21.03.2022 Views

Global 70

Medij po mjeri studenata

Medij po mjeri studenata

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Broj 70

Godina V, ožujak 2022.

NOVINE PO MJERI

STUDENATA

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Ivona vIdovIć


2 Studentski život

BROJ 70, ožujak 2022.

impressum

NoviNe studeNata fpzg-a

POSEBNO IZDANJE

LIMITIRANE NAKLADE

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Petra Orešković

Izvršna urednica

Katja Knežević

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

društvo, svijet:

Barbara Stjepanović

intervju, Kultura:

Petra Orešković

Reportaža, zadnja:

Tajana Josipović

sport:

Mila Šušnjar

Karijera:

Katja Knežević

tehnologija:

Patricija Turkalj

Lifestyle:

Nikolina Orešković

Lektura

Snježana Babić Višnjić

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Ilegala u domovima Pojedinci dobro zarađuju na studentima u potrazi za smještajem

Žive u stanu, a prijave se za dom

samo da bi preprodali sobu

tekst: Veronika Koprek

Kupujem ŽM 3. ili 5.

kat. Hitno! Velike

pare su u pitanju. Javite

se u inbox, objava

je koja se viđa na društvenim

mrežama posebice uoči početka

akademske godine, a tiče

se kupnje soba u studentskim

domovima. Premda Zagreb ima

četiri državna studentska doma

koji nude smještaj za nešto više

od 7000 studenata, mnogo ih

ne dobije mjesto putem natječaja.

Neki od njih odluče se za

život u privatnim domovima,

neki za stan, a neki pak svoju

domsku sobu ilegalno kupe od

drugog studenta.

Život pod rizikom

Cijene studentskih soba u

jednom od najpoželjnijih domova,

Cvjetno naselje, mogu

se kretati čak do 6000 kuna.

Potražnja za sobama je velika,

a razloga za kupnju je mnogo.

Mnogima je problem novac,

nekima je do društva, a neki se

ne žele zamarati traženjem stana.

"Na kupnju doma odlučila

sam se nakon što na natječaju

nisam ostvarila dovoljan broj

bodova te samim time nisam

dobila pravo na studentsku

sobu, a hitno mi je trebao smještaj

koji nije skup kao stan",

priznala je studentica.

Prodaja domskih soba tako je

postala jedan od načina zarade

za mnoge studente koji već

imaju riješeno stambeno pitanje,

ali su se unatoč tomu javili

na natječaj. Tako nam je jedna

anonimna studentica priznala

da se na prodavanje sobe odlučila

zbog toga što joj je trebala

'financijska pomoć'. Tada je,

kako kaže, gotovo besplatno živjela

u jednom stanu.

Stanovnici koji ilegalno žive u

domovima moraju biti na stalnom

oprezu da ih upravitelj

ne bi uhvatio ili drugi kolege

prijavili. Na samome početku

akademske godine upravitelji

studentskih domova dobili su

'Nisam dobila pravo na studentsku sobu, a hitno mi je trebao smještaj

koji nije skup kao stan', priznala je studentica

Neki studenti smatraju kupnju sobe opravdanom, ali s druge strane osuđuju njihovu prodaju

Stanovnici koji ilegalno žive

u domovima moraju biti na

stalnom oprezu da ih upravitelj

ne bi uhvatio ili drugi

kolege prijavili

nalog da se provode intenzivne

kontrole ostvarenog prava, otkrio

je Mirko Bošnjak, ravnatelj

Studentskog centra Sveučilišta

u Zagrebu. Ove godine provodio

se i popis stanovništva, što

je "ilegalcima" u studentskim

domovima bila dodatna opasnost

da budu otkriveni.

"Jako sam se uplašila kad su

mi javili da domom kruži obavijest

da će se svaki student

morati javiti zbog popisa stanovništva",

rekla je studentica

koja je svoju sobu prodala.

Studentica koja je tu sobu kupila

nadodala je da je čak dva

puta morala bježati iz doma

zbog dojava o kontroli.

Podijeljena mišljenja

Pitanje "ilegalaca" u studentskim

domovima aktualno

je svake godine. Studenti imaju

različite poglede i mišljenja.

Većina ih se slaže da je sustav

prodaje i kupnje domskih soba

tako razvijen i ukorijenjen da je

teško tome stati na kraj.

"Nemam ništa protiv prodaje

i kupnje soba, jedino mi smeta-

Kazna je ukidanje prava na dom, lani

izrečena 31 mjera

Kazne za one uhvaćene u kršenju domskih pravila nisu novčane,

ali su stroge. "Za prodaju mjesta nema nikakvoga opravdanja te

se, sukladno Pravilniku o domskom redu i uvjetima boravka studenata

u studentskim domovima Studentskog centra u Zagrebu,

poduzimaju mjere koje se odnose na teži disciplinski prekršaj te se

tim osobama trajno onemogući sudjelovanje u natječaju i boravak

u studentskim domovima", istaknuo je sanacijski upravitelj Mirko

Bošnjak te nadodao da su prošle akademske godine izrekli 31

disciplinsku mjeru.

VERONIKA KOPREK

ju visoke cijene koje pojedinci

nameću", istaknuo je Dino Stošić,

stanovnik privatnog studentskog

doma.

Neki studenti smatraju kupnju

sobe opravdanom, ali s

druge strane osuđuju njihovu

prodaju, odnosno ljude koji

imaju financijske mogućnosti

da si priušte stan, ali se prijave

na natječaj za dom te oduzmu

mjesto onome koji ga stvarno

treba.

"Ljudi koji su kupili dom jednostavno

su morali. Za njih nije

bilo drugog načina, a trebaju

negdje živjeti", rekao je Ivo Šarić,

stanovnik Cvjetnog naselja.

Pojedinci smatraju prodaju i

kupnju soba izrazito nepravednom

i nepoštenom. Tako student

Nikola Košić kaže da on

svoj stan plaća dvostruko više

nego stoji soba u domu, a ima

zapravo istu stvar - svoj krevet

i prostorije koje dijeli s pet drugih

cimera.

"Ljudi koji dobiju dom i prodaju

ga na neki su način ukrali

prigodu onima koji su do njega

htjeli doći legalnim putem", nadodala

je Una Gregurina, stanovnica

Cvjetnog naselja.

FOTO: EMMA MATIJEVIĆ


BROJ 70, ožujak 2022.

Studentski život 3

Noćne smjene Za dobar odziv studenata zaslužna je 50 posto viša satnica

Zarada brža, ali nema sna

Tekst: Veronika Miloševski

Rad u noćnoj smjeni nije

uvijek primamljiv studentima.

Iako je zarada

viša, rad noću znači

i manjak sna koji se teško nadoknadi.

Studenti koji rade u noćnim

smjenama žrtvuju bioritam

da bi imali vremena obavljati fakultetske

obveze, ali i istodobno

zaraditi. Međutim, takav rad donosi

i pozitivne stvari, a jedna od

njih je i radna atmosfera.

"Ta me atmosfera iskreno i

spašava jer mi je fizički jako naporno

pa mi je važno da sam barem

psihički opuštena", objasnila

je studentica Fiorella.

U dobru društvu

Studentica medicinsko-laboratorijske

dijagnostike Marija

Golak radila je u noćnim smjenama

proizvodnje i provjere

kvalitete proizvoda. Objasnila je

da postoje razni razlozi zašto cijeni

rad u noćnim smjenama, a

najvažniji je bolja zarada. Rad u

noćnim smjenama osigurava 50

posto uvećanu studentsku satnicu

pa se nekim studentima takav

rad ponekad i više isplati od

dnevnog. Osim zarade Marija je

navela i fleksibilnost rada koja

omogućuje slaganje rasporeda

s rasporedom predavanja na fakultetu.

A tu je i iskustvo.

"Očekujem da ću nakon fakulteta

raditi posao od tri smjene i

zato mislim da je vrijeme da se

malo ranije krenem navikavati

na to da mi u budućnosti to ne

bude neki veliki šok za organizam",

objasnila je Marija. S druge

strane, fleksibilnost najviše

'Rad noću dobro dođe da malo počneš cijeniti san i da ga shvatiš kao

privilegij kada ideš ranije spavati', istaknula je studentica Marija Golak

Fleksibilnost ipak najviše ovisi o poslodavcu

ovisi o poslodavcu. Fleksibilan

je dio gdje biraš dan i smjenu, ali

ne i ukupan broj sati rada. Marija

je rekla da nema dolazaka sat

vremena nakon početka smjene

ili odlazaka prije kraja smjene.

"Ako nema posla u noćnoj

smjeni, poslodavac kaže da moraš

ići doma jer ne možeš radi-

ti", nadodala je Marija i dodala

da uvijek ima i onih poslodavaca

koji ne shvaćaju da su oni samo

studenti i da ne mogu uvijek

mnogo raditi.

Fiorelli Beram, studentici Fakulteta

političkih znanosti, najvažniji

razlog za rad u noćnoj

smjeni također je zarada. Ona je

Interes za rad u noćnim smjenama nije mali

Tanja K. iz hrvatskog mobilnog operatera, Bonbon,

objasnila je da njihovi studenti imaju posla i tijekom

dana i noći. Telekomunikacijski operateri imaju više

posla tijekom dana na svim njihovim kanalima za korisnike,

dok u noćnim smjenama odgovaraju samo na

upite korisnika zaprimljene putem društvenih mreža

i e-maila jer su na tim kanalima dostupni i tijekom

dana i noći.

"Naši korisnici mogu zatrebati pomoć u bilo koja doba

dana te smo zbog toga ostavili neke kanale dostupne

"U jednom

trenutku si

preumoran

pa i koncentracija

padne

i samo

želiš ići kući

spavati",

priznala je

studentica

Fiorella

svoje iskustvo u noćnim smjenama

našla u radu s "brzom modom".

Objasnila je da tada ne

radi s mnogo ljudi, što joj je draže.

Istaknula je da je velika prednost

i radna atmosfera. Radi s

četiri do pet kolegica zbog kojih

je atmosfera uvijek opuštena.

"Odgovara mi manje ljudi u

0-24 da bismo im uvijek bili na usluzi", rekla je Tanja.

Tvrdi da nisu primijetili određen uzorak pri javljanju

za noćne smjene. Podjednako im se javljaju studenti

oba spola, različitih godina, s različitih fakulteta.

"S obzirom na to da su noćne smjene više plaćene i

da tad nemaju predavanja i studenskih obveza, dio

studenata preferira upravo rad noću", kazala je Tanja.

Nadodala je da je njihovo radno vrijeme fleksibilno

i da si studenti sami upisuju dostupnost po kojoj se

slaže raspored rada.

noćnoj smjeni jer smo samo kolegice

i ja, možemo razgovarati,

puštamo glazbu koju hoćemo i

sve u svemu je opuštenije atmosfera,

pa je psihički lakše raditi",

objasnila je Fiorella.

Pati koncentracija

Zbog rada u noćnim smjenama

studenti počnu cijeniti i osnovne

potrebe čovjeka. "Noćne smjene

dobro dođu da malo počneš cijeniti

san i da ga shvatiš kao privilegij

kada ideš ranije spavati",

istaknula je studentica Marija

koja ponekad ima i teškoća u

održavanju pravilnog bioritma.

San teško nadoknađuje jer joj

druge obveze sprečavaju da ode

na počinak odmah nakon posla.

Objasnila je da joj je i teško nadoknaditi

san jer drugi ne spavaju

kada ona ima mogućnost za

nadoknadu sna.

"Nećeš se moći naspavati jer je

u tom trenu netko drugi glasan i

takve slične stvari koje ne ovise o

tebi", nadodala je Marija.

Fiorella priznaje da joj rad nije

uvijek lagan. Njezin posao zahtijeva

fizičku aktivnost u noćnim

smjenama jer se prenose teške

kutije koje se raspakiravaju i plasiraju

u dostavu. Iako je posao

težak, Fiorella tvrdi da je isplativ.

"U jednom trenu si preumoran

pa i koncentracija padne i samo

želiš ići kući spavati", objasnila

je Fiorella koja u noćnim smjenama

radi isključivo kada drugi

dan nema predavanja na fakultetu.

Istaknula je da joj je lakše

kada sljedeći dan ima neku obvezu

jer ako nakon posla ode na

spavanje, izgubi pojam o vremenu

pa se osjeća dezorijentirano.

Novi rektor Stjepan Lakušić dobio je 43 glasa i postaje Borasov nasljednik

Najveći je izazov vratiti povjerenje

studenata i društva u Sveučilište u Zagrebu

Tekst: Ivana Paušić

Prvog dana ožujka na

izvanrednoj sjednici Senata

Sveučilišta u Zagrebu

biran je novi rektor Sveučilišta

koji će od 1. listopada

zamijeniti Damira Borasa. Natjecala

su se četiri kandidata -

Mirjana Hruškar, Tonći Lazibat,

Stjepan Lakušić i Marijan

Klarica. U drugi krug glasovanja

prošli su Hruškar i Lakušić.

Lakušić je odnio pobjedu s 43

glasa, dok je Hruškar dobila

26, a jedan je bio nevažeći.

Nakon pobjede novoizabrani

rektor obratio se medijima

Iako je rekao da je imao iznimno dobru komunikaciju s Damirom

Borasom, u intervjuu za Global ipak je naveo neke stvari u kojima se

nije slagao sa sadašnjim rektorom

na konferenciji za novinare, te

poručio da se pripremao godinu

i pol dana, a da je osnovna

odrednica njegova programa

student koji mora biti u središtu

Sveučilišta te primiti najbolja

znanja i dobiti najbolje

nastavne programe. U njegovu

je planu da Sveučilište samostalno

zarađuje programima

koje nudi Europska komisija

te ima svoj ured u Bruxellesu

koji bi vodio računa o programima

iz budućnosti za koje bi

Novi rektor na dužnost stupa u listopadu

Luka StanzL/PIXSELL

već sada mogli lobirati.

U intervjuu koji je Lakušić

dao za Global prije nego što

je izabran za novog rektora,

rekao je da mu je najveći izazov

vratiti povjerenje studenata,

ali i cjelokupnog društva u

rad Sveučilišta u Zagrebu. Kao

srž djelovanja njega i njegova

tima naveo je transparentnost,

otvorenu i jasnu komunikaciju

te pravednost i dostojanstvo.

Posebno je istaknuo da će dati

sve od sebe da podigne sveuči-

lišnu ljestvicu kvalitete koja će

pozicionirati zagrebačko sveučilište

među ugledna europska

sveučilišta. S obzirom na to da

su mu studenti u primarnom

fokusu, planira osnovati i Studentski

savjet Rektora da bi se

studentski glas još više čuo.

Iako je rekao da je imao iznimno

dobru komunikaciju s Borasom,

u intervjuu je ipak naveo

neke stvari u kojima se nije

slagao sa sadašnjim rektorom.

Među ostalim, to su davanje

počasnog doktorata Milanu

Bandiću, nedostatak komunikacije

s javnošću te nedostatno

mapiranje poslovnih procesa.


4 Društvo

BROJ 70, ožujak 2022.

