Global 66

Intervju: Robert Mikac,

sigurnosni stručnjak

'S Talibanima treba

surađivati da se spriječi veća

humanitarna katastrofa'

Str. 8-9

pETRa oREŠkoVić/

Global

Reakcije na potres u

Studentskom zboru

Nakon afere s Miokovićem,

hoće li više studenata na

sljedeće izbore?

Str. 5

MARIJA EDITA FELDI

Broj 66

Godina V, listopad 2021.

NOVINE PO MJERI

STUDENATA

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

UŽIVAJMO UŽIVO

DOK JOŠ TRAJE

Nastava 'po protokolu', a studentima otvoren milijun pitanja: moram li imati masku,

što ako sam cjepljen, što ako nisam, koliko blizu smijem sjesti, zašto neki profesori ne

slijede pravila a ja moram, zašto ne smijem u dvoranu...?

Str. 2-3

Josip Mikačić/Global

Komentar Str. 4 Neka mediji šute! Str. 6-7 Govorne teškoće Str. 11 Seksizam ili ne Str. 13 Etički hakeri Str. 14

Ukinimo

nastavnike! Neka

roditelji sami djeci

upisuju ocjene

Uz loše uvjete rada

i pritiske lokalnih

šerifa, sad smo

okusili i cenzuru

I uz mucanje

moguće je 'rasturiti'

na razgovoru za

posao

U ravnopravnu

sportsku borbu

samo u autu ili na

konju

Kad ti oni provale

u bankovni

račun, osjećaj se

sigurnije

2 Studentski život

BROJ 66, listopad 2021.

impressum

NoviNe studeNata fpzg-a

POSEBNO IZDANJE

LIMITIRANE NAKLADE

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Petra Orešković

Izvršna urednica

Katja Knežević

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

Luka Jurkijević

društvo, svijet:

Benjamin Mihoci

Barbara Stjepanović

intervju, Kultura:

Petra Orešković

Reportaža:

Tajana Josipović

sport:

Anton Smrekar

Karijera:

Katja Knežević

tehnologija:

Patricija Turkalj

Nastava uživo Sjedenje u stražnjim redovima kao "kazna" za necijepljenje, a neki profesori, kako k

'Može i bez maske, ali imajt

tekst: Maristela Baričević i

Luka Jurkijević

S

dolaskom nove akademske

godine krenula

je "normalna"

kontaktna nastava.

Nakon gotovo dvije godine

natezanja u virtualnoj svakodnevici,

problema s internetom

i ispitima online,

studenti su ponovno dobili

prigodu da predavanja slušaju

uživo.

Taj povratak na "staro normalno"

znatno je olakšao polaženje

nastave onim studentima

čiji je plan i program prošle

godine patio.

Međutim, zbog daljnjih mjera

opreza u svrhu sprečavanja

širenja zaraze svaki je fakultet

odredio uvjete pod kojima će

se kontaktna nastava odvijati.

Tko će moći sjesti u prvi

red u dvorani

Dok se većina fakulteta dogovorila

da će od svojih studenata

pri dolasku na predavanja

samo tražiti potvrdu o

cijepljenju, neke su sastavnice

Sveučilišta u Zagrebu napravile

i korak više.

U trenutku kada su se ponadali

da će se studentski

život koliko toliko normalizirati,

mjere fakulteta studente

S prelaskom na kontaktnu nastavu na

pojedinim fakultetima pokazalo se da su

pravila u nekoj sivoj zoni pa studenti govore

o nelogičnostima i nejasnoćama s kojima se

suočavaju

Nema potvrde - nema ulaska na

predavanje

Na Pravnom fakultetu predavanja se za prvu i drugu godinu održavaju

u Branimir centru, odnosno u kinodvoranama.

"Ako profesor koristi masku, a ne koristi mikrofon, pola riječi

ostane u maski i profesor se ne čuje ili ga je jako teško razumjeti",

osvrnula se studentica Mateja Marković.

Na predavanju na kojemu će biti više od sto studenata mogu biti

samo oni koji imaju potvrdu ili liječničku potvrdu o cijepljenju,

liječničku potvrdu da su preboljeli bolest unazad devet mjeseci,

nalaz pozitivnog PCR testa unazad 11 dana do devet mjeseci ili

negativan test ne stariji od 72 sata. Za ostale studente osigurana

je internetska nastava u realnom vremenu predavanja.

"Ne slažem s idejom potvrda o cijepljenju jer djeluje diskriminirajuće

na dio studenata koji se možda ne žele cijepiti i na dio studenata

koji jednostavno ne želi konstantno plaćati test. Vjerujem

da bi mnogo studenata veću korist imali od predavanja uživo, ali

jednostavno ta opcija za njih ne postoji", misli studentica Mateja.

Predsjednica Studentskog zbora Pravnog fakulteta u Zagrebu Tina

Perić kazala je da bi na tu situaciju trebalo gledati iz perspektive

studenata koji imaju potvrde o cijepljenju.

"Bi li bilo diskriminatorno prema njima ne održavati nastavu

na kojoj oni u stvarnosti mogu sudjelovati uživo, samo zato što

postoje oni koji to trenutačno ne mogu ni na koji legitiman način?”,

osvrnula se predsjednica te dodala da ono što konkretno Pravnom

fakultetu stvara prepreke u provođenju nastave nije samo pandemija,

nego i potres. Dodatna komplikacija jest to što su ta dva

problema usko povezana.

Uz taj obrazac, oni koji su

cijepljeni ili preboljeli koronavirus,

moraju priložiti odgovarajuću

potvrdu.

"U pravilu bi oni koji imaju

potvrde o cijepljenju trebali

sjediti u prva dva reda, no

profesori tjeraju one iz prvog

reda da sjednu u druge da bi

oni mogli skinuti masku", do-

dala je Ivana te komentirala

da se na kraju u dvorani uopće

ne vidi podjela cijepljenih

i necijepljenih jer se većina

studenata mora ipak preseliti

straga.

S Građevinskog fakulteta

odgovorili su pak da broj mjesta

za studente s potvrdom o

cijepljenju varira od dvorane

do dvorane, a određen je na

temelju ankete koju je u rujnu

ispunilo nešto više od pola

studenata i prema kojoj njih

gotovo 56 posto ima potvrdu

o cijepljenju.

"Ako nastavnici zamole studente

da isprazne prvi red, to

je moguće isključivo u slučaju

kada postoje slobodna mjesta

u dvorani.

Studenti s potvrdom, za

koje su prvi redovi namijenjeni,

sjedaju na preostala

mjesta koja su predviđena

za njih ili mjesta na međusobnom

razmaku od metar i

pol", objasnili su.

Mjerenje temperature i

potpisivanje na ulazu

Mirna Petrić, studentica

Tekstilno-tehnološkog fakulteta

istaknula je da od mjera

na fakultetu jedino imaju

potpisivanje na ulazu.

Uz ime i prezime te izmjerenu

temperaturu ostavljaju

Lifestyle:

Nikolina Orešković

zadnja:

Luka Jurkijević

Lektura

Snježana Babić Višnjić

U pravilu bi oni koji imaju

potvrde o cijepljenju trebali

sjediti u prva dva reda u

predavaonici

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

dodatno zbunjuju. Štoviše,

one i nisu učinkovite, ističu

studenti.

"U nas su složili obrazac

na Google Formsu gdje prije

svakog predavanja moramo

poklikati u kojoj zgradi imamo

nastavu i u kojoj smo predavaonici.

Nakon toga ispunjavamo

još jedan obrazac sa svojim

imenom i prezimenom, datumom,

vremenom početka

predavanja, imenom predavanja

i na kojem mjestu

sjedimo", objasnila je Ivana

Ambrušec, studentica Građevinskog

fakulteta.

Mjesta su im u predavaonicama

označena brojevima,

a u svakoj klupi smije sjediti

samo jedna osoba. Ivana ističe

da su klupe dosta zbijene

te da su u normalnim uvjetima

svi sjedili bez neke određene

distance.

Redovi ispred menze

Studenti Građevinskog fakulteta u svoju fakultetsku

menzu više ne mogu ući iz svoje zgrade,

nego u nju moraju ulaziti vanjskim putem.

Zabranjeno je i čekati red u samom restoranu,

pa se red zbog epidemioloških mjera proteže na

otvorenom.

"Nekad je red dugačak i do semafora, tamo skroz

do Klaićeve", istaknula je studentica Ivana.

S Građevinskog fakulteta naveli su da je broj

osoba koje borave u menzi ograničen prema

preporukama za ugostiteljske objekte, a da bi se

taj broj mogao kontrolirati i da se ne bi stvarali

redovi u zatvorenim prostorima, ulaz u menzu

moguć je isključivo iz Klaićeve ulice.


Studentski život 3

ažu studenti, ponašaju se kao da za njih vrijede posebna pravila

e ih spremne ako netko upadne'

Na nekim fakultetima propisane mjere navodno odudaraju od onoga što provode pojedini profesori pa studenti nekad imaju, a nekad nemaju maske na predavanjima

Tko ne stane u dvoranu - ode kući

Raspored sjedenja na Fakultetu političkih

znanosti organiziran je na isti način kao i

kod ostalih fakulteta. Studentica Ena Srnec

istaknula je da je na prvom predavanju iz

jednog kolegija za nekolicinu studenata

više nije bilo mjesta u dvorani pa su jednostavno

morali otići kući.

