Global 71
Medij po mjeri studenata Medij po mjeri studenata
INTERVJU Estradni menadžer Zoran Škugor'Dok je Britney Spears imalanakladu od 18.000, ET jemlatio i do 60.000'Str. 7DUSKO JARAMAZ/PIXSELLREPORTAŽA Privremena selidba FPZG-aStari faks je imao dušu, aliduša je tamo gdje su studenti,profesori i ostali zaposleniciStr. 8-9Broj 71Godina V , svibanj 2022.NOVINE PO MJERISTUDENATAwww.globalnovine.eu/GlobalNovine@GlobalNovine@global_novineISSN 1849-4722EMMA MATIJEVIĆ/GLOBALBez sluha za bolesneImaš celijakiju?Zaboravi menzu isam si plati hranuStr. 2KomentarStr. 3ANAMARIA RELJA/GLOBALHvalili se hrvatskimHarvardom, dobilipoligon za tragedijeOvisnost o gejmanjuZbog videoigararaskinuo zarukeEtno queerStr. 5IVONA VIDOVIĆ/GLOBALPOMIRIŠI, DOTAKNII LISTAJ ME NJEŽNONakon više od dvije godine ponovo nas možete čitati i u tiskanom izdanju!'Mit je da jenaše društvou prošlostibilo isključivokonzervativno'Str. 12Laboratorij na FER-uVizionarimotivirajustudente, ali imijenjaju svijetStr. 14Horoskopi'Mogu pogoditiznak osobe nakonnekoliko minutarazgovora' Str. 15
- Page 2 and 3: 2 Studentski životBROJ 71 , sviban
- Page 4 and 5: 4 Studentski životNećemo si lagat
- Page 6 and 7: 6 DruštvoBROJ 71, svibanj 2022.Kak
- Page 8 and 9: 8 ReportažaBROJ 71, svibanj 2022.
- Page 10 and 11: 10 SvijetBROJ 71, svibanj 2022.Krš
- Page 12 and 13: 12 KulturaBROJ 71 , svibanj 2022.Te
- Page 14 and 15: 14 TehnologijaVolim tisak zbog osje
- Page 16: 16 ZadnjaBROJ 71, svibanj 2022.kore
INTERVJU Estradni menadžer Zoran Škugor
'Dok je Britney Spears imala
nakladu od 18.000, ET je
mlatio i do 60.000'
Str. 7
DUSKO JARAMAZ/PIXSELL
REPORTAŽA Privremena selidba FPZG-a
Stari faks je imao dušu, ali
duša je tamo gdje su studenti,
profesori i ostali zaposlenici
Str. 8-9
Broj 71
Godina V , svibanj 2022.
NOVINE PO MJERI
STUDENATA
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
EMMA MATIJEVIĆ/GLOBAL
Bez sluha za bolesne
Imaš celijakiju?
Zaboravi menzu i
sam si plati hranu
Str. 2
Komentar
Str. 3
ANAMARIA RELJA/GLOBAL
Hvalili se hrvatskim
Harvardom, dobili
poligon za tragedije
Ovisnost o gejmanju
Zbog videoigara
raskinuo zaruke
Etno queer
Str. 5
IVONA VIDOVIĆ/GLOBAL
POMIRIŠI, DOTAKNI
I LISTAJ ME NJEŽNO
Nakon više od dvije godine ponovo nas možete čitati i u tiskanom izdanju!
'Mit je da je
naše društvo
u prošlosti
bilo isključivo
konzervativno'
Str. 12
Laboratorij na FER-u
Vizionari
motiviraju
studente, ali i
mijenjaju svijet
Str. 14
Horoskopi
'Mogu pogoditi
znak osobe nakon
nekoliko minuta
razgovora' Str. 15
2 Studentski život
BROJ 71 , svibanj 2022.
impressum
NOVINE STUDENATA FPZG-a
Izdavač
Fakultet političkih
znanosti
Lepušićeva 6, Zagreb
Za izdavača
izv. prof. dr. sc. Andrija
Henjak
Glavni urednik
Igor Weidlich
Zamjenica glavnog
urednika
Petra Orešković
Izvršna urednica
Katja Knežević
Urednik – mentor
Stela Lechpammer
Uredništvo
Studentski život:
Maristela Baričević
Ivana Paušić
Društvo, Svijet:
Barbara Stjepanović
Intervju, Kultura:
Petra Orešković
Reportaža:
Tajana Josipović
Sport, Zadnja:
Mila Šušnjar
Karijera:
Katja Knežević
Tehnologija:
Patricija Turkalj
Lifestyle:
Nikolina Orešković
Lektura
Snježana Babić Višnjić
Promocija
marketing@globalnovine.eu
Fotoagencija
Pixsell
Dizajn i prijelom
Atlantis
Tehnička podrška
Story Editor
redakcijski sustav
Tisak
Tiskara Zagreb
Radnička cesta 210,
Zagreb
Kontakt za čitatelje
redakcija@GlobalNovine.eu
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
Nema sluha za bolesne Dio studenata na iksici ima novac kojim se ne mogu prehraniti
Imaš celijakiju? Zaboravi
menzu i sam si plati hranu
'Najčešće postim na vodi dok ne dođem doma', istaknuo je student David Šare
Tekst: Dora Jurišić i
Maristela Baričević
Prehrana u studentskoj
menzi nikad nije bila
na najboljem glasu.
Uvijek isti jelovnici te
nametnici u hrani samo su neki
od problema na koje se studenti
redovno žale, ali i to je rješivo dokle
god se iznos na ikscima ima
na što potrošiti. S druge strane,
studenti s kroničnim bolestima
probavnog sustava, nažalost, nemaju
takve povlastice, a ni mogućnosti,
jer za njih prilagođene
hrane u menzama i dalje nema.
"Ima izbora za vegetarijance
koji su vegetarijanci izborom,
a za mene kojoj pati zdravlje,
nema", istaknula je Ela Šeremet,
studentica novinarstva.
Gladni u menzu i iz menze
Ela boluje od celijakije, kronične
bolesti tankog crijeva koja
nastaje kao imunološka reakcija
organizma na gluten. Zbog dijagnoze,
zabranjena joj je konzumacija
određenih žitarica kao
što je pšenica, zatim kruha i variva
u koje se stavlja brašno pa
čak i sladnog piva. Prilagoditi se
na menzu na prvoj godini studija
bio je izazov, što zbog lošeg ili nikakvog
izbora, a što zbog nerazumijevanja
termina "gluten".
"Morala sam isključivo istaknuti
da tražim hranu bez brašna.
Kada bih došla u menzu prije
kraja radnog vremena tada ne
bi ostalo ničega za mene, već pohano
meso koje ne bih smjela jesti.
Dolaskom pandemije morala
sam tetama u menzi reći da ja
jednostavno nemam što jesti i da
moram nešto pojesti. One bi mi
nekad sa strane napravile neki
komad mesa na tavi. One nisu
krive, kriv je sustav", priznala je
Ela. Razgovor s tadašnjim šefom
prehrambenog odjela nije joj
mnogo pomogao jer joj je samo
kratko odgovorio da "među studentima
postoje i ljudi koji su
alergični na lješnjake i kikiriki".
Sudeći prema jelovniku, takve se
namirnice mogu pronaći samo u
kolačima, a bez kolača studenti
mogu preživjeti. Bez adekvatne
hrane to je malo teže.
"Rekao mi je da on ne može
ništa napraviti i da je to skupo.
Znam da je skupo, ali ne tražim
ih da mi kupuju posebnu hranu
nego ako je taj dan u ponudi po-
UNSPLASH
SC odgovornost prebacuje na
socijalnu skrb, a oni nemaju rješenje
Iz Studentskog centra u Zagrebu tvrde da nisu u mogućnosti te da
nemaju potporu MZO-a za rješavanje individualnih zdravstvenih tegoba
studenata. Uvođenje posebne prehrane zahtijeva dodatna sredstva koja
nemaju. Među ostalim, dodaju da bi za tu problematiku trebala suradnja
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, MZO-a te Centra za
socijalnu skrb (CZSS) gdje prema njihovim navodima studenti primaju
naknadu za kupnju bezglutenskih namirnica.
Međutim, iz CZSS-a tvrde da to nije potpuno točno te da u Zakonu
o socijalnoj skrbi takvo pravilo ne postoji, a ni sami oboljeli studenti
nikad nisu čuli za takvu opciju. Prema Zakonu, moguća je jedino isplata
jednokratnih naknada ako oboljela osoba isključivo zbog svog zdravstvenog
stanja nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe ili
ako njena dijagnoza graniči s invaliditetom. U tom slučaju namirnice za
osobe s celijakijom se ubrajaju u osnovne životne potrebe kao što su to
inače smještaj ili odjeća.
Izmjena Pravilnika na čekanju
Ida Čarnohorski, potpredsjednica udruge CeliVita, upozorava na problem
koji nastaje kada studenti nemaju uvjete za pripremu hrane.
"Problem je što dio studenata svjesno počinje kršiti dijetu radi neadekvatnih
uvjeta čime značajno narušavaju svoje zdravlje, postaju nefunkcionalni
te generiraju javnozdravstveni problem", istaknula je Ida.
Iz MZO-a objašnjavaju da su s primjenom nove regulative unutar
Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na pokriće troškova
prehrane studenata namjeravali započeti s početkom ove akademske
godine. To bi se provodilo obogaćivanjem ponude obroka i modernizaciju
sustava te proširivanje kategorija studenata koji ostvaruju pravo
na subvencioniranu prehranu, no zbog mnogo izazova s kojima se Ministarstvo
suočavalo u prošle dvije godine, postupak izrade i donošenja
Pravilnika privremeno je odgođen. Inače, Pravilnik kakav imamo danas
nije se mijenjao od 2013.
datan trošak", objasnila je Ela.
Od celijakije boluje i Magdalena
Strmota, studentica Prehrambeno-tehnološkog
fakulteta u
Osijeku. Ni tamo ponuda nije bo-
PRIVATNA ARHIVA
Osobe oboljele od celijakije ostvaruju
pravo na besplatno bezglutensko brašno
lja pa se i sama našla u situaciji
da je hrana bila kontaminirana
glutenom.
"Problem je što simptomi nakon
konzumacije glutena nisu
uvijek isti, no najčešće to bude
bol u trbuhu popraćena dijarejom,
a dugotrajna posljedica je ta
da se organizam ne očisti od glutena
i do šest mjeseci", ispričala
je Magdalena.
Opasnost ni tu ne prestaje jer
gluten može uzrokovati propadanje
crijeva i crijevnih resica što
znači da bi sva hrana samo prolazila
kroz organizam bez pravilne
apsorpcije. Osim toga, neliječena
celijakija povećava rizik od
Prilagođena
prehrana za studente
oboljele od
kroničnih bolesti
probavnog sustava
ne postoji.
'Morala sam
tetama u
menzi reći da
ja jednostavno
nemam
što jesti i da
moram nešto
pojesti', priznala
je Ela
hano meso, zašto se ne bi moglo
za nas napraviti samo meso na
tavi? To ne zahtijeva nikakav dokomplikacija
i drugih sustava u
tijelu koji se mogu manifestirati
u obliku anemije, osteoporoze,
smanjenja plodnosti, glutenske
epilepsije ili psihijatrijskih
poremećaja.
Udarac na zdravlje i novčanik
Osim celijakije, nekolicina studenata
boluje i od Chronove bolesti,
odnosno kronične upale crijeva
koja se pojavljuje u najnižim
dijelovima tankoga crijeva, ali i u
debelom crijevu. Od 2016. s tom
se bolešću susreo i David Šare,
student agronomije.
"Pauzirao sam godinu na faksu.
Zbog bolova nisam mogao
normalno pratiti nastavu", objasnio
je.
Zbog nepostojanja prilagođene
prehrane, David si obroke priprema
sam, što iziskuje mnogo
vremena. Za njega bi studentske
menze igrale ulogu jedino ako bi
se posluživala bezglutenska tjestenina
i nezačinjena hrana.
Ovako su zdravstveni rizici
mnogo veći, a k tome i financijski
problemi. Samo na hranu mjesečno
potroši više od 1500 kuna.
"Ako si ne stignem pripremiti
hranu, uzmem neku sitnicu u pekari,
iako mi to naškodi. Najčešće
postim na vodi dok ne dođem
kući", rekao je.
Studentica Andrea Šošić iz Zadra
doznala je za dijagnozu Chronove
bolesti dok je bila maturantica.
Ostala je studirati u Zadru
gdje živi s obitelji da bi se lakše
pridržavala prilagođene prehrane.
U pripremi obroka pomaže
joj mama pa joj kuhanje ne oduzima
mnogo vremena, objašnjava
Andrea koja menze izbjegava.
"Ne želim riskirati jer čak i Vegeta
koju koriste u svim jelima
mogla bi mi naškoditi", zaključila
je.
BROJ 71, svibanj 2022.
Studentski život 3
Borongaj Obnova sveučilišnog kompleksa čeka se generacijama, iz Grada ga se sjete samo u kampanjama
Žalosno je da se kampusa sjetimo
samo nakon tragedija
Studenti na putu do fakulteta prolaze preko tračnica i kroz šipražje, a za ulaganje u studentsku sigurnost nisu bili dovoljni
ni nedavno izgubljeni studentski životi
Tekst: Andrea Obradović
Dva studenta poginula
su nedavno na pruzi u
zagrebačkom naselju
Trnava, nedaleko od
studentskog kampusa na Borongaju.
Oba su se mladića popela
na vagone koji su ih na kraju
usmrtili strujnim udarom. Nikola
je tog dana rekao prijateljima
da ide prošetati, ali nije se vratio.
Obitelj je nestanak prijavila
policiji, a dan poslije tijelo mu je
nađeno u blizini vagona jer je Nikolu
strujni udar odbacio na tlo.
Prijatelji su mu sami krenuli u
potragu te je jedan od njih, zbog
brige o prijatelju, doživio istu nesreću.
Ta strašna tragedija otvorila
je ponovno pitanje obnove
kampusa i divljih putova do fakulteta
na kampusu, ali već tjedan
dana nakon nesreće sve kao
da je opet palo u zaborav.
'Na vlastitu odgovornost'
Studenti s lažnim obećanjima
lagano gube strpljenje. Tomislav
Tomašević je u predizbornoj
kampanji za gradonačelnika Zagreba
istaknuo da Kampus Borongaj
vidi kao Kampus koji će
biti integriran te koji će imati rekreativan
sadržaj kao istraživački
i poslovni centar. Istaknuo je i
loše subvencije Agencija za pravni
promet i posredovanje nekretnina.
Štoviše, Kampus je za njega
neiskorišteni potencijal koji je
trebalo pomaknuti s mrtve točke.
Od te je izjave prošla godina, a
Kampus je i dalje pust. I opasan.
Fakultet hrvatskih studija u
sklopu je Kampusa, a studentica
Tamara Bednjanec, potaknuta
komentar
Hvalili se hrvatskim Harvardom, dobili poligon za tragedije
Maristela Baričević
Slike iz zraka pokazuju da je jedno propalo infrastrukturno obećanje zapušteno do neprepoznatljivosti
smrću dvojice studenata objavila
je na društvenim mrežama fotografije
i videozapise na kojima se
jasno vidi koliko je zapušten.
