Global 70

More documents

Recommendations

Info

8 ReportažaBROJ 70, ožujak 2022.Bez kondicije na Sljeme Troje prijatelja koji ne vježbaju odlučili su se upustiti u 'avanturu' planinarenjaTekst: Lana BelavićFoto: Josip Mikačić/ GlobalZnaš da na poslu stalnotrčim po bolničkomodjelu, odgovara miprijateljica Vanja dokrazglabamo o tome kada je posljednjiput neka od nas vježbala.Subota je ujutro. Tena, Vanjai ja nalazimo se na zagrebačkomGlavnom kolodvoru. Nekima jeovo samo još jedna obična subota,no nama nije. Prijateljice smogodinama, a povezuje nas i to štouopće nismo fizički aktivne. Netreniramo često, a shopping jejedina kardiovježba koju priznajemo.Pao je dogovor. Idemo nasvoju prvu planinarsku pješačkuturu. Na Sljeme.Na tramvajskoj stanici čekamonekoliko minuta, uzbuđenje raste,napokon dolazi "četvorka".Vozimo se nekoliko stanica i izlazimona Draškovićevoj. Presjedamona "četrnaesticu" i vozimose do Mihaljevca. Pomaže namnavigacija - već smo godinamau Zagrebu, a još ne znamo kakodo Sljemena. Iz "četrnaestice"u "petnaesticu" i eto nas podnoSljemena. Za oko nam "zapinje"prva postaja sljemenske žičare."Do vrha se penjemo žičarom,zar ne?", smije se Vanja.'Ima li prečica?'Žičaru ostavljamo iza sebe padolazimo pred svoju polazišnutočku - Tunel Sljeme. Vanja iTena već sjede na prvoj klupi nakoju smo naišle da bi odmorilenoge do polaska."Nikada nisam bila na Sljemenu",govori Tena, još puna energije.U tom trenutku dolazi i ostatakekipe. Josip Mikačić i NikaFet odlučili su pridružiti nam sei okušati se u subotnjem planinarenju.Krećemo na našu prvuzajedničku planinarsku turu.Dolazi i profesor s Fakulteta političkihznanosti Gordan Jankovićkoji predaje tjelesni. Veselo nammaše. Upravo je završio svoje subotnjeplaninarsko pješačenje.Gledamo ga s nadom da ćemotako veseli biti i mi kada dođemodo vrha."Ima li kakva prečica do gore?",prvo je pitanje koje u glas postavljamoJankoviću. Prečica postoji,odgovara, no onda je put strm.Umiruje nas riječima da se nebrinemo jer problema tijekomuspona sigurno nećemo imati.Ali. Uvijek postoji "ali". Jedinošto bi moglo izazivati teškoćeje - blato. U našem slučaju to jeono što će sigurno izazvati maliproblem jer smo svi nadobudno,osim Vanje, za planinarenje odabralibijele tenisice."Uspon nije koncipiran kaoutrka, odredite tempo koji vamnajbolje odgovara. Ako je potrebnozastanite i predahnite", ohrabrujenas Janković.Blato, bijele tenisicei put bez prečacaPrijateljice smo godinama, dosta smo slične, a povezuje nas i to štouopće nismo fizički aktivne, ne treniramo često, a shopping je jedinakardiovježba koju priznajemoNakon sata hoda, sve nas polako počinje obuzimati vrućinaNa pitanje znamo li put dogore, pogledamo se i nasmijemo.Nasmije se i profesor pa nam strpljivoobjašnjava kojim putemtrebamo ići. Riječ je o stazi niskezahtjevnosti, ističe, i time izazivaoduševljenje. Niska zahtjevnostznači mali napor, tješimo se.Prvih pola sata savršeno prolazi.Uhvatili smo ritam koji svimaodgovara. Prvi dio staze je ravan,na svu sreću. No prebrzo smo serazveselili. Dolaze i prvi laganiusponi. Prolazimo šumom, a nedalekood nas vidi se nizbrdica."To samo znači da ćemo seopet morati penjati", zaključujeveć polako zadihana Nika. Skidajaknu jer se ugrijala iveć joj polako postajevruće."Gore imaštrukla", izgovaraVanja uzbuđenosvojumantru koja joj'Uspon nije koncipirankao utrka,odredite tempo kojivam najbolje odgovara.Ako je potrebno, zastanitei predahnite', ohrabrujenas profesorJankovićdaje motivaciju da nastavi put.Motivira i nas. "Eto ti, Vanja,pa ti nemoj vježbati", gunđa si ubradu nakon 40 minuta. Suncepolako počinje izlaziti, a mi susrećemojoš nekoliko osoba kojesu subotu, baš kao i mi, odlučileprovesti u prirodi. "Bok, bok",pozdravljaju nas prolaznici našto se svi se čudno pogledamo.'Bacit ću se dolje, laži mi'"Je l' on