Alarmantan trend Mladi se počinju drogirati već u osnovnoj školi, a konzumacija i broj ovisnika vrtoglavo raste

'Jedni rade da bi se drogirali, dru

Tekst: Inka Rutić,

Dominik Krapljan

Marihuana je dostupna

gotovo na svakom

koraku, a ni

nabava težih droga

mnogima nije neki problem. Riječi

su to 20-godišnjeg mladića,

čiji je identitet poznat redakciji,

a koji se s marihuanom prvi

put susreo u sedmom razredu

osnovne škole. Kokain je probao

već iduće godine na ljetovanju.

Kao glavne motive za konzumiranje

droge navodi znatiželju,

ali i utjecaj društva.

"Najgori problemi počinju

kad netko prestane uzimati drogu

samo na tulumima i druženjima

te je počne uzimati iz čiste

dosade ili želje za drogom.

U tom si trenutku osoba više

ne može sama pomoći", smatra

mladić.

Križ za cijeli život

Slično govori i 25-godišnja

djevojka. Zbog droge je odlazila

i u drugi grad, a upuštala se i u

naručivanje preko interneta.

"Nedovoljna upućenost, ali i

znatiželja je ono što me koštalo.

Nisam mogla niti slutiti da ću

zbog svoje znatiželje završiti u

Vrapču na liječenju", objašnjava

djevojka.

Navodi da su je prijatelji napustili

jer je liječenje od ovisnosti

u najpoznatijoj psihijatrijskoj

bolnici u Hrvatskoj,

Vrapču, velika stigma i križ koju

osoba nosi cijeli život. U većini

slučajeva obitelj nije niti svjesna

ili si ne želi priznati da im dijete

ima problem s ovisnosti, a prijatelji,

posebno oni koji to konzumiraju,

još više potiču u tome.

Također smatra da će pravi ovi-

Zabilježen je nagli porast potrošnje droga

u Hrvatskoj, amfetamina, posebice speeda.

Uporaba kanabisa porasla je za 900, ecstasyja

za 300 i kokaina za 500 posto

snici uvijek pronaći način, rješenje,

ali i opravdanje za konzumiranje

droge.

Četiri godine prije početka

pandemije u Institutu Ruđer

Bošković provedeno je znanstveno

istraživanje na temelju

koncentracija proizvoda ljudskog

metabolizma u otpadnim

vodama. Analizom uzoraka uzetih

iz zagrebačke kanalizacije

Ispred Amsterdama

Zanimljivo je da Zagreb je izbio na prvo

mjesto od 82 europska grada uključena

u istraživanje i to prema potrošnji amfetamina.

Prvi je i po potrošnji kanabisa u

radne dane, osmi po potrošnji kokaina i

šesti po potrošnji ecstasyja, a u porastu

je ponovo i potrošnja heroina, dodaje

Sakoman.

Neuropsihijatar spominje da dio konzumenata

koristi drogu na zabavama,

turažama i uz alkohol da bi postigli

egocentrični hedonizam, dok ih drugi

dio uzima kao stimulans na poslu.

dokazuje se prisutnost kemijskih

spojeva nastalih konzumacijom

droge te se njihov udio uspoređuje

s količinom otpadnih

voda po stanovniku.

Istraživanjem je potvrđeno

da se dogodio nagli porast potrošnje

droga, amfetamina, posebice

speeda. Uporaba kanabisa

porasla je za 900, ecstasyja

za 300 i kokaina za 500 posto.

Doktor

Slavko

Sakoman

Profesor Sakoman naglašava da je vidno porasla potrošnja lijekova za smirenje,

antidepresiva, ali i duhanskih proizvoda te alkohola

PIXSELL

Iz Vladina Ureda za suzbijanje

zloporabe opojnih droga objašnjavaju

da društvene promjene

i novi oblici korištenja droga

stvaraju niz izazova za one koji

se bave prevencijom ovisnosti.

Porasle frustracije

Prema mišljenju neuropsihijatra

i profesora Medicinskog

fakulteta Slavka Sakomana,

skokovit porast potrošnje droga

uzrokovan je upravo povećanjem

ponude i dostupnosti droga.

Profesor Sakoman ističe da

je vidno porasla potrošnja lijekova

za smirenje, antidepresiva,

U kojoj se mjeri pogoršala

kvaliteta života i porasle

frustracije, toliko su ljudi,

mladi i stariji, osjetili još

veću potrebu za uzimanjem

"nečeg" bilo da ih smiri,

stimulira i popravi im raspoloženje

ali i duhanskih proizvoda te alkohola.

"Nastavljen je i porast potrošnje

ilegalnih droga, osobito

speeda, kokaina i kanabisa",

spominje profesor.

Paralelno s porastom prodaje

dolazi do povećanja i ulaganja

u sprečavanje konzumacije droga.

Iz spomenuta Vladina Ureda

kažu da procijenjeni ukupni javni

rashodi za provedbu politike

o drogama iznose oko 900 milijuna

kuna na godinu.

"Značajna se sredstva ulažu i

u područje prevencije ovisnosti

te je tako, na primjer, u posljed-

komentar

Dok vlast nagrađuje kumove, mladi se 'nagrađu

Barbara Stjepanović

Prema godišnjem izvješću svjetske organizacije

protiv korupcije, Hrvatska već treću godinu

zaredom stagnira. One države čiji je indeks

niži od 50 bodova smatraju se korumpiranima,

a Hrvatska, ove godine, kao i dvije godine

prije, nalazi se na 63. mjestu s 47 bodova. Sramotno

je to, a još sramotnije je da su ispod nje,

kada su u pitanju članice Europske unije, samo

tri države - Mađarska, Rumunjska i Bugarska.

Očita je to korupcija u vrhu Lijepe Naše, što

smo najviše mogli vidjeti posljednjih nekoliko

mjeseci u medijima - od vrha Hrvatske narodne

banke, ali i od najvišeg državnog vrha -

naših ministara. Potrebno je postaviti pitanje,

kakvu to sliku i perspektivu ostavlja mladima

koji će jednog dana morati pronaći posao, ali i

uzeti stan na kredit kako bi živjeli u Hrvatskoj?

Ovo sve što danas vidimo pokazuje da je njihova

perspektiva bilo gdje, samo ne ovdje.

Ništa bez veze

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen

Koržinek nasmijala je građane svojom izjavom

da sadašnja Vlada reagira brzo i učinkovito

na probleme, dodajući da građani mogu biti

sretni što oni imaju odgovornost, a ne, prema

njezinim riječima, dio šarlatana koje su građani

imali u prilogu. Ali ne smijemo zanemariti i

samo postupanje ministrice Obuljen koja mladima

daje do znanja da bez dobre veze teško

da će naći posao.

Naime, na ključnim položajima u sustavu

koji kontrolira medije u Hrvatskoj "slučajno"

su se našli njezini bliski prijatelji i obitelj, ali,

naravno, i kumovi, jer koga bi naši ministri

zaposlili da nemaju kumove. Tako je brat ministrice

Obuljen, Tonko Obuljen, predsjednik

vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne

djelatnosti, a v.d. ravnatelj Hrvatske Radio

Televizije Renato Kunić, sam je priznao da je u

kumstvu s ministricom.

Mladi poput mene, kada čitaju naslove hrvatskih

portala, zapravo se upitaju zašto studirati

i tražiti posao u Hrvatskoj ako nemaju

vezu? Stoga nije neobično kad me tijekom vožnje

taksijem taksist pitao što studiram, a nakon

odgovora - politologiju - on se nasmijao i

rekao da mi je vrijeme da uđem u stranku jer

ću samo tako pronaći posao. No da napomenem

da on nije jedini, takve prijedloge slušam

od kada sam upisala fakultet. Tužne li naše Hrvatske.

Jednima kredit, drugima vile

Ali nije samo problem naći posao u Hrvatskoj.

Što će biti kad budu mladi kupovali stanove?

Hoće li se morati zaduživati u banci na


BROJ 70, ožujak 2022.

Društvo 5

gi se drogiraju da bi mogli raditi'

U većini slučajeva obitelj

nije niti svjesna ili si ne

želi priznati da im dijete

ima problem s ovisnosti,

a prijatelji, posebno oni

koji to konzumiraju, još i

više potiču u tome

nje tri godine za prevenciju ovisnosti

utrošeno oko 127 milijuna

kuna", navode iz Ureda.

Pogoršala se kvaliteta života

te su porasle frustracije, a s time

su mladi osjetili još veću potrebu

za uzimanjem "nečeg" bilo

da ih smiri, stimulira ili popravi

raspoloženje. Mladić koji je korisnik

brojnih droga objašnjava

da za njega, osim za zabavu,

droga služi za bijeg od stvarnosti,

od vlastitog života.

'Zašto

nema saborskih

rasprava vezano uz

tu najzlokobniju društvenu

patologiju, ali i tko

gomila milijarde kuna

otete od obitelji preko

prodaje droga', govori

neuropsihijatar

Sakoman

Slaba informiranost

Doktor Sakoman

smatra da stanje

nije dobro i da će

ga biti teže dovesti

u red i pod

kontrolu nego

suzbiti pandemiju

koronavirusa.

"Rade da bi se

drogirali, a mnogi

se drogiraju da bi mogli

raditi", dodaje.

On također smatra da se u

medijskom prostoru ne otvara

pitanje zašto nema saborskih

rasprava vezano uz tu ''najzlokobniju

društvenu patologiju'',

ali i tko uzima novac otet od obitelji

preko prodaje droga.

"Mnogi od mene mogu naučiti

dosta, primjer kakav ne treba

biti, ali i primjer da se sami

uvjere kako je to loše. Uvijek

ću dati savjet onome tko se ne

može maknuti od toga jer sam

iskusila na svojoj koži", ističe

djevojka, bivša ovisnica.

"Nema uhićenja ozbiljnijih dilera

po našim gradovima kamoli

razbijanja tih kriminalnih organizacija.

Neke veće zapljene

droga policija koristi samo da

bi uvjerila javnost da 'se radi'",

kaže neuropsihijatar.

ju' jednosmjernim kartama

30 i više godina da bi otplaćivali neki dvosoban

stan, dok gledamo naše političare kako si kupuju

vile za siću?

Tužno je to, a takvih je primjera jako mnogo.

Ovo su samo neki, najapsurdniji. Zvonimir

Frka-Petešić, predstojnik Ureda premijera,

koristi državni stan veličine 96,61 četvornih

metara, a plaća ga 483 kune na mjesec. No nije

on jedini, naš pošteni ministar obrane Mario

Banožić koristi stan malo manji od Frkina, koji

plaća 461 kunu. Naravno, ne možemo zaboraviti

niti zloporabu položaja i ovlasti bivšeg ministra

graditeljstva Darka Horvata, ali i slučaj

Rimac.

Premijer Andrej Plenković smjenjuje korumpirane

ljude iz svoje vlade svako malo, a na

njihovo mjesto postavlja druge, jer kako kaže,

nema nedodirljivih. No problem je u tome što

se ta ista Vlada gotovo svaki mjesec povezuje s

optužbama da se državna poduzeća koriste kao

Mladi poput

mene, kada

čitaju naslove

hrvatskih

portala,

zapravo se

pitaju zašto

studirati i

tražiti posao

u Hrvatskoj

ako nemaju

vezu?

bankomat ili da zloporabe položaj.

U nekim uređenijim državama sumnja na

korupciju potaknula bi građane na akciju protiv

vlasti, ali i Vlada bi djelovala protiv ministara

da, čak iako se posumnja na korupciju,

smijeni ih s njihovih položaja. No realnost je

da mi živimo u Hrvatskoj pa trenutačna vlast

HDZ-a ne samo da ne smjenjuje ministre na

vrijeme, nego se javno govori o njihovoj mogućoj

umiješanosti u korupciju!

Možemo se samo još pitati zašto smo još tu

i kada ćemo kupiti tu jednosmjernu kartu što

dalje od Hrvatske? Mene to jako rastužuje jer

volim živjeti u Hrvatskoj, a pola moje obitelji

već je otišlo u inozemstvo jer nisu mogli pronaći

posao ovdje. Nisu bili kumovi nekome

"gore".

Ali da ne govorimo samo o mladima, tužno

je i trenutačno stanje koje pokazuje da ljudi i

dalje nakon potresa žive u kamperskim kućicama

gdje u jednoj prostoriji spavaju, jedu i kupaju

se, a naši ministri kupuju stanove i vile za

malo novca. Je li obnova počela? Ne vidim je.

I što ćemo sad?

Kao nacija, trebamo si postaviti pitanje je li

problem u nama samima što biramo tako nesposobne,

a pohlepne političare koji ne gledaju

korist građana, nego samo svoju? Mladim

ljudima bih preporučila da se dobro zapitaju

do sljedećih izbora žele li ostati u Hrvatskoj ili

im je želja jednosmjerna karta za inozemstvo.

Ako žele pronaći pošteni posao i živjeti u zemlji

gdje u najvišem državnom vrhu neće biti

korupcije, moraju dobro birati na idućim izborima.

Prema mogućnosti neku vlast kojoj je

vlastiti narod važniji od vlastitog džepa i ega.

Ako je takve u nas uopće moguće pronaći.

Žalosno je reći, ali koji put jednostavnije je

kupiti jednosmjernu kartu.


6 Društvo

BROJ 70, ožujak 2022.

PARTNERSTVO NA PROJEKTU

AKADEMIJA U HODU Zajednički projekt ALU i Umjetničke akademije u Splitu

Mobilnom aplikacijom ukidaju komunikacijske barijere i

olakšavaju pristup likovnim umjetničkim sadržajima

Tekst: Petra Orešković

Na slikarskom je odsjeku

odgovornost da se uz

svoju primarnu djelatnost

obrazovanja razvije i kao

institucija koja razvija svoje potencijale

u područjima umjetničkih

istraživanja, produkcije i

izlagaštva kao važnim elementima

sveučilišnog sustava u

cjelini, ističu pokretači projekta

"Akademija u hodu". Tako je u

sklopu tog projekta, na kojem

surađuju Akademija likovnih

umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

i Umjetnička akademija Split,

došlo do ideje za razvoj mobilne

aplikacije koja bi služila - svemu

i svačemu. Od platforme za lakši

pristup umjetnosti osobama s

invaliditetom do alata predava-

Digitalni arhiv pruža uvid u odnose

između sustava umjetničkog

obrazovanja i tržišta rada

U sklopu unapređivanja

sustava osiguranja kvalitete

na ALU i UMAS-u osmislili su,

dizajnirali i izradili digitalni

arhiv, u suradnji s projektnim

partnerom Visokim učilištem

Algebra.

Tekst: Petra Orešković

Projektom "Akademija u

hodu" Akademija likovnih

umjetnosti i splitska

Umjetnička akademija (UMAS)

nastoje unaprijediti postojeći

sveučilišni preddiplomski i diplomski

studijski program Slikarstva.

U sklopu unapređivanja sustava

osiguranja kvalitete na

ALU i UMAS-u osmislili su, dizajnirali

i izradili digitalni arhiv,

u suradnji s projektnim partnerom

Visokim učilištem Algebra.

"Namjera nam je bila osmisliti

koncept svojevrsne baze podataka,

s podatcima o studentima

i diplomantima ALU i UMAS-a

te integriranog sustava za njihovo

praćenje po završetku studija",

objašnjavaju nam s Akademije

likovnih umjetnosti.

