nemojte dopustiti<br />

da nešto utječe na vaš svijet i apsolutno negirajte sve da biste stvorili nešto.<br />

• Knjiga je upravo izašla, trebalo bi je promovirati, a našao sam u jednom<br />

vašem davnom intervjuu da prezirete književne promocije. Kako ćete to<br />

objasniti svom izdavaču?<br />

29<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

30<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Naši pisci kao da ne mogu opstati bez nekog tutora. Za fantastičare je to bio Borges, oni bez njega<br />

nisu mogli disati. Onda je nastupio Carver i svi u Hrvatskoj su bili mali Carveri. Rezali, rezali, rezali...<br />

i na kraju ostali skraćeni. Prozu u trapericama bolje je i ne spomenuti. Po meni, to ništa ne valja<br />

- Objasnio sam mu već. Inače, smatram da bi pisac trebao biti sjena. Siguran sam:<br />

što si više u javnosti, to ti roman više gubi na važnosti. Ali, takvo je današnje vrijeme -<br />

ako se ne promoviraš, tko će to pročitati? Kad ti je izdavačka kuća izdala roman koji<br />

ti nitko do tog trenutka nije htio izdati, kad je taj roman bio u opasnosti da nestane,<br />

onda moraš biti korektan. Ja sam korektan prema Jagni Pogačnik i Uzeiru Huskoviću<br />

iz Hena Coma. Da nije njih, taj roman nikad ne bi izašao, i to treba poštovati jer su<br />

napravili jednu moćnu stvar za mene.<br />

• Kako to da ga nije izdao V.B.Z.? Ipak ste ušli u inale njihova natječaja... s<br />

koliko još romana?<br />

- Ušlo nas je šest od osamdeset poslanih. Nisam pobijedio, a bio sam siguran<br />

da sam napisao najbolji roman na svijetu. Mrzim prosječnost - ili sam najbolji, ili<br />

me nema. Pretpostavio sam da će mi iz V.B.Z.-a javiti da im se roman sviđa jer sam<br />

ipak ušao u inale i da će ga objaviti. Ništa ne javljaju. Čekam... Oni se ne javljaju.<br />

Pošaljem mail glavnom uredniku koji ne odgovara. Kažem - gotovo je, to ne valja.<br />

Ali, opet mislim da će neke izdavačke kuće primijetiti da to vrijedi. Pošaljem roman<br />

svim izdavačkim kućama - nitko mi se ne javlja. Jednog ljeta vratim se sa Zverinca i<br />

gledam što se sve objavljuje, uvjeren da je moj roman deset puta bolji. I pošaljem<br />

ponovno svim izdavačima - ovaj put dva romana. Nitko se ne javlja... Prošle su<br />

godine od natječaja, ne dani, kad dobijem mail od Jagne Pogačnik, utjecajne<br />

kritičarke i urednice u Hena Comu, koja je čak bila u žiriju V.B.Z.-ove nagrade, i piše<br />

na kraju: "Nadam se da se niste nekom drugom obećali". Kako da ne! Kome da se<br />

obećam? Povezala me s Uzeirom Huskovićem, dogovorimo se za oba romana da<br />

idu, potpišemo ugovor. I sad ću tražiti ljubav od čitatelja kao što sam tražio ljubav s<br />

učenicima. Ako se to ne dogodi, osjećat ću se ponovno jadno i bijedno i reći: "Bolje<br />

da sam ga ipak uništio". Uvijek će mi ostati moj Zverinac i ribarenje za utjehu.<br />

• Stalno vam govore da ste izvrstan profesor, a vi biste htjeli da vam kažu da ste<br />

genijalni pisac...<br />

- Htio bih, ali nisam. I, eto, napokon je netko rekao da je to dobro i ja sad moram<br />

biti korektan. A da sam neka faca, otišao bih na svoj rodni otok i rekao: "Izvolite,<br />

radite vi što hoćete, ali ja sam u sjeni, ja ne postojim". Kao što je napravio Salinger.<br />

Ali, nisam faca. Tko zna za mene? Ja sam nitko i ništa kao pisac. Zahvaljujući njima<br />

počeo sam postojati, a što će od toga biti - nemam pojma.<br />

• Ako sam dobro shvatio, niste niti pisali da se proslavite?<br />

- Ne, ne, ne... Ne poznajem osobno nijednog književnika, ne umrežavam se,<br />

užasavam se Društva književnika Hrvatske... Samo kad bi netko uperio pištolj u<br />

mene, možda bih ušao u njega.<br />

• Kažete da ste kao pisac nitko i ništa, dok kao profesor imate, reklo bi se, svoj<br />

kult. Neki vaši učenici proglasili su se - škiićistima...<br />

- Ne sjećam se koja je to točno generacija maturanata bila, ali kad su odlazili, rekli<br />

su mi: "Profesore, mi odlazimo, ali znate li što ste vi stvorili?" Pitam ih - što. "Novi<br />

pokret." Koji pokret? "Škiićizam. Mi smo škiićisti, a škiićizam je vjera u poštenje,<br />

dobrotu i istinu". To je njihovo sveto trojstvo.<br />

• Jeste li stvarno hodali po klupama dok ste predavali, kako sam negdje pročitao?<br />

- Jesam, da, prvi put kad sam tumačio Tadijanovića.<br />

• Zašto?<br />

- Jer je toliko dosadan i bezvezan pjesnik, iako su u Akademiji svi doživljavali<br />

orgazam na njega. Hodao sam po klupama, a učenici su uživali i shvatili Tadijanovića.<br />

Istina, penjao sam se na klupe još dok sam predavao u osnovnoj školi, a poslije su mi<br />

i srednjoškolci tražili da im to pokažem...<br />

• Kao Robin Williams u ilmu "Društvu mrtvih pjesnika"...<br />

- Da, istina, ali nisam to kopirao, mislim da je to bilo prije ilma ili barem prije<br />

nego što sam ga ja gledao.<br />

• S takvom posvećenošću svojoj vokaciji učitelja, bojite li se mirovine kada će<br />

učenici nestati iz vašeg života? Osjećate li neku vrstu predumirovljeničke tjeskobe?<br />

- Kad odem u mirovinu, vjerujte mi, isti trenutak zaboravit ću sve. Otići ću na<br />

otok, na more i udisati zrak. Možda ponekad svratim u Split, nemam pojma... Ali, ono<br />

što sam radio u školi za mene više neće postojati. U životu moraš znati kad je kraj. A<br />

ovo je kraj. Posljednjeg radnog dana ja ću na neki način umrijeti. Bolno će to biti, ali<br />

ću se nasmiješiti i okrenuti nekom sasvim drugom životu, pa što bude...<br />

• Rekli ste da ćete ipak možda navratiti u Split. U njemu ste proveli više od pola<br />

života, ali ste negdje izjavili da se nikad u njemu niste osjećali prihvaćenim. Imate li<br />

još takav osjećaj?<br />

- Da, ja sam strano tijelo u Splitu, ja ovdje postojim samo u svijetu svojih učenika.<br />

• Možda se niste sami dovoljno potrudili udomaćiti, umrežiti...<br />

- Čim si umrežen, netko ulazi u tvoj intimni svijet. Treba to izbjegavati. Kako<br />

je rekao Voltaire, najsretniji si kad imaš svoj vrt koji obrađuješ. Split je meni drag<br />

grad, i to sam pokazao preko svojih učenika, ali meni Split duhovno ništa ne znači.<br />

Podsvjesno, kad idem nešto pisati, ja nikad ne vidim Split kao grad u kojem nešto<br />

stvaram. To je isključivo Zverinac, moj rodni otok, i Zagreb u kojem sam proživio<br />

neku mladost, kakvu-takvu. I to me odredilo. Split me nije odredio.

ZAGREB CLASSIC<br />

OPEN AIR<br />

Festival otvara ukrajinska violinistica Anastasiya<br />

Petryshak ( na slici gore je s Andreom Bocellijem), a<br />

publiku će zabavljati i francuska kantautorica mlađe<br />

generacije Joyce Jonathan (lijevo). Foto Proimedia<br />

31<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Ljubitelji klasične glazbe moći će<br />

ponovno doći na svoje krajem lipnja<br />

u Zagrebu. Naime, vrhunski svjetski<br />

i hrvatski glazbenici od 23. do 29.<br />

lipnja dolaze na Zagreb Classic open<br />

air te će za Zagrepčane i njihove goste izvoditi<br />

najbolje od glazbene klasike, i to na jedinstvenoj<br />

pozornici pod zvijezdama na jednom od najljepših<br />

zagrebačkih trgova, Trgu kralja Tomislava. Izvodit će<br />

se djela hrvatskih i svjetskih skladatelja, a nastupat<br />

će glazbenici potvrđeni na prestižnim svjetskim<br />

pozornicama. Svi su koncerti besplatni, a njihova je<br />

posebnost u tome što se ne održavaju u dvoranama,<br />

već na otvorenome. Inače, Zagreb Classic open air<br />

održava se od 2016. godine, a među umjetnicima i<br />

ljubiteljima glazbe uživa kultni status.<br />

Na ovogodišnjem izdanju festivala nastupit<br />

će violinisti Anastasiya Petryshak i Francesco<br />

Manara, sopranistica Cristina Mosca, kantautorica<br />

Joyce Jonathan, ansambl Cameristi della Scala,<br />

Zagrebačka ilharmonija, ansambl Hrvatskog<br />

narodnog kazališta, solisti i zbor Gradskog<br />

kazališta Komedija, Jazz orkestar Hrvatske vojske,<br />

dirigenti Marcello Rota, Paolo Spadara Munitta<br />

i Davor Dropuljić, skladatelj i glazbenik Tonči<br />

Huljić i glazbenica Hana Huljić Grašo, pjevač i<br />

glumac Adalbert Turner Juci i drugi. Posebna<br />

će večer biti posvećena izvanrednom opusu<br />

i jubilejima skladatelja Alija Kabilja, koji je<br />

svojim glazbenim djelovanjem i svevremenskim<br />

mjuziklima obilježio glazbenu scenu.<br />

Festival otvara Ukrajinka Anastasiya Petryshak.<br />

Pred zagrebačkom publikom ova poznata<br />

violinistica nastupa uz operu Hrvatskog narodnog<br />

kazališta pod ravnanjem u svijetu cijenjenog<br />

talijanskog dirigenta Paola Spadara Munitta.<br />

Vrhunska<br />

klasika<br />

pod vedrim<br />

nebom od 23.<br />

do 29. lipnja<br />

Koncerti se održavaju na jedinstvenoj pozornici pod<br />

zvijezdama, na jednom od najljepših zagrebačkih<br />

trgova, Trgu kralja Tomislava<br />

Željko Puhovski / Cropix<br />

Petryshak od 15. godine surađuje s Andreom<br />

Bocellijem, na čijim je brojnim koncertima<br />

gostovala u Italiji i inozemstvu. Gostuje na<br />

najpoznatijim glazbenim pozornicama u Europi,<br />

kao i u SAD-u, Južnoj Koreji, Saudijskoj Arabiji,<br />

Libanonu i Južnoafričkoj Republici.<br />

Idućeg dana publika Zagreb Classica će<br />

pod ravnanjem maestra Dinka Appelta imati<br />

priliku poslušati brojne soliste te orkestar i<br />

zbor Gradskog kazališta Komedija, s kojim je<br />

umjetničko djelovanje Alija Kabilja neraskidivo<br />

vezano. Ovaj hrvatski skladatelj, dirigent i aranžer<br />

skladao je glazbu za brojne ilmove i televizijske<br />

serije te je autor mnogih popularnih skladbi i<br />

šansona. Taj je iznimni autor najviše zapažen<br />

kao začetnik zagrebačke škole mjuzikla. Upravo<br />

se u ovoj godini obilježavaju veliki jubileji<br />

maestra Kabilja: 60. obljetnica umjetničkog<br />

rada, 85. godina života te 50. obljetnica njegova<br />

legendarnog mjuzikla "Jalta, Jalta", čije poruke<br />

možda nikada nisu aktualnije nego danas.<br />

Tonči Huljić i Hana Huljić Grašo na scenu<br />

stupaju trećeg dana Festivala, a predstavit će svoje<br />

djelo pod nazivom "Misa Mediterana".Radi se o<br />

jedinstvenoj kombinaciji duhovne i pop glazbe.<br />

"Misa Mediterana" kreirana je po svim postulatima<br />

liturgijske mise te je svojevrsni spoj mjuzikla i<br />

klasičnog kršćanskog obreda. Praizvedena je lani<br />

na Splitskom ljetu.<br />

Nakon domaćih snaga zagrebačku će publiku<br />

zabavljati francuska kantautorica mlađe<br />

generacije Joyce Jonathan, koja je zapažena zbog<br />

svojih pjesama snažne individualnosti i lirske<br />

emotivnosti. Njezin koncert održava se u sklopu<br />

francuskog predsjedanja Europskom unijom.<br />

Prethodit će mu dodjela nagrada za višejezično<br />

natjecanje glazbenih spotova u organizaciji<br />

Francuskog instituta i njegovih europskih<br />

kulturnih partnera u Hrvatskoj.<br />

Zagrebačka će publika moći uživati u još<br />

jednom izvanrednom glasu, onom sopranistice<br />

Cristine Mosce, koja je pjevala je u mnogim<br />

opernim kućama te je nagrađivana na glazbenim<br />

natjecanjima. Publika Zagreb Classic open<br />

aira čut će ju u interpretaciji najljepše ilmske<br />

glazbe koju će izvoditi Zagrebačka ilharmonija,<br />

orkestar 150-godišnje tradicije kojim će ravnati<br />

dirigent Marcello Rota, cijenjen na najpoznatijim<br />

europskim i svjetskim pozornicama.<br />

Adalbert Turner Juci i Jazz orkestar HV-a<br />

nastupaju 28. lipnja. Ovaj glumac i pjevač izvodit<br />

će popularne pjesme Franca Sinatre u pratnji Jazz<br />

orkestra Hrvatske vojske pod ravnanjem dirigenta<br />

Davora Dropuljića.<br />

Festival zatvara ansambl Cameristi della Scala<br />

iz slavne milanske Scale. Zagrebačka publika<br />

imat će priliku poslušati koncert koji je ansambl<br />

Cameristi della Scala prvi put izveo u glasovitom<br />

Carnegie Hallu. Na repertoaru su djela talijanskog<br />

skladatelja Antonija Vivaldija i argentinskog<br />

skladatelja Astora Piazzolle. U nastupu će im<br />

se kao poseban gost pridružiti svjetski poznat i<br />

cijenjen talijanski violinist Francesco Manara.<br />

Cjelokupni program Festivala možete pronaći<br />

na www.infozagreb.hr

32<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

14. TRIJENALE KIPARSTVA<br />

NAPOKON MANJE<br />

PROMIŠLJANJA, A<br />

VIŠE RADOSTI U<br />

STVARALAŠTVU<br />

Vjerujem da bi se ovaj trijenale jako<br />

svidio Ratku Petriću, pokojnom kiparu čiji<br />

su radovi bili puni humorne i nerijetko<br />

cinične kritičnosti<br />

Ostvarenje Filipa<br />

Mahmutćehajića koje<br />

prikazuje jahača na<br />

hrtu karakteriziraju<br />

snažna dinamika i<br />

blesavi humor (lijevo).<br />

Skulptorska instalacija<br />

Vojina Hrastea sastoji<br />

se od oblaka po kojemu<br />

curi vino iz kanistra<br />

(gore).<br />

Foto: Milan Krkac<br />

i Smuk Luka<br />

piše: Feđa Gavrilović<br />

Z<br />

bog potresa koji je nagrizao brojne<br />

zagrebačke muzejske i galerijske<br />

institucije, kao i zbog krize koja ih<br />

nagriza još intenzivnije, umjetnicima<br />

se prostor za izlaganje drastično<br />

smanjio. Velika šteta koju je pretrpjela<br />

Gliptoteka HAZU odgodila je Trijenale<br />

kiparstva koji se trebao održati 2021.<br />

Srećom, ova važna manifestacija nije<br />

otkazana. Ovogodišnji, četrnaesti Trijenale hrvatskog kiparstva bit će prikazan<br />

na nekoliko lokacija: u jednom prostoru Gliptoteke, u Galeriji Bačva HDLU-a,<br />

u prostorima Hrvatskog inženjerskog saveza u Berislavićevoj (gdje je već<br />

bio postavljen dio ovogodišnjeg Salona mladih) i u novootvorenoj Galeriji<br />

Cloverield gdje će se održati izložba Vedrana Perkova, dobitnika nagrade<br />

prošloga Trijenala. Izložba će trajati od 5. srpnja do 28. kolovoza. Ove je<br />

godine izbor radova bio znatno stroži nego na prošlom Trijenalu, a radove su<br />

birali kipari Petar Barišić, Vedran Perkov i Antonija Balić Šimrak i povjesničari<br />

umjetnosti Nataša Ivančević i Filip Turković Krnjak.<br />

Ovogodišnji Trijenale pokazuje neke promjene vodećih trendova u<br />

našoj skulpturi. Naravno, teško je generalizirati gledajući jednu izložbu<br />

koja pokušava pokazati scenu što obuhvatnije. Radovi svakako variraju<br />

kvalitetom, ali opći je dojam kako na izložbi možemo vidjeti puno manje u<br />

sebe zatvorenih eksperimenata (i, da upotrijebim omiljenu riječ svojih kolega<br />

povjesničara umjetnosti, "promišljanja" čegagod) i znatno više radosti u<br />

stvaralaštvu. Ovakve izložbe pokušavaju označiti mjesto skulpture danas. Što<br />

je ona u društvu (osim tog toliko nam dragog javnog spomenika prevažnim<br />

ljudima i događajima) i koje se emocije i stanja njome mogu prenijeti?<br />

Po broju uspjelih duhovitih ostvarenja, kao i zbog nekoliko zanimljivih<br />

provokacija, mislim da bi se ovaj trijenale jako svidio Ratku Petriću, pokojnom<br />

kiparu čiji su radovi bili puni humorne i nerijetko cinične kritičnosti.<br />

Počnimo s jednom takvom provokacijom - prijedlogom za spomenik<br />

"Žrtvama zelenog terora" čiji je autor Ivan Midžić, u suradnji s Ivanom<br />

Smolčićem. Žrtve iz naslova su ni manje ni više nego - plastične slamke.<br />

Ovaj ironični spomenik komemorira te plastične cjevčice čija je uporaba<br />

odnedavno zabranjena iz ekoloških razloga. Riječ je o punokrvnoj,<br />

bezobraznoj subverziji dominantnog narativa o očuvanju prirode. Čak i ako<br />

se slažemo s nužnošću ekološke svijesti i ako smatramo da je svako smanjenje<br />

jednokratne plastike pozitivan pomak, ne možemo zatvoriti oči pred<br />

licemjerjem suvremene ekologije koja minijaturne pobijede prikazuje kao

Prijedlog za spomenik<br />

"Žrtvama zelenog<br />

terora", čiji je autor<br />

Ivan Midžić, u suradnji<br />

s Ivanom Smolčićem.<br />

Žrtve iz naslova su<br />

- plastične slamke<br />

(dolje). Skulptura<br />

Kristiana Kožula<br />

"Zarazne prikaze<br />

(naoružana tijela)"<br />

visoko je dorađeno<br />

ostvarenje koje djeluje<br />

poput nekog skupog i<br />

čudnovatog proizvoda.<br />

Foto: Ivan Midžić i<br />

Kristian Kožul<br />

goleme trijumfe. Društvo se zato (čini se) ne mora baviti puno neugodnijim, ali<br />

dugoročno značajnijim, ograničenjima - primjerice potrebom za drastičnim<br />

smanjenjem industrije i automobilskog prometa ili inzistiranjem na povratnoj<br />

ambalaži i na smanjenju ambalaže općenito. Dok Zemlja gori našom zaslugom,<br />

mi se uz pompu rješavamo plastičnih slamčica, a jedan kipar s ruba Europe<br />

daje im lakrdijaški hommage.<br />

I invencije primarno vezane uz igru pojmovima ove su godine nerijetko<br />

duhovite. Tihomir Matijević radi "Spomenik Snješku Bijeliću", dakle<br />

ovjekovječava snježnu i prolaznu skulpturu u trajnom materijalu. Iza nje<br />

stavlja fotograiju (statičan prizor umjetnikova rada na<br />

skulpturi) u koju je inkorporiran video, to jest prizor<br />

kojemu je svojstven protok vremena. Simetrija fenomena<br />

koje doživljavamo kao trajne ili prolazne ovdje je višestruka<br />

i mogao bih reći da upućuje na prolaznost kao temelj svega,<br />

prolaznost kojoj mi (neuspješno) pokušavamo izbjeći,<br />

između ostaloga i stvaralaštvom.<br />

Skupina Denisa Kraškovića "Napad na golaća"<br />

pokazuje tragičnu i mračnu sliku ljudskog društva kroz<br />

likove neidentiiciranih bića koja okružuju nezaštićenu<br />

životinjicu. Zakoni prirode u kojima su nezaštićeni i slabi<br />

plijen zakoni su i ljudskih, tobože civiliziranih, zajednica,<br />

a Krašković to ovdje pokazuje kao svojevrsnu basnu.<br />

Dosadašnji su radovi ovoga kipara bili ludični i nerijetko<br />

veseli. Ova skupina s agresivnim asocijacijama možda je<br />

antipod njegovoj idiličnoj skupini u kojoj sveti Franjo<br />

Asiški propovijeda šarenim životinjama. Ni ovdje ne<br />

nedostaje humora, ali ovoga puta to je otrovan, tužan i crni<br />

humor, možda primjeren današnjem vremenu.<br />

Skulptura Kristiana Kožula "Zarazne prikaze (naoružana<br />

tijela)" visoko je dorađeno ostvarenje koje djeluje poput<br />

nekog skupog i čudnovatog proizvoda. Bilo bi previše lako i<br />

previše jednostavno povezivati njegove radove koji asociraju<br />

na ljudske igure s neobičnim aplikacijama (poput kugli<br />

na Šutejevim skulpturama nekoć) s donedavno aktualnom pandemijom.<br />

Zato bih predložio malo suptilnije i bezvremenskije tumačenje - naime<br />

poistovjećivanje čovjeka s molekulom. Svaka je molekula speciičan spoj<br />

atoma koji reagira na speciičan način s drugim molekulama ili atomima.<br />

Krhkost ili čvrstoća veza koje povezuju atome u neku molekulu posljedica<br />

je njihovih svojstava, ali uvelike ovisi i o njihovoj okolini. Nije li to slično<br />

načinu na koji ljudi konstruiraju svoje ličnosti? Nisu li naši stavovi i naše<br />

nesigurnosti u stalnom preslaganju i izmjeni? Nekome dajemo, a od nekoga<br />

uzmemo poneki atom mišljenja. U neprestanoj smo opasnosti da se naše<br />

krhke mentalne konstrukcije ne uruše same u sebe, ali izvana djelujemo (ili se<br />

barem trudimo djelovati) čvrsto i kompaktno, poput ovih skulptura s dobro<br />

zašaraljenim i učvršćenim dijelovima.<br />

Vrlo zanimljiv spoj ljudskog tijela i tehnologije predstavlja Vitar Drinković<br />

u interaktivnom radu koji otkucaje srca posjetitelja transformira u zvukove<br />

i svjetlosne efekte, a oni, opet, utječu na rad srca konzumenata djela.<br />

Ljudsko tijelo dobiva ekstenziju, ali ne bih rekao samo u tehnologiji, nego<br />

u speciičnoj animaciji okoline koju ta tehnologija omogućava. Kako sam<br />

stava da je moguće ostvariti produhovljenu tehnologiju koja ne postoji samo<br />

zbog ljudske želje za komforom i ekspanzijom ljudskog utjecaja na prirodu<br />

(karakteristične za zapadnog čovjeka), nego i zbog čovjekova osobnog rasta<br />

i povezivanja sa živim svijetom, skulpture Vitra Drinkovića uvijek su mi bile<br />

posebno fascinantne, a ovom je svakako opravdao svoje godine stvaralaštva<br />

na sjecištu umjetnosti i tehnologije.<br />

Alex Brajković još jedan je mlađi umjetnik koji uspješno živi na tom<br />

raskrižju, a njegove sam radove tek nedavno upoznao. Brajkovićeve instalacije<br />

uspješno spajaju tehnologiju, glazbu i vizualne fascinacije, proizvodeći<br />

programirane zvukove ili efekte. Njihov rezultat nije kakofoničan, nego rađa<br />

novim skladom. U radu kojim se predstavlja na Trijenalu on se koristi dimom,<br />

strujanjem zraka iz ventilatora i zvukom kako bi stvorio posebno sinestezijsko<br />

IMA NA TRIJENALU I<br />

BANALNOSTI,<br />

FORSIRANIH<br />

DOSJETKI I<br />

PSEUDOINTELE-<br />

KTUALIZMA, NO TAKVI<br />

SU RADOVI OVE<br />

GODINE U MANJINI<br />

iskustvo. Riječ je o tehnološki ostvarenom ambijentu koji pokušava proširiti<br />

našu svijest za vlastitu neposrednu okolinu, to jest povećati našu prisutnost<br />

u trenutku (za razliku od brojnih tehnoloških naprava kojima se neprestano<br />

služimo i koje nas odvlače u autizam). Tehnologija je samo manifestacija<br />

ljudskoga uma, a um može biti i destruktivan, ali može i oplemenjivati život.<br />

Na izložbi će se vidjeti i zanimljiva interaktivna instalacija Tee Hatadi<br />

"Ksilofon" koja također angažira zvuk. Svakog ljubitelja znanstvene fantastike<br />

primamit će "Portal" Dana Ibrahimovića, skulptura sa psihodeličnom<br />

videoprojekcijom, a ostvarenje Filipa Mahmudćehajića koje prikazuje<br />

jahača na hrtu ostavilo je na mene dojam i svojom snažnom dinamikom i<br />

svojim blesavim humorom. "Prekapanja" Marine Bauer pozivaju gledatelja<br />

na dodir i otvaranje ladica s različitim materijalima. Pri tome se tijelo<br />

recipijenta ovog djela posve suživljava s teksturama u ladicama i s površinama<br />

skulpture, modeliranima prema otiscima ljudske ruke, pa je dojam spajanja s<br />

radom posve erotski.<br />

Ima na Trijenalu i banalnosti i, kao i obično, forsiranih dosjetki i<br />

pseudointelektualizma, ali takvi su radovi ove godine u manjini. Okretanje<br />

ka duhovitosti i vizualnoj fascinaciji nikako ne znači banalizaciju umjetnosti.<br />

Dapače, mnoga ostvarenja na ovom Trijenalu vrlo uspješno komuniciraju svoje<br />

poruke o pojedincu i o društvu danas.<br />

Neočekivanu i jako potrebnu poruku suvremenom čovjeku gladnom<br />

informacija, ovisnički željnom medijski nametnutog samousavršavanja<br />

i društvenoga uspjeha, drugim riječima - tom nametljivom i napornom<br />

stvorenju, daje Vojin Hraste. Njegova skulptorska instalacija sastoji se od<br />

oblaka po kojemu curi vino iz kanistra. Posebnim mehanizmom vino se<br />

vraća u kanistar i nastavlja svoje beskonačno kruženje. Pored njega, istaknut<br />

je moto na njemačkom (ujedno i naziv djela): "Ich werde meine zeit mehr<br />

verschwenden", odnosno: "Više ću tratiti svoje vrijeme." Alkohol je mnogima<br />

dobar bijeg od stvarnosti, jer daje osjećaj lakoće, beskonačnosti i određene<br />

sigurnosti, osjećaj usporediv sa stanjem oblaka koji plutaju nebom,<br />

raspršuju se i ponovno se formiraju iz zemaljskih isparenja. Vrijeme je zaista<br />

beskonačno, poput Hrasteova tijeka vina, ali ljudsko je vrijeme ograničeno i<br />

omeđeno grčevima, ambicijama i strahovima u kojima živimo. Zato, naučimo<br />

nešto od oblaka! Rasplinjujmo se bez straha, upravo zato što nismo vječni, a to<br />

nisu ni naša ostvarenja. Tratimo vrijeme, jer vrijeme trati nas! A malo vremena<br />

svakako se isplati protratiti na ovogodišnjem Trijenalu kiparstva.

Kamo ići i koliko<br />

će vas to koštati?<br />

piše: Tena Šarčević<br />

DISKO MAME I TATE<br />

JEDAN MALO DRUKČIJI VODIČ ZA KONCERTE I FESTIVALE KOJI SU PRED NAMA<br />

High street brendovi počeli su uvoziti masovne<br />

količine cvjetnih umetaka za kosu, porasla je i<br />

prodaja šatora te hammocka, na Instagramu je sve<br />

češće lako učiti fotograije s opisom "noći koje<br />

postaju dani, stranci koji postaju prijatelji", a ovo<br />

je vjerojatno već deseti ljetni vodič koji čitate. Sve<br />

su to znakovi očitog - počela je omiljena ljetna<br />

festivalska i koncertna sezona.<br />

Svi već znamo za tipove ljudi koje ćete sresti na<br />

svim glazbenim događanjima: visoki lik koji uvijek<br />

stoji ispred vas, ona osoba koja je došla odjevena<br />

u najluđi kostim, tipa bananu, novopečeni par,<br />

oni koji žmire, neslužbeni fotograi, solo brijači,<br />

inluenceri bez utjecaja, oni koji će sigurno<br />

završiti u medicinskom šatoru...<br />

Ne robujemo stereotipima, nipošto, ali na<br />

festivalima je obično lako uočiti određene tipove<br />

ljudi, pa u nastavku predviđamo gdje biste koga<br />

mogli susresti.<br />

FANOVI NICKA CAVEA<br />

Glazbeni srednjostrujaši će napokon dočekati<br />

INmusic! Festival je posljednje dvije godine<br />

odgađan, pa je većina publike vjerojatno već i<br />

zaboravila da je kupila kartu. No, sada su sigurno<br />

sretni što su uložili u svoju budućnost. Line up,<br />

među ostalima, predvodi ziheraški, ali sjajni<br />

Cave, a nastupaju i The Killers, Deftones, Idles,<br />

Fontaines DC, Sleaford Mods, Róisín Murphy...<br />

FESTIVAL: INMUSIC<br />

mjesto: Jarun<br />

vrijeme: 20. - 23. lipnja<br />

cijena ulaznice: 628 kuna<br />

smještaj: 265 kuna za sedmodnevno<br />

kampiranje na lokaciji<br />

ONI KOJI BRIJU NA<br />

MEDITACIJU I SPORT<br />

Rijetki, ali ima ih. Idu na festivale koji imaju<br />

politiku da su bez droge i alkohola.<br />

FESTIVAL: NINJA GATHERING<br />

mjesto: Mrežnica<br />

vrijeme: 7. - 10. srpnja<br />

cijena ulaznice: nije poznato plaća li se festival jer<br />

se može doći samo na poziv; koncept je takav da<br />

svi doprinesu radom<br />

smještaj: besplatan<br />

GASERI<br />

Gaseri su supkultura za koju je termin skovan<br />

u Srbiji. Odnosi se na mlade ljude, estetski<br />

prepoznatljive obično po trenirkama, sunčanim<br />

naočalama koje se nose i noću te takozvanim<br />

pederušama koje najčešće nose oko vrata,<br />

a ne oko struka.<br />

FESTIVAL: EXIT<br />

nastupaju: Nick Cave & the Bad Seeds, Calvin<br />

Harris, Sepultura, Iggy Azalea, Afrojack, Maceo<br />

Plex, Reinier Zonneveld, Brina Knauss...<br />

mjesto: Petrovaradin, Novi Sad<br />

vrijeme: 7. - 10. srpnja<br />

cijena ulaznice: 490 kuna<br />

smještaj: kamp od 205 kuna, a s ostalim<br />

smještajem vam želimo sreću; dovoljno je reći da<br />

se na Bookingu u terminu Exita kamper i šator za<br />

dvoje iznajmljuju za 2.500 kuna<br />

PSIHODELIČARI<br />

Obično šarena ekipa, lako ih je zamijeniti s<br />

ekipom s dreadovima. Također skloni "do it<br />

yourself" pristupu glazbenim događanjima.<br />

Ovdje valja istaknuti novi i potentni Bear Stone<br />

festival, koji se prvi put održava početkom<br />

srpnja, a donosi široku paletu žanrova i formata;<br />

od stonerskog rocka preko psihodelije do<br />

eksperimentalne elektronike.<br />

FESTIVAL: BEAR STONE<br />

mjesto: Primišlje, blizina Slunja<br />

vrijeme: 1. - 3. srpnja<br />

cijena ulaznice: besplatne su, ali podijeljene, pa<br />

valja potražiti poklanja li tko svoju<br />

smještaj: besplatan kamp, a obližnji smještaji se<br />

mogu naći već za oko 700 kuna za dvije osobe u<br />

vrijeme festivala<br />

FESTIVAL: MODEM<br />

mjesto: Primišlje, blizina Slunja<br />

vrijeme: 8. - 14. kolovoza<br />

cijena ulaznice: trenutačno nedostupne, možda<br />

se otvori još koje mjesto<br />

smještaj: isto kao za Bear Stone<br />

nastupaju: King Gizzard & The Lizard Wizard<br />

mjesto: Tvrđava sv. Mihovila, Šibenik<br />

vrijeme: 2. - 3. kolovoza<br />

cijena ulaznice: rasprodane,<br />

potražite u preprodaji<br />

smještaj: hostelski već od 360 kuna za<br />

dvoje, za dva dana<br />

SuncéBeat je festival poznat po tome da okuplja<br />

ekipu 40+, koja nerijetko sada već dolazi sa<br />

svojim klincima.<br />

FESTIVAL: SUNCÉBEAT<br />

nastupaju: The Blessed Madonna, Kerri Chandler,<br />

Kenny Dope, Dave Lee ZR, Dam Swindle, Miguel<br />

Migs, Mark Farina, Horse Meat Disco...<br />

mjesto: The Garden Resort, Tisno<br />

vrijeme: 21. - 28. srpnja<br />

cijena ulaznice: 700 kuna<br />

smještaj: privatni smještaji u Tisnom za dvoje se<br />

u vrijeme festivala kreću u rasponu od pet pa do<br />

30 tisuća kuna. Preporuka: ići u većim grupama i<br />

pretražiti ostala mjesta na otoku.<br />

"SAMO TECHNO"<br />

Gaseri su podvrsta ove ekipe, no u ovom je<br />

slučaju termin puno širi jer se misli na dobno širu<br />

populaciju, među kojom ima i oldschoolera koji<br />

su svjedočili nastanku i razvitku techna.<br />

FESTIVAL: MOONDANCE<br />

nastupaju: Jamaica Suk, Mr C, Oliver<br />

Deutschmann, Saytek (Live), Pero FullHouse,<br />

DJ Jock, Tome R<br />

mjesto: Trogir<br />

vrijeme: 29. - 31. srpnja<br />

cijena ulaznice: 750 kuna<br />

smještaj: privatni smještaj za dvoje oko tisuću<br />

kuna u vrijeme festivala<br />

"FREND MI JE DJ" ili "NE<br />

ZANIMAJU ME MEGAZVIJEZDE"<br />

Ekipa okupljena oko lokalne scene koja se trudi<br />

izbjeći masovke.<br />

FESTIVAL: SKYLINE<br />

mjesto: Vrhovine<br />

vrijeme: 30. lipnja - 3. srpnja<br />

cijena ulaznice: 350 kuna<br />

smještaj: besplatan kamp, sobe od<br />

900 kuna za dvoje<br />

FESTIVAL: BLAST!<br />

mjesto: Martinska, Šibenik<br />

vrijeme: 12. - 14. kolovoza<br />

cijena ulaznice: 170 kuna<br />

smještaj: besplatan kamp, apartman za dvoje od<br />

800 kuna za vikend

EKIPA S DREADOVIMA<br />

Nasljednici Boba Marleyja posebno su posvećeni<br />

festivalima. Obično ih shvate vrlo ozbiljno pa<br />

se u to vrijeme doslovno presele na festivalsku<br />

lokaciju. Žanrovski ih vežemo uz drum'n'bass,<br />

reggae, dubstep...<br />

FESTIVAL: SEASPLASH<br />

nastupaju: Macka B & The Roots Reggae Band,<br />

OBF, SR Wilson, Reggae Roast, Natty Campbell,<br />

Antenat, Hornsman Coyote, Killa P...<br />

mjesto: Martinska, Šibenik<br />

vrijeme: 14. - 17. srpnja<br />

cijena ulaznice: 380 kuna<br />

smještaj: besplatno kampiranje<br />

NEONCI<br />

Obično Talijani ili Britanci, najviše ih ima po<br />

Zrću. Briju na tange, neonske boje, gužve, EDM i<br />

treš generalno.<br />

FESTIVAL: WILD AND FREE<br />

mjesto: Zrće<br />

vrijeme: 9. - 17. srpnja<br />

cijena ulaznice: 450 kuna<br />

smještaj: za dvoje u vrijeme festivala za najmanje<br />

tri tisuće kuna (ali i osam kilometara od Zrća)<br />

FESTIVAL: HEADLINER WEEK<br />

mjesto: Zrće<br />

vrijeme: 16. - 23. srpnja<br />

cijena ulaznice: 450 kuna<br />

smještaj: slično kao za Wild and Free<br />

ONI KOJI IDU ZBOG INSTAGRAMA<br />

Neobične lokacije odličan su mamac za<br />

suvremene posjetitelje partija i koncerata, a u tom<br />

biznisu kod nas prednjači BSH organizacija, koja<br />

se udružuje s klubom Amnesia s Ibize.<br />

FESTIVAL: BSH ISLAND<br />

mjesto: Noa, utvrda Fortica<br />

vrijeme: 29. lipnja - 3. srpnja<br />

cijena ulaznice: 315 kuna<br />

smještaj: od tri tisuće kuna za dvoje u<br />

vrijeme festivala<br />

GENERACIJA Z<br />

Ovim mladim boomerima obično najviše<br />

zamjeraju to što stalno vise na mobitelima, ali su<br />

nerijetka i zgražanja ili barem začuđivanja nad<br />

njihovim glazbenim ukusom. Starijima je nejasan<br />

koncept trap cajki, koje su jedan od omiljenih<br />

žanrova generacije, no njihovo razumijevanje<br />

je na koncu apsolutno nevažno jer treperi bez<br />

problema pune velike koncerte i festivale. Osim<br />

na Beat na moru, dosta mladih bi se moglo<br />

uputiti i na Lorde, koja je prvi koncert rasprodala<br />

u doslovno nekoliko sekundi, a publiku, među<br />

ostalim, osvojila tekstovima s kojima se mogu lako<br />

povezati, ali i zanimljivim akcijama na društvenim<br />

mrežama. Sve i da ne uspijete otići na ove evente,<br />

vjerojatno ćete moći svaku minutu pronaći na<br />

Instagram Storyjima posjetitelja.<br />

KONCERT: LORDE<br />

mjesto: Tvrđava sv. Mihovila, Šibenik<br />

vrijeme: 18. - 19. lipnja<br />

cijena ulaznice: 380 kuna<br />

smještaj: hostelski već od 300 kuna za dvoje,<br />

apartmanski za 100 kuna više<br />

FESTIVAL: BEAT NA MORU<br />

mjesto: Punat, Krk<br />

vrijeme: 25. - 28. kolovoza<br />

cijena ulaznice: 160 kuna<br />

smještaj: od 1.600 kuna za dvije osobe<br />

WANNABE BUNTOVNICI<br />

RATM je krenuo na turneju nakon 11 godina<br />

pauze, a u nju su uključili i hrvatsku metropolu.<br />

Po objavi koncerta zajedljivci su komentirali kako<br />

se grupa drži na staroj slavi te kako desetljećima<br />

nisu imali hit. Ipak, njihove su pjesme upisane<br />

u povijest pa privlače i nostalgičare i novu<br />

publiku. Bend nikada nije bježao od politike,<br />

već su otvoreno iskazivali otpor konzumerizmu,<br />

kulturnom imperijalizmu i korporativnom<br />

američkom vrijednosnom sustavu. Slično je i s<br />

The Cureom, koji, primjerice, nikad ne dopušta<br />

da se njihova glazba koristi za reklame i ne<br />

prihvaća sponzorstva.<br />

KONCERT: RAGE AGAINST THE MACHINE<br />

mjesto: Arena, Zagreb<br />

vrijeme: 17. rujna<br />

cijena ulaznice: od 450 do 650 kuna<br />

smještaj: hostelski već od 300 kuna za dvoje<br />

KONCERT: THE CURE<br />

mjesto: Arena, Zagreb<br />

vrijeme: 27. listopada<br />

cijena ulaznice: od 250 do 650 kuna<br />

smještaj: hostelski već od 300 kuna za dvoje<br />

HIPSTERI / INDIE FANOVI<br />

Neke teorije tvrde da postoje značajne razlike<br />

između hipstera i indie fanova. Tim je skupinama<br />

zajedničko što teže nečemu što je izvan<br />

mainstream <strong>kulture</strong>, nekonformisti su i imaju<br />

upečatljiv (modni) stil. Ipak, navodno je razlika<br />

u tome što hipsteri postavljaju trendove pa ih<br />

napuštaju kad postanu popularni, a onda svima<br />

pričaju da su oni to radili prije nego što se radilo o<br />

masovnoj pojavi, dok indie fanove trendovi uopće<br />

ne zanimaju. Sve je to tu negdje, a obje skupine<br />

ćete prepoznati po odjeći iz second handova,<br />

dugoj kosi, pivu u ruci i sunčanim naočalama u<br />

bojama. Iako preferiraju nepopularne bendove,<br />

ipak imaju neke svoje globalno priznate heroje.<br />

KONCERT: PIXIES<br />

mjesto: Velesajam, Zagreb<br />

vrijeme: 27. kolovoza<br />

cijena ulaznice: 265 kuna<br />

smještaj: od 300 kuna za dvoje<br />

KONCERT: ARCTIC MONKEYS<br />

mjesto: Arena, Pula<br />

vrijeme: 16. kolovoza<br />

cijena ulaznice: rasprodano, u preprodaji cijena<br />

ide i do 2000 kuna<br />

smještaj: od 1000 kuna za dvoje<br />

KONCERT: PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS<br />

mjesto: Šalata, Zagreb<br />

vrijeme: 10. rujna<br />

cijena ulaznice: od 100 do 190 kuna<br />

smještaj: od oko 300 kuna za dvoje<br />

KONCERT: URBAN&4<br />

mjesto: Tvrđava sv. Mihovila, Šibenik<br />

vrijeme: 1. srpnja<br />

cijena ulaznice: 130 kuna<br />

smještaj: od 400 kuna za dvoje<br />

Od INmusica i gasera na Exitu<br />

i Zrću do butik festivala samo<br />

za pozvane te RATM-a i The<br />

Curea u zagrebačkoj Areni za<br />

vruću jesen

MARK<br />

SYNNOTT<br />

PENJANJE JE<br />

IZLAZAK U<br />

MAGIČNI SVIJET,<br />

MOJA ZVIJEZDA<br />

SJEVERNJAČA<br />

piše: Karmela Devčić<br />

Autora knjige "Nemogući uspon", o legendarnom<br />

usponu bez osiguranja Alexa Honnolda na stijenu<br />

El Capitan, uspjeli smo uloviti u jeku priprema za<br />

novu ekspediciju preko Sjeverozapadnog prolaza<br />

do Aljaske, pa na Arktik<br />

O<br />

antologijskom usponu Alexa<br />

Honnolda na gotovo kao staklo<br />

glatku stijenu El Capitan u<br />

Yosemitiju američki ilmaši Jimmy<br />

Chin i Elizabeth Chai Vasarhelyi<br />

snimili su ilm "Free Solo" i za<br />

njega dobili Oscara. Bio je to,<br />

doslovce, mučan posao. Bojali su<br />

se da će Honnold poginuti pred<br />

njihovim kamerama, ali znali su i da od uspona neće odustati, da će i ilm, s<br />