"Ne smije se dogoditi da za neke studente

još i broj telefona.

"Jedan profesor nam je rekao

da je on COVID-19 prebolio

dvaput i da kod njega

ne moramo nositi maske jer

je ne nosi ni on, ali neka ih

uzmemo za svaki slučaj da

slučajno netko ne upadne na

predavanje", rekla je Mirna.

S druge strane, kontaktirali

smo TTF te nam je dekanica

Anica Hursa Šajatović odgovorila

da se na fakultetu sa

sigurnošću poštuju epidemiološke

mjere koje je propisao

HZJZ, sukladno preporukama

Ministarstva znanosti

i obrazovanja i Sveučilišta

u Zagrebu. Global će inače i

dalje pratiti provođenje i pridržavanje

mjera i na drugim

fakultetima, kako Sveučilišta,

tako i privatnih učilišta.

Global

će inače i

dalje pratiti

provođenje

i pridržavanje

mjera i

na drugim

fakultetima,

kako Sveučilišta,

tako

i privatnih

učilišta

nema mjesta u dvorani jer, ako su upisani

na taj kolegij, trebalo se ili napraviti dodatno

predavanje ili smanjiti broj studenata

koji su mogli upisati taj kolegij, a ne da se

utrkujemo tko će prije stići u predavaonicu

da bi mogao nazočiti predavanju", napomenula

je Ena.

Iz Studentskog zbora naveli su da se zbog

nedostatka prostora ovakva situacija

dogodila nekoliko puta o čemu redovno

obavještavaju upravu fakulteta.

"Iskustvo nam govori da se na neobaveznim

predavanjima nakon nekoliko

predavanja broj studenata smanji tako

da smatramo da će ovakvih problema u

budućnosti biti manje", objasnili su.

Krši li se COVID

putovnicama

GDPR?

S obzirom na to da su na

COVID potvrdama osobni podaci

studenata, postavlja se

pitanje legitimnosti njihove

provjere na fakultetima.

"COVID potvrde pripadaju

posebnoj kategoriji osobnih

podataka, s obzirom na to

da sadrže podatke koji su

povezani sa zdravljem ispitanika",

pojasnio je studentski

pravobranitelj Sveučilišta u

Zagrebu Boris Rajić.

Ističe da je prema članku 9.

Opće uredbe o zaštiti podataka,

poznatijoj kao GDPR,

obrada podataka nužna

u svrhu javnog interesa u

području javnog zdravlja kao

što je zaštita od ozbiljnih prekograničnih

prijetnji zdravlju

ili osiguravanje visokih standarda

kvalitete i sigurnosti

zdravstvene skrbi.

"U skladu s tim člankom,

smatramo da je obrada

podataka koja se događa u

procesu provjeravanja COVID

potvrda osnovana. Valja

napomenuti da kada je riječ

o provjeravanju potvrda,

dolazi do obrade samim

skeniranjem iste, ali obrada

i završava samim tim činom,

jer se dobiveni podaci ne pohranjuju

niti obrađuju u neke

daljnje svrhe. To znači da se

obrada obavlja isključivo u

svrhu pridržavanja epidemioloških

mjera", zaključio je

Rajić.

Slično su istaknuli i iz Agencije

za zaštitu osobnih podataka

i dodali da se ne radi

o primjeni odredaba Opće

uredbe o zaštiti podataka

ako se podaci iz potvrda daju

samo na uvid, bez pohrane i

evidencije tih podataka.

Svatko na svoju

stranu

Na Fakultetu kemijskog

inženjerstva i tehnologije

nema provjeravanja potvrda

o cijepljenju. Studentica

Vida Senčar objasnila je da

profesori na početku svakog

predavanja pošalju papir na

koji se studenti upisuju pod

rednim brojem mjesta na

kojem sjede.

"Razmaka između stolaca u

dvoranama više nema, ali svi

nosimo maske pa mislim da

to nije problem", istaknula

je Vida.

Nastava na Muzičkoj akademiji

u Zagrebu provodi se

kontaktno, osim na predmetima

s više studenata. U

takvom slučaju studenti su

podijeljeni u dvije grupe od

kojih jedna grupa predavanja

sluša uživo, a druga od kuće.

"Nama ne trebaju potvrde,

ali smo na jednom predavanju

morali sjediti na jednoj

strani dvorane kao cijepljeni,

odnosno na drugoj ako

nismo cijepljeni", kazala je

Vinka Siladi, studentica na

Muzičkoj akademiji.

4 Studentski život


Izbori na UNZG-u Novi rektor mora biti izabran najkasnije do kraja ožujka 2022. godine

Lazibat kandidaturu samo potvrdio,

Hruškar rekla: 'Imam jasnu viziju'

Tekst: Vera Kadijević

Nadolazeću akademsku

godinu obilježit

će izbori za novog

rektora Sveučilišta u

Zagrebu. Naime, akademska

godina 2021./2022. označava

kraj rada i djelovanja sadašnjeg

rektora Damira Borasa

kojemu je ovo drugi, te ujedno

i posljednji rektorski mandat.

Njegova glasnogovornica

Tamara Dagen objašnjava da

rektorov mandat završava 30.

rujna 2022. i, prema Statutu

Sveučilišta u Zagrebu, ne može

se ponovno kandidirati za tu

dužnost.

Neslužbeni kandidati

Članak 15. Statuta navodi da

postupak izbora novog rektora

može početi najkasnije osam

mjeseci prije isteka mandata

aktualnog rektora, a mora završiti

najkasnije dva mjeseca

prije početka mandata novoizabranoga

rektora. Iz Senata,

prema rektorovoj uputi, poručuju

da će se postupak pokrenuti

u skladu sa Statutom, tako

da novi rektor bude izabran

najkasnije do kraja ožujka

2022. godine. Kako postupak

još nije pokrenut, potencijalni

kandidati još ne mogu podni-

Stjepana Lukušića i Marijana Klaricu mediji su također spominjali kao

potencijalne kandidate, ali do zaključenja izdanja nisu odgovorili na upite

TOMISLAV MILETIC/PIXSELL

jeti kandidaturu.

Iako iz Senata nisu dali nikakve

detalje vezane uz potencijalne

kandidate na nadolazećim

izborima, u medijima su

se spominjala četiri kandidata

za čelno mjesto Sveučilišta u

Zagrebu. Riječ je o aktualnom

Borasovu prorektoru za

poslovanje Sveučilišta Tonćiju

Lazibatu, bivšoj Borasovoj

prorektorici za kontrolu kvalitete

Mirjani Hruškar, dekanu

Građevinskog fakulteta Stjepanu

Lakušiću i dekanu Medicinskog

fakulteta Marijanu

Klarici.

Tonći Lazibat

poručio je da su

navodi o njegovoj

kandidaturi

točni,

ali još ne

želi otkrivati

nikakve

detalje o planovima

i programu

vođenja

Sveučilišta.

Stjepan Lukušić i

Marijan Klarica do zaključenje

teksta nisu odgovorili na naše

upite, ali da razmišlja o kandidaturi

za mjesto rektorice

Mandat rektora

Borasa završava

30. rujna 2022.

godine.

Tonći

Lazibat

potvrdila je i Mirjana

Hruškar. Objasnila

je da uz sebe ima

tim iskusnih i kompetentnih

sveučilišnih profesora i čelnika

respektabilnih sastavnica

Sveučilišta u Zagrebu koji bi

Mirjana

Hruskar

joj pomogli u vođenju

Sveučilišta.

Studenti u središtu

"Rano je govoriti o programu,

ali s obzirom na moje

dugogodišnje iskustvo u

DAVORIN VISNJIC/PIXSELL

upravljanju visokoobrazovnim

institucijama, sagledala

sam sve prednosti i mane tog

kompleksnog sustava te imam

jasnu viziju u kojem smjeru bi

trebalo ići Sveučilište", osvrnula

se Hruškar. Dodala je da

u središtu obrazovnog procesa

moraju biti studenti te će i

njezini planovi za unaprjeđenje

kvalitete studiranja upravo

njih postaviti kao prioritet u

radu.

Osmogodišnje obnašanje

dužnosti aktualnog rektora

obilježeno je brojnim kontroverzama,

negodovanjima, prosvjedima

i pokušajem smjenjivanja

s dužnosti. Neke od

kontroverznih slučajeva

po kojima je

poznat javnosti

su tužba upućena

studentu,

navodno

omalovažavanje

žena,

najave o

dodjeli počasnog

doktorata

Milanu

Bandiću, sukobi

s Ministarstvom

znanosti i obrazovanja kao i

dodjeljivanje počasnog zvanja

profesoru prozvanom za seksualno

zlostavljanje.