Arhiv će sadržati podatke za

praćenje djelovanja studenata

tijekom i po završetku studija, a

ALU

Osnovna je ideja povezivanje visokoobrazovnih ustanova, javnih

institucija u kulturi i organizacija civilnog društva s ciljem dugoročnoga

funkcionalnoga i programskog umrežavanja

nja, okrugle stolove i izložbe.

Umjetnici premalo

interaktivno djeluju

Osnovna je ideja povezivanje

visokoobrazovnih ustanova

(ALU, UMAS te studij dizajna i

arhitekture na Arhitektonskom

fakultetu), javnih institucija u

kulturi (Muzej suvremene umjetnosti)

i organizacija civilnog

društva (Hrvatsko društvo likovnih

umjetnika) s ciljem dugoročnoga

funkcionalnoga i

programskog umrežavanja, koje

teži intenziviranju likovne scene

s naglaskom na pristup marginaliziranim

društvenim skupinama

i lokalnim zajednicama.

ALU Akademija

u hodu

istodobno će se pohranjivati podatci

o njihovim radovima u formi

pretraživog digitalnog arhiva

u kojem će biti tekstualni, vizualnimaterijal

i audiomaterijali.

Obrada podataka omogućit će

uvide u odnose između sustava

umjetničkog obrazovanja i tržišta

rada u Hrvatskoj.

Tako će se putem arhiva moći

pratiti broj umjetnika koji po završetku

studija živi od umjetničkog

rada, vrste neumjetničkih

poslova koje obavljaju, mjesta

na kojima izlažu, broj umjetnika

'Namjera nam je bila osmisliti

koncept svojevrsne baze podataka,

s podatcima o studentima

i diplomantima ALU i UMAS-a te

integriranog sustava za njihovo

praćenje po završetku studija',

objašnjavaju nam s Akademije

likovnih umjetnosti

Prvi cilj je intenziviranje međufakultetske

suradnje srodnih

umjetničkih studija ALU te Studija

dizajna i arhitekture Arhitektonskog

fakulteta. Nastavnici

Prvi cilj je intenziviranje

međufakultetske suradnje

srodnih umjetničkih studija ALU

te Studija dizajna i arhitekture

Arhitektonskog fakulteta

koji odlazi iz Hrvatske te umjetničke

produkcije, odnosno digitalizirani

umjetnički radovi.

Projekt "Akademija u hodu"

sastoji se od više elemenata, a

izrada digitalnog arhiva samo je

jedan od njih. ALU i UMAS projektom

su povećali kvalitetu suradnje

s drugim institucijama,

muzejima, stručnim udruženjima,

umjetničkim akademijama,

ali i uspostavili suradnju s

privatnim stručnim učilištem i

dokazali da se, kako kažu, "artificijelne

razlike" koje su se godinama

nametale između sveučilišnih

i stručnih studija zaista

besmislene.

Projekt se provodi i financira

uz veliku potporu u sklopu

natječaja Europskog socijalnog

fonda Provedba Hrvatskog kvalifikacijskog

okvira na razini visokog

obrazovanja.

i studenti projektom su uspostavili

izravnu suradnju s kolegama

srodnih umjetničkih studija

i mentorima iz gospodarstva.

Mentori iz gospodarstva iz srodnih

umjetničkih područja (arhitekture,

dizajna) u sklopu zajedničkog

istraživačkog projekta

zajedno s profesorima s ALU

mentorirali su studentski rad te

osmislili, organizirali i provodili

radionice i predavanja u sklopu

kojih su studenti razvijali idejni

projekt mobilnog multifunkcionalnog

objekta.

Prototip tog mobilnog multifunkcionalnog

objekta počeo

se izravno koristiti za prezentacijske

aktivnosti, predavanja,

ALU i UMAS stvaraju studente

onim što ostaje kad znanje isp

Stvoren je pritisak na

oblikovanje tržišta, stvaraju

studente koji sami govore

društvu koliko je slikar

važan, obrazuju publiku

Tekst: Petra Orešković

Umjetničko obrazovanje

u Hrvatskoj uvijek je na

margini iako imamo zaista

odličnih akademija i izvrsnih

umjetnika, istaknuo je ravnatelj

Škole primijenjene umjetnosti

Filip Pintarić na završnoj konferenciji

projekta "Akademija u

hodu".

"U školi radimo prema programu

iz '92", upozorio je ravnatelj

i upozorio na važnost onoga što

je Akademija likovnih umjetnosti

učinila - izradila strateške dokumente

Standarda zanimanja i

Standarda kvalifikacija za zanimanje

slikar/slikarica.

"To je definitivno jedno od

važnijih dostignuća projekta jer

će dugoročno unaprijediti profesiju",

rekao je voditelj projekta

Ivan Skvrce.

Na konferenciji je zaključeno

da su donijete strategije dobra

podloga za dalje i da su, što je

najvažnije, vrlo lako provedive.

"Neće dokumenti završiti u ladici",

rekao je Skvrce pa šaljivo

dobacio "pa za prvu ruku, bit će

okrugle stolove, rad radnih skupina,

prezentacije i konferencije

još prije kraja projekta.

Slikarski odsjek ALU time teži

promijeniti sadašnje stanje da

likovni umjetnici nisu dovoljno

prisutni u edukativnim, izlagačkim,

interaktivnim oblicima

umjetničkog djelovanja u društvu,

pogotovo u odnosu prema

marginalnim društvenim zajednicama

i skupinama, objašnjavaju

voditelji projekta.

Centralizirana umjetnost

Naime, usprkos tome što je u

posljednjih 20 godina otvoreno

više umjetničkih studijskih

programa, problem prisutnosti

likovnih umjetnika u javnom

životu i dalje je ostao vezan isključivo

uz lokalnu akademsku

zajednicu i srodne muzejske in-

Akademija u hodu

na zidu". Kako su upozorili panelisti,

hrvatski sustav obrazovanja

temelji se na mnogo znanja

i informacija koje studenti

krcaju u sebe, a ono što ostaje je,

kako bi rekli Nijemci "Die Bildung".

"Bildung" su procesi i rezultati

koji se razlikuju od znanja,

to je "ono što ostaje kad se

znanje zaboravi". Upravo to žele

oblikovati kod svojih studenata.

'U školi radimo prema programu

iz '92', upozorio je ravnatelj i

upozorio na važnost onoga što

je Akademija likovnih umjetnosti

učinila - izradila strateške

dokumente Standarda zanimanja

i Standarda kvalifikacija za

zanimanje slikar/slikarica

Projekt provedbe HKO-a na razini visokog obrazovanja "Akademija u hodu" (03.1.1.03.0033) Akademije likovnih umjetnosti, Sveučilišta u Zagrebu je sufinancirala Europska unija iz Europskog Socijalnog fonda (2019.-2022.).

ALU


BROJ 70, ožujak 2022.

Društvo 7

stitucije koncentrirane u desetak

najvećih gradskih središta

u Hrvatskoj, smatraju u ALU-a.

Ističu da populacija treće životne

dobi nema pristup recentnoj

umjetničkoj likovnoj produkciji

i edukaciji, a izradom

mobilnog multifunkcionalnog

objekta i njegovim trajnim korištenjem

smanjuju se komunikacijske

barijere i pristup likovnim

umjetničkim sadržajima: izložbama,

radionicama usmjerenim

prema populaciji lokalnih

zajednica, iz ruralnih, nerazvijenih

krajeva ili pak osobama s

invaliditetom.

Izradom objekta koji nije invazivan

za okoliš jer je mobilan

i s minimalnim troškovima održavanja,

projekt pridonosi promicanju

načela dobrog upravljanja,

uključujući i suradnju s

civilnim društvom, javnim institucijama,

gospodarskim sektorom,

te, što je najvažnije, širenje

polja likovnih umjetnosti prema

tržištu rada i novim društvenim

skupinama.

s 'bildungom',

ari

"Ne stvaramo studenta koji će

napraviti sliku, stavit je u kutiju

s mašnom i poslati kupcu", istaknuli

su.

Razvijali su programe u skladu

s hrvatskim kvalifikacijskim

okvirom (HKO), a ideja je da sadržaj

tih kvalifikacija proizlazi iz

praktičnog djelovanja na tržištu,

ali ne na način da bude preslika

tržišta.

"Poslušalo se tržište rada i bivši

studente. Stvoren je pritisak

na oblikovanje tržišta, tako da

stvaramo studente koji sami govore

društvu koliko je slikar važan,

obrazuju publiku", istaknuli

su. Zaključili su da je HKO dobar

iskorak i u struku donosi boljitak.

PARTNERSTVO NA PROJEKTU

Tanka linija etike Iako je u 2022. nestala 41 osoba, Perišev slučaj jedini se sustavno pratio

Mediji su prešli granicu u

izvještavanju o Mateju

Tekst: Nikolina Orešković,

Petra Orešković

U

protekla tri mjeseca u

Hrvatskoj nestala je 41

osoba. Mediji su aktivno

pratili odnosno prate

samo jedan slučaj - onaj Mateja

Periša. Mladića koji je uoči

Nove godine nestao u Beogradu

i od tada mu se gubi svaki trag.

Mediji su odmah nakon nestanka

otišli u Beograd i slučaj pratili s

mjesta događaja.

Javnost je postala upoznata s

različitim aspektima Matejeva

života do te mjere da se njegovu

učiteljicu ispitivalo o tome kakav

je učenik bio. A objavljivale

su se i neslužbene i neprovjerene

informacije. Čitali smo i slušali

da su "vjerojatno sva sedmorica

konzumirala drogu". Isplivala je i

lažna intimna snimka s dvije djevojke,

a nestalog se predstavljalo

i kao prijatelja Filipa Zavadlava,

osuđenog na 40 godina zatvora

zbog ubojstava.

'Sočna priča'

"Zovem 'sindrom laboratorijskog

štakora' kad urednici reagiraju

na podražaje koji im signaliziraju

'sočnu' priču. Ključne riječi

ovdje su - mladić iz Hrvatske, Srbija,

Nova godina", objašnjava

Saša Leković, istraživački novinar

koji se bavio istraživanjem

nestalih osoba i trgovanja ljudima.

Leković kaže da su mediji zapravo

rijetko zainteresirani za

objavljivanje informacija o nestanku

neke osobe, iako u potrazi

može uvelike pomoći ako se

objavi fotografija, osnovne informacije

o nestaloj osobi te okolnosti

nestanka. U ovom je slučaju,

smatra, "okidač" za medijsko

praćenje slučaja bilo to što je riječ

o mladiću iz Hrvatske koji je nestao

u Srbiji.

Profesorica Novinarske etike,

Gordana Vilović ističe da nestanci

jesu tema javnog interesa i da

novinari o tome trebaju izvještavati.

"Pitanje je samo kako i u kojoj

mjeri", ističe Vilović.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog

društva Hrvoje Zovko

slaže se s Lekovićem da se mnogi

nestanci medijski ne prate, ali

ističe da to ne znači da ih mediji

ne žele objaviti ili ih namjerno

ignoriraju nego presuđuju okolnosti.

Smatra da je nestanak Mateja

Periša i medijima i javnosti

zanimljiv zbog "priče Matejeva

oca, topline koja je iz njega isijavala

unatoč strašnoj drami koju

proživljava i koji je osvojio srca

Milan Maricic/aTaiMaGes/PiXsell

PiXsell

Profesorica Gordana Vilović ističe da je izneseno

mnogo detalja o Matejevu privatnom životu koji

ne mogu pomoći u istrazi te su tako prekršene

sve preporuke kako etično izvještavati

Hrvoje Zovko smatra da je nestanak Mateja Periša i medijima i javnosti zanimljiv

zbog priče Matejeva oca, topline koja je iz njega isijavala unatoč strašnoj drami

'Što je priča 'sočnija' i što

se dulje nastoji održati u

medijima to je više neetičkih

postupaka te objava koje nemaju

nikakvu informativnu

vrijednost', smatra novinar

Saša Leković

saša leković, istraživački novinar koji

se bavio istraživanjem nestalih osoba

i trgovanja ljudima

svih - ne samo u Hrvatskoj nego

u cijeloj regiji, zatim uključivanje

državnog vrha te policije obiju

država".

A upravo zbog toga, smatra

profesorica Vilović, ovaj slučaj

ima sve karakteristike vrijednosti

vijesti - riječ je o mladoj osobi

koja je za Novu godinu otišla

s prijateljima u Beograd, otac je

javna osoba (vaterpolski sudac) i

surađivao je s medijima, uključila

se i država pa su čak stručnjaci

iz Hrvatske otišli u Srbiju.

I najviše od svega, otac

'Ne znam mnogo o drugim nestalim

osobama u ovom trenutku, ali svakako

je nestanak Mateja Periša imao niz

elemenata za koji su urednici procijenili

da može više zanimati čitatelje

i gledatelje', ističe Gordana Vilović

je više od mjesec dana bio u Beogradu,

željno iščekujući vijesti o

nestanku sina.

Velik interes javnosti

"Ne znam mnogo o drugim nestalim

osobama u ovom trenutku,

ali svakako je nestanak Mateja

Periša imao niz elemenata

za koji su urednici procijenili da

može više zanimati čitatelje i gledatelje",

ističe Vilović. U slučajevima

poput ovoga, kada je medijski

interes ipak velik, svaki tekst

i svaki prilog moraju biti napravljen

tako da se poštuju etička načela

što podrazumijeva i poštivanje

Kodeksa časti hrvatskih

novinara, smatra Zovko.

Kodeks nalaže da se posebna

pozornost, obzirnost i odgovornost

zahtijeva pri izvještavanju

o samoubojstvima, nesrećama,

osobnim tragedijama, bolestima,

smrtnim slučajevima i nasilnim

djelima. Novinar treba izbjegavati

intervjuiranje i prikazivanje

osoba koje su izravno ili neizravno

pogođene tim događajima,

osim kada je riječ o iznimnom

javnom interesu. U tom je slučaju

novinar dužan voditi računa o

časti, ugledu i dostojanstvu osoba

o kojima izvještava.

Leković ističe da su u Matejevu

Gordana

Vilović,

profesorica

novinarske

etike na

Fakultetu

političkih

znanosti

slučaju mnogi mediji prešli granicu,

odnosno da u izvještavanju

nisu uvijek poštivali etička načela.

"Što je priča 'sočnija' i što se

dulje nastoji održati u medijima

to je više neetičkih postupaka te

objava koje nemaju nikakvu informativnu

vrijednost i umjesto

da pomažu prave štetu – i nestaloj

osobi i obitelji te čitavoj okolini",

smatra novinar. S njim se

slaže i Vilović koja ističe da je

izneseno mnogo detalja o njegovu

privatnom životu koji ne

mogu pomoći u istrazi te su tako

"prekršene sve preporuke kako

etično izvještavati".

Potrebi za čestim izbacivanjem

novih informacija svakako

je pridonio i velik interes javnosti

i pozornost koja se posvetila

nestanku, a predsjednica Sindikata

novinara Hrvatske Maja

Sever smatra da je ta pozornost

"jednostavno ljudska, no važno je

da novinari ostanu u profesionalnim

okvirima i ne prelaze granicu

koju je jasno odredio Kodeks

časti hrvatskih novinara".