njima ili bez njih, biti snimljen. Dugo su promišljali, naposljetku su se ipak<br />

uhvatili kamere. Honnoldov je uspon bez užeta, svaki njegov korak napeto je<br />

gledao i Mark Synnott, čovjek koji ga je i uveo u američku penjačku zajednicu,<br />

poznati penjač i novinar, trener padobranaca Ranog zrakoplovstva Sjedinjenih<br />

Američkih Država.<br />

Synnott je o Honnoldu i El Capitanu objavio knjigu, prije nekoliko mjeseci<br />

izašao je i hrvatski prijevod (Goran Glamuzina, V.B.Z.).<br />

"Nemogući uspon" Marka Synnotta nije samo priča o Alexu Honnoldu,<br />

pokušaj da najbolje što može opiše tog introverta, neobična čovjeka koji se na<br />

stijeni, bez sigurnosne opreme, ponajviše osjeća živim.<br />

Synnott je, kao jedan od najboljih poznavatelja svijeta penjanja, napisao<br />

knjigu koja cijelu američku povijest penjanja stavlja u širi društveni kontekst,<br />

objašnjava razvoj, psihologiju tog sporta, ali i činjenicu da je penjanje danas<br />

postalo gotovo pa mainstream sport koji sve više okuplja rekreativce posve<br />

različitih godina i iskustava.<br />

Dugo je trebalo da Mark Synnott odgovori na moj mail. Javio se kad sam<br />

već mislila da od ovog intervjua neće biti ništa. Sprema se na ekspediciju,<br />

uskoro će iz Mainea, preko Sjeverozapadnog prolaza, do Aljaske, pa na Arktik.<br />

Fokusiran je na brod, razne detalje ekspedicije, ali rado je pristao na razgovor.<br />

"Dugo sam htio ispričati širu priču o penjanju. Osjećao sam da ona<br />

nedostaje među knjigama planinske literature. Imamo sve te knjige o<br />

alpinizmu, ali tko je ikada ispričao priču o modernom penjanju? Dio te priče<br />

je pojava, pa potom i veliki zamah onoga što bih nazvao profesionalnim<br />

penjanjem. Imam insajdersku perspektivu na to i razmišljao sam kako sve to<br />

pretočiti u knjigu. Sve je to dugo stajalo u mojoj glavi. A onda sam čuo da Alex<br />

namjerava ispenjati El Capitan bez osiguranja. Zbog naše zajedničke prošlosti<br />

i svega što smo zajedno prošli, rekao sam sebi - to je to, to je događaj koji<br />

će nositi priču, sve će u toj knjizi voditi ka Alexovu povijesnom usponu. Jer,<br />

Alex nije došao niotkuda, on je dio puno šire priče, njegov uspon nastavak je<br />

desetljeća penjanja drugih ljudi. Honnold je najbolji, logičan produžetak te<br />

zajednice", govori Synnott te nastavlja:<br />

"Mnogi misle da penjači poput performera nastupaju za publiku, da to<br />

izvode publike radi. U duši Alexa Honnolda stoji čista sublimirana priroda<br />

penjanja. Taj dečko je ono što mi u SAD-u, u Yosemitiju, zovemo 'brat po duši',<br />

to su ljudi koji se penju jer imaju veliku unutarnju potrebu to raditi. Neki će,<br />

promatrajući izvana, reći da se ti ljudi penju zbog ega, da imaju potrebu za<br />

priznanjem drugih. Jasno, može i to biti dio razloga za penjanje, možete tražiti<br />

priznanje, raditi to zbog ega, ali to i dalje ne isključuje mogućnost da ste 'brat<br />

po duši'. Alexa znam dugo i dobro i siguran sam da je od onih koji se penju<br />

zbog radosti koju penjanje donosi, da je to ono što njega uvijek pokreće. Mi<br />

smo se nekad penjali puno 'tiše', jer nije bilo društvenih medija. Alex nema<br />

problema s društvenim medijima, on hoće ispričati svoju priču, otvoren je<br />

medijima, ali on je pripadnik te neke drugačije generacije koja je odrasla s<br />

društvenim medijima i kojoj je takva vrsta pozornosti normalna. To može biti<br />

čudno ljudima moje generacije, meni su 52 godine."<br />

Honnold se, unatoč slavi, ne penje zato da bi bio zvijezda, ponavlja Synnott.<br />

"Jer, ne možete u penjanju ostati i opstati ako vam je bitan dojam koji<br />

ostavljate na druge. Visoko se možete popeti samo ako vas nosi neka<br />

intrinzična motivacija, radost penjanja. Bez tog velikog unutarnjeg gušta nema<br />

teorije da ćete sići jako daleko i dugo izdržati u tom sportu."<br />

Synnott je, pišući knjigu, pročuvao tehnike nošenja sa strahom.<br />

"Alexov je um utreniran, on vlada svojim strahom, od prvih ekspedicija<br />

ga pamtim kao penjača koji je mogao strah pospremiti u neki udaljeni kut<br />

svojeg mozga, da mu taj osjećaj ne bude ni prepreka niti smetnja. Naravno<br />

da je svjestan opasnosti, ali on je zapravo drugačije percipira. On je čovjek<br />

koji je u životu popeo milijune metara stijene, duge godine penjanja bio je<br />

usredotočen na kontrolu straha. 2015. mi je pričao koliko je velika njegova<br />

zona komfora kad je riječ o penjanju. On to uspoređuje s vožnjom automobila.<br />

Kaže, ako se vozač početnik nađe u jurećem prometu, može mu biti

Synnott je Honnolda<br />

uveo u svijet penjanja.<br />

No, "Nemogući uspon"<br />

nije samo knjiga o<br />

njegovu podvigu, već i<br />

šira priča o penjačkoj<br />

zajednici. Promo<br />

fotograije<br />

nelagodno. No, što više nešto radiš, imaš više iskustva, manje se bojiš, vještiji si<br />

u tome što radiš. A on je proveo više vremena penjući se nego vozeći. Njemu je<br />

penjanje prirodna stvar."<br />

Zašto je penjanje posljednjih godina doživjelo takav skok popularnosti?<br />

"To je sad baš veliki, jako popularan trend koji traje već neko vrijeme. Ne<br />

znam je li se itko stvarno bavio time, istraživao, imam neke svoje zaključke,<br />

govorim kao čovjek koji je desetljećima u penjanju, ali i kao novinar i pisac.<br />

Mislim da sa sigurnošću možemo reći da je i Free Solo Alexa Honnolda imao<br />

velik utjecaj, da je ubrzao popularnost i trend penjanja, više nego što bi se<br />

to inače dogodilo. I nije to postalo popularno samo među rekreativcima,<br />

penjanje je danas profesionalni sport, neki imaju sponzore, žive od toga.<br />

Odete li na Netlix, naći ćete velike blockbuster priče o penjanju, a stalno<br />

izlaze i nove. Penjanje u dvoranama danas je puno dostupnije nego što<br />

je ranije bilo. Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali u Americi su se dvorane za<br />

penjanje odjednom počele pojavljivati svuda. Njihov broj raste gotovo<br />

eksponencijalno. Kad sam ja kretao s penjanjem, sredinom 1980-ih, nije bilo<br />

dvorana za penjanje, bila je to posve drugačija priča. Nije bilo niti sportskog<br />

penjanja kao sporta. Ako si se htio penjati, morao si ići van, na planinu, naći<br />

stijenu, gledati kako tamo zabosti komad opreme i paziti da se ne ubiješ.<br />

Sada je sve to puno dostupnije, od edukacije do opreme i mjesta gdje možete<br />

početi. Ljudi danas prate što rade sportaši poput Alexa Honnolda i Nirmala<br />

Purje, nadahnjuju ih te avanture i oni sami žele probati. I ne samo da žele<br />

probati nego je sve više onih koji žele imati i neke nezanemarive sportske<br />

rezultate. Znači, dio odgovora o popularnosti penjanja jest da je to sve danas<br />

pristupačnije i da se o svemu puno više zna.<br />

Dio razloga je i u činjenici što je penjanje vrlo poseban, nevjerojatan sport.<br />

Postoji nešto u penjanju…<br />

Prvi put kad sam se penjao došao sam na stijenu i tada kao da je sve ostalo<br />

oko mene izblijedjelo, jedino što je postojalo bila je ta stijena i ja. Jer penjanje<br />

kao da je svojevrsna meditacija. To je gotovo zen. Možeš sjediti pod stijenom,<br />

zabrinut razmišljati o plaći, zdravlju, odnosima… A onda, kad dođeš na stijenu,<br />

kad kreneš u smjer, penjati se, sve drugo nestaje. Penjanje je izlazak u magični<br />

svijet. Bijeg. Nije to lako postići u nekim drugim aktivnostima, iako jasno<br />

da postoje i drugi sportovi koji to dijelom nude - skijanje, surfanje… To su<br />

vrste sportova u kojima te priroda proguta, zgrabi vas sadašnjost, morate<br />

biti prisutni. To je neka vrsta zena. A zen je mnogima teško naći u životu.<br />

Iako nam svima jako treba. Dok se penjem ne mogu biti duhom odsutan,<br />

penjanje je previše zahtjevno da bih mogao biti nefokusiran. Htio ili ne, dok<br />

sam na stijeni moram biti mentalno prisutan u tom trenutku i na tom mjestu.<br />

Nekakav osjećaj toga čovjek dobije, već i onaj apsolutni početnik kad prvi<br />

put ode u penjačku dvoranu. Potom, kad odete u prirodu, taj se osjećaj baš<br />

silno pojača. U životu sam se bavio svakojakim sportovima, ništa ne volim<br />

više nego prirodu, biti vani, i ništa se ne može po intenzitetu doživljaja<br />

usporediti s penjanjem."<br />

Synnott navodi i treći razlog zašto je penjanje sve popularnije:<br />

"U penjanju je jako bitan i taj aspekt drugarstva, osjećaj da si dio grupe,<br />

penjačkog plemena. Bitno je to druženje. Penjači su grupni hodočasnici,<br />

planiraju i putuju da bi se penjali po raznim stijenama diljem svijeta. To<br />

je cilj koji dijele. Nezaboravne su te zore na planini, kontakt s prirodom<br />

koji dijeliš s ljudima koji to cijene isto koliko i ti. To su ponekad gotovo pa<br />

spiritualna iskustva."<br />

Čemu ga je bitnom naučilo penjanje?<br />

"Morate imati nešto na ovom svijetu do čega vam je baš jako stalo. Što je<br />

to, to svako od nas, da bi bio sretna osoba, mora prepoznati za sebe. Kažem<br />

da svatko treba svoju zvijezdu Sjevernjaču. To je i neka orijentacija za život.<br />

Penjanje mi se dogodilo prirodno, na neki organski način, i to je obilježilo moj<br />

život. Imam četvero djece i silno mi je bitno da oni prepoznaju što je njihova<br />

zvijezda Sjevernjača, nešto gdje će osjetiti radost i što će im pomoći voditi<br />

ih kroz život."<br />

Na koji način im pomaže naći Sjevernjaču?<br />

"Vlastitim primjerom, bitno je pokazati im da si u životu spoznao strast<br />

i slijediš je. Naravno, ako si imao sreće to prepoznati za sebe. To je ono što<br />

pokazujem mojoj djeci cijeli život. Čuo sam puno loših komentara o meni,<br />

javna sam osoba, mnogi su komentirali da sam trebao biti kući, više s obitelji.<br />

I to je posve fer kritika. Ne mogu reći da moja strast za penjanjem, a potom i<br />

za ekspedicijama, nije utjecala na moje odnose. Ako tako živite, pokraj sebe<br />

morate imati partnera koji ako već ne dijeli, onda iz nekog razloga jako dobro<br />

razumije vašu strast. Što se tiče djece, bitno ih je izložiti što raznorodnijim<br />

sadržajima, da dobiju mogućnost pronaći ono što će duboko odjeknuti unutar<br />

njih. Dajte ih na sportove, radionice…"<br />

Viktor<br />

Vresnik<br />

VRESNIKOVA<br />

INVENTURA<br />

KOLIKO ĆE NAM POMOĆI JANE<br />

MCGONIGAL I NJEZIN SELF-HELP<br />

PRIRUČNIK ZA PREŽIVLJAVANJE?<br />

Krenulo je s nepostojećim doktorom Svugdićem i "njegovom" knjigom<br />

"300.000 kilometara u sekundi". Dječaku iz zagrebačke građanske<br />

obitelji kojoj je još početkom šezdesetih električar dolazio mijenjati<br />

žarulje, njemački autor sakriven iza pseudonima donio je raskošan<br />

uvid u mogućnosti znanosti i novih tehnologija. Nije bilo važno<br />

što, kada sam čitao "Svugdića", te tehnologije više nisu bile nove. Knjiga koju<br />

sam imao sve donedavno bila je objavljena 1932. kao dio dječje biblioteke<br />

beogradske kuće Nolit. Nije bilo važno ni što su opisana putovanja bila davno<br />

završena (pisao je o Kolumbu i Magellanu). Te 204 stranice otvarale su vrata<br />

svijeta potpuno drukčijeg od onoga u kojemu sam živio.<br />

Nekoliko godina kasnije iz knjižnice je stigao Jules Verne i njegov "Standard<br />

Island". Verne je bio još stariji i još uzbudljiviji od Svugdića. "Standard Island"<br />

napisan je 1895., ali uz tada (a zapravo i danas) još nemoguću futurističku<br />

tehnologiju umjetnog otoka, donio je priču o sukobu svjetonazora i glupih<br />

politika koje su, naravno, vodile raspadu otoka. Doslovno, jer otok je pukao<br />

nadvoje. Ukratko, Verne opisuje priču slavnog francuskog gudačkog kvarteta,<br />

koji putuje iz San Francisca na angažman u San Diegu i nešto ga, više se ne<br />

sjećam što, preusmjerava na veliki otok koji je projektiran i sagrađen kako<br />

bi bogata krema svijeta, neometana od globalnih siromaha, plutala Tihim<br />

oceanom. Netko je kvartet gudača skrenuo prema otoku kako bi odsvirao<br />

seriju koncerata. Otok se čini idiličnim rajem, tehnologija je fantastična, kao i<br />

luksuz u kojemu borave putnici. A onda se u ta raj upetlja politika...<br />

Kada je prevedena na engleski, ova Verneova danas manje poznata priča<br />

ostala je bez više desetaka stranica za koje su lokalni cenzori smatrali<br />

da su "na neki način kritične prema Amerikancima ili Britancima". Takvi<br />

"neprihvatljivi" (ili "politički nekorektni") odlomci uključivali su opis SAD-a<br />

koji je udvostručio veličinu aneksijom Kanade i Srednje Amerike, skeč koji<br />

je ismijavao otpor Engleza da<br />

Kako se nositi s<br />

budućnošću nekada smo<br />

učili od Julesa Vernea,<br />

Georgea Orwella,<br />

Aldousa Huxleya i Douga<br />

Adamsa. Danas nam<br />

recept za preživljavanje<br />

(apokaliptične)<br />

budućnosti nudi self-help<br />

usvoje metrički sustav, donijeli<br />

za Amerikance ne baš nježan<br />

opis kolonijalne povijesti Havaja<br />

i prilično ozbiljnu raspravu o<br />

korumpiranoj britanskoj politici<br />

s osvrtom na britansku bahatost<br />

u ophođenju s drugima (Britance<br />

se na jednom mjestu spominje<br />

čak i kao kanibale). U jednom<br />

problematičnom, a preživjelom<br />

odlomku, za koji je prevoditelj<br />

očito bio zaključio da se ne može<br />

lako izrezati iz Verneove priče,<br />

pronađeno je jednostavno rješenje:<br />

nacionalnost grabežljivog klerika<br />

jednostavno je iz britanske promijenjena u njemačku.<br />

Naravno da desetgodišnji dječak nije razumio iligranski prikaz<br />

ideologizirane političke gluposti. Bilo mi je žao kada se otok raspao, jer to je<br />

značilo da ni ja neću dobiti priliku da putujem (ne, nikada kasnije ni u ludilu<br />

nisam poželio putovati kruzerom).<br />

Kada se, negdje u gimnazijskom razdoblju, u fokusu za čitanje našao<br />

George Orwell i njegova distopijska "1984." (u paketu s Huxleyevim<br />

"Vrlim novim svijetom", ali i s kičastim utopijskim "Otokom", primjereno<br />

odgovarajućim hipi kulturi ranih sedamdesetih, iako napisanim 1962.), onda<br />

"Vodič galaksijom" Douga Adamsa, pa još kasnije serija ilmova poput Blade<br />

Runnera, Mad Maxa, Brazila i (prvog) Matrixa, oduševljenje tehnologijom već<br />

je bilo potisnuto strahom od moguće zloporabe.<br />

Sve to sletjelo mi je na um kada sam na jednom popisu "knjiga koje ovog ljeta<br />

svakako treba pročitati" naletio na futuristicu i dizajnericu računalnih igara Jane<br />

McGonigal i njenu knjigu "Imaginable" podnaslovljenu "Kako vidjeti budućnost<br />

i osjećati se spremnim čak i na stvari koje se danas čine nemogućima". Ukratko,<br />

dobili smo self-help priručnik za prevladavanje budućnosti. Citat: "Ako<br />

možete podnijeti samo dvadeset sekundi živopisnog zamišljanja potencijalne<br />

katastrofe, tada možete odmah prevladati jednu od najvećih neuroloških<br />

prepreka za učinkovito razmišljanje o budućnosti. Prepreka se zove "pristranost<br />

normalnosti" i većina ljudi je ima u određenom stupnju. "<br />

McGonigal, čiji su nastupi na TED-u dosad privukli 15 milijuna posjetitelja,<br />

svojim igrama (više nego svojim knjigama) omogućava ulazak u "alternativnu<br />

stvarnost". Kao što je svojedobno "Dr. Svugdić" natuknuo meni, fasciniran<br />

dostignućima prošlosti, ona danas klincima, ali i svima ostalima, daje<br />

priliku da "gotovo prožive" budućnost, sugerirajući pozitivne, ali ne libeći se<br />

prijetećih scenarija. Ako je tako, sviđa mi se.<br />

37<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

38<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Foto Proimedia<br />

R<br />

AP<br />

T<br />

NAJVAŽNIJA I NAJBOLJA GLAZBA DANAS<br />

(Možemo li se s time pomiriti?)<br />

piše: Leonard Jurić<br />

Generacija rođena u moderno doba, u kojem se svašta čini<br />

moguće, otkriva novi zvuk. On mutira kroz razne faze i<br />

rukavce, od izvorne opskurnosti preko glazbe za tulume od<br />

društvenog značaja, ozbiljnog biznisa i kul autsajderstva<br />

sve do muzejske, visoke umjetničke vrijednosti. Te faze<br />

vjerno prate povijesnu dinamiku koja uključuje formiranja, sporenja, padove,<br />

kodiikaciju i na kraju mitski status generacijskih kulturnih izričaja.<br />

Ovaj proces se do sada ponovio tri puta u periodu masovne i popularne<br />

glazbe. Odnosno, tri takva procesa istovremeno se i dalje odvijaju, budući<br />

da su još uvijek žive sve tri generacije. Jazz, rock i hip hop jedini su glazbeni<br />

žanrovi koji su postigli taj tip hegemonijskog utjecaja na svoje vrijeme.<br />

Ostali kontinuirano važni žanrovi kao što su elektronika, r'n'b i country,<br />

iako ponekad dominantni, ostali su predstavnici paralelnih puteva ili<br />

speciičnih izvorišta, ne glavni trakt. Priče o jazzu, rocku i hip hopu zato su<br />

i priče o načinima na koje su se tri generacije izražavale i samorazumijevale.<br />

Skiciranjem tih priča moguće je shvatiti gdje se trap uklapa i zašto je<br />

najvažnija i najbolja glazba danas.<br />

Jazz priča možda djeluje prožvakano, ali tim više i nije stvarno probavljena.<br />

Jazz je započeo kao glazba velikog afroameričkog bijega s juga u industrijske<br />

gradove sjevera. Ondje je u klubovima bijelih vlasnika i posjetitelja prepoznat<br />

kao zvuk sadašnjosti i budućnosti, "jazz age". Plesalo se i pjevalo kao<br />

nikada do tada, odnosno nikada do tada nije bilo moguće ovjekovječiti<br />

(snimiti) taj tip glazbe i zabave. Naravno, zgražavalo se nad urušavanjem<br />

standarda <strong>kulture</strong> i civilizacije. A onda je došao rat. Alternativni jazz je razvio<br />

bebop, improvizacijsku instrumentalnu glazbu koja je i danas inspiracija<br />

autsajderima, i postepeno je i institucionalno više-manje uvažena kao<br />

visoka kultura. Komercijalni jazz se do kraja rainirao sa zrelim albumima<br />

Franka Sinatre, Billie Holiday, Louisa Armstronga i Elle Fitzgerald, koji su<br />

improvizacijsku logiku jazza preveli u vokalnu tehniku koja je bila istovremeno<br />

začudna i inhibirana te je s vremenom počela zvučati kao "decentnost",<br />

odnosno "dobar ukus". Jazz je u pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima<br />

imao svoje možda najveće kreativne proplamsaje, ali je prestao zadavati smjer<br />

kulturi. Od osamdesetih nadalje je samo još jedna glazbena niša s povremenim<br />

velikim predstavnicima, ali u globalu pojam za zatvorenost i/ili formalnost,<br />

odnosno elitizam. Zadnja dva velika jazz izvođača iole u pop sferi, Steely Dan<br />

i Tom Waits, dobro su deinirala ukupni emocionalni raspon i doseg jazz<br />

generacije. S jedne strane distancirani intelektualizam i profesionalnost ispod<br />

kojih stoji duboka nostalgija, s druge otvorena boemska sentimentalnost u<br />

nepristupačnim, anakronističkim formama. U oba slučaja otuđenost.<br />

Putanja rocka je još poznatija i tim više nimalo osviještena. Opet zvuk<br />

afroameričkih nadanja za boljim životom, rock je dugoročno još vulgarnije<br />

prisvojen od nove bijele i zapadne, najsretnije, baby boom generacije. <strong>Svijet</strong><br />

se otvarao, države blagostanja su u nekom obliku usvojene svugdje, više<br />

mladih nego ikad je živjelo i više mladih nego ikad je studiralo i imalo vlastite<br />

izvore prihoda, a glazbena industrija je postala globalna. Bolje se voljelo,<br />

drogiralo i razmišljalo nego ikad prije. Onda je došla naftna kriza. Alternativni<br />

rock je razvio punk, istovremeno narodski (pristupačan) i eksperimentalan<br />

žanr namijenjen održavanju mesijanskog elana rock generacije i s vremenom<br />

sinonim za bilo koji tip pobune. Komercijalni rock je postao oprezno kurirana<br />

promocija za velike stadionske turneje, koje su bile parodija rock ideala poput<br />

poetičnosti, emocionalne i seksualne otvorenosti i društvene odgovornosti;<br />

i u svojoj U2 i hair metal varijanti. Rock je u osamdesetima, devedesetima<br />

i nultima imao svoje možda najveće kreativne proplamsaje, ali je prestao<br />

zadavati smjer kulturi.<br />

Iako i dalje vitalan kao glazbena niša, rock je danas zvuk kulturne<br />

supremacije "boomera" nad svima ostalima, pokušaj da nas se uvjeri kako

Posrijedi je novi, do sada najutjecajniji, najdugotrajniji i<br />

najbolji rukavac hip hop hegemonije. Trap nije ni otuđen ni<br />

nedorastao. Savršeno je kalibriran za potrebe milenijalne i<br />

zoomerske generacije. Glavno oružje perioda je autotune,<br />

instrument koji zgražava starije, ali omogućava svakome da<br />

aranžira posve svoju, hyperljudsku personu<br />

KUKU$ je trap skupina iz Zagreba, a<br />

čine je Hiljson Mandela, Goca Rip i<br />

Iso Miki (desno). Lijevo je kanadska<br />

trap zvijezda Drake<br />

39<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Darko TomaŠ / Cropix<br />

osim toga što imaju neusporedivo najsretnije posložene ekonomske i<br />

političke okolnosti, oni i dalje predstavljaju i kulturni i društveni standard.<br />

Zadnja dva velika generacijska rock benda, Arcade Fire i Arctic Monkeys,<br />

dobro ocrtavaju doprinose i promašaje tematskog i iskustvenog spektra<br />

rock generacije. Arcade Fire su hipiji koji svojom nemoguće intenzivnim<br />

estetiziranjem kvartova, neona i predgrađa oplakuju izgubljeni, odnosno<br />

mitski, dječji, primordijalni i "prirodni" svijet. Arctic Monkeys su pankeri koji<br />

verbalnu dovitljivost, ekshibicionistički hedonizam i mačističku pohotu vide<br />

kao pobunu. Nedoraslo u oba slučaja.<br />

Hip hop priča se još piše. Jedini je hegemonijski žanr koji je uspio, usprkos<br />

opetovanim i dalje aktualnim "napadima", zadržati svoj izvorni identitet<br />

glazbe socijalne i ekonomske aspiracije, bijega iz očajnih okolnosti, a ne<br />

komfora i profesionalne umjetnosti. U tome je pomoglo iskustvo velikog djela<br />

svijeta od osamdesetih nadalje koje je pokazalo da nema plana, da stvari idu<br />

nepovratno nagore i da će trebati razviti nove metode preživljavanja. Stvoreni<br />

su potpuno novi zvukovi, plesovi, vizualni identiteti i, najupadljivije, pristupi<br />

lirici. Borilo se, zajebavalo i komuniciralo bolje nego ikada, sleng i produkcija<br />

su se mijenjali u svakom kvartu i kućnom tulumu i sve se pratilo; i "crni<br />

CNN" i crni glamur.<br />

Ilustrativno, 2003. je bila prva godina u kojoj su svih top 10 hitova<br />

Billboarda držali afroamerički (hip hop i r'n'b) izvođači. Onda je krenulo<br />

masovno besplatno dijeljenje glazbe. Glazbena industrija se naizgled<br />

nepovratno smanjila. Najuzbudljiviji "alternativni" hip hop radio se u<br />

južnjačkim gradovima, dok su se velike kuće spajale i autsorsale sve kreativne<br />

odluke njujorškom samostvorenom hip hop mogulu, gospodinu Knowles,<br />

Jay-Ziju i proizvodu atlantske renesanse, pioniru zbližavanja hip hopa i r'n'bja,<br />

L.A. Reedu. U procesu koji evocira grunge eru veliki novci su tako došli do<br />

južnjačkih izvođača i postepeno je trap postao novi, do sada najutjecajniji,<br />

najdugotrajniji i najbolji rukavac hip hop hegemonije.<br />

Trap nije ni otuđen ni nedorastao. Savršeno je kalibriran za potrebe<br />

milenijalne i zoomerske generacije. Internet je, osim smanjenih prihoda,<br />

donio i intenzivniju komunikaciju s publikom, nove promidžbene strategije<br />

i nove, tzv. "360 ugovore" u kojima sama persona izvođača, a ne samo njihova<br />

glazba, postaje proizvod. To znači da izvođači trap ere ne mogu živjeti u svojoj<br />

glavi i da je svima, pa i njima, jasno da su jednako zapeli u urušavajućem,<br />

eksploatatorskom košmaru kao i mi ostali. Nema jazzerskih i rockerskih<br />

iluzija o autonomiji umjetnosti, uvjeti su takvi da je taj koncept uvredljiv.<br />

Izvođači trap ere na drugi način dokazuju da su vrijedni pažnje. Smiju ostati<br />

zvijezde jedino ako će uglazbiti nešto važno o sebi što još nismo čuli u<br />

javnom prostoru (ni u udžbeničkim verzijama povijesti i umjetnosti), a znamo<br />

da je istina. I da, ako ostanu samosvjesni, ne smiju zaboraviti kako svijet<br />

zapravo izgleda. Drake je najveća glazbena zvijezda generacije baš zato što je<br />

transparentno bezveznjak koji glumi da je faca.<br />

Mnogi su cijeli novi sklop očekivanja milenijalnih i zoomerskih generacija<br />

uspjeli procesuirati jedino tako da su razaznali i osudili "kulturu otkazivanja",<br />

praksu masovnog posramljivanja na internetu spornih ideja i praksi, zbog<br />

duboke anksioznosti da gluposti koje su nerelektirano prihvatili kao djeca,<br />

učenici i studenti (možda kao jazzeri ili rockeri) ne samo da nisu istina, nego<br />

nisu ni kul i ostavljaju ih potpuno nespremne za nadolazeći period. Ostali su<br />

mogli primijetiti da je zadnje desetljeće trap revolucije uvjerljivo najbolje u<br />

povijesti glazbe. Glavno oružje perioda je autotune, instrument koji zgražava<br />

starije, ali omogućuje svakome da aranžira posve svoju, hyperljudsku personu.<br />

Onakvu kakvu svatko od nas sada treba razvijati da bi preživio na internetu<br />

i u prekarnom, besmislenom radnom odnosu bez budućnosti. Kao i grunge<br />

era, koja je obuhvatila puno širi raspon rock elana, uključujući riot grrrl, post<br />

hardcore, emo i, ako inzistirate, britpop; trap era također podrazumijeva<br />

generalni zeitgeist, više nego ijedan žanr.<br />

Krenimo od baka i djedova. Rihanna je pokazala kako ostati kul u industriji<br />

koja je krojena da ju slomi, Beyonce je s "Lemonade" stvorila prvu ljudoliku<br />

umjetnost snimljenu s vrha svijeta, Lil Wayne je pokazao da su ovisnici<br />

duhovitiji, tvrđi i polivalentniji od dilera, Kanye je vjernije i evokativnije od<br />

ikoga do sada zabilježio što se sve dobiva i gubi kada si opsjednut sobom,<br />

Future je prokazao svu glazbu prije sebe kao lažnu jer je izmišljala svijet u<br />

kojem su malaksalost i nabrijanost dva različita osjećaja, a ne nerazlučive<br />

komponente djelovanja u trenutku, adrenalina. Lana del Rey i Weeknd su<br />

savršeno kanalizirali sve uvriježene ideje o seksu i putenosti i demonstrirali<br />

koliko su toksične. Fka Twigs i Frank Ocean su s druge strane otvorili "nove",<br />

a zapravo samo zatomljene prostore erotičnog. Migosi su svojim tripletima<br />

stvorili najbolji groove ere jer su simulirali pravi tempo razmišljanja u<br />

internetsko doba, sa svim semantičkim i emocionalnim nedorečenostima.<br />

Taylor Swift i Kendrick Lamar su pak pokazali kumulativni efekt razmišljanja u<br />

internetsko doba, primjer kako učiti na poslu i postajati pametniji, slobodniji i<br />

povezaniji sa svijetom.<br />

Ovu listu je moguće višestruko pomnožiti i prekrojiti. Poanta<br />

je da je pop glazba trap ere pratila korak s potrebama<br />

trenutka više nego ostale umjetničke forme. I ovaj put je<br />

globalna hegemonija žanra stvarno obostrani i povratni<br />

globalni proces. Od Latinske Amerike preko Europe i<br />

"latinske Evrope" (Balkana), afrobeatova do azijskih k, j, c i q popova; svugdje<br />

se samo trap sluša i samo trap zvuči stvarno. Autentično globalni folk (narodna<br />

glazba), trap je svugdje mutirao i pomogao da se izrazi kako se stvarno živi,<br />

razmišlja i komunicira. Glazbena forma varira po regijama, ali zajednički su<br />

perspektiva i stav - stvaramo sebe i svijet iznova tako što preživljavamo i<br />

djelujemo u svijetu kakav jest. I da, to uključuje seks, droge i nasilje.<br />

Trap era je i produktivno iskoristila jazz i rock. Spiritualistički žanrovi<br />

jazza šezdesetih i sedamdesetih doživjeli su revival jer pomažu otključati<br />

zatomljene globalne glazbene tekovine, kao i evocirati izdane snove borbi za<br />

afroamerička građanska prava, ali i svjetskih antikolonijalnih pokreta. Emo,<br />

u svojoj komercijalnoj varijanti novog tisućljeća, pokazao se utjecajnim kao<br />

žanr radikalne ranjivosti, što je u trap eri, uz r'n'b kao žanr izloženosti, bitno<br />

obogatilo emocionalnu paletu hip hopa.<br />

Za razliku od jazza i rocka, hip hop hegemonija se događa u periodu koji<br />

nema povjerenja u utopije. Apokalipsa je danas. Nikakve penzije, radnička<br />

prava, čist zrak, besplatna voda, ugodno Sunce, vlasništvo nad mjestom<br />

obitavanja, a kamoli sredstvima za proizvodnju. Za sve to će se trebati izboriti,<br />

i to paralelno, dok se jedva preživljava u onome što neki peridno zovu<br />

"ekonomija", a zapravo je društvo u akutnom raspadu. Ovakav zeitgeist znači<br />

i neki novi tip samopoštovanja. Nemamo povjerenja u to kako su "stari radili".<br />

Slutimo da rod nije binaran, da "rasa" i "kultura" nisu stvarne podjele svijeta,<br />

da "živimo u društvu", da neobnovljivi izvori energije nisu obnovljivi, da<br />

radimo gluposti do ruba iznemoglosti za nekoga tko isto nema plan.<br />

Zato bi možda bilo poželjno da se ova nova pop kultura ozbiljnije doživljava<br />

i promišlja u našim mainstream medijima. Regionalna trap scena nimalo ne<br />

kaska za svjetskim trendovima, a i hrvatska je, svim okolnostima usprkos,<br />

ostvarila bitne rezultate. Uostalom, jedini autentični međugeneracijski hit u<br />

Hrvatskoj u zadnjih deset godina se desio kada si je Vojko V, pionir hrvatskog<br />

trapa, s Kišom metaka napokon mogao priuštiti pošten spot. Sada, kada je<br />

svima vidljivo da ništa ne funkcionira, možda je pravi trenutak da se posluša<br />

glas onih koji već neko vrijeme znaju da žive u "zamci" (trap) i da ništa od<br />

ovoga kako smo si do sada dominantno opisivali i proskribirali svijet nema<br />

veze sa stvarnom poviješću, sadašnjošću i budućnošću. No, život u okvirima<br />

"zamke" nije ni beznadan ni letargičan. Ideja da spoznaja kako je svijet<br />

mračan podrazumijeva predaju, neko strašno znanje zbog kojeg nije moguće<br />

djelovati je stara crkvena i malograđanska podvala, često evocirana u jazz i<br />

rock melodramama. Ljudi u stvarnom životu nemaju taj luksuz čistunstva i<br />

zgražanja. Nema izbora nego da zadržiš smisao za humor i empatiju, shvatiš da<br />

tvoji problemi nisu samo tvoji i boriš se. To je trap.