MARKO LuKuNIC/PIXSELL

komentar

Ukinimo nastavnike! Neka roditelji sami djeci upisuju ocjene

Tekst: Luka Jurkijević

Ako Gaussova krivulja govori da će u školama

najviše učenika prolaziti s dobrim i vrlo dobrim

uspjehom, onda nas podatak da u Hrvatskoj više

od 52 posto učenika prolazi s odličnim uspjehom

više nego očito upozorava na to da je obrazovni

sustav negdje zakazao. Nije taj problem potekao

od učenika koji žele bod za višu ocjenu, a ni od

profesora koji zaista te bodove i daruju. Roditelji

su ti na koje ovdje treba upirati prstom i reći – ne

može svaki učenik biti odlikaš, makar bio i vaše

dijete. Odličan uspjeh nešto je što treba zaslužiti.

Odličan uspjeh nije prezentacija kućnog odgoja,

nego naučena gradiva.

Zašto si roditelji daju pravo miješati se nastavnicima

u posao? Što time žele postići? Misle li

oni da su djeca nesposobna sama pobrinuti se za

sebe u obrazovnom okruženju ili su, posljedično,

djeca zaista i postala nesposobna naučiti bilo što?

Ako je tako, onda smo stvarno, kao što je jednom

jedan naš premijer rekao, u banani.

Nevjerojatno je koliko se u posljednjih desetak

godina povećala spremnost roditelja na to da

njihovo dijete bude najbolje. Zadaće i praktične

radove rade roditelji, a ne djeca. Nastavnici se

vuku za rukav, moljakaju za više ocjene, a kad

odbiju, prijeti im se jer, eto, neki učenik nije učio

dovoljno pa neće te školske godine imati odličan

uspjeh i dobiti šarenu pohvalnicu.

Roditeljima nije mjesto u školskim klupama,

osim na roditeljskim sastancima ili ako se oni

sami tamo ne misle školovati. Samoinicijativne

posjete nastavnicima sa stavom "vidjet će oni tko

sam ja" dokazuju nam koliko smo roditeljima dali

prostora da se, bez ikakve kazne, bave nastavničkim

poslom i da, jednostavno, sami svojoj

djeci upisuju ocjene u imenik. A nastavnici? Oni

su očito plaćeni samo da plešu kako roditelji

zasviraju.

Žalosti to da nastavnici ni u jednom

trenutku nemaju podršku i zaštitu

sustava. Ravnatelji škola okreću glavu

i ponašaju se kao da to nije njihova

stvar, a Ministarstvo obrazovanja

nema vremena baviti se takvim stvarima

jer, vjerojatno, rade na otkrivanju još

jedne kupljene diplome. I tako su nastavnici

ostavljeni na cjedilu da se sami izbore s pritiscima

neurotičnih roditelja, a autoritet i dignitet već

su odavno izgubili.

Da nastavnici polako gube dugogodišnju bitku

s fanatičnim "moje dijete mora biti odlikaš" roditeljima

pokazuje nam to da su se granice između

odličnih, vrlo dobrih i dobrih učenika već izbrisale,

pa imamo pune gimnazije upitnih odlikaša

Sve je ovo

golema pljuska

nastavnicima

i fakultete pune studenata upitnih sposobnosti

za studiranje. Učenici sad već žele jedino petice,

ali one darovane jer većina takvih nema znanje

da bi ih zaslužila, a pitanje je samo vremena kad

će roditelji početi s privatnim tužbama protiv

nastavnika.

Ako će tako i biti, onda je najbolje svima odmah

dati pet, bez ikakve provjere znanja. Jer što će

nam provjere kad ionako znanje ne određuje ocjenu?

Pa nisu neki klinci naivci da zaista uče, a da

drugima roditelji doslovce sređuju ocjene. Budemo

li učili djecu da će roditelji riješiti

njihove probleme i srediti ocjene, dobit

ćemo generacije djece koja neće znati

zbrojiti dva i dva te će biti neupotrebljivi

na tržištu rada. I tko će onda

raditi za mirovine njihovih roditelja?

Ili će se ti isti učenici uhljebiti u nekoj

javnoj tvrtki preko "kumova" pa će im

biti svejedno?

Sve je to golema pljuska nastavnicima i svima

onima koji su svoje ocjene, kakve god bile, zaradili

zahvaljujući svojem znanju. Ako ne pustimo nastavnike

da rade svoj posao i nastavimo s ucjenama

i poticanjem neznanja, brzo ćemo srušiti već

ionako klimav obrazovni sustav i odgojiti generacije

disfunkcionalne razmažene djece nesposobne

za rješavanje i najlakših problemskih zadataka.


Studentski život 5

Nezadovoljni studenti Dosad nezainteresirani za rad Studentskog zbora, ali moglo bi doći do promjene

Hoće li zbog afere s

Miokovićem više studenata

izaći na sljedeće izbore?

'Ipak jedan glas može presuditi da nama svima bude bolje', rekla je studentica politologije Stela

Tekst: Anamarija Mujanović

Do sada ne tako popularna

tema izbora

za Studentski zbor

postala je aktualnija

zahvaljujući nedavnim zbivanjima

u Zboru. Prije samog

početka akademske godine

studente je iznenadio sada

već bivši predsjednik Studentskog

zbora Sveučilišta u

Zagrebu, Mihovil Mioković,

kada je objavio sve fakture

potpisane za njegova mandata.

Računi na kojima je

prikazana kupnja mobitela,

računala, sefa za oružje, uništavača

papira i druge skupe

opreme izazvali su kritike na

račun predsjednika, ali i cijelog

Studentskog zbora.

Uobičajena praksa

"U Hrvatskoj je takvo ponašanje

postalo sasvim uobičajeno

te je takvim osobama,

na takvim položajima, ono

sasvim prihvatljivo", nezadovoljno

je rekla studentica komunikologije

Marija Zirdum

i dodala da ne razumije kako

osobe nemaju neku granicu.

Iako je istup bivšeg predsjednika

razljutio mnoge,

studenti ipak nisu pretjerano

iznenađeni njegovim potezima.

"U svakom sektoru je tako,

troše se tisuće i milijuni, ali

to nije problem jer ne znamo

koliki su iznosi, a tek kad vidimo

stvarno koliko je to novca,

dođe nam u glavu", kazao

je student mehatronike Rene

Kablar koji je dodao da su vjerojatno

tako trošili i ljudi prije

njega.

Je li se novac iz proračuna

sveučilišnog Zbora jednako

trošio i prije, nije poznato, a

odgovor na pitanje tko snosi

odgovornost kada dođe do

problema s financijama u Studentskom

zboru odgovorio je

predsjednik SZ-a Fakulteta

političkih znanosti Marko Bičić.

"Za svaku odluku koju ti

želiš donijeti ili uzeti novac

iz proračuna, barem bi tako

trebalo biti, moraš se konzultirati

sa zborom. Dakle, za

sve odluke, mi, na Fakultetu,

moramo preuzeti odgovor-

Izlaznost na izbore SZ-a dosad je bila niska jer studenti nisu upoznati s radom Zbora, ili jednostavno nisu zainteresirani

nost", izjavio je Bičić i dodao

da, ako ostali članovi zbora o

nekoj odluci nisu informirani,

odgovornost bi ipak trebala

preuzeti odgovorna osoba.

Motivacija za izbore

Zbog Miokovićeve smjene

vrlo se često spominju i izbori.

Izlaznost na prethodnim

izborima za Studentski zbor

Sveučilišta, ali i pojedinačnih

fakulteta bila je vrlo niska. U

ožujku ove godine na razini

Sveučilišta svoj glas je dalo

7,6 posto studenata, odnosno

njih 5192.

"To su bili izbori u doba korone

i bila je vrlo niska izlaznost

i na našem fakultetu i na

razini Sveučilišta, da je posto-

'Motiviralo me na izlazak na

izbore što sam vidio što je

čovjek radio i na što je trošio

novac', rekao je student

Rene

Studentski zbor nije ništa znao

"Želimo istaknuti da članovi Studentskog zbora nisu bili upoznati s

nerazumnim i nepriličnim trošenjem na račun Studentskoga zbora

koje je predsjednik samostalno odobravao", objavio je Studentski

zbor na svojoj stranici na Facebooku te su se tako "ogradili" od

odluka svojeg bivšeg predsjednika.

Je li odgovornost i na Sveučilištu?

"Odgovornost za namjensko trošenje sredstava u skladu s financijskim

planom koji donosi Skupština Studentskog zbora ima sam

Studentski zbor, Skupština SZ, Predsjedništvo SZ i predsjednik, a

stručne službe rektorata Sveučilišta u Zagrebu kontroliraju da se

poslovni računovodstveni procesi odvijaju transparentno i u skladu

sa zakonskim propisima i aktima", izjavio je prorektor za poslovanje

prof. dr. sc Tonći Lazibat.

jala volja ili neki drugi aspekti

moglo se napraviti da izbori

budu internetski, ali očito su

tu postojali neki drukčiji interesi",

rekao je Bičić i istaknuo

da je izlaznost na prijašnjim

izborima na Fakultetu političkih

znanosti bila oko 30 posto

dok je ove godine iznosila

samo 8,71 posto.

Jesu li trenutačne okolnosti

motivirale studente za izlazak

na sljedeće izbore, tek će se

doznati.