"Kada se prođe pothodnik, dolazi
se do aktivne pruge koju prvu
treba prijeći. Potom se dolazi do
visokih i nestabilnih stuba po kojima
se penje i spušta u obiteljsko
dvorište. Pored tračnica je uzak
put po kojem ljudi obično hodaju
da bi izbjegli hodanje po tračnicama,
ali ako se mimoilaziš s osobom,
moraš se pomaknuti i hodati
po pruzi", opisala je Tamara.
Kampus je najavljen kao visokotehnološki
studentski grad, a
umjesto toga, i bez ne tako davnog
potresa, tamo su već 15 godina
ruševine. O njemu se od tada
gotovo uvijek izvještavalo u negativnom
kontekstu, ili je potaknu-
Sveučilište u Zagrebu siromašnije je za dva studentska
života. Umjesto ulaganja u sigurnost i obrazovanje
koji bi trebali biti najviši prioriteti jedne
akademske zajednice, država je već 15 godina gluha
na vlastita obećanja. Nazivali su ga budućnošću
studentskog standarda te ga k tome nesebično
povezivali s inačicom hrvatskog Harvarda. Varaju
sebe, studente, a posebice buduće generacije kojima
ulijevaju nadu da će se išta promijeniti i u sljedećih
15.
Žalosno je što se Kampus spomene samo onda
kada se događaju tragedije, dok godinama gradonačelnike,
ministre i rektore, koji se Borongajem
redovno bave i hvale u svojim mandatima, o studentskoj
svakodnevici na kraju grada nije briga.
to nesrećama koje se događaju u
blizini. Tako se 2019. na zapuštenom
dijelu kampusa zapalilo
pedesetak željezničkih pragova,
a gorjela je i stara lokomotiva.
Na sreću, nitko nije ozlijeđen, a
samo naporom vatrogasaca požar
se nije uspio proširiti do sveučilišnih
zgrada. Još su tada mediji
upozoravali da je krajnje vrijeme
'Vrijeme im je da se napokon
dogovore i preuzmu odgovornost
te naprave nešto što se
pokrenulo prije više od deset
godina', istaknula je studentica
Tamara Bednjanec
Zbog manjka angažmana, a moglo bi se reći i empatije
jer se studentima dopušta da prolaze kroz
žbunje, raslinje te preko tuđih dvorišta, došli smo
do točke gdje umjesto da iz ruševina zidamo fakultete,
među tim istim ruševinama pronalazimo ugašene
studentske živote.
Dogodilo se to na teritoriju čiji je većinski vlasnik
Sveučilište, a manjinski država, ali, već uobičajeno,
nitko od tog događaja nije
ni pomislio uzeti "lopatu u ruke".
Još važnije, dogodilo se ono što
se nije smjelo dogoditi, a sada se
Došli smo do točke gdje umjesto da iz
ruševina zidamo fakultete, među tim istim
ruševinama pronalazimo ugašene studentske
živote
da se kampus uredi. Iz Hrvatskih
su željeznica objasnili da su
Sveučilište u Zagrebu i Grad Zagreb
sklopili ugovor s HŽ infrastrukturom
2019. o zajedničkim
ulaganjima vezanima za gradnju
željezničkog stajališta Borongaj
i nathodnika na području željezničkog
kolodvora Borongaj.
Čeka se, čeka
"Što se tiče gradnje pješačkog
nathodnika (Branimirova-Osječka-Trnava
I) riječ je o investiciji
Grada Zagreba na čiju je projektnu
dokumentaciju (Idejni projekt)
HŽ Infrastruktura kao javnopravno
tijelo izdala Posebne
uvjete gradnje. Očekuje se dostava
daljnje projektne dokumentacije
za izdavanje Potvrde glavnog
projekta HŽ Infrastrukture",
Igor Kralj/PIXSELL
Kampus Borongaj nije se godinama
pomaknuo s mrtve točke
komentirali su iz korporativnih
komunikacija.
Dokumentacija i nathodnik čekaju
se već treću godinu, a tko
zna koliko će trebati čekati do
sljedeće tragedije.
Tračnice nisu jedine koje stvaraju
problem studentima. Oni također
prolaze i put koji je blatan,
grbav i neravan te moraju izbjegavati
grane jer je put uzak. Svi
putokazi išarani su markerima, a
studenti su već navikli da, kada s
Borongajske ceste prođu ulaznu
rampu, moraju proći zapuštene i
travom zarasle barake nekoć velike
jugoslavenske vojarne. To područje
ne održava nitko.
Bez obzira na malo fakulteta
na Kampusu, on sadrži kvalitetne
studije, a studenti se slažu
da bi im se trebala omogućiti
bolja prohodnost, bez posrtanja
po starim tračnicama, korijenju
i granama.
"Svi bi se trebali pokrenuti, u
pitanju su ljudski životi, životi
mladih studenata i ostalih prolaznika
za koje nitko ne mari dok
se ne dogodi katastrofa. Vrijeme
im je da se napokon dogovore i
preuzmu odgovornost te naprave
nešto što se pokrenulo prije više
od deset godina", komentirala je
Tamara.
postavlja pitanje zašto je čak i nakon toga zavladala
šutnja. Iako su se tim područjem studenti kretali
na vlastitu odgovornost i bili svjesni rizika, što i je
jedno od upozorenja uz prugu, to ne umanjuje da
im je tu mogućnost kretanja netko i ostavio.
O novcu nikad nismo čuli ni riječ, no da novca
nema već smo u Hrvatskoj navikli. Uz to nedostaje
primarno želje i volje da se Kampus pomakne
s mrtve točke, a ovakvim tempom nećemo daleko
dogurati. Dok se odgovornost prebacuje s jednih
na druge, obiteljima i prijateljima poginulih studenata
to ne donosi nikakvu utjehu. Jedni su zbog
drugih svoj život požrtvovno ostavili na tračnicama.
Planirani Kampus moći će gledati s nekog boljeg
mjesta iako im je obećano ono najbolje. Tako
je i trebalo biti, no kako je krenulo, ni ostali ga u
skorijoj budućnosti neće vidjeti. Riječi ostaju riječi,
a na mladima svijet (ne) ostaje.
ANAMARIA RELJA/GLOBAL
4 Studentski život
Nećemo si lagati. Sve je to bilo super online, ali dvije godine čekam da se konkretno
potpišem crnim slovima na bijelom papiru. Napokon je došlo vrijeme za malo listanja
Globalove literature. Ako sam ovo dočekala, dočekat ću i diplomu. Za autograme ćemo
se dogovoriti kasnije, časna riječ! MARISTELA BARIČEVIĆ, urednica Studentskog života
BROJ 71 , svibanj 2022.
Drago mi je što se Global opet tiska pa napokon nakon dvije godine
mogu svoje članke donijeti kući roditeljima. Mnogo je bolji
doživljaj čitati nešto svoje dok osjetiš papir pod prstima i miris
tiskanih novina. IVANA PAUŠIĆ, urednica Studentskog života
Povratak u klupe Pojedinci osjete poziv da završe visoko obrazovanje nakon deset ili više godina
Godine nisu problem, ali vrijeme
s obitelji nekima je važnije od
tulumarenja nakon predavanja
Tekst: Emma Matijević
Prethodno iskustvo studiranja
i komunikacija
na poslu omogućilo
im je brzu prilagodbu
novome okruženju. Problema s
pristupom profesora nije bilo;
njihov je odnos bio korektan i
jednak prema svim studentima.
Studentice koje su se nakon
13 i više godina odlučile
vratiti u fakultetske klupe da
bi ostvarile svoje želje i ambicije,
ispričale su svoje priče za
Global.
"Zbog prethodnog iskustva
studiranja, kao i komunikacije
s ljudima na poslu koji sam
radila prije upisa na fakultet,
vrlo sam se brzo prilagodila
novim izazovima upoznavanja
okruženja, kolega i profesora.
Pristup mlađih kolega je ispočetka
bio vrlo oprezan, ali budući
da sam otvorena i komunikativna,
brzo smo premostili
taj generacijski jaz", ispričala
je Tanja.
Novi počeci
Tanja Čuljak je 13 godina
starija od svoje generacije
na godini. Fakultet je odlučila
upisati da bi ispunila želje
i ambicije. Poziv odgojitelja
je osvijestila odgajajući svoju
djecu. Njezino obrazovanje podržala
su i njezina djeca.
Na svojoj prvoj godini studija
ostala je trudna s petim djetetom.
Već je jednom odustala
od studiranja iz istoga razloga,
no ovaj put je pomislila: kad
ako ne sad.
"Ubrzo nakon porođaja počela
je pandemija, pa smo u
jednom trenutku u kući imali
dva školarca, jednog predškolca,
jednog vrtićarca, novorođenče
i mamu studenticu, dok
je muž radio zaključan u radnoj
sobi", ispričala je Tanja.
Dajana Batinić svoje je obrazovanje
nastavila 20 godina
nakon završetka prvog studija.
Razlog ponovnog upisa na
fakultet bio je osobna želja za
znanjem i želja da svoj posao
obavlja najbolje što može.
"Čak i na fakultetu je to izazivalo
čuđenje jer su uobičajene
motivacije bile novo radno
mjesto ili bolje plaćen posao",
Tanja Čuljak 13 je godina starija od svoje generacije na godini, fakultet
je odlučila upisati da bi ispunila vlastite želje i ambicije, a to su
podržala i njezina djeca
Povratak u 'svijet knjiga i štrebanja' sigurno nije lak, ali je ispunjenje ambicija na koje se pojedinci hrabro odvažuju
Obrazovanje je cjeloživotni proces
Mirna je imala vrlo jasan cilj u kojem smjeru
se želi dalje profesionalno razvijati. Želi biti
profesionalac u poslu koji radi i spremna je uložiti
mnogo vremena, truda i rada. Iako je zadovoljna
postignutim, i dalje koristi svaku prigodu za
različite oblike neformalne edukacije.
"Davno su prošla vremena kad si po završetku
kazala je Dajana.
jiti vrijeme od obitelji za pohađanje
studija i učenje.
"Naravno da nisam bila dio
ekipe, da društveni život nisam
provodila studentski, nego sam
jedva čekala doći kući i provesti
barem malo preostalog vremena
sa svojom obitelji", rekla
je Dajana.
Smatra kako je u pojedinim
situacijama mogla biti oslobo-
studija bio gotov s obrazovanjem i učenjem.
Svatko tko želi napredovati mora se formalno ili
neformalno kontinuirano obrazovati", tvrdi Mirna.
Smatra kako dinamika ovisi o pojedincu i prigodi.
Preporučuje da svatko osluškuje svoje ambicije
i želje i da po tome slijedi svoj profesionalni
razvoj.
Posao ne smije trpjeti
Povratak na fakultet bio joj
je izazovan jer se vratila u novi
sustav školovanja, upoznala se
s novim načinima komuniciranja
i novim izvorima učenja.
Uz to, radila je i svoj posao koji
nije smio trpjeti zbog studiranja.
Najteži dio bio joj je odvođena
nekih obveza jer je istu
vrstu posla obavljala u svome
redovnom radu. No, s druge
strane, u projektima je mogla
iskoristiti svoje praktično
znanje i iskustvo i tako pomoći
cijelom timu u ispunjavanju
određenog projekta.
"Željela sam učiti, željela
sam nova znanja i bilo mi je
u interesu slušati predavanja,
a sve što sam slušala imalo je
veze s poslom koji obavljam, i
to je dalo potpuno novi pristup
i novu dimenziju studiranju",
tvrdi Dajana.
Odnos profesora i kolega
Profesori nisu imali drukčiji
pristup prema Dajani. Jedino
u čemu je primijetila razliku
jest to što su navodili primjere
iz njezina profesionalnog
okruženja. Pristup mlađih kolega
prema sebi smatrala je
korektnim.
Na početku studija upoznala
je kolegicu čija je mama bila
njezina vršnjakinja. Kolegica
je prepoznala njezine "rupe"
u snalaženju i nesebično joj
pomagala.
Mirna Levaković Lombarović
osjećala se jako ugodno pri
povratku u studentske klupe.
Odnos kolega i profesora prema
njoj je bio sasvim prirodan.
Smatra da to ovisi o stavu
'Željela sam učiti, željela
sam nova znanja i meni je
bilo u interesu slušati predavanja,
a sve što sam slušala
imalo je veze s poslom koji
obavljam, i to je dalo potpuno
novi pristup i novu
dimenziju studiranju', rekla
je Dajana
i osobnosti, a ne o godinama.
Nastavak studiranja smatra lijepim
iskustvom s mnogo odricanja,
ali i benefita.
"Volim reći da mi se posrećilo
što sam mogla posložiti
obiteljske obveze i financijsku
konstrukciju te se ponovno posvetiti
studiranju uz svesrdnu
pomoć obitelji.
Za takve je pothvate dobro
imati podršku, a ja sam je imala",
rekla je Mirna.
Tvrdi kako su profesori bili
na visoko profesionalnoj razini.
S vremenskim odmakom
postala je svjesna koliko
je tanka linija između profesora
i studenata jer za kratko
vrijeme svi su kolege i budući
suradnici.
BROJ 71 , svibanj 2022.
Društvo 5
Jedva sam čekala tiskano izdanje Globala jer mi mama i tata ne znaju otvoriti digitalno izdanje. A i ima
nešto posebno u tome kada novine možeš primiti, osjetiti taj specifičan miris i u njima pročitati, a
ne samo 'preletjeti' kvalitetan članak. BARBARA STJEPANOVIĆ, urednica Društva i Svijeta
Ovisnost o gejmingu Mladi s psihološkim teškoćama nerijetko traže spas u virtualnom svijetu
Prema
podacima
organizacije
Game Quitters,
više od dvije
milijarde ljudi
igra videoigre,
dok je oko
četiri posto
ovisno o njima
Zbog videoigara raskinuo zaruke
Tekst: Anamarija Mujanović
Na prvi spomen ovisnosti
većini su i dalje
prva asocijacija
droge, alkohol i cigarete,
ali već dugo godina govori
se o modernim ovisnostima od
kojih je jedna i ovisnost o videoigrama.
Prema podatcima
organizacije Game Quitters,
više od dvije milijarde ljudi
igra videoigre, dok je oko četiri
posto ovisno o njima. To znači
da gotovo 60 milijuna osoba
u svijetu ima tzv. gaming disorder,
odnosno poremećaj u
igranju videoigara koji je od
ove godine na službenoj listi
bolesti Svjetske zdravstvene
organizacije.
Hobi brzo preraste u nešto
opasnije
Iako većina gejmera tvrdi da
nisu ovisni o igranju, nego da
to rade "iz gušta", omiljena razonoda
vrlo brzo može prerasti
u probleme u svakodnevnom
životu, što je potvrdio i Ivan
Sušanj, psiholog Službe za zaštitu
mentalnog zdravlja, prevenciju
i izvanbolničko liječenje
ovisnosti.
"Imali smo nekoliko slučajeva
da je čovjek izgubio posao
'Imali smo nekoliko slučajeva da je čovjek izgubio posao zbog igranja,
a također smo imali studente koji su znali pasti godinu', rekao je
psiholog Ivan Sušanj
zbog igranja videoigara, drugi
je raskinuo zaruke zbog videoigara,
a također smo imali i studente
koji su znali pasti godinu
zbog igranja", rekao je Sušanj.