Piloti se šepure po svlačionici, a ručnici samo što im ne spadnu<br />

sa struka. O čemu se tu zapravo radi? To je pitanje postavila<br />

Pauline Kael prije 35 godina kada je premijerno prikazan prvi<br />

"Top Gun". Danas za takvo pitanje više nema razloga<br />

TOP GUN:<br />

MAVERICK<br />

Ostala je samo vojna<br />

propaganda, nema više<br />

SEKSUALNOSTI<br />

piše: Filip Pavić<br />

JEDNA MALO DRUGAČIJA ANALIZA BLOCKBUSTERA KOJI JE VRATIO PUBLIKU U KINA

41<br />

Originalni ilm iz<br />

1986. godine dugo<br />

se tumačio kao oda<br />

homoerotičnosti.<br />

Foto: Proimedia<br />

Možda nije originalno, ali je ipak duhovito kada se ilmu<br />

tako opsjednutom muškošću, militarizmom i američkom<br />

izuzetnošću, kao što je "Top Gun", pripišu elementi<br />

homoerotičnosti. Otkako je izašao 1986., "Top Gun" -<br />

najveći ljetni akcijski hit Reaganovih 80-ih o skupini<br />

pretjerano samouvjerenih pilota i raskošna reklama američke ratne mornarice<br />

za privlačenje mladih vojnika u službu, kako neki vole reći - prati imidž ilma<br />

o potisnutoj homoseksualnosti. Filmska kritičarka Pauline Kael prva ga je<br />

nazvala "sjajnom homoerotskom reklamom" u kojoj se "piloti šepure po<br />

svlačionici, a ručnici samo što im ne spadnu sa struka". Poslije je to potvrdio i<br />

redatelj Quentin Tarantino, pojavljujući se u cameo ulozi u inače bezveznom<br />

ilmu "Budi moja" 1994., iznoseći teoriju da je "Top Gun" subverzivna gay<br />

ljubavna priča upakirana u akcijski ilm: "Što je Top Gun? Mislite da je to priča<br />

o pilotima? Ne, to je priča o čovjekovoj borbi s vlastitom seksualnošću. Imate<br />

Toma Cruisea, Mavericka. On je na rubu, čovječe. Njegov suparnik Iceman,<br />

koji predstavlja gay muškarca, govori mu 'budi gay', 'budi gay'. A Maverick se<br />

dvoumi. I kako ilm završava? Oni pobijede, slete na pistu, svi se grle i ljube i<br />

sretni su, a Ice, koji cijelo vrijeme pokušava uhvatiti Mavericka, dolazi do njega<br />

i kaže mu 'čovječe, možeš zajašiti moj rep bilo kada!' A ovaj mu odgovora: 'I ti<br />

možeš jahati moj!'".<br />

Slagali se s tom interpretacijom ili ne, činjenica je da jednom kada ulovimo<br />

"gay vibru" "Top Guna", počinjemo gay stvari viđati posvuda, možda i tamo gdje ih<br />

zapravo nema. Frajersko nadmetanje pilota i izjave kao "I want your butt", u smislu<br />

"sredit ću ja tebe", zadobivaju svoje jasne gay konture, patriotska požrtvovnost<br />

pilota koji "ulazi u opasnu zonu" postaje nekakvo kodno ime za... nešto, štogod, a<br />

neobičan je i scenaristički izbor da Tom Cruise, Maverick, ljubuje s Charlie, ustvari<br />

instruktoricom leta, koja u ilmu slučajno-ili-ne nosi muški nadimak (glumica<br />

Kelly McGillis). Na kraju, kao kruna svega, javlja se i poznata scena odbojke na<br />

pijesku, emblematska gay scena koja je više gay od "Planine Brokeback", kažu neki,<br />

a u kojoj razodjeveni Tom Cruise, Val Kilmer (s izblajhanim pramenovima) i Rick<br />

Rossovich pokazuju svoja nauljena torza i valjaju se u pijesku uz pjesmu Kennyja<br />

Logginsa "Playing With The Boys". Da... tu možemo stati.<br />

U međuvremenu su interpretacije o homoeroticizmu "Top Guna" zamrle.<br />

Popularne 90-ih, kada je sve moralo imati svoj gay spin, na valu queer ilmova<br />

kao što su "Moj privatni Idaho" Gusa Van Santa ili "Thelma i Louise" Ridleyja<br />

Scotta, ispale su iz mode dolaskom novog tisućljeća. Danas se na "Top Gun", u<br />

vremenu detabuizirane muške emotivnosti, kada se muškarci ne srame svojih<br />

muških suza, više gleda kao na ilm o pogubnom pritisku mačizma na mušku<br />

senzibilnost, nego na odu latentnom homoseksualizmu. Ta teorija smatra da su,<br />

ispod kulerskih avijatičarskih naočala, kožnih jakni, nauljenih tjelesa i otrcanih<br />

fraza "I feel the need, the need for speed", piloti i dalje uplašeni dječaci.<br />

Uglavnom, sve te suprotstavljene interpretacije, nekima dozlaboga<br />

nepotrebne i pretjerane, danas zapravo više govore o jednom drugom fenomenu<br />

- onom naglašene podjele između ilmske kritike i prosječnih kino posjetitelja,<br />

što se jasno može vidjeti i na novom, drugom, nastavku pilotskog ilma upravo<br />

u kinima "Top Gun: Maverick". Dakle, s jedne strane stoji publika, koja, kvragu,<br />

samo želi uživati dva sata u spektaklu na velikom platnu, pojesti svoje preskupe<br />

kokice i ne razmišljati previše, a "Top Gun: Maverick" nudi upravo takav<br />

eskapizam, i s druge ilmski kritičari, potpuno odvojeni od stvarnosti u svojim<br />

teorijskim bjelokosnim kulama, koji moraju u ilm upisati neku budalastu tezu<br />

jer, kvragu, interpretacija ionako ne staje tamo gdje je autor to zamislio. Pih!<br />

Kako bilo, publika obožava "Top Gun: Maverick". Iako tek nekoliko tjedana<br />

u kinima, na Rotten Tomatoesu ima iznenađujućih 99 posto rezultat, a na<br />

IMDb-u iznadprosječnih 8,7. Međutim, kritičari na Metacriticu daju mu nešto<br />

realnijih 78 od 100. Bilo je, doduše, i većih raskoraka između mišljenja publike<br />

i kritike, recimo, s "Jockerom" Joaquina Phoenixa koji je kritika odbacila zbog<br />

toksične društvene poruke, a publika, iz istog razloga valjda, svesrdno prigrlila.<br />

Uglavnom, sudbina novog "Mavericka" ista je kao i ona starog "Top Guna". Publika<br />

ga obožava zbog vizualnih vratolomija i jednostavne poruke - da dobar momak<br />

uvijek porazi lošeg, a slučajno je taj dobar momak uvijek Amerikanac - dok<br />

kritika zamjera da je pretjeran, propagandistički prenapuhan i nerealan.<br />

I naravno da jest! Nije baš jasno tko bi pri zdravoj pameti išao u kino<br />

gledati "Top Gun: Maverick" očekujući "komad života". Kao da će itko nakon<br />

dvadesetšeste eksplozije borbenog zrakoplova povikati "e, napuhanci,<br />

znate li da su ti avioni plaćeni novcem poreznih obveznika?!" Dakle, usprkos<br />

svim kritičarskim mudroserinama, koji novi "Maverick" u bitnom stavljaju u<br />

kategoriju bezumne zabave za široke mase, publika ga voli istim žarom kao i<br />

stari. Gledajući samo zaradu, "Maverick" je sigurno već sada najveći ovogodišnji<br />

hit. Zaradio je više od 550 milijuna dolara na kino blagajnama, a mogao bi do<br />

kraja godine prebaciti i milijardu. Pritom je i jedan od najunosnijih ilmova<br />

u karijeri Toma Cruisea. Što, usput, nije lak zadatak jer je Cruise, kako ga je<br />

Esquire portretirao, "posljednja velika holivudska ilmska zvijezda", posljednji<br />

od velikana (iako s tri nominacije za Oscara i bez zlatnog kipića). Naime, Cruise,<br />

za razliku od većine svojih kolega, od kojih ionako odudara nevjerojatnom<br />

radnom etikom i pripremom za ilmove (i čudnom religioznošću), dosad nije<br />

glumio ni u jednom ilmu u posljednjih 30 godina - a snimio ih je gotovo<br />

50 - da taj nije bio ultimativni kino hit ili kultni klasik, počev od "Top Guna",<br />

"Rođenog 4. srpnja", "Jerryja Maguirea", "Magnolije", "Oči širom zatvorenih" i<br />

"Nemoguće misije" do novijih "Collaterala", "Na rubu budućnosti" ili nešto slabije<br />

zapaženog "Obliviona".<br />

Dakle, odgovor na pitanje zašto novi "Maverick" žari kino blagajnama i publika<br />

ga voli sasvim je razumljiv. To je propagandni vojni ilm. Propagandni vojni<br />

ilm u kojem dobri momci razvale loše momke, a koji dolazi u kina nakon više<br />

od stotinu dana ruske invazije i rata u Ukrajini, uz stalnu mogućnost izbijanja<br />

Trećeg svjetskog rata. Istina, Amerikanci ne sudjeluju u ovom ratu, a "Maverick"<br />

je počeo snimanje i montažu puno prije nego što je ijedan ruski vojnik prešao<br />

istočnu granicu, ali to nije ni važno. Došao je kao naručen za ponavljanje gradiva<br />

o Americi kao vojnoj velesili i leglu izvanrednih, nadarenih i nepokolebljivih<br />

pojedinaca koji će, ako dođe do toga, stvari uzeti u svoje ruke. Već smo to viđali<br />

u svim mogućim "Pearl Harborima" i "Danima nezavisnosti". Ponovimo, dakle,<br />

svi zajedno: Amerika je i dalje vojna supersila, globalni zaštitnik slabijeg i jamac<br />

mira (osim ako zemlja nema naftu). Zato - mirujte, građani civiliziranog svijeta,<br />

odnosno građani zemlja članica NATO-a, odnosno, građani barem ovih većih... i<br />

važnijih zemlja koje nešto znače na geopolitičkoj karti - mi smo tu.<br />

Uz besprijekoran tajmnig, rezultatima "Top Guna" na kino blagajnama sigurno<br />

je pridonijela i činjenica da je ovo prvi pravi holivudski blockbuster nakon dvije<br />

godine korone i prvi kino hit koji se gledao bez maski, bez mjerenja temperature<br />

i sjedenja s razmakom. Zato je, uostalom, i više od 15 dana nakon premijere,<br />

kada sam išao sam u kino pogledati ilm kako bih izbjegao gužvu, dvorana i<br />

dalje bila prepuna.<br />

No, najočigledniji odgovor na pitanje zašto publika voli novi "Top Gun"<br />

jednakom strašću kao i stari jest ovaj - zato što su to isti ilmovi. "Top Gun:<br />

Maverick" je ilm-kakav-se-nekad-radio, lišen svih "woke" pretenzija, vizualno<br />

spektakularan, s jasnom političkom porukom i podjelom dobrih i loših momaka,<br />

sa sladunjavim dijalozima koji se očajnički trude biti pametni i junacima koji<br />

moraju savladati osobne prepreke do očekivane transformacije u pobjedničkoj<br />

završnici. To je sve. Poznata radnja, poznati put junaka, s nekoliko impresivnih<br />

novih efekata i jasnom porukom o američkoj vojnoj nadmoći. Jedina je razlika<br />

između starog i novog "Top Guna" u tome što je Tom Cruise sada 35 godina stariji<br />

i, ne manje važno, novi "Top Gun" nema te dvosmislene gay teatralnosti kao stari.<br />

Pritom, nema nikakve seksualnosti. Ni homo ni hetero. Što je neobično jer je<br />

stari bio znojni, tjelesni, mišićima nabijeni ljetni hit. Moguće objašnjenje zašto je<br />

"Maverick" ušao u apstinencijsku krizu jest da su u strahu od optužbi za toksični<br />

maskulinitet puhali i na hladno. Zato vjerojatno i jedina ljubavna veza u ilmu,<br />

ona Mavericka i vlasnice lokala Penny (Jennifer Connelly), koja se sada javlja kao<br />

kći nekog admirala iako je u prvom nastavku nema, izgleda neuvjerljivo, prazno i<br />

na silu. Također, ne pomažu tu ni mladi piloti, koji bi trebali biti na hormonalnim<br />

vrhuncima svoje karijere, a odaju dojam nekakvih aseksualanih robota.<br />

Dakle, nitko nikome u novom "Top Gunu" ne jaši na repu, nema dvosmislenog<br />

homoeroticizma - samo posao. Neurotični pilot Rooster (Miles Teller) mora<br />

pronaći samopouzdanje i poraziti neprijatelje, a arogantni Hangman (Glen<br />

Powell) pronaći skromnost i poraziti neprijatelje. Štreberica Phoenix (zanosna<br />

Monica Barbaro), ipak, tragično je ostala neiskorištena.<br />

Ali zato, ako već negdje moraju frcati iskre, onda je to, budite sigurni, u<br />

segmentu pravog američkog patriotskog sentimentalizma. Piloti "Top Guna"<br />

propitkuju autoritete, ali ne i patriotizam. Bespogovorno riskiraju svoje živote<br />

u službi zaštite Amerike, američkog načina života i cijelog svijeta. Zato krilatica<br />

ilma, koju likovi više puta ponavljaju u različitim situacijama - "Ne razmišljaj,<br />

čini", tako dobro opisuje "Top Gun" mentalitet, ali i tu speciičnu američku<br />

kulturu, žilavu i pragmatičnu, koju oba ilma pokušavaju bučno propagirati. Tko<br />

je neprijatelj? Nije važno! Možda Rusi? Možda Iračani? Tkogod, dobit će po nosu!<br />

Doslovno, u novom "Top Gunu" uopće ne navode tko je neprijatelj čiju tvornicu<br />

uranija treba uništiti. Što se radnje tiče, ona je očekivano plitka. Tom Cruise,<br />

dakle, opet glumi Petea Mitchella, svojeglavog i samodostatnog, a sada ocvalog<br />

pilota, prikladno nazvanog "Maverick", u doslovnom prijevodu nežigosano<br />

govedo ili igurativno otpadnik, individualac, koji u prvih pet minuta ilma<br />

probije deset mahova - brzinu koju je izički nemoguće postići - i uništi avion.<br />

Mlađa publika, kojoj se ne može podvaliti nostalgija 80-ih i synth-pop<br />

uspješnice poput "Take my breath away" grupe Berlin kao njihovim roditeljima,<br />

dobila je svoju generaciju balavih, pretjerano samouvjerenih i aseksualnih<br />

pilota koje Maverick mora obučiti da budu najbolji od najboljih. I usput da lete<br />

na opasnu i neviđeno pogibeljnu misiju s koje se većina neće vratiti živa. Ali,<br />

samoubilačka je misija, pogađate, za našu družinu nepokolebljivih i izuzetnih<br />

Amerikanca koji opasnosti gledaju ravno u oči i ne trepću, tek poligon za<br />

dokazivanje. I protivno svim izgledima, u adrenalinskoj završnici oni obave<br />

misiju, neprijateljske avione, znakovito neimenovane, obore na zemlju, nauče<br />

važnu lekciju o zajedništvu i timskom radu, a američki mit o neustrašivosti,<br />

izuzetnosti, vojnoj supremaciji i ulozi "svjetskog policajca" - još je jednom<br />

potvrđen. A mi, publika, kao bića ukorijenjena u svoje mitove, s ritualističkom<br />

potrebom da te mitove svako malo ponovimo, ustvari želimo i tražimo uvijek<br />

gledati isti ilm koji će nas uvjeravati u otprije poznate koncepcije stvarnosti.<br />

I "Top Gun: Maverick" obavlja tu funkciju - blockbuster koji pruža utjehu i<br />

sigurnost holivudskih zvijezda i sigurne priče u nesigurnim vremenima (i da,<br />

pritom uzme puno para).<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

42<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

MUZEJ GRADA LUDBREGA<br />

Jedinstveni muzej na trima lokacijama u središtu svijeta<br />

Nađete li se u Ludbregu, malom<br />

podravskom gradu koji je<br />

poznat kao središte svijeta,<br />

budite sigurni da ste na<br />

mjestu koje je iznimno bogato<br />

kulturnom baštinom.<br />

Tome svjedoči i "mladi" Muzej grada Ludbrega,<br />

smješten na čak trima lokacijama u gradu<br />

koji broji tek nešto više od 8.500 stanovnika.<br />

Zajednički cilj svim lokacijama je očuvati bogatu<br />

ludbrešku povijest.<br />

ARHEOLOŠKI PARK IOVIA - svjedok<br />

bogate arheološke povijesti<br />

U ovom arheološkom parku na gradskom trgu<br />

očuvan je dio kompleksa antičkog kupališta i vile.<br />

Ludbreg je jedno od najstarijih naselja u<br />

Hrvatskoj. Prvi tragovi zabilježeni su u željeznom<br />

dobu, no kao posebno zanimljivo ističe se rimsko<br />

razdoblje, u kojem su Rimljani, uz lijevu obalu<br />

rijeke Bednje koja protječe Ludbregom, izgradili<br />

naselje Iovia, čiji su ostaci vidljivi u središtu grada.<br />

Ne samo da su vidljivi, nego su i istraženi, a dva<br />

objekta, smještena u središtu grada, pretvorena<br />

su u zanimljivi arheološki park koji posjetiteljima<br />

dočarava način života u antici te važnost naselja za<br />

povijest ovog dijela Hrvatske.<br />

U arheološkom parku, koji je zamišljen kao<br />

mjesto za uživanje odraslih i djece, nalazi se<br />

Centar za posjetitelje i stalni postav. Moderno<br />

uređen, Arheološki park Iovia zapravo je priča<br />

o jednom isječku povijesti grada Ludbrega koji<br />

pokazuje kako je ovo područje oduvijek bila<br />

vrlo urbana sredina. U njemu se kontinuirano<br />

živi čak 2.000 godina. Uz brojne arheološke<br />

nalaze, usporedno se može pratiti lenta svjetskih,<br />

hrvatskih i ludbreških događaja važnih za ovo<br />

područje, a može se i okušati u rimskim igrama na<br />

ploči Ludus latrunculorum (igra malih vojnika),<br />

Terni lapilli (križić-kružić) i Merellus (mlin). Neka<br />

bolji pobijedi!<br />

Uz brojne izloške i multimedijske tehnologije<br />

ovdje možete doista doživjeti rimsko doba u<br />

njegovoj punini.<br />

U parku su postavljene brojne informativne<br />

ploče i na brajici, pa je sve dostupno slijepim i<br />

slabovidnim osobama.<br />

Napredna tehnologija vratit će vas u prošlost.<br />

Jedan od zanimljivijih elementa stalnog postava<br />

su VR naočale, koje će vam pomoći da uživate u<br />

vizualizacijama raskošne antičke vile i njenim<br />

pojedinim segmentima.<br />

Dvorac Batthyany je najpoznatiji po kapelici sv. Križa u<br />

kojoj se, predaja kaže, 1411. misno vino pretvorilo u krv<br />

Bakina hiža nalazi se skoro u samom centru grada i<br />

odiše atmosferom prošlosti<br />

PRVIH 365 DANA MUZEJA<br />

Muzej grada Ludbrega drugog je dana lipnja<br />

proslavio svoj prvi rođendan. Tim je povodom<br />

organiziran Dan otvorenih vrata za sve<br />

zainteresirane.<br />

- Muzej grada Ludbrega osnovan je 2. lipnja<br />

2021., nakon skoro dvogodišnjeg nastojanja da<br />

se postupak registracije u Ministarstvu <strong>kulture</strong> i<br />

medija privede kraju. Bilo je potrebno pripremiti<br />

brdo dokumentacije i odraditi hrpu stvari, no<br />

uspjeli smo. Prva godina je iza nas, puno je<br />

obrađenog posla, a puno toga nas još čeka.<br />

Imamo dvoje zaposlenih mladih stručnjaka pa<br />

će budući teret razvoja Muzeja grada Ludbrega<br />

biti na njima. - ističe Branko Dijanošić, ravnatelj<br />

Muzeja grada Ludbrega i ravnatelj Centra za<br />

kulturu i informiranje "D. Novak" Ludbreg, u čijem<br />

sastavu djeluje muzej.<br />

Shutterstock<br />

Rimljani su uz lijevu<br />

obalu rijeke Bednje, koja<br />

protječe Ludbregom,<br />

izgradili naselje Iovia,<br />

čiji su ostaci vidljivi u<br />

središtu grada.<br />

Promo fotograija<br />

Jeste li znali?<br />

U ludbreškom Arheološkom parku Iovia izložen<br />

je jedan od najpoznatijih arheoloških nalaza u<br />

svijetu. Riječ je o kosturu vojnika iz 5. stoljeća,<br />

koji je pronađen upravo na prostoru današnjeg<br />

arheološkog parka, a na kojem je uspješno<br />

napravljen medicinski zahvat trepanacije, odnosno<br />

otvaranja lubanje "na živo".<br />

- Trepanacijski otvor nalazi se na lijevoj strani<br />

lubanje. Sam zahvat sastojao se od skidanja<br />

triju slojeva kostiju lubanje, i to struganjem<br />

oštrim kamenim strugalom. Nakon toga se izveo<br />

operacijski zahvat, a otvoreno područje se na<br />

kraju zaštitilo. Otvor je ovalnog oblika i probio je<br />

sva tri sloja kosti, dok je tvrda moždana ovojnica<br />

bila potpuno izložena. Zahvat je najvjerojatnije<br />

bio izveden zbog ozljede glave. Vojnik je operaciju<br />

preživio, štoviše živio je još nekoliko godina<br />

nakon toga - objasnila nam je voditeljica muzeja,<br />

arheologinja Jelena Koprek.<br />

Nalaz je speciičan po tome što je najpoznatiji<br />

takav na našim prostorima, a pokazuje veličinu i<br />

snagu ranosrednjovjekovne medicine. Zahvaljujući<br />

suvremenoj tehnologiji, napravljena je i 3D<br />

rekonstrukcija lica vojnika, tako da možete vidjeti<br />

kako je on uistinu i izgledao.<br />

DVORAC BATTHYANY - čuvar mnogih tajni<br />

još od 13. stoljeća<br />

Dvorac je najpoznatiji po kapelici sv. Križa, u kojoj<br />

se dogodilo čudo Svete Krvi Kristove 1411. godine.<br />

Tijekom služenja svete mise vino se pretvorilo<br />

u Krv Kristovu. Predaja govori da su se od toga<br />

vremena u Ludbregu počela događati čudesna<br />

ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.<br />

U sklopu kapelice Sv. Križa nalaze se i stalna<br />

izložba arhivske građe te stalni postav Zbirke<br />

sakralne umjetnosti.<br />

U dvorcu je, osim kapelice Svetog Križa,<br />

nezaobilaznog mjesta posjeta svakog turista,<br />

smještena i međunarodna restauratorska radionica<br />

- Restauratorski centar Ludbreg.<br />

BAKINA HIŽA I DEDEKOV DVOR - prostor<br />

koji odiše atmosferom prošlosti<br />

Skoro u samom centru grada, u nizu naizgled običnih<br />

kuća smjestila se Bakina hiža s Dedekovim dvorom,<br />

koji čuvaju vrijednu i bogatu baštinu ludbreškog<br />

područja s kraja 19. i početka 20. stoljeća. U njoj<br />

djeluju i o njoj brinu članice udruge Žene iz Centra<br />

svijeta, a cijela kuća odiše atmosferom prošlosti<br />

te ju krase očuvani stari namještaj, slike, ogledala,<br />

kućne alatke i suđe te tkalački stan. Dedekov dvor<br />

čini lijepo i prostrano dvorište s oruđem i alatima za<br />

obradu zemlje i rad u dvorištu, a njegova radionica<br />

čuva blago starih zanata.<br />

Posjetite Ludbreg, posjetite jedinstveni Muzej<br />

grada Ludbrega, spoznajte život kakav su vodili<br />

Rimljani, upoznajte Jovijana, uđite u kapelicu<br />

Sv. Križa, razgledajte vrijednu i bogatu baštinu<br />

ludbreškog područja.<br />

Radno vrijeme:<br />

Utorkom, srijedom i petkom od 7 do 15 sati,<br />

četvrtkom od 15 do 19 sati,<br />

vikendom po dogovoru.<br />

Više o muzeju možete saznati na https://mgl.com.<br />

hr ili na Facebook stranici "Muzej grada Ludbrega".

ISAAC<br />

BASHEVIS<br />

EKSKLUZIVNO<br />

DONOSIMO ULOMAK<br />

IZ ROMANA "SJENE<br />

NAD HUDSONOM"<br />

ISAACA BASHEVISA<br />

SINGERA<br />

SINGER<br />

Roman je na engleskom<br />

objavljen 1997., šest godina<br />

nakon Singerove smrti<br />

Proimedia<br />

SUDBINU JEDNE ŽIDOVSKE IZBJEGLIČKE OBITELJI U<br />

NEW YORKU PRATIMO KROZ PRIČU O BOGATOM OCU<br />

I NESRETNOJ I NEMIRNOJ KĆERI<br />

Objava "Sjene nad Hudsonom" na<br />

engleskom jeziku šest godina nakon<br />

Singerove smrti i četrdeset godina<br />

nakon izvornika na jidišu dočekana<br />

je kao izniman književni događaj. U<br />

središtu ovoga djela koje prati živote<br />

skupine dobrostojećih židovskih<br />

izbjeglica u New Yorku i Miamiju krajem<br />

četrdesetih godina 20. stoljeća stoji Boris Makaver, pobožni, bogati poslovni<br />

čovjek kojega u iskušenje, više od bilo čega drugoga, dovodi nesretna i nemirna<br />

kći Anna. Nakon što napusti drugoga muža i pobjegne sa starijim oženjenim<br />

muškarcem, Anna pokreće niz događaja koji unose razdor u tijesno povezanu<br />

zajednicu izbjeglica koji, svatko na svoj način, nastoje pomiriti strašnu prošlost<br />

s teškom sadašnjošću. Propitujući prirodu sudbine baš kao i prirodu ljubavi u<br />

svijetu duboko obilježenom nepojmljivim posljedicama Holokausta, "Sjene nad<br />

Hudsonom" u sebi nose razorno iskustvo preobrazbe… A pripovjedni zamah<br />

ovog romana nezaustavljivo teče već od prvih stranica knjige.<br />

- - - 4<br />

Solomon Margolin u Americi je rijetko nosio monokl, ali sada je sjedio u<br />

dnevnoj sobi Borisa Makavera jednoga oka čvrsto uprta naprijed kao da je na<br />

njega doista uglavio monokl. Činilo se kao da mu se po glavi neprestano mota<br />

jedna jedina misao.<br />

Razmišljao je o tome kako Boris uistinu ima dara za dobivanje zajma, za<br />

kupovanje kuća budzašto, za pokretanje unosnih poslova gotovo ni iz čega, ali<br />

kako je potpuno nesposoban vidjeti što mu se u vlastitu domu događa pred<br />

nosom. Njegova obožavana kći Anna, njegova jedinica, zbog čije si je dobrobiti<br />

Boris upropastio život, nije se zadovoljila samo s dvije pogreške. Sad se<br />

spremala počiniti i treću, a ova će biti najozbiljnija od svih.<br />

Annina prva pogreška bila je udaja za Yashu Kotika, komičara iz Galicije.<br />

Kotik je bio hvaljen kao glumac u Berlinu, ali glavni mu je talent bilo<br />

izrugivanje istočnoeuropskim Židovima. Oponašao je njihov loš njemački<br />

premda se njime ni sam nije ništa bolje služio. Opterećen skandalima, brak

Roman izlazi u prijevodu<br />

Tomislava Kuzmanića i u<br />

izdanju VBZ<br />

nije potrajao ni godinu dana, ali Anna je bila slomljena. Pala je u ozbiljnu<br />

depresiju. Margolin ju je tada liječio i imao pristup svim njenim tajnama.<br />

Godinama poslije, u bijegu od Hitlera, Anna je počinila još jednu suludu<br />

pogrešku: zaljubila se u Stanislawa Luriju, udovca dvadeset godina starijeg<br />

od sebe koji je izgubio ženu i dvoje djece. Bio je i nasilan i boležljiv i, više od<br />

svega, nepopravljivi gubitnik i lažljivac. Unatoč tome što mu je Hitler pobio<br />

obitelj, Luria se uspio spasiti, ali prošle su godine tijekom kojih ništa nije<br />

priskrbio. Osim što se lako služio poljskim i hvalio seksualnim eskapadama s<br />

nebrojenim ženama, bio je potpuno beskoristan. U Varšavi nikada nije položio<br />

pravosudni ispit i dobio dozvolu da otvori praksu, već je do samoga kraja<br />

ostao tek vježbenik: zapravo je samo njegova žena uistinu negdje radila. Ovdje<br />

u New Yorku bio je kamen oko Borisova vrata i Margolin je potpuno otvoreno<br />

savjetovao Anni da se riješi tog parazita prije nego što je potpuno izludi. I prije<br />

nego što je izbacila Luriju, međutim, ona je već planirala treću ludost. Baš<br />

ovdje, u salonu svoga oca, otvoreno se nabacivala Hertzu Greinu, oženjenu<br />

muškarcu s odraslom djecom. Svi osim Borisa jasno su vidjeli što se događa.<br />

Obigravala je i cupkala oko Greina. Prvo mu se sasvim približila dok su sjedili<br />

na počivaljci i neku mu tajnu šaputala na uho, zatim mu je pokazala nekakvu<br />

fotograiji da bi naposljetku sjela točno nasuprot njemu, gledala ga pravo u<br />

oči smješkajući mu se s drskošću onih koji su se potpuno prepustili strasti.<br />

S vremena na vrijeme, Luria bi je prostrijelio svojim žutim očima. Frieda je<br />

grizla usne. Čak se i stari Shrage smješkao u sijedu bradu. Margolin je mnogo<br />

puta rekao Borisu da više ne poziva Greina, da shvati da se Anna ponaša<br />

nerazborito, ali Boris bi na to samo odmahnuo rukom: "Umišljaš si, Shloymele.<br />

Što sve tebi neće pasti na pamet! On joj ništa ne znači."<br />

I svaki bi put opet pozvao Greina.<br />

I Boris i Margolin poznavali su Hertza Dovida Greina još u Varšavi. Oni<br />

su bili mladići, Greinu je bilo možda pet ili šest godina, ali bio je čudo od<br />

djeteta. U trenu je mogao izračunati datum bilo kojeg židovskog blagdana<br />

otprije stotinu godina. U sekundi je izvodio aritmetičke operacije za koje bi<br />

iskusnim računovođama trebali sati ili dani. Sa svega sedam godina igrao je<br />

šah u Gospodarskoj komori protiv dvadeset četiri iskusna varšavska šahista<br />

i pobijedio u sedamnaest partija, a četiri odigrao neriješeno. Novine i na<br />

poljskom i na jidišu objavile su članak o njemu; bila je ondje i njegova slika.<br />

Profesor Samuel Dikstein, poznati asimilant, posjetio je oca tog vunderkinda,<br />

siromašnog pobožnog pisara koji je živio u ulici Smocza. Ali to je bilo prije<br />

gotovo četrdeset godina. Negdje baš u to vrijeme, Solomon Margolin otišao je<br />

na studij u Njemačku. A Borukh Makaver – tada se još nije zvao Boris – oženio<br />

se kćerkom iz imućne varšavske obitelji, obogatio, izgubio ženu i krajem 1924.<br />

napustio Varšavu i preselio se u Njemačku. Anni je tada bilo jedanaest godina.<br />

Kad je stigao u Njemačku, Boris je saznao da je Dawidek (ili Hercuś, kako<br />

su ga nazivali u poljskim novinama) Gemaru zamijenio svjetovnim studijima<br />

u jidiško-poljskoj gimnaziji te potom upisao Varšavsko sveučilište. Izrastao je<br />

u privlačna mladića i, dok su Makaverovi još živjeli u Varšavi, bio je čest gost u<br />

njihovu domu. Neko je vrijeme čak pomagao Anni oko škole. Kao dragovoljac<br />

služio je u Poljsko-boljševičkom ratu 1920. godine i napredovao do čina<br />

dočasnika. Poslije se zaljubio u siroticu iz nekog sela, s njom otišao u Beč, a<br />

iz Beča u Ameriku. Obećao je da će pisati, ali godinama od njega nije bilo ni<br />

glasa. Na vlast je morao doći Hitler prije nego što će se Boris Makaver i Hertz<br />

Dovid Grein ponovno sresti.<br />

Čak ni ovdje u New Yorku nisu nabasali jedan na drugoga sve do četvrte<br />

godine od Borisova dolaska u Ameriku. Margolin je iz Borisova opisa susreta s<br />

Greinom odmah prepoznao da će doći do zbrke. Anna nikada nije zaboravila<br />

nekadašnjeg tutora. U Berlinu, nakon što se razišla s Yashom Kotikom, tijekom<br />

Margolinovih pokušaja da je izliječi psihoanalizom često je spominjala<br />

Greina. Njegovu je fotograiju čuvala u albumu u kojem joj je napisao posvetu<br />

punu one vrste nježnosti kojom se odrasli obraćaju djeci. Bez obzira na to<br />

koliko to suludo zvučalo, dok je pred terorom iz Berlina bježala u Pariz, pa<br />

iz Pariza u Afriku, iz Afrike na Kubu i s Kube u Ameriku, Anna je čuvala taj<br />

album kao najveće blago i svuda ga sa sobom nosila. Sada se njezina "prva<br />

ljubav" ponovno pojavila. Hertz Grein sad je bio četrdesetšestogodišnjak sa<br />

sinom koji samo što nije stekao diplomu strojarstva i kćerkom spremnom<br />

za fakultet. U New Yorku je prvo godinama radio kao učitelj u židovskoj<br />

osnovnoj školi i jedva izlazio na kraj s novcem. Zatim je postao konzultant za<br />

jednu investicijsku tvrtku na Wall Streetu. Ali njegov mladenački izgled nije<br />

ga napustio: bio je visok, mršav, pune, zlatne kose koja je skrivala početke<br />

ćelavljenja, čelo mu je bilo visoko, a bradu krasila mala rupica. Nekoć je imao<br />

pravu židovsku kuku, ali onda je taj nos malo razmislio i ispravio se. Usne<br />

su mu bile tanke, a plave oči otkrivale rijetku mješavinu stidljivosti, oštrine<br />

i još nečega što je bilo teško odrediti. Margolin je znao reći da izgleda kao<br />

školarac u ješivi negdje u Skandinaviji. Grein je studirao ilozoiju i u Varšavi<br />

i u Beču i pokušao je živjeti u Palestini. Ovdje u Americi dovoljno je svladao<br />

engleski da s vremena na vrijeme može objaviti članak u šahovskom listu pa<br />

čak i napisati detaljnu studiju o uglednom poljsko-židovskom znanstveniku<br />

kojega su ubili nacisti. Za razonodu se bavio matematikom, a u razgovoru s<br />

Margolinom pokazivao je dovoljno razumijevanja novih spoznaja iz izike da<br />

je lako mogao postati profesor u tom polju. Ali Hertz Grein bio je tako očito<br />

razočaran sobom. Zvučao je kao pesimist i u sve je sumnjao. Nakon što mu je<br />

cijela obitelj skončala u Poljskoj, prestao je vjerovati u čovječanstvo i njegove<br />

moralne lekcije. Sasvim je slučajno uložio u jedan uzajamni fond i zaradio<br />

na prodaji dionica. Supruga mu je otvorila antikvarnicu u Trećoj aveniji pa je<br />

i njoj dobro išlo. Sada je već živio u velikom stanu kraj Central Parka i vozio<br />

automobil. Margolin je čuo da ima i ljubavnicu.<br />

Sada je Margolin razmišljao o načinu kako Anna oko njega obigrava.<br />

Objektivnošću jednog znanstvenika Margolin je primijetio da Anna<br />

odnedavno izgleda mlađe, kao da ju je nekadašnje poznanstvo s Greinom<br />

vratilo u djetinjstvo. Rumenjela se pred njim i zadirkivala ga kao djevojčica.<br />