to upravo nas pozdravio?",zbunjeno pita Vanja.To je nekakav planinarski bonton,objašnjava joj Nika. Mamajoj je objasnila da se tako inačepozdravljaju ljudi na planinarenjubez obzira na to što sene poznaju. Moramoizgledati kao profići,a prva lekcijaplaninarenja jesvladana - pozdravljanjenepoznatihljudi jeRadi se o stazi niske zahtjevnosti, naglašava Janković, i time izaziva oduševljenjeJOSIP MIKAčIć/ GLOBAL'Odite vi, dostići ću vas nanekom ravnijem dijelu', smijese Nika na što zastanemoi kolektivno puni uzbuđenjamotiviramo Niku da nastaviobvezno. Noge više nisu toliko laganekao što su bile u prvih polasata, ali svi, i dalje, imamo osmijehna licu. Sigurno zbog štruklakoje nas čekaju na vrhu."Odite vi, dostići ću vas na nekomravnijem dijelu", smije seNika. Ipak, malo zastanemo i kolektivnopuni uzbuđenja motiviramoNiku da nastavi. Možda sezaljubimo u planinarenje nakonovoga, prokomentiram na glas,na što se svi kiselo nasmiju.Nakon sata hoda sve nas polakopočinje obuzimati vrućina.Staza je sad već puna blata, a motivacijapočinje opadati. Ni pomisaona štrukle ne pomaže."Nemoj mi samo reći da imamojoš sat hoda, bacit ću se dolje,radije mi laži", smije se uzdihanaNika.Prisjećamo se profesorovih riječi- posustajanje pred prvompreprekom nije opcija. Nailazimona drvenu nadstrešnicu zaodmor koji bi svima godio. Dolazimodo nje pa ostajemo vidnorazočarani. Ništa od odmora- drugi planinari zauzeli su sveklupe. Nastavljamo s hodom, aodmor odgađamo.JOSIP MIKAčIć/GLOBAL"Gledaj njega, njemu ništanije", tiho komentira Vanja, dokočima pokazuje na Josipa na štose Tena i Nika smiju. Mijenjatemu pa nas upozorava da nismoni svjesne koliko će nas sutra boljetinoge. Teni hitno trebaju cigaretei kava. Na njezinu sreću,nailazimo na klupe.Sjedimo u tišini, skupljamosnagu za dalje. Ubrzo tišinu prekidarazgovor o onome što svakogaoraspoloži - hrani. Nika razočaranogovori da nije ponijelaništa za jesti, ali ipak odluči pretražititorbu i nalazi čokoladicu."Koliko je ovo staro?", zapitase Nika pri prvom grizu čokoladice.Glad polako osjeća i Josip kojise nada da ga kod kuće čeka dobarručak. "Mogao bih pojesti cijelifrižider", priznaje Josip. Drugalekcija planinarenja svladana- hrana je obvezna. Počinjemoosjećati hladnoću što je znak dasmo se dovoljno odmorili i da jevrijeme da nastavimo uspon."Gore ima i piva", motivira nasJosip i izaziva oduševljenje. Entuzijastičnokrećemo. Još samopola sata.Velikih 13.000 korakaSada dolazi najgori dio puta,govori Josip. Na strmom smo dijelušume, a blato na stazi nimalone pomaže."Kada dođemo gore, do busaimamo još pet minuta", govorinam Josip što nas čeka na kraju.Ili ipak ne. To je ono što Tena,Vanja i ja želimo. Zapravo, jošje penjanja. Razočarane smo iumorne. Već počinjemo razmišljatio tome kako ćemo se vratiti.Dvije su opcije, ili bus ili žičara -pješačenje ne dolazi u obzir.Još malo jadanja i dižemo pogled.Napokon smo na vrhu.Nakon nešto više od dva sata i13.000 koraka dolazimo do planinarskogdoma. Uzbuđeno segrlimo, a sav umor odjednomnestaje. Raspoloženje nam se utrenutku popravi. Sreća se osjetiu zraku, iako ni sami nismosigurni zbog čega - dolaska dovrha ili skorog sjedanja u autobus.Odmaramo se nekoliko minuta.Iako su štrukle bile glavnamotivacija da dođemo do vrha,na Vanjino razočaranje odlučujemoih odgoditi za neki drugi put.Umorni i promrzlih noseva jedvačekamo spustiti se u Zagreb i pošto-potosjesti u topli kafić. Skupljamosnage jer je ispred nasjoš nekoliko minuta penjanja, aliovaj put do autobusne stanice.Više i ne razgovaramo međusobno- uživamo u tišini i u svojimmislima. Ponovno osjećamoruke, a svu hladnoću postupnozamjenjuje toplina busa. Nevjerojatno,ali - počinju dogovori zasljedeće planinarenje. Da, sljedeće.Ni nama nije jasno kako jedošlo do toga - je li to bilo stvarnoili samo trenutak nakon uspjeha.