Iako je riječ o vrlo ekstremnim
slučajevima, svi oni razvili
su se uglavnom od istih
prvih simptoma. To su, prema
riječima stručnjaka, gubitak
kontrole i pojma o vremenu,
stavljanje igara ispred obveza
te razmišljanje o igrama dok je
osoba udaljena od računala.
"Jako često zbog toga dođe
i do popuštanja u školi ili na
poslu, narušavanja socijalnih
odnosa te socijalne izolacije",
objasnio je Sušanj i nadodao i
da su česti simptomi promjene
raspoloženja, razdražljivost
te napetost u slučaju nemogućnosti
pristupa internetu ili
računalu.
Po 14 sati na dan
Prema statističkim podatcima,
prosječna dob gamera
u svijetu je 35 godina, dok je
prosječna dob ovisnika o videoigrama
24 godine. Sušanj je
napomenuo da je često riječ o
mladim osobama s drugim psihološkim
tegobama.
"Mlade osobe koje su depresivne,
anksiozne ili imaju
socijalnu fobiju često bježe u
virtualni svijet kako ne bi raz-
Gejming kao profesionalni put
Dok jedni u igranju videoigara vide razonodu i način rješavanja
stresa, mnogi su se tome profesionalno posvetili. Jedan od njih je i
Dino Tot koji je počeo igrati videoigre s osam godina.
"Profesionalno sam počeo razmišljati o tome kada mi je bilo 17
godina, dakle, još sam išao u srednju školu. Znao sam da je to moguće,
da je to nešto što se može napraviti i nešto što bi ja mogao
napraviti ako se potpuno prepustim tome", ispričao je Dino.
Naveo je i da se tu ne radi o karijeri koja se dogodila preko noći
nego je riječ o procesu koji traje. Dino trenutačno igra u timu BDS
te nastupa na brojnim natjecanjima od kojih i zarađuje.
Prema statističkim podacima,
prosječna dob gejmera
u svijetu je 35 godina, dok
je prosječna dob ovisnika o
videoigrama 24 godine
mišljali o problemima, provode
jako mnogo vremena u
igranju igara online i tu onda
dolazi do problema i razvija se
velika mogućnost da će u pokušaju
'samoliječenja' doći do
ovisnosti", rekao je.
Potvrdio nam je to i Bruno,
koji je u igrama pronašao "lijek".
Bruno je rekao da je znao
igrati igre i po 14 sati na dan,
"iako sam znao da to nije zdravo,
ali me nije bilo briga jer mi
je igranje pomagalo kada sam
bio depresivan". Naveo je i da
su mu videoigre bile prozor za
bijeg u najtežim trenutcima
njegova života.
"No, naravno, postupno sam
prestao jer sam se s vremenom
počeo osjećati bolje, a i definitivno
je pomoglo i to što sam
pronašao djevojku", kroz smijeh
je rekao Bruno.
Nije uvijek ovisnost
No ne znači da će svaka osoba
postati ovisnik ako igra videoigre,
dapače, igranje igara
ima opuštajući učinak te često
služe kao ispušni ventil nakon
naporna dana.
"To mi je glavna zanimacija
pa tako igram recimo od četiri
do dvanaest sati na dan, no sigurno
bi mogao proći dan, a da
ne odigram nešto, više to koristim
za opuštanje", rekao je
zaljubljenik u videoigre Davor
Đukec.
Đukec je također potvrdio
da nikad nije osjetio potrebu
za igranjem nego isključivo želju
za nečim što iznimno voli, a
isto je rekao i Dino Tot koji je
svima na gejming sceni poznat
pod imenom LIMIT.
"Još dok sam išao u srednju
školu znao sam igrati po nekoliko
sati, no nikad nisam razmišljao
o tome kao ovisnosti,
naravno, nije meni problem
priznati da sam ja uvijek volio
provoditi vrijeme igrajući, i to
sve, ali nikad nisam mentalno
patio", rekao je Dino.
6 Društvo
BROJ 71, svibanj 2022.
Kako ćemo bez kune? Male zemlje jednostavno ne mogu voditi 'suverene' novčane politike
Ljudi strahuju od eura jer ih je
vlast ostavila neinformiranima
'Uvođenje eura s jedne strane je obveza iz ugovora o pristupanju u EU-ovo članstvo, a s druge važna odluka o pristupanju
Hrvatske u područje najrazvijenijih zemalja svijeta', kaže ekonomski analitičar Damir Novotny
Tekst: Zita Treščec i
Antonija Majdančić
Unatoč trenutačnoj
skeptičnosti građana,
euro bi Hrvatskoj trebao
donijeti više koristi
nego štete. Razlog sumnje u
zamjenu kune eurom, u većine
građana, jest strah od povišenja
cijena. Ipak, iskustva država
koje su uvele euro, mnoga istraživanja,
ali i hrvatski ekonomski
analitičari i stručnjaci uvjeravaju
u to da su koristi od eura
brojnije, dugoročnije i važnije
od negativnih učinaka s kojima
će se građani susresti na samom
početku.
Utjecaj na ekonomiju
Ekonomski analitičar Damir
Novotny ističe da je hrvatska
ekonomija već sada visoko "eurizirana",
odnosno da su hrvatski
građani već odavno prihvatili
euro kao novac u sve tri njegove
funkcije - kao sredstvo plaćanja,
kao instrument štednje
i kao mjeru vrijednosti. Jednostavnije,
to znači da velik broj
transakcija provode u toj valuti,
da se zadužuju u bankama u toj
valuti i da za sve veće kupoprodajne
transakcije redovito cijene
izražavaju u eurima. Zbog čega
je očito da je taj novac hrvatskim
građanima "jako dobro poznat".
Hrvatska je potpisivanjem
ugovora o članstvu u Europskoj
uniji preuzela obvezu uvođenja
eura kao svoje valute. Sve mjere
prilagodbe su većinom provedene
te bi u srpnju ove godine
EU-ovo Vijeće trebalo potvrditi
ispunjenje svih kriterija, što
je posljednji korak prema pristupanju
eurozoni nakon dugogodišnjih
priprema. Unatoč toj
"spremnosti", eurozonu tresu
nestabilnosti zbog svih aktualnih
političkih i ekonomskih događanja,
zbog čega postoje mišljenja
da planirano uvođenje
eura 1. siječnja 2023. ipak nije
pravodobno.
Glavni ekonomist HNB-a Vedran
Šošić nedavno je zaključio
da mala otvorena gospodarstva
poput hrvatskog, koja su ujedno
visoko zadužena i "eurizirana",
imaju malu dozu fiskalne i
monetarne fleksibilnosti, stoga
Hrvatska ipak nema mnogo toga
izgubiti.
Kada je riječ o dobrobitima
koje donosi euro, riječ je o promjenama
koje će biti primjet-
UNSPLASH
Plaće bi mogle rasti, a tu su i dobrobiti za turizam
Sve dobrobiti uvođenja eura građani će na različite
načine osjetiti na svojoj koži, no ono što će
se izravno ticati njih i što će im biti jednostavno
vidljivo i osjetno jest povišenje plaća za istu razinu
produktivnosti.
"Razlog za to je što je Hrvatska geografski smještena
u blizini najrazvijenijih europskih regija koje
privlače veliki broj ljudskih potencijala, koji u tim
regijama mogu dobiti daleko više plaće za istu
razinu produktivnosti od plaća u Hrvatskoj", objašnjava
ekonomski analitičar Damir Novotny.
Stoga će poslodavci morati prilagođavati plaće, za
ne odmah po uvođenju te će se i
zadržati u dugom roku. Neki od
pozitivnih učinaka na hrvatsku
ekonomiju su snižavanje kamatnih
stopa i transakcijskih troškova
te uklanjanje valutnog rizika
zbog čega će Hrvatska postati
sigurnija i primamljivija međunarodnim
investitorima. Značajno
je i što će Hrvatska steći
mogućnost zaduživanja kod Europskog
mehanizma za stabilnost
te što će sudjelovati u raspodjeli
prihoda Eurosustava.
"Uvođenje eura je s jedne strane
ugovorna obveza, a s druge
strane važna odluka o pristupanju
Hrvatske u područje
najrazvijenijih zemalja svijeta",
objašnjava ekonomski analitičar
Damir Novotny.
Zbog pandemijskih okolnosti
s kojima se svijet suočava već
pune dvije godine, inflacija i
Kad neće nitko, građane o euru
detaljno informiraju studenti
Studentica pete godine ekonomije i predsjednica Financijskog kluba
Eva Šoić smatra da bi građani trebali biti znatno informiraniji o
posljedicama uvođenja eura nego što jesu. Ističe da je financijska
pismenost građana izrazito važna uvijek, a posebice kada dolazi do
ovakvih promjena.
Klub iza sebe ima i projekt "Jednostavno o euru", prvi hrvatski
projekt posvećen tematici uvođenja eura koji su pokrenuli studenti.
Projekt je počeo s pisanjem članaka o prednostima i nedostatcima
uvođenja eura. Poslije su u sklopu njega organizirane konferencije
koje su obuhvatile dvije panel-rasprave na kojima su gostovali stručnjaci
poput guvernera HNB-a i nekih drugih cijenjenih ekonomista.
"Cilj projekta bio je edukacija i informiranost studenata i opće javnosti
o implikacijama uvođenja eura, odnosno želja da se stanovništvo
potakne na razvijanje kritičkog načina razmišljanja o promatranoj
ekonomskoj temi", objašnjava predsjednica Financijskog kluba.
Eurozonu tresu
nestabilnosti zbog
svih aktualnih političkih
i ekonomskih
događanja,
zbog čega postoje
mišljenja da
planirano uvođenje
eura 1. siječnja
2023. ipak nije
pravodobno
istu razinu produktivnosti, s plaćama koje posloprimci
ostvaruju u tim regijama.
Još jedna od blagodati bit će ostvarena i u
turističkom sektoru koji Hrvatskoj donosi petinu
BDP-a. Već i to da će turisti dolaziti na destinaciju
na kojoj mogu koristiti svoju valutu vrlo je važno.
Turisti iz eurozone tako više neće voditi brigu o
tome gdje razmijeniti eure, tražiti mjenjačnicu s
najpovoljnijim tečajem i računati koliko su izgubili
na tečajnim razlikama, a Hrvatska će kao destinacija
imati prednost, jer će s eurom turistički biti
konkurentnija.
Gubitak vlastite monetarne
politike također se ističe
kao negativna strana, no
ekonomski analitičar Novotny
govori da 'male zemlje
jednostavno ne mogu voditi
'suverene' novčane politike'
stalni rast cijena postali su svakodnevni
strah, a kada se tome
pribroji i strah od troška konverzije,
to rezultira ogorčenošću
građana prema mijenjanju
valute.
Stručnjaci nastoje smiriti javnost
objašnjenjem da će svaki
od negativnih učinaka biti kratkotrajan.
Primjerice, dogodit će
se povišenje cijena pri konverziji,
koji sada kada su sve cijene
u stalnom porastu, neće biti
šokantan. Gubitak vlastite monetarne
politike također se ističe
kao negativna strana, no
Od rujna dvojno
iskazivanje
cijena
Ako u srpnju Bruxelles odluči
da je Hrvatska spremna za eurozonu,
onda će od 5. rujna sve
cijene u Hrvatskoj biti izražene
i u kunama i u eurima. Dvojno
iskazivanje cijena služit će kako
bi proces prilagodbe građana i
gospodarstva na euro krenuo i
prije no što se on uvede. Tako
će građani biti spremniji za 1.
siječanj 2023., odnosno konačan
prelazak na euro, cijene bi i
tijekom cijele 2023. godine biti
istaknute u obje valute.
Osim cijene u kunama i eurima,
na etiketama u prodavaonicama
će smjeti biti još samo fiksni
tečaj konverzije (sa svih šest
znamenki) kako bi kupci mogli
provjeriti jesu li cijene ispravno
preračunate, a nikakve suvišne
informacije koje bi mogle zbuniti
potrošača neće biti dopuštene.
ekonomski analitičar Novotny
govori da "male zemlje jednostavno
ne mogu voditi 'suverene'
novčane politike".
Profesor na Fakultetu političkih
znanosti Kristijan Kotarski
smatra da većina negativnih učinaka,
kojima je hrvatska ekonomija
trenutačno ili kojima će tek
biti zahvaćena, ponajviše ovise
o divljanju cijena energenata
na svjetskom tržištu, odnosno
razvoju stanja u Ukrajini. Građane
će tako inflacija nastaviti
zabrinjavati i tijekom promjene
valute, no brige neće biti toliko
potaknute uvođenjem eura
nego ekonomskim zbivanjima
na svjetskoj razini.
Troma oporba
Bez obzira na to što pozitivnih
strana mnogo više, u javnom
prostoru prevladavaju sumnja i
nezainteresiranost prema uvođenju
eura. Kotarski smatra da
je građanima trebalo više objasniti
što donosi euro, te da je ta
tema ostala u akademskim krugovima
i nikad nije približena
običnim građanima za što je ponajviše
krivo nefunkcioniranje
političkih stranaka.
"Izostanak javne debate o
uvođenju eura u javnom prostoru
možemo zahvaliti i hrvatskoj
oporbi koja bila okupirana
svojim sitnim 'skandalčićima',
zbog kojih nisu bili u stanju iznjedriti
nekoliko suvislih misli o
toj temi, što je Vladi koristilo jer
oporba nije postavljala neugodna
pitanja", objašnjava Kotarski.
BROJ 71 , svibanj 2022.
Intervju 7
O GLAZBENIM TRENDOVIMA, USPONU DANCEA, GDJE JE OTKRIO OLIVERA...
Dok je Britney Spears imala
nakladu od 18.000, ET je
'mlatio' i do 60.000
Mnogi su izvođači
uz njegovu
pomoć
dotaknuli
estradno nebo
- Tony Cetinski,
Nina Badrić, Dino Dvornik i
Doris Dragović samo su neki od
njih. Zahvaljujući poznavanju inozemne
glazbe i produkcije, u Hrvatsku
je doveo dance scenu i okupio
tim koji je stvarao prema uzoru
na svjetske trendove. Što misli o
današnjim trendovima? Gdje je otkrio
Olivera Dragojevića? Samo su
neka od pitanja na koja nam je odgovore
dao jedan od najcjenjenijih
domaćih estradnih menadžera Zoran
Škugor.
◼ Kako ste počeli?
Kao klinac igrao sam stolni tenis
i u našem su se klubu navečer
održavale plesne večeri na kojima
bi nastupali lokalni bendovi.
Jednog dana predsjednik teniskog
kluba rekao mi je kako u
gradu više nema bendova jer su
mladi na fakultetu. Ja sam kazao
da se mogu pobrinuti za to. Imao
sam ploče i jedan gramofon i još
sam iznajmio jedan gramofon s
razglasom. I tako sam počeo kao
DJ u prostorima današnje gradske
uprave, dok bi se ljeti selili na
igralište Partizan.
◼ I kada ste lokalni teniski
klub zamijenili malo većom
pozornicom?