Prvo bi se smješkala pa bila tužna; čas mu je mahala, čas plazila jezik. Činilo<br />

se da je zaboravila da ima supruga i da oko nje ima još gostiju. Margolin ju je<br />

promatrao iskusnim okom. Anna je naslijedila Borisovu građu, ali neka sila<br />

u njoj ili je ispravila ili prikrila tjelesne nedostatke njezina oca. Bila je malo<br />

viša od njega, visoko postavljenih grudi, uska struka i malenih ruku i stopala,<br />

premda su joj listovi bili široki. Oči su joj bile očeve – crne i blistave, s obrvama<br />

koje su se gotovo spajale, ali nos joj je bio gotovo ravan. Usta punih usana<br />

pućila su se kao u djeteta koje se sprema nekome dati poljubac. Kosa joj je<br />

bila crna i sjajna poput baršuna, ali za razliku od mnogih tamnoputih Židovki,<br />

put joj je bila svijetla. U njezinoj pojavi bilo je nečega tako očito poljskog<br />

i židovskog. Solomona Margolina podsjećala je na varšavske prigradske<br />

bulevare i engleske vrtove.<br />

- - - 5<br />

Nedavno je slikar po imenu Jacob Anfang dovršio Annin portret. Boris ga je<br />

naručio samo zato što je Anfang, poljsko-židovski izbjeglica iz Njemačke, bio<br />

u nezavidnoj inancijskoj situaciji. Anna je sada vodila Greina u sobu u kojoj<br />

je slika bila obješena – njenu sobu u kojoj je spavala kad bi prenoćila u očevu<br />

domu. Ondje je držala nešto knjiga i odjeću koja je bila predobra da bi se<br />

bacila premda je više nije nosila. Budući da je Grein oklijevao da pođe s njom,<br />

bojeći se da bi mogao razjariti njezina oca ili supruga, zgrabila ga je za rukav i<br />

povukla za sobom niz hodnik. Otvorila je vrata i upalila svjetlo u djevojačkoj<br />

sobi s uskim krevetom, policama punim knjiga, nekoliko fotograija na<br />

zidovima i praznom teglom za cvijeće. Na okruglom stolu stajala je budilica.<br />

Portret u izrezbarenom okviru nije se uklapao u prostoriju, ali Boris je<br />

odnedavna postao tako strog i predan vjeri da je odbijao imati bilo kakve slike<br />

u blizini iz straha da će prekršiti zapovijed o pravljenju slika i obličja. Usto,<br />

Jacob Anfang je Annu naslikao u dekolteu. Grein je dugo zurio u sliku prije<br />

nego što je prošaptao: "Da, portret je vrlo uspio."<br />

"Tata kaže da mi ne sliči."<br />

"Dobro te je uhvatio."<br />

Annine su oči zasjale od Greinovih riječi, to više što joj se obratio s ti.<br />

"A što je to uhvatio? Čini mi se da kod mene i nema što uhvatiti. Po<br />

čemu sam posebna?"<br />

"Prepoznao je da si duboko u sebi još uvijek djevojčica – strastvena i<br />

pomalo uplašena srednjoškolka."<br />

"Je li to vrlina? Istina je da se bojim, zato što me progoni fantom. Ali moja je<br />

mladost prošla. Često se osjećam staro i slomljeno."<br />

"Tvoje lice to ne pokazuje."<br />

Anna je stajala uz portret, dopuštajući Greinu da usporedi original i kopiju.<br />

Bila je stidljiva, ali ne kako to odrasli znaju biti. Činilo se kao da je zaspala<br />

kao djevojčica i tajanstveno se probudila kao zrela žena. Ponovni susret s<br />

Greinom nakon dvadeset tri godine odvojenosti u život joj je unio i nadu i<br />

nemir. Plug koji je preokretao i orao kroz tlo godina i epoha izokrenuo je i<br />

uzbunio slojeve vremena. Iščezli su i ono prije i ono poslije. Sve je postala<br />

zbrka, bizaran san iz kojeg se neprestano budila i ponovno u njega padala.<br />

Prvo mu se obraćala s ti, potom s vi; čas je s njime razgovarala na poljskom, čas<br />

na njemačkom. Ponekad joj se činio kao rođak – stric, ili čak stariji brat. Vratio<br />

joj je Varšavu, vrijeme kad je još imala majku. Uz njega se ponovno osjećala<br />

mladom, punom života, kćerkom jedinicom iz nekog davnog vremena. Grein<br />

je gledao prvo nju, zatim portret, a Anna je stajala ondje poput smjerne

Njegova obožavana kći Ana, njegova jedinica, zbog čije si je dobrobiti Boris<br />

upropastio život, nije se zadovoljila samo s dvije pogreške. Sada se spremala<br />

počiniti i treću, a ova će biti najozbiljnija od svih<br />

školarke, kao da on još uvijek nad njom ima onu nekadašnju moć – kad je znao<br />

voditi odrasle razgovore s njenom teško bolesnom majkom, donosio joj knjige<br />

i cvijeće i slao nju, tada još dijete, van iz sobe kada su htjeli porazgovarati o<br />

nečemu osobnom.<br />

Grein je podigao obrve. "Pa, ima dara, ali što je dar?"<br />

"Da, zaista. Ja ne znam ni patku nacrtati."<br />

"Bog svakome daje neki dar."<br />

"Zar ćeš i ti početi o Bogu?" zavapila je Anna. "Oh, o njemu više ne mogu<br />

čuti ni riječi. Nakon onoga što se dogodilo u Europi, Božje se ime ne usudim<br />

ni izgovoriti – jer ako Bog zaista postoji, a dopustio je sve ono, tada je i gore<br />

nego da ne postoji."<br />

"Grozno, kako god okreneš."<br />

"Gledaj – snijeg!"<br />

Uzbuđena poput djeteta, Anna je otrčala do prozora. Grein ju je slijedio.<br />

Otvorila je jedno krilo i sada su stajali izloženi studeni. Dvorište je bio bijelo.<br />

Grane na stablima u malenom vrtu bile su bijele. Samo je nebo nad krovom<br />

sjalo u blještavilu New Yorka, crveno i ljubičasto, bez ijedne zvijezde, kao da<br />

na njemu bjesni kakav kozmički požar. Pahuljice su padale jednolično, polako,<br />

pune zimske mirnoće. Toplina radijatora širila se u vanjsku hladnoću. Anna<br />

je stajala tako blizu Greinu da se ramenom oslanjala o njegovu nadlakticu.<br />

Neko su vrijeme oboje u tišini gledali van, zaprepašteni, kao da su rođeni u<br />

nekoj tropskoj zemlji i sada prvi put vide snijeg. Greina je preplavila nostalgija,<br />

čežnja kakvu nikada prije nije osjetio, osjećaj u kojem su se miješali Hanuka,<br />

Božić, Varšava. Poželio je zagrliti Annu, ali se zaustavio. Ispružio je ruku i<br />

na dlan mu je dolepršala pahuljica. S dječačkim veseljem ostavio je ruku na<br />

okviru prozora kao da želi ohladiti vrelinu u sebi.<br />

"Zima ipak dolazi", šapnuo je.<br />

"Da. Često se iznenadim da nakon svega svijet još postoji."<br />

Nisu se smjeli zadržavati. Stanislaw Luria bio je i više no sposoban banuti<br />

i napraviti scenu. Ali nisu se mogli odvojiti jedno od drugoga i od kristalna<br />

krajolika. Kad je Grein tek došao u New York, toliko je sniježilo da se činilo<br />

da ga se nikada neće riješiti, bez obzira na to koliko ga lopatali ili meli. U<br />

Brownsvilleu, gdje je u židovskoj školi poučavao Toru, posvuda su ležale<br />

goleme naslage snijega i podsjećale ga na Poljsku. Morao je nositi galoše ili čak<br />

čizme za snijeg. Posljednjih godina, međutim, u New Yorku je rijetko sniježilo.<br />

Sada je pogledao uvis da vidi odakle pada. Činilo se da pahuljice izviru iz<br />

vatrenog crvenila i padaju u gustim šljokicama koje u prolazu otkrivaju svoj<br />

šesterokutni oblik, vječan uzorak snijega. Neka je sila Greinove misli sjedinila<br />

s Anninima i znao je da osjeća potpuno isto kao i on: iste trnce, istu žudnju.<br />

Neki oblik električnog naboja koji se nije mogao izolirati, koji je često osjećao<br />

kad je bio u svome domu, u svome krevetu, sada je protjecao kroz svileni rukav<br />

njezine haljine u vuneni rukav njegova sakoa. Na trenutak su bili zarobljenici<br />

ovog čudnog bila koje je dolazilo iznutra i izvana i koje im je izmicalo poput<br />

polusvjesna početka sna.<br />

Anna se najednom odmaknula, kao da se uplašila. "Dođi."<br />

Zatvorila je prozor, a on je maramicom obrisao ruke. Još su se jednom<br />

zaustavili ispred portreta.<br />

"Zaista misliš da je dobar?"<br />

"Da, izvrstan. Ali draže mi je biti s originalom."<br />

Anna je na trenutak zastala. "Znaš da je to nemoguće."<br />

"Samo trebaš reći da."<br />

Anna se ugrizla za donju usnu. Progutala. "Recimo da kažem da – što bi se<br />

tada dogodilo? Oh, to je suludo."<br />

"Još ima ljubavi na ovom svijetu."<br />

"Da, ali ima i nešto jače od ljubavi."<br />

"Što?"<br />

"Lijenost. Strah da se makne s mrtve točke."<br />

"Treba samo krenuti."<br />

"Kamo bi me odveo?"<br />

"U hotel."<br />

"A poslije?"<br />

"U Tasmaniju."<br />

"Zašto, pobogu, Tasmanija? Stvarno si neozbiljan. Još otkako sam bila<br />

dijete, sanjam o ljubavi. Kad sam vidjela kako mi otac živi, obećala sam si da<br />

neću poći njegovim stopama. Ali napravila sam dvije bolne greške, a to je<br />

dovoljno za jedan život."<br />

"Trebaš samo uzeti torbu i otići, to je sve."<br />

"Oh, tebi je sve tako lako. Govoriš kao avanturist, ali sigurna sam da si<br />

i dušom i tijelom vezan za obitelj. Upozoravam te: pazi se. Po naravi sam<br />

lakovjerna – mogla bih učiniti to što si rekao. Ne treba mi dvaput reći."<br />

"To bi mi bio najsretniji dan u životu."<br />

"Dođi. Ne smijemo predugo. Ti se šališ, ali ja ne mogu prestati misliti na<br />

tebe. Čak te i sanjam."<br />

"Već si moja."<br />

Činilo se kao da su je njegove riječi oparile. Uznemirena, pogledala je<br />

i upitno i prijekorno, kao da želi reći: Ako zaista ne misliš tako, zašto me<br />

mučiš? Htjela ga je zagrliti, ali u tom je trenutku Reytze otvorila vrata.<br />

"Anna, traži te tata."<br />

"Što sad treba? Nije važno, evo me."<br />

"Panie Greine, dođite u kuhinju. Želim vam pokazati novi hladnjak",<br />

rekla mu je Reytze.<br />

Tu je izliku smislila kako bi ih spriječila da se zajedno vrate u<br />

dnevni boravak. Reytze je znala svaku tajnu. Na kraju krajeva, upravo je<br />

ona podigla Annu.<br />

- - - 6<br />

Nakon što mu je Reytze pokazala hladnjak, Grein se vratio u dnevnu sobu.<br />

Zastao je u hodniku kako bi pogledao antikno zrcalo koje je ondje visjelo.<br />

Otkako mu je supruga, Leah, otvorila antikvarnicu u Trećoj aveniji, dobro je<br />

znao procijeniti vrijednost starih predmeta. Okvir je bio zbrka cvijeća, lišća<br />

i guja, dok je staklo sjalo plavkasto poput vode u zdencu. Učinilo mu se kao<br />

da njegov odraz u njemu dolazi iz velike dubine.<br />

Zašto sam tako sretan? zapitao se. Od ovoga neće biti ništa. Niti će ona<br />

ostaviti muža, niti ja Leu. Da, i što ću s Esther? Zbog mene nijedna obitelj<br />

neće propasti. Bog sve vidi. Pa neki sam se dan zavjetovao živjeti prema<br />

njegovim zapovijedima.<br />

Unatoč ovim mislima, nije se mogao trgnuti iz stanja opijenosti. Tijekom<br />

prvih deset godina u Americi sve se za njega polako i sigurno kotrljalo<br />

nizbrdo, ali u drugom se desetljeću polako uzdigao. Živio je u velikom<br />

stanu, imao novac u banci, nosio dobru odjeću. Dionice uzajamnog fonda<br />

u koje je uložio i preporučio klijentima preko noći su naglo porasle. Samo<br />

je danas, bez imalo truda, zaradio više od tristo dolara. Nekoć bi za takav<br />

iznos bio primoran puna dva mjeseca crnčiti u učionici.<br />

Ali ona me voli – u to nema nikakve sumnje, zabavljao se tom<br />

mišlju. Kako je ono rekla, "Mogla bih učiniti to što si rekao. Ne treba<br />

mi dvaput reći."<br />

Ušao je u dnevnu sobu i čuo profesora Shragea kako zamuckuje: "Što je<br />

to empirija? Sve ovisi o tome što netko pita Prirodu. Sve dok nismo upitali<br />

zašto poklopac poskakuje na loncu kad voda vrije u njemu, Priroda nam<br />

nije odgovorila i kinetička teorija nije postojala. Ljudi su danas prestali<br />

postavljati osnovna pitanja, zašto da im onda damo odgovore?"

46<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

TENINE<br />

VIKEND-<br />

ZORNICE<br />

Tena Šarčević<br />

maksimalno opirali svakoj toj promjeni.<br />

Dio problema možda leži u matematici - razvodnjena<br />

Žuja u klubovima uskoro će dosegnuti cijenu grama kokaina,<br />

što nikako ne ide u jednadžbu u kojoj je prisutna i sveopća<br />

besparica zbog inlacije. S druge strane, evenata nikad nije bilo<br />

više pa je logično da publike za sve - nema.<br />

Tu je i kvalitativna dimenzija - zabave koje se ovih dana<br />

održavaju (barem po Zagrebu) su prilično neatraktivne; netko<br />

bi trebao organizatorima javiti da su ljudima lokalna imena i<br />

ustaljeni koncepti s kojima ih se pila posljednje dvije godine već<br />

itekako dopi*dili.<br />

Tužno je ako je clubbing doista umro, no možda se<br />

reinkarnira u nekom boljem izdanju.<br />

JOŠ LOŠIH VIJESTI<br />

POČELA SAM VOLJETI TRANCE, NO AKO<br />

SE GABBER VRAĆA, JA SE POVLAČIM<br />

Povorka ponosa<br />

DISKO KUGLA<br />

JE LI CLUBBING U ZAGREBAČKIM<br />

KLUBOVIMA ZAPRAVO UMRO?<br />

Proteklih nekoliko vikenda prizori u zagrebačkim<br />

klubovima bili su prilično razočaravajući, toliko da se<br />

na društvenim mrežama čak povela i rasprava o tome<br />

je li clubbing, što su brojni i očekivali po pojavi the<br />

virusa - preminuo.<br />

Takve sam napise smatrala budalaštinama sve do prošlog<br />

vikenda, kad su me prazni plesni podovi posebice iznenadili.<br />

Postalo je jasno da nešto ne valja; čovjek bi očekivao da će<br />

nakon Povorke ponosa svi pohrliti u underground, tim više što,<br />

za razliku od prošlih godina, nije bilo službenog aftera parade<br />

pa je bilo za predvidjeti da će se kritična masa raspršiti posvuda<br />

po gradu. Što se dogodilo? Nisu valjda svi stali u Hot Pot? Zar<br />

među toliko ljudi nije bilo onog jednog koji i prije kraja partija<br />

pita gdje je after?<br />

Jedni smatraju da su krivi "kućni organizatori" koji su<br />

nastavili djelovati i nakon lockdowna, drugima se čini da se<br />

ekipa okrenula komercijalnim eventima, kao što je prošlog<br />

vikenda bio LMF na Jarunu, treći imaju teoriju da je mingle<br />

preuzeo dominaciju nad time da je važna kvaliteta glazbe,<br />

četvrti komentiraju kako je na naplatu došla činjenica da smo<br />

zbog korone izgubili nekoliko generacija novih clubbera... Sve<br />

me to podsjeća na jedan kultni tvit iz vremena lockdowna, čiji je<br />

autor ukazao na to da su partijaneri postali ugroženo zanimanje,<br />

zaboravljeni obrtnici, nešto kao kazandžije.<br />

U svijetu je, po uzoru na "zamor Zoomom", skovan i<br />

izraz "zamor raveom", koji se temelji na pretpostavci da je<br />

glavni razlog izostanka motivacije za izlaske to što se zbog<br />

koronavirusa promijenio naš generalni modus operandi.<br />

"Skliznuli smo u novu rutinu koja je orijentirana prema<br />

našem domu, a posredovana digitalijom", kaže jedan od doktora<br />

koji je na ovu temu progovorio za azijski Mixmag.<br />

"Iskusili smo globalnu traumu koja nas je učinila anksioznima<br />

i depresivnima, koja je uništila našu motivaciju i koncentraciju",<br />

nastavlja stručnjak.<br />

Brojni su, čini se, izgubili spontanost, okrenuli su se novim<br />

tipovima zabave i hobija te odcijepili clubbing od svojeg<br />

identiteta. Što je očekivano i sasvim u redu, tim više što je nova<br />

pandemija u najavi, a ne valja zaboraviti da je i ova "prošla" još<br />

uvijek u tijeku.<br />

Zvuči dramatično, no, po meni, taj fenomen ipak treba<br />

ponešto ublažiti ako o njemu govorimo u kontekstu Balkana.<br />

Da, životi su nam se promijenili, no mi smo se, kako nam i priliči,<br />

Ovo ljeto se u Hrvatskoj trebao održati jedan novi<br />

strani festival, čija je realizacija na koncu odgođena<br />

za iduću godinu pa to čini ovu informaciju gotovo<br />

nebitnom. No, ono što je zanimljivo u cijeloj priči<br />

jest da se taj festival žanrovski deinira kao "neo<br />

techno" manifestacija. Kad čujete pridjev "neo", očekujete nešto<br />

inovativno pa je možda i razočaravajuće da se tamo trebao<br />

slušati brzi techno kakav je dominirao 90-ih. Ipak, reklamiranje<br />

ovakve glazbe kao nečeg novog donekle i ima smisla kad se<br />

u obzir uzme da su publiku trebali činiti klinci koji tek sada<br />

otkrivaju žanrove s puno BPM-a.<br />

O generalnom ubrzanju elektroničke glazbe posljednjih<br />

se godina dosta priča; odličan tekst u dva nastavka je na tu<br />

temu prošle godine za Mixmag pisao Tomislav Cetina, koji<br />

je, među ostalim, uočio da se povratak trendova očituje ne<br />

samo u glazbi, nego i u, primjerice, modi. On navodi i da je to<br />

možebitni svojevrsni otpor konzumerizmu i populizmu, "portal<br />

u neki ljepši svijet koji, na neki način, vraća i onu originalnu,<br />

romantičnu ideju rave <strong>kulture</strong>".<br />

I sama sam u zadnje vrijeme podlegla tom trendu, otvorile su<br />

mi se čakre za žanrove koje sam prije smatrala totalnim trešom<br />

pa, primjerice, u posljednje vrijeme baš uživam u prizvucima<br />

trancea. Prirodno je i očekivano da se ciklusi trendova u<br />

umjetnosti izmjenjuju, i to nije nešto što treba osuđivati, niti se<br />

tome treba iščuđavati.<br />

Ipak, čovjek mora imati neke granice... A ja ih<br />

postavljam kod gabbera.<br />

"Gabber se vratio i techno purizam mu može popu*iti", glasi<br />

naslov na jednom glazbenom portalu.<br />

Ako se gabber vraća, ja se povlačim. Sretno svima koji<br />

nastavljaju, preporučujem da pripreme za izlaske obavite<br />

uvježbavajući TikTok plesne izazove koji uključuju shulanje.<br />

STATEMENT<br />

Na Vox Feminaeu nedavno je objavljen tekst naslovljen<br />

"Maltretiranje u Mastersu". Važan je to istup, savjetujem<br />

da ga pročitate i da svaki put kad vas netko uznemirava<br />

bez zadrške napravite dramu.<br />

Masters

KNJIGE FILM & TV GLAZBA TEATAR ART<br />

KRITIČAR<br />

Izbor pisama iz osobnog<br />

arhiva Irene Vrkljan priredile<br />

su dugogodišnja urednica<br />

autoričinih knjiga Nives<br />

Tomašević i povjesničarka<br />

umjetnosti Sandra Križić Roban,<br />

Irenina nećakinja.<br />

Boris Kovačev / Cropix<br />

PISMA IRENI<br />

KRLEŽA, BOUREK, STANČIĆ,<br />

LASIĆ, ŠOLJAN I DRUGI U<br />

ČETIRI DESETLJEĆA<br />

NAPISALI SU POETESI<br />

STOTINE PISAMA

48<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

KNJIGE<br />

Irenin glas ovdje je prigušen.<br />

Ipak, ona je neosporno<br />

prisutna, kao tiha mudrost,<br />

kao netko s kim se nesmiljeno<br />

raspravlja, kome se bez ostatka<br />

povjerava, jer zbivanja i<br />

problemi kao da postaju<br />

bistriji tek kad se podijele s<br />

njom. Ljudima od <strong>kulture</strong> i<br />

tada je manjkalo novca, no<br />

bilo je više slobode i digniteta<br />

PISMA IRENI VRKLJAN<br />

"POVEZUJE NAS UPRAVO TO ŠTO SMO SAMI I ŠTO NEMA<br />

NIKOG PRIKLADNIJEG DA TAKOĐER S NAMA BUDE SAM"<br />

Sandra Križić Roban, Nives Tomašević<br />

Pisma Ireni: Rekonstrukcija izgubljenog<br />

vremena iz arhiva I. V.<br />

Naklada Ljevak<br />

2022., 224 str., 149 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kupiti ☑<br />

Piše Vanja Kulaš<br />

Neprocjenjivosti literarnog opusa<br />

Irene Vrkljan, kako proznog tako i<br />

poetskog, dnevničkih zapisa kao i<br />

autoikcijskih tekstova, čitatelji i<br />

književni znanstvenici bili su itekako<br />

svjesni davno prije nego što smo je lani izgubili.<br />

Otkako majke autoikcionalnog pisma više nema<br />

da posvećeno bilježi, da prilježno raslojava svoje<br />

rekurentne intimne i intelektualne interese,<br />

potreba za njezinim autorstvom još je veća. Stoga<br />

raduje posthumno objavljena epistolarna zbirka<br />

jednostavno naslovljena "Pisma Ireni", koja nam<br />

u promišljanjima jedne multifacetne, a tematski<br />

kompaktne ostavštine nudi novi kut gledanja.<br />

Irenin glas ovdje je prigušen. Ipak, ona je<br />

neosporno prisutna, kao tiha mudrost, kao<br />

netko s kim se nesmiljeno raspravlja, kome se<br />

bez ostatka povjerava, jer zbivanja i problemi<br />

kao da postaju bistriji tek kad se podijele s njom,<br />

netko kome se, naposljetku, više ili manje nježno<br />

predbacuje što ne dolazi češće, jer zagrebački<br />

život, čak i u svom berlinskom odsustvu, umije<br />

učiniti boljim. Za razliku od 2008. objelodanjene<br />

prepiske, od sadržajno razvedenih pisama koje<br />

Vrkljan razmjenjuje s Jasnom Horvat ("Pismo u<br />

pismu", Naklada Ljevak), gdje pratimo dva stilski<br />

i generacijski raznorodna životna modaliteta u<br />

toploj uzajamnosti, ovdje dominaciju preuzimaju<br />

drugi, i to redom pripadnici umjetničke elite.<br />

Korespondencija se nejednakim intenzitetom<br />

odvija u razdoblju od 1960-ih do nultih godina,<br />

bilježeći društveno-političke mijene, ali i<br />

onodobnu snažnu kulturnu dinamiku.<br />

Stotine pisama, četiri desetljeća, petnaest<br />

korespondenata, od toga pet prominentnih<br />

parova, književnika, likovnjaka, kazalištaraca,<br />

ilmaša, djelatnika u kulturi, koji se javljaju s<br />

raznih strana, Gabrijel Stupica iz Ljubljane,<br />

Ljubiša Jocić i Koka Tanasković te Marko i Ševa<br />

Ristić iz Beograda, Vlado Kristl iz Münchena,<br />

Antun Šoljan piše na relaciji Zagreb - Rovinj,<br />

Stanko Lasić između Pariza i Zagreba, dok se Ivan<br />

Picelj, Miljenko Stančić sa suprugom Melitom,<br />

supružnici Diana i Zlatko Bourek te Bela i Miroslav<br />

Krleža s Irenom dopisuju iz Zagreba. Parovi u<br />

većoj ili manjoj mjeri pišu zajedno, međusobno<br />

se nadopunjujući, tipka se na mašini, kasnije na<br />

računalu, otkucanim rečenicama postskriptumi<br />

dopisuju se i docrtavaju rukom, a zahvaljujući<br />

Nenadu Robanu knjiga je obogaćena preslikama<br />

pojedinih graički neobuzdanih pisama i<br />

razglednica. Pisma upućivana na Ireninu berlinsku<br />

adresu variraju u tonalitetu, od najintimnijih<br />

priznanja do izraza kolegijalnog poštovanja<br />

i razmjene egzilantskih iskustava. Pritom<br />

ova pisma mapiraju profesionalna i privatna<br />

kretanja kulturnjaka tog vremena, uz intimnu<br />

kartograiju Irenina Zagreba, dokumentiraju<br />

događajnost Beograda, pa Pariza kamo odlaze<br />

najhrabriji među umjetnicima, Venecije gdje<br />

se pohode bijenala, Dubrovnika čije se Ljetne<br />

igre ne propuštaju. Čitamo da je ljudima od<br />

LOUIS JE ISPLIVAO IZ<br />

MOČVARE SIROMAŠTVA<br />

U KOJOJ JE ROĐEN I NA<br />

POVRŠINU JE IZVUKAO<br />

I VLASTITU MAJKU<br />

Piše Pavica Knezović Belan<br />

Kada su to majke postale tako velika<br />

tema? Majke kojih se njihova djeca<br />

srame, majke koje kasno sazrijevaju baš<br />

kao i njihove kćeri i sinovi, majke koje<br />

su nemajke, majke koje čeznu za nekim<br />

drugim životom, no ipak ostaju zatočene u onome<br />

što im je poznato, ma koliko to bilo loše... Majka<br />

koju upoznajemo u kratkoj, autobiografskoj knjizi<br />

Édouarda Louisa "Borbe i metamorfoze jedne žene"<br />

(2021.) dolazi iz sličnog svijeta kao i majka od koje<br />

se oprašta autorica u romanu "Jedna žena" Annie<br />

Ernaux. To su neobrazovane žene iz radničke klase<br />

čija djeca ipak uspijevaju nadići ograničenja svoga<br />

podrijetla. I koja sa svojim roditeljicama imaju<br />

ambivalentan odnos ljubavi i nerazumijevanja.<br />

U "Borbama i metamorfozama jedne žene"<br />

Louis priči o emancipaciji svoje majke prilaže<br />

njezine fotograije, snimke s njegovim ocem,<br />

kao i selie na kojem poziraju zajedno, majka<br />

i sin. Povlači paralelu s vlastitim životom<br />

mladog homoseksualca koji stasa u okrutnom<br />

svijetu siromaštva koji ne poznaje neki drukčiji<br />

koncept muškosti. Louis (1992.) je francuski<br />

pisac trenutka - proslavili su ga autobiografski<br />

tekstovi o odrastanju jednog homoseksualca<br />

u miljeu radničke - krajnje konzervativne<br />

- klase te uzdizanje na društvenoj ljestvici<br />

zahvaljujući obrazovanju. On strastveno<br />

brani svoj autobiografski diskurs - smatra ga<br />

revolucionarnim, a kako i ne bi kad je njegova<br />

biograija uznemirujuća i subverzivna.<br />

"Naše nas je otuđenje zbližilo", konstatira<br />

autor opisujući kako se njegova majka uspjela<br />

izvući i iz drugog lošeg braka. "Čudno, oboje<br />

smo započeli život kao gubitnici povijesti, ona<br />

kao žena, a ja kao odmetničko, monstruozno<br />

dijete. No, kao u matematičkoj jednadžbi, kao u<br />

savršeno simetričnom obratu, gubitnici svijeta

Pisma upućivana na<br />

Ireninu berlinsku adresu<br />

variraju u tonalitetu, od<br />

najintimnijih priznanja<br />

do izraza kolegijalnog<br />

poštovanja i razmjene<br />

egzilantskih iskustava.<br />

Pritom ova pisma<br />

mapiraju profesionalna<br />

i privatna kretanja<br />

kulturnjaka tog<br />

vremena.<br />

Boris Kovačev/CROPIX<br />

Karolina<br />

Lisak Vidović<br />

ŠTO JE<br />

KLASIK?<br />

"ULIKSA" TREBA ČITATI<br />

KAO PARTITURU, JEZIK JE<br />

GLAVNI JUNAK ROMANA<br />

49<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

<strong>kulture</strong> i tada manjkalo novca, no bilo je ipak više<br />

slobode, digniteta, pa i optimizma. U najživljima<br />

od pisama čitamo i da je Miljenko Stančić<br />

pasionirano pratio recentnu stručnu literaturu,<br />

sastavljao popise željenih knjiga i nabavljao ih u<br />

Mladosti ili pak molio Irenu i Benna da mu koju<br />

donesu. Stančićeve ispovijesti emocionalni su<br />

karusel, vrlo je otvoren, naizmjence žovijalan i<br />

srdit, opsesivan i impulzivan, izrazito društveno<br />

kritičan, prema sebi nemilosrdan. U njegovim<br />

pismima sveprisutni su supruga Melita i sin Piko,<br />

a piše i o eskapističkim ljetovanjima na Braču, o<br />

nezadovoljstvu ovdašnjom i francuskom kritikom<br />

koja je doduše njegovu djelovanju jednoglasno<br />

naklonjena, ali površna i lah, o zdravstvenim<br />

problemima, o nesigurnosti umjetničkog<br />

posla, s obzirom na to da uspijeva prodati samo<br />

komercijalne radove, ali za umjetnost do koje<br />

mu je stalo, a u kojoj ga Irena drugarski podržava,<br />

kupce nalazi tek sporadično i izvan Hrvatske.<br />

Stanko Lasić pak piše o sjajnoj recepciji Irenine<br />

knjige "Dora, ove jeseni", spomenuvši važnu<br />

recenziju Zdravka Zime. Kristl se iz Bavarske<br />

oglašava poigravajući se tipograijom u ne odviše<br />

vedrim zapisima. Izbor pisama iz osobnog arhiva<br />

Irene Vrkljan priredile su za Nakladu Ljevak<br />

dugogodišnja urednica autoričinih knjiga Nives<br />

Tomašević i povjesničarka umjetnosti Sandra<br />

Križić Roban, Irenina nećakinja. Ukoričenje, kako<br />

doznajemo iz predgovora gospođe Križić Roban,<br />

planirano je za Irenina života, tada je dogovoreno<br />

i koja pisma u knjigu neće ući. Probrana pisma<br />

koji nam je bio zajednički, postali su dobitnici,<br />

a dobitnici, gubitnici." Pa se tako majka seli u<br />

Pariz, upoznaje novog partnera s kojim planira<br />

putovanje kamperom po Francuskoj kada odu<br />

u mirovinu, a upoznaje i Catherine Deneuve,<br />

s kojom je na ulici zapalila cigaretu. Naravno,<br />

majka je slavnu glumicu upoznala jer je Louis,<br />

koji je tom trenutku već etablirani pisac, prilikom<br />

zajedničkog gostovanja u nekoj televizijskoj<br />

emisiji, Deneuve pričao - o metamorfozi svoje<br />

majke i, znajući da joj se ova divi, nonšalantno joj<br />

dobacio kako zapravo žive u susjedstvu. Pa ju je<br />

tako slavna glumica posjetila.<br />

Teško je zamisliti ljepšu gestu sinovljeve ljubavi<br />

od ove - omogućiti, pa bilo to i slučajno, svojoj<br />

majci da upozna slavnu glumicu kojoj se čitav<br />

život divi a čiji su životi tako dugo izgledali posve<br />

neusporedivi. No, Louis je isplivao iz močvare<br />

siromaštva u kojoj je rođen i na površinu je<br />

izvukao i vlastitu majku.<br />

predočena su nam u najautentičnijem obliku,<br />

dakle s pokojim pravopisnim propustom,<br />

nečitkom riječju, ponegdje kaotičnom sintaksom;<br />

čitatelj ovoj privatnoj korespondenciji pristupa sa<br />

zahvalnošću i s ponešto voajerističke nelagode, a<br />

onda i blage frustracije jer mu nedostaje pretpriča.<br />

Zato ćemo u "Dnevniku zaboravljene mladosti"<br />

(Naklada Ljevak, 2007.) naći neka od ovih pisama,<br />

ali i saznati kako je Irena Vrkljan upoznala koju<br />

od svojih najbliskijih osoba; s Krležama je tako, a<br />

on je zove poetesa, prijateljevala na Gvozdu dok<br />

je snimala televizijski ilm o Beli, Ristića prvi put<br />

susreće na plenumu Saveza književnika, Jocić joj za<br />

posjeta Beogradu u svojoj vlažnoj kućici pokazuje<br />

nova ulja, a svi oni, jasno je iz "Dnevnika", kao i iz<br />

"Pisama", jedni su drugima neophodni.<br />

Bez obzira na objektivno mjerljiv uspjeh,<br />

gotovo sve ih spaja osjećaj neshvaćenosti i<br />

neuklopljivosti, pa su skloni zatvarati se u uske<br />

krugove, a jedni drugima javljaju se pisanim<br />

izvještajima, jer međunarodni pozivi su skupi,<br />

u pauzama od velikih projekata, u momentima<br />

malodušnosti ili bolesti, pa bi čitatelj, neupućen u<br />

njihove bogate biograije, mjestimice mogao steći<br />

pogrešan dojam da su u pitanju mirnije, možda i<br />

bezdogađajne egzistencije. Kako bilo, ovaj izbor<br />

vrijedan nam je uvid u sretne, ali i turbulentne,<br />

pa i ratne godine, a iznad svega u anatomiju nekih<br />

doista rijetkih odnosa. "Povezuje nas upravo<br />

to što smo sami i što nema nikog prikladnijeg<br />

da također s nama bude sam", zapisala je u<br />

"Dnevniku" o svojim prijateljima Irena Vrkljan.<br />

Édouard Louis<br />

Borbe i metamorfoze jedne žene<br />

OceanMore, 2022.<br />

prijevod Vanda Kušpilić<br />

74 str., 100 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Posuditi ☑<br />

Dogode se tako neka književna djela<br />

koja se jednostavno odvoje od autora,<br />

počinju živjeti vlastitim životom, kao da<br />

su samonastala. U jednom trenutku, tko<br />

zna zbog čega, nadrastaju i sama sebe<br />

i postanu veća od života. Upravo to nadrastanje<br />

objašnjavaju teoretičari, znanstvenici, kritičari i<br />

čitatelji ne bi li proniknuli u taj kamen mudraca.<br />

U tom nadrastanju leži i tajna što neko djelo čini<br />

klasikom. U koju literarnu vrstu uopće ubrojiti<br />

"Uliksa", pitao se slavni njemački književni kritičar<br />

E. R. Curtius još 1948., a pitamo se mi i danas. Knjiga<br />

je kronika, roman, drama, ep, satira, parodija. Ona<br />

je novi "Pakao" i nova "Ljudska komedija". U njoj<br />

se spajaju "Iskušenje sv. Antuna", "Apokalipsa" i<br />

"Valpurgijska noć". Sve je kompozicijski povezano<br />

s "Odisejom", ali podsjeća i na Rabelaisa i na<br />

elizabetince. Simbolizam i skolastika približavaju<br />

ga srednjem vijeku. No, zaključuje Curtius, "Uliks"<br />

se zapravo odnosi na sve, a ipak je jedno posve<br />

jedinstveno, veličanstveno, svirepo, egzaltirano<br />

i deprimirajuće djelo jednog usamljenog,<br />

gordog čovjeka.<br />

U eseju posvećenom H. Ibsenu, Joyce je ispisao<br />

svojevrsni poetski program, a on slavi puštanje<br />

svježeg zraka u ustajale književne konvencije.<br />

Stvaralačku slobodu postavio je iznad svega što<br />

ga je sputavalo, iznad obitelji, društva, vjere, da<br />

bi najveću vrijednost našao u vitalnosti običnog,<br />

malog čovjeka. Upravo na njegov napor da nadvlada<br />

banalnost života stavlja naglasak u svojem "Uliksu".<br />

U njemu je podvrgnuo jezik takvom ekstremnom<br />

propitivanju kakvo se obično očekuje od poezije.<br />

Ne kaže se uzalud da je sam jezik glavni junak<br />

romana. A on je toliko intenzivan da svaki odlomak,<br />

svaka rečenica, svaka riječ postaje razumljiva tek u<br />

odnosu na druge dijelove. Zato je Curtius predlagao<br />

da ga se čita kao partituru, koliko je srodan glazbi.<br />

Danas su metode kojima se Joyce poslužio u<br />

"Uliksu" općepoznate, no 1922., kada je objavljen,<br />

dobro su zbunjivale čitatelje. Zbog navodne<br />

opscenosti sudski je zabranjen, a časopis koji ga<br />

je objavljivao bio je kažnjen. Najznačajniji roman<br />

20. stoljeća neki su proglašavali najluđom knjigom<br />

ikad objavljenom, čudeći se što se to dogodilo s<br />

isusovačkim đakom da je tako krenuo po zlu. Joycea<br />

su nazivali književnim šarlatanom najgore vrste,<br />

pisali da je infaman po ukusu i stilu, da mu ne treba<br />

pridavati nikakvo značenje, da će "Uliks" dokrajčiti<br />

roman kao književnu vrstu i da će poslije njega<br />

biti nemoguće pisati ih. No, "Uliks" je na europski i<br />

američki roman 20. stoljeća izvršio jači utjecaj nego<br />

ijedna druga knjiga.<br />

Tražeći bezuspješno neku poveznicu "Uliksa"<br />

i Pule, u kojoj je slučajno Joyce kratko boravio<br />

podučavajući engleski, anglist Ivo Vidan pronašao<br />

je u romanu samo jednu hrvatsku riječ - živio -<br />

koja se javlja u mješavini toga usklika na raznim<br />

jezicima. Ako već tražimo poveznice prema našoj<br />

književnosti, anglistica Tatjana Jukić primijetila<br />

je konceptualnu bliskost "Uliksa" i Marinkovićeva<br />

"Kiklopa", te uputila i na postojanje veze između<br />

Joycea i Danila Kiša.<br />

T. S. Eliot je napisao: "To je knjiga koja nas je sve<br />

zadužila i koju nitko od nas ne može izbjeći. Od nje<br />

sam dobio sve iznenađenje, i užitak i užas koje sam<br />

mogao poželjeti i neka ostane na tome."