Srpski tabloidi i laži

Budući da se sve odigralo u Srbiji,

nisu samo hrvatski mediji

upleteni u slučaj. Nestanak je zaokupio

i srpske medije, a tabloidi

koji tamo prevladavaju "počeli

su stvarati štetu", kaže profesorica

Vilović.

"Trebalo je svaki dan izaći s nečim

novim pa makar bilo neistina.

Lavina je krenula i nije se mogla

zaustaviti", smatra i nadodaje

da su onda i novinari koji su se

uključivali uživo pokušavali pri

svakom javljanju dati neki novi

element iz istrage da bi zadržali

pozornost javnosti.

Matejev slučaj nije presedan,

još je nekoliko puta u posljednjih

20-ak godina nestanak neke osobe

pobudio interes medija, a posljedično

i javnosti. Svi sugovornici

sjećaju se nestanka Antonije

Bilić, koji je završio tragično, a

predsjednik HND-a navodi i slučaj

Anđele Bešlić kada su mediji

također mnogo izvještavali.

Zovko ističe da javnost ne bi

trebalo zanimati više od tijeka

same istrage, a svi detalji o privatnom

životu "prelaze granice

dobrog ukusa".

"Novinari, novinarke, urednice

i urednici trebaju voditi računa

da svojim izvještavanjem ne povrijede

ničije dostojanstvo. Uvijek

se u takvim situacijama moramo

i sami zapitati: kako bismo

se mi osjećali da se nama to dogodi",

apelira predsjednik HND-a.


8 Reportaža

BROJ 70, ožujak 2022.

Bez kondicije na Sljeme Troje prijatelja koji ne vježbaju odlučili su se upustiti u 'avanturu' planinarenja

Tekst: Lana Belavić

Foto: Josip Mikačić/ Global

Znaš da na poslu stalno

trčim po bolničkom

odjelu, odgovara mi

prijateljica Vanja dok

razglabamo o tome kada je posljednji

put neka od nas vježbala.

Subota je ujutro. Tena, Vanja

i ja nalazimo se na zagrebačkom

Glavnom kolodvoru. Nekima je

ovo samo još jedna obična subota,

no nama nije. Prijateljice smo

godinama, a povezuje nas i to što

uopće nismo fizički aktivne. Ne

treniramo često, a shopping je

jedina kardiovježba koju priznajemo.

Pao je dogovor. Idemo na

svoju prvu planinarsku pješačku

turu. Na Sljeme.

Na tramvajskoj stanici čekamo

nekoliko minuta, uzbuđenje raste,

napokon dolazi "četvorka".

Vozimo se nekoliko stanica i izlazimo

na Draškovićevoj. Presjedamo

na "četrnaesticu" i vozimo

se do Mihaljevca. Pomaže nam

navigacija - već smo godinama

u Zagrebu, a još ne znamo kako

do Sljemena. Iz "četrnaestice"

u "petnaesticu" i eto nas podno

Sljemena. Za oko nam "zapinje"

prva postaja sljemenske žičare.

"Do vrha se penjemo žičarom,

zar ne?", smije se Vanja.

'Ima li prečica?'

Žičaru ostavljamo iza sebe pa

dolazimo pred svoju polazišnu

točku - Tunel Sljeme. Vanja i

Tena već sjede na prvoj klupi na

koju smo naišle da bi odmorile

noge do polaska.

"Nikada nisam bila na Sljemenu",

govori Tena, još puna energije.

U tom trenutku dolazi i ostatak

ekipe. Josip Mikačić i Nika

Fet odlučili su pridružiti nam se

i okušati se u subotnjem planinarenju.

Krećemo na našu prvu

zajedničku planinarsku turu.

Dolazi i profesor s Fakulteta političkih

znanosti Gordan Janković

koji predaje tjelesni. Veselo nam

maše. Upravo je završio svoje subotnje

planinarsko pješačenje.

Gledamo ga s nadom da ćemo

tako veseli biti i mi kada dođemo

do vrha.

"Ima li kakva prečica do gore?",

prvo je pitanje koje u glas postavljamo

Jankoviću. Prečica postoji,

odgovara, no onda je put strm.

Umiruje nas riječima da se ne

brinemo jer problema tijekom

uspona sigurno nećemo imati.

Ali. Uvijek postoji "ali". Jedino

što bi moglo izazivati teškoće

je - blato. U našem slučaju to je

ono što će sigurno izazvati mali

problem jer smo svi nadobudno,

osim Vanje, za planinarenje odabrali

bijele tenisice.

"Uspon nije koncipiran kao

utrka, odredite tempo koji vam

najbolje odgovara. Ako je potrebno

zastanite i predahnite", ohrabruje

nas Janković.

Blato, bijele tenisice

i put bez prečaca

Prijateljice smo godinama, dosta smo slične, a povezuje nas i to što

uopće nismo fizički aktivne, ne treniramo često, a shopping je jedina

kardiovježba koju priznajemo

Nakon sata hoda, sve nas polako počinje obuzimati vrućina

Na pitanje znamo li put do

gore, pogledamo se i nasmijemo.

Nasmije se i profesor pa nam strpljivo

objašnjava kojim putem

trebamo ići. Riječ je o stazi niske

zahtjevnosti, ističe, i time izaziva

oduševljenje. Niska zahtjevnost

znači mali napor, tješimo se.

Prvih pola sata savršeno prolazi.

Uhvatili smo ritam koji svima

odgovara. Prvi dio staze je ravan,

na svu sreću. No prebrzo smo se

razveselili. Dolaze i prvi lagani

usponi. Prolazimo šumom, a nedaleko

od nas vidi se nizbrdica.

"To samo znači da ćemo se

opet morati penjati", zaključuje

već polako zadihana Nika. Skida

jaknu jer se ugrijala i

već joj polako postaje

vruće.

"Gore ima

štrukla", izgovara

Vanja uzbuđeno

svoju

mantru koja joj

'Uspon nije koncipiran

kao utrka,

odredite tempo koji

vam najbolje odgovara.

Ako je potrebno, zastanite

i predahnite', ohrabruje

nas profesor

Janković

daje motivaciju da nastavi put.

Motivira i nas. "Eto ti, Vanja,

pa ti nemoj vježbati", gunđa si u

bradu nakon 40 minuta. Sunce

polako počinje izlaziti, a mi susrećemo

još nekoliko osoba koje

su subotu, baš kao i mi, odlučile

provesti u prirodi. "Bok, bok",

pozdravljaju nas prolaznici na

što se svi se čudno pogledamo.

'Bacit ću se dolje, laži mi'

"Je l' on to upravo nas pozdravio?",

zbunjeno pita Vanja.

To je nekakav planinarski bonton,

objašnjava joj Nika. Mama

joj je objasnila da se tako inače

pozdravljaju ljudi na planinarenju

bez obzira na to što se

ne poznaju. Moramo

izgledati kao profići,

a prva lekcija

planinarenja je

svladana - pozdravljanje

nepoznatih

ljudi je

Radi se o stazi niske zahtjevnosti, naglašava Janković, i time izaziva oduševljenje

JOSIP MIKAčIć/ GLOBAL

'Odite vi, dostići ću vas na

nekom ravnijem dijelu', smije

se Nika na što zastanemo

i kolektivno puni uzbuđenja

motiviramo Niku da nastavi

obvezno. Noge više nisu toliko lagane

kao što su bile u prvih pola

sata, ali svi, i dalje, imamo osmijeh

na licu. Sigurno zbog štrukla

koje nas čekaju na vrhu.

"Odite vi, dostići ću vas na nekom

ravnijem dijelu", smije se

Nika. Ipak, malo zastanemo i kolektivno

puni uzbuđenja motiviramo

Niku da nastavi. Možda se

zaljubimo u planinarenje nakon

ovoga, prokomentiram na glas,

na što se svi kiselo nasmiju.

Nakon sata hoda sve nas polako

počinje obuzimati vrućina.

Staza je sad već puna blata, a motivacija

počinje opadati. Ni pomisao

na štrukle ne pomaže.

"Nemoj mi samo reći da imamo

još sat hoda, bacit ću se dolje,

radije mi laži", smije se uzdihana

Nika.

Prisjećamo se profesorovih riječi

- posustajanje pred prvom

preprekom nije opcija. Nailazimo

na drvenu nadstrešnicu za

odmor koji bi svima godio. Dolazimo

do nje pa ostajemo vidno

razočarani. Ništa od odmora

- drugi planinari zauzeli su sve

klupe. Nastavljamo s hodom, a

odmor odgađamo.

JOSIP MIKAčIć/GLOBAL

"Gledaj njega, njemu ništa

nije", tiho komentira Vanja, dok

očima pokazuje na Josipa na što

se Tena i Nika smiju. Mijenja

temu pa nas upozorava da nismo

ni svjesne koliko će nas sutra boljeti

noge. Teni hitno trebaju cigarete

i kava. Na njezinu sreću,

nailazimo na klupe.

Sjedimo u tišini, skupljamo

snagu za dalje. Ubrzo tišinu prekida

razgovor o onome što svakoga

oraspoloži - hrani. Nika razočarano

govori da nije ponijela

ništa za jesti, ali ipak odluči pretražiti

torbu i nalazi čokoladicu.

"Koliko je ovo staro?", zapita

se Nika pri prvom grizu čokoladice.

Glad polako osjeća i Josip koji

se nada da ga kod kuće čeka dobar

ručak. "Mogao bih pojesti cijeli

frižider", priznaje Josip. Druga

lekcija planinarenja svladana

- hrana je obvezna. Počinjemo

osjećati hladnoću što je znak da

smo se dovoljno odmorili i da je

vrijeme da nastavimo uspon.

"Gore ima i piva", motivira nas

Josip i izaziva oduševljenje. Entuzijastično

krećemo. Još samo

pola sata.

Velikih 13.000 koraka

Sada dolazi najgori dio puta,

govori Josip. Na strmom smo dijelu

šume, a blato na stazi nimalo

ne pomaže.

"Kada dođemo gore, do busa

imamo još pet minuta", govori

nam Josip što nas čeka na kraju.

Ili ipak ne. To je ono što Tena,

Vanja i ja želimo. Zapravo, još

je penjanja. Razočarane smo i

umorne. Već počinjemo razmišljati

o tome kako ćemo se vratiti.

Dvije su opcije, ili bus ili žičara -

pješačenje ne dolazi u obzir.

Još malo jadanja i dižemo pogled.

Napokon smo na vrhu.

Nakon nešto više od dva sata i

13.000 koraka dolazimo do planinarskog

doma. Uzbuđeno se

grlimo, a sav umor odjednom

nestaje. Raspoloženje nam se u

trenutku popravi. Sreća se osjeti

u zraku, iako ni sami nismo

sigurni zbog čega - dolaska do

vrha ili skorog sjedanja u autobus.

Odmaramo se nekoliko minuta.

Iako su štrukle bile glavna

motivacija da dođemo do vrha,

na Vanjino razočaranje odlučujemo

ih odgoditi za neki drugi put.

Umorni i promrzlih noseva jedva

čekamo spustiti se u Zagreb i pošto-poto

sjesti u topli kafić. Skupljamo

snage jer je ispred nas

još nekoliko minuta penjanja, ali

ovaj put do autobusne stanice.

Više i ne razgovaramo međusobno

- uživamo u tišini i u svojim

mislima. Ponovno osjećamo

ruke, a svu hladnoću postupno

zamjenjuje toplina busa. Nevjerojatno,

ali - počinju dogovori za

sljedeće planinarenje. Da, sljedeće.

Ni nama nije jasno kako je

došlo do toga - je li to bilo stvarno

ili samo trenutak nakon uspjeha.


BROJ 70, ožujak 2022.

Intervju 9

O MENTALNOM ZDRAVLJU STUDENATA, STRESU ZBOG ISPITA, ALI I RATA

Većina studenata i ne zna ima

li njihov fakultet psihološko

savjetovalište ili ne

Lovro Pendić, predsjednik

Odbora za

promicanje psihološkog

zdravlja,

ističe da je glavni

glavni cilj Odbora

edukacija studenata o psihološkom

zdravlju i destigmatizacija

traženja psihološke pomoći, a

sve u svrhu poboljšanja psihološkog

zdravlja na Sveučilištu

u Zagrebu. Psihološka podrška

studentima jedna je od ključnih

stavki Plana rada Studentskog

zbora Sveučilišta u Zagrebu te

su upravo zato osnovali Odbor.

U svojim počecima, proveli su

anketu o psihološkom zdravlju

studenata UNIZG-a, na koju je

odgovorilo 5103 studenata.

◼ Koliko studenti znaju o psihološkom

zdravlju i načinima

na koje se ono može poboljšati?

Zanimljivo je na našem Sveučilištu

to što postoji jako mnogo

udruga koje se bave mentalnim

zdravljem i postoji mnogo projekata

koji se već bave edukacijom

i radionicama, ali najčešće takvi

projekti privlače studente koji

su već uvelike upućeni u mentalno

zdravlje i koji se žele dodatno

informirati. Upravo zbog toga se

unutar Studentskog zbora pojavila

ideja da se osnuje odbor koji

će se baviti isključivo mentalnim

zdravljem. Naša poanta i naš cilj

jest da proširimo znanje o studentskom

zdravlju cijeloj studentskoj

populaciji, pa i šire.

Na pitanje koliko su generalno

upućeni studenti, možemo se

referirati na jedan podatak iz

naše ankete gdje oko 60 posto

studenata nije znalo ima li njihova

sastavnica uopće psihološko

savjetovalište ili ne.

◼ Što je bio glavni pokretač za

osnivanje Odbora?

Mentalno me zdravlje oduvijek

zanima i oduvijek sam se htio baviti

time. U sklopu Studentskog

zbora Sveučilišta u Zagrebu postoji

već Zdravo sveučilište, odbor

koji se bavi zdravljem studenata

na Sveučilištu. Javila mi

se potreba da se bavim isključivo

mentalnim zdravljem. Mogao

sam to učiniti putem Zdravog

sveučilišta, ali oni imaju daleko

veće i šire ciljeve te sam htio

da se baš fokusiramo na mentalno

zdravlje pa su me sadašnji

predsjednik i potpredsjednica

Studentskog zbora podržali i

'Stalo mi je do toga da ljudi budu svjesni da oni nisu obilježeni

time ako imaju neku tegobu i da svi ljudi pate od određene

razine mentalne tegobe', objašnjava Lovro Pendić

tako je stvorena ideja o osnivanju

Odbora za promicanje psihološkog

zdravlja. Naime, smo svi

imali prigodu vidjeti kako okolni

faktori utječu na naše mentalno

zdravlje, od potresa do pandemije,

no važno je istaknuti da problemi

mentalnog zdravlja postoje

i prije toga, postojat će i nakon

toga, i smatram da je važno da

studenti znaju

da na razini

cijelog

Sveučilišta

postoji

neko

univerzalno

tijelo,

neki odbor

koji se bavi

isključivo time i

kojima se studenti

mogu obratiti sa

svakakvim

LOVRO PENDIć

Razgovarala: Anamarija Mujanović

'Uistinu nije

zdravo da

studenti,

na primjer,

imaju ispitni

rok i mjesec

dana

unaprijed

se stalno

bude s

velikom

anksioznošću',

pojašnjava

Lovro

informacijama o edukaciji ili savjetovanju.