"Smatram da se takvim

postupcima studente može

motivirati da izađu na izbore,

ali mislim da to nije najbolji

način", rekla je studentica

Učiteljskog fakulteta Karla

Ivančić i dodala kako ne vidi

poentu isticanja potrošena

novca.

"Motiviralo me na izlazak

na izbore što sam sada vidio

što je čovjek radio i na što je

trošio novac i u kojim količinama.

Motivacija postoji jer

MARIJA EDITA FELDI

oni teoretski predstavljaju sve

studentice i studente", potvrdio

je Rene.

"Smatram da uvijek treba

ići glasovati jer, ako ne daš

svoj glas, ne možeš komentirati

da je nešto loše, ipak

jedan glas može presuditi da

nam svima bude bolje", istaknula

je studentica politologije

Stela Dužićan.

"Na tom području nikad nisam

bila previše angažirana,

tako da ove okolnosti ne utječu

na to hoću li ja izaći ili ne

na izbore", rekla je Marija.

Mjesta za napredak ima

O budućnosti rada Studentskog

zbora progovorio je trenutačni

obnašatelj dužnosti

predsjednika Studentskog

zbora Sveučilišta u Zagrebu

Marko Mimica.

"Pitanja o strateškim odlukama

i budućim planovima

morat će biti upućena novom

vodstvu Zbora. Vjerujem da

će sljedeći sastav nastaviti

graditi na rezultatima pozitivnih

projekata", izjavio je

Mimica.

Dodao je također kako su

razočarani okolnostima u kojima

se Zbor našao, no više od

ovoga o navedenoj temi nije

želio komentirati.

Razočarani okolnostima,

promjeni u radu sveučilišnog

Zbora nadaju se i studenti.

"Nešto novo se mora uvesti

jer, ako samo izaberu nekog

novog, postoji šansa da se dogodi

apsolutno identično jer

na kraju svatko pokaže svoje

pravo lice kada je na tako nekoj

poziciji", rekao je student

ekonomije Borna Jagić.

Iako smatra da ni medijski

popraćena zbivanja na Sveučilištu

neće pretjerano utjecati

na angažiranost za izbore,

predsjednik Studentskog zbora

Fakulteta političkih znanosti

izrazio je svoju želju za

daljnjom transparentnošću.

"Zauzimam se za to da se

sve javno objavljuje.

Naš studentski zbor na fakultetu

objavljuje svaku akciju

koju radimo, sve što radimo,

gdje god tražimo novac

od studenata, tako da se nadam

da će tako biti i ubuduće",

dodao je Marko Bičić.

PRIVATNA ARHIVA

6 Društvo

Stigme i tabui Nastavnom osoblju nitko ne brani tetoviranje, ali...

Tetovaža zmaja ne

razlikuje se od bajke ili

ilustracije u slikovnici

'Ono što može negativno utjecati su predrasude koje će djeci nametnuti

njima važne odrasle osobe', objasnila je psihologinja koja radi u vrtiću

Tekst: Marina Malenica

Kako će biti prihvaćene

vidljive tetovaže na

tijelu odgojno-obrazovnog

i nastavnog osoblja

najviše ovisi o osobnim uvjerenjima

ravnatelja, istaknula

je Tena Trgovčević. Ona je u

svom diplomskom radu "Tijelo

kao slikovnica - samopoimanje

i iskustva tetoviranih

odgojno-obrazovnih djelatnika"

opisala utjecaj tetovaža

pri zapošljavanju te pogled na

tetovirane odgojno-obrazovne

djelatnike.

Na prvu zanimljive, poslije

ne komentiraju

"Teško je svima udovoljiti, a

ravnatelji moraju uzeti u obzir

primarno dobrobit djece pa zatim

očekivanja roditelja, okoline,

mjerodavnih institucija

i svih ostalih. Ipak, smatram

da je uvijek potrebno gledati

kompetencije nastavnika te

stalno preispitivati vlastite stavove",

istaknula je Trgovčević.

Iako pisana zabrana o vidljivim

tetovažama u obrazovnim

ustanovama ne postoji, mora

se uzeti u obzir pristup najmlađima,

koji je posebno osjetljiv.

Psihologinja jednog istarskog

dječjeg vrtića, u kojemu djelatnici

imaju vidljive tetovaže,

Gordana Trošt-Lanča objasnila

je da bi se djeca vrtićke dobi

mogla uplašiti nekih tetovaža.

"Djeca i inače imaju bujnu

maštu pa im likovi duhova,

čudovišta i zmajeva ponekad

izazivaju strah", napomenula

je Trošt-Lanča.

Naglasila je da se tetovaža

zmaja ili čudovišta ne razlikuje

od bajke ili ilustracije u knjizi

koji na djecu mogu jednako

Tena Trgovčević

PRIVATNA ARHIVA

Djeca na osobe s tetovažama

ne gledaju s predrasudama

Iako pisana zabrana o vidljivim tetovažama u obrazovnim

ustanovama ne postoji, mora se uzeti u obzir pristup najmlađima,

koji je posebno osjetljiv

utjecati. Djeci su tetovaže zanimljive

kad ih vide prvi put, ali

nakon toga ih ne komentiraju,

ne odbijaju niti favoriziraju.

'Osoba koja je došla na

tetoviranje ista takva i izlazi

iz tattoo studija, ne postaje

ni bolja ni gora', zaključio je

profesor matematike Ivan

Vidović

Psihologinja Gordana Trošt-Lanča

Zatražio zeleno svjetlo

ravnatelja

Ipak, ono što može negativno

utjecati na stavove djece predrasude

su koje će im nametnuti

njima važne odrasle osobe.

"Djeca, prema mom iskustvu,

imaju neutralan stav prema tetovažama

i zainteresirani su za

njih kao i za bilo kakav drugi

ukras ili komad odjeće", kazala

je Trošt-Lanča.

Psihologinja je dodala da

je potrebno djeci primjereno

objasniti tetovažu, ako o njoj

pitaju, te im dopustiti da pitaju

sve što ih zanima.

S time se složila Trgovčević

koja potiče da se mlade što

prije izloži kritičkom mišljenju

te da promišljanje dovodi do

poštivanja brojnih ljudskih različitosti,

a ne samo tetovaža.

Uostalom, napomenula je, tetovaže

kao znak buntovništva

i odmetnika su prošlost. Danas

se ne tetoviraju samo "slobodne

duše" kojima je to način

izražavanja nego su tetovaže i

pitanje mode.

Slično mišljenje dijeli i srednjoškolski

profesor matematike

Ivan Vidović koji je tetovažu

na ruci napravio prošle godine.

Smatra da je tetoviranje osobna

stvar koja ne bi trebala stvarati

problem pri zapošljavanju.

"Osoba koja je došla na tetoviranje

ista takva i izlazi iz

tattoo studija, ne postaje ni bolja

ni gora", napomenuo je Vidović.

No prije odlaska u studio

ipak je upitao ravnatelja smiju

li se nastavnici tetovirati.


Neka mediji šute! Skandalozna presuda protiv p

Uz loše rad

šerifa, sa

Tekst: Benjamin Mihoci

Sudska odluka u slučaju

H-Altera skandalozna

je, sramotna i možda

najveće ograničenje

medijskih sloboda u Republici

Hrvatskoj ikad, kazao je predsjednik

Hrvatskog novinarskog

društva Hrvoje Zovko.

Naime, potkraj je rujna Općinski

građanski sud u Zagrebu

odredio portalu H-Alter privremenu

mjeru zabrane pisanja

o ravnateljici Poliklinike za

zaštitu djece i mladih Gordani

Buljan Flander. Sudac Andrija

Krivak mjeru je donio nakon što

je novinarka H-Altera Jelena

Jindra objavila seriju tekstova

o Poliklinici pod naslovom "Sustav

za zaštitu ili zlostavljanje

djece?". Tom je odlukom suda

u hrvatskom društvu otvoreno

pitanje slobode medija, položaja

novinara, ali i pravosuđa.

Neviđena cenzura 'unaprijed'

Buljana Flander u međuvremenu

je podnijela ostavku na

mjesto ravnateljice, a Grad Zagreb

je razriješio dužnosti članove

Upravnog vijeća Poliklinike

te imenovao nove.

Portal H-Alter uložio je žalbu

na odluku suda, a urednik portala

Toni Gabrić rekao je da nemaju

informaciju o eventualnim

Hrvoje zovko, predsjednik HNd-a

Hrvoje Zovko spomenuo je

najmanje 924 aktivna sudska

spora protiv novinara

i medija. Svrha je tužbi zastrašiti

i cenzurirati medije

tako da se ih se financijski

iscrpi pravnim postupcima

SLAVkO MIdzOR/PIXSELL

novim postupcima.

"Prema prvostupanjskom rješenju

suca Krivaka, Poliklinika

i Gordana Buljan Flander dužni

su u 30 dana od donošenja

rješenja pokrenuti nekakav tip

parnice, vjerojatno zahtjev za

odštetu na ime nanošenja duševnih

boli ili kaznenu prijavu

za klevetu ili uvredu", pojasnio

je za Global.