50<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

RENATA SALECL<br />

U NOVOJ KNJIZI<br />

O ŽIVOTNIM<br />

"SLIJEPIM<br />

POLJIMA"<br />

Renata Salecl<br />

Strast prema neznanju: Što odlučujemo ne znati<br />

i zašto<br />

Fraktura, 2022.<br />

prijevod Anita Peti-Stantić<br />

224 str., 149,90 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Posuditi ☑<br />

Piše Jadranka Pintarić<br />

Ah, niko, niko ništa ne zna./Krhko je<br />

znanje!" Svojedobno je nama starijima<br />

taj Cesarićev stih bio univerzalna<br />

reakcija na svekolike životne situacije.<br />

To je ujedno najkraći sažetak nove<br />

knjige slovenske publicističke zvijezde Renate<br />

Salecl. Usto, pjesnik je intuitivno/iskustveno<br />

znao ono što nam se oduvijek i iznova događa, o<br />

čemu Salecl piše u dva poglavlja: njezine "Prazne<br />

grobove" Cesarić izražava stihom "I kad prođe<br />

vječnost zvjezdanijem putem,/Jedna vječnost<br />

pusta,/Mogla bi se opet u poljupcu naći/Neka ista<br />

usta"; dok poglavlje "Ljubav je slijepa" elaborira<br />

stih "Još bi nam mogla desiti se ljubav,/Desiti<br />

– velim,/Ali ja ne znam da li da je želim,/Ili ne<br />

želim." Naposljetku priznajem: "Možda je pao<br />

trak istine u me,/A možda su sanje." Naslov je<br />

Salecl preuzela od omiljenog joj Jacquesa Lacana<br />

Autorica suvereno rukuje odabranim korpusom literature i<br />

istraživanja iz humanističkih znanosti da bi rastumačila strast za<br />

neznanjem kroz teme ratne traume, očekivanja od genetike,<br />

odnosa prema bolesti i ljubavi, straha od ignoriranja...<br />

koji je pak "'strast prema neznanju' posudio iz<br />

budističkih studija kako bi njime opisao da su<br />

njegovi pacijenti činili sve što su mogli ne bi li<br />

izbjegli priznati uzrok svoje patnje". Ili kako bi<br />

rekla norveška spisateljica Vigdis Hjorth: "…jer<br />

patnja je okov koji donosi magičan užitak koji ti<br />

sreća nikad ne može priuštiti". Dakle, nije to ono<br />

kad dobijete jedinicu jer niste znali "što je pjesnik<br />

htio reći". Nije to ni sokratovsko neznanje. Riječ<br />

je o životnim "slijepim poljima", o previđanju<br />

činjenica koje nam pomažu da održimo mentalni<br />

(u)vid iznad gliba, o zlodusima koji nas progone<br />

onkraj podnošljivog. "Ljudi se često koriste<br />

poricanjem i neznanjem kao strategijama kojima<br />

se hvataju ukoštac s neugodnom istinom koja<br />

nije u skladu s njihovim pogledom na stvarnost ili<br />

pomagalom za oblikovanje zamišljenog scenarija<br />

koji stvarnost čini ugodnijom i podnošljivijom.<br />

Tim se strategijama možemo poslužiti i za čuvanje<br />

društvenih odnosa."<br />

U sedam poglavlja Salecl analizira pred čime,<br />

zašto i kako sve "žmirimo". U prvom se dotakla<br />

i fenomena koji društvenjaci nazivaju ikeizacija<br />

društva, a što će biti blisko našoj publici:<br />

"posjedovanje mnogo informacija ponekad<br />

dovodi do iluzije znanja bez razumijevanja". Samo<br />

se sjetite kako smo do nedavno imali brojne<br />

"epidemiologe", a onda su isti preko noći postali<br />

"geopolitički stručnjaci" i "vojni stratezi". Svi smo<br />

na silu postali samouki i sramota je priznati da<br />

nešto ne znaš. Guglovska neznalica je standard.<br />

Uostalom, na to nas potiče i "ekonomija neznanja"<br />

koja ograničava pristup znanju u korist proita.<br />

Sjetih se sa sjetom Karla Mannheima koji je 1970-<br />

ih pisao da se obrazovane osobe zbog knjiške<br />

učenosti otuđuju od stvarnosti. Ako još ima<br />

takvih, molim da mi se jave. Salecl suvereno rukuje<br />

odabranim korpusom literature i istraživanja iz<br />

humanističkih znanosti da bi rastumačila strast<br />

za neznanjem kroz teme ratne traume, očekivanja<br />

od genetike, odnosa prema bolesti i ljubavi,<br />

straha od ignoriranja i zabluda oko "big data".<br />

Neznanje može biti aktivno ili pasivno, svjesno<br />

ili nesvjesno, ali valja se zagledati u razloge i<br />

posljedice poricanja. Jednostavno i pristupačno<br />

širokom čitateljstvu tumači pojmove i razrađuje<br />

teorije. Sve potkrepljuje primjerima iz života, bilo<br />

vlastitima (npr. opisuje kako je na fakultetu učila<br />

Kanta i mučila se da bi shvatila "kad učimo nešto<br />

novo, moramo biti tjeskobni zbog nepoznatog" –<br />

ali Mannheim bi joj rekao da znanje stečeno bez<br />

napora brzo zaboravljamo; na što bih dodala da je<br />

tjeskoba pomodno stanje oko svake trice i kučine,<br />

namjesto da se zasuču rukavi), bilo iz medija. Tako<br />

i poglavlje "Prazni grobovi" otvara primjerom iz<br />

vlastite porodice u kojoj se nije govorilo o tome<br />

da je jedan djed poslije rata ubijen na granici s<br />

Austrijom. Opisuje kako se s ratnim traumama<br />

nose Bosanci nastanjeni u američkom St. Louisu,<br />

u četvrti Mala Bosna. Osobno je posjetila četvrt<br />

i razgovarala s nekim stanovnicima. Doduše<br />

nije jasno je li to bilo strukturirano terensko<br />

istraživanje ili informativni intervjui. Interijeri<br />

javnih prostora, od dućana do birtije, doimaju se<br />

kao da potječu iz Jugoslavije 1970-ih, a stanovnici<br />

se kreativno brane od nesnosnih sjećanja. Susreće<br />

žene koje rade po cijele dane – premda im je<br />

novac potreban, rad im je bijeg od bolne prošlosti.<br />

Svi očajnički pokušavaju nastaviti živjeti, ali zbog<br />

traume koju ignoriraju podsjećaju na zombije.<br />

Slično je i onima koji nisu našli trupla bliskih,<br />

pa zbog nemogućnosti žalovanja proživljavaju<br />

"genocid živih". Neki sve nade polažu u napredak<br />

DNK analize – produbljujući neizvjesnost. Kao<br />

i mnogi bolesni, pa i oni koji imaju prevelika<br />

očekivanja od genetskog inženjeringa. Autorica<br />

analizira i našu odgovornost prema bolesti i<br />

liječenju. Imperativ je biti zdrav i radno sposoban!<br />

Nerad nam briše identitet i umanjuje vrijednost.<br />

Međutim, u medicini se pojavio problem<br />

"informiranog pristanka" – potpisujemo da<br />

pristajemo na liječenje kao da smo eksperti koji<br />

shvaćaju posljedice. Taj se potpis temelji "na<br />

idealima o ljudskoj racionalnosti i pragmatizmu",<br />

a znamo da mi to doista nismo. Ponekad svjesno<br />

odabiremo autodestruktivnost. Preskočit ću<br />

poglavlje o slijepoj ljubavi, to vam je Cesarić<br />

objasnio. Zanimljivije je poglavlje o incelima i<br />

bleferima. Inceli (beta mužjaci) su pripadnici<br />

internetske sup<strong>kulture</strong> koji žive u prisilnom<br />

celibatu jer ne mogu naći seksualne partnerice.<br />

Oni su ogorčeni, agresivni, mizogini, opravdavaju<br />

nasilje i mržnju prema ženama. Imaju čak i svoj<br />

žargon kojim izražavaju prezir prema "savršenim"<br />

muškarcima i ženama. Međutim, objasniti<br />

njihovo ponašanje ljubomorom na temelju<br />

Freudove izmaštane pripovijesti o prvobitnoj<br />

patrijarhalnoj hordi u kojoj sinovi ubiju oca zbog<br />

žena, doima se kao autogol. Kad se nasilje riječima<br />

na internetu premetne u ubijanje žena na ulici,<br />

nema opravdanja, ni empatije. Fenomenu blefera,<br />

potrebi i/ili pritisku da lažiramo vlastiti identitet<br />

"u skladu s nekim zamišljenim pojmom sebe",<br />

razumnije je pristupila. Svi smo mi bleferi do<br />

neke mjere, ali problem nastaje kad više nemamo<br />

mjeru. Kao što više nemamo mjeru za tzv. velike<br />

podatke, pa mic-po-mic dopuštamo dugoročno<br />

narušavanje privatnosti, uskraćivanje prava i<br />

neizgovoreni pristanak na totalitarizam. Renata<br />

Salecl pomoći će vam da shvatite mehanizme tih<br />

procesa. Ipak, "Tiranija izbora" i dalje mi je njezina<br />

najbolja knjiga.<br />

UREDNIK PREPORUČUJE<br />

IVANA ROGAR:<br />

"OGLEDALO ZA KRLETKU"<br />

NAPETI JE PSEUDOKRIMIĆ<br />

Urednica u<br />

nakladničkoj kući<br />

Durieux Ivana Rogar<br />

preporučuje novi roman<br />

Amira Alagića za kojeg<br />

vjeruje da će se upisati<br />

među najvještije pisce<br />

regije.<br />

Određivati kojoj kulturi pripada<br />

pojedini autor prilično je nezahvalan<br />

posao jer dotičnog često nije odredila<br />

jedna kultura, nego više njih. Bilo<br />

da je riječ o autorima koji pišu na<br />

više jezika ili o onima koji žive na više adresa,<br />

ne možemo im glatko odrediti pripadnost.<br />

Sličan slučaj je s Amirom Alagićem čiji novi<br />

roman, "Ogledalo za krletku", uskoro izlazi u<br />

nakladi Durieuxa. Alagić je rođen u Banjoj Luci,<br />

gdje je i odrastao, ali već dugi niz godina živi<br />

u Puli. No tu "teškoću" valja gledati kao nešto<br />

blagotvorno jer Alagić, kao i svi dobri pisci,<br />

uzima najbolje od svih mjesta na kojima je živio<br />

da bi to transponirao u umjetnost. Upravo to<br />

čini i u najnovijoj knjizi smjestivši početak priče<br />

u Pulu da bi je rastegnuo do Banje Luke pa se<br />

vratio u Hrvatsku. Amir Alagić već se dokazao<br />

kao vrstan pripovjedač romanima "Osvetinje"<br />

(2016.), "Stogodišnje djetinjstvo" (2017.) i "Tuneli"<br />

(2019.) te zbirkama priča "Pod istim nebom"<br />

(2010.) i "Linije koje ti nazivaš rijekama" (2019.).<br />

U navedenim je djelima pokazao da posjeduje<br />

zavidan osjećaj za vođenje radnje, a u "Ogledalu<br />

za krletku" svoje je umijeće podigao na najvišu<br />

razinu dosad. Ako nastavi tako napredovati,<br />

nesumnjivo će se upisati među najvještije<br />

pisce regije. Pripovjedač ovog romana putuje<br />

u rodni grad, gdje već dugo ne živi, kako bi<br />

razriješio tajnu navodnog samoubojstva jedne<br />

djevojke. Boravak u Banjoj Luci vraća ga u<br />

sjećanja na djetinjstvo pa fabula ovog napetog<br />

pseudokrimića meandrira između prošlosti i<br />

sadašnjosti da bi izgradila mozaičan prikaz života<br />

ubijene žene te portret i duh grada Banje Luke<br />

s kraja 1980-ih. Riječ je o slojevitom djelu koje<br />

funkcionira na doslovnoj i simboličkoj razini<br />

i fascinantno je kako ih umješno ovaj autor<br />

isprepliće te naposljetku sljubljuje. Čitatelji će<br />

ovom knjigom dobiti napeti krimić koji će ih<br />

istovremeno potaknuti da se zapitaju o onome<br />

što su dosad znali ili mislili da znaju.

Anočićeve protagoniste<br />

kazališna je kritika<br />

nazvala gubitnicima<br />

jer u svojoj naivnosti<br />

i nevinosti gube bitku<br />

s vjetrenjačama<br />

nemilosrdnog sustava i<br />

društva. Oni su gubitnici<br />

jer ih je svijet, nakon<br />

što se poigrao s njima,<br />

ispljunuo i nemilosrdno<br />

odbacio.<br />

Neja Markičević/Cropix<br />

TREBA ČITATI DUHOVITE I DIRLJIVE<br />

DRAME SAŠE ANOČIĆA, PUNE<br />

SIROVOSTI I BRUTALNOSTI<br />

Dražen Dabić<br />

BIBLIOFIL<br />

UJEVIĆEVA PRVA<br />

IZDANJA OBJAVLJENA SU<br />

NA ĆIRILICI. POSLIJE SU<br />

BAČENA U SMEĆE…<br />

51<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Saša Anočić<br />

Trilogija gubitnika<br />

Disput, 2022.<br />

235 str., 120 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kupiti ☑<br />

Piše Katarina Kolega<br />

K<br />

azališna je predstava efemerna. Rađa<br />

se dugo i ponekad mukotrpno, a<br />

nestaje u trenu, najčešće brže nego<br />

što bi to njezini stvaraoci htjeli.<br />

Život redatelja i glumca Saše Anočića<br />

također se ugasio iznenada i prerano, usred<br />

procesa stvaranja nove kazališne predstave.<br />

Njegov kolega s Akademije za umjetnost i kulturu<br />

u Osijeku, redatelj i glumac Jasmin Novljaković,<br />

odlučio se oduprijeti tom nemilosrdnom kotaču<br />

vremena te mali, ali značajni dio njegova bogatog<br />

redateljskog opusa ovjekovječiti. Zajedno s<br />

entuzijastičnim suradnicima skupljao je dijaloge i<br />

replike zapisane po raznim bilježnicama, papirima<br />

i papirićima, preslušavao je snimke, sređivao<br />

tekstove i u nakladi Disput objavio "Trilogiju<br />

gubitnika" u kojoj se nalaze tri drame, nekoć velike<br />

i višenagrađivane izvedbene uspješnice: "Smisao<br />

života gospodina Lojtrice", "Kauboji", "Nitko i Ništ/<br />

GospOUdinNOUbadi". Anočićeve protagoniste<br />

kazališna je kritika nazvala gubitnicima jer u svojoj<br />

naivnosti i nevinosti gube bitku s vjetrenjačama<br />

nemilosrdnog sustava i društva. Njihova je sudbina<br />

određena već na samom rođenju, njihovo prezime<br />

zlokobno im nagovješćuje tijek života. Gospodin<br />

Lojtrica uspeo se na svojim ljestvama do vrha,<br />

bio je sretan u braku, zadovoljan na poslu i to<br />

mu je bilo dovoljno. No, zatim je krenuo njegov<br />

strmoglavi pad do samoga dna u kojemu gubi<br />

bliske ljude i na kraju život. Gospodin Niko i Ništ,<br />

odnosno GospOudinNOUbadi u svim životnim<br />

varijantama (a u tekstu su ponuđene dvije) prolazi<br />

isto – svatko s njime može, poput kakve krpe, raditi<br />

štogod ga je volja, bez imalo grižnje savjesti jer,<br />

kao što mu prezime govori, nije vrijedan življenja.<br />

Oni nisu doslovno osakaćeni, kao neka Beckettova<br />

lica, no njihovo je postojanje beketovski<br />

uzaludno, osakaćeno poremećenim društvenim<br />

vrijednostima i hijerarhijama. U tom svijetu za<br />

njih nema mjesta ni milosti. "Bezsrcna su to lica,<br />

Niko naš", poručuje na kraju drame "Nitko i Ništ/<br />

GospOUdinNOUbadi" Narator iz kojega progovara<br />

Saša Anočić otkrivajući izuzetnu toplinu i nježnost.<br />

Tema koja je Sašu Anočića zaokupljala<br />

prilično je mračna i depresivna, no u njegovim<br />

predstavama, a sada u dramama, nema traga<br />

patetici i žalovanju, tamnim tonovima, jer je sve<br />

ispričano duhovito i neočekivano. Njegovi likovi<br />

žive u svijetu gdje su svi, osim njih, potpuno<br />

pretjerani. Čim zakucaju na vrata pojedine<br />

institucije, bilo da je to bolnica ili činovnički<br />

ured, susreću se s nevjerojatnim situacijama,<br />

vode sulude dijaloge koji su u svojoj nelogičnosti<br />

urnebesno smiješni, a zapravo vrlo lucidno, u<br />

maniri najbolje montipajtonovske groteske i<br />

Ionescova apsurda, seciraju i ismijavaju slabosti<br />

našeg društva koje diktira što je to u svijetu<br />

normalno. A to normalno toliko je izokrenuto i<br />

izopačeno da vas, dok čitate, uvijek iznova iznenadi<br />

i do suza nasmije jer Anočićevoj hipertroiji<br />

nema kraja. Ona se provodi na svim razinama – u<br />

prepričavanju nezamislivih događaja, osobinama<br />

likova te dijalozima u kojima se poigrava<br />

izgovaranjem pojedinih riječi ili značenjima riječi,<br />

referencama iz pop-<strong>kulture</strong>, ozbiljno se nabrajaju<br />

riječi bez značenja, govori se izmišljenim jezikom.<br />

Pretjerivanjem se postiže vrtlog besmisla koji<br />

malog protagonista tragikomično vuče u propast.<br />

Drugi dio trilogije "Kauboji" razlikuje se od<br />

prvog i trećeg dijela, u njemu likovi društvenih<br />

odbačenika pronalaze izlaz u kazalištu. I to<br />

zahvaljujući redatelju koji na kraju umire. Njegovi<br />

Kauboji odigrat će, nakon sahrane, predstavu<br />

koja će im promijeniti živote. Prava predstava<br />

promijenila je živote mnogima, gledateljima i<br />

glumcima Teatra Exit, a Anočićevi "Kauboji" u<br />

stvarnom životu nisu napravili predstavu, nego su<br />

objavili knjigu zahvaljujući kojoj su sačuvani izvrsni<br />

komadi vrijedni čitanja i ponovnog postavljanja.<br />

Drame Saše Anočića izuzetno su duhovite i<br />

dirljive, pune su sirovosti i brutalnosti, smiješnih<br />

iznenađenja i emotivnih obrata, s lucidnim<br />

humorom preokreću svijet naglavačke u kojemu<br />

se vrlo jasno i prepoznatljivo zrcali svijet u kojemu<br />

živimo. Svakako ih treba čitati.<br />

Anočićeve drame za tisak je<br />

priredio kolega Jasmin<br />

Novljaković. Skupljao je<br />

dijaloge i replike zapisane<br />

po papirima, preslušavao<br />

je snimke, sređivao tekstove<br />

Zbirku "Mamurluci i pobješnjela krava" likovno je<br />

opremio Miljenko Stančić. Nera Šimić/CROPIX<br />

U<br />

zadnjih dvadesetak godina nisam vidio<br />

previše Ujevićevih memorabilija. Imao<br />

sam u ponudi jedno pismo iz Pariza.<br />

Kupila ga je političarka suprugu za<br />

Božić. Bilo bi dirljivo da poslije nisu<br />

završili s optužbama za lopovluke. Otkupio sam<br />

i jednu fotograiju iz kolovoza 1945. godine.<br />

Izgledom izmučeni Tin na poleđini je ispisao stih<br />

o bezgrešnom začeću, datirao i potpisao. Kupio ju<br />

je Bečanin supruzi Zagrepčanki. Super tip, zavolio<br />

je i kupovao sve naše. Napustila ga je par mjeseci<br />

poslije. Prije toga sam ju pokazao u irmi u kojoj<br />

sam tada radio. On je iz tog kraja. Posudio ju je i<br />

skenirao, s obje strane. Bilo je i nekoliko izdanja s<br />

potpisom, negdje i s ispisanim stihom.<br />

Lijepo je čitati Tina iz prvog izdanja, koje je<br />

autor imao u rukama. Nakon objave u kultnoj<br />

"Hrvatskoj mladoj lirici" (urednik Julije Benešić,<br />

DHK, 1914.), prve dvije zbirke, "Lelek sebra"<br />

(1920.) i "Kolajna" (1926.), objavio je kod uglednog<br />

beogradskog knjižara i nakladnika Cvijanovića.<br />

Kao i treća zbirka "Auto na korzu" (Nikšić, 1932.),<br />

objavljene su u prvom izdanju na ćirilici. Prve<br />

dvije i na ekavici. Za "Auto" portret pjesnika<br />

izradio je Mirko Kujačić. To je i najrjeđe njegovo<br />

izdanje na tržištu. Mirko Kovač je napisao da je<br />

pedesetih u Gradskoj čitaonici na polici vidio<br />

dvadesetak primjeraka. Poslije nisu prošle<br />

na inventuri sumnjivih knjiga i bačene su u<br />

smeće. Uspio je sakriti i spasiti dva primjerka.<br />

Matica hrvatska 1933. objavljuje "Ojađeno<br />

zvono". Zbirka je sadržavala neke nove pjesme<br />

i izbor iz prethodne tri. Uredio ju je Branimir<br />

Livadić. Budući da mu je poslije rata zabranjeno<br />

objavljivanje, zaslugom Jure Kaštelana 1950.<br />

godine objavljuje sabrani "Rukovet" pjesama<br />

(Zora, Zagreb). Kaštelan je i uredio ove izabrane<br />

pjesme. Portret za naslovnicu izradio je Ivan<br />

Mirković. "Žedan kamen na studencu" pripremio<br />

je 1944. godine, no objavljen je deset godina<br />

kasnije s pogovorom Stanislava Šimića, u izdanju<br />

Društva hrvatskih književnika. Godinu nakon<br />

smrti izlaze "Mamurluci i pobješnjela krava".<br />

Priređivao ju je sa Zvonimirom Golobom, koji ju<br />

je završio te pridodao i nadahnuti esej. Zbirku<br />

je likovno opremio Miljenko Stančić. Treba<br />

spomenuti i dvije bitne knjige eseja iz 1938.<br />

godine: "Ljudi za vratima gostionice" i "Skalpel<br />

kaosa (Iskopine iz sedre sadašnjice)".<br />

Biblioil je specijaliziran za prva i rijetka izdanja,<br />

avangardu u književnosti i djeluje kao galerija<br />

suvremene umjetnosti (Antuna Bauera 9, Zagreb).

52<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Jasna<br />

Kovačević<br />

NA<br />

POSUDBI<br />

Što se najviše čita u knjižnicama<br />

Leïla Slimani<br />

U zemlji drugih<br />

Najčitanija knjiga mjeseca svibnja<br />

je roman "U zemlji drugih",<br />

francuske spisateljice i novinarke<br />

Leïle Slimani. Prvi je to dio<br />

trilogije "U zemlji drugih" koji<br />

portretira obitelji podijeljene<br />

između arapskog i francuskog<br />

identiteta u vremenu neposredno<br />

nakon Drugog svjetskog rata.<br />

Leïla Slimani je u zagrebačkim knjižnicama<br />

prisutna s nekoliko romana prevedenih na<br />

hrvatski: "Uspavanka" (Fraktura, 2018.); "U<br />

vrtu čudovišta" (Fraktura, 2019.); "Seks i laži:<br />

seksualni život u Maroku" (Buybook, 2020.) i "U<br />

zemlji drugih" (Fraktura, 2021.). U vremenu kada<br />

živimo svoje najneizvjesnije vrijeme, knjiga koja<br />

se bavi nadanjima, strahovima, ali i ljubavima i<br />

mržnjama prošloga stoljeća, vrlo je traženo štivo u<br />

zagrebačkim knjižnicama.<br />

Maja Lunde<br />

Povijest pčela<br />

Premijera predstave "Povijest<br />

pčela" zagrebačkog HNK u<br />

ožujku ove godine ponovno<br />

je aktualizirala istoimeni<br />

roman norveške književnice i<br />

scenaristice Maje Lunde. Ovaj<br />

distopijski roman koji propituje<br />

naš odnos prvenstveno prema<br />

prirodi, ali i znanosti i religiji<br />

objavila je Naklada Ljevak 2018. U Hrvatskoj je<br />

prevedena i slikovnica Maje Lunde, "Snježna<br />

sestra: Božićna priča" (Naklada Ljevak, 2018.),<br />

te romani "Plavetnilo" (Naklada Ljevak, 2019.) i<br />

"Posljednji svoje vrste" (Naklada Ljevak, 2021.).<br />

Nakon "Povijesti pčela" vrlo je čitan roman<br />

"Plavetnilo", drugi dio četverodijelnog ciklusa<br />

Maje Lunde koja sustavno promišlja o čovjekovom<br />

ponašanju u prirodi, kao i posljedicama koje<br />

ono ostavlja, namećući temeljna egzistencijalna<br />

pitanja koja itekako zanimaju suvremene čitatelje.<br />

Édouard Louis<br />

Raskrstimo s Eddyjem<br />

Potresni autobiografski roman<br />

prvijenac Édouarda Louisa,<br />

"Raskrstimo s Eddyjem", objavljen<br />

u izdanju OceanMora 2019. vrlo<br />

je čitan i tražen, posebice u<br />

mlađoj populaciji naših korisnika.<br />

Roman je višeslojan i tematizira<br />

djetinjstvo i adolescenciju<br />

glavnoga junaka, ali i suvremeno<br />

francusko selo čijim oslikavanjem i propadanjem<br />

industrije autor kritizira suvremene kapitalističke<br />

odnose. Pritom prvenstveno ističe siromaštvo<br />

koje pripada svima ili barem većinskoj populaciji<br />

našega planeta, a onda i stigmatizaciju i<br />

ponižavanje u odrastanju budući da već u ranoj<br />

dobi osjeća sklonost prema vlastitom spolu.<br />

Od istog autora upravo je objavljen novi roman<br />

"Borbe i metamorfoze jedne žene".<br />

Jasna Kovačević voditeljica je najpopularnije<br />

zagrebačke knjižnice - “Bogdan Ogrizović”<br />

MARIO BRKLJAČIĆ JE ŽANR ZA SEBE,<br />

EDWARD HOPPER HRVATSKE PROZE<br />

Mario Brkljačić<br />

Sam<br />

Durieux, 2022.<br />

119 str., 105 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kupiti ☑<br />

Piše Tanja Tolić<br />

Marija Brkljačića, jednog od naših<br />

najboljih kratkopričaša,<br />

dugo je trebalo nagovarati da<br />

objavi papirnatu knjigu. U maloj<br />

zemlji, gdje gotovo svatko<br />

u ladici pisaćeg stola drži rukopis i uvjeren je da je<br />

neotkriveni talent za prozu ili poeziju, Brkljačić je<br />

kuriozitet: godinama je objavljivao elektroničke<br />

knjige na Besplatnim elektroničkim knjigama Krešimira<br />

Pintarića, da bi ga 2019. u Durieuxu nagovorili<br />

na tiskanu zbirku priča "Doručak za Bič". "Doručak",<br />

iako zbirka, funkcionira i kao roman. Povezan<br />

je istim pripovjedačem, NKV šljakerom i luzerom<br />

Marijem koji pije, drogira se i čita vrhunsku literaturu.<br />

Odsjaji Marija - ili barem Brkljačićeva tipskog<br />

junaka, čovjeka s ruba (klasnog) društva - mogu se<br />

pronaći i u njegovu prvom romanu "Sam". Riječ je o<br />

konceptualnom romanu o usamljenom djetetu, a<br />

zatim odraslom muškarcu kojem je stanje dalo ime.<br />

Konceptualnom jer se čini da je glavni junak Sam<br />

dobrim dijelom kreiran iz fragmenata života likova<br />

i pisaca koje Brkljačić voli: Carvera, Handkea, Darija<br />

Džamonje, Roberta Seethalera, Lucije Berlin,<br />

Branimira Šćepanovića i, između ostalih, Krasznahorkaija,<br />

kojem ispisuje posvetu junakom što neprestano<br />

mašta o odlasku te dvama poglavljima od<br />

jedne dugačke rečenice.<br />

U dvadeset sedam poglavlja, proznih fragmenata<br />

različite duljine, Sama pratimo od djetinjstva<br />

do odrasle dobi. Njegove solilokvije prekidaju košmarni<br />

snovi i tripovi/halucinacije, a dominantno<br />

jednoglasje tek u dva navrata prekidaju majčina ispovijest<br />

i svjedočenje kolega iz razreda o neobičnom<br />

ponašanju dječaka. Redom tako slijede dječak<br />

Sam koji sanja noćnu moru o susjedu koji ga pokušava<br />

živog zakopati; Sam na moru s mamom; Sam<br />

kao odrastao muškarac koji na kolodvoru mašta o<br />

bijegu iz grada; dječak Sam koji sanja/fantazira o<br />

tome kako se pretvorio u ljubavni par; opet dječak,<br />

govori o smrti oca; odrastao Sam u posjetu majci<br />

na psihijatriji; Sam na tripu u parku; Sam s djevojkom<br />

na moru; Sam kao muškarac na prijateljičinu<br />

rođendanu, dok kuca na vrata susjeda, bližnjeg (!),<br />

paranoičan jer kroz špijunku vidi svjetlo u vlastitom<br />

stanu; nakon otkaza u tvornici…<br />

U gotovo svim trenucima Sam je sam. Dok je<br />

mlađi, majka mu objašnjava da se mora uklopiti u<br />

zajednicu kad završi školu jer "čovjek je, Sam, društveno<br />

biće", iako zna da je majka "sama sa mnom.<br />

I ja sam, s njom". Većinu vremena Samu je "neizdrživo<br />

biti u svijetu, a htjeti pobjeći od svijeta"; ljudi<br />

kod Brkljačića "postoje kao što postoje i čavli zakucani<br />

u zid". Na to temeljno pitanje - kako se nositi<br />

sa samoćom, a biološki smo uvjetovani kao društvena<br />

bića - Brkljačić ne nudi odgovor. Razrješenje<br />

ne daje ni Samu, i on ga - kao pripovjedač - u jednom<br />

trenutku napušta pa čitatelj ne dobiva (zadovoljavajući)<br />

kraj.<br />

Kao zbirka priča, "Sam" bi bolje funkcionirao.<br />

Kao roman, zapinje - Brkljačić prozne fragmente<br />

nije dovoljno povezao da funkcioniraju kao cjelina.<br />

Dojam je da je počeo pisati roman o dječaku Samu<br />

koji je izgubio oca, ali ga nije uspio dovesti do završetka<br />

pa je radnji koja nedostaje dodao nepovezane<br />

priče i opravdao ih Samovim snovima. "Sam"<br />

zbog toga ostavlja dojam da je dijelom skrpan od<br />

zaostalog materijala, tim više što je neke dijelove<br />

romana autor prethodno objavio kao priče. Za jednu<br />

je priču dobio nagradu Večernjeg lista, drugu je<br />

objavio nedavno u Expressu. U toj verziji su tri poglavlja<br />

romana presložena u pripovijetku. Jedno je<br />

poglavlje neznatno promijenio i pretvorio u posvetu<br />

Danilu Kišu preobraženom u konobara, no u<br />

romanu Kiša nema. Brkljačić svoju prozu, čini se,<br />

tretira kao radni materijal i preslaguje ju - može se,<br />

uvjetno rečeno, pratiti proizvodni proces.<br />

No, nije u pitanju rasuti teret, nikako! Što god<br />

Brkljačić proizveo, to je visoke kvalitete, čak i ako<br />

se odbija uglaviti u zadanu formu, u ovom slučaju<br />

roman. Brkljačić ne samo da odskače od prosjeka<br />

domaće literature, on, da se poslužim njegovom<br />

metaforom, vozi sasvim drugim kolosijekom, on<br />

je žanr za sebe, Edward Hopper hrvatske proze, jer<br />

nitko ne piše o tome o čemu on piše - stvarnim ljudima,<br />

radničkoj klasi bez p(r)oze. Brkljačić je superioran<br />

pripovjedač, volim njegov lucidan um i humor,<br />

čak i kad priča besmislice. Možda mu nedostaje<br />

strukture i okvira, ali njegove su priče uvijek<br />

nezaboravna vožnja.<br />

Brkljačić je godinama objavljivao elektroničke knjige<br />

na Besplatnim elektroničkim knjigama, da bi ga 2019. u<br />

Durieuxu nagovorili na tiskanu zbirku priča "Doručak<br />

za Bič". Željko Hladika/PIXSELL<br />

U pitanju je konceptualni<br />

roman o usamljenom djetetu,<br />

a zatim odraslom muškarcu<br />

kojem je stanje dalo ime.<br />

Konceptualnom jer se čini da je<br />

glavni junak Sam dobrim<br />

dijelom kreiran iz fragmenata<br />

života likova i pisaca koje<br />

Brkljačić voli

53<br />

Pjesnik, esejist,<br />

prevoditelj i<br />

romanopisac Đorđe<br />

Matić u kratkom je<br />

vremenu objavio roman<br />

"Niotkuda s ljubavlju"<br />

i zbirku poezije<br />

"Šifrirano, biograija".<br />

Marko Miščević/Cropix<br />

Lingua franca<br />

Đorđe Matić<br />

iz zbirke "Šifrirano, biografija"<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Ja, izgleda, nisam pobjegao od zemlje<br />

nego zajedno s njom.<br />

Nisam sobom uzeo ništa<br />

osim kontrabande izbrisanog vokabulara<br />

rechnik najpotrebneshe rechi<br />

vu chetiri jezikih zadersavajuchi.<br />

Zato ne govorimo više isto, ona i ja<br />

kad se sretnemo<br />

Srećom: u meni se posvađalo i miri se<br />

mnogo drugih jezika<br />

sto svjetova<br />

i još više naglasaka -<br />

za svaki sjeverni dah dana po jedan.<br />

Tu se sto puta dnevno pronalazim,<br />

kad nemam drugo, tu se i sakrijem,<br />

slušam: prelijevaju se akcenti jedan u drugi kao<br />

zaljuljane vode.<br />

I pazim ih, sve više<br />

hvatam im sitne smršene veze,<br />

silne razlike,<br />

rijetka bratstva.<br />

I uvijek ih je dovoljno,<br />

pa gdje jedno zakaže, drugo ima<br />

Nejasna<br />

i dobra je naša riječ,<br />

nerazriješeni Tristanov akord<br />

i dobro ugođena skala,<br />

Das Wohltemperierte Wort;<br />

Tverda, kruto vugodna pripovezt<br />

Udar<br />

jedanput fulminirajući, gromovit,<br />

pred kojim bježi sve,<br />

a drugoč glas, bijel i rasut i prašan<br />

kao cigaretni pepeo<br />

Izgnanstvo primljeno kao sudbina, onako<br />

kao što primamo neizlječivu bolest,<br />

treba da nam pomogne u sagledavanju<br />

naših iluzija, napisao je poljski književni<br />

velikan Czesław Miłosz u poglavlju<br />

"Bilješke o izgnanstvu", u knjizi eseja "Kontinenti".<br />

Dobrovoljno izgnanstvo, exsilium voluntarium,<br />

na koje se odlučuje intelektualac iz političkih i<br />

etičkih razloga, protestno odlazeći i trgajući sam<br />

sebe iz prostora i jezika kojem pripada, ima svoju<br />

cijenu: stalno vraćanje i vrednovanje napuštenog,<br />

nostalgiju, "sagledavanje iluzija" kao i nelagodu<br />

novog ukorjenjivanja.<br />

Na izgnanstvo se 1991. godine odlučio Đorđe<br />

Matić (1970.), naš pjesnik, esejist, prevoditelj i<br />

romanopisac, autor kojemu je egzil središnja<br />

književna tema. U kratkom je vremenu objavio<br />

roman "Niotkuda s ljubavlju" (Naklada Ljevak,<br />

2021.), te zbirku poezije "Šifrirano, biograija"<br />

(Naklada Ljevak, 2022.), dvije knjige koje se<br />

temom i glasom autora releksivno sljubljuju.<br />

"Šifrirano, biograija" izbor je iz autorove<br />

prethodne dvije knjige "Lingua franca" (2013.) i<br />

"Drugi zvuk" (2021.) uz nekoliko novih pjesama.<br />

U dva su poglavlja u zbirci, "Lingua franca" i<br />

"Lingua ignota", raspodijeljene 44 pjesme,<br />

ŽIVOT<br />

POEZIJE<br />

Piše Sanja Baković<br />

KRONOLOGIJA<br />

EGZILA:<br />

POLITIČNA,<br />

EMOCIONALNO<br />

NEZGODNA,<br />

JEZIČNO<br />

POLIFONA<br />

narativne, dugačkoga stiha u kojima lirski subjekt<br />

putuje kroz sjećanje i kroz jezik tražeći čvrsta<br />

uporišta kako ne bi zaboravio tko uistinu jest<br />

u nesigurnom prostoru rastrganosti između<br />

prošlosti i budućnosti.<br />

Knjigu otvara pjesma "Incident" koja je<br />

parafraza pjesme crnačkog pjesnika Counteea<br />

Cullena, o rasističkom ugnjetavanju, dok Matić<br />

dosljedno, stih po stih, u pjesmu upisuje vlastito<br />

iskustvo poniženja, opisujući situaciju u Rimu u<br />

kojoj je bio izrugan jer je Slaven (mjesta autorova<br />

egzila bili su Rim i Nizozemska). Snažna je odlika<br />

Matićeve poezije intertekstualnost; pjesnički<br />

komunicira s Cullenom, Sidranom, Larkinom,<br />

Kerouacom, Brodskim, Ungarettijem, Jesenjinom,<br />

Okudžavaom… Upečatljiva je pjesma posvećena<br />

Miroslavu Krleži, naslovljena "Vučitelu", pisana<br />

na kajkavskom, naslonjena na kerempuhovski<br />

izričaj, kao posveta učitelju Krleži. Matić je<br />

pjesnički ispisao svoju kronologiju egzila, kao<br />

i svoju duhovnu i političku sudbinu, ostajući u<br />

neprestanom dijalogu s prostorom, poviješću,<br />

kulturom i jezikom. "Šifrirano, biograija" knjiga je<br />

poete erudita, politična, emocionalno nezgodna,<br />

jezično polifona, zahtjevna i vrijedna višeslojne<br />

prodornosti čitatelja.