Važno je istaknuti da

mi ne pružamo savjetovanje, ali

mi možemo usmjeriti studente

gdje mogu potražiti pomoć.

◼ Kome se studenti trebaju

obratiti kada žele psihološku

pomoć, izravno vama?

Trenutačno djelujemo primarno

preko društvenih mreža jer

smo u infantilnoj fazi. Osnovani

smo prije nekoliko mjeseci i trenutačno

smo u izgradnji, dizajnu

te smo najaktivniji na društvenim

mrežama, no uskoro ćemo

objaviti popis savjetovališta, terapeuta

i udruga gdje studenti

i svi ostali mogu potražiti psihološku

podršku. Također ćemo

objaviti koje sve sastavnice Sveučilišta

u Zagrebu imaju psihološko

savjetovalište. Važno je

istaknuti da tu postoji određena

potreba da se na razini Sveučilišta

osnuje nešto veće, barem

neko savjetovalište koje

će podmiriti određeni

broj studenata gdje

se ljudi mogu javiti

bez obzira s koje

sastavnice oni dolaze,

jer od 11 sastavnica

koje

imaju savjetovalište

ono

je više-manje

rezervirano

samo

za studente tih

studija.

razbiti

Kako

tabu

oko psihološkog

zdravlja?

Potpuno je normalno

i zdravo da osoba bude nepovjerljiva

prema drugoj osobi

kad su u pitanju osobni

problemi, ali način na koji

mi možemo maknuti tu stigmu

jest edukacija studenata.

Moramo maknuti

stigmu da su psihološke

tegobe nešto strašno i

da zahvaćaju samo teške

psihijatrijske bolesnike

te da je osoba

društve-

označena

odmah

no

ako ima neku tegobu mentalnog

zdravlja. Tegoba mentalnog

zdravlja može biti kontinuirani

stres koji netko doživljava u nekom

razdoblju. Uistinu nije zdravo

da studenti, na primjer, imaju

ispitni rok i mjesec dana unaprijed

se stalno bude s velikom anksioznošću.

Ne moraju svi studenti

potražiti psihološku pomoć

nekog stručnjaka, možda je nekima

samo potrebna edukacija

kako se lakše nositi sa stresom i

što napraviti.

Također, u vezi s onim "meni

je bed pričati s nekim koga ne

poznajem", svi se zainteresirani

mogu slobodno javiti nama

na Instagram, mogu se javiti i na

mail i mi ćemo im odgovoriti. Ne

uzimamo ničije podatke bez obzira

na to tko nam je poslao poruku

te jamčimo potpunu anonimnost

te osobe te da ćemo je usmjeriti u

prave ruke ili joj barem dati neke

riječi podrške.

◼ Studenti se trenutačno prvi

put susreću s ratom u svojoj

blizini. Riječ je uglavnom o generaciji

čiji su roditelji prošli

Domovinski rat, koliko iskustva

i traume roditelja utječu

na psihu djece?

Svakodnevna neizvjesnost o

tome što je sljedeće uzrokuje

određenu razinu anksioznosti, ali

ono što je važno istaknuti jest da

smo na kraju krajeva svi u ovome

zajedno. U sklopu Odbora za promicanje

psihološkog zdravlja na

našoj stranici na Instagramu napravili

smo objavu koja objašnjava

kako se lakše nositi u ovakvim

okolnostima, te jedino što mogu

reći je da nam se ljudi uvijek

mogu obratiti te ćemo mi uvijek

biti tu da "uskočimo" u pomoć.

Osobno nisam vidio neki prevelik

utjecaj starije populacije na

mlađu. Znam da su mnogi roditelji

zabrinuti zbog ratnih okolnosti,

no i tu su stajališta različita.

Postoji strana koja zna biti

dosta zabrinuta i ekstremna te

počinju odmah misliti na najgori

mogući scenarij jer im se vraćaju

loša sjećanja i traume koje

su proživjeli prije 30-ak godina.

S druge strane imamo dio populacije

koja se pomirila s ratom,

svjesna je toga što se dogodilo te

se naučila na mirniji način nositi

s ovako stresnim geopolitičkim

okolnostima, a to nam može dati

osjećaj mira i uvjeriti nas da će na

kraju sve opet biti stabilno.

Lovro Pendić Predsjednik Odbora za promicanje psihološkog zdravlja


10 Svijet

BROJ 70, ožujak 2022.

Izbjeglička kriza Više od tri milijuna ljudi napustilo ratom pogođenu Ukrajinu

Najviše dolaze žene i djeca, koji su

mnogo osjetljiviji na diskriminaciju

Tekst: Benjamin Mihoci

Više od tri milijuna

izbjeglica napustilo

je Ukrajinu otkako je

Rusija na nju izvršila

invaziju potkraj veljače, prema

podatcima Ujedinjenih naroda.

Gotovo dvije trećine njih

otišle su u Poljsku dok su ostali

pobjegli u druge susjedne zemlje:

Rumunjsku, Moldaviju,

Mađarsku, Slovačku, ali i Rusiju.

U trenutku pisanja ovog

članka, u Hrvatsku ih je došlo

nešto više od 7000.

Rat u Ukrajini mnogi su nazvali

najvećim sukobom u Europi

od Drugog svjetskog rata.

Izbio je nekoliko dana nakon

što je ruski predsjednik Vladimir

Putin priznao separatističke

republike Donjeck i Lugansk

na istoku Ukrajine, koje od

2014. nisu pod kontrolom Kijeva.

Većina svjetskih država

osudila je rusku invaziju, a zapadne

su zemlje Rusiji uvele

sankcije.

Ekonomski oportunizam

Premda je gotovo dva milijuna

ljudi došlo u Poljsku, većina

njih nastavlja put u druge zemlje

Europske unije. Povjerenik

Europske komisije za zapošljavanje

i socijalna prava

Nicolas Schmit poručio je da

je namjera Unije integrirati

izbjeglice u tržište rada i ohrabrio

je zemlje članice da ih zapošljavaju.

Profesor Filozofskog fakulteta

Drago Župarić-Iljić, čije

je područje istraživanja sociologija

migracija, kazao je kako

se može očekivati da će, neovisno

o ishodu rata, dio izbjeglica

koji je pristigao u europske

zemlje tamo nastojati i ostati.

"Drugo je pitanje hoće li im

te zemlje taj ostanak i dopustiti

jer je trenutačno aktiviran

pravni mehanizam privremene

zaštite koja se odobrava na

godinu dana, a najdulje na tri

godine", dodao je Župarić-Iljić.

Neke države mogu razmišljati

na "ekonomski pragmatičan" i

"oportunistički" način da svoje

demografske praznine i ekonomske

probleme nedostatka

radne snage popune novopridošlim

izbjeglicama, smatra

Župarić-Iljić.

"Stoga će vrlo vjerojatno biti

blaže u pristupu, odnosno na

druge načine rješavati njihova

pitanja trajnijeg boravka i

rada. Sigurno je s jedne strane

ovo humanitarna praksa, a

UNSPLASH

'Ovo je drugi najveći izbjeglički val od Drugog svjetskog rata, a broj izbjeglica će samo rasti',

smatra profesor Fakulteta političkih znanosti Siniša Tatalović

Unutar same Ukrajine raseljeno je približno dva milijuna ljudi

s druge pozicija socijalnog inženjeringa

gdje tuđa nevolja

nekima pomaže u nošenju s

vlastitim izazovima i nedostatcima",

dodao je.

Nema sigurnosnih rizika

Osim tri milijuna ljudi koji

su pobjegli iz Ukrajine, unutar

same zemlje prisilno je raseljeno

još gotovo dva milijuna

stanovnika. Agencija UN-a

za izbjeglice procijenila je da će

12 milijuna ljudi biti potrebna

pomoć u Ukrajini.

Da je očekivano da će broj

izbjeglica i dalje rasti, smatra

profesor Fakulteta političkih

znanosti Siniša Tatalović, koji

je rekao da će ovo biti "najveći

izbjeglički val nakon Drugog

'Ovdje je riječ o vrlo bliskim

narodima i vrlo bliskim

identitetima. Tu postoji

veliki broj rodbinskih veza.

To je jedna potpuno drukčija

situacija', kazao je profesor

Siniša Tatalović

svjetskog rata", što će biti veoma

izazovno za Europu.

"Tu je riječ o sasvim drugoj

strukturi izbjeglica nego kad su

s Bliskog istoka dolazili uglavnom

mladi muškarci, i tada

je bilo malo žena i djece. Sad

imamo potpuno obratnu situ-

aciju. Ta je populacija mnogo

osjetljivija na različite vrste

diskriminacije i nekih negativnih

stvari koje bi im se mogle

događati s obzirom na njihovu

ranjivosti", kazao je Tatalović.

Poručio je da sigurnosnih rizika

u ovoj izbjegličkoj krizi

nema, nego da je riječ o "čisto

humanitarnom pitanju", odnosno

da je riječ o ljudima koji

su protjerani s područja na kojima

su mirno živjeli.

"Oni nisu krivi za to što im

se dogodilo. Oni u tom smislu

imaju formalno pravni status

izbjeglica, koji nisu migranti

koji su otišli svojom voljom,

nego su protjerani. Stoga moraju

uživati sva prava koja proizlaze

iz međunarodnih dokumenata

kojima se regulira

status izbjeglica", objasnio je

profesor Tatalović.

'Ovime se

uglavnom

potvrđuje

stav političkih

elita kako su

drugi profili

raseljenih

zapravo

nepoželjni',

istaknuo je

Župarić-Iljić

Poželjni i nepoželjni

Mađarska je primila gotovo

300.000 izbjeglica iz Ukrajine,

što je znatno različita politika

od one tijekom izbjegličke

krize 2015. kada je ta zemlja na

svoje granice postavila bodljikavu

žicu. Profesor Tatalović

to je objasnio činjenicom da se

tada radilo o drugoj vrsti migranata.

"Ovdje je riječ o vrlo bliskim

narodima i vrlo bliskim identitetima.

Tu postoji mnogo rodbinskih

veza. To je jedna potpuno

drukčija situacija", kazao

je Tatalović i poručio da je

upravo zato europska javnost

mnogo više "senzibilizirana"

za te ljude.

Profesor Župarić-Iljić pozdravio

je spremnost da se

prime ukrajinske izbjeglice

i istaknuo da EU-ove države

ukrajinske izbjeglice doživljavaju

kao "naše, europske, poznate".

Dodao je i da zastrašuje

i pomisao "možda danas oni,

sutra mi?".

"Ovime se uglavnom potvrđuje

stav političkih elita kako

su drugi profili raseljenih zapravo

nepoželjni. Time se i

opet perpetuira na globalnoj

razini uspostavljena hijerarhija

unutar migracijskog i azilnog

režima po kojoj su neke

izbjeglice poželjne dok su druge

nepoželjne, nevjerodostojne,

ugrožavajuće", kazao je Župarić-Iljić.

Podsjetio je na mnoge Sirijce,

Iračane, Afganistance i druge

koji su zapeli na granicama

Schengena "s kojih ih se tjera

i nasilno odbija". "Nadajmo se

da sukob neće toliko dugo potrajati

i da će se unutar tog vremenskog

intervala steći preduvjeti

za siguran, održiv i trajan

povratak za one koji to dobrovoljno

odaberu", zaključio je

Župarić-Iljić.


BROJ 70, ožujak 2022.

Karijera 11

Rad od kuće Fenomen masovnih otkaza 'preispituje' udobnost kućnog ureda

Tekst: Katja Knežević

Ustajanje pet minuta

prije početka radnog

vremena. Obuvanje

papuča i umatanje u

najudobniji kućni ogrtač. Gutljaj

prve jutarnje kave uz zvukove

perilice suđa i miris svježe

oprane odjeće koja se suši

na sušilu. Radni dan službeno

može početi. Tako je izgledala

svakodnevica dijela radnika

koji su prije dvije godine urede,

predavaonice, redakcije i

ostala "klasična" radna mjesta

zamijenili sa svoja četiri zida.

Ipak, tople papuče i ugođaj

doma ne znače ujedno i kvalitetno

radno okruženje.

"Kućna atmosfera za mene je

često demotivirajuća jer kada

radim u pidžami i papučama

kao da ne radim", rekao je Dario

Topić, student i novinar Večernjeg

lista koji od prvog radnog

dana na toj poziciji radi od

kuće.

Ipak, dodao je da rad od kuće

za sobom donosi brojne prednosti,

a upravo bi to mogao

biti jedan od razloga zbog kojeg

povratak na klasično radno

mjesto u vrijeme kada koronavirus

postaje općeprihvaćena

stvarnost ne sjeda najbolje baš

svim radnicima.

Nemaju svi mogućnosti

raditi od kuće

Iako bi zdravorazumski u

koronakrizi potražnja za poslovima

trebala bujati, podaci

iz SAD-a, a koje su prenijeli

i hrvatski mediji, govore o

fenomenu masovnih otkaza.

Naime, ondje je u studenome

prošle godine otkaz dalo rekordnih

4,5 milijuna ljudi. Dr.

sc. Mitja Ružojčić s Odsjeka za

psihologiju rada i ergonomiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

objasnio je da je u početku

prelazak na taj tip rada

bio svojevrstan šok. Ipak, čini

se da su se radnici, unatoč svemu,

relativno brzo prilagodili i

shvatili da bi i nakon pandemije

željeli barem djelomično raditi

od kuće.

"Promjene vezane uz pandemiju

temeljito su promijenile

odnos radnika prema poslu i

dovele su do većeg vrednovanja

fleksibilnosti i stupnja autonomije

koji radnici mogu dobiti

od posla te boljeg balansa

između privatnoga i poslovnoga.

Pitanje je jesu li to shvatili i

poslodavci, koji su ipak navikli

na veći stupanj kontrole nad

radnicima", naveo je Ružojčić.

Dodao je da upravo taj nesrazmjer

između želja zaposlenika

i poslodavaca može biti

jedan od uzroka masovnih otkaza

koji su se počeli događati

prije svega u SAD-u, ali i ostatku

svijeta. U istraživanju koje

'Kad radim u

pidžami i papučama

kao da ne radim'

Nesrazmjer između želja zaposlenika i poslodavaca može biti jedan od

uzroka otkaza koji su se počeli događati u SAD-u, ali i ostatku svijeta

'Nisam ljubitelj rada od kuće

jer ubija radnu atmosferu',

ustvrdio je student i novinar

Večernjeg lista Dario Topić

je bilo posvećeno godini dana

rada u pandemiji, odnosno,

rada od kuće, a koje je proveo

s kolegama sa spomenutog

Odsjeka, potvrdilo je da takva

praksa, ako se uzme u obzir

stajalište radnika, nije superiornija

klasičnom radu iz ureda.

"Na primjer, imate ljude s

malom djecom koji možda nemaju

dobre uvjete za rad od

kuće i kojima je rad iz ureda

olakšavao fokus na radne zadatke.

Osim toga, svakodnevni

odlazak na posao omogućava

nam i neformalnije oblike druženja

i razgovora s osobama

izvan našeg kućanstva", piše u

tekstu istraživanja.