Prvog ljeta u Partizanu došao
mi je nekakav bend iz Zagreba
da bi mi bili gosti jednu od večeri.
Rekao sam im da uzmu drugi
dan, ali nisu htjeli jer su znali
da sam ja već uhodao narod. Bio
je to bend Biseri Vladimira Kočiša
Zeca i u tom trenutku imali
su pjesmu "Anuška" koja je bila
hit na radiju. Kada sam vidio da
je to na Partizanu odlično prošlo,
krenuo sam s njima raditi
nastupe po Primoštenu,
Murteru, Vodicama.
Tada sam shvatio da tu
ima dobre zarade i da
bih se mogao time baviti.
Poslije sam čuo
Bijelo dugme s pjesmom
Top i meni
se to svidjelo, onako
pravo rokerski.
Odmah sam zvao
njihova menadžera
u Sarajevo i kupio
dio njihove
ljetne turneje za
koncerte između
DUSKO JARAMAZ/PIXSELL
'Prekretnica se dogodila kada sam s Gibonnijem išao u Jugoton da
mu izdaju album, ali nisu ga htjeli. Tada sam rekao da je ovo zadnji
put da nekog nešto moljakam. Ne ide narod u prodavaonicu pitati
za izdavača nego za Mišu Kovača, za Azru ili za Bijelo dugme'
Zadra i Splita.
◼ Od Bisera i Anuške, preko
Bijelog dugmeta pa do Olivera
Dragojevića, koji je bio jedan
od vaših prvih otkrića. Kako
ste ga opazili?
Bio sam jednu večer u Primoštenu
u noćnom baru i vidio sam
da neki frajer na klaviru pjeva u
originalu Stevieja Wondera, Raya
Charlesa, Toma Jonesa... Mislio
sam da u pozadini ima upaljenu
kasetu jer mi je zvučalo nemoguće
da tako lako mijenja boju glasa.
Prišao sam mu u stanci i pitao
ga za suradnju. Rekao je da tu
radi za 800 maraka na mjesec, a
ja sam mu ponudio 800 maraka
na dan, 250 koncerata na godinu
i ugovor na četiri godine. I tako,
nakon nekoliko mjeseci postane
Oliver velika zvijezda.
◼ Velike zvijezde je rodila
i dance scena. Kako ste
osmislili taj novi smjer?
Dance sam radio čisto
logično. Država je bila
u ratu, sportske dvorane
i hoteli su postali
izbjeglički centri, dakle
izvođači nisu imali gdje
nastupati. Ostala su četiri
grada u kojima se
moglo nastupati, ali od
toga se nije moglo živjeti
cijelu godinu. Dakle, jedino
su nam preostali diskoklubovi,
a da bih ušao tamo
trebala mi je
Razgovarao: Ivo Šarić
Severina
je bila jako
popularna,
ali vidio sam
da prodaja
karata ide
i Rozgi. Za
mene su kraljevi
i kraljice
samo oni
koji u tom
trenutku
masovno
prodaju
karte
glazba za takva mjesta. Okupio
sam tim ljudi i od svakog uzimao
ono najbolje. Dance je imao odličnu
priču, ali se poslije skupila
netalentirana ekipa.
◼ Ludim ritmom ste stvarali
hitove i punili diskoteke u regiji.
Kažu da je bilo ludo i vaše
ulaganje u spotove?
Ulagao sam dosta u spotove jer
sam vidio da mladi prate MTV
koji je postavio visoke standarde.
Okupio sam psihijatre i očne
stručnjake da izmjerimo koliko
kadrova u minuti djeca mogu
gledati. Zaključili smo da za dance
glazbu mogu podnijeti 42 do
44 kadra u minuti, dakle, gotovo
svaku sekundu nam je trebala
promjena kadra. Tako
sam za spot "Tek
je 12 sati" dao
24.000 maraka,
što
je danas
malo više
od 90.000
kuna, a za
prvi spot
s njihova
drugog
albuma
60.000
njemačkih
maraka. Toliko
moji kolege
nisu htjeli dati za
albume, kamoli za
spotove.
◼ Vi ste albume u početku plasirali
preko Jugotona, a zatim
otvarate svoju izdavačku kuću.
Zbog čega?
Prekretnica se dogodila kada
sam s Gibonnijem išao u Jugoton
da mu izdaju album, ali, nisu
ga htjeli. Rekao sam im neka razmisle
do sutra. S obzirom na to da
me nisu nazvali, otišli smo Gibo
i ja ponovno moliti. Na kraju su
ga ipak uzeli, ali onda sam rekao
Gibi da je ovo zadnji put da nekog
nešto moljakam i da ću otvoriti
svoju izdavačku kuću. Ljudi iz
Jugotona su me pitali zašto idem
u to, a ja sam im rekao da ne ide
narod u prodavaonicu pitati za
Jugoton, nego za Mišu Kovača,
za Azru ili za Bijelo dugme. Briga
njih tko je izdavač.
◼ Jeste li stvarali konkurenciju
između svojih izvođača?
Postojala je konkurencija
Vanna - Nina i Tony - Karan. To
je bilo važno kako bi se radilo
što bolje i da se nitko ne uspava.
Smatrao sam da je lakše kontrolirati
konkurenciju u svom timu,
nego da netko sa strane uleti.
Zato sam radio na tome da se
moje zvijezde druže i da imaju
zajedničke koncerte.
◼ Kao najveće suparnice prikazane
su Jelena Rozga i Severina.
Koja je, prema vašem
mišljenju, kraljica estrade?
Severina je bila jako popularna,
ali vidio sam da prodaja karata ide
i Rozgi. Za mene su kraljevi i kraljice
samo oni koji masovno prodaju
karte.
◼ Kakve ste suradnje ostvarili
sa svjetskim izdavačima?
Ušao sam u komunikaciju sa
Sony Musicom kada je E.T s "Tek
je 12 sati" imao nakladu od oko
60.000, a tada najveća svjetska
zvijezda Britney Spears 18.000.
Mnoge tvrtke iz svijeta su mi se
javljale da bi otkupile moju tvrtku.
Njima je bilo iznenađujuće
kako grupa iz Hrvatske
ima bolju prodaju
od tada najpopularnije
svjetske pjevačice.
To mi je bio znak
da radim dobro jer
stranac zove samo za
ono što je kvalitetno.
Onda mi je Nina
Badrić izašla na 12
svjetskih kompilacija,
to se nikad nikom
na Balkanu
nije dogodilo.
ZORAN ŠKUGOR estradni menadžer
8 Reportaža
BROJ 71, svibanj 2022.
ŠTO SE MORA NIJE TEŠKO Dok traje velika obnova i modernizacija zgrade u Lepušićevoj,
FPZG se na 18 mjeseci preselio u Importanne Galleriju, naravno uz simpatični nered
Stari faks je imao dušu, ali duša
je ipak tamo gdje su studenti,
profesori i ostali zaposlenici
Tekst: Tajana Josipović i
Inka Rutić
foto: Emma Matijević/Global
Sa stražnjeg ulaza odmah
desno, a ako ulazimo na
glavni, iz Vlaške, onda
nakon pokretnih stuba
prođemo lijevo do dizala - novi
je to put do Fakulteta političkih
znanosti. Već nešto više od mjesec
dana politolozi i novinari na
novoj su adresi, no ne zauvijek,
već samo privremeno, dok se stara
zgrada potpuno ne preuredi i
modernizira. Umjesto u Lepušićevoj
6, sada je FPZG na drugom
katu zagrebačke Importanne
Gallerije – na Trgu Drage Iblera,
na broju 10.
"Vjerujem da smo kao zajednica
spremni na neke manje kompromise
kako bismo se nakon 60
godina uselili u zgradu koja bi
bila adekvatna modernom studiranju
u 21. stoljeću", započinje
prodekanica Đana Luša.
Kupnja u predvorju
Sada FPZG boravi u novoj,
modernoj zgradi - izvana je sva
u staklu i kamenu, proteže se na
osam katova i ni po čemu nije
slična onoj prije. Tamo su svi
studenti ulazili na jedan ulaz, a
sada imaju mogućnost biranja -
čak su četiri ulaza, po jedan sa
svake strane zgrade. Dobra lokacija,
prodavaonica koliko hoćeš,
špica, samo gradsko središte. U
brojnim kafićima ispred i iza Importanne
Galerije studenti traže
drugi dom, no još nema alternative
za Tvornicu i Hocus Pocus, i
omiljeni prostor Kluba studenata.
Ispucalo dvorište ispred simbolično
nazvane dvorišne dvorane
u Lepušićevoj i crveni zidić
na kojem se sjedilo i odmaralo
zamijenjen je popločanim prilazom
i fontanom na Ibleru.
"Jednom se grupa nas zapričala
u lokalnom bircu, pa smo kasnili
na nastavu. U trku smo ušli
u dvorišnu zgradu, ali nismo bili
potpuno sigurni gdje je predavaonica.
Zaletjeli smo se uz stube
dok nismo doslovno ušetali
u privatni stan jedne od susjeda
koja je ostavila vrata otvorena da
iznese smeće. Teško je reći tko se
više iznenadio, mi ili susjeda", sa
smiješkom se prisjeća profesor
Enes Kulenović.
Malu staru, napola stambenu
Profesor Kulenović s dijelom ekipe u prvim danima na novoj lokaciji,
tražeći predavaonicu, uletio je u privatni stan jedne od susjeda i teško je
bilo raspoznati tko se više iznenadio. Ipak, to su samo anegdote koje se
već prepričavaju uz obilje smijeha
Nove gužve u novim hodnicima na novoj lokaciji
Porta uskoro ostaje bez svima omiljenog Anđelka
Ne možeš studirati na FPZG-u ako ne znaš tko su Anđelko
Štambuk i Danijel Kepe. Ne znaš gdje i kada imaš
predavanje, nešto si izgubio ili ti je netko nešto ostavio
na porti da te dočeka poslije, trebaš čašicu razgovora
dok čekaš predavanja - tu su portiri Fakulteta političkih
znanosti. Danijel uskoro ostaje sam, a Anđelko ide u
mirovinu.
"Nedostajat će mi moj kolega Anđelko, dobro smo se
slagali poslovno i privatno unatoč razlici u godinama.
Uvijek smo se poštovali i pomagali međusobno. Još neko
vrijeme ćemo se družiti, no bit će mi čudno kada bude
zgradu zamijenili smo trgovačkim
centrom, a pet katova s podrumom
stislo se na jedan kat -
maleni, ali slatki.
"Dom je gdje je srce, fakultet
nije zgrada nego studenti, profesori
i sve osoblje - sada ćemo
se na to podsjetiti", napominje
profesor Boris Beck. S
njim se slaže i profesor
Domagoj Bebić
koji nam objašnjava
da fakultetsku
priču ne pišu
Umjesto na Lepušićevoj 6, on se sada nalazi na drugom katu zagrebačke Importanne
Gallerije – na Trgu Drage Iblera, na broju 10
netko drugi radio sa mnom. Želim mu ovim putem mnogo
zdravlja i sve najbolje u penziji", kaže nam Danijel.
Danijel nam otkriva da svaki put kada dođe autom na
parkiralište Lepušićeve - "pogledam zgradu fakulteta i
stegne me malo u grlu i srcu".
Anđelko uskoro odlazi, a sve što ima za reći je da je
jako zadovoljan radom na recepciji Fakulteta, najviše
odnosom s profesorima i profesoricama, te studentima
i studenticama, kojima je uvijek bio na usluzi. Kakav je
bio, kaže, najbolje je da pitamo ostale, a ostali tvrde da
je bio - čista desetka.
Gdje je
dvorana A,
ili B, imamo li još
dvorišnu dvoranu?
A redakcije Globala,
Radio Studenta, čekaj,
a 'podrum'
Televizije?
hodnici i dvorane, nego studenti
i zaposlenici.
U prizemlju je dizalo.
Dok su se njime
u Lepušićevoj
vozili samo oni
s karticom, sada
ga koriste svi jer
jedino tako mogu
doći do fakulteta,
ako ne odluče pješačiti
strmim stubama.
Ulazimo i pritišćemo gumb
s brojem dva, a umjesto da nas
odmah preveze do drugog kata -
najprije posjetimo razinu -3, pa
se opet vratimo u prizemlje, na
međukat i tek onda dolazimo na
svoj cilj. Toliko je ljudi da dizalo,
jednostavno, ni samo ne zna
gdje bi prije. Lijevo, pa ravno, na
porti nas čeka naš portir iz Lepušićeve
- Anđelko Štambuk. Lakše
je kada vidiš poznato lice koje,
kao i uvijek, veselo dočekuje studente
i djelatnike pa ih usmjerava
prema dvoranama.
Gdje je dvorišna?
Desno je neki prolaz prema
dvoranama, ali i lijevo. Sve ide
u krug. Gdje je dvorana A, ili B,
imamo li još dvorišnu dvoranu?
A redakcije Globala, Radio Studenta,
čekaj, a "podrum" Televizije?
Tako je otprilike izgledao
prvi dan na novom fakultetu studenta
politologije i novinarstva.
Na zidovima su i dalje polijepljeni
papiri kao "putokazi" jer
još nisu svi studenti, a ni profesori
naučili gradivo. Nekima je i
dalje potrebno objasniti na kojoj
strani je koja dvorana i gdje
su vrata koja vode do "H predavaonice".
Dvorana A skroz je
drukčija od one u Lepušićevoj.
Polukružna je i mnogo manja,
okružena prozorima sa svih strana.
Od hodnika nas dijeli samo
staklo pa kolegama koji prolaze
možemo mahati.
"Nova lokacija je odlična i prostor
je lijepo uređen. No ono što
mi se ne sviđa jest nemogućnost
otvaranja prozora u dvoranama i
mali broj toaleta u odnosu prema
broju studenata i profesora", govori
profesor Kristijan Kotarski.
I stvarno, prozori su zatvoreni,
a ručka za otvaranje uopće ne
postoji. Profesor Kotarski govori
nam da mu preseljenje ne pada
preteško jer zna da ćemo se vratiti
na staru lokaciju kada ona
bude spremna. Na prvim predavanjima
u novoj zgradi glavno
pitanje bilo je - kome se sviđa
nova lokacija. Malo je ruku tada
bilo u zraku, no mjesec dana poslije
- obratno je stanje.
"Baš mi je moj dragi prijatelj
Luka Ribarević hvalio akustiku
u novom prostoru i zaključio da
mnogo manje mora trošiti glasnice
dok predaje. Estetika novoga
prostora mi je možda malo
prekorporativna za rock'n'roll
ethos našega fakulteta", govori
profesor Enes Kulenović. Još nismo
imali prigodu, dodaje Kulenović,
ostaviti svoj pečat, a - što
se mora, nije teško.