54<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

FILM&TV<br />

Irsko-kanadski režiser<br />

Lenny Abrahamson<br />

režirao je pilot i<br />

sedam od dvanaest<br />

epizoda. On i britanska<br />

dramatičarka Alice<br />

Birch opet su našli<br />

šačicu mladih glumaca<br />

koji su briljantni.<br />

Proimedia<br />

"RAZGOVORI S PRIJATELJIMA": PERVERZNA I NEUGODNA<br />

DINAMIKA DVAJU GLAVNIH ŽENSKIH LIKOVA SRCE JE SERIJE<br />

Razgovori s prijateljima<br />

(Conversations With Friends, Irska, 2022.)<br />

Režija: Lenny Abrahamson, Leanne Welham<br />

Uloge: Alison Oliver, Sasha Lane,<br />

Jemima Kirke, Joe Alwyn<br />

HBO<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ****<br />

Piše Jurica Pavičić<br />

S<br />

tri romana koja je napisala i objavila prije<br />

tridesetog rođendana irska je književnica<br />

Sally Rooney postala svojevrsni Salinger<br />

za milenijalce, generacijski glas čitatelja, a<br />

pogotovo čitateljica rođenih na prijelazu<br />

stoljeća. Dok čitateljstvo s ove strane četrdesetih<br />

ne može sasvim shvatiti što to ima ta Rooney,<br />

za vlastitu je generaciju ona postala književni<br />

glasnogovornik.<br />

Puno se stvari u životu lijepo otvorilo irskoj<br />

autorici, pa i jedna koja možda nije očekivana:<br />

naime, voli ju televizija. Rooneyjini romani naoko<br />

nisu tipična roba za audiovizualnu adaptaciju. Riječ<br />

je o izrazito intimističkim romanima koji seciraju<br />

emocionalnu vrtnju malog broja likova, koja je<br />

nerijetko repetitivna jer ljudski odnosi i budu<br />

takvi. Rooney naizgled nema ništa što treba TV<br />

fabuliranju, a ima sve ono što ne treba. Ipak - irska<br />

je romansijerka s TV adaptacijama imala sreće.<br />

Imala je sreće što je naišla na kreativni tim<br />

produkcijske kuće Element Pictures, koji su činili<br />

britanska dramatičarka Alice Birch i irsko-kanadski<br />

režiser Lenny Abrahamson. Oni su 2020. adaptirali<br />

za TV Rooneyjin drugi roman "Normalni ljudi",<br />

svojevrsni "marksistički ljubić", knjigu o ljubavnoj<br />

vezi dvoje mladih koje razdvaja klasni jaz. Serija s<br />

Daisy Edgar-Jones i Paulom Mescalom u glavnim<br />

ulogama pretvorila se u svačiju draganu covidske<br />

TV sezone 2020. U godišnjem izboru najboljih<br />

serija koji je objavila novina koju čitate "Normal<br />

People" je bila jedina serija koja se našla na listi<br />

svih troje kritičara. Činilo se da su Abrahamson i<br />

Birch pogodili u svemu. Pogodili su s glumačkom<br />

podjelom dvoje sjajnih, a relativno nepoznatih<br />

glumaca. S "kuhinjskim", verističkim stilom koji je<br />

razblažio prijeteću sladunjavost zapleta. Konačno,<br />

pogodili su što su dramsku seriju formatirali na<br />

polusatne epizode svojstvene sit-comu ili sapunici.<br />

Na taj je način i struktura serije podvlačila osjećanja<br />

vrtnje u krugu, sluđujuće repetitivnosti kroz koju<br />

prolaze glavni junaci.<br />

Ako je jednom uspjelo, trebalo bi kvragu i drugi<br />

put. Tako su očito rezonirali i u kreativnom timu<br />

Element Picturesa. Isti kreativni tim ponovno<br />

se sastao i adaptirao "Razgovori s prijateljima"<br />

("Conversations With Friends"), debitantski roman<br />

Rooney objavljen 2017., godinu prije "Normalnih<br />

Najtanji je dio serije - tu se slažem<br />

s prigovorima - romansa Nicka i<br />

Frances. Za razliku od "Normalnih<br />

ljudi", ovdje fine, eksplicitne scene<br />

seksa ne pomognu razvoju veze<br />

koja ostaje misterij

ljudi". Birch je opet scenarist, Abrahamson je<br />

režirao pilot i sedam od dvanaest epizoda. Opet<br />

su našli šačicu mladih glumaca koji su briljantni.<br />

Opet su se odlučili na miks kuhinjskog verizma<br />

i melodrame. Opet su se odlučili na sit-comske<br />

polusatne epizode. Sve je isto. Osim recepcije.<br />

"Razgovori s prijateljima", koji su se na HBO-u<br />

pojavili početkom mjeseca, zasad trpe ledene i<br />

rezervirane kritike. Što je zapravo pošlo ukrivo?<br />

Ako mene pitate - ništa. "Razgovori s<br />

prijateljima" imaju iste mane (njih malo) kao<br />

"Normalni ljudi" te iste vrline (puno njih) kao<br />

prethodna, hvaljena serija. Junakinja "Razgovora s<br />

prijateljima" slična je junakinji "Normalnih ljudi". To<br />

je Frances (Oliver), tiha i introvertna provincijalka<br />

iz srednjoklasne, ali ne baš funkcionalne obitelji,<br />

koja odlazi u Dublin na studij književnosti. Ondje<br />

ima kratku romansu s Bobbi (Lane), karizmatičnom<br />

i upečatljivom vršnjakinjom. U trenutku kad serija<br />

počinje ta je romansa prošlost. Bivše partnerice,<br />

međutim, nastupaju kao slum-pjesnikinje i<br />

feminističke performerice, a stihove za nastup<br />

piše Frances. Unatoč tome, Bobbi je u tom spoju<br />

prirodni lider: glasnija, prodornija, društvenija.<br />

Jedne večeri dvije djevojke upoznaju Melissu<br />

(Kirke), mladu književnicu kojoj je taman krenulo.<br />

Melissa ima supruga, zgodnog, ali introvertnog<br />

glumca Nicka (Alwyn). Bobbi je opčarana Melissom<br />

koja je u njezinim očima role-model: uspješna,<br />

darovita, lijepa. Ne gaji takav ushit za Nicka, za<br />

kojeg misli da je ljepuškast i prazan. S Frances,<br />

međutim, stvari stoje obratno. Dok Melissu<br />

doživljava kao samoživu i iksiranu na uspjeh, Nick<br />

joj se svidi. Zapravo, jako svidi. Stariji par poziva<br />

dvije prijateljice na zajedničko ljetovanje na Hvar.<br />

Dok mladi i obrazovani dokonjaci lunjaju Zavalom,<br />

Jelsom i Starim Gradom, između Nicka i Frances se<br />

razvija romansa koja završava preljubom. Taj preljub<br />

ima posljedice. Nick je dotad bio u debeloj ženinoj<br />

sjeni i shrvan depresijom, a sad je živnuo. Problem<br />

je, međutim, Bobbi. Preljub prijateljice i supruga<br />

prijateljice doživljava kao izdaju i nelojalnost. Skida<br />

Frances s kuke - a to je problem, jer od svih ljudi<br />

na svijetu Frances samo prema jednoj osobi osjeća<br />

emocionalnu ovisnost. To je Bobbi.<br />

Ukratko - zaplet Sally Rooney opasno je blizu<br />

nekom mélange à quatre iz francuske farse. K<br />

tomu, on ima puno repetitivnog. Stalno vam se<br />

čini da likovi prolaze iste cikluse, rade iste greške,<br />

izgovaraju iste rečenice. Teško je naći seriju u kojoj<br />

glavna junakinja toliko puta izgovara "I am sorry" i<br />

sluša kako je zapravo grozno sebična. Istodobno,<br />

njezina je prijateljica Bobbi nepodnošljivi<br />

emocionalni manipulator, velemajstorica pasivne<br />

agresije koja svaki put uspijeva emocionalno<br />

zlostavljati prijateljicu i još postići da joj je<br />

ova zahvalna zbog toga. Ta perverzna i zapravo<br />

neugodna dinamika dvaju glavnih ženskih likova<br />

srce je serije. Ona funkcionira izvrsno jer su<br />

dvije glumice sjajne. Irska glumica Alison Oliver<br />

debitantica je i apsolutno otkriće. Rijetko je vidjeti<br />

glumicu koja s takvom uvjerljivošću dočarava<br />

introvertnu nelagodu. Tvorci serije ušli su u<br />

ozbiljan rizik kad su ulogu Bobbi dali tamnoputoj<br />

Amerikanki Sashi Lane, naturščici koju je 2016.<br />

otkrila Andrea Arnold snimajući "American Honey".<br />

Lane je, međutim - pogodak. Kadra je istodobno<br />

biti divljakuša i perverzni mučitelj, a sve to polizati<br />

šarmom samosvjesne protuhe, osobe koja zna da<br />

sve može postići nasmijanim lišcem.<br />

Najtanji je dio serije - tu se slažem s prigovorima<br />

- romansa Nicka i Frances. Za razliku od "Normalnih<br />

ljudi", ovdje ine, eksplicitne scene seksa ne<br />

pomognu razvoju veze koja ostaje misterij. Također,<br />

dojam je da tijekom dvanaest epizoda Birch i<br />

Abrahamson katkad kupuju vrijeme i vrte istu ploču<br />

- no, taj sam dojam katkad imao i kod "Normal<br />

People". Sve u svemu, čini mi se da je druga TV<br />

adaptacija Sally Rooney pretrpjela prekomjerno<br />

granatiranje kritike te da ima barem jednako vrlina<br />

ili čak iste vrline kao hvaljena prva.<br />

STRUČNO OKO<br />

Serija "Ted Lasso"<br />

dobro spaja humor s<br />

dramom, pametne<br />

dijaloge s malo<br />

dobrodušne patetike<br />

GORAN KULENOVIĆ Nema baš "na<br />

bacanje" polusatnih serija (od nedavnih<br />

padaju mi na pamet još "Kominsky Method"<br />

te Gervaisov "Afterlife") koje tako dobro<br />

spajaju humor s dramskim momentima,<br />

pametne dijaloge s malo dobrodušne<br />

patetike, vizualno zanimljive sekvence<br />

s briljantnim glumačkim minijaturama,<br />

kao što čini "Ted Lasso" - američka serija<br />

(dvije sezone, treća je u snimanju) s<br />

radnjom smještenom u Londonu. Pomalo<br />

bizarna premisa u kojoj trener američkog<br />

footballa dolazi kao nogometni trener<br />

u engleski prvoligaški klub (izmišljen za<br />

ovu priliku) svoje korijene vuče iz skečeva<br />

koje su komičari/glumci/pisci Jason<br />

Sudeikis i Brendan Hunt smislili za potrebe<br />

popularizacije Premier Lige u Americi.<br />

Zaplet je u činjenici da naslovni lik Ted<br />

Lasso ne zna ništa o nogometu, odnosno<br />

socceru, i zapravo je doveden za trenera<br />

kako bi upropastio klub. Nema potrebe (a ni<br />

prostora) prepričavati radnju, ali treba reći<br />

kako je ovo serija u kojoj mogu uživati i oni<br />

koji nogomet uopće ne prate, niti ih zanima<br />

(provjereno na nevelikom uzorku) jer su svi<br />

likovi odreda životni i zanimljivi (posebno<br />

lik Roya Kenta, napravljen po uzoru na<br />

legendarnu Manchesterovu "prznicu"<br />

Roya Keana). Humor je nenametljiva i<br />

uspješna kombinacija bizarnog, pametnog<br />

i sirovog, a oni ozbiljniji, ljudski momenti<br />

priče su taman jedna ina protuteža<br />

koja gledatelja emotivno uvlači u priču i<br />

povezuje s likovima. Sve to skupa donosi<br />

jedan poseban "feel good" osjećaj koji<br />

nije tako lako postići, pogotovo kod malo<br />

zahtjevnijih gledatelja.<br />

Goran Kulenović<br />

hrvatski je redatelj i<br />

scenarist poznat po<br />

serijama "Crno-bijeli<br />

svijet" i "Bitange i<br />

princeze" te ilmu<br />

"Pjevajte nešto<br />

ljubavno".<br />

Marko<br />

Todorov/<br />

Cropix<br />

Vlatka<br />

Kolarović<br />

NAJBOLJE<br />

S TREĆEG<br />

OVOG LJETA, SVAKI<br />

DAN OKO RUČKA, BIT<br />

ĆE VRIJEME ZA<br />

KULTNU VESTERN<br />

SERIJU "RAWHIDE"<br />

Publika Trećeg voli vestern. Uostalom,<br />

tko ga ne bi volio. Jedno je od rijetkih<br />

utočišta gdje se jasno razlikuju<br />

dobro i zlo, zakon i bezakonje,<br />

kultivirano od divljeg, a good guys<br />

uvijek pobjeđuju one loše. Junaci, osamljeni<br />

heroji koji mijenjaju sudbinu zajednice, su<br />

časni, odani prijatelji, visoko moralni. Katkad<br />

baš ne pobjeđuju zlu kob, katkad nisu ni<br />

sasvim politički korektni, ali su kul. Teško<br />

da ih danas možemo naći. Možda je baš zato<br />

sjevernoamerički zapad druge polovice 19.<br />

stoljeća i dalje tako primamljiv; mitološko<br />

mjesto američke <strong>kulture</strong> u kojem se zrcale<br />

politika, ekonomija, društveni odnosi, jezik,<br />

diskriminacija, odnos prema starosjediocima,<br />

slojevitost makrosvijeta šezdesetih. Od ovog<br />

ljeta svaki dan na Trećem donosimo kultnu i,<br />

barem koliko nas sjećanje služi, na Hrvatskoj<br />

radioteleviziji nikad prikazivanu vestern seriju<br />

"Rawhide". Negdje taman oko ručka. Bit će to,<br />

nadamo se, pravi desert za vestern sladokusce.<br />

"Rawhide" je od 1959. do 1965. godine, u<br />

osam sezona, prikazivan na američkom kanalu<br />

CBS, a ima u toj seriji, gledamo li iz ove naše,<br />

daleke budućnosti, i neočekivanih, novih<br />

značenja. Naizgled, ne događa se bogznašto.<br />

Potkraj 19. stojeća (radnja se zbiva 1860-<br />

tih) dvadesetak kauboja goni krdo stoke po<br />

pustom američkom tlu, negdje između Teksasa<br />

i Missourija. Serija je crno-bijela. No, glavni su<br />

protagonisti Eric Fleming u ulozi Gila Favora<br />

i Clint Eastwood kao Rowdy Yates. Serija se<br />

često spominje upravo kao početna točka<br />

Eastwoodove glumačke karijere, a slavna<br />

je i naslovna pjesma kompozitora Dimitrija<br />

Tiomkina u izvedbi Frankieja Lainea, koja<br />

nam je, iako seriju nismo gledali, već svima<br />

u uhu. Ta je pjesma bila toliko popularna da<br />

je obrađena mnogo puta, a pojavljuje se i u<br />

ilmovima "The Blues Brothers" i "Shrek 2". U<br />

doba svojih početaka "Rawhide" je bio pravi hit<br />

pa je 1961. objavljen i istoimeni roman Franka<br />

C. Robertsona, a kasnije je adaptiran i u strip.<br />

Većina fanova reći će vam da su od osam sezona<br />

najbolje one najstarije, a taj vestern serijal<br />

izvršio je i golem utjecaj na ilmaše, prema<br />

nekim kritičarima, anticipirajući ono najbolje<br />

iz kasnijih ilmova Sama Peckinpaha. Uostalom,<br />

ima nešto šarmantno u starim dobrim serijama;<br />

svojevrsna naivnost početaka televizije, ljepota<br />

medija koji je tada tek počinjao svoj život, a<br />

koji danas, na zalazu svijeta kakvog poznajemo,<br />

konzumiramo na posve drugačiji način. Vestern<br />

je žanr koji, iako djeluje pomalo zastarjelo,<br />

zapravo ne stari. Kao što ne stari ni naš omiljeni<br />

Clint Eastwood.<br />

Treći program od svojih je početaka utočište<br />

za klasike. Naša publika godinama je voljela<br />

"Bonanzu" i "Bure baruta" ("Gunsmoke"),<br />

vjerujemo da će guštati i u "Rawhideu". Od kraja<br />

lipnja na programu HTV-a 3 svaki dan u 14 sati<br />

naći će se dvjestotinjak crno-bijelih epizoda,<br />

proinjeni retro. Pravi predah od blještavih i<br />

dopadljivih multimedijskih trendova.<br />

55<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

56<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Birgitte Nyborg više ne<br />

osvaja simpatije tako<br />

lako kao u prethodnim<br />

sezonama, ona je sad<br />

iskusna političarka i<br />

zna da u tom poslu ima<br />

poprilično koristi od<br />

"malih laži".<br />

U "BORGENU" TRAJE RAT RUSKIH OLIGARHA, KINE I AMERIKE<br />

Borgen<br />

(Danska, SAD, 2022.)<br />

Kreator: Adam Price<br />

Uloge: Sidse Babett Knudsen, Birgitte Hjort<br />

Sørensen, Mikkel Boe Følsgaard<br />

Netflix<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ****<br />

Piše Nenad Polimac<br />

Nekoć smo dansku seriju "Borgen"<br />

gledali na HRT-u, premijerno na trećem<br />

programu, da bi ju, kad je shvatila kako<br />

je iznimno gledana, pomakla na drugim<br />

a naposljetku je završila na prvom, što<br />

je bila velika pobjeda. U međuvremenu smo postali<br />

robovi streaming platformi, ponajprije Netlixa,<br />

koji je prije dvije godine otkupio sve tri sezone<br />

"Borgena" jer je namjeravao realizirati četvrtu,<br />

koja je upravo premijerno emitirana, i to svih osam<br />

epizoda odjednom.<br />

U autorskom timu serije nema velikih promjena.<br />

Adam Price je i dalje glavni scenarist, danska<br />

javna televizija DR je realizator, a Netlix je samo<br />

distributer. No, zato u priči ima dosta novina.<br />

Birgitte Nyborg (odlična Sidse Babett Knudsen<br />

stekla je međunarodnu reputaciju zahvaljujući<br />

toj ulozi) već odavno nije premijerka, sada je<br />

ministrica vanjskih poslova i ne može se reći da joj<br />

je puno lakše. Naime, na otoku Greenlandu, koji<br />

ima samoupravu, ali formalno pripada Danskoj,<br />

otkrivena je nafta, što znatno mijenja odnos dvaju<br />

entiteta. Za nevolju, kompanija koja namjerava<br />

eksploatirati to dragocjeno gorivo pripada<br />

ruskom oligarhu Mihailu Gamovu, zloglasnom po<br />

vezama s tamošnjom maijom i "pranju novca" za<br />

nju. Prema tome, ne dolazi u obzir da kompanija<br />

tako sumnjivog proila dobije tako unosan<br />

posao, tim više što su se u čitavu stvar upleli<br />

Amerikanci i Kinezi.<br />

Drugi glavni lik je novinarka Katrine Fønsmark<br />

(Birgitte Hjort Sørensen). Ona je nekad surađivala<br />

s Birgitte, čak je bila i u njezinoj novoj stranci, ali<br />

sada je šeica televizijskog kanala TV1 i ne može<br />

propustiti priliku kad stekne dojam da njezina<br />

bivša kolegica ne obavlja svoju dužnost kako treba.<br />

Recimo, kao u prilici kada ministrica vanjskih<br />

poslova zataji vladi da zna kako je Gamov upleten<br />

u eksploataciju nafte na Greenlandu (za to su ju<br />

zamolili Amerikanci, kako bi dobili na vremenu).<br />

Povrh svega, na Greenlandu su euforični zbog<br />

pronalaska nafte i jedva čekaju da se steknu uvjeti<br />

za potpuno odvajanje od Danske.<br />

Birgitte Nyborg više ne osvaja simpatije tako lako<br />

kao u prethodnim sezonama, ona je sad iskusna<br />

političarka i zna da u tom poslu ima poprilično<br />

koristi od "malih laži", pogotovo kad se uz pomoć<br />

njih dobivaju potrebni poeni. Priznaje je da<br />

radoholičarka, razvod joj uopće nije teško pao, ali<br />

sa sinom Magnusom (Lucas Lynggaard Tønnesen)<br />

ima problema. Poput nje nekad davno, i on je stasao<br />

u mladića koji brine o klimatskim promjenama i<br />

sanjari o boljem svijetu, a spreman je i na sukob s<br />

policijom kako bi obranio svoj svjetonazor. Majka<br />

mu nije oduševljena, pogotovo stoga što njegovi<br />

politički izgredi privlače pažnju medija i slabe<br />

njezinu poziciju. S novom premijerkom Signe Kragh<br />

(Johanne Louise Schmidt) nije u bogznakakvim<br />

odnosima. Podnose se, ali i uzajamno podmeću, što<br />

nisu idealni radni uvjeti.<br />

Znatan dio radnje odigrava se na Greenlandu,<br />

gdje se danski veleposlanik Asger (Mikkel Boe<br />

Følsgaard) zaljubio u pripadnicu tamošnje vlade, o<br />

čemu Birgitte nema pojma. Četvrta sezona slijedi<br />

prokušani model onih prethodnih. Političari i<br />

novinari mijenjaju strane, ovisno o oportunosti,<br />

a kako su u igri ovaj put i velike sile poput<br />

Amerikanaca i Kineza, sve se doima ozbiljnije nego<br />

ranije, pri čemu u takvom okruženju i Danska<br />

dobiva na važnosti. U ekipi nedostaje glumac<br />

karizme Piloua Æsbeka, no taj se opredijelio za<br />

međunarodnu karijeru i više ne želi imati ništa<br />

sa serijom koja ga je lansirala, što je šteta. Ipak,<br />

i ovako je glumačka postava iznimno jaka, režija<br />

- osobito vizualni prosede - je izvrsna pa nema<br />

druge nego ponadati se petoj sezoni "Borgena",<br />

koja bi zahvaljujući popularnosti Netlixa trebala<br />

biti već u pripremi. Samo ne znamo kakvu će<br />

funkciju u njoj dobiti Birgitte Nyborg.<br />

BINGE<br />

MJESECA<br />

"ČUDNE STVARI":<br />

ČETVRTA JE SEZONA<br />

AMBICIOZAN PROIZVOD OD<br />

SEDAM EPIZODA, A<br />

ZAVRŠNA TRAJE POPUT<br />

CJELOVEČERNJEG FILMA<br />

Matt i Ross Dufer čekali su tri<br />

godine da realiziraju četvrtu<br />

sezonu "Čudnih stvari" i isporučili<br />

poprilično ambiciozan proizvod<br />

od sedam epizoda, s tim da završna<br />

traje poput cjelovečernjeg ilma. U srpnju ćemo<br />

gledati još dvije epizode, no ne znamo kolika će<br />

im biti dužina. Ukratko, pothvat kakvih je danas<br />

na televiziji jako malo. Treća sezona završila je<br />

dramatično, Eleven je ostala bez svojih moći,<br />

Billy se žrtvovao za prijatelje, a šerif Jim Hopper<br />

navodno je stradao u požaru robne kuće. Nije<br />

to baš posve točno, Joyce uskoro dobiva paket<br />

s Kamčatke, gulaga u Sibiru, gdje je Hopper<br />

zarobljen i očekuje ga dvoboj s čudovištem<br />

Demogorgonom. Ipak, ako isporuči nepoznatom<br />

pošiljatelju 40 tisuća dolara, i to na Aljasci,<br />

Joyce može spasiti Hoppera. Istodobno, grupica<br />

prijatelja se razdvojila, Mike putuje u Kaliforniju,<br />

kamo su otišli Eleven, Will i Jonathan, dok Mike,<br />

Dustin, Lucas i Max doživljavaju neobične<br />

pustolovine u Hawkinsu, koji sve više slovi za<br />

ukleti grad. Zgodna navijačica Chrissy pronađena<br />

je potpuno polomljenih udova u Eddijevoj kampkućici,<br />

pa je očito da Hawkinsom vlada demon koji<br />

prijeti i drugim tinejdžerima. Ni u Kaliforniji nije<br />

bolje. Eleven je traumatizirana zbog šikaniranja<br />

vršnjakinja, pa kad više ne može izdržati, napada<br />

najagresivniju konkurenticu koturaljkom. Policija<br />

je hapsi, no spašavaju ju dr. Martin Brenner i<br />

dr. Sam Owens. Potonji je navodno pronašao<br />

rješenje kako da povrati njezine moći. Demon je<br />

identiiciran kao Vecna - ubija već desetljećima,<br />

a krije se u obližnjoj psihijatrijskoj bolnici, što<br />

se ne pokaže točnim. Za to vrijeme Joyce je stigla<br />

na Aljasku s novcem za Hopperovu otkupninu.<br />

Međutim, pothvat nije bezopasan jer se na<br />

Kamčatki sprema neugodno iznenađenje. No,<br />

to je tek početak strahota, čija se eskalacija ne<br />

može predvidjeti. Serija ima prividno inale,<br />

koji će dobiti razrješenje tek narednog mjeseca.<br />

(Nenad Polimac)

FARMERI PROTIV INDIJANACA KOJI<br />

NIŠTA NE UZGAJAJU, NEGO SAMO ŽIVE<br />

Teritorij<br />

Režija: Alex Pritz<br />

(Brazil, Danska, SAD, 2022.)<br />

Karmela<br />

Devčić<br />

DOX PREPORUKA<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ****<br />

U<br />

ru-Eu-Wau-Wau indijanski je narod<br />

iz brazilske pokrajine Rondônia. Do<br />

1980-ih ti ljudi živjeli su bez kontakta<br />

sa zapadnom civilizacijom. Otkako su<br />

na njihov teritorij stigli bijelci, u kratko<br />

vrijeme, neotporni na viruse i bakterije stranog im<br />

svijeta, puno ih je pomrlo. Od ionako malobrojne<br />

populacije danas ih je preostalo manje od dvije<br />

stotine. Alex Pritz napravio je dokumentarac o toj<br />

šačici starosjedilaca Amazone koje bijelci, farmeri<br />

u potrazi za zemljom, žele posve stjerati u kut.<br />

"Teritorij" govori o teritoriju, obrani i osvajanju, o<br />

sukobu dvaju svjetova koji drugačije doživljavaju<br />

život i razvoj.<br />

Uru-Eu-Wau-Wau žive u prašumi, na teritoriju<br />

koji je ostao zeleni otok, okružen od šume<br />

iskrčenim zemljištem na kojem su danas farme.<br />

Snimke dronom pokazuju koliko je oko teritorija<br />

Uru-Eu-Wau-Waua iskrčenog područja, redom<br />

pravocrtno iscrtanog, na onaj brutalan, za<br />

živote i koheziju lokalnih naroda i <strong>kulture</strong> posve<br />

ignorantski način, onako kao što su kolonizatori<br />

nekad ravnalom krojili političku kartu Afrike ne<br />

pitajući se kako će se to odraziti na svakodnevicu<br />

domorodačkih plemena, ljudi čijom zemljom idu<br />

novoproglašene državne granice. "Bijelci govore<br />

da Indijanci imaju previše zemlje, da zemlju treba<br />

iskrčiti za stoku i uzgoj hrane", kaže vođa Uru-Eu-<br />

Wau-Waua Bitate, mladi čovjek, po zapadnjačkim<br />

standardima tek zašao u doba punoljetnosti.<br />

Jedan od farmera objašnjava: "Domoroci ne<br />

uzgajaju ništa, oni samo žive tamo. Zato nama<br />

treba više zemlje".<br />

U tih je nekoliko rečenica dijelom i sukus<br />

razlika između dvaju kultura. Indijanci ne osjećaju<br />

Dio ilma snimili su<br />

pripadnici Uru-euwau-wau<br />

kojima je<br />

Alex Pritz ostavio<br />

kameru. "Teritorij"<br />

je imao premijeru na<br />

Sundanceu, a hrvatska<br />

premijera bit će na<br />

Festivalu tolerancije.<br />

da posjeduju prašumu, niti ju imaju potrebu<br />

posjedovati, ali osjećaju da bi njezino uništavanje<br />

bilo pobuna protiv samih sebe, protiv vlastitih<br />

života. Braneći prašumu neki su spremni riskirati<br />

i vlastite živote jer oni bez prašume ionako<br />

više, za njih, nisu životi. Kako kaže vođa Uru-Eu-<br />

Wau-Waua: "Ova šuma i rijeka su naš dom, od<br />

njih mi živimo".<br />

Dolazak Jaira Bolsonara na vlast 2018. dodatno<br />

je pogoršao situaciju. Njegova politička agenda<br />

osokolila je dio farmera da nastave krčiti šume.<br />

Jer, ceste u Brazilu nastaju prvo motornom pilom<br />

koja ruši drveće, potom traktorom. Dio lokalnih<br />

farmera uvjeren je da će ih vlasti podržati, ali da<br />

prvo sami moraju uzeti u ruke te motorne pile.<br />

Vjeruju da se mogu pouzdati u Bolsonarove<br />

lokalne šerife, kao što su i posve uvjereni da<br />

krčenje šume znači prosperitet Brazila. Što<br />

je prosperitet? Na početku ilma stoji da je<br />

brazilska vlada 1980-e kontaktirala Uru-Eu-Wau-<br />

Wau, koji dotad nisu imali kontakt s modernom<br />

civilizacijom. Već i taj eufemizam "kontaktirala"<br />

djeluje ponešto zlokobno.<br />

Pioniri koji su krenuli prema Uru-Eu-Wau-Wauu<br />

nisu im donijeli progres, ako pod razvojem ne<br />

računamo odbačene pamučne majice na kojima<br />

je otisnut logo zapadnih brendova, a koje danas<br />

domoroci nose. U ime progresa koji guta prašumu<br />

prijeti im izumiranje. Farmerima, pogotovo onim<br />

krupnim, treba sve više i više zemlje ne bi li uzgojili<br />

sve više i više stoke, prodali sve više i više mesa.<br />

Amazonija i klimatske promjene ih ne zanimaju.<br />

Domoroci na svojoj strani imaju šačicu građanskih<br />

aktivista, koji doslovce nose glavu u torbi.<br />

Ljudske probleme i muke, scene u kojima<br />

farmeri i domoroci kreću u akciju, svatko za svoj<br />

cilj, autor povremeno suprotstavlja krupnim<br />

kadrovima mrava, leptira, žaba… Bogatstvu života<br />

prirode, intenzivnim bojama svijeta koji nestaje.<br />

Dio ilma snimili su pripadnici Uru-Eu-Wau-Waua<br />

kojima je Alex Pritz ostavio kameru. "Teritorij"<br />

je imao premijeru na Sundanceu, a hrvatska<br />

premijera bit će na Festivalu tolerancije.<br />

Damjan<br />

Raknić<br />

SVIJET<br />

GEJMERA<br />

GROUND ZEROES: IGRAČ BIRA<br />

HOĆE LI ZMIJA BITI AKCIJSKI<br />

JUNAK ILI TIHI ŠPIJUN<br />

S<br />

dva sam se velika problema susreo kada<br />

sam počeo igrati špijunsko-akcijski<br />

spektakl "Metal Gear Solid V: Ground<br />

Zeroes", prolog igre "Metal Gear Solid V:<br />

The Phantom Pain", kulminacije prvog<br />

dijela serijala "Metal Gear" proslavljenog japanskog<br />

redatelja i dizajnera igara Hidea Kojime. Serijal<br />

"Metal Gear" trenutačno broji zapanjujućih 27<br />

videoigara, njegova priča pokriva period od 50 i više<br />

godina i bavi se nevjerojatnom količinom tema, od<br />

geopolitike i špijunaže preko kloniranja i nuklearnog<br />

ratovanja do privatnih vojski i besmislenosti<br />

ratovanja. Najkompleksniji je to i vjerojatno najluđi<br />

pripovjedački pothvat koji su igre ikada vidjele.<br />

Prošlo je ni sam ne znam koliko godina otkad sam<br />

pred očima imao nastavak koji prethodi "Ground<br />

Zeroesu" - "Metal Gear Solid: Peace Walker" - i<br />

malo je za reći da mi je trebalo skoro cijelo jedno<br />

popodne da ponovim gradivo. Naime, bio sam<br />

osuđen na gledanje sažetaka priča prethodnih<br />

igara na YouTubeu jer nije bilo načina da na svom<br />

PlayStationu 5 odigram te igre, što je zapravo -<br />

sramota. Videoigre su robovi tehnologije i tvrtki<br />

koje tu tehnologiju razvijaju. Igre iz serijala "Metal<br />

Gear" raštrkane su po međusobno nekompatibilnim<br />

PlayStation konzolama, od kojih je neke praktički<br />

nemoguće nabaviti. Ruku pod ruku s tim problemom<br />

ide i onaj o pripovijedanju u videoigrama. Videoigre<br />

su medij koji se konzumira periodički, u manjim<br />

zalogajima. Između dva igranja može proći i pokoji<br />

tjedan, mjesec ili čak godina. Suviše komplicirani<br />

narativi koji od igrača traže da u glavi osim nerijetko<br />

kompleksnih komandi drži i brojne likove i događaje<br />

osuđeni su na propast jer prosječni gejmeri to ne<br />

mogu. Sve to ide na štetu fenomenalno dizajniranih<br />

igara poput "Ground Zeroes". Neprijatelji s kojima<br />

se igrač sukobljava pametni su i organizirani,<br />

međusobno komuniciraju i zajednički pokušavaju<br />

eliminirati igračeva avatara, supersposobnog vojnika<br />

Zmiju (eng. Snake). Dok sam iz neprijateljske baze<br />

pokušavao izvući važnu osobu, polegnuo sam ju<br />

nakratko u kutak jedne zabačene prostorije kako bih<br />

bazu očistio od neprijatelja. U jednom sam trenutku<br />

čuo kako si neprijatelji preko toki-vokija javljaju da<br />

su pronašli tu osobu te sam se morao odmah vratiti<br />

kako bih neutralizirao neprijatelje.<br />

Nijedna misija u "Ground Zeroes" neće se razviti<br />

na isti način, a užitak koji će igrač osjetiti nakon<br />

što ih riješi ovisi prvenstveno o njegovu karakteru.<br />

Paciisti će izbjegavati ubijanje, dok će oni kojima<br />

malo krvi ne smeta moći odlučiti hoće li od Zmije<br />

napraviti akcijskog junaka ili tihog,<br />

ali smrtonosnog špijuna. Tko zna<br />

koliko je takvih izvrsnih igara<br />

zauvijek otišlo u ropotarnicu<br />

povijesti jer se nije mislilo<br />

50 ili 100 godina u<br />

budućnost, već od<br />

kvartala do kvartala.<br />

Nijedne dvije misije<br />

u "Ground Zeroes"<br />

neće se razviti na<br />

isti način, a užitak<br />

koji će igrač osjetiti<br />

nakon što ih riješi<br />

ovisi prvenstveno o<br />

njegovu karakteru.<br />

57<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.