Slično misli i dr. sc. Jasminka

Lažnjak, redovita profesorica

s Odsjeka za sociologiju Filozofskog

fakulteta u Zagrebu.

Kako je objasnila, rad od kuće

nije samo novi model rada i ne

znači samo promjenu radne

rutine, nego ima dalekosežne

posljedice na promjenu balansa

između rada i obitelji i općenito

za psihičko i mentalno

zdravlje.

"Unatoč brojnim prednostima,

mnoga istraživanja pokazuju

da poslodavci ili menadžeri

te zaposlenici očekuju

promjenu tradicionalnih modela

rada prema hibridnom

modelu koji je kombinacija

rada u uredu i od kuće", izjavila

je Lažnjak.

Dodala je i da se očekuje da

se oko 10 do 20 posto njih neće

vratiti na posao u urede nakon

pandemije, ali činjenica je da

ne može svako kućanstvo podnijeti

teret rada od kuće na isti

način.

"Hrvatsko društvo karakterizira

određene nova digitalna

podjela koja je proizvela nejednakosti

s obzirom na mogućnost

rada od kuće. Obitelji

s djecom koji žive u manjim

stanovima nemaju iste uvjete

za rad od kuće kao oni koji žive

sami i imaju izdvojene prostore

za rad", opisala je Lažnjak.

Okruženje i motivacija

Već spomenuta činjenica da

je rad od kuće, posebice u Hrvatskoj,

nešto što većina nije

mogla niti zamisliti prije nešto

više od dvije godine, Dariju

'Hrvatsko društvo karakterizira

određene nova

digitalna podjela koja je

proizvela nejednakosti s

obzirom na mogućnost rada

od kuće', opisala je prof. dr.

sc. Jasminka Lažnjak

ipak nije problem.

"Smatram da se rad od kuće

i općenito rad na daljinu toliko

brzo toliko jako ukorijenio

u prakse brojnih poslodavaca

pa tako recimo i u medijske redakcije.

Dobro je da postoji takva

opcija jer ona nam povećava

fleksibilnost maksimalno

i otvara nove mogućnosti", rekao

je Dario, ali i napomenuo

da ipak nije ljubitelj rada od

kuće jer ubija radnu atmosferu.

Nema slučajnih susreta na

hodnicima i one vreve i užurbanosti

koja istodobne živcira,

ali i pomaže da vidite kakav

mir imate kada iz toga iziđete,

opisao je mladi novinar.

Projektna menadžerica Iva

Jeleč složila se da je glavni nedostatak

rada od kuće manjak

socijalne interakcije s kolegama

jer smatra da je za dobro

funkcioniranje tima važna

stavka druženja, neobveznih

razgovora u hodniku te interakcija

na kavama ili ručkovima.

"Tu je i neodvojivost radnog

vremena od privatnog vremena,

pa se tako nerijetko dogodi

da zaposlenik ostaje dosta

dulje 'na poslu' rad od kuće u

usporedbi s radom na radnom

mjestu pruža nedvojbeno veću

komociju zaposleniku. Primijetila

sam da sam obavljala količinski

više posla upravo zato

što mi je bilo teško "podvući

crtu" kada završava moje radno

vrijeme", objasnila je Iva,

ali i napomenula da rad od

kuće ima brojne prednosti poput

uštede novca i vremena.

Diplomirana ekonomistica

Anamarija Mišura, koja je, baš

kao i ostali sugovornici, provela

izvjestan dio pandemije u

radu od kuće, misli da je najbolja

kombinacija, odnosno da

se dio tjedna radi iz ureda, dok

se pojedine dane radniku može

pružiti na izbor da ostane raditi

od kuće.

"Radno okruženje je vrlo

važna stavka u motiviranju

radnika. Poslodavci bi radnicima

trebali pružiti izbor, ako je

to moguće, da sami biraju opciju

rada od kuće i u kojem će

obujmu to ostvariti", kazala je

Anamarija.

Zdraviji odnos prema radu

Upravo je pad motivacije signal

da posao ne zadovoljava

ove osnovne psihološke potrebe,

objasnio je Ružojčić. Naime,

osim što je sredstvo zadovoljavanja

naših osnovnih

potreba poput činjenice da

nam osigurava krov nad glavom,

posao ima važnu ulogu u

zadovoljavanju naših psiholoških

potreba od kojih se ističu

potrebe za pripadanjem te rastom

i razvojem.

"Stanje u kojem naše potrebe

nisu zadovoljene stresno

je, a dugoročni stres vodi

prema tegobama s mentalnim

zdravljem kao što je izgaranje

ili burnout. Ipak, čini se da se

radnici u ovoj krizi lakše odlučuju

na izlazak iz stresne situacije

na poslu davanjem otkaza

i traženjem boljeg zaposlenja",

naveo je.

Ružojčić je također pozdravio

ideju tranzicije na hibridne

oblike rada.

"Ne bih rekao da će promjene

u poslovnim okolnostima

izazvane pandemijom imati

prosječno veliki utjecaj na

mentalno zdravlje zaposlenika.

Ako se tranzicija odradi pametno,

ona bi mogla dovesti i

do 'zdravijeg' odnosa prema

radu i bolje ravnoteže između

zahtjeva privatnih i poslovnih

aspekata života", zaključio je.


12 Kultura

BROJ 70, ožujak 2022.

TikTokom do slave Prednost novije društvene mreže kao platforme za promociju talenata njena je popularnost

Nekoć rušili YouTube, danas sanjaju

o proboju na 'For You Page' TikToka

'Ako želite promovirati svoj proizvod i ostvariti globalni uspjeh morate biti gotovo na

svim platformama', objašnjava stručnjak za medije Domagoj Bebić

Tekst: Lucija Mijan

Olivia Rodrigo, Conan

Gray i Doja Cat

samo su neka imena

koja su prošle godine

doživjela svjetsku slavu zahvaljujući

tome što su njihove

pjesme postale veliki hitovi na

TikToku. Iako su oni, kao i nekolicina

drugih izvođača, imali

već zamjetan broj obožavatelja

i prije TikToka, njihov se trenutačni

uspjeh može pripisati

onim pjesmama koje su postale

viralni trendovi TikToka.

Milijuni videa različitih sadržaja

na ovoj platformi, od plesova,

skečeva pa do kuhanja,

snimljeni su na njihove pjesme

"Say So", "Heather" i "Driver's

Licence".

YouTube je old school

Da ova mreža može pokrenuti

karijeru umjetnika samo

jednim viralnim videom, vrlo

dobro znaju djevojke iz splitske

grupe Eclipse koje su ove

godine su počele objavljivati

svoje covere na TikTok. Danas

imaju više od 7000 pratitelja i

100.000 lajkova na svojim videima.

"TikTok ima najbolji algoritam

za otkrivanje novih kreatora,

tako da svoje prve preglede

i publiku nismo dugo

čekale", kažu ĐĚana Smajo,

Tina Celić i Ananda ĐĚuranović

koje se pjevanjem bave od malih

nogu. Dok se već dugi niz

godina novi glazbenici uglavnom

pokušavaju probiti do publike

putem YouTubea, Eclipse

su ipak odlučile da je TikTok

prava platforma za njih.

"TikTok je relativno nova

aplikacija, pa su i mini coveri

na njemu manje izlizani", smatraju.

Misle da je mnogo lakše

probiti se na aplikaciji kao što

je TikTok nego u moru covera

na YouTubeu.

Hrvatska spisateljica Silvija Šesto

ruši predrasude da je svima iznad 40

mjesto samo na Facebooku

BORIS SCITAR/PIXSELL

INSTAGRAM

Djevojke iz grupe Eclipse svoje

covere objavljuju na TikToku

za koji smatraju da je "manje

izlizan" od YouTubea

Stručnjak za nove medije,

profesor s Fakulteta političkih

znanosti, Domagoj Bebić slaže

se da je TikTok danas vodeća

platforma za probijanje talenata.

Ulogu igra, objašnjava Bebić,

i publika, a mlade publike

danas definitivno najviše ima

na toj novoj društvenoj mreži.

"Ipak, svi ti talenti svoj glazbeni

put će nastaviti na YouTubeu

s ciljem širenja prema široj

publici", dodaje Bebić.

Iako je TikTok platforma koju uglavnom koriste

mladi, i kao publika i kao kreatori sadržaja, hrvatska

spisateljica Silvija Šesto ruši predrasude da je

svima starijima od 40 godina mjesto samo na Facebooku.

Šesto je odlučila otvoriti TikTok profil jer

piše roman o influencerima. Danas na TikToku ima

više od 10.000 pratitelja pa bi se i sama mogla

svrstati u mkroinfluencere.

"S obzirom na to da pišem za mlade, htjela sam

zaviriti u tu kutijicu gdje su se oni svi zbili i pobjegli

od nas gunđala", objašnjava Šesto.

Mladi su otišli s Facebooka i prešli na TikTok, priča

spisateljica, koja je uz promatranje i proučavanje

'Bilo koja forma, bilo koji

algoritam, bilo koja platforma

osigurat će uspjeh, ako

je sadržaj kvalitetan', ističe

stručnjak za nove medije

Domagoj Bebić

sme ciljano na TikTok uspjeh.

Bebić navodi da je TikTok dio

strategije koju bi svaki glazbenik

trebao imati i iako bi savjet

za glazbenike bio da i dalje

rade umjetničke forme u kojima

se osjećaju nabolje, svakako

treba sadržaj prilagođavati

i drugim popularnim platformama.

"Ako želite postići globalni

uspjeh, morate biti gotovo na

svim platformama", ističe Be-

Kad se spoje književnica i TikTok

Viralnim videima do

uspjeha

Mnogo glazbenika koji su

danas na glazbenim ljestvicama,

upravo je putem TikToka

započeo svoj uspon. Pjesme

poput "Lemonade", "Feel Something"

i "Supalonely" postale

su najprije TikTok viralne, a

tek onda i svjetski poznate. Cilj

naizgled postaje napraviti pjebić.

Iako koriste i Facebook i Instagram,

curama iz Eclipse

TikTok je primarni način promocije,

a zahvaljujući njemu

ljetos su dobivale i pozive za

nastupe.

TikTok, lansiran 2017. godine,

postao jedna od najutjecajnijih

platformi današnjice.

Ta društvena mreža danas

ima više od milijardu mjesečnih

korisnika, u 2021. postala

je najposjećivanija web-domena,

a u Hrvatskoj zauzima

peto mjesto u trgovanju aplikacija.

Stoga ne čudi što ga sve

više kreatora počinje koristiti

za promociju svojih talenata.

Profesor Bebić napominje da

je prednost TikToka kao platforme

za promociju talenata

upravo njegova popularnost.

Također, publika se navikla na

kratke forme, pa su platforme

sadržaja odlučila i sama snimati videa.

"Privuklo me što je vizualan i brz, vrlo je interesantno,

a sadržaj je nefiltriran", objašnjava Šesto i

dodaje da je TikTok mnogo zanimljiviji od Facebooka

gdje se uvijek raspravlja o jednoj te istoj temi.

Za svoje videe kaže da nema unaprijed određen

plan nego ih radi "u hodu".

"Kada prolazim gradom i nešto me zainteresira to

snimim, zato što je TikTok takav. Većina sadržaja je

impulzivna", objašnjava spisateljica.

Svoja djela ne promovira putem TikToka, cilj joj je,

kaže, prije svega ući u svijet TikToka i zaživjeti s

tiktokerima.

'TikTok ima

najbolji

algoritam za

otkrivanje

novih kreatora,

tako da

svoje prve

preglede

i publiku

nismo dugo

čekale', kažu

Đana Smajo,

Tina Celić

i Ananda

Đuranović

iz grupe

Eclipse

poput TikToka privlačnije širokim

masama, objašnjava Bebić.

Kako funkcionira algoritam

Veliku ulogu igra i algoritam

koji može jedan video nekog

korisnika učiniti viralnim hitom

koji će završiti na početnoj

stranici mreže, takozvanoj For

You Page, dok već sljedeći pa

čak niti ijedan drugi ne prođe

niti upola tako uspješno. Stoga

ne čudi da mnogi algoritam

TikToka smatraju najkompleksnijim

algoritmom među

društvenim mrežama.

"Treba znati da će se, kao i

na drugim platformama, algoritam

mijenjani u skladu s

navikama publika", objašnjava

Bebić. Stručnjak za medije

smatra da dobar sadržaj publikama

neće promaknuti, jer

publike imaju potrebu

za kvalitetnim

sadržajem.

"Bilo koja forma

sadržaja, bilo

koji algoritam,

bilo koja platforma

osigurat

će

uspjeh,

ako je

sadržaj

kvalitetan",

isti-

Domagoj

če Bebić Bebić.


BROJ 70, ožujak 2022.

Sport 13

Utjecaj sportaša na navijače Svaka (ne)primjerena gesta može poslužiti kao primjer

Idoli su idoli, bez obzira na

to poručuju li dobro ili loše

'Svaka kretnja ili riječ slavnih sportaša bit će trajno spremljeni u nekom od fileova i prema

potrebi će se povremeno vaditi da bi ih se podsjetilo na pogreške', naglašava Marin Galić

Tekst: Domagoj Koprivnjak

Nedavno pjevanje igrača

Hajduka "Mrzim

Dinamo, srpsko ime

to", Šimunićevo "za

dom" na kvalifikacijama za

Svjetsko prvenstvo 2014., Suarezov

ugriz protiv Italije na

Svjetskom prvenstvu 2014., Drpićeva

stražnjica Torcidi 2006.

godine... To su samo neki od gafova

koji se događaju profesionalnim

sportašima, a koji mogu

iznimno negativno utjecati na

njihovu karijeru.

No osim što takvi sportaši

istog trena postanu internetske

"zvijezde" i glavna priča u većini

medija tih dana, postavlja se

pitanje kako igrači, ponajprije

profesionalni, imaju utjecaj na

navijače te kako ih takvo ponašanje

njihovih idola motivira da

ponavljaju slične postupke.

Sportaši kao idoli

Marin Galić, profesor sportskog

novinarstva s Fakulteta

političkih znanosti, ističe da su

igrači većinom idoli navijačima

te ih navijači često slijede i podupiru

nevezano uz to rade li

nešto dobro ili loše.

"Sportaši su pod povećalom

javnosti, bilo da je riječ o sportskom

natjecanju, ali i u svakodnevnom

životu svaka njihova

gesta može poslužiti kao pozitivan

ili negativan primjer njihovim

sljedbenicima", kaže Galić.

Postoje brojni slični primjeri

u kojem su sportaši opušteniji,

primjeri koji lako završe u medijima

i prošire se među navijačima,

ali sportaši većinom ne razmišljaju

da njihovo ponašanje

može imati i dugoročne posljedice.

Sportašima se često i teško

priviknuti na novi život "zvijezda",

no to je jedan od utega

koji profesionalci ne mogu samo

tako odbaciti.

"Kada god treba spomenuti

nešto negativno o sportašima,

uvijek će se vaditi taj negativan

performans. Poslije je teško

ispraviti pogrešku jer će u javnosti

ta snimka ostati upisana kao

nešto negativno, a opravdanja

će se zaboraviti", ističe profesor

Galić.

Danas se teško mogu izbjeći

privatne snimke senzacionalističkog

sadržaja koje mediji jedva

čekaju objaviti da bi dobili taj

"klik" i povećali popularnost.