BROJ 70, ožujak 2022.Intervju 9O MENTALNOM ZDRAVLJU STUDENATA, STRESU ZBOG ISPITA, ALI I RATAVećina studenata i ne zna imali njihov fakultet psihološkosavjetovalište ili neLovro Pendić, predsjednikOdbora zapromicanje psihološkogzdravlja,ističe da je glavniglavni cilj Odboraedukacija studenata o psihološkomzdravlju i destigmatizacijatraženja psihološke pomoći, asve u svrhu poboljšanja psihološkogzdravlja na Sveučilištuu Zagrebu. Psihološka podrškastudentima jedna je od ključnihstavki Plana rada Studentskogzbora Sveučilišta u Zagrebu tesu upravo zato osnovali Odbor.U svojim počecima, proveli suanketu o psihološkom zdravljustudenata UNIZG-a, na koju jeodgovorilo 5103 studenata.◼ Koliko studenti znaju o psihološkomzdravlju i načinimana koje se ono može poboljšati?Zanimljivo je na našem Sveučilištuto što postoji jako mnogoudruga koje se bave mentalnimzdravljem i postoji mnogo projekatakoji se već bave edukacijomi radionicama, ali najčešće takviprojekti privlače studente kojisu već uvelike upućeni u mentalnozdravlje i koji se žele dodatnoinformirati. Upravo zbog toga seunutar Studentskog zbora pojavilaideja da se osnuje odbor kojiće se baviti isključivo mentalnimzdravljem. Naša poanta i naš ciljjest da proširimo znanje o studentskomzdravlju cijeloj studentskojpopulaciji, pa i šire.Na pitanje koliko su generalnoupućeni studenti, možemo sereferirati na jedan podatak iznaše ankete gdje oko 60 postostudenata nije znalo ima li njihovasastavnica uopće psihološkosavjetovalište ili ne.◼ Što je bio glavni pokretač zaosnivanje Odbora?Mentalno me zdravlje oduvijekzanima i oduvijek sam se htio bavititime. U sklopu Studentskogzbora Sveučilišta u Zagrebu postojiveć Zdravo sveučilište, odborkoji se bavi zdravljem studenatana Sveučilištu. Javila mise potreba da se bavim isključivomentalnim zdravljem. Mogaosam to učiniti putem Zdravogsveučilišta, ali oni imaju dalekoveće i šire ciljeve te sam htioda se baš fokusiramo na mentalnozdravlje pa su me sadašnjipredsjednik i potpredsjednicaStudentskog zbora podržali i'Stalo mi je do toga da ljudi budu svjesni da oni nisu obilježenitime ako imaju neku tegobu i da svi ljudi pate od određenerazine mentalne tegobe', objašnjava Lovro Pendićtako je stvorena ideja o osnivanjuOdbora za promicanje psihološkogzdravlja. Naime, smo sviimali prigodu vidjeti kako okolnifaktori utječu na naše mentalnozdravlje, od potresa do pandemije,no važno je istaknuti da problemimentalnog zdravlja postojei prije toga, postojat će i nakontoga, i smatram da je važno dastudenti znajuda na razinicijelogSveučilištapostojinekouniverzalnotijelo,neki odborkoji se baviisključivo time ikojima se studentimogu obratiti sasvakakvimLOVRO PENDIćRazgovarala: Anamarija Mujanović'Uistinu nijezdravo dastudenti,na primjer,imaju ispitnirok i mjesecdanaunaprijedse stalnobude svelikomanksioznošću',pojašnjavaLovroinformacijama o edukaciji ili savjetovanju.Važno je istaknuti dami ne pružamo savjetovanje, alimi možemo usmjeriti studentegdje mogu potražiti pomoć.