58<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

GLAZBA<br />

Proimedia<br />

WILCO<br />

POLITIČNI ALBUM NA KOJEM<br />

TWEEDY PJEVA O "OKRUTNOJ<br />

ZEMLJI" AMERICI KOJU<br />

UNATOČ SVEMU VOLI<br />

WILCO<br />

Cruel Country<br />

db8pm<br />

Žanr: country-rock<br />

Ocjena: <br />

Piše Aleksandar Dragaš<br />

Ne shvaćam zašto bi rock i dalje trebao biti opsjednut mladošću,<br />

najveća žrtva ageisma i jedina umjetnička forma u kojoj bi bilo<br />

zabranjeno odrasti i sazreti. Zašto ljudi i dalje čitaju pisce starije od<br />

trideset i gledaju ilmove režisera starije od trideset godina života?<br />

Zašto to ne bi činili i u rock glazbi? Možda ćemo takav stav trpjeti<br />

još neko vrijeme jer je rock bitno mlađa umjetnička forma od književnosti i<br />

ilma, no možda rock ipak postane pangeneracijskom glazbom što donekle<br />

potvrđuje i naša publika. I rock glazbenici su postali pangeneracijski i doista<br />

je sjajno biti u prisustvu uglednih starina poput Neila Younga ili Nicka Lowea i<br />

ugledati se na njih, biti njima inspiriran. S druge strane, možda će rock postati<br />

marginaliziran poput jazza - rekao je Jef Tweedy u razgovoru koji smo Ante<br />

Tomić i ja vodili s njime prije premijernog hrvatskog koncerta grupe Wilco na<br />

Zagrebačkom velesajmu.<br />

Deset godina poslije dvanaesti album Wilca nije ni objavljen na CD-u, jer<br />

se promijenila tehnologija i način slušanja glazbe kroz streaming, a dvostruki<br />

LP još ne jer vjerojatno kasni zbog nestašice vinila i pomanjkanja proizvodnih<br />

kapaciteta. Tih istih deset godina poslije rock je uglavnom postao domena<br />

zrelijih, da ne velim starijih slušatelja, a mladi rock glazbenici - trenutno je tek<br />

nešto drugačije u Irskoj, Velikoj Britaniji i Australiji - teško postaju popularni.<br />

Iskreno, zaboli me ona stvar za to, sve dok je autora poput Jefa Tweedyja i<br />

bendova poput Wilca.<br />

Taj bend su često nazivali "američkim Radioheadom", no Tweedy nam je<br />

i o tome prije deset godina iznio zanimljivo promišljanje. "Neku noć smo<br />

razgovarali o Radioheadu, nakon koncerta u Bolonji, jer smo imali osjećaj kako<br />

publika nije baš shvatila tu našu, prilično radosnu rock 'n' roll katarzu na kraju<br />

koncerta. Činilo nam se kao da je publika, koja je došla na naš koncert, došla<br />

samo zato što je negdje pročitala da smo 'američki Radiohead'. Nemojte me<br />

krivo shvatiti. Volim Radiohead i dečke iz tog benda, ali oni se stvarno boje<br />

prošlosti i toga da ispadnu poput folk-trubadura, no vješto svode osjećaje<br />

na jednu određenu razinu i zato su jako dobro prihvaćeni, dok smo mi puno

Grupa Wilco 2016.<br />

godine nastupila je<br />

na INmusic festivalu.<br />

Četiri godine ranije Jefa<br />

Tweedyja u Zagrebu su<br />

intervjuirali Ante Tomić<br />

i Aleksandar Dragaš.<br />

Tomislav Kristo/Cropix<br />

DISKO VEČER<br />

ANTE TOMIĆA<br />

NEMA PLOČE LUCINDE WILLIAMS BEZ<br />

BAREM JEDNE PJESME O ROMANTIČNOJ<br />

VEZI S IDIOTOM. TE SU NAJBOLJE<br />

59<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

nespretniji i nemarniji po tom pitanju pa su nam emocije razbacane. Zapravo,<br />

najviše volim kad se Radioheadu dogodi pjesma, kad se malo oslobode. Wilco,<br />

pak, ima sličan pogled na povijest kao The Band. Pokušavamo prigrliti povijest i<br />

nastaviti tamo gdje su naši veliki prethodnici stali. The Band je duhovno sličan<br />

nama, ali pokušavamo ne imitirati ih", rekao nam je tada Tweedy. I poslije,<br />

tijekom razgovora, dometnuo: "Privatno sam prilično političan, mnogo više od<br />

prosječnog Amerikanca. No, kao autor stojim pri tome da je stvaranje glazbe i<br />

umjetnosti jedan mnogo viši teritorij, posebice u duhovnom smislu, nego što<br />

je to politika. Ponekad pokušavam ljudima mijenjati percepciju stvari, ali ne<br />

želim im govoriti kako da razmišljaju."<br />

Ove citate iz intervjua s Tweedyjem, čiju grupu Wilco zbog operacije raka<br />

bubrega, nažalost, nisam slušao i gledao uživo na INmusicu 2016. godine,<br />

naveo sam jer se doimaju poput postamenata novog, dvostrukog albuma<br />

"Cruel Country". Prvo, ovakav album Radiohead se zaista nikada ne bi ni<br />

usudio ni znao osmisliti i snimiti. Drugo, novi album Wilca može se pojmiti<br />

kao ekstenzija The Banda ili barem country-rock crte u njihovu opusu. I<br />

treće, "Cruel Country" totalno je politični album jednog zrelog autora kakvog<br />

današnji klinci ne bi željeli ni znali osmisliti i snimiti, ali i album kojim Jef<br />

Tweedy nikome ne nameće svoj stavove, nego vam ostavlja na volju da se<br />

zamislite zašto je njegova Amerika "okrutna zemlja" koju unatoč svemu voli.<br />

Već je time postignuta ambivalentnost Tweedyja spram Amerike.<br />

Zna da je Amerika u mnogim segmentima okrutna, bešćutna i gadna,<br />

ali i zašto je unatoč tome i dalje lijepa, privlačna i velika. U tom njegovu<br />

promišljanju mogu prepoznati i svoj odnos spram Amerike, stečen kroz<br />

bavljenje američkom popularnom glazbom i kulturom, ali i kratkim bivanjem<br />

u njoj 2004. godine. Štošta mi se u Americi ne sviđa, počevši od toga da je<br />

posrijedi okrutno društvo bez socijalne zaštite i zdravstvenog sustava kakav<br />

imamo u EU. Sve je tamo postavljeno "na nož" i podređeno bogaćenju kao<br />

najvažnijem mjerilu nečijeg uspjeha, a siromašne tko šljivi, što dovodi i do<br />

lomova poput nedavnog masovnog ubojstva u Teksasu. S druge strane, nigdje<br />

se nisam osjećao tako slobodno i nezavisno kao u tom istom Teksasu.<br />

Još važnije, mnogo toga što o Americi na svoj način misli Tweedy, a koji je<br />

unatoč svim njezinim manama voli, osjećam i ja kad je posrijedi Hrvatska. Znam<br />

da je Hrvatska u mnogočemu užasna država i također sve bešćutnija spram<br />

siromašnih i obespravljenih, ali je kao zemlju i dalje smatram svojom. Ili, kako<br />

bi to Tweedy u jednoj od novih pjesama rekao: "I like it here, on the plains/<br />

From what I see on my TV/There isn't any point in being free/When there's<br />

nowhere else/You'd rather be". U slobodnom prijevodu: što će mi sloboda u<br />

Švedskoj kad ja radije ostajem u Hrvatskoj, a i na TV-u vidim da je, kad zagusti,<br />

svuda sranje, samo što je u Hrvatskoj zagustilo prije nego u Švedskoj.<br />

No u toj ljubavnoj rečenici Tweedyja spram Amerike krije se i kritika kao<br />

jedini način da se na pravi način voli svoja zemlja. Još je izravniji u jednoj od<br />

strofa naslovne pjesme - "I love my country stupid and cruel/Red, white, and<br />

blue/All you have to do is sing in the choir/Kill yourself every once in a while/<br />

And sing in the choir/With me" - kojom raskrinkava domoljubno licemjerje<br />

kakvima su premrežene i Amerika i Hrvatska. Treba li, pak, naći poantu kojom<br />

se Tweedy već dulje vrijeme rukovodi u svom odnosu prema svom životu,<br />

zemlji i svijetu, onda je to možda stih "The best I can do/Is try to be happy for<br />

you/In a sad kind of way" iz pjesme "Sad Kind Of Way". Pritom nije važno pjeva<br />

li Tweedy te stihove svojoj supruzi ili svojoj zemlji jer je ionako poznat po tome<br />

da miješa intimna stanja i političke stavove. Kao i sumnje i dileme s nadanjima<br />

i očekivanjima.<br />

Kad bismo se malo poigrali naslovom albuma, jer nas takva igra dovodi i do<br />

njegove glazbene naravi, "Cruel Country" se umjesto "Okrutna zemlja" može<br />

prevesti i kao "Okrutni Country". Ne u smislu da je country kakvog na novom<br />

albumu dominantno izvode Wilco okrutan po zvuku jer nije. Upravo suprotno,<br />

mek je i nježan, topao i ugodan, dobronamjeran i osjećajan; baš onakav kakav<br />

jest dobar country ili country-rock blizak starim radovima Grama Parsonsa,<br />

Neila Younga, Boba Dylana ili The Banda. Posrijedi je nešto drugo, a to je da<br />

ugodnu, opuštenu i melodijski krasnu i senzibilnu glazbu ovog dvostrukog<br />

albuma - sačinjenog od dvadesetak pretežito trominutnih pjesama koje je<br />

Wilco snimio u svom prostoru za probe - prate uglavnom depresivni i tjeskobni<br />

stihovi o otuđenju u vlastitoj sredini, gradu, zemlji. Stihovi o tome kako je to<br />

kad se počneš osjećati strancem kod kuće, ma koliko voliš svoj dom u užem<br />

i širem smislu tog pojma. I kad, povrh toga, znaš da drugdje više ionako ne<br />

možeš. Naročito ne ispočetka, jer si bolestan i star, a i svjestan činjenice da ni u<br />

bližem i daljem susjedstvu trava nije bitno zelenija.<br />

Večernji je sat, Rhonda Pearlman iz Ureda javnog tužitelja sjedi nad<br />

nekakvim papirima, u sobi Lucinda Williams pjeva "2 Cool 2 Be<br />

4gotten". Detektiv Jimmy McNulty zvoni na vratima. Pearlman ga<br />

prvo ugleda kroz prozorčić na vratima, nezadovoljno vrti glavom,<br />

koleba se, a onda mu ipak otvori. On je pijan, pita ju nešto o poslu<br />

što je zapravo moglo čekati do jutra. Nepotrebno ju uznemirava u njezino<br />

slobodno vrijeme u njezinu domu. Treća je epizoda prve sezone serije "Žica"<br />

i dosad smo shvatili da McNulty nepromišljeno upada u nevolje sa šefovima,<br />

a sad vidimo da šarmantna propalica ni privatno nije drugačiji. Otkrivamo da<br />

su on i Pearlman bili u vezi koja je loše završila. Pearlman je vidljivo iživcirana.<br />

Ona zna da je Jimmy pogrešan tip i da ga nije trebala pustiti unutra, ali<br />

naravno... U sljedećem prizoru njih su dvoje uspuhani i goli u postelji. Ako<br />

znate pjesmu koja je svirala u sobi, takav ste rasplet očekivali.<br />

Williams pjeva o sličnom muškarcu. Njih se dvoje voze južnjačkim<br />

gradovima, sad je to Rosedale u Mississippiju, sad Lake Charles u Louisiani.<br />

Obilaze barove, čitaju natpise na zidovima: zabranjeni su kockanje, psovanje<br />

i tučnjava. "Bog je odgovor." "Čast svakome, veresija nikome." U uglu svira<br />

Robert Johnson koji je prodao svoju dušu đavlu da bi mogao svirati gitaru...<br />

Između tih slika, kao slučajno i nehotično, saznajemo o vezi Williams i<br />

muškarca. Na jednom mostu on ju pita bi li skočila s njim, a ona mu razumno<br />

odgovara da ne želi imati ništa s njegovom smrću. Nepoznati je ljubavnik<br />

Lucinde Williams idiot, baš kao i Jimmy McNulty. I baš kao McNulty, i on je<br />

"too cool to be forgotten". Previše kul da bi ga žena zaboravila i pošla dalje.<br />

Pjevačica potkraj pjesme dvaput ponovi jedan stih koji mi je na prvo<br />

slušanje bio zagonetan: "June bug versus hurricane". Nisam shvaćao to znači,<br />

zašto buba, zašto uragan? Kasnije, kao posvećeni obožavatelj kakav sam<br />

uskoro postao, mi je došlo bistro.<br />

Odrasla u imućnoj<br />

obitelji, u sveučilišnom<br />

okruženju, od oca<br />

cijenjenog pjesnika i<br />

profesora književnosti,<br />

očekivali biste da se<br />

Williams zaljubi u nekog<br />

pitomog feminista u<br />

dolčeviti i sakou od tvida<br />

Lucinda Williams je strahovito<br />

strastvena, gotovo eksplicitna u<br />

opisima seksa. Nema u nje mnogo<br />

skrivanja u metaforama ili su joj<br />

metafore vrlo očite. Kad promuklim,<br />

senzualnim glasom pjeva kako kod<br />

stražnjih vrata čeka muškarca da<br />

joj on dade svoju esenciju, znate da<br />

nije riječ o esenciji za kolače. Njezin<br />

je blues sav od tjelesne žudnje. Kao<br />

svaki dobar blues, on je znojnih i<br />

drhtavih bedara. No, žudnja i ima<br />

jednu lošu, tamnu stranu, koja<br />

se otkriva u mnogim pjesmama<br />

Lucinde Williams. Nema njezine<br />

ploče bez barem jedne koja je o romantičnoj vezi s nekim idiotom. Pjesme o<br />

pogrešnim muškarcima možda su čak najbolji dio njezina opusa.<br />

Na jednom mjestu on "je popio žesticu i postao snažan, izgubio je živce jer<br />

ga je netko krivo pogledao", na drugome ona ljubavnika posjećuje u zatvoru,<br />

gdje razgovaraju o tome kako joj je on pokušao ukrasti kamionet, treći put<br />

ona jadikuje kako ju je idiot "emocionalno iscijedio, naljutio, natjerao u plač<br />

i na koncu tražio da mu posudi novac", a četvrti put je tako gadan da ću ga<br />

ostaviti neprevedenog:<br />

"He pulled the kitchen chair out from under me, he pulled my hair and then<br />

he pissed on me".<br />

Slušajući njezinu muziku godinama, desetljećima, mnogo sam puta<br />

pomislio kako nešto, kvragu, mora biti krivo s njom. Koliko god je strašno sve<br />

što je proživljavala s nekim muškarcima nagle naravi, nezgodnima kad popiju,<br />

i koliko god su pjesme koje je o tome napisala i otpjevala odlične, što je njoj<br />

to zaista trebalo? Zar nema na svijetu dragih, dobro odgojenih, ljubaznih<br />

muškaraca? Otamo otkud ona dolazi takvi su čak većina. Odrasla u imućnoj<br />

obitelji, u sveučilišnom okruženju, od oca cijenjenog pjesnika i profesora<br />

književnosti, očekivali biste da se Williams zaljubi u nekog pitomog feminista<br />

u dolčeviti i sakou od tvida s kožnim zakrpama na laktovima, a ne da se vucara<br />

s propalicama po bajkerskim barovima.<br />

Pa i Rhonda Pearlman iz ureda baltimorskog javnog tužitelja se čini kao<br />

neka ina, obrazovana djevojka koja bi svakako mogla naći nekoga boljeg od<br />

pijanice McNultyja. Nevolja je u tome što na to ne možete zapravo utjecati jer<br />

ljubav je elementarna nepogoda. Ljubav je strašna prirodna sila pred kojom<br />

ste sitni i bespomoćni kao bube u uraganu.

60<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

JAZZ<br />

MARY HALVORSON: "AMARYLLIS/<br />

BELLADONNA" UŽITAK POMICANJA GRANICA,<br />

BEZ STRAHA I BEZ KOMPROMISA<br />

Iako je prošlo jedva pola godine otkad smo predstavili njezin projekt Code<br />

Girl, iako je jazz beskrajan bunar s milijunima skrivenih, a još vrlo živih,<br />

protagonista, kada Mary Halvorson odluči izaći u javnost s dvostrukim<br />

(ili dva pojedinačna, po izboru) albumom koji ne ostavlja mjesta za<br />

kompromise, onda je to trenutak kada se o njoj piše još jednom. Dvostruki<br />

"cvjetni" komplet "Amaryllis/Beladonna" porijeklo vuče iz kreativnih laboratorija<br />

Anthonyja Braxtona i Johna Zorna, s kojima Halvorson dijeli i iznenađujući ritam<br />

kreativnih zaokreta, pri čemu jednom kada ste je čuli više nećete imati problem<br />

s prepoznavanjem. Zvuk Mary Halvorson temelji se na jazzu, ali, kao i Dereku<br />

Baileyju, britanskom guruu noise/jazz improvizacije na kojega ponekad podsjeti<br />

zvukom gitare, samo uhu ugodnije no ipak ne uvijek tako ugodno kao Bill Frisell,<br />

njoj ostanak u jednom glazbenom žanru nije dovoljan.<br />

"Beladonnu" kao drugi dio kompleta, gdje je posve okrenuta suradnji s<br />

gudačkim kvartetom (Mivos String Quartet), možemo prihvatiti kao njezin<br />

pozdrav Kronos kvartetu, grupi iz San Francisca koja ne pristaje na muzejski<br />

tretman "klasike", nikad doslovan, ali na izravnom putu prema slušačima<br />

suvremene komorne glazbe. U svakom trenutku "Amaryllisa" i "Beladonne"<br />

Halvorson vozi u smjeru suprotnom od renesanse ambijentalnog jazza koji<br />

je prošle godine oživio s izvanvremenskom suradnjom Pharoaha Sandersa i<br />

britanskog "elektroničara" Floating Points (Promises), ili s Nalom Sinephro,<br />

karipsko-belgijskom haristicom koju neki već uspoređuju s Alice Coltrane, ili<br />

pak sa zvukom koji donosi manchesterski saksofonist Alabaster DePlume. Kod<br />

Halvorson nema kompromisa. Komplet "Amaryllis/Beladonna", iako će vam<br />

pružiti sate izazovnog užitka, sigurno nećete staviti kao kulisu večere uz svijeće,<br />

barem ne na prvom susretu. (Viktor Vresnik)<br />

STREAM<br />

OTKRIĆE<br />

NOVO<br />

Porridge Radio<br />

Waterslide, Diving Board, Ladder<br />

to the Sky<br />

Secretly Canadian<br />

Još jedno malo čudo s Otoka. Indie<br />

rock bend iz Brightona na svom<br />

petom albumu lijepo pokazuje kako<br />

je moguće izbaciti vlastite demone<br />

i uz njihovu pomoć napraviti<br />

perfektnu pop ploču. Glas Dane<br />

Margolin sirov je i ima tu posebnu,<br />

bolnu notu, a raspon emocija koji<br />

njime hvata gotovo je nevjerojatan.<br />

Teško je ostati nepotresen i<br />

nezačaran dok njime pjeva ili tek<br />

deklamira svoje tekstove, koji su<br />

jako blizu poeziji. (A. Š.)<br />

Andrew Bird<br />

Inside Problems<br />

Loma Vista<br />

Legendarni Andrew Bird,<br />

izgleda, ne može promašiti. Ovaj<br />

multiinstrumentalist, najbolji<br />

violinist među rock muzičarima<br />

i uvjerljivo najbolji zviždač (u<br />

prvom smislu riječi!) kojeg ćete<br />

ikad slušati opet je oduševio. Svi<br />

očekivani sastojci i dalje su tu:<br />

slojevite, pomno konstruirane<br />

pop pjesme, izvanredni tekstovi,<br />

raskoš instrumenata i pratećih<br />

vokala, violina i zviždukanje, a sve<br />

poprskano različitim ukrasima koji<br />

nikad ne preuzmu, nego ostaju to<br />

što i jesu - ukrasi. (A. Š.)<br />

KELELA: "TAKE ME APART",<br />

"HALLUCINOGEN" I "CUT 4 ME" ODLUČNA,<br />

SNAŽNA I POMALO OPASNA DJEVOJKA<br />

Jukebox the Ghost<br />

Cheers<br />

BMG<br />

Suptilna i izražajna, Kelela kombinira izvanzemaljsku elektroniku koja<br />

djeluje kao da je nasilno rastavljena pa po sjećanju i osjećaju ponovno<br />

posložena, te vokalne dionice kakve je 1990-ih i 2000-ih pjevala tragično<br />

preminula genijalka Aaliyah. Kontrast između prilično grubih podloga<br />

u kojima se može čuti i grime i dubstep te Keleline poezije koja se<br />

dominantno bavi raznim aspektima ljubavnih odnosa njezinu glazbu čini iznimno<br />

interesantnom i nezaboravnom. Nije teško shvatiti zašto su kritičari njezin R&B<br />

proglasili futurističkim. Punim imenom Kelela Mizanekristos, ova 39-godišnja<br />

američka R&B pjevačica etiopskog podrijetla debitantski je mixtape "Cut 4 Me"<br />

objavila 2013. godine. Kelela na njemu pjeva o seksualnoj napetosti i kasnim<br />

noćima punima strasti. Nikad vulgarna, ali svejedno konkretna, Kelela na tom<br />

albumu uspijeva ostaviti dojam odlučne, snažne i pomalo opasne djevojke. Kako<br />

ne bi bilo da joj u tim avanturama sve uvijek polazi za rukom, na posljednjih par<br />

numera pjevačica priznaje i da je nekoliko puta bila izigrana te da joj u ljubavi<br />

ne cvjetaju uvijek ruže. Propast jedne ljubavne veze Kelela je opjevala 2015. na<br />

kratkosvirajućem albumu "Hallucinogen", no obrnutim kronološkim slijedom<br />

- od odsutnosti partnera taman prije prekida do prve iskre. "Hallucinogen" je u<br />

glazbenom smislu osjetno nježniji od "Cut 4 Me", a u pjesničkom bitno zaigraniji.<br />

"Gomenasai" (jap. jako mi je žao) tako priča o seksualnom dominiranju snažnih<br />

muškaraca i muškarcima koji to priželjkuju, a "Rewind" o pogledima koje<br />

razmjenjuju osobe koje ne žele da na njima sve i ostane.<br />

Konceptualnom pripovijedanju o vezama Kelela se ponovno vratila na svom<br />

prvom pravom dugosvirajućem albumu "Take Me Apart" koji je izašao 2017. godine.<br />

Umjesto o samo jednoj vezi, kao na "Hallucinogenu", Kelela ovaj put istovremeno<br />

pjeva o dvije veze te prelasku iz jedne u drugu. "Take Me Apart" predstavlja<br />

svojevrsni povratak na instrumentalno bogatstvo "Cut 4 Me" te značajan autorski<br />

napredak u odnosu na dosadašnja izdanja. Kelela na ovom albumu još bolje<br />

komunicira sa slušateljem, priče su joj detaljnije, živopisnije i taktilnije. Naslovna<br />

pjesma "Take Me Apart" pripovijeda o drugom susretu ljubavnika koji se otprije<br />

poznaju, a "Truth or Dare" o novoj ljubavi i pomicanju granica.<br />

"Take Me Apart" svakako bi morao biti prvi Kelelin album koji ćete poslušati jer<br />

je najzreliji. Nakon njega, zavrtite "Hallucinogen" pa "Cut 4 Me". Pjevačica je izdala i<br />

brojne remixe pa možete poslušati i alternativne verzije pjesama koje vam se budu<br />

najviše svidjele. (Damjan Raknić)<br />

Legendarni Andrew<br />

Bird, izgleda, ne može<br />

promašiti. Ovaj<br />

multiinstrumentalist,<br />

najbolji violinist među<br />

rock muzičarima i<br />

uvjerljivo najbolji<br />

zviždač (u prvom smislu<br />

riječi!) kojeg ćete ikad<br />

slušati opet je oduševio<br />

Prvi album ovih šašavaca bio mi je<br />

jako drag, a tada i nije bilo mnogo<br />

takvog indie popa. Onog koji je<br />

više pop nego indie i koji je, usto,<br />

najčešće pogonjen klavirom, a ne<br />

uobičajenim rock instrumentarijem<br />

gitara - bas - bubanj. Ovim<br />

albumom, prvim nakon četiri<br />

godine, Jukebox the Ghost je<br />

zadržao sve svoje prednosti, ali<br />

je napravio i korak više prema<br />

tradicionalnom, čak radijskom<br />

popu. Eh, kad bi barem radijski pop<br />

dominantno zvučao ovako, vrijedilo<br />

bi nazdraviti u to ime! (A. Š.)<br />

Craig Finn<br />

A Legacy of Rentals<br />

Positive Jams<br />

Ono što je radio u svom matičnom<br />

bendu The Hold Steady, Craig<br />

Finn radi i u samostalnoj karijeri -<br />

priča priče. Gotovo je nevjerojatna<br />

njegova sposobnost da vas uvede<br />

u svijet i život nekog lika sa samo<br />

nekoliko naoko jednostavnih<br />

stihova. Ovdje je i muzički teritorij<br />

zanimljiv, na momente čak i<br />

raskošan, ali glas i priča su, kako to<br />

i treba biti, uvijek u prvome planu.<br />

Ovo je album koji se sluša kao<br />

zbirka priča. (A. Š.)

61<br />

KLASIKA<br />

"TOSCA" JE SJAJNA PREDSTAVA ZA KOJU SE NADAMO DA ĆE<br />

SE DUGO ZADRŽATI NA REPERTOARU HNK<br />

Giaccomo Puccini: Tosca<br />

HNK Zagreb<br />

Dirigentica: Alla Kulbaba<br />

Uloge: Kristina Kolar, Tomislav Mužek, Giorgio<br />

Durian i dr.<br />

Piše Jelena Knešaurek Carić<br />

Lirska i pjesnička gibanja, koja "La<br />

bohème" pripisuje sam Puccini, ono su<br />

što prosječan ljubitelj opere očekuje<br />

od talijanskih opernih djela, tražeći u<br />

spomenutim gibanjima emocionalni<br />

naboj uglazbljen u pamtljive i dopadljive arije i<br />

cabalette. Odatle i proizlazi omiljenost talijanske<br />

opere od Rossinija do Puccinija. "Tosca", ipak,<br />

predstavlja iznimku. Zgusnuta Sardouova drama<br />

koju je diljem Europe proslavila Sarah Bernhardt<br />

zagolicala je Puccinijevu maštu i maštovitog<br />

skladatelja koji je umio i usudio se izaći iz zadanih<br />

okvira, potaknula na skladanje opere čiji libreto<br />

zahtijeva odustajanje od uhodanih skladateljskih<br />

kalupa. Ljubomorna operna pjevačica Tosca<br />

beznadno zaljubljena u slikara Cavaradossija, koji<br />

osim u slikanje vjeruje i u revoluciju, te besramni,<br />

režimu i vlastitom prosperitetu degutantno odani<br />

Scarpija predstavljaju trio koji prispodobljuje<br />

radnju svevremensku na više razina.<br />

Tosca nije Manon ni Mimi. Njoj ne pristaju<br />

slatkorječivost i dopadljivost arija, senzualnost<br />

ni taština. Doduše, ona jest tašta - ridikulozan je<br />

njezin zahtjev Cavaradossiju da plavokosu gospu<br />

Attavanti naslika s crnim očima kakve su njezine<br />

- ali ne toliko da bi taštinu stavila ispred vlastite<br />

časti. Stoga je i glazba koja nam pripovijeda priču<br />

o Tosci, Napoleonovu (privremenom) krahu,<br />

Sujetna i pobožna, zaljubljena, euforična, ali i odlučna<br />

i puna samopoštovanja bila je sjajna Tosca Kristine<br />

Kolar. Prekrasna tamna boja njezina dramskog<br />

soprana, zaobljeni luk svake fraze, iznimna pjevačka<br />

kondicija i izvrsna dikcija samo su neke od mnogih<br />

vrlina Kristine Kolar. Foto: Mara Bratoš<br />

rimskim moćnicima koji svoj autoritet vezuju uz<br />

Crkvu premda s njezinim naukom nemaju ama<br />

baš ništa zajedničko, zgusnuta, konkretna, čak i<br />

gruba, rastrzanih melodija i složeno strukturirane<br />

harmonije. Tu je i takvu glazbu sjajno predstavio<br />

orkestar HNK vođen vrlo senzibilnom gostujućom<br />

ukrajinskom dirigenticom Allom Kulbabom. Već u<br />

nedavno praizvedenoj "Traviati" dokazavši izvrsnu<br />

formu, zbor se i u "Tosci", potpomognut djevojačkim<br />

zborom Zvjezdice, istaknuo vrsnom ujednačenošću<br />

tona, ino postavljenom i izvedenom dinamikom<br />

i odličnim scenskim nastupom što je, uz svakoga<br />

člana zbora osobno, i zasluga sjajnih zborovođa<br />

Luke Vukšića i Dijane Rogulje Deltin.<br />

Sujetna i pobožna, zaljubljena, euforična, ali<br />

i odlučna i puna samopoštovanja bila je sjajna<br />

Tosca Kristine Kolar. Prekrasna tamna boja njezina<br />

dramskog soprana, zaobljeni luk svake fraze,<br />

iznimna pjevačka kondicija i izvrsna dikcija kojom se<br />

diče i Tomislav Mužek i Giorgio Surian, samo su neke<br />

od mnogih vrlina Kristine Kolar koja je, uistinu, pravi<br />

izbor za Toscu, baš kao što je za Puccinija nekoć<br />

bila Milka Trnina. Znamenita arija "Vissi d'arte, vissi<br />

d'amore" u Kolaričinoj je izvedbi savršeno ispjevana<br />

i nevjerojatno potresna bez imalo patetike. Predan<br />

svojoj umjetnosti i političkim idealima slikar<br />

Cavaradossi pouzdanog i uvjerljivog tumača imao je<br />

u odličnom Tomislavu Mužeku, pjevaču čiju svijetlu<br />

boju glasa najviše vezujemo uz bel canto. Vokalno<br />

tehnički besprijekoran i glumački uvjerljiv donio je<br />

Cavaradossija u čijem smo pjevanju uživali i kojem<br />

vjerujemo do samoga kraja. Nevjerojatnim scenskim<br />

i pjevačkim umijećem plijenio je Giorgio Surian<br />

čiji je Scarpia - lik koji je Surian do sada pjevao<br />

nebrojeno puta - najbolji Scarpia kojeg imamo.<br />

Suvereno vladanje pjevačkim aspektom uloge,<br />

fascinantni raspon glasa, a iznad svega glumački<br />

talent koji se rijetko viđa u opernim predstavama<br />

zaslužuju sve pohvale. Uz fantastične Kristinu Kolar,<br />

Tomislava Mužeka i Giorgia Suriana nepravedno bi<br />

bilo ne spomenuti sporedne uloge: odlični Siniša<br />

Štork kao Cesare Angelotti i Ivan Šimatović kao<br />

Crkvenjak iznijeli su velik i značajan dio prvoga čina.<br />

Pouzdani su bili Filip Filipović kao Spoletta, Marin<br />

Čargo kao Sciarrone, Lucija Jelušić kao Pastir i Boris<br />

Beus kao Tamničar.<br />

Iznimno bogate i atraktivne scenograije i<br />

kostimograije Francesca Zita, predstavu je izvorno<br />

za Teatro del Maggio Musicale Fiorentino režirao<br />

slavni Mario Pontiggia 2008. godine. Iznimno<br />

uspjela, lucidna režija zapravo je hommage<br />

tradicionalnoj opernoj režiji koja poštuje i tekst<br />

i partituru te od tada gostuje diljem svijeta da<br />

bi konačno pristigla i u Zagreb. Sjajna predstava<br />

za koju se nadamo da će se dugo zadržati na<br />

repertoaru HNK.<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

ZNATE LI KAKO ZVUČI<br />

ELEKTRIČNA GITARA?<br />

VRIJEME JE ZA ALBUM<br />

OVOG DVOJCA<br />

Piše Andrija Škare<br />

Just Mustard<br />

Heart Under<br />

Partisan, 2022.<br />

Žanr: rock<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . *****<br />

Ne znam kad prije, ali itekako smo već<br />

zagazili u sezonu ljetnih preporuka.<br />

Što slušati, što čitati i gledati, kamo<br />

ići, što jesti, čime se osvježiti… Svake<br />

godine me jednako naživcira ista stvar,<br />

ona uvriježena predodžba da je ljeto kao stvoreno<br />

za lagane sadržaje. Kad su u pitanju knjige, onda<br />

dolaze u obzir samo krimići i ljubići, kod ilmova je<br />

sve u znaku komedija i blockbustera, kad je glazba<br />

u pitanju, onda samo vedro i veselo, lahorasto, ono<br />

što ne postavlja preteška (ili ikakva!) pitanja nego<br />

podvlači lakoću življenja; samo da je plesno i da ne<br />

opterećuje. Ma koliko u kaiću na plaži godilo slušati<br />

neki moderni calypso u pop ruhu ili opuštajući<br />

reggae koji će se ino stopiti s ritmom valova, to<br />

nikako ne može biti jedini ljetni izbor.<br />

Za razbijanje paradigme sjajno može poslužiti<br />

peteročlani irski rock sastav užasno glupog imena.<br />

Ovo je drugi album ekipe iz Dundalka, a jedino<br />

ljetno na njemu je to što je objavljen u posljednjim<br />

danima svibnja. S prvim albumom, više nego<br />

solidnim "Wednesday", na rever su si zakačili<br />

shoegaze značku (i namignuli prema noise rocku)<br />

pa privukli pozornost svih onih koji i dalje luduju<br />

za My Bloody Valentine, Blonde Redhead i sličnom<br />

bratijom, a sada su iskoračili prema novom i dosad<br />

neosvojenom teritoriju na kojem vješto izbjegavaju<br />

svako svrstavanje u ladice i isporučuju vlastitu,<br />

posve originalnu glazbenu viziju. Iako je u osnovi<br />

riječ o rock bendu, na "Heart Under" se namjerno<br />

iznevjerava klasična struktura rock pjesme, nema<br />

uvoda, fraze, prijelaza i refrena, svaka je pjesma mali<br />

zasebni svemir, a tom dojmu pridonose i čuda koja<br />

dvojica gitarista izvode sa svojim instrumentima pa<br />

ćete se za vrijeme slušanja ovog albuma možda koji<br />

put i zapitati znate li doista kako zvuči električna<br />

gitara. I stvarno, ovdje su uspjeli da gitare zvuče<br />

kao niz različitih zvukova koje ne biste očekivali<br />

od plemenitog instrumenta, a jedna od prvih<br />

asocijacija je jureći vlak i škripa koju proizvodi.<br />

No, nisu samo gitare čudesne, bas je žilav i živ,<br />

bubnjevi na momente gotovo primordijalni i<br />

posve je jasno da se ovdje svjesno ispituju granice<br />

i mogućnosti svakog od instrumenata. Inače baš i<br />

nemam strpljenja za eksperimente slične vrste, ali<br />

Just Mustard nikad ne ode predaleko, uvijek vodi<br />

računa o tome da ne pretjera, jasno mu je da radi<br />

pjesme, a ne bezumnu buku. A te pjesme, osim<br />

instrumentalnih čarobiranja, nosi divan, intiman<br />

vokal Katie Ball zbog kojeg, dok slušate ovu ploču,<br />

možete pomisliti i na Portishead, a neće biti čudo ni<br />

ako se na pojedinim pjesmama naježite. Od miline<br />

i užitka, ali i od mrvica jeze koja se tek naslućuje.<br />

Poslušajte, recimo pjesme "Early" ili "Mirros", pa<br />

provjerite sami. Uz spomenute bendove, na albumu<br />

se čuje još nekoliko izvora na kojima se bend<br />

napajao nadahnućem i čije su otkrhnute komadiće<br />

virtuozno ukomponirali u vlastitu zvučnu sliku.<br />

Čut ćete tu natruhe The Cure (iz vremena albuma<br />

"Disintegration"), a nije daleko ni PJ Harvey pa,<br />

ako je to vaša šalica čaja, imate stotinu razloga da<br />

posegnete i za ovom pločom. Jasna je stvar, ovakav<br />

težak, gust i na momente mračan album sigurno<br />

se neće naći na playlisti niti jednog beach bara, ali<br />

to nikako ne znači da ga ne biste trebali zavrtjeti u<br />

slušalicama ili u miru vlastite sobe.

62<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

TEATAR<br />

"Yira, yira" priča i o tome kako nam je kapitalizam pojeo seks i ljubav. Foto: Bruno Isaković<br />

PRIKAZALI SU NAM UŠEĆERENU<br />

SLIKU ULIČNE PROSTITUCIJE U<br />

KOJOJ NEMA SVODNIKA NI NASILJA<br />

Yira, yira<br />

Domino, HNK Zagreb<br />

Režija: Bruno Isaković i Nataša Rajković<br />

Glume: Juan Ejemplo, Leandra Atenea Levine<br />

Hidalgo, Pichón Reyna, Sofía Tramazaygues<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . GLEDATI ☑<br />

Piše Snježana Pavić<br />

S<br />

predstavom s četvero argentinskih<br />

seksualnih radnika i aktivista za njihova<br />

prava, udruga Domino spektakularno je<br />

proslavila 20. godišnjicu festivala Queer<br />

Zagreb u HNK-u, ideološkom sjedištu<br />

trome mainstream <strong>kulture</strong>. U predstavi "Yira,<br />

yira", u režiji Brune Isakovića i Nataše Rajković,<br />

četvero izvođača predstavljaju same sebe. Juan<br />

Ejemplo, Leandra Atenea Levine Hidalgo, Pichón<br />

Reyna i Sofía Tramazaygues pričali su nam kako<br />

su se našli u ulogama prostitutki, u dinamičnoj<br />

i dirljivoj predstavi koja je utisnula burne,<br />

konliktne dojmove i danima kasnije poticala<br />

vatrene rasprave o ljudožderskom kapitalizmu<br />

i patrijarhalnom tržištu seksa, zabranjenom za<br />

žene. Isaković i Rajković napravili su jako dobar<br />

posao s glumcima/izvođačima iz Argentine.<br />

Nataša Rajković godinama se bavi postdramskim<br />

kazalištem, koje često barata životnim iskustvima<br />

glumaca ili "običnih" ljudi koji su tu u ulozi<br />

glumaca. Tko se jednom navuče na takvo kazalište<br />

teško mu je vraćati se papirnatom teatru s<br />

ulogama ispisanim u prašnjavim literarnim<br />

klasicima. Argentinci nas nježno i vješto uvlače<br />

u svoju priču, a predstava je i estetski dojmljiva,<br />

iako praktički bez scenskih efekata. "Yira, yira"<br />

ili "đir, đir" prikazuje nam četvero izvođača<br />

na praznoj plohi; u prvom planu je krhkost<br />

izoliranog, osamljenog, bespomoćnog tijela na<br />

velikom, otvorenom prostoru - pravi prikaz ulice<br />

No i takav prikaz prostitucije<br />

neugodan je pogled u<br />

kapitalizam kao društvo u<br />

kojem čovjek prodaje svoje<br />

tijelo, zdravlje i dostojanstvo<br />

da bi fizički preživio<br />

i riskantnog posla prodaje tijela. "Gledatelj bi<br />

ipak htio više. Plaćena sam za dvije priče, a ovo<br />

je druga", reći će rezervirano Sofía Tramazaygues<br />

dok priča o svojoj baki, prostitutki u Urugvaju.<br />

Platila sam ulaznicu 180 kuna i želim više - više<br />

intime, više emocija, više iskrenosti, nedostaje<br />

mi što sve likove nisam bolje doživjela, stekla<br />

potpuniju sliku iz kakvih obitelji dolaze, čiju<br />

podršku imaju, jesu li sami na svijetu? "Yira, yira"<br />

propagandni je letak za sex work, s atraktivnim,<br />

svježim i mladim seksualnim radnicima, od 20<br />

do maksimalno 30 godina. S 23 godine valjda<br />

svatko izgleda dobro i može zaraditi od prodaje<br />

svoga tijela, što nam ne pokažete one od 55<br />

godina, što njih ne pustite da kažu da se bave<br />

time po vlastitom izboru? Sigurno ne zato što bi<br />

bili natjerani bijedom i urlajućom društvenom<br />

nepravdom. Prikazali su nam ušećerenu sliku<br />

ulične prostitucije u kojoj nema svodnika ni<br />

nasilja. Na sceni njih četvero izgledaju vrlo<br />

lijepo i srednjoklasno, kao da su mogli pristojno<br />

zarađivati kao konobari u skupom restoranu<br />

ili u kakvoj marketinškoj agenciji, dvije klase<br />

iznad iscrpljenih Rumunjki u irskim i Ukrajinki<br />

u njemačkim bordelima. No, i takav prikaz<br />

prostitucije neugodan je pogled u kapitalizam<br />

kao društvo u kojem čovjek prodaje svoje tijelo,<br />

zdravlje i dostojanstvo da bi izički preživio.<br />

"Seksualni rad" ovdje se predstavlja kao vrlo<br />

kapitalistička i patrijarhalna stvar. Na sceni imamo<br />

četiri osobe: jednu ženu, jednu trans ženu i dva<br />

gay muškarca; jednog macho, drugog nježnijeg,<br />

rainiranijeg, sklonog ilozoiranju. Četiri različite<br />

seksualne ponude za muškarce. Zar žene ne<br />

trebaju seks? Nije ovo 19. stoljeće pa da žene ne<br />

zarađuju i nemaju novca da plate. Ako je tu uopće<br />

riječ o plaćanju za seks, a ne za dominaciju.<br />

Izrazito atraktivna trans žena Lejandra<br />

spomenik je podčinjenoj ženskosti u patrijarhatu,<br />

u službi najgoreg mačizma koji uživa u tome.<br />

Neugodan je to uvid. Zar je muškarcima<br />

najprivlačnija upravo ta podčinjenost, to svođenje<br />

žene na seksualni objekt? A ona nije uvijek ni<br />

lijepa niti na raspolaganju, kako pokazuje druga<br />

žena na pozornici, Sofía Tramazaygues. Dok<br />

Lejandra istura grudi i dupe, trepće i oblizuje<br />

se, mijenjajući nekoliko dobro prostudiranih<br />

zavodničkih poza, stalno na službu muškom<br />

libidu, dotle unuka prostitutke Sofía gleda mrko<br />

i drži distancu.<br />

"Yira, yira" priča i o tome kako nam je<br />

kapitalizam pojeo seks i ljubav. Zašto bi bilo<br />

prirodnije gnjaviti se mjesecima s tupim<br />

neznancima na Tinderu, zar nije jednostavnije<br />

platiti za seks? A ljubav, kako ćemo s ljubavlju?<br />

Pichón Reyna u jednom trenutku kaže da mu<br />

je san da i sam kupuje seks, da ima 4-5 takvih<br />

dečkića (nisu mu baš privlačni seksualni radnici<br />

od 55 godina). Ne treba mu ljubav, iza onoga što<br />

nazivamo ljubavlju ostaju samo prazan frižider i<br />

slomljeno srce, kaže Reyna.<br />

Vjerujući da volimo, mi gušimo i tlačimo<br />

drugoga, uplićemo se u beskonačne krugove<br />

nasilja. Kao što naručujemo pizzu iz dostave i<br />

plaćamo psihoterapeuta da nas se sasluša i podrži<br />

onakve kakvi jesmo, hoćemo li u budućnosti<br />

plaćati ljubav?