"Svi se obično zgražaju nad ta-

'Ako iza sebe nemaš navijače ne možeš se osjećati ispunjenim do kraja bez obzira na silan novac. To

zna baš svaki nogometaš', ističe novinar Filipović

kvim vijestima, ali one ne bi bile

objavljenje da ne postoji publika

za njih, sve je to politika, u

ovom slučaju, potražnje i ponude",

kaže profesor Galić.

Nedavni primjer koji je također

imao značajniji utjecaj,

ne samo na navijače, nego i na

ljude diljem svijeta povezan je

s jednim od najboljih tenisača

svijeta, Novakom ĐĚokovićem i

njegovim odlaskom na Australian

Open. Događaji u Australiji

sigurno će mu obilježiti dio karijere

pa će i samim time njegovi

navijači stati u njegovu obranu

dok će ga drugi smatrati neodgovornim.

"Navijači različito interpretiraju

izjave sportaša. Ako im

ona odgovara, onda će idolizirati

tog sportaša, ako se ne uklapa

u njihov svjetonazor onda će taj

sportaš postati glavni neprijatelj",

ističe profesor Galić.

Navijački utjecaj na sportaše

Prve asocijacije na navijačku

supkulturu u Hrvatskoj sigurno

su zagrebački Bad Blue

Boysi i splitska Torcida. Ljudi

'Navijači različito interpretiraju

izjave sportaša. Ako

im ona odgovara, onda će

idolizirati tog sportaša, ako

se ne uklapa u njihov svjetonazor

onda će taj sportaš

postati glavni neprijatelj',

ističe profesor sportskog

novinarstva Galić

ih često poistovjećuju s huliganstvom

ili povezuju s raznim kriminalnim

radnjama, no slika je

nešto drukčija. Juraj Filipović,

novinar Večernjeg lista iz Splita

koji pomnije prati Hajduk, smatra

da većina stanovnika Splita

pozitivno misli o Torcidi te znaju

kakav utjecaj Torcida ima na

splitskom području.

"Torcida se bezbroj puta dokazala.

Ona je tu kad je najteže,

uvijek na prvoj crti, bilo da je

riječ o požaru, poplavi, potresu

ili davanju krvi. Još su osnivači

Hajduka 1911. godine odredili

agendu tog kluba koja glasi 'zaštita

slabome, a prkos moćnome'",

kaže Filipović.

No sportaši često padaju pod

utjecaj navijača zbog emocionalne

povezanosti sa sredinom

u kojoj igraju ili zbog povezanosti

s određenom navijačkom

skupinom.

Upravo je to i slučaj s Markom

Livajom, smatra Filipović.

"Livaja je zbog emocije prema

klubu i gradu ostao u Hajduku u

kojem je postao i zaštitno lice",

kaže sportski novinar te dodaje

da je Livaja vjerojatno svjestan

kakav status uživa među navijačima.

Livaja je tako postao ljubimac

poljudske publike što su prepoznali

i sami mediji. Nakon

uspješne medijske kampanje

Torcide, koja je izazvala velik

broj objava na društvenim mrežama

da bi Livaja ostao u Hajduku

uključio se praktički cijeli

Split i svi navijači Hajduka u

Hrvatskoj.

"Ako iza sebe nemaš navijače,

I sami sportaši

često

padaju pod

utjecaj navijača

zbog

emocionalne

povezanosti

sa

sredinom u

kojoj igraju

ili zbog povezanosti

s

određenom

navijačkom

skupinom

ne možeš se osjećati ispunjenim

do kraja bez obzira na silan novac.

To zna baš svaki nogometaš",

ističe Filipović

Ljubav prema klubu ne

poznaje granice

Filipović se dotaknuo i sporne

snimke za koju kaže da treba

istražiti od kud dolazi ta pjesma

te kako su je pripadnici Torcide

osmislili.

"Sve je počelo u kasnim '90-

ima kad je bivši predsjednik dr.

Franjo Tuđman preimenovao

Dinamo u Croatiju pozivajući

ime Dinamo sa srpstvom i komunizmom.

Torcida je u navijačkom folkloru

tada smislila pjesmu 'Mrzim

Dinamo, srpsko ime to',

upravo zbog sukoba BBB-a i

predsjednika Tuđmana", objasnio

je Filipović i dodao da Livaja

i Subašić ne mrze nikoga, no

uz euforiju predvođenu navijačima

teško je ostati suptilan, pogotovo

nakon pobjede u derbiju.

Ipak, da se stavovi navijača

mogu iznimno brzo promijeniti

kao primjer se može navesti

transfer Nike Kranjčara 2005.

godine iz Dinama u Hajduk.

Tada se stav navijača oba kluba

o Kranjčaru praktički promijenilo

preko noći.

"Najvažnije je da sportaši postanu

svjesni da imaju velik

utjecaj na javno mnijenje. Svaka

njihova kretnja i riječ bit će

trajno spremljeni u nekom od fileova

i prema potrebi će se povremeno

vaditi da bi ih se podsjetilo

na pogreške", zaključuje

Galić.

SEDMICA

Tekst: Anton Smrekar

1.

Zrinka Ljutić u juniorskoj

je konkurenciji postala

svjetska prvakinja u slalomu,

a medalju kojeg sjaja je

osvojila u veleslalomu?

a) Zlatnu

b) Srebrnu

c) Brončanu

2.

Samo je jedan ruski

klub ove sezone imao

proljeće u Europi, ali iz

Europske je lige izbačen nakon

invazije na Ukrajinu. To je:

a) CSKA Moskva

b) Spartak Moskva

c) Lokomotiv Moskva

Koji je engleski nogometni

velikan od po-

3. četka ožujka stavljen

na prodaju?

a) Chelsea

b) Manchester United

c) Arsenal

4. Warriorsa je odigrao

LeBron James s 37 godina

na leđima protiv

jednu od najefikasnijih utakmica

svoje karijere. Koliko im je

poena zabio?

a) 56

b) 62

c) 68

Tko je najstariji od tri

najbolja strijelca ovose-

5. zonske Lige prvaka?

a) Sébastien Haller

b) Karim Benzema

c) Robert Lewandowski

Južnoafrikanac Stephen

Mokoka nedav-

6. no je srušio svjetski

rekord u trkačkoj utrci na 50 kilometara.

Koliko mu je minuta

otprilike trebalo da uđe u cilj?

a) 140

b) 150

c) 160

7.

Na Zimskim paraolimpijskim

igrama u Pekingu

hrvatsku je zastavu

nosio Bruno Bošnjak. On je:

a) Snowboarder

b) Alpski skijaš

c) Biatlonac

ODGOVORI:

1c, 2b, 3a, 4a, 5b, 6c, 7a

UNSPLASH


14 Tehnologija

BROJ 70, ožujak 2022.

appoteka

Silvio Šipušić

Studoglasnik

Studoglasnik, pridošlica u

online oglasnicima, posebno

je osmišljen za stanare

studentskih domova.

Aplikaciju je razvio Ivan

Kalmeta, student Multimedije

na Sveučilištu Sjever u

Varaždinu.

"Student sam i stanar

studentskog doma već

četiri godine i dobro sam

upoznat sa zajednicom u

domu. Grupe na Facebooku

jedan su od najpopularnijih

komunikacijskih

kanala u studentskim domovima,

u kojima su česte

objave oglasa. S obzirom

na veliki broj takvih objava,

vidio sam da postoji

prostor za aplikaciju poput

ove", rekao je Ivan.

Tko je upoznat s Njuškalom,

sa Studoglasnikom

neće imati problema. Za

Hibridni rat Kako hakeri i društvene mreže propagandom mijenjaju pojam ratovanja

Koriste se razne vrste

kibernetičkih napada

poput DDoS napada i

zlonamjernih softvera

Rusija već ima

grupu stručnjaka

koja djeluje, dok

Ukrajina gradi svoju

'IT vojsku'

Moderne bitke: ti mene IPpaketom,

ja tebe raketom

U hakerske napade uključuju se i treće strane poput grupe Anonymous

PATrIcIjA TurKAlj

korištenje je potrebno

napraviti korisnički račun,

odabrati studentski dom,

predati oglas ili pregledati

ponudu te dogovoriti mjesto

susreta i ostale detalje

korištenjem funkcije chat,

sve u jednoj aplikaciji.

Aplikacija sadrži mnoštvo

značajki za prodaju i

pretraživanje oglasa te se

redovito ažurira na temelju

povratnih informacija

studenata.

Studoglasnik zasad

okuplja više od 1000

korisnika, čime je Ivan

izrazito zadovoljan. Ističe

da će "aplikacija uvijek

biti besplatna i dostupna

studentima za korištenje."

Ipak, razvoj i održavanje

aplikacije zahtijeva velik

proračun, zbog čega Ivan

namjerava unovčiti aplikaciju

otvaranjem prostora

za oglašavanje poduzeća i

povećanjem broja korisnika

proširenjem aplikacije

na studentske domove

izvan Hrvatske.

Stanari studentskih

domova, koji žele nešto

prodati ili uštedjeti pri

kupnji, Studoglasnik mogu

besplatno preuzeti u App

Store i Google Play prodavaonicama.

Tekst: Patricija Turkalj

Kao jedno od najvažnijih

bojišta u ratu

Ukrajine i Rusije,

prema svemu sudeći,

nametnulo se ono digitalno.

Kibernetički napadi, lažne vijesti

i propaganda na društvenim

mrežama, blokada medija,

samo su neki aspekti koji trenutačno

nadopunjuju tradicionalni

rat na terenu. No digitalni

rat započeo je i prije invazije,

brojne stranice ukrajinskih institucija

poput vlade više puta

našle su se na udaru kibernetičkih

napada, kao što je i zapadna

Ukrajina 2015. ostala bez struje.

'Mašta i sposobnosti su

granica'

Za kibernetičke napade važna

je kibernetička vojska koja

zapravo podrazumijeva grupu

stručnjaka koji djeluju u korist

države i koji čine napredne

ustrajne prijetnje odnosno APT

(Advanced Persistent Threat).

U slučaju Rusije, APT grupa

obuhvaća dijelove tajnih službi,

objašnjava profesor Stjepan

Groš s Fakulteta elektrotehnike

i računarstva.

"APT grupe ne napadaju vojsku,

one napadaju ukrajinske

civilne ciljeve i kritičnu infrastrukturu,

što je i opasnije",

ističe Groš. Za razliku od Rusije

koja već ima razvijene grupe

stručnjaka, Ukrajina je nedavno

objavila da počinje graditi svoju

"IT vojsku". Ipak, Groš

upozorava da se ne može

sigurno utvrditi kad je

Ukrajina počela raditi

sa stručnjacima.

MArIO POjE

Marko

rakar

Važnu ulogu igraju plaćeni

influenceri, botovi i trolovi

koji šire svoj pogled na rat

staje, ali Groš smatra da oni ne

mogu značajno utjecati na sustave

i da je primarno riječ o

psihološkom efektu.

Informacija je sve

"U načelu, njihova sposobnost

ograničena je, oni utječu

na marketing i informacijsko

ratovanje", kaže. Upravo informacijski

rat je postao ključan,

dok mediji prate stanje iz minute

u minutu, a na društvenim

mrežama se dijele snimke i fotografije

s ratom pogođenih područja.

"Opći sentiment je definitivno

na ukrajinskoj strani koja je

pritom i manja i slabija, u takvim

okolnostima bilo je očekivano

da ukrajinska poruka bude

glasnija od ruske", komentira

informacijski i komunikacijski

stručnjak Marko

Rakar. Društvene

mreže oduvijek

su bile

plodno tlo za

lažne vijesti

što se nastoji

Profesor

Stjepan

Groš

SAšA ĆETKOVIĆ

Vrste kibernetičkih napada su

različite, u veljači se, na primjer,

najčešće spominjao DDoS napad

(distribuirani Denial of Service)

pod kojim su se našle stranice

ukrajinske vojske, banaka i

drugih. DDoS napad označava

gušenje pristupa web-serverima,

tako da se na njih šalje golema

količina zahtjeva, pri čemu

promet generira "vojska zombija"

odnosno računala pod napadačevom

kontrolom, navodi

profesor Damir Delija s Tehničkog

veleučilišta u Zagrebu.

"To je propagandni dio rata

jer nema neki veći utjecaj osim

na moral stanovništva", ističe

Delija. Uz DDoS, koriste se razni

zlonamjerni softverski programi,

ali vjerojatno i neki potpuno

novi napadi.

"Tu su samo mašta i tehnološke

sposobnosti granica", smatra

Delija.

Osim Rusije i Ukrajine, u kibernetičku

dimenziju rata

uključile su se i treće strane poput

grupe Anonymous koja je na

Twitteru objavila rat ruskoj vladi.

Iz Anonymousa tvrde da su

hakirali ruske televizijske poiskoristiti

i sada uz pomoć botova

i trolova.

"Funkcija im je da skrenu diskusiju

u željenom smjeru i da

kreiraju dojam kako je njihov

pogled na ukrajinski rat dominantni

pogled", navodi Rakar.

Ipak, ispada da takve tehnike

posljednjih tjedana nisu nimalo

učinkovite iako su prisutne, dodaje.

Osim botova i trolova, važnu

ulogu igraju i influenceri.

"Prirodno je da strane u ratu

'mobiliziraju' svoje 'influencere'

da bi promovirali njihovu poruku",

kaže Rakar. Rusija tako navodno

plaća influencere za širenje

propagande na TikToku,

a i Sjedinjene Američke Države

nedavno su održale sastanak sa

influencerima o stanju u Ukrajini.

No, napominje Rakar, postoji

razlika između plaćenog

influencera po zadatku i izvještavanja

onih koji to rade dobrovoljno

i sa simpatijom prema

Ukrajini.

"Ne vidim da plaćeni influenceri

mogu donijeti bilo što osim

kratkoročnog efekta, a sigurno

će dugoročno izgubiti svoj utjecaj",

smatra.

Pitanje je koliko digitalna

strana može utjecati na rat na

terenu i tijek događaja. Groš

misli da izravno ne može mnogo,

dok Rakar navodi da napadi

mogu dovesti do konkretne

štete poput objave informacija

o vojnicima. Delija pak kaže da

može utjecati kao dio ukupnog

sukoba, na kibernetičke napade

može se odgovoriti silom i

obratno.

"Kako je netko opisao 'ti

mene IP-paketom, ja tebe raketom'",

zaključuje Delija.


BROJ 70, ožujak 2022.

Lifestyle 15

Fetiši Svako seksualno iskustvo je koliko fizičko, toliko i psihološko

Koliko čudno je prečudno?

Tekst: Katarina Brkljača

Jednom sam imala odnos

s dečkom u kabini u Zari.

Tada sam shvatila da me

uzbuđuje seks na mjestima

gdje postoji mogućnost

da nas netko uhvati. Naravno,

to ne znači da ne mogu uživati u

klasičnom odnosu, ali ako je na

nekom (gotovo) javnom mjestu

ipak je mrvicu zanimljivije, priznaje

anonimna sugovornica.

Seks na javnom mjestu jedan je

od češćih fetiša, a u usporedbi s

nekima za koje smo doznali, sasvim

je "običan".