Ubrzo nakon donošenja sporne

mjere, HND i Sindikat novinara

Hrvatske, u znak podrške

kolegici, objavili su priopćenje

kojim su pokušali skrenuti pozornost

na dosad neviđenu cenzuru

"unaprijed". U priopćenju

su također pozvali hrvatske

medije na solidarnost u obliku

prenošenja serijala tekstova, u

kojima je Jindra istraživala primjenu

koncepta otuđenja od roditelja

u sustavu socijalne skrbi

te pravosuđu. Čak je i ministrica

kulture i medija Nina Obuljen

Koržinek odluku nazvala neshvatljivom,

a u tome ju je podržao

i premijer Andrej Plenković,

koji je dodao da u Hrvatskoj

nema gušenja slobode medija.

Prema Indeksu slobode medija

koji sastavlja neprofitna

nevladina organizacija Reporteri

bez granica, Hrvatska je na

56. mjestu, što je napredak u

odnosu prema 2020. kada smo

bili na 59. Usporedbe radi, Sjedinjene

Američke Države smjestile

su se na 44. dok je susjedna

Republika Srbija na 93. mjestu.

Gušenje slobode medija na

lokalnoj razini

Unatoč pozitivnom pomaku,

Hrvoje Zovko spomenuo je

najmanje 924 aktivna sudska

spora protiv novinara i medija,

u kojima se potražuje više od 77

milijuna kuna. Zapravo je riječ o

tužbama čija je svrha zastrašiti i

cenzurirati medije tako da ih se

financijski iscrpi pravnim postupcima.

"Drugo su loši radni uvjeti u

mnogim redakcijama, nedostatak

kolektivnog ugovora, pritisak

lokalnih šerifa, nedostatak

medijske strategije - mnogo je

problema", dodao je Zovko.

Rekao je još da se medijska

scena nije oporavila od velike

ekonomske krize prije desetak

godina. U tome mu se pridružila

predsjednica SNH Maja Sever,

koja je rekla da je novinarstvo

sve slabije plaćeno zanimanje.

"Novinarstvo nije posao s kojim

se možeš obogatiti, ali imati


Društvo 7

ortala H-Alter pokrenula je lavinu pitanja o statusu i slobodi novinarstva u Hrvatskoj

ne uvjete i pritiske lokalnih

da smo okusili i cenzuru

'Nedopustivo je da sud zabranjuje objavljivanje eventualnih budućih informacija o nekoj osobi

ili instituciji, za koje, prema naravi stvari, ne možemo znati jesu li protupravne, škode li bilo

kome, jesu li podatci točni, postoji li javni interes za objavu informacija', objasnila je profesorica

Fakulteta političkih znanosti Vesna Alaburić

'Medijska se scena nije oporavila

od velike ekonomske krize

od prije desetak godina',

kazao je predsjednik HND-a

Prema Indeksu slobode medija koji sastavlja neprofitna nevladina organizacija Reporteri bez granica, Hrvatska je na 56. mjestu

Tko kontrolira suce i njihove odluke?

Odvjetnica Vesna Alaburić objasnila

je da imenovanje sudaca u isključivoj

mjerodavnosti Državnog

sudbenog vijeća te da je takvo

zakonsko rješenje rezultat nastojanja

da se onemogući utjecaj

politike na imenovanje sudaca.

"Moram vam priznati da sam

ja protiv bilo kakve 'vanjske

kontrole' sudaca koja bi političarima

omogućila da evaluiraju rad

sudaca i odlučuju o imenovanjima

ili razrješenjima", pojasnila je svoj

stav Alaburić.

Odvjetnica Anita Jozičić je rekla

sigurnu egzistenciju i ne brinuti

se o tome kako ćeš platiti stanarinu

nužno je kako bi ljudi mogli

slobodno raditi", istaknula je

Sever.

Osvrnula se i na javni servis

za koji je izjavila da bi, s obzirom

na njegov veliki godišnji

prihod, trebao biti neovisan od

političkog utjecaja, no, nažalost,

nije. Osim javne televizije, spomenula

je i velike medijske kuće

koje, kako bi financijski opstale,

ulaze u angažmane s vladom ili

državnim institucijama pa sudjeluju

u raznim organizacijama

da, barem što se tiče takozvanih

medijskih sporova, ne bi trebalo

ulaziti u način na koji funkcionira

PExElS

događaja i konferencija. Takvo

povezivanje s ljudima čiji bi rad

zapravo trebali kritizirati isto je

tako opasno za slobodno novinarstvo,

rekla je.

"Također, imamo užasno veliki

problem s načinom funkcioniranja

lokalnih medija, koje u

sudska vlast, nego bi trebalo poraditi

na edukaciji sudaca, približiti

im praksu i stavove Europskog

suda za ljudska prava i trendove

na EU-ovoj razini.

"Sucima se inače u takvim sporovima

daje velika odgovornost jer

povredu ugleda i časti ne vještači

psihijatar, nego je oni moraju

sami procjenjivati, a nisu rijetki

slučajevi da suci nemaju dovoljno

znanja ocijeniti je li do nje došlo,

treba li dosuditi pravičnu novčanu

naknadu, njezin iznos i slično",

pojasnila je Jozičić.

velikim iznosima sufinanciraju

jedinice lokalne samouprave.

Njihovi čelnici potom očekuju

od lokalnih medija da budu de

facto oglasne ploče

lokalnih vlasti,

što je baš ugušilo

slobodu

'Novinarstvo nije posao s kojim se možeš obogatiti,

ali imati sigurnu egzistenciju i ne brinuti se

o tome kako ćeš platiti stanarinu nužno je

kako bi ljudi mogli slobodno raditi', naglasila

je predsjednica Sindikata novinara

Hrvatske Maja Sever

MARkO PRPIc/PIxSEll

novinarstva na lokalnoj razini",

dodala je Sever.

Profesorica na Fakultetu političkih

znanosti i odvjetnica Vesna

Alaburić komentirala je da

to nije ni prvi ni posljednji put

da se takva preventivna mjera

izriče nekom nakladniku.

Pravo na odštetu

"U svim zemljama postoji

mogućnost zabrane objavljivanja

medijskog sadržaja kojim se

povređuje neko osobno ili društveno

dobro. To su preventivne

mjere, koje su privremene i u

pravilu traju do okončanja postupka

o medijskom sadržaju

koji je sporan", pojasnila

je Alaburić.

Odvjetnica Anita

Jozičić, koja

se, među ostalim,

bavi medijima,

izjavila je da bi se

Maja Sever,

predsjednica

SNH

ta mjera trebala koristiti kada je

potrebno zaštiti privatnost najranjivijih

– primjerice djece ili

žrtava kaznenih djela.

"U odnosu prema javnim osobama

i općenito ljudima povezanim

s državnim aparatom koji

financiraju građani i čiji su, uz

pomoć i zajedno s novinarima,

kontrolni mehanizam, ta bi se

opcija trebala koristiti pažljivo i

u iznimnim slučajevima", dodala

je Jozičić.

Napomenula je također da

je poenta privremene mjere da

se donese hitno i bez odgode,

a da se o opravdanosti poslije

raspravlja u parnici. Pokaže li

se da mjera nije bila opravdana,

medijska kuća ima pravo na

zadovoljštinu u obliku naknade

štete.

Ono što je u ovom slučaju

sporno za profesoricu Alaburić

sadržaj je zabrane. Sud je, naime,

nakladniku zabranio objavljivanje

bilo kakve informacije o

Poliklinici i Buljan Flander.

I dalje 'žilavi i borbeni'

"Nedopustivo je da sud zabranjuje

objavljivanje eventualnih

budućih informacija o nekoj

osobi ili instituciji, za koje, prema

naravi stvari, ne možemo

znati jesu li protupravne, škode

li bilo kome, jesu li podatci

točni, postoji li javni interes za

objavu informacija", dodala je

profesorica Alaburić.

Hrvoje Zovko je rekao kako se

nada da ovo nije početak institucionalne

cenzure u Hrvatskoj

jer bi moglo dogoditi da sutra

neki političar, visoki dužnosnik

pokuša od suda ishoditi ovakvu

mjeru. Sve koji to požele upozorio

je da moraju računati na to

da će ih dočekati žestoki otpor.

"No treba reći da su mediji

bez obzira na sve probleme i dalje

žilavi, borbeni i da bi bez njih

ovo naše tužno društvo izgledalo

još gore. A koronakriza i potresi

pokazali su važnost novinarske

profesije i koliko je važna točna

i pravodobna informacija", zaključio

je Zovko.

8 Intervju


O AfgAnIstAnu, tAlIbAnImA I nOvIm IzAzOvImA u međunArOdnOj zAjednIcI

S Talibanima treba

surađivati da se spriječi veća

humanitarna katastrofa

Kazati da je

posao međunarodne

zajednice

u Afganistanu

bio

uzaludan, bila

bi pogrešna poruka, smatra

izvanredni profesor na Fakultetu

političkih znanosti u Zagrebu

Robert Mikac. Kao zapovjednik

multinacionalnog voda vojne

policije u sklopu Kabulske multinacionalne

brigade sudjelovao

je 2005. u Afganistanu u NA-

TO-voj misiji ISAF. U sklopu te

misije svakodnevno je patrolirao

Kabulom, glavnim gradom

Afganistana, te sudjelovao u

obuci tamošnje gradske policije.