"Od svoje prve godine studija
slušao sam priče o tome kako
je nužno da se preselimo. No s
vremenom je postalo jasno da
bi bilo lakše realizirati Platonovu
idealnu državu, nego prese-
BROJ 71 , svibanj 2022. Reportaža
9
Ono kad uzmeš novine, prolistaš, a svi prsti ti se oboje tintom - e, to je čar tiska. A i mama će izrezati sve moje članke, fotkati i
'shareati' na Facebooku za one koji nisu uspjeli vidjeti što sam ovaj mjesec pisala. Kasnije će spremiti i u fasciklu da mi za nekoliko
godina može pokazati kada sam, gdje i kako počela. Baš mi je fora taj tisak. TAJANA JOSIPOVIĆ, urednica Reportaže
Importanne Gallerija
studentima FPZG-a
pruža privremeni dom
'To je kao s
omiljenim
trapericama
ili tenisicama
- dale
su svoje, ali
ipak ti je žao
baciti ih. Pa
ih netko i
ostavi u ormaru,
makar
ih više ne
nosio', priča
glavni urednik
Televizije
Student,
Kristian
Došen
Studenti bez
Kluba, profesori
bez kabineta
U stankama između predavanja,
mnogi studenti boravili
su u Klubu Fakulteta političkih
znanosti, a njega više nema.
Nema prostorije za Klub, ali
druženje studenata na novoj
lokaciji nije prestalo. Tamo su
ispijali kave, čajeve i Cedevite
za tri kune. Prodekanica
Đana Luša obećala je da je
to kratkotrajna žrtva i da nas
za nekoliko mjeseci čeka novi
Klub.
Ali isto kako su studenti ostali
bez Kluba, tako su i profesori
ostali bez njihova malenog
kutka - kabineta. Oni su
objektivna prednost zgrade
u Lepušićevoj jer su upravo
tamo ispravljali ispite.
"Meni najviše nedostaje kabinet
jer bih tamo pobjegao od
kuće kada bi nastala galama",
priča profesor Beck.
"Novi prostor mnogo je manji,
taman dovoljno velik da
održavamo svu nastavu, ali
nemamo kabinete, a bojim
se da će i interakcija između
svih nas koji smo dio FPZG-a
biti manja u novom prostoru.
Nadam se, barem dok je toplo
vrijeme, da ćemo se pri izlasku
iz Importannea nalaziti na
(što znanstvenim što tračerskim)
čakulama na terasama
kafića na Iblerovom", govori
Kulenović.
Kutije, kutije, i još kutija zatrpale su hodnike i sobe nakon
useljenja u novi prostor
Svoju staru adresu,
FPZG privremeno je
promijenio
ljenje našeg faksa", otkriva profesor
Kulenović koji je u zgradi u
Lepušićevoj više od četvrt stoljeća
- što kao student, što kao zaposlenik.
Ali, evo, vrijeme obnove
zgrade, ipak, je dočekao.
Ne može bez nostalgije
Kutije od selidbe su dugo boravile
po hodnicima, no više ih
nema. Izgleda da smo se skroz
preselili. Prodekanica Đana Luša
otkriva nam da su povratak zabilježili
za 18 mjeseci, no sve ovisi
o početku radova na staroj zgradi.
Čudno je ne vidjeti susjede
iz okolnih stambenih zgrada, a
profesor Kulenović prisjeća se situacije
kada im je kroz dvorišna
Podrum u staroj zgradi, u kojem se nalazio TVS prije selidbe, očišćen je od sve
tehničke opreme, ali i slika koje su obilježile povijest našeg medija
vrata, u dvoranu, ušetala mačka.
"Sve nas je odmjerila i legla
nasred dvorane. Profesor Prpić
zastao je na trenutak, a onda nastavio
predavanje kao da se ništa
nije dogodilo. Maca nam je ostala
praviti društvo do kraja predavanja.
Vjerojatno je i nju zanimala
Hegelova politička filozofija",
zaključuje Kulenović.
Do toga više neće moći doći
jer smo sada na drugom katu, a
da bi nas mačka posjetila, treba
proći kroz trgovački centar, ući u
dizalo, pritisnuti drugi kat i proći
pokraj portira - Anđelka i Danijela.
Iako nostalgija za starom
zgradom i dalje postoji, treba se
okrenuti nekim novim stvarima.
Sada Importanne Gallerija studentima
FPZG-a pruža privremeni
dom.
"Neko vrijeme trebat će svima
nama da se prilagodimo novom
okruženju i novoj lokaciji, ali vjerujem
da ćemo svi zajedno postizati
super rezultate kao što smo
to i u Lepušićevoj. Na ovo trebamo
gledati kao na idealnu prigodu
da stara lokacija fakulteta postane
modernija i prilagođenija
suvremenim zahtjevima", spominje
profesor Domagoj Bebić.
Da je stara Lepušićeva emocija
i mjesto gdje su mnogi studenti
stvarali doživotne uspomene,
potvrđuje i Đana Luša. Unatoč
prilično neuglednom izdanju,
'S vremenom
je postalo
jasno
da bi bilo
lakše realizirati
Platonovu
idealnu
državu,
nego preseljenje
našeg
faksa', kaže
profesor Kulenović
koji
je u zgradi u
Lepušićevoj
proveo više
od četvrt
stoljeća - što
kao student,
što kao zaposlenik
stara Lepušićeva je uvijek odisala
osjećajem zajedništva, domaćinskom
atmosferom u kojoj
se svatko otpočetka osjećao kao
doma. Žbuka je padala sa zidova,
predavaonice su bile, doslovno,
u stambenoj zgradi…
"Tu je definitivno nostalgija
za starom zgradom. To je kao s
omiljenim trapericama ili tenisicama
- dale su svoje, ali ipak ti je
žao baciti ih. Pa ih netko i ostavi
u ormaru, makar ih više ne nosio",
završava Kristian Došen,
glavni urednik Televizije Student.
I to doista i je tako, novoj
zgradi dajemo prigodu, a našoj
staroj, uskoro obnovljenoj, zgradi
jedva se čekamo vratiti.
Global i TV na
jednom, a Radio na
drugom mjestu
Studentski mediji ranije su bili
na istom mjestu u istoj zgradi.
Global i Radio boravili su na
petom katu, a Televizija Student
obilježila je podrum stare
zgrade u Lepušićevoj. Svakodnevni
žamor, hrpa studenata s
kamerom i mikrofonima u ruci
skitali su se po podrumu dok
su svakodnevno proizvodili
nove priloge. To rade i dalje
samo na drugoj lokaciji.
"Lepušićeva je bila mjesto
stvaranja novih prijateljstava,
pa i brakova, mnogo dobre
vibre, začeci karijera... U
novom prostoru Galerije tek
trebamo doživjeti nova iskustva
i susrete, saživjeti se s
prostorom", priča glavni urednik
Televizije Student, Kristian
Došen. Studentima na smjeru
televizije, dodaje Došen, bit će
jednostavnije ići na snimanja
po gradu.
"Uvijek ću se sjećati da smo
- tijekom snimanja u studiju -
morali loviti trenutke kad nitko
u prostorima iznad ne škripi
stolcima ili glasno govori u
dvorištu, jer se sve čulo", prisjeća
se nekadašnji student, a
sada glavni urednik TVS-a.
Redakcija Globala također se
preselila. Dijelom je u konvergiranoj
redakciji s TV-om,
a dijelom u manjoj sobi nego
prije, ali i dalje dovoljno velikoj
za stvaranje vijesti i članaka
za novine i internet portal.
Radio je ostao bliže Lepušićevoj,
u ulici do nje. Streama iz
prostorija u Fabkovićevoj gdje
su se nekada poneka predavanja
FPZG-ovcima i održavala.
10 Svijet
BROJ 71, svibanj 2022.
Kršćanka iz Irana Zbog njezine (ne)vjere čak ju je i kći zvala vragom
PETRA ORESKOVIC/GLOBAL
Ponašati se onako kako
želiš i vjeruješ, to je sreća
Tekst: Petra Orešković i
Georgiana Grigoraş
Mala soba sva okupana
Sunčevom
svjetlosti, u njoj dva
stola i četiri stolca.
Sve su oči uprte u Atefu, a ispod
plave medicinske maske koja joj
je prekrivala gotovo čitavo lice,
jedino što se moglo vidjeti i jesu
upravo oči. To je dovoljno, njezine
oči ispričale su cijelu priču
same.
Nervozna je. Prvi put razgovara
s novinarima, kaže nam ta
45-godišnja kršćanka iz Irana
koja je, sa suprugom, 19-godišnjim
sinom i 15-godišnjom kćeri
prije tri godine svoj novi dom
našla u Solunu u Grčkoj. U početku
teško pronalazi riječi kojima
bi se obratila, a naposljetku
progovara.
'Nismo teroristi'
"Iran je velika i divna zemlja,
ali religiozni režim – to nije ono
što ljudi trebaju", kaže Atefa
preko čije smeđe kose nema
pokrivala.
Atefa je "kriva" što nije muslimanka.
To je razlog zašto je proglašena
grešnicom u svojoj vlastitoj
zemlji i zato je "vrag", kako
joj je znala predbacivati kći.
"Ne vjerujem u hidžab", iskrena
je.
Ljudi u Iranu samo žele mir,
objašnjava i dodaje da je slika
koju pokazuju mediji potpuno
suprotna od stvarnosti. Nerijetko
se susreće i razgovara s ljudima
koji su imali prigodu posjetiti
Iran i "budu šokirani jer mi
tamo nismo teroristi!"
"Nismo teroristi! Režim i mediji
stvaraju takvu sliku", ističe.
Atefa, kako nam se pseudoni-
Atefa je prije tri godine svoj novi dom našla u grčkom gradu Solunu i
unatoč tomu što u Iranu za nju nije bilo mjesta za svoju domovinu ima
samo lijepe riječi
Igent volestiam
fuga. Nam nem
quo del ma sit ea
sundae nest, esti
dunt.
vila bih se se da ne jedem ništa
za vrijeme Ramazana. Pravila
bih se da sam ono što nisam",
opisuje Atefa čija obitelj nije
smjela znati da se ispod njezina
hidžaba, duboko u srcu, zapravo
krije – križ.
Što religioznija vlast, to čvršći
okovi
I zato je morala napustiti zemlju,
kuću, život kakav je poznavala
i "svoje" ljude. Sada je
u Grčkoj. Ne osjeća se kao dio
društva, iako ovdje živi već tri
godine, ali ipak – barem je pronašla
mir koji joj je iranska vlast
oduzela.
"Ako se ne pretvaraš, protje-
Vlast kontrolira što izlazi u javnost
Religiozni režim Irana među ljudima sije strah. Iako ljudi pokušavaju
prosvjedovati i protestiraju za svoja prava i uvjerenja, vlast
"uvijek nađe načina da te pošalje u zatvor", kaže Atefa. Njezin je
suprug nakon jednog prosvjeda pritvoren, ali nisu ga mogli zadržati
jer nisu uspjeli prišiti mu ikakve zločine.
"O tome se ne može čitati u novinama i gledati na televiziji. Mediji
o tomu ne pišu jer vlada ne dopušta da takve stvari izađu u javnost.
Mi smo ušutkani", objašnjava.
PIXABAY
mom predstavila, objašnjava da
svijet mora napraviti razliku između
Iranaca kao malih i običnih
ljudi i Iranaca kao vlasti.
"Ljudi su potpuno drukčiji od
onoga kako ih prikazuju mediji,
tako da je slika u javnosti iskrivljena",
navodi Atefa čija odluka
da napusti Iran nije bila laka.
"Dan i noć sam se borila sa samom
sobom", kaže.
Kao kršćanka u muslimanskoj
zemlji svaki put kada bi odlazila
u posjet obitelji i prijateljima
morala je na sebe "staviti masku"
dobre religiozne žene. To
ona, prema definiciji njihove
vlade, nikako nije bila.
"Pravila bih se da molim, praran
si iz društva. Ako se ne pokoravaš
vlasti, protjeran si iz
društva. Nitko te neće prihvatiti",
opisuje.
"Moraš dobro paziti što govoriš.
Svoje misli zadržavaš samo i
jedino za sebe", kaže Atefa dok
prvi put svoju priču i svoje misli
dijeli sa svijetom.
Niti Atefin suprug nije religiozan,
ali je zato kći oduvijek bila
"prava" vjernica i muslimanka.
Sjeća se trenutaka kada bi,
usred ljeta, hodala sva umotana
u hidžab, Atefa bi joj govorila
da ga skine i ne muči samu
sebe tako umotana pod ljetnim
iranskim suncem, no kći je nije
slušala. Drugom ju je prigodom
'Iran je velika i divna zemlja,
ali religiozni režim – to
nije ono što ljudi trebaju',
kaže Atefa
odluka da posti gotovo koštala
života.
"Moja kći je mala, sitna djevojka.
Krhka. Izgladnjivanje ju
je dovelo do toga da joj se tijelo
pretvorilo u tempiranu bombu",
ističe Atefa. Bilo je samo pitanje
vremena kad će joj organi
otkazati.
"Što je vlada više religiozna, to
su čvršći okovi kojima drže narod",
zaključuje.
Tako u školi djecu uče da su
svi oni koji nisu religiozni zapravo
loši ljudi. Atefa je gledala
kako takve ideje usađuju u misli
njezine djece. "Moja je kći mislila
da sam zla. Govorila mi je da
sam ja vrag", tvrdi.
Život bez maske
Atefin je engleski slab, ali trudi
se što više priča sama ispričati,
unatoč tomu što se muči.
Ipak, većinu razgovora prevodio
je prevoditelj Faryad Karimi,
s jednakom empatijom i boli
u glasu kao i Atefa. Duboko suosjeća
s njom. U ovu malenu
sobu stala je i socijalna radnica
Maria Asteriou koja, iako je gotovo
upola mlađa od Atefe, majčinski
brižno pazi na nju. A ova
hrabra Iranka, koja u svojih 160
centimetara i 60-ak kilograma
krije nevjerojatnu snagu, volju i
odlučnost – gleda nas duboko u
oči. Iako ne razumijemo ni slova
njezina materinskog jezika,
energija koja isijava iz pogleda
jasna je kao dan. Jezik emocija
ne poznaje govorne barijere.
"Zahvalna sam", kaže, "jer je
sada oko nas sloboda". Više se
ne brine što joj djecu u školi uče.
Ne brine se kako će im vlast ispirati
mozak jer "sada uče slobodu".
I to je čini sretnom.
Za Atefu je sreća biti slobodna
hodati svijetom bez maske, ali ne
one medicinske, već one koja ju
čini "društveno prihvatljivom".
"Ponašati se onako kako sam
želiš i vjeruješ, to je za mene sreća",
ističe.
* Članak je nastao u sklopu
Erasmus+ kombiniranog intenzivnog
programa "Nevidljivi
gradovi" (BIP Invisible Cities)
održanog od 2. do 6. svibnja u
Solunu. Prvotno je objavljen na
engleskom jeziku na portalu invisible-cities.eu.
BROJ 71 , svibanj 2022. Karijera
11
Živjeti od zemlje Studenti uplovili u svijet poljoprivrede, ali priznaju da bi teško bilo početi od nule
Dok su se mnogi iselili, dio mladih
uzeo 'motiku u ruke' i zarađuje
Predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika Jan Marinac objasnio je da ljudi u Hrvatskoj ne pridaju veliku važnost
poljoprivredi, a ona bi trebala biti glavni gospodarski pokretač svake zemlje
Tekst: Ivana Paušić
Ulaskom u Europsku
uniju broj mladih
poljoprivrednika u
Hrvatskoj povećao
se sa sedam na 12 posto, no i
dalje je to malo. Najveće teškoće
s kojima se početnik u
poljoprivredi može susresti
su nedostupnost zemljišta te
birokratski problemi koji nisu
neuobičajeni za Hrvatsku.