Talijanski kultni<br />

redatelj Pippo Delbono<br />

gostovao je s novom<br />

predstavom "Amore"<br />

(Ljubav) koju je osmislio<br />

nadahnut pandemijom<br />

i zatvaranjem te smrću<br />

bliske osobe.<br />

USKORO<br />

15. 6. / HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka<br />

Bog masakra<br />

Renata Carola Gatica<br />

Na školskom dvorištu izbije sukob između dva<br />

dječaka. Dva pristojna para nađu se kako bi<br />

civilizirano riješili taj sukob… "Bog masakra"<br />

provokativna je, razotkrivajuća i cinična studija<br />

mentaliteta "europskoga građanina".<br />

63<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

PUTEM POEZIJE I PJESME PREDSTAVA<br />

"LJUBAV" MOĆNO KRITIZIRA EUROPU<br />

Ljubav<br />

HNK Zagreb<br />

Režija: Pippo Delbono<br />

Glume: Dolly Albertin, Gianluca Ballaré,<br />

Margherita Clemente i dr.<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . GLEDATI ☑<br />

Piše Katarina Kolega<br />

U<br />

posljednjim mjesecima mandata<br />

intendantice Dubravke Vrgoč u<br />

Hrvatskom narodnom kazalištu u<br />

Zagrebu izvode se predstave svjetski<br />

priznatih višenagrađivanih redatelja koje<br />

smo imali prilike više puta upoznati na Festivalu<br />

svjetskog kazališta, poput Thomasa Ostermeiera<br />

ili Pippa Delbona. Talijanski kultni redatelj Pippo<br />

Delbono gostovao je s novom predstavom "Amore"<br />

(Ljubav), koju je osmislio nadahnut pandemijom<br />

i zatvaranjem te smrću bliske osobe. Ostvarena<br />

je kao niz poetskih glazbeno-plesnih točaka koje<br />

se nježno prelijevaju jedna u drugu, a povezuje<br />

ih glas redatelja i izvođača skrivenog u zadnjem<br />

redu gledališta.<br />

On ponekad tiho i blago, a katkad strastveno i<br />

glasno, gotovo u kriku izgovara stihove različitih<br />

svjetskih pjesnika kao što su Reiner Maria Rilke,<br />

Jacques Prevert, Carlos Drumming De Andrade,<br />

Eugenio De Andrade, Daniel Damásio Asensão<br />

Filipe, Sophie de Mello Bryner Andersen i Florabela<br />

Espanca. To nije predstava o romantičnoj ljubavi<br />

dvoje ljudi, nego o ilozoiji Ljubavi, Ljubavi koja<br />

pokreće naše živote, određuje nam sudbinu, od koje<br />

je sve satkano, s kojom sve počinje i završava. To je<br />

predstava o ljubavi prema svemu što nas okružuje,<br />

prema prirodi koju ne cijenimo dovoljno, o nužnosti<br />

voljenja i bivanja voljenim, o našoj civilizaciji koja<br />

se ljubavi odrekla te su "od ljubavi ostale samo<br />

riječi pjesama".<br />

Upravo je zato predstava protkana nostalgičnim<br />

i tužnim fado pjesmama koje izvođači fantastično<br />

izvode a capella te uz gitaru ili dvije, vokalno i<br />

instrumentalno. U pojedinim scenama uživamo<br />

samo u zvucima glazbe i pjesničkim stihovima,<br />

a neke od njih nadopunjene su plesnim solima<br />

ili dojmljivim statičnim slikama. Dok uživamo u<br />

melodijama fada, Pippo Delbono suočava nas sa<br />

surovom poviješću Portugala koji je 400 godina<br />

podčinjavao pojedine afričke zemlje, potirao<br />

njihove tradicije brutalnom diktaturom te danas u<br />

Angoli, na jeziku kimbundu primjerice, ne postoji ni<br />

jedna pjesma o ljubavi, jedino o gubitku, ratu, smrti.<br />

Jedina ljubavna pjesma koju je izvođačica iz Angole<br />

pronašla i na sceni otpjevala govori o boli koju muž<br />

osjeća nakon gubitka žene.<br />

Dok je romantičnih pjesama u Europi u izobilju,<br />

u Africi su je Europljani iskorijenili, tamo više nema<br />

mjesta za ljubav, jedino za patnju i bol - ističe Pippo<br />

Delbono ovom predstavom koja, putem poezije<br />

i pjesme, suptilno i moćno osuđuje i kritizira<br />

Europu koja se jačala na muci podčinjenih naroda,<br />

a procvat i prosperitet doživjela je zahvaljujući<br />

kolonijalizmu, smrti i ubijanju. "Naša je civilizacija",<br />

govori Pippo Delbono, "stvorena na nasilju. Divljaci<br />

su duhovniji od nas." Zbog toga je naše postojanje<br />

potpuno uzaludno. Smisao mu daje jedino Ljubav<br />

koja se očituje u požrtvovnosti, sitnim, naoko<br />

beznačajnim, ritualima. Kad bismo svaki dan u isto<br />

vrijeme obavljali neku istu radnju, poput monaha iz<br />

priče koju Delbono pripovijeda, a koji je godinama<br />

zalijevao suho stablo sve dok nije procvjetalo, svijet<br />

bi se promijenio, na stablu bi se pojavili cvjetovi -<br />

poručuje nam redatelj.<br />

Na praznoj pozornici okruženoj crvenim<br />

paravanima nalazi se beketovsko suho stablo pod<br />

koje na kraju predstave on dolazi, leži i čeka -<br />

Godota, bolji svijet ili smirenu smrt. Ljubav i smrt<br />

u ovoj se predstavi međusobno prožimaju i ciklički<br />

izmjenjuju. Ljubav smo odavno osudili na smrt, a u<br />

našem je životu jedino izvjesno to da ćemo umrijeti,<br />

kao što će umrijeti i oni koje volimo, zahvaljujući<br />

kojima smo upoznali ljubavi. Upravo zato Delbono<br />

u posljednjoj sceni uprizoruje meksičku tradiciju<br />

plesa živih i mrtvih, te izvođači poput duhova dolaze<br />

na pozornicu u dugim bijelim povijesnim haljinama<br />

i bijelim odijelima, s bijelim maskama različitih<br />

oblika i životinjskih obrisa kako bi na trenutak, kao<br />

u meksičkoj predaji, bili s nama, te uz melodije<br />

meksičke glazbe slavili život i smrt, Ljubav. Stablo u<br />

tom slavlju počinje cvasti, a Pipo Delbono pod njime<br />

sklapa oči izgovarajući: "Vraćam se tebi, ljubavi."<br />

"Amore", poput mnogih Delbonovih predstava,<br />

scenografski je jednostavna, a opet vizualno vrlo<br />

snažna i dojmljiva, koketira s kičem kao što to<br />

čine neke uspjele ljubavne pjesme, s mjerom koja<br />

ne prelazi granice dobrog ukusa. Redatelj vješto<br />

prepleće stihove velikih pjesnika i vlastite misli,<br />

otkriva nam osobnu motivaciju i nadahnuće<br />

za predstavu, uvodi nas, kao i uvijek, u vlastita<br />

razmišljanja o životu, od kojega, kako se čini, diže<br />

ruke i odustaje. Predstava je natopljena ljepotom i<br />

boli, izuzetno je meditativna čime poziva gledatelje<br />

da joj se jednostavno prepuste i uživaju.<br />

"Amore", poput mnogih<br />

Delbonovih predstava,<br />

scenografski je jednostavna,<br />

a opet vizualno vrlo snažna i<br />

dojmljiva, koketira s kičem,<br />

ali s mjerom koja ne prelazi<br />

granice dobrog ukusa<br />

15. 6. / HNK Zagreb<br />

Sorry<br />

Bobo Jelčić<br />

U ovome se kazališnom istraživanju susreću<br />

glumci Drame HNK i studenti ADU te zajedno<br />

dekonstruiraju arhetipske priče o naizgled<br />

jednostavnim odnosima, poput odnosa majke i<br />

kćeri, oca i sina, prvih ljubavi...<br />

17. 6. / HNK Osijek<br />

Samson i Dalila<br />

Robert Bošković<br />

Operom u tri čina koju moćno nose Irena Parlov<br />

(mezzosopran) i Igor Krišto (tenor) ravnat će<br />

maestro Filip Pavišić, dok režiju potpisuje<br />

osječkoj publici već dobro znani i cijenjeni<br />

Robert Bošković.<br />

18. 6. / HNK Zagreb<br />

Revizor<br />

Sergej Potapov<br />

U sklopu 46. Dana satire Fadila Hadžića bit<br />

će izveden Gogoljev "Revizor", djelo koje<br />

razotkriva svijet korupcije do najsitnijih detalja,<br />

dočaravajući brojne karaktere koji jedino vezama,<br />

uslugama i novcem ostaju na svojim pozicijama.<br />

25. 6. / HNK Zagreb<br />

Gospođa Bovary<br />

Valentina Turcu<br />

Valentina Turcu, nagrađivana koreografkinja<br />

i redateljica, upustila se u novu pustolovinu<br />

stvarajući neorealističku baletnu dramu pod<br />

naslovom "Gospođa Bovary" prema motivima<br />

istoimena romana Gustavea Flauberta.<br />

26. 6. / HNK Zagreb<br />

Ko to tamo peva<br />

Staša Zurovac<br />

Baletna predstava Narodnog pozorišta iz<br />

Beograda uzdrmala je kulturnu javnost 2004.<br />

godine. Nastala je na temelju scenarija Dušana<br />

Kovačevića za istoimeni kultni ilm Slobodana<br />

Šijana, a na glazbu Vojislava Vokija Kostića.<br />

4. 7. / Gavella, Zagreb<br />

Djetinjstvo u Agramu<br />

Senka Bulić<br />

"Djetinjstvo u Agramu" zauzima speciično mjesto<br />

u memoarsko-dnevničkom dijelu Krležina opusa.<br />

Taj naslov otkriva ishodišne fascinacije i slike iz<br />

kojih će se razviti kolosalni opus velikog pisca.

64<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

ART<br />

Drvene konstrukcije "Točke susreta" pažljivo su raspoređene, po jedna u svakoj prostoriji. Foto: Ivan Slipčević<br />

GVEROVIĆ I ILIĆ U RICHTEROVOJ KUĆI<br />

BAVE SE ODNOSOM PREMA NASLJEĐU<br />

MODERNIZMA, UTOPIJAMA I VIZIJAMA<br />

Tina Gverović i Siniša Ilić: Točka pritiska<br />

Zbirka Richter, Zagreb<br />

do 2. srpnja<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . RAZGLEDATI ☑<br />

Piše Romina Peritz<br />

Nekadašnja kuća znamenitog arhitekta<br />

i umjetnika Vjenceslava Richtera i njegove<br />

supruge Nade Kareš Richter na Vrhovcu<br />

jedan je od skrivenih bisera metropole,<br />

kako zbog same arhitekture,<br />

tako i zbog izvorno sačuvanog ambijenta i umjetničkih<br />

djela koja je krase u interijeru i eksterijeru.<br />

Jednokatna vila koju je Richter sagradio prema<br />

vlastitom projektu krajem 50-ih, da bi ju 1980. godine<br />

poklonio Gradu Zagrebu sa zbirkom umjetnina,<br />

djelomično je skrivena u raslinju parka koji ju<br />

okružuje. No, s ceste kojom se dolazi do nje naziru<br />

se skulpture postavljene u vrtu kao znak da je to<br />

mjesto umjetnosti i za neke možda slučajne prolaznike,<br />

koji ne znaju što se tu zapravo nalazi.<br />

Nekadašnji dom Richterovih, kojim upravlja<br />

MSU, danas vapi za obnovom. Kuća je otvorena<br />

dva dana u tjednu za posjetitelje koje, očekivano,<br />

najviše zanima arhitektov stan na katu u kojem je<br />

sve ostalo kao nekada. No, vrijedi se zadržati i u<br />

prizemlju prije nego što vas uske drvene stepenice<br />

odvedu do kuhinje i dnevnog boravka bračnog para<br />

Richter. Prizemlje kuće, naime, prvotno zamišljeno,<br />

među ostalim, kao mjesto gdje će se izlagati<br />

donacija, u zadnje vrijeme funkcionira kao prostor<br />

za povremene izložbe umjetnika koji ovdje<br />

uglavnom izlažu radove u dijalogu s Richterom u<br />

širokom rasponu tema. Trenutačno u Zbirci Richter<br />

svoj rad predstavljaju Tina Gverović i Siniša<br />

Ilić, koji su do sada realizirali niz zajedničkih projekata,<br />

a za potrebe izložbe "Točke pritiska", koju<br />

kustoski potpisuje Jasna Jakšić, boravili su u vili i<br />

istraživali prostor zbirke, arhiv, vrt...<br />

Rezultat je izložba na kojoj su njihovi radovi u<br />

Dvojcu je polazište za<br />

izložbu bio i čuveni<br />

Richterov Jugoslavenski<br />

paviljon na međunarodnoj<br />

izložbi EXPO 58 u<br />

Bruxellesu 1958. godine<br />

različitim medijima, od kolaža i graika preko drvenih<br />

skulptura i videa, u međusobnom dijalogu<br />

te su neki više, a neki manje u relaciji s Richterom,<br />

njegovim umjetničkim idejama ili pojedinim<br />

ostvarenjima. Polazište im je, inače, bio i čuveni<br />

Richterov Jugoslavenski paviljon na međunarodnoj<br />

izložbi EXPO 58 u Bruxellesu 1958. godine, koji<br />

je izravno citiran u radu Siniše Ilića "Portret paviljona<br />

i okoliša", nastalom prema fotograijama. U<br />

tom smislu treba spomenuti i drvene konstrukcije<br />

naslovljene "Točke susreta", koje su u postavu<br />

izložbe pažljivo raspoređene, po jedna u svakoj<br />

prostoriji, a u svojoj jednostavnoj izvedbi prizivaju<br />

upravo ideju paviljona kao mjesta arhitektonskog<br />

eksperimenta, ali i utopije.<br />

U širem smislu, izložba se bavi odnosom prema<br />

nasljeđu modernizma, utopijama i vizijama progresa,<br />

što su teme bliske Richteru i kao arhitektu<br />

i kao teoretičaru. Otvara i pitanje kolaborativnog<br />

rada i stvaranja zajednica te njihova djelovanja u<br />

vremenu političkih i ekoloških kriza. Izložba, dakle,<br />

od posjetitelja traži stanovito predznanje, i<br />

to ne samo o Richteru, nego i o umjetničkom pristupu<br />

dvoje suvremenih umjetnika. Tina Gverović<br />

airmirala se prvo kao slikarica, možda jedna od<br />

najzanimljivijih kada se pojavila na sceni, da bi se<br />

potom više okrenula konceptualnoj praksi, o čemu<br />

svjedoči i ova njezina izložba. U svojoj recentnoj<br />

umjetničkoj produkciji ova umjetnica, naime,<br />

istražuje društveni kontekst te ekonomsku prirodu<br />

materijala i sirovina. Zanima ju i potencijal<br />

političkih tema i utopija. Svoje prethodne radove<br />

ostvarene u tradicionalnim medijima kao što su<br />

slikarstvo i crtež sada, primjerice, pretvara u nova<br />

djela, zapravo koncept - u vidu kolaža spaja neke<br />

već poznate motive sa svojih slika i crteža (ljudi<br />

na brodu), s uzorcima i teksturama tekstila, koji<br />

je često prisutan u njezinu radu. Siniša Ilić se, pak,<br />

kroz različite medije bavi društvenim fenomenima<br />

i mehanizmima, istražujući forme rada, tenzija<br />

u društvu, nasilja i nestabilnih situacija, kao i dizajnom<br />

scenskog i izvedbenog prostora. Kako ističe<br />

kustosica Jasna Jakšić, u načinu na koji ovo dvoje<br />

umjetnika pristupaju svom radu teško da može biti<br />

riječi o izdvojenom umjetničkom predmetu koji<br />

nosi neku izravnu i lako čitljivu poruku.<br />

Na izložbi su zastupljeni i videoradovi, od kojih<br />

je većina nastala tijekom njihova rezidencijalnog<br />

boravka u Zbirci Richter. U njima autori izvode ritualne,<br />

apsurdne radnje, ukazujući na nelagodu<br />

prisustva tijela u prostoru i potencijalno komične<br />

efekte. Traju dovoljno kratko da se, u nekim segmentima,<br />

mogu tumačiti gotovo kao gegovi. Neki<br />

prikazuju proces izvedbe radova, primjerice u<br />

crtežu tušem ili frottageu, dok se u videu "Po tvojoj<br />

mjeri" među fotograije u arhitektonskim knjigama<br />

unosi bilje kao organski element, ali i kao<br />

korov u koji su zarasle ili u koji će možda zarasti<br />

sve te nekad velebne modernističke konstrukcije.<br />

Sve te, prema nazivu kolaža Siniše Ilića, "stare<br />

stvari". Uz Richterov rad se najmanje veže, no pridonosi<br />

dodatnom čitanju navedenih tema, video<br />

Siniše Ilića u kojem umjetnik portretira mozaik<br />

Miloša Gvozdenovića. Mozaik je, zahvaljujući iznimnom<br />

angažmanu lokalne zajednice, ostao sačuvan<br />

i u kojemu se naziru sve slojevitosti kolektiviteta<br />

i njegova odnosa prema tradiciji i progresu.

Jedna od<br />

fotograija na<br />

izložbi "Aktovi"<br />

Stanka Abadžića<br />

u zagrebačkoj<br />

Laubi.<br />

Feđa Gavrilović<br />

SIMPTOM<br />

U SLICI<br />

NAOKO OBIČAN CRTEŽ EDE MURTIĆA<br />

SKRIVA FASCINANTNU PRIČU O<br />

FOTOGRAFU MILANU PAVIĆU<br />

65<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

AKT JE PLES NA TANKOJ<br />

LINIJI VULGARNOSTI I<br />

ESTETIKE. I STEĆI OSJEĆAJ<br />

MJERE NIJE LAKO<br />

Stanko Abadžić: Aktovi<br />

Lauba, Zagreb<br />

do 25. lipnja<br />

Ocjena: . . . . . . . . RAZGLEDATI ☑<br />

Piše: Patricia Kiš Terbovc<br />

Izložbom najnovijih aktova<br />

koje je snimio fotograf Stanko<br />

Abadžić slavi sedamdeset<br />

godina života. Fotograije su<br />

na velikim formatima, toliko<br />

velikim na kakvima nije do sada<br />

nikada izlagao, riječ je o 100 puta<br />

150 centimetara. Snimio je četrdeset<br />

fotograija u raznim zemljama,<br />

aktovi su mahom snimljeni s leđa,<br />

zabilježeni u prirodi, uz more,<br />

na sijenu, uz drva... Kao i uvijek<br />

kod ovog autora, riječ je o crnobijelim<br />

fotograijama, koje u sebi<br />

nose određenu auru nostalgije,<br />

prizivanja prošlosti i sl. Neki mu<br />

to čak i zamjeraju, od nekolicine<br />

sam fotografa čula kako ne vide<br />

odraz realnosti, već neko prizivanje<br />

prošlih vremena. No Abadžić ima<br />

velik broj poklonika, među njima<br />

je i Marija Tonković, inače jedan od<br />

najvećih autoriteta za fotograiju<br />

kod nas. Uvijek snima crno-bijele,<br />

sa zavodljivosti boja, pribojava se,<br />

mogao bi skliznuti u kič.<br />

Stanko Abadžić dugo se priprema<br />

za snimanja fotograija. Kad<br />

posjećuje pojedine gradove, dugo<br />

traži odgovarajući ambijent. Jedan<br />

od takvih ambijenata, a u kojemu<br />

je snimio po svoj prilici i najviše<br />

fotograija, jest onaj u Kapetanskoj<br />

kući u Orebiću koja je stara stotinu<br />

godina. Čim je u nju ušao, svjedoči,<br />

brzo je shvatio da je to - to, i u<br />

svojih sedam desetljeća života on<br />

nije nikada snimio toliko dobrih<br />

fotograija na jednoj lokaciji kao što<br />

je to bilo u Orebiću. Vlasnik mu je<br />

ustupio kuću na korištenje na dva<br />

dana. Zadnje aktove neposredno<br />

prije nove izložbe u Laubi snimao<br />

je pak u Nizozemskoj, izmjenjuju se<br />

nebo, more, pijesak.<br />

Mnogo je rasprava u posljednje<br />

vrijeme o aktu, jedni smatraju kako<br />

je riječ o zastarjeloj formi koja<br />

pripada u neka prošla vremena,<br />

drugi pak ne misle tako, vide ovu<br />

formu izražavanja i u novom stoljeću.<br />

"Akt je uvijek ples na tankoj liniji<br />

vulgarnosti i estetike. I steći osjećaj<br />

mjere nije nimalo lako jer pokazati<br />

previše i implicitno može uvelike<br />

spustiti razinu kvalitete akta. Želim<br />

slaviti prirodnu ljepotu žene, a to<br />

znači da nemam stiliste, vizažiste ni<br />

frizere, ne zanimaju me profesionalni<br />

modeli koji često neuspješno i<br />

shematski oponašaju svoje uzore i ne<br />

koristim se umjetnim svjetlom." On<br />

je, kaže, u snimanje aktova krenuo<br />

zapravo iritiran kako se žensko<br />

tijelo prikazuje na reklamama i<br />

billboardima. "Većinom vulgarno<br />

jer ženskim tijelom reklamiraju<br />

sve moguće - od jogurta, preko<br />

automobilskih guma do motornih<br />

ulja, madraca... Žene se na tim<br />

snimkama tretira kao objekt, a ne<br />

kao subjekt. Zato sam pokušao<br />

vratiti dignitet prirodnoj ljepoti<br />

ženskog tijela, koja je već pomalo<br />

zaboravljena, a sve pod pritiskom<br />

kozmetičkih koncerna koji diktiraju<br />

posve drugi vid ženske ljepote<br />

temeljen na konzumaciji njihovih<br />

kozmetičkih proizvoda."<br />

Stanko Abadžić studirao je u<br />

Pragu, na jednoj od akademija koje<br />

se najviše cijene, proveo je tamo<br />

razdoblje od 1995. do 2002. Poznati<br />

su, i u knjigu ukoričeni, prizori<br />

praških ulica koje je snimao, a u<br />

tom su ga razdoblju, kada je riječ<br />

o aktovima, ponajviše inspirirale<br />

akt fotograije Františeka Drtikola.<br />

Inspiraciju je pronalazio, i pronalazi,<br />

i kod Francuza Jeanloupa Siefa<br />

i Švicarca Christiana Coignyja, a<br />

od domaćih cijeni aktove Milana<br />

Pavića i Joze Ćetkovića, koji, s<br />

pravom smatra, ženama pristupaju<br />

s poštovanjem i divljenjem. Snima<br />

Pentaxom, istim fotoaparatom<br />

koji "slavi" već dvadeset godina.<br />

Speciičnost je opusa Stanka<br />

Abadžića, u svakom slučaju, da je<br />

totalno drukčiji od drugih.<br />

Usamljen otok na mirnoj pučini i dirljiva posveta: "Dragom Milanu<br />

za prijateljstvo od davnine." Naoko običan crtež Ede Murtića na<br />

katalogu vlastite izložbe, poklonjen poznatom zagrebačkom<br />

fotografu Milanu Paviću koji je Murtića fotograirao u svim fazama<br />

njegova života, dok se mijenjao njegov likovni izričaj i njegova<br />

izionomija. No, iza tog crteža postoji cijela priča, koju tek naznačava spomen<br />

"davnina" u kojima je počelo to prijateljstvo.<br />

A te davnine bile su olujne. Milan Pavić je iz rodnog Daruvara došao u Zagreb<br />

1942., a već je prije toga imao zamijećenu fotografsku karijeru, kao i dosje u<br />

ustaškim redarstvenim uredima zbog aktivnog pomaganja partizanima. U<br />

Zagrebu je živio u istoj kući kao i obitelj desetak godina mlađega Ede Murtića i<br />

družio se s njima. Svi su u obitelji Murtić bili izrazito antifašistički nastrojeni i<br />

tražili su svaki način kako bi pomogli borbi protiv tadašnje ustaške, kvislinške<br />

vlasti. Edo i njegova sestra Vanja žudjeli su pridružiti se borbi protiv fašizma.<br />

Milan Pavić je tada bio član ilegalne ćelije pokreta otpora (u istoj ćeliji s njime<br />

bio je i arhitekt Andre Mohorovičić). Pričao je Edi i Vanji o brojnim prijateljima<br />

koje poznaje u partizanima. Prema<br />

pripovijedanju Milana Pavića, koje mi<br />

je prenijela njegova supruga, također<br />

poznata fotografkinja Slavka Pavić,<br />

mladoga Edu posebno je fascinirala<br />

priča o jednome koji je u mraku znao<br />

sastaviti i rastaviti strojnicu.<br />

Pavić je, preko svojih kontakata,<br />

omogućio odlazak mladog Murtića u<br />

partizane. Slikarov ratni put zabilježen<br />

je u našoj povijesti umjetnosti kroz<br />

niz njegovih slika i crteža. Iza njega je<br />

ostalo i izdanje poeme "Jama" Ivana<br />

Gorana Kovačića, tiskano u Topuskom<br />

1944. (a i na drugim lokacijama<br />

oslobođenog teritorija) s ekspresivnim<br />

ilustracijama koje je, uz Murtića, radio<br />

i Zlatko Prica. Sestra Ede Murtića<br />

također je, kao mlada skojevka,<br />

pomagala Narodnooslobodilačkoj<br />

borbi. U jednom je trenutku ustaška<br />

vlast pokušala obeshrabriti mlade da<br />

se priključe borbi za oslobođenje pa<br />

je pustila lažnu informaciju - kako<br />

ličnost koja navodno vodi otpor, a<br />

poznata je pod nadimkom "Tito", uopće<br />

ne postoji. Na taj način neprijatelj je<br />

pokušao poljuljati povjerenje mlađih<br />

generacija u svrhovitost antifašističke<br />

borbe. Kako je Milan Pavić tada radio<br />

u ustaškom Glavnom ravnateljstvu<br />

za promidžbu, odakle je partizanima<br />

davao dragocjene informacije, jednom<br />

je prilikom tamo naišao na fotograiju<br />

Tita s tjelohraniteljima. Presnimio je<br />

fotograiju i pokazao je skojevcima,<br />

vrativši im ratni moral (svjedočanstvo o<br />

ovoj anegdoti dao je sam Milan Pavić u<br />

životopisu koji se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu).<br />

Edo Murtić, crtež s posvetom Milanu<br />

Paviću, 1980., privatno vlasništvo<br />

Pavić je, preko svojih<br />

kontakata, omogućio<br />

odlazak mladog Murtića<br />

u partizane. Slikarov<br />

ratni put zabilježen je u<br />

našoj povijesti<br />

umjetnosti kroz niz<br />

njegovih slika i crteža.<br />

Iza njega je ostalo i<br />

izdanje poeme "Jama"<br />

Ivana Gorana Kovačića<br />

Očito ustaška strategija negacije Titove ličnosti nije urodila plodom, jer<br />

već krajem 1942. ili početkom 1943., kako svjedoči Krleža u razgovorima s<br />

Predragom Matvejevićem, ista je fotograija bila prikazana u izlogu lista<br />

Hrvatski narod, na zagrebačkom Preradovićevu trgu. Bila je naslovljena<br />

"Banditi u Slunju". Na samom završetku rata Milana Pavića su pozvali da snimi<br />

ulazak partizana u Zagreb i govor Vladimira Nazora građanima na mitnici. Dok<br />

je pustim ulicama išao na taj zadatak, ostaci kvislinške vojske još su pucali<br />

po njemu iz zaklona, čak i tada kada je sve već bilo odlučeno. Tako su nastali<br />

antologijski Pavićevi snimci oslobođenja Zagreba, kao i mitinga koji su potom<br />

uslijedili na glavnom trgu. Kako vidimo, ovoj mediteranskoj idili otočića usred<br />

mirnog mora koju je Murtić skicirao prethodila su krvava nevremena. A možda<br />

je taj smiraj samo "predah između ratova", kako kaže Johnny Štulić.

66<br />

SVIJET KULTURE / LIPANJ 2022.<br />

Lana<br />

Cavar<br />

TIPOGRAF<br />

SVAKO PISMO KOJE DANAS<br />

POZNAJEMO U ISHODIŠTU IMA<br />

TRAG RUKE I STRAST PROCESA<br />

Neki me dan u bespućima društvenih mreža presreo krasan primjer<br />

tipograije, još uvijek autentičan i svjež, bez obzira na potpis:<br />

"Križan, '92". Gledala sam dugo u fotograiju tog mladog rada<br />

dragog školskog kolege i uživala u nesavršenoj ljepoti slovne linije<br />

izvučene rukom. Ponovno sam, kao i nekad, osjetila plemenitu<br />

zavist spram najvještijeg crtača naše generacije i njegova talenta kojim, bez<br />

posredovanja tehnologije, može stvoriti čudo.<br />

Osobita je ta veza čovjeka i jezika, osnažena višestoljetnim manualnim<br />

procesom u kojemu su tipograi sve donedavno sliku jezika stvarali<br />

isključivo posredstvom svog bića. Nevjerojatna je spoznaja da svako pismo<br />

koje danas poznajemo u ishodištu ima trag ruke i strast procesa kojim je<br />

na koncu deinirano slovo. Mnogo je godina prošlo i štošta se izmijenilo u<br />

našim dizajnerskim životima od tipografske vježbe iz potkrovlja Škole za<br />

primijenjenu umjetnost, gdje smo posljednji put slova crtali rukom. Sva<br />

ljepota i živost analognog doba, sa svim svojim pogreškama, nesavršenostima i<br />

nedosljednostima, kao da je ostala na tom školskom tavanu, i bestraga nestala<br />

u savršeno ispeglanom digitalnom dobu koje nas je čekalo na izlazu iz škole.<br />

Taman u to vrijeme, negdje na drugoj strani svijeta, britanski je dizajner<br />

Paul Elliman započeo svoj tipografski eksperiment Found Fount - naziv je igra<br />

riječima: iskrivljuje izvorni britanski pravopis za "font" te sugerira "pronađen"<br />

(Found) karakter slova, te ih personiicira kao "izvor" (Fount) znanja i značenja<br />

- improvizirano nedovršeno pismo, koje kao da ironično komentira upravo taj<br />

trenutak kraja ruke i opće prihvaćanje ideje univerzalnosti i standardizacije.<br />

Slovolike predmete, krhotine plastike, komadiće žice, papira, metala i sličnog<br />

Ivan Križan, Tipografska studija (skica), 1992.<br />

Paul Elliman: plakat Found Fount (1989.); Izvor: www.designblog.rietveldacademie.nl<br />

Slovolike predmete, krhotine plastike, komadiće žice,<br />

papira, metala i sličnog slovolikog otpada, Elliman je<br />

tijekom proteklih 30-ak godina sakupio u još uvijek rastuću<br />

tipografsku kolekciju, svojevrsni analogni font, u kojemu se<br />

niti jedan predmet-slovo ne ponavlja više no jednom<br />

slovolikog otpada, Elliman je tijekom proteklih 30-ak godina sakupio u još<br />

uvijek rastuću tipografsku kolekciju, svojevrsni analogni font, u kojemu se niti<br />

jedan predmet-slovo ne ponavlja više no jednom. Elliman tipograiju tumači<br />

kao "sredstvo proizvodnje jezika" a apstrahiranjem slovne forme svjesno<br />

frustrira čitatelja - slovne je znakove u Found Fountu potrebno iščitati više<br />

nego pročitati. Svojevrsnom prenamjenom primarne funkcije jezika, Elliman<br />

ukazuje na snažnu simboličku povezanost izgrađenog okoliša i jezika, te<br />

njihovu međusobnu uvjetovanost. Jezik (i njegov pisani trag) promatrani su<br />

kao kulturni konstrukt rasterećen komunikacijske funkcije i gramatičkih<br />

pravila. "Nađena slova volim kao dio borbe tehnologije i jezika: svijet je veliki<br />

stroj koji se kvari", rekao je Elliman.<br />

FOTO-<br />

GRAFIJA<br />

PRODUKT<br />

DIZAJN<br />

Naslonjač Simona<br />

nekada je bio dio<br />

interijera Zračne<br />

luke Zagreb. Razvoju<br />

sistema montažnih<br />

naslonjača Bernardi<br />

pristupa 1966. godine<br />

i razvio je tri tipa<br />

naslonjača - Simona<br />

A31, A32 i A33.<br />

DORF Serija fotograija Domagoja Burilovića<br />

prikazuje kuće koje se nalaze diljem Slavonije, a<br />

sagrađene su u 19. stoljeću, za vrijeme Austro-Ugarske,<br />

kada su njemački doseljenici imali veliki utjecaj na<br />

slavonsko selo. Zabilježen je tada i snažan gospodarski<br />

razvoj, gradnja opekom zamijenila je tradicionalnu<br />

gradnju te nastaje nova tipologija kuća ukrašena<br />

historicističkim i secesijskim ornamentima kojima<br />

su seljaci nevješto dekorirali gradsku arhitekturu.<br />

Umjetnik u ovoj svojoj seriji, koju je nazvao "Dorf", što<br />

je njemačka riječ za selo, želi ukazati na činjenicu da su<br />

nekad doseljenici mijenjali prostor Slavonije, a danas<br />

Slavonci odlaze u Njemačku trbuhom za kruhom. O<br />

samim kućama danas se ne zna mnogo, nisu posebno<br />

istraživane, niti su čuvane i obnavljane. Prepuštene<br />

su propadanju, a neke su srušene nakon što su<br />

fotograije snimljene. Kuće s Burilovićevih fotograija<br />

jedina su povijesna baština mnogih slavonskih sela.<br />

(Romina Peritz)<br />

AKO NISTE IMALI SREĆU DA<br />

NASLIJEDITE BERNARDIJEV NAMJEŠTAJ,<br />

SADA GA PONOVNO PROIZVODI ERA<br />

U prošlom broju <strong>Svijet</strong>a <strong>kulture</strong><br />

pisali smo o klasicima Nike Kralja<br />

koji se ponovno proizvode. Sličan je<br />

slučaj i s namještajem Bernarda<br />

Bernardija, čije klasike u<br />

svojoj ponudi ima hrvatska tvrtka<br />

Era. Dakle, ako niste imali sreću<br />

da naslijedite neki Bernardijev<br />

stolac ili ga nađete na krupnom<br />

otpadu i obnovite - možete ih<br />

nabaviti potpuno nove. Naš je izbor<br />

naslonjač Simona, koji je nekada<br />

bio dio interijera Zračne luke<br />

Zagreb. Razvoju sistema montažnih<br />

naslonjača Bernardi pristupa 1966. i<br />

razvio je tri tipa naslonjača - Simona<br />

A31, A32 i A33. Osim u Zračnoj luci,<br />

ovi su se naslonjači koristili i pri<br />

opremanju hotela Maestral, a 1972.<br />

započela je industrijska proizvodnja<br />

za potrebe stambenih interijera<br />

(Slovenijales). Bernardi je arhitekt<br />

koji je u drugoj polovici prošlog<br />

stoljeća stvarao bezvremenska djela<br />

arhitekture i dizajna, i neizbrisiv<br />

je dio hrvatske kulturne povijesti.<br />

Projekt oživljavanja njegova<br />

namještaja pokazuje da kvalitetno<br />

promišljanje i dobra rješenja nisu<br />

podložna prolaznosti. (pkb)

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!