Zbog naravi svoje zadaće,

često je bio u doticaju s građanima

Afganistana, ali i institucijama

afganistanske države. Autor

je i koautor šest knjiga na temu

Afganistana i sigurnosti.

◼ U Afganistan ste došli

nakon svrgnuća Talibana.

Kakav je tada bio stav Afganistanaca

prema novim

vlastima i međunarodnoj

intervenciji?

U tim se kontaktima, kako s

Afganistancima koji su radili

kao pomoćno osoblje u bazi gdje

smo bili smješteni, kako kroz

razinu službenih institucija, vidjelo

da su ti ljudi zadovoljni i

da daju potporu međunarodnim

snagama u njihovoj zemlji. Uviđali

su da međunarodna zajednica

pomaže njihovu društvu, da

stabilizira sigurnosnu situaciju

i da se ekonomski razvijaju uz

potpore koje dobivaju. Također,

da dobivaju znanje kako određene

procese treba voditi, kako se

država ustrojava i kako se vode

institucije. Ono što su oni zatekli

nakon rušenja Talibana, bio

je izostanak institucija pa prema

tome i načina na koji one funkcioniraju

te koja je njihova uloga.

Moje iskustvo govori da su tada

Afganistanci u velikoj mjeri davali

potporu nazočnosti međunarodnih

snaga u svojoj zemlji,

vjerovali su u svoju vladu i nadali

su se da će doći do promjena u

samoj zemlji, da će ići u boljem

smjeru u odnosu prema onome

što su imali prije intervencije

međunarodne zajednice.

'Ne bih rekao da je posao međunarodne zajednice uzaludan, no jasno da

se na neke načine posao u Afganistanu bolje mogao odraditi', kaže Mikac

◼ Više od 100.000 ljudi već

je napustilo zemlju, a spominje

se i mogućnost nove

izbjegličke krize. Biste li

rekli da možemo očekivati

krizu sličnih razmjera poput

one 2015. godine?

Tada je, 2015., kriza bila uvjetovana

otvorenim pozivom njemačke

kancelarke Angele Merkel

da izbjeglice dođu u Europu.

Tu se prije svega misli na sirijske

izbjeglice, no osim sirijskih

izbjeglica, došli su ljudi iz mnogih

različitih zemalja diljem svijeta.

Ovaj put, takav kontekst ne

postoji - ne postoji otvoren poziv

afganistanskim izbjeglicama da

dođu u Europu. Europa danas

zauzima mnogo čvršći stav s tim

Prema podacima koji dolaze,

vidimo da su Talibani,

bez obzira na svoje najave,

praktički ukinuli sva prava

ženama – na rad, školovanje

i društveni život

u vezi i kontekst je takav da niti

jedan europski čelnik koji ima

moć i autoritet u odnosu prema

drugima ne iskazuje dobrodošlicu

afganistanskim izbjeglicama.

Naprotiv, čuju se poruke

kako Europa neće dopustiti veći

ulazak Afganistanaca na EU-ov

teritorij. Samim time možemo i

povezati da neće doći do tako velikog

izbjegličkog vala kao što je

bio 2015., ako bi i došlo do njega,

onda će se pokušati spriječiti.

Ovaj put postoji mnogo više

barijera gledajući na poziciju tih

ljudi koji pokušavaju doći do Europe.

Kako stvari stoje, možemo

zaključiti da onakav izazov velike

izbjegličke krize nije na vidiku.

◼ Talibani su najavili da će

poštivati prava žena u sklopu

šerijatskog zakona. Znači

li to u prijevodu da će že-

Razgovarao: Benjamin Mihoci

nama biti uskraćena prava

stečena zapadnom intervencijom

u zemlji?

Što se tiče žena, one već jesu

izgubile sva prava koja su u ovih

20 godina stekle i za koje su se i

same izborile. Vrlo je snažna poruka

da trenutačno žene u pojedinim

urbanim središtima protestiraju

protiv Talibana. Prema

podatcima koji dolaze, vidimo da

su Talibani, bez obzira na svoje

najave, praktički ukinuli sva prava

ženama – na rad, školovanje i

društveni život. No možda je to

situacija u prvih nekoliko tjedana

ili mjeseci. Odnosno, možda

će oni ta prava postupno vraćati,

što čisto sumnjam, no vrijeme će

pokazati.

mnogi su se priključili talibanima iz

pragmatičnih razloga

◼ Kako tumačite porast broja talibanskih boraca u razdoblju od

2008., kada ih je, prema nekim procjenama, bilo 11.000, do danas

kada ih je otprilike 75.000?

Njihovo stvarno stanje vrlo je teško procijeniti. Talibani nemaju formiranu

vojsku poput vojski na Zapadu koje imaju svoju stalnu formaciju,

stalan broj, uvježbavaju se, opremaju i slično. Talibanski borci su pretežno

ljudi koje se mobilizira prema potrebama – ili prisilno ili pak zaista

žele sudjelovati u talibanskim redovima. Oni su u svom redovnom životu

ratari, stočari, mali obrtnici, ljudi koji žive u gradu. Već prema potrebama

pojedinih ofenziva, raste i njihov broj. Tijekom zimskih je mjeseci uglavnom

bilo manje operacija, a kada dolazi proljeće, Talibani su uglavnom

žustrije kretali u svoje operacije pa su i povećavali broj svojih boraca.

Sada, kada su oni došli do toga da jednom akcijom osvajaju cijelu zemlju,

mobilizirali su i više ljudi. Pojedini ljudi su pak procijenili da bi prevaga

mogla otići na talibansku stranu pa su neki pragmatično odlučili priključiti

se Talibanima kako bi na kraju bili na strani pobjednika.

PETRA OREŠKOVIĆ/GLOBAL

◼ Početkom rujna, visoki

predstavnik Unije za vanjske

poslove i sigurnosnu

politiku Josep Borrell rekao

je da će EU surađivati s

Talibanima, no pod strogim

uvjetima. Treba li međunarodna

zajednica, odnosno

EU, uopće surađivati s vlastima

koje ne poštuju temeljna

ljudska prava?

Izjava spomenutog visokog

predstavnika svakako je politička

i kao takvu je treba sagledavati.

Osobno smatram da treba

surađivati, barem ograničeno.

Dakle, ne mislim na suradnju

punog spektra koja uvjetuje

priznanje talibanske vlasti, no

suradnja je definitivno potrebna

kako bi se ljudima koji žive

u Afganistanu pomoglo, kako

bi se spriječila humanitarna

katastrofa, kako bi se spriječile

krize i prelijevanje nesretnih

ljudi kao izbjeglica i migranata

u susjedne zemlje. Kako bi se

spriječio, i tu ne mislim ništa negativno,

dolazak mnogo ljudi u

Europu. Suradnja je potrebna i

ne mora značiti puno priznanje,

ravnopravne odnose ili davanje

ustupaka Talibana ako surađujete

iz pozicije solidarnosti i želite

pomoći ljudima i spriječiti

još veću nesreću koja bi se mogla

dogoditi kada ne biste surađivali.

◼ Najavili su također da

neće dopustiti da afganistanski

teritorij koriste terorističke

skupine za napade

drugih zemalja. Koliko je

takvo što izgledno?

Jedno su najave i obećanja, a

drugo je pragmatičnost na terenu.

Njima je kristalno jasno da

ako će se događati takve situacije

da neke druge skupine koriste

afganistanski teritorij i ugrožavaju

ciljeve velikih sila, da će slijediti

svojevrsna odmazda. Ono

što je sada Talibanima potrebno

jest stabilizacija stanja u zemlji:

da, iz njihove perspektive,

pokušaju maknuti one džepove

otpora koji još postoje u zemlji

te da uspostave svoj način organizacije

društva i države. To su

oni naučili iz svoje prve vladavine

Afganistanom, kada nisu bili

spremni, nisu dobro upravljali i

izvukli su, to vidimo po njihovim

izjavama, određene lekcije iz tog

razdoblja. Njima su potrebni

mir i stabilnost kako bi s ograničenim

resursima i znanjem koje

imaju pokušali organizirati institucije,

upravljanje procesima, i

načine prikupljanja poreza kako

bi došli do određenih financija.

Sve to će im biti potrebno kako

bi zadržali to što su osvojili jer je

mnogo lakše osvojiti nego zadržati

određeni teritorij. Hoće li u

budućnosti doći do savezništva

s nekim skupinama koje će koristiti

njihov teritorij, ne možemo

sada procijeniti.

◼ Talibani su glavni grad

Kabul zauzeli gotovo bez

ikakva otpora. Time su zau-


Intervju 9

zeli i naoružanje koje je prije

toga pripadalo službenoj

afganistanskoj vojsci. Možete

li procijeniti koliko će

to oružje Talibanima koristiti

te je li izgledno da dođe

do stvaranja stajaće vojske

Talibana?