Stoga je teško s poljoprivredom
početi od nule, a s time se
slaže i Krešimir Šokić, student
četvrte godine biljnih znanosti
na Agronomskom fakultetu
u Zagrebu, koji je s 23 godine
već vlasnik OPG-a.
Početak je najteži
"Na svu sreću naslijedit ću
ovo što je moj tata počeo, ali
inače da počinjem od nule to
je jednostavno toliko teško
jer se svi trenutačno otimaju
za zemlju", rekao je Krešimir
te pojasnio da su skupe cijene
repromaterijala i strojeva i da
neće svaka banka dati kredit
za ovakav posao.
Krešimir se s ocem na površini
od oko 220 hektara
bavi proizvodnjom pšenice,
soje, kukuruza i pivarskog
ječma. Tradicija bavljenja poljoprivredom
u njegovoj obitelji
je duga, a da se i on želi
time baviti znao je još u osnovnoj
školi, stoga je za njega bilo
prirodno da upiše Poljoprivredno-prehrambenu
školu u
Požegi.
Trenutačno usklađuje fakultet
u Zagrebu i posao u Orubici,
malom slavonskom mjestu
uz Savu. To definitivno,
kaže Krešimir, nije jednostavno,
no profesori su razumni
i dopuštaju mu da izostaje s
predavanja.
Sporedna stvar u Hrvatskoj
Bavljenje poljoprivredom
nekad je bio sastavni dio života
ljudi u Slavoniji, no danas
Slavonija trpi velika iseljavanja
mladog stanovništva.
"Jednostavno ovo je veliki
rizik što se tiče novca, a upitan
je profit malih proizvođača
te zbog toga mislim da jednostavno
lakše je otići u inozemstvo
ili baviti se drugom djelat-
Jedva čekam vidjeti studente kako uzimaju Global s porte jer nas ponovno mogu osjetiti i na papiru. Nekad
je bio užitak vidjeti kako su se Globali razgrabili čim bi došli na neki faks, mislim da je vrijeme da vratimo
tu naviku. Uostalom, ima se što i pročitati! KATJA KNEŽEVIĆ, izvršna urednica i urednica Karijere
TELEVIZIJA STUDENT
TELEVIZIJA STUDENT
nošću nego poljoprivredom u
ovakvom stanju kakva je", rekao
je Krešimir.
Predsjednik Hrvatske udruge
mladih poljoprivrednika
Jan Marinac objasnio je da
ljudi u Hrvatskoj ne pridodaju
veliku važnost poljoprivredi,
a ona bi trebala biti glavni
gospodarski pokretač svake
zemlje. Njezina važnost, istaknuo
je, posebno je vidljiva u
situacijama poput trenutačne,
kada se u Ukrajini vodi
rat te velika većina hrane koja
se proizvodila i dolazila iz nje
Krešimir je pojasnio da su se u posljednjih pet
godina povisile cijene otkupa žitarica, uljarica i
ostalih usjeva, a i cijene gnojiva, hrane za stoku
i zaštitnih sredstava. Prema toj računici, ratari,
u koju skupinu se ubraja i on, ove godine zaradit
će više zbog cijene otkupa. No s druge strane,
stočari će zaraditi manje jer su cijene mlijeka
ostale iste unatoč većim troškovima proizvodnje.
Istaknuo je da dobit u njegovu poslu uveliko ovisi
i o vremenskim uvjetima na koje se ne može
utjecati.
Ljudi u
Hrvatskoj ne
pridaju dovoljnu
važnost
poljoprivredi
Nivesina želja je
slijediti obiteljsku
tradiciju i baviti se
vinogradarstvom i
vinarstvom
Isplativost ovisi o ulaganjima, ali i o vremenskim uvjetima
"Usprkos svim rizicima, svaki dan nešto novo
naučimo, nešto novo iskoristimo, korak po korak i
isplati se biti u poljoprivredi", zaključio je Krešimir.
Na pitanje jesu li vinogradarstvo i vinarstvo isplativi,
Nives je objasnila da jesu ako su u pitanju
velike površine i dobro tržište.
"Potreban je veliki kapital da bi se posadile velike
površine i mnogo ulaganja u opremu i mehanizaciju",
rekla je Nives i dodala da također treba
čekati da vinograd dođe u punu rodnost te da se
dobije očekivani prinos.
Krešimir se
s ocem na površini
od oko
220 hektara
bavi proizvodnjom
pšenice, soje,
kukuruza i
pivarskog
ječma
TELEVIZIJA STUDENT
više nije dostupna.
"Dolazimo do toga da je Hrvatska
dostatna nekih dva, tri
mjeseca sa svojom hranom.
Znači trebali bismo povećati
količinu hrane koju proizvodimo
i osigurati kvalitetnu
hranu. I zato treba staviti naglasak
na poljoprivrednu proizvodnju
i važnost proizvodnje
hrane, odnosno na samu
poljoprivredu", pojasnio je
Marinac.
Iako poljoprivreda u Hrvatskoj
pamti i bolje dane,
obiteljskim poslom bavi se
i studentica hortikulture na
Agronomskom fakultetu Nives
Kovačević. Primarna djelatnost
OPG-a njezine obitelji
je vinarstvo i vinogradarstvo,
a uz to imaju i borove i lješnjake,
od kojih ove godine, rekla
je Nives, očekuju zadovoljavajuć
prinos. Oduvijek je bila
u svijetu vinogradarstva i vinarstva,
a da će se time baviti
i u budućnosti, bila je sigurna
kad je upravo njihovo vino
osvojilo zlato na natjecanju u
Mađarskoj.
Interes mladih raste
"Na jesen ću upisivati diplomski
studij. Dvoumim se
između dva smjera, no oba su
vezana uz vinogradarstvo i vinarstvo",
istaknula je Nives.
Dodala je da se ne boji za svoju
budućnost jer smatra da je
potrebno izboriti se za svoje
ambicije i planove. Aleksandra
Gečević iz Ureda za upravljanje
kvalitetom Agronomskog
fakulteta u Zagrebu rekla je da
se interes za upis na njihov fakultet
u posljednjih nekoliko
godina povećao.
"Mladi sve više postaju svjesni
kako su proizvodnja hrane,
zaštita i održivo korištenje prirodnih
resursa kao i uređenje
krajobraza i okoliša zanimanje
budućnosti", istaknula je Gečević
i dodala da njihovi studenti
obavljaju stručnu praksu
u različitim tvrtkama te u
laboratorijima i pokušalištima
fakulteta, a kroz njihov projekt
"Unapređenje stručne prakse
na preddiplomskim i diplomskim
studijima Agronomskog
fakulteta" žele povećati zapošljivost
i olakšati studentima
uključivanje na tržište rada.
12 Kultura
BROJ 71 , svibanj 2022.
Televizija na ekranu, radio u valovima, a tisak na papiru. Tako stvari jednostavno moraju ići. Nisu bezveze #globalnovine.
Sad, uz tiskano izdanje Globala, napokon smo svoj na svome! PETRA OREŠKOVIĆ, zamjenica glavnog urednika i urednica Kulture
Etno queer Erotske folklorne pjesme, lascivne riče i odmak od normi u hrvatskoj tradiciji
'Mit je da je hrvatsko društvo
u prošlosti bilo isključivo
konzervativno'
Tekst: Lucija Mijan
Jumbo plakat ponešto
provokativna sadržaja
osvanuo je u Savskoj
ulici početkom veljače
i zaintrigirao prolaznike. Na
fotografiji oskudno odjeven
muškarac, na njemu dva odjevna
predmeta - oba naizgled iz
hrvatske tradicionalne nošnje.
"Ideja je bila privući prolaznika
vizualom koji 'mami' suptilnom
(homo)erotikom, ali i komunicira
elemente tradicijskih
nošnji", objasnio je Sanjin Kaštelan,
fotograf i autor plakata.
Prešućeno i previđeno
Taj spoj homoerotike i tradicije
može se nazvati etno queer.
Queer, što na engleskom znači
čudan, nastran, do '80-ih je bio
pogrdan naziv za homoseksualne
osobe. Danas se pak koristi
kao naziv za cjelokupnu homoseksualnu,
biseksualnu, transrodnu
i interseksualnu zajednicu
osoba koje žive život izvan
heteropatrijarhalnih normi.
Queer, se također odnosi na
aktivizam i podrazumijeva nepristajanje
na slijeđenje društvenih
normi, queer preispituje
i odbija norme patrijarhalne
tradicije.
Znanstvena savjetnica Instituta
za etnografiju i folkloristiku,
dr. sc. Tea Škokić, kaže da
je queer neizostavni dio svake
baštine, tradicije i folklora ako
ga tumačimo u širem smislu
odnosno "kao odmak od norme
ili društveno uvriježenih identiteta
ponašanja i uloga".
Iako se često prešućuje ili
previđa, queer je dio hrvatske
baštine, što potvrđuje i savjetnica
Škokić koja navodi nekoliko
primjera njegove prisutnost.
To su erotski segmenti
folklora s pjesmama i pričama
s lascivnim sadržajem, običaji i
obredi s jakim seksualnim nabojem,
pjesme i priče s elementima
homoseksualnog ponašanja,
bogate metaforike spolnih
organa s nazivima životinja,
obredne nagosti povezane s
obredima plodnosti…
Kao dio kvirovske tradicije
spominje i žene koje su se natjecale
u seoskim sportovima.
Riječ je najčešće bila o ženama
'Svaka je baština narodska, svaka je puna života, jer je nastala iz
iskustava, iz stvarnosti, iz ljudi, i naravno da je onda svaka baština
prepuna queera', kaže Zvonimir Dobrović
Queer, što na engleskom znači čudan, nastran, do '80-ih je bio pogrdan naziv za homoseksualne osobe
koje su sudjelovale u javnom
životu zajednice ulazeći tako u
prostor "muških" poslova i aktivnosti,
ali "i onima koje ostaju
vezane isključivo za privatni
život poput gatara, vještica, babica
i ljekaruša"
S druge strane Škokić napominje
da "ne smijemo misliti
da su svi odmaci od norme
u hrvatskoj narodnoj tradiciji
emancipacijski ili podrivački,
odnosno da preispituju poredak
i destabiliziraju ga".
Kao primjer toga navodi "balkanski
fenomen transrodnosti"
odnosno virdžine. Žene koje su
prisilno morale preuzetni muški
rodni identitet te se zavjetovati
na celibat jer nisu imale
živućeg muškog nasljednika u
obitelji.
Škokić ističe i kako je homoseksualnost
u pričama
i pjesmama nerijetko oblik
opovrgavanja i ismijavanja etničkoga,
klasnoga ili religijskoga,
odnosno svega što je smatra
drugim.
Osim toga, objašnjava savjetnica,
"trebamo se paziti pojednostavljujuće
teze da je hrvatsko
društvo u prošlosti bilo ili
isključivo konzervativno ili pak
Q2O plakat Sanjina Kaštelana
Plakat s početka teksta je dio projekta Queer Zagreb udruge
Domino, koji se u sklopu svoje 20 obljetnice, među ostalim, bavi i
tematikom etno queera.
Fotograf Sanjin Kaštelan fokus svojih djela stavlja na emocije, igrivost,
ali nerijetko i erotičnost, za koju kaže da je nikad ne banalizira.
"Nisam sklon skandaliziranju, ali me raduje prenijeti napetost i neki
narativ senzualnog", kaže i dodaje kako smatra da u svemu što
portretira može pronaći suptilno, ono što izaziva emociju.
U istraživanju same queera u Hrvatskoj kulturnoj baštini pomogli su
mu i etnografi, muzeolozi i čuvari kulturne baštine, od kojih kaže da
je "prekrasno slušati o stvarima poput otkud lička nazuvka, izvezeni
kaputi, kako se i zašto svadbena suknja sastojala od krzna s jedne i
dekorativnih slojeva s druge strane".
Jumbo plakat ponešto provokativna sadržaja osvanuo je u Savskoj ulici
početkom veljače i zaintrigirao prolaznike. Na fotografiji oskudno odjeven
muškarac, na njemu samo dva odjevna predmeta - oba naizgled iz hrvatske
tradicionalne nošnje
SANJIN KAŠTELAN
raskalašeno, kao i da je erotski
folklor nešto specifično,
odnosno zasebni dio narodne
kulture".
Queer kao pojam
modernosti
"Svaka je baština narodska,
svaka je puna života jer je nastala
iz iskustava, iz stvarnosti,
iz ljudi, i naravno da je onda
svaka baština prepuna queera",
kaže Zvonimir Dobrović,
osnivač i voditelj udruge Queer
Zagreb.
Znanstvena savjetnica Škokić
objašnjava i da se postavlja pitanje
imamo li mi dobar interpretativni
aparat da opišemo
postojanje queera koji vidimo
u narodnim umjetnostima. Odnosno
"imamo li znanje i slobodu
da se politički poigravamo s
povijesnim odmacima od norme
te da ih stalno iznova reinterpretiramo
i koristimo za političke
ciljeve".
To da danas znamo za pojedine
fenomene i običaje koje
možemo smatrati kvirovskima
omogućuje nam, kaže Škokić,
"da oblikujemo argumentaciju
da 'nismo pali s Marsa' kad tražimo
određena politička prava
ili njegujemo nenormativni
životni stil". Dodaje i da je na
nama da u toj prošlosti prepoznamo
odmake od norme, otkrijemo
njihov politički potencijal
i stvaramo novu tradiciju u
značenju običnoga, svakodnevnoga
i prihvatljivoga.
Da queer nije pojam modernosti,
smatra i autor veleplakata
koji je prije nekoliko mjeseci
osvanuo u Savskoj.
"Queer, pa i etno queer je ekstenzija
priče o normalnome,
koje nije ni novo normalno,
nego napose normalno, koje
je samo antiteza patrijarhalnih
normativa i sljepoće na spektar
normalnoga", objašnjava Sanjin
Kaštelan.
Svakako sami queer već je
danas manje kontroverzna
tema, priča Škokić.
"S druge strane, prostor slobode
koji je nastao prajdovskim
ili kvirovskim djelovanjem
nije osvojen jednom za
svagda nego ga treba neprestano
čuvati, braniti i artikulirati",
ističe znanstvena savjetnica.
BROJ 71 , svibanj 2022.
Sport 13
Jedva sam dočekala tiskano izdanje Globala jer sada napokon mogu rješavati kvizove i sudoku
olovkom, a i baka je sretna što napokon može izrezati moje članke i spremiti ih u svoju arhivu.
Online je super, ali vara se tko misli da je tisku odzvonilo. MILA ŠUŠNJAR, urednica Sporta
Muzej sportskih ZGoda Otvoren je jedinstveni muzej posvećen zagrebačkom sportu
Od starih skija i gondola do
interaktivnih eksponata
Tekst: Mihael Farkaš i
Domagoj Koprivnjak
Foto: Domagoj Koprivnjak
Grad Zagreb imao je u
povijesti mnoge vrhunske
sportaše i
sportašice - od oca
hrvatskog sporta Franje Bučara,
pionira motosporta Ferdinanda
Budickog, europskih naslova Cibone
i Dinama do brojnih olimpijaca.