◼ Kome se studenti trebajuobratiti kada žele psihološkupomoć, izravno vama?Trenutačno djelujemo primarnopreko društvenih mreža jersmo u infantilnoj fazi. Osnovanismo prije nekoliko mjeseci i trenutačnosmo u izgradnji, dizajnute smo najaktivniji na društvenimmrežama, no uskoro ćemoobjaviti popis savjetovališta, terapeutai udruga gdje studentii svi ostali mogu potražiti psihološkupodršku. Također ćemoobjaviti koje sve sastavnice Sveučilištau Zagrebu imaju psihološkosavjetovalište. Važno jeistaknuti da tu postoji određenapotreba da se na razini Sveučilištaosnuje nešto veće, baremneko savjetovalište kojeće podmiriti određenibroj studenata gdjese ljudi mogu javitibez obzira s kojesastavnice oni dolaze,jer od 11 sastavnicakojeimaju savjetovališteonoje više-manjerezerviranosamoza studente tihstudija.◼razbitiKakotabuoko psihološkogzdravlja?Potpuno je normalnoi zdravo da osoba bude nepovjerljivaprema drugoj osobikad su u pitanju osobniproblemi, ali način na kojimi možemo maknuti tu stigmujest edukacija studenata.Moramo maknutistigmu da su psihološketegobe nešto strašno ida zahvaćaju samo teškepsihijatrijske bolesnikete da je osobadruštve-označenaodmahnoako ima neku tegobu mentalnogzdravlja. Tegoba mentalnogzdravlja može biti kontinuiranistres koji netko doživljava u nekomrazdoblju. Uistinu nije zdravoda studenti, na primjer, imajuispitni rok i mjesec dana unaprijedse stalno bude s velikom anksioznošću.Ne moraju svi studentipotražiti psihološku pomoćnekog stručnjaka, možda je nekimasamo potrebna edukacijakako se lakše nositi sa stresom išto napraviti.Također, u vezi s onim "menije bed pričati s nekim koga nepoznajem", svi se zainteresiranimogu slobodno javiti namana Instagram, mogu se javiti i namail i mi ćemo im odgovoriti. Neuzimamo ničije podatke bez obzirana to tko nam je poslao porukute jamčimo potpunu anonimnostte osobe te da ćemo je usmjeriti uprave ruke ili joj barem dati nekeriječi podrške.◼ Studenti se trenutačno prviput susreću s ratom u svojojblizini. Riječ je uglavnom o generacijičiji su roditelji prošliDomovinski rat, koliko iskustvai traume roditelja utječuna psihu djece?Svakodnevna neizvjesnost otome što je sljedeće uzrokujeodređenu razinu anksioznosti, aliono što je važno istaknuti jest dasmo na kraju krajeva svi u ovomezajedno. U sklopu Odbora za promicanjepsihološkog zdravlja nanašoj stranici na Instagramu napravilismo objavu koja objašnjavakako se lakše nositi u ovakvimokolnostima, te jedino što mogureći je da nam se ljudi uvijekmogu obratiti te ćemo mi uvijekbiti tu da "uskočimo" u pomoć.Osobno nisam vidio neki prevelikutjecaj starije populacije namlađu. Znam da su mnogi roditeljizabrinuti zbog ratnih okolnosti,no i tu su stajališta različita.Postoji strana koja zna bitidosta zabrinuta i ekstremna tepočinju odmah misliti na najgorimogući scenarij jer im se vraćajuloša sjećanja i traume kojesu proživjeli prije 30-ak godina.S druge strane imamo dio populacijekoja se pomirila s ratom,svjesna je toga što se dogodilo tese naučila na mirniji način nositis ovako stresnim geopolitičkimokolnostima, a to nam može datiosjećaj mira i uvjeriti nas da će nakraju sve opet biti stabilno.Lovro Pendić Predsjednik Odbora za promicanje psihološkog zdravlja
Page 1 and 2: Broj 70Godina V, ožujak 2022.NOVIN
Page 3 and 4: BROJ 70, ožujak 2022.Studentski ž
Page 5 and 6: BROJ 70, ožujak 2022.Društvo 5gi
Page 7: BROJ 70, ožujak 2022.Društvo 7sti
Page 11 and 12: BROJ 70, ožujak 2022.Karijera 11Ra
Page 13 and 14: BROJ 70, ožujak 2022.Sport 13Utjec
Page 15 and 16: BROJ 70, ožujak 2022.Lifestyle 15F

Global 70

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?