Nema sumnje da će velika količina

visoko sofisticiranog oružja

koje su zatekli utjecati na njihovu

organizacijsku i borbenu

spremnost te vojnu moć. Doduše,

tamo ima i letjelica, borbenih

zrakoplova te transportnih

sustava za koje ipak treba imati

umijeće i znanje da bi se njima

upravljalo. Talibani trenutačno

nemaju dovoljno vlastitih pilota,

ali nisu ih ni imali gdje školovati

ili trenirati kako bi znali letjeti

na suvremenim zrakoplovima.

Talibani sad pokušavaju doći do

tih znanja i vještina, prije svega

preko onih vojnika koji su u

afganistanskoj vojsci bili za to

obučeni. Što se tiče stvaranja

vlastite vojske, Talibani sada

imaju veliki problem financijske

naravi. Pod međunarodnim su

sankcijama, a sredstva koja

su imali u inozemstvu

međunarodni je sustav

pod utjecajem

SAD-a zamrznuo.

Tako da će oni

sada imati velik

'Što se tiče

terorizma, on je

vječan i nikad neće

biti iskorijenjen',

tvrdi Mikac

problem isplaćivanja

plaća za

osoblje u njihovim

javnim sustavima, a

samim time i oružanim snagama.

Ako neće imati financija

da ih plaćaju, jasno da neće ni ići

na formiranje neke velike stajaće

vojske.

◼ Koliko bi novo naoružanje

moglo utjecati na odnos

snaga u regiji?

Mislim da njihova vojska, na

bilo koji način formirana, neće

napraviti nikakav poremećaj u

postojećoj regionalnoj dinamici.

Afganistan je okružen zemljama

koje su snažnije i vojno sposobnije

od njega samog. Na sjeveru

imamo države koje surađuju s

Rusijom, koja je u tim zemljama

rasporedila svoje snage i poručila

Talibanima da neće dopustiti

prodor ideja i ljudi iz Afganistana.

Na zapadu je Iran – moćna

regionalna sila s kojom trenutačno

nisu ravnopravni. Najdužu

granicu imaju s Pakistanom,

koji je sve ove godine pomagao

Talibanima. Ne vjerujem, stoga,

da bi Talibani imali bilo kakve

pretenzije prema Pakistanu jer

u biti Pakistan sve ove godine,

kroz Talibane, sebi stvara stratešku

dubinu za svoje potrebe i

odnose s Indijom.

◼ Za Rusiju ste rekli da će

pokušati spriječiti uvoz ideja

iz Afganistana, no što je s

ostalim susjednim zemljama

nakon povlačenja američkih

snaga?

Kina, Iran i Saudijska Arabija

imaju dio svojih interesa u Afga-

nistanu. To nije nešto što je veliko

ili značajno za njih, ipak je

riječ o zemlji bogatoj određenim

mineralnim rudama koje su tim

državama zanimljive. Dodatno,

Afganistan je zanimljiv kao područje

za transport određenih

roba i usluga iz Pakistana prema

Srednjoj Aziji i obratno. Tamo

se sada događa geopolitičko preslagivanje

između velikih sila i

svaka takva utakmica potvrđuje

odavno skovanu krilaticu da je

Afganistan područje velike igre

između velikih sila. Svaka takva

pozicija, gdje u nekoj zemlji

možete dobiti određene bodove

u odnosu prema svojim strateškim

takmacima, prigoda je koju

takve zemlje neće propustiti.

◼ Afganistan je zemlja više

etničkih skupina. Je li multietničnost

izvor nesnošljivosti?

Najčešće kada gledamo na

jednodimenzionalnoj slici, možemo

to tako zaključiti. Postoje

četiri najveće etničke skupine u

Afganistanu: Paštunci, Tadžici

i Uzbeci, koji su muslimani

suniti, i četvrta skupina Hazari,

koji su muslimani

šijiti. Kada je došlo do

određenih sukoba

ili borbe za teritorij

ili bilo kakvih nesnošljivosti,

onda

to povezujemo s

različitostima između

etničkih skupina.

Događalo se često i da

se dvije ili tri etničke skupine

povežu pa zajedno bore protiv

četvrte. Možemo, dakle, zaključiti

da je ta razlika u njihovoj

etničkoj pripadnosti dio uzroka

njihovih problema, no ne i jedina.

Isto tako moramo biti svjesni

da postoje i pozitivni primjeri u

velikim gradovima kao što je Kabul,

gdje različite etničke skupine

žive mirno zajedno.

◼ Najbrojnija etnička skupina

su Paštunci, a i novu

talibansku vladu čine mahom

Paštunci, vode li oni

inače glavnu riječ u toj zemlji?

Oni u Afganistanu čine 40

posto ukupnog stanovništva. K

tomu, oni su druga najbrojnija

etnička skupina u Pakistanu pa

ih je oko 50 milijuna. I oni su,

za razliku od ostalih etničkih

skupina, najviše organizirani na

plemenskom načinu i poštuju

plemenski kodeks koji je za njih

iznad islama. Kod njih postoji

među tim plemenima određenih

nadmetanja za teritorij ili

sudjelovanje u vlasti. Potrebno

je istaknuti da ne podržavaju svi

Paštunci Talibane. Naime, mnogo

pripadnika afganistanskih

snaga reda činili su Paštunci i

borili su se protiv Talibana. Što

se njih tiče, vrlo je podijeljeno

stanje kada gledamo njihov odnos

prema Talibanima. Talibani

su etnički pokret većinski paštunskog

stanovništva u samom

Afganistanu, no potrebno je pažljivo

sagledavati stvari kako ne

bismo previše uopćavali neke

stvari i kako ne bismo određenu

skupinu etiketirali određenim

klasifikacijama koje im ne pripadaju.

◼ Danas, 20 godina nakon

intervencije u Afganistanu,

Talibani su ponovo na vlasti,

a teroristički napadi se i

dalje događaju. Biste li rekli

da je posao međunarodne

zajednice onda bio uzaludan?

Ne bih rekao da je uzaludan

jer to bi bila apsolutno pogrešna

poruka, no jasno da se na neke

načine posao u Afganistanu bolje

mogao odraditi. U ovih 20

godina ljudima je vraćena perspektiva

i dobili su ideju kako život

u demokraciji može ili treba

izgledati. Mnogi su Afganistanci

dobili prigodu za školovanje u

svijetu, a to su znanje onda vraćali

su u Afganistan. Nije nužno

da je ova vladavina Talibana

zacementirana za sva vremena.

Možda će ovi ljudi, koji su bili u

kontaktu sa Zapadom i kojima je

Zapad prenosio znanja i vrijednosti,

biti jezgra nekih budućih

promjena u Afganistanu.

Što se tiče terorizma, on je vječan

i nikad neće biti iskorijenjen.

Terorizam je višedimenzionalan

fenomen i nije samo sigurnosno

pitanje. Treba ga sagledavati i

suprotstavljati mu se na brojnim

područjima: znanosti, obrazovanja,

i humanitarnog rada, a onda

doći i do političke sfere i sigurnosnog

djelovanja. Amerika je

krenula u globalni rat protiv terorizma,

no on nije mogao biti

niti dobiven niti je mogao biti

završen intervencijom u samom

Afganistanu. Dokle god postoji

nejednakost u svijetu, dokle god

postoje različite ideologije koje

možete koristiti za borbu protiv

onih za koje smatrate da su vam

neprijatelji, dotad će uvijek postojati

terorizam kao takav. Globalni

rat protiv terorizma uveo

nas je u jednu sasvim novu eru

u kojoj je postalo dominantno

korištenje oružanih snaga. Vidimo

da to nije jednostavno, što

su ratovi u Afganistanu i Iraku

potvrdili. Svi mi, od ljudi u akademskoj

zajednici do političara

i ljudi koji rade u sigurnosnom

sektoru, svi mi moramo uložiti

još mnogo napora da bismo tu

ideju o najboljim načina suprotstavljanja

terorizmu uopće artikulirali.

A od ideje do realizacije

je jako dugačak put. Iz ovog

poraza treba izvući lekcije, kako

smo došli do toga da se domaće

institucije i sigurnosni sektor

raspadnu u nekoliko tjedana. To

bi trebala biti pouka za nekakve

sljedeće intervencije, ulaganja

diljem svijeta. Nažalost, sve više

je kriza u svijetu, a sve manje

voljnih i spremnih država i snaga

da interveniraju i da pomognu

stanovništvu u tim zonama.

PETRA OREŠKOVIĆ/GLOBAL

ROBERT MIKAC sigurnosni stručnjak i profesor na FPZG-u

10 Svijet


Kamo će Afganistanci? Čak 20 godina pokazivalo im se da postoji jedan drukčiji svijet

Vrlo malo migranata dolazi u EU,

Hrvatska im nije privlačna

'Strahovi od novog, velikog i nekontroliranog migrantskog vala preuveličani su', kaže dr. sc. Branimir Vidmarović

Tekst: Barbara Stjepanović

Želja Sjedinjenih Američkih

Država da većinom

ruralni i konzervativni

Afganistan

transformiraju financiranjem

razvoja demokracije, ljudskih

prava i slobode medija, nije

uspjela, riječi su dr. sc. Branimira

Vidmarovića s odsjeka

za Azijske studije Sveučilišta

Jurja Dobrile u Puli.