Hrvatska prijestolnica
može se pohvaliti mnogim sportskim
uspjesima, a odnedavno postoji
mjesto koje je ujedinilo sve
te događaje i eksponate – Muzej
sportskih ZGoda.
Ovaj novootvoreni sportski
muzej jedino je mjesto koje okuplja
zagrebačke sportske velikane
u povijesti. Osnovali su ga
hrvatska rekorderka u skoku s
motkom Martina Fileš, pravnica
Roberta Grobenski te srebrni
olimpijac u gimnastici Tin Srbić,
s ciljem, da prije svega djeci, ali i
svim ostalim uzrastima omoguće
upoznavanje sporta uz zanimljiv
muzejski postav, edukativne aktivnosti
i interaktivne radionice.
Simulatori za posjetitelje
U ovom se muzeju mogu pronaći
mnogi sportovi, od najpopularnijih
nogometa, rukometa i
košarke, preko borilačkih i vodenih
sportova do zimskih sportova
kao što su skijanje i hokej na
ledu.
Uz svaki sport mogu se pronaći
i njegovi rekviziti pa se tako
mogu vidjeti razne hokejaške i
bejzbolske palice, stare skije od
drveta, lopte s otiscima dlanova
poznatih sportaša, grafički prikazi
golova, primjerci i usporedba
veličina sportskih terena. Tu
su i sprave i simulatori, što znači
da se posjetitelji mogu oprobati
u skijanju, veslanju te mogu zaigrati
hokej na ledu.
Martina Fileš navodi da je je-
Dođi i zaigraj!
Posebna pozornost u
muzeju dana je bivšem velikanu
zagrebačkog hokeja
na ledu, Hokejaškom klubu
Medveščak. Posjetitelji se
mogu okušati u hokeju uz
prave palice i pakove te
njima mogu pokušati postići
pogodak. Palice nisu
lagane kako se čine, a za
postići pogodak uistinu treba
mnogo vježbe i udaraca
prema golu, a uz klizanje
je sigurno još teže.
'Muzej je ponajprije namijenjen djeci, želimo ih motivirati da se bave
sportom i da vide kako je teško postići neki uspjeh', govori Tin Srbić
Pregršt zanimljivosti
Muzej je prepun sportskih rekvizita, opreme i dodatne opreme koji su
potrebni za sportove izložene u prostoru. No jeste li znali da je odbojkaška
mreža niža kod ženske odbojke, i to za otprilike 20 centimetara,
a da su prepone preko kojih atletičari preskaču visoke 106,7 centimetara.
Još je jedna zanimljivost da je naša bivša skakačica u vis Blanka
Vlašić na Hanežekovićevu memorijalu srušila rekord od 208 preskočenih
centimetara što je osam centimetara više od rukometnog gola.
dan od razloga pokretanja ovoga
muzeja bio nedostatak općenitog
sportskog sadržaja u Zagrebu.
"Preko ljeta me jedna prijateljica
pitala znam li kamo da pošalje
klince na trening ili negdje
gdje mogu vidjeti i isprobati sve
sportove jer bi nešto trenirali, a
nemaju pojma što, da vide iz prve
ruke sve pa da znaju što točno
žele, a ja sam morala odgovoriti
negativno", govori Fileš.
Kao jedan od glavnih ciljeva
olimpijac Tin Srbić navodi upravo
podizanje svijesti i interesa za
sport kod djece, a svi oni, uz to,
Muzej su
osnovali
Martina Fileš,
Roberta
Grobenski i
Tin Srbić, a
njihov glavni
cilj je upoznati
djecu
sa sportom
žele i stvoriti pozitivnu obiteljsku
atmosferu. "Želimo motivirati ih
da se bave sportom, pokazati im
koliko je teško doći do uspjeha i
probuditi u njima znatiželju da bi
si postavili neke veće ciljeve", govori
Srbić.
Sprave je moguće isprobati
Treća suosnivačica Roberta
Grobenski ističe da muzej kroz
svoj rad želi upozoriti na važnost
sporta, njegovu raznolikost
i arhitekturu vezanu uz sportske
objekte Grada Zagreba.
"Ovo je prvi sportski muzej u
Prvi zagrebački
vozač
Malo ljudi zna da je Ferdinand
Budicki pionir hrvatskog
automobilističkog, motociklističkog
i biciklističkog sporta.
Budicki je prvi registrirani
vozač u gradu Zagrebu, a prvi
automobil kojim je Budicki
došao u Zagreb 1901. godine
bio je marke Opel, a prvi motocikl
doveo je 1906. Od auta
je ostala samo hauba koja
je dobila posebno mjesto na
muzejskom zidu.
Hrvatskoj, koji nudi posjetiteljima
interaktivan sadržaj, u kojem
oni mogu isprobati gotovo
sve sprave, simulatore i eksponate",
govori Grobenski i dodaje
da izložbeni postav i mogućnost
stalne interakcije s posjetiteljima
potiče kritičko razmišljanje, taktilne
i vizualne spoznaje, logičko
zaključivanje te usavršavanje vještina
i sposobnosti posjetitelja.
"U postavu smo pokazali najbolje
od zagrebačkog sporta:
njegovu povijest, natjecanja,
uspjehe sportaša i još svakakve
zanimljivosti", zaključuje pravnica
i poručuje da je muzej idealno
mjesto za one koji žele isprobati
neki od sportova ili jednostavno
razgledati eksponate poput starih
skija, stare zagrebačke gondola,
dresova Dinama, rukometaša
Zagreba, rukometašica Lokomotive,
braće Sinković ili vizualizirati
veličine sportskih golova.
SEDMICA
Anton Smrekar
1.
Dinamo Zagreb nastavio
je dominaciju u hrvatskom
nogometnom prvenstvu
novom titulom. U kojoj
sezoni se posljednji put dogodilo
da nisu podigli ligaški trofej?
a) 2014./2015.
b) 2015./2016.
c) 2016./2017.
2. nedavnog Challenger
Koji je naš talentirani
tenisač stigao do finala
turnira u Zagrebu?
a) Mili Poljičak
b) Dino Prižmić
c) Duje Ajduković
Prema Forbesovoj listi
najplaćenijih sporta-
3. ša na svijetu, u top 10
nalazi se jedan sportaš koji ne
igra nogomet, košarku ili tenis,
a to je?
a) Tom Brady
b) Max Verstappen
c) Canelo Alvarez
Dallas Mavericksi na
krilima Luke Donči-
4. ća došli su do finala
konferencije NBA lige. Koliko je
puta ova franšiza osvojila pobjednički
prsten?
a) Nijednom
b) Jednom
c) Dvaput
5.
Engleski klubovi poznati
su po svojim
nadimcima. Ako West
Ham nazivamo "Čekićarima",
a Wolvese "Vukovima", koji je
nadimak Evertona?
a) Karamele
b) Slatkiši
c) Vafli
6.
Kako se zovu gradski
rivali Los Angeles
Angelsa u američkoj
bejzbol ligi?
a) Giantsi
b) Dodgersi
c) Redsi
7.
Finalist Eurosonga
Jérémie Makiese ujedno
je i profesionalni nogometaš.
U državi iz koje dolazi ujedno
igra u drugoj ligi, a radi se o?
a) Francuskoj
b) Portugalu
c) Belgiji
ODGOVORI:
1c, 2a, 3a, 4b, 5a, 6b, 7c
14 Tehnologija
Volim tisak zbog osjećaja posebnosti, baš tvoja priča među mnogim drugima izabrana je da se nađe na stranicama novina. A volim vidjeti i
svoje ime kod članka. :) Nema ljepšeg osjećaja nego sjesti i uz kavu prolistati novine, kao i uz dobru knjigu. Sjediš na jednom mjestu, a vo putuješ kroz razne rubrike, upoznaješ nova mjesta i ljude, razmišljaš o temama... PATRICIJA TURKALJ, urednica
zapra-
Tehnologije
BROJ 71 , svibanj 2022.
Istraživački laboratorij 'LARICS' Global je posjetio laboratorij koji ispituje i razvija robotske sustave
FER-ovi vizionari motiviraju
studente i mijenjaju svijet
Tim okuplja 24 ljudi - četiri profesora, četiri postdoktoranada i 16 doktoranada - a sve ih vodi profesor Zdenko Kovačić
Tekst: Patricija Turkalj
U
Laboratoriju za robotiku
i inteligentne sustave
upravljanja (LA-
RICS), koji djeluje na
Fakultetu elektrotehnike i računarstva,
radno je od ranog jutra.
Iako je laboratorij raspoređen
na nekoliko lokacija na fakultetu,
a jedan dio je i na Borongaju,
već u prizemlju, gdje je smješteno
nekoliko ureda i istraživački
prostor, može se vidjeti da vlada
prava radna atmosfera. Doktorandi
Ana i Marko tako vode
sastanak sa studentima s kojima
su se prijavili za međunarodno
studentsko natjecanje, dok u
podrumu doktorand Bruno radi
s robotskom rukom Kuka.
Istraživanje i industrija
"Posljednjih nekoliko mjeseci
intenzivno se bavimo delikatnim
dubokim mikrobušenjem,
u pitanju su kalupi za proizvodnju
stakla. Proces bušenja je dosta
kompliciran, radi se sa sitnim
rupama, u tvornici koja ima
oko 700 ljudi, svega jedan posto
njih je osposobljen bušiti te
rupe", objašnjava Bruno i dodaje
da rade na pronalasku industrijskog
odnosno robotiziranog
rješenja. Taj projekt samo je jedan
od mnogih koji se trenutačno
provode u LARICS-u.
Istraživački laboratorij - LA-
RICS osnovan je 1996. godine u
sklopu Zavoda za automatiku i
računalno inženjerstvo, LARICS
je ujedno i prvi službeni istraživački
laboratorij na FER-u koji
je taj status dobio 2011. Istraživanja
u laboratoriju usmjerena
su na upravljanje, robotiku
i umjetnu inteligenciju kod letećih,
hodajućih i voznih robota
u industriji, medicini i drugim
područjima.
Poseban naglasak u istraživanjima
stavlja se pak na autonomne
i kolaborativne robotske
sustave. Uz to, u LARICS-u surađuju
s industrijskim partnerima
iz Hrvatske i ostatka svijeta,
kao što sudjeluju i na međunarodnim
istraživačkim projektima.
Tim trenutačno okuplja 24
ljudi - četiri profesora, četiri postdoktoranada
i 16 doktoranada
- a sve ih vodi profesor Zdenko
Kovačić.
"Imali smo najprije jednu prostoriju
u koju stane šest do se-
LARICS na Sajmu robotike u Ljubljani 2020.
dam ljudi, onda smo počeli raditi
i fakultet je tražio gdje bismo
mogli biti, sad imamo nekoliko
ureda i prostor za eksperimente,
mnogo radimo na Borongaju",
navodi profesor Kovačić.
Na Borongaju je inače smješten
njihov letački dio gdje je šator i
otvoren prostor za letačke aktivnosti,
kao i plastenik gdje provode
zadatke s robotima. Posljednji
prostor koji su "osvojili"
je na 10. katu FER-a, a ondje su
Dean, Marijana i Filip.
"Bavim se magnetskom detekcijom,
to je projekt ASAP, tu
postavljamo, na primjer, data
loggere na mostove, što trebamo
za inspekciju, oni snimaju
titranje i slično, poslije se ti podaci
analiziraju da vidimo treba
li neka inspekcija prije nego
što se sruši most kao u Italiji",
opisuje Dean. Svatko za računalom
radi na svom zadatku, Marijana
se tako bavi projektom
Watchplant gdje je ideja razviti
biohibridni sustav senzora
koji se postavlja na biljke i koji
promatra promjene u urbanim
okolinama.
LARICS je dobitnik nagrade
za najbolji tim na Europskoj
robotskoj ligi, a mnogi studenti
osvojili su Rektorovu
nagradu
PATRICIJA TURKALJ/GLOBAL
LARICS na Danu otvorenih vrata FER-a
Studenti na 10. katu
"Zato i imamo toliko biljaka u
uredu", komentira. No osim biljaka,
u uredu su smješteni i razni
uređaji, dron, 3D printer, a
posebno se ističe robotska ruka
Franka koja je trenutačno "zaposlena"
na projektu ASAP.
Robotička alka
Za svoj rad, LARICS je već nekoliko
puta primio i razna priznanja,
laboratorijski članovi tako
su osvojili nagradu
za najbolji tim Europska
robotska liga - Emergence
Service Robots za sezonu
2018./2019. Osim međunarodnih
priznanja, profesor Kovačić
navodi da studente tijekom studija
motiviraju da rade za Rektorovu
nagradu. Od 2002. do
danas, gotovo da nema godine
kada neki član laboratorija
nije osvojio Rektorovu nagradu,
ZDENKO KOVAČIĆ
S povećanjem
rada, proširili su
na nekoliko prostorija
na FER-u i na
Borongaju
niz priznanja može se vidjeti na
zidu prostorije na 11. katu.
"Očita je veza između znanosti
i onih koji odluče raditi za
Rektorovu nagradu", ističe Kovačić.
Uz priznanja, u prostoriji
se posebno ističe pano s fotografijama,
razglednicama i
novinskim člancima. Uspomene
su to s putovanja na brojne konferencije
i sajmove poput onih
u Singapuru, Sjedinjenim Američkim
Državama, Danskoj i Italiji,
kao i sjećanja na zajednička
druženja.
"Bila je ekipa, isto je osvojila
Rektorovu nagradu, radili su
robota hodača koji je trčao robotičku
alku jer je to bila ideja
2015. na 300. godišnjicu Sinjske
alke da se trči i robotička
alka. To smo i uspjeli organizirati",
prisjeća se Kovačić.
Iako se u LARICS-u trude
motivirati studente kroz
nagrade i natjecanja,
profesor Kovačić
smatra da izostaje
bolja državna
potpora za mlade
istraživače.
"Idemo u borbu
za projekte, idemo na
međunarodne natječaje,
tamo dobivamo veću vrijednost
rada", kaže Kovačić. Motiviraju
mlade u laboratoriju da čim prije
počnu raditi projekte jer tako
studenti postaju prepoznatljivi.
Oni koji su dobri traže prigodu,
a u LARICS-u se, uz svoj istraživački
rad, trude stvoriti im je,
zaključuje Kovačić.
ZDENKO KOVAČIĆ
BROJ 71 , svibanj 2022. Lifestyle
15
Jedva sam dočekala da se Global počne tiskati jer u dvije godine, koliko pišem, niti jedan svoj tekst
nemam u fizičkom obliku. Global su novine i jedva čekam polizati prst i okrenuti stranicu umjesto da
klizim po ekranu! NIKOLINA OREŠKOVIĆ, urednica Lifestylea
Astrologija Horoskop je većini zabavno štivo koje ne treba shvaćati doslovno
'Mogu pogoditi znak osobe nakon
nekoliko minuta razgovora'
Tekst: Majda Ilić
Astrologija. Pseudoznanost
koja se
bavi proricanjem
sudbine i predviđanjem
budućnosti, proširila se
u medije i postala popularni
oblik samoanalize. Iako u novinama
zauzima prostor na
zadnjim stranicama, rijetko
tko nije upućen u svoj horoskopski
znak, podznak pa čak
i u kompatibilnost pojedinih
znakova. Tako je horoskop postao
popularna i široka tema
prema kojoj dio ljudi gaji veliku
strast, a drugi dio tu temu
izbjegava jer za njih ona nije
ništa relevantno.