"Oduvijek sam bio fasciniran

ženskim najlonkama", govori

ljubitelj ne tako rijetkog fetiša i

priznaje da uopće ne zna razlog

zbog kojeg ga baš taj odjevni komad

toliko uzbuđuje.

Volio je... kravlje genitalije

Prema najjednostavnijoj definiciji,

fetiš je objekt ili situacija

koja izaziva seksualno uzbuđenje.

Kako se nerijetko spekulira

da fetiši zapravo proizlaze iz

traume, je li to istina upitali smo

profesora Aleksandra Štulhofera,

predstojnika Katedre za

seksologiju na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu. Trenutačno,

navodi profesor, u znanosti o

ljudskoj seksualnosti ne postoji

jasan odgovor na pitanje kako

se razvijaju fetiši. Postoje razne

hipoteze i pretpostavke, ali ne i

općeprihvaćeni zaključak ute-

U seksualnim je odnosima komunikacija iznimno važan aspekt - ono

što odgovara vašem partneru, može i vama biti odlično, no može se

dogoditi da odmah znate da nešto nije za vas

BDSM, fetiš koji uključuje sadomazohizam, dominaciju i submisivnost, primjer je jednog od češćih, a posebno ga je popularizirala

knjiga odnosno film ”50 nijansi sive”

meljen na podatcima.

Nadodaje kako treba imati u

vidu da postoje teškoće u prikupljanju

podataka iz osobne prošlosti

jer se fetiši uglavnom javljaju

još u ranoj adolescenciji.

Postmoderno je doba, među

ostalim, obilježeno većom otvorenošću

prema seksualnosti i

seksu nego ikad prije. No postoji

pogrešan dojam da su fetiši ili

kinkovi (za koje bismo možda

rekli da su čudni) produkt upra-

vo našeg doba. Realnost je da

su oni zapravo bili prisutni još

u najranijim civilizacijama poput

Stare Grčke i Rima. Neke od

najperverznijih priča proizlaze

upravo iz tih razdoblja. Primjera

je mnogo, a jedan od bizarnijih

je fetiš Osmanskog cara Ibrahima

I. Naime, ovaj je vladar

posebno "volio" krave te je dao

izraditi zlatnu kopiju kravljih

genitalija koju je slao po cijelom

Carstvu ne bi li pronašao ženu sa

Spektar fetiša

je nevjerojatno

širok. Postoje oni

uobičajeni, svima poznati,

kao što su fetiši na

stopala i donje rublje, a

postoje i oni, u najmanju

ruku, neuobičajeni

sličnim karakteristikama. Naposljetku

ju je pronašao i postala

mu je najdražom ljubavnicom.

Spektar fetiša je nevjerojatno

širok. Postoje "uobičajeni", svima

poznati, kao što su fetiši na

stopala i donje rublje, ili sadomazo,

a postoje i oni, u najmanju

ruku, neuobičajeni, poput,

na primjer, seksualne privlačnost

prema stablima odnosno

dendrofilija.

Postoji i kink naziva furries,

Phoebe buFFay ('Prijatelji')

- Zašto ne pokazati svoju

čudniju stranu?

Svi koji su ikad pogledali bakoji

čak ne mora biti nužno seksualan,

a neki ga nazivaju i cijelom

supkulturom. Furries

podrazumijeva odijevanje u kostime

životinja s ljudskim karakteristikama.

Kada (ne)pristati

Jedan od bizarnijih primjera

fetiša je i objektofilija: seksualna

privlačnost prema objektima.

Primjerice 27-godišnji

Nathaniel na

TikToku je podijelio

da posebnu ljubav

osjeća prema svom

automobilu. Naravno,

to nije klasična

strast prema dobrim

autima, već nešto više.

Povezanost koju Nathaniel

osjeća prema svojem automobilu,

kojeg je nazvao Chase,

opisuje kao pravu vezu, idu

na spojeve i imaju seksualne odnose.

Kod spolnih odnosa komunikacija

je iznimno važan aspekt -

ono što odgovara vašem partneru,

može i vama biti odlično, no

može se dogoditi da odmah znate

da nije za vas.

"Bivša cura mi je jednom

predložila da bi me voljela gledati

dok imam odnos s drugom

curom. Iskreno, taj prijedlog me

prilično uznemirio i nisam pristao

jer sam bio uvjeren da bi

nam to, na neki način, uništilo

vezu", objašnjava i priznaje da

mu je drago što nije pristao.

Vjera u sebe Omiljeni televizijski likovi mogu nas naučiti brojnim životnim lekcijama

'Dobra stvar sa samopouzdanjem jest to što

nitko zaista ne zna je li pravo ili lažno'

Tekst: Katarina Brkljača

Svi imaju one dane kada im

sve polazi za rukom. Probude

se na vrijeme, savršeno

izgledaju, rasture na poslu ili

faksu i život je, jednostavno, savršen.

To su dani koji nam ostave

onaj predobar osjećaj samopouzdanja.

Nažalost, nisu baš tako

česti. Češće se dogode dani koje

bismo najradije čitave proveli u

krevetu uz omiljenu seriju. No

dobro je što u gotovo svakoj od

tih serija barem jedan lik uvijek

zrači samopouzdanjem - evo koji

su to likovi i što se od njih može

naučiti.

Heroina serije 'Sluškinjina priča' primjer je toga

kako uz hrabrost, ustrajnost i vjeru u svoje

ideale možemo doseći nevjerojatna postignuća

I u danima u kojima sve pođe po zlu, omiljena TV serija zasigurno ima onaj jedan

lik koji će svoje samopouzdanje prenijeti i izvan malog ekrana

rem nekoliko epizoda tog legendarnog

sitcoma upoznati su s

Phoebeinim glazbenim hitom

"Smelly cat". Kao i ostali likovi u

seriji, gledatelji su svjesni da pjesma

nije baš najbolja. No Phoebe

je na nju izrazito ponosna - upravo

tu vidimo njezino samopouz-

UNSPLASH

danje i sigurnost u sebe. Phoebeine

pomalo čudne karakteristike

točno su ono što je čini toliko posebnom

i zapamćenom, a ona ih

potpuno prihvaća - uvijek je sasvim

svoja, ne trudi se konformirati

i ublažiti svoju jedinstvenu

osobnost.

June osborne ('sluškinjina

priča') - hrabrost i ustrajnost

su ključ!

Uz hrabrost, ustrajnost i vjeru

u svoje ideale mogu se dostići

nevjerojatna postignuća. Serija je

smještena u distopijskom društvu

gdje su ženama oduzeta praktički

sva prava, a June se našla u

situaciji iz koje je gotovo nemoguće

pobjeći.

No s od početka zacrtanim ciljem,

June svladava čitav niz prepreka

i nikada ne odustaje - una-

toč tome što je, doslovno, cijeli

sustav protiv nje.

Maddy PereZ ('euphoria') -

Fake it 'til you make it

"Samopouzdanje je 90 posto

života, a dobra stvar sa samopouzdanjem

je to što nitko zaista ne

zna je li pravo ili lažno", rekla je

jednom Maddy, a upravo je samopouzdanje

njezina ključna karakteristika

u 'Euphoriji'.

U priči o Maddynu djetinjstvu

opisano je da je uspijevala u izborima

ljepote unatoč tome što

"nije bila niti najljepša, niti najbjelja

nego je jednostavno zračila

samopouzdanjem". Maddy sigurno

nije savršen lik i često griješi,

ali ono po čemu se svatko može

ugledati na nju je sigurnost i vjera

u sebe kao neizostavni začini

svakog uspjeha.


16 Zadnja

BROJ 70, ožujak 2022.

korektor

1

2

3

4

5

6

7

8

9

šok i vjeverica

Mužjacima lemura na zapešću je smrdljiva tekućina

koju oni koriste u borbi za ženke, a te borbe

nazivaju se "smrdljive borbe".

Nojevo oko veće je nego njegov mozak. Oni imaju

najveće oči među kopnenim kralješnjacima, a

svako oko mu je 50 milimetara promjera.

Mačke mogu proizvesti više od sto različitih

zvukova, a psi mogu samo desetak.

Divovski mrav ima jezik dugačak 60 centimetara

i može ga isplaziti do sto puta u minuti, a

pojede oko 30.000 ličinki na dan.

Najveći golub na svijetu je ljubičastoprsa goura,

koja je posebna po tome što hrani svoje mlade

mlijekom.

Srce škampa unutar je njegove glave.

Od ukupno 45 vrsta šišmiša koji postoje u Europi,

u Hrvatskoj se može pronaći njih 35.

Golokrtičasti štakor jedina je životinja koja ne

osjeća bol.

Sobovi ljeti imaju zlatne oči, dok zimi one postaju

plave da bi bolje vidjeli uz manje svjetlosti.

Krave mogu kratko spavati stojeći, ali sanjati

10 mogu samo ležeći.

11

12

Zbog - Radi

Prema uporabi priloga zbog ili radi u našem javnom medijskom prostoru moglo

bi se zaključiti kako je riječ o istoznačnicama, što je pogrešno. Naime, prilog radi

označava namjeru i samo ga u tom kontekstu treba koristiti. Na primjer, Konvencija

o pravima djeteta donijeta je radi zaštite dječjih prava. Kad bismo pokušali

izraziti isto drukčije moglo bi se reći da je Konvencija o pravima djeteta donijeta

kako bi se zaštitila dječja prava. Nasuprot tome prilog zbog označava uzrok: Povukao

se s dužnosti zbog niza afera u koje je bio upleten. Najpoznatiji primjer kojim

se ističe razlika između ovih dvaju priloga jest rečenica: Primljen je u bolnicu zbog

bolesti, ali radi liječenja. Katkad se na mjestu priloga zbog može vidjeti uporaba

priloga uslijed, no takvu praksu treba izbjegavati. (Snježana Babić VIšnjić)

Antarktika je jedini kontinent na kojem nema

paukova.

Sivi sokol je najbrža ptica, crni marlin najbrža

riba, a gepard najbrža kopnena životinja na

svijetu.

1

Svjetski dan poezije

obilježava se:

a) 23. ožujka

b) 22. ožujka

c) 21. ožujka

d) 20. ožujka

2

Stihove "Noćas se

moje čelo žari/noćas

se moje vjeđe

pote" napisao je:

a) Tin Ujević

sudoku

b) Antun Gustav

Matoš

c) Antun Branko

Šimić

d) Dragutin Tadijanović

pet za pet

3

Petrarca je svoje

stihove posvetio

svojoj neuzvraćenoj

ljubavi koja se

zvala:

a) Eva

b) Laura

c) Maria

d) Anna

ODGOVORI:

1.c 2.a 3.b 4.d 5.b

4

Ime hrvatske

pjesnikinje koja je

napisala pjesmu

"Ti koja imaš nevinije

ruke" glasi:

a) Anka Žagar

b) Andriana

Škunca

c) Jagoda Zamoda

d) Vesna Parun

LAGANI SREDNJI TEŠKI

Ja sam Hrvatska

Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?

Posao znanstvenika daje nam slobodu da definiramo ono što smatramo

važnim i pružimo svoj analitički doprinos. Znanstvenici

postavljaju relevantna pitanja i pokušavaju pružiti odgovore kako

bi pridonijeli društvenoj transformaciji. Težak je, ali lijep posao

koji svakome daje brojne prigode za intelektualno ispunjenje.

Dr. sc. Aleksandra Uzelac, Institut za razvoj i međunarodne

odnose

5

Najpoznatiji ruski

pjesnik koji je

svoju čežnju za zavičajem

pretvorio

u stihove zvao se:

a) Boris Pasternak

b) Sergej A.

Jesenjin

c) Nikolaj V.

Gogolj

d) Vladimir Majakovski

Akademija dramske umjetnosti živi na kontrastima

Bavimo se najnevažnijim, a onim jedino važnim, objašnjava Ivan

Grlić, student Akademije dramske umjetnosti koja, kaže, djeluje

na kontrastima. Na tom fakultetu studenti praktički žive, a

najviše uče kada su sami negdje daleko od Trga Republike. Mala

su zajednica, zaključuje, pa svi znaju sve, a "na koncu sve ostane

na bok-bok, možda i bolje jer je mnogo ljudi ovdje grozno umišljeno,

a mnogo je i jednostavno divnih". Nabraja Ivan samo neke

od kontrasta s kojima se susreće na hodnicima svoga fakulteta.

ADU je mjesto na kojemu se ega svima sudaraju, no svatko svoj

mora barem malo ukrotiti. Profesor, čovjek kojemu se diviš, prvo

ti, donekle, mora postati prijatelj da biste dobro radili. Ocjene se

komentiraju iscrpno, iako ih za njih nitko nikad neće pitati jer će

sam rad najviše govoriti. "Još je toga kontradiktornog, veselim se,

ali i ne, otkriti sve, jer ovaj fakultet volim zato što ga i ne podnosim",

zaključuje. Marija Pavić

Zašto volim svoj faks

MARIJA PAVIC/GLOBAL

dobre vijesti

Kraj onečišćenju

plastikom

Sjednica Ujedinjenih naroda za

okoliš donijela je rezoluciju kojom

bi se do 2024. godine trebalo

stati na kraj onečišćenju

plastičnim otpadom. Svake se

godine u svijetu proizvede 400

milijuna tona plastike od kojih

11 milijuna završi u moru, a

samo se devet posto reciklira.

Stoga, UN želi ograničiti

proizvodnju nove plastike koja

se proizvodi iz naftnih derivata

i plina te ostalih pojedinosti

koje će utvrditi na kasnijim

razgovorima. (Hina)

Studenti pomažu djeci

"Nepotrebno je nekome

potrebno" naziv je humanitarne

akcije tima Dobrotvorne

i ekološki aktivne udruge

eSTUDENT koji su prikupljali

nekorištene plišane igračke za

djecu s razvojnim i socijalnim

rizicima. Plišane igračke imaju

veliko značenje u razvoju djece

te se tako želi pomoći onima

kojima je pomoć potrebna.

(srednja.hr)

PRIVATNA ARHIVA

Ikona američkog

nogometa vraća se na

male ekrane

Tom Brady, najveći igrač američkog

nogometa u povijesti,

umirovio se s rekordnih sedam

Super Bowl naslova. Nije se

želio odmarati pa se odlučio

okušati u svijetu glume. U

filmu "80 for Brady" glumit

će glavnu ulogu - samoga

sebe. S njim će scenu dijeliti

još nekoliko poznatih Hollywoodskih

lica poput Lily Tomlin,

Jane Fonde, Rite Moreno i Sally

Field, dok će, uz Bradyja, glavni

producent biti Kyle Marvin.

(The Hollywood Reporter)

Tuljani pomagači

Japanskim je istraživačima

na Antarktici radi praćenja

obrazaca ponašanja životinja u

pomoć priskočilo osam tuljana.

Istraživači su pratili tih osam

životinja kojima su na glavi

bili postavljeni uređaji da bi ih

lakše locirali. Jedan od tuljana

tako je otišao 633 kilometara

od istraživačke baze dok je

drugi zaronio na 700 metara

dubine. Istraživači su također

otkrili da je topla voda

iz gornjih slojeva došla do

Antarktike upravo zahvaljujući

svojim životinjskim pomagačima.

(Hina)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!