Zbog zanemarivanja činjenice

da je islam jedini čvrsti

krovni identitet svih stanovnika,

kao i nezadovoljstva

paštunske većine svojim položajem

u zemlji, okolnosti u

kojima se našao afganistanski

narod nimalo ne čude. Dr. sc.

Senada Šelo Šabić iz Instituta

za razvoj i međunarodne

odnose rekla je da se, nakon

invazije Talibana, može očekivati

dolazak Afganistanaca

u Europu, a to se već i događa.

Ipak, objasnila je, to neće

biti isto kao migrantski val iz

2015. godine, nego će se to

događati sporije i kontinuirano,

a u Europu će doći oni

Afganistanci koji se ne mogu

priviknuti na oduzimanje slobode

koje su im donedavno

bile prisutne.

"Takve osobe ne žele živjeti

u Pakistanu ili Iranu, one će

htjeti doći u Europu", kazala

je Šelo Šabić.

'Imamo moralnu

odgovornost'

Vidmarović je također

istaknuo da su preuveličani

strahovi od novoga, velikog

i nekontroliranog migrantskog

vala jer je većinom riječ

o unutarnjim izbjeglicama

i činjenici da je putovanje u

Europu vrlo daleko, opasno

i skupo. Oni koji su bježali iz

zemlje birali su dvije lokacije,

a to su Pakistan i Iran, te

dr. sc. Senada

Šelo Šabić

iz Instituta

za razvoj i

međunarodne

odnose

PRIVATNA ARHIVA

U Europu će doći oni Afganistanci koji se ne mogu priviknuti na oduzimanje slobode kojoj su donedavno uživali

su mnogi od njih evakuirani

u SAD i Kanadu. Vrlo malo

ukupne izbjegličke populacije

trebalo bi se smjestiti u Europsku

uniju. Kao još jedan

razlog zašto neće doći do velikog

izbjegličkog vala Vidmarović

je napomenuo da,

za razliku od Sirije,

Afganistan nije

zona aktivnog ratovanja.

"Talibani su

proveli revoluciju

– državni udar

s konačnim ciljem

stabilizacije svoje

vlasti i povratka zemlje

normalnom životu", kazao je

Vidmarović.

EU je u prošlih pet godina

stekao iskustvo s migracijama,

a Šelo Šabić smatra da je

potrebno omogućiti azil određenom

broju Afganistanaca.

"Postavlja se pitanje što

brojevi

42 %

Hrvata smatra da imigranti

uzimaju poslove

domaćem stanovništvu

58 %

smatra da pridonose

kriminalu

67 %

smatra da su

uteg socijalnom

sustavu

Najviše izbjeglica

na svijetu trenutačno

ima Turska - 3,7

milijuna

ćemo mi učiniti, osobito ako

smo 20 godina njima pokazivali

da postoji jedan drukčiji

svijet. Ali onda smo otišli i

ostavili da se privikavaju na

novu - staru realnost", napomenula

je Šelo Šabić. Ona

smatra da EU-ovi građani

imaju moralnu

odgovornost, ali

i ekonomski interes

priskočiti

u pomoć afganistanskim

izbjeglicama.

"Ne vjerujem da

su brojevi tako konzervativni,

i da Hrvatska

može, kao što je navela, primiti

20 osoba", dodala je. No

tako mali broj ne čudi, s obzirom

na to da je hrvatski stav

prema imigrantima s Bliskog

istoka kontradiktoran.

"U krletki svakodnevice

sjedi glasna prica desnih an-

Branimir

Vidmarović

timigrantskih raspoloženja i

fobija", opisao je Vidmarić.

Nisu nam najveća briga

Napomenuo je da se uspoređivanjem

podataka Istraživanja

europskih vrijednosti

i Europskog barometra vidi

je da oko 42 posto Hrvata

smatra da imigranti uzimaju

poslove domaćem stanovništvu,

58 posto smatra da pridonese

kriminalu, 67 posto

smatra su uteg za socijalni

sustav. Također, Hrvati misle

da muslimanske zemlje

ne primaju izbjeglice nego ih

šalju u Europu u svrhu promjene

europske civilizacije.

No Hrvatska migrantima nije

privlačna. Vidmarović ističe

da najviše izbjeglica na svijetu

trenutačno ima Turska,

3,7 milijuna, dok je u EU jedina

zemlja s velikim brojem

izbjeglica Njemačka s 1,2 milijuna

izbjeglica.

"U Europi su omiljena mjesta

za ostanak Njemačka,

Švedska, Francuska, Velika

Britanije i Španjolska", istaknuo

je poslijedoktorand.

Ipak, unatoč negativnu

stavu prema izbjeglicama,

migracije su tek na devetom

mjestu problema koji brinu

građane, daleko iza

gospodarskih problema,

zdravlja, kriminala, klimatskih

promjena i mirovina.

Nauštrb vlastitog

ega, zapadna

demokracija

spoznala svoja

ograničenja

Kada je riječ o društvenoj

situaciji u Afganistanu i

procesima vezanima za

nove aktere i institucije,

dr. sc. Branimir Vidmarović

objasnio je da je formirana

prijelazna vlada koja se

sastoji od članova pokreta

Taliban i mreže Hakani.

"Logika postupanja nove

vlade još je krizna. Dok

traje postrevolucijski kaos,

metode su vojne i beskorisne",

napomenuo je

Vidmarović.

Ipak, nije sve crno kao što

se na prvu čini. Iako se u

posljednjim tjednima moglo

pročitati da Talibani brane

djevojkama obrazovanje, situacija

je ponešto drukčija.

"Povratak u sveučilišne

dvorane koči logistika, nova

vlast osmišljava optimalno

rješenje za razdvajanje mladića

i djevojaka. Razmatraju

se razni modeli, poput podjele

auditorija zastorima ili

uvođenja turnusa", ispričao

je Vidmarović.

Da rješenja za novonastale

okolnosti u Afganistanu nije

moguće naći tako što će se

konstantno nametati pravila,

smatra Šelo Šabić. Bit će

potrebno pokazati strpljenje

te tražiti suptilnije načine

da se drugi priklone, morat

će se zemljama pristupiti

na partnerskim osnovama,

a ne silom nametati

volju zapadne zajednice.

Afganistanci su, napomenula

je, jedan od posljednjih

velikih primjera intervencionizma

zapadnih država i

kraj ere uvjerenja da svaka

zemlja ima jednaku želju i

kapacitet za uspostavljanje

liberalne demokracije.

"Iako podržavam ideju

liberalno demokratskog

poretka kao sustav najvišeg

stupnja slobodnog društva,

nikad ga ne bih nametala

drugima. Mislim da smo kao

zapadna zajednica napokon

spoznali svoja ograničenja.

Arogancija je manja, ego

nam je narušen, i to je dobro",

rekla je Šelo Šabić.

Prijelazna vlada sada

pokušava riješiti hrpu

problema, od tržišta rada,

spašavanja ekonomije,

obrazovanja, zdravstva,

problema pitke vode pa do

terorizma


Karijera 11

Govorne teškoće Komunikacija je iznimno važna za karijeru, ali nekima se čini nepremostivom

Mucanje nikog ne treba spriječiti

da 'rasturi' na razgovoru za posao

Tekst: Petra Orešković

Znate ono kad nešto jako

želite…, počeo je svoju

objavu na LinkedInu

Marin Mrša, osnivač

i voditelj tvrtke za istraživanje

tržišta Peekator. Želio je stipendiju,

a onaj "ali", koji uobičajeno

uslijedi nakon onakve prve

rečenice, za njega je bilo – mucanje.

Na osnovi prvog dojma, u

tri do sedam sekundi, gotovo

se potpuno procjenjuje nečiji

karakter, a ta se pretpostavka

poslije teško mijenja. Zbog toga

je dobra komunikacija ne samo

važna, nego presudna, u privatnom

i u poslovnom svijetu,

istaknuo je Kristijan Sedak, komunikacijski

stručnjak s Hrvatskog

katoličkog sveučilišta i Govorničke

akademije Demosten.

Strah od osude

U današnjem poslovnom svijetu

bez dobrog dojma na razgovoru

gotovo je nemoguće doći

do posla, a kvalitetno odrađen

razgovor s potencijalnim poslodavcem

može biti važniji od

životopisa. Ipak, govorne teškoće

mogu odvratiti pozornost

slušatelja s onoga što govornik

želi prenijeti na karakteristike

njegova govora, objasnio je

Sedak. Dodao je da iako se na

prvu čini da govorne mane isključuju

mogućnost uspješnog

javnog nastupa, i teorija i praksa

to demantiraju.

"Zbog snažnog straha od osude

i neuspjeha, osobe s govornim

manama često isključuju

mogućnost poboljšanja svojih

govorničkih vještina, a samim

time riskiraju napredovanje i

sudjelovanje u važnim privatnim

i poslovnim zbivanjima",

napomenuo je Sedak.

Nije ovo prvi put da