Zabavno je čitati
Astrologinja Anđelka Subašić
tvrdi da je astrologija prije
svega ozbiljna znanstvena
disciplina koja je sve više raširena
na zabavni dio horoskopa
po znakovima zodijaka, a
horoskop koji se pojavljuje u
medijima isključivo je zabavna
rubrika namijenjena širokoj
publici.
"To je počeo britanski astrolog
Alan Leo 1903. godine
kada je predložio da se položaj
Sunca na ekliptici imenuje
prema nazivu tog dijela ekliptike:
ovan, bik, blizanci… Da bi
dobio prostora u novinama za
ozbiljne astrološke članke napravio
je horoskop za 12 znakova.
A kako generaliziranje
uvijek dopre do mnogo ljudi
koji se u tome pronalaze, tako
je i taj zabavni, odnosno opći
dio astrologije - horoskop,
jako brzo postao popularan i
ostao do danas", objašnjava
astrologinja.
Studentica novinarstva Una
Gregurina ne vjeruje u horoskope
koji se svakodnevno
objavljuju u tabloidima i na
internetskim stranicama, ali
smatra da joj horoskop i astrologija
pomažu u otkrivanju karaktera
osobe.
"Ono u što svakako vjerujem
jesu neke karakterne osobine
u određenim znakovima, što
se vrlo često ispostavlja istinitim
jer nekad mogu pogoditi
znak osobe nakon samo nekoliko
minuta razgovora", ističe
Una koja se o astrologiji informira
isključivo putem knjiga
i provjerenih internetskih
stranica.
Astrologija je vrlo složena i za temelje su potrebne godine proučavanja da bi se jednostavno
mogla primijeniti u teoriji i praksi, objašnjava astrologinja Anđelka Subašić
Međusobno dobro ili loše slaganje pojedinih znakova pripada području astrološke teorije iz domene psihološke astrologije
2022. (ni)je godina retrogradnog Merkura
Astrologinja Subašić smatra
da su ljudi svjesni toga da u
horoskop ne treba vjerovati,
ali da je to štivo koje im je zabavno
čitati i tako je postao
dio dnevne rutine
Astrologinja: U horoskop ne treba
vjerovati
roskop, Mirna ne shvaća ništa
doslovno, ali voli vidjeti što
je to "zapisano u zvijezdama".
Međutim, napominje da se pokušava
što manje opterećivati
time.
Zemlja, voda, zrak i vatra
"Opći horoskopi nisu pretjerano
inspirativni i nitko ih
niti ne doživljava jako ozbiljno,
pogotovo ne mladi. Ali
mladi koji su dovoljno radoznali
i otvoreni za nova znanja
mogu učiti o astrologiji i pro-
Anđelka Subašić objašnjava da na internetu postoji
niz astroloških članaka koji nisu studiozni te su
nerazumljivo i nelogično objašnjeni. Napominje da
upravo zbog toga treba čitati relevantne autore s
područja astrologije. Teoriju koja se proteže unutar
internetskih članaka, da je 2022. godina retrogradnog
Merkura smatra nelogičnom. Naime, Merkur je
u retrogradnom kretanju u tri ciklusa, oko tri tjedna
svake godine, a retrogradno kretanje planeta
predstavlja sliku usporenog kretanja tog planeta.
To se može usporediti i pojednostaviti s primjerom
trkača na atletskim stazama. Trkači predstavljaju
planete u zavoju i tada se onaj trkač koji je u
krajnjoj vanjskoj traci u ljudskom oku izgleda kao
najsporiji, objašnjava Subašić.
Utjecaj planeta koji je u takvom retrogradnom
kretanju u tom razdoblju ima svoj utjecaj na psihu
ljudi i na umjetnu inteligenciju pa dolazi do nekih
'simptoma' kao na primjer grešaka u pisanju i
govoru, kašnjenja, lošije koncentracije, nervoze,
čekanja i slično. Astrologinja zaključuje da te
pogreške nisu presudne i da nemaju dugoročne
posljedice, osim što one kasnije iskrsnu da bi ih
čovjek mogao ispraviti.
Studentica Mirna govori
da na nju proučavanje
horoskopa i astrologije ima
vrlo pozitivan učinak jer je
čitanjem horoskopa uspjela
spoznati samu sebe i fokusirati
se na svoje prioritete
Koliko u horoskop vjeruju poznati?
Ana Šimić
(atletičarka)
Znam da sam bik, ali ne
vjerujem u horoskop i ne
čitam ga.
Marina Orsag
(komičarka)
Ne vjerujem u horoskop
i trudim se ne čitati ga
jer ako uđeš preduboko
u to lako je stvarati
predrasude o ljudima. U
horoskopu sam jarac s
ovnom u podznaku.
Kristian Novak
(književnik)
Ne vjerujem u horoskop,
ali ga ponekad pročitam
čisto iz zezancije s prijateljima.
Znam da sam po
horoskopu bik i neke se
karakteristike tog znaka
zaista i odnose na mene:
tvrdoglav sam i volim
mnogo jesti.
Subašić smatra da su ljudi
svjesni toga da u horoskop ne
treba slijepo vjerovati, ali da je
to štivo koje im je zabavno čitati
i tako je postao dio dnevne
rutine. Studentica elektrotehnike
i računarstva, Mirna Knez
vrlo često čita i prati horoskop
putem aplikacija kao što su
Horos i Co star. Napominje
da horoskop ne prati uvijek
istim intenzitetom - nekad ga
čita svaki dan, a dođe vrijeme i
kada ga danima ne otvori.
Što se tiče vjerovanja u honaći
dublje znanje ispod površine
koja bljeska i zavodi naše
oči. Svi nama poznati svjetski
mudraci u povijesti i u suvremeno
doba proučavali su i primjenjivali
astrologiju", smatra
Subašić i dodaje da je astrologija
vrlo složena i za osnovne
temelje potrebne su godine
izučavanja da bi se jednostavno
mogla primijeniti u teoriji i
praksi.
Astrologinja objašnjava i da
međusobno dobro ili loše slaganje
pojedinih znakova pripada
području astrološke teorije
iz domene psihološke
astrologije, a ona se tumači
podjelom znakova prema elementima
- zemlja, voda, zrak i
vatra.
"Prema toj logici su uvriježena
mišljenja da se slažu znakovi
horoskopa koji su istog
elementa. Znači da se teorija
slaganja znakova i ljudi koji
pripadaju tom znaku ne može
primijeniti u ozbiljnoj analizi",
napominje.
Studentica Mirna ističe da
na nju proučavanje horoskopa
i astrologije ima vrlo pozitivan
učinak jer je čitanjem horoskopa
uspjela spoznati samu
sebe i fokusirati se na svoje
prioritete. I Una smatra da joj
je proučavanje astrologije donijelo
dobro jer joj je razumijevanje
astroloških pojmova
pomoglo u čitanju ljudi i proučavanju
njihovih karaktera.
16 Zadnja
BROJ 71, svibanj 2022.
korektor
1
2
3
4
5
6
7
8
JEDNOM - JEDANPUT
Riječi koje danas suprotstavljamo vrlo se često doživljavaju kao sinonimi, no
dovoljno je malo promisliti o jezičnim situacijama u kojima najčešće nailazimo na
pojedinu riječ. Naime, većina nas je odrastala uz priče i bajke koje su vrlo često
počinjale upravo sintagmom jednom davno. Kako ćemo se lako prisjetiti da je
riječ o pričama koje su se većinom događale u nekom neodređenom razdoblju u
prošlosti, shvaćamo da se jednom može zamijeniti riječju nekad, te da se neka
priča može događati i jednom u budućnosti, ali se u tim slučajevima ne može
upotrijebiti riječ jednaput. Nju ćemo upotrijebiti kada želimo istaknuti da se nešto
događa jednokratno, samo u jednoj prigodi, npr., da se neki lijek uzima samo jednanput
na dan ili da ćemo nešto reći samo jedanput. (Snježana Babić Višnjić)
šok i vjeverica
Crkva Sagrada Familia, Svete Obitelji, u Barceloni
gradi se dulje od piramida. Cilj je završiti
gradnju do 2026. godine, na 100. godišnjicu
Gaudijeve smrti, 144 godine od početka gradnje.
Danska ima 7000 imena za novorođene koje je
odobrila vlada te pet zabranjenih. Ako roditelji
požele djetetu dati jedinstveno ime, za to moraju
zatražiti dopuštenje vlade.
Iako je "Životinjska farma" Georgea Orwella imala
svinju po imenu Napoleon, u Francuskoj je
protuzakonito nazvati svoju svinju tim imenom.
U Švicarskoj je protuzakonito imati samo jednog
"društvenog ljubimca". Što se tiče mačaka,
moguće je imati samo jednu, ali potrebno je
osigurati prozor s kojega može vidjeti drugu
mačku ili joj dati malo vremena na otvorenom.
Zbog nedostatka plitkih ribnjaka te zbog temperatura
neprikladnih za uzgoj komaraca, Island
nema komarce.
Nils Olav III. pingvin je koji je u Norveškoj
proglašen kraljem. Živi u zoološkom vrtu u
Edinburghu, a ta tradicija počela je 1972. godine.
Nakon pobjede nad Mađarskom za vrijeme
revolucije 1848. godine, Austrijanci su slavili
zveckanjem piva tijekom zdravice. Od tada
Mađari ne zveckaju čašama dok nazdravljaju jer
ih to podsjeća na gubitak.
U grad Caldari u sjevernoj Italiji lokalni vinograd
postavio je fontanu iz koje 24 sata teče crno
vino umjesto vode. Vino je namijenjeno slavlju
nakon hodočašćenja od 196 milja.
1
Koliko je potrebno
staklu da se
razgradi?
a) 200 godina
b) 20 godina
c) ne razgrađuje
se
d) 2000 godina
2
Zemlja je koji
planet po redu
po udaljenosti od
Sunca?
a) drugi
b) treći
c) peti
d) sedmi
sudoku
pet za pet
3
Čak 71 posto
Zemljine površine
prekriveno je
čime?
a) vodom
b) nizinama
c) pijeskom
d) šumom
ODGOVORI:
1. c), 2. b), 3. a), 4. b), 5. a)
4
Iako se u Zemljinoj
atmosferi nalazi
zrak, najveći
udio zraka odnosi
se na koji od navedenih
plinova?
a) vodik
b) dušik
c) kisik
d) ugljik
LAGANI SREDNJI TEŠKI
KIF-ovci ne nose ništa osim trenirki
Živjeti sportskim životom nije lako, ali odijevati se sportski
još je teže. To najbolje znaju studenti zagrebačkog Kineziološkog
fakulteta, među kojima je i Domagoj Škojo. Njegov
fakultet poseban je po tome što svaki dan možeš doći u trenirci,
no ako odlučiš eksperimentirati i doći u trapericama,
mogu te lako izbaciti iz dvorane. "Prošlog semestra imali
smo košarku i ako ne radiš vježbe, sjediš na klupici i gledaš.
Jedan kolega je došao u trapericama, a profesor mu je
rekao da ima pet minuta da pronađe trenirku ili neće moći
biti u dvorani", kroz smijeh se prisjeća Domagoj. Taj kolega
se, dodaje ovaj student KIF-a, ipak nije vratio na vježbe.
Još jedna od brojnih pogodnosti koju ističe Domagoj jest i
teretana koju studenti mogu koristiti u bilo koje vrijeme. I
sasvim je besplatna. "Profesori mi se također jako sviđaju
jer znaju kako pokazati vježbe, a neki od njih su i privatni
treneri nekim poznatim hrvatskim sportašima", završava
Domagoj. (Domagoj Koprivnjak)
Ja sam Hrvatska
Što meni znači biti znanstvenica u Hrvatskoj?
Znanstvenik bi trebao biti onaj koji se bavi s biti stvari. A bit
je od Platona preko Tome Akvinskog uvijek ista: lijepo/dobro/
istinito. Kazalište pak, koje je u dvije temeljne epohe (antika i
srednji vijek) nastalo iz svetog jer je prikazivalo one najvažnije
istine društva, ima i dodatnu odgovornost – ne zaboraviti svoje
izvore. Samo nas izvori mogu podsjetiti idemo li u pravom ili
pogrešnom smjeru.
Prof. dr. sc. Sanja Nikčević
5
Znaš li koliko je
plastičnih boca
potrebno da bi se
napravila jedna
jakna?
a) 15 plastičnih
boca
b) 50 plastičnih
boca
c) 120 plastičnih
boca
d) 200 plastičnih
boca
Domagoj Škojo
dobre vijesti
Pobjednici Eurosonga
prikupljat će novac za
ukrajinsku vojsku
Ukrajinski Kaluš orkestar pobijedio
je na Eurosongu s pjesmom
"Stefanija" koja je mješavina
rapa i tradicionalne narodne
glazbe, a objavili su da planiraju
turneju po Europi na kojoj
će prikupljati novac za pomoć
ukrajinskoj vojski. Bend će na
svojem profilu na Instagramu
objaviti točna mjesta koja će
turneja obuhvatiti. (Reuters)
Žene diljem Hrvatske
dale su potporu Čavajdi
i rekle Dosta
Prosvjed pod nazivom "Dosta!"
okupio je tisuće građana na Trgu
bana Josipa Jelačića kao znak
potpore Mireli Čavajdi, ženi kojoj
je gotovo onemogućeno pravo
na prekid trudnoće u visokom
stadiju iako njezino nerođeno
dijete ima neizlječivi tumor na
mozgu koji može ugroziti i Mirelin
život. Prosvjed je istodobno
održan u Rijeci, Sisku, Zadru,
Osijeku, Šibeniku, Splitu i na
Korčuli. (Global)
Aplikacija OnlyFax
olakšat će život
studentima Filozofskog
Od iduće će akademske godine
studentima Filozofskog fakulteta
u Zagrebu život biti lakši
zahvaljujući aplikaciji OnlyFax.
Riječ je o prvoj studentskoj
aplikaciji koja donosi sve važne
informacije na jednom mjestu.
Neke od glavnih značajki
uključuju personalizirani
raspored sati, integrirani
studentski e-pretinac, grupne
razgovore formirane na bazi
upisanih predmeta te prikaz
informacija sa studomata poput
upisanih i položenih kolegija i
prosjeka ocjena. (FFZG)
S emitiranjem uskoro
kreće Radio Nacional
Radio Nacional dobio je potvrdu
HAKOM-a da su zadovoljeni svi
uvjeti za emitiranje programa.
Nakladnik prvog digitalnog radija
za područje cijele Hrvatske
najavljuje ambicioznu programsku
shemu s naglaskom na
informativni program, a radio
bi s emitiranjem trebao krenuti
najkasnije do 4. kolovoza. Uz
informativni program, glavna
urednica Zrinka Vrabec Mojzeš
najavila je i kulturni i sportski
program te mnogo kvalitetne
"stare" glazbe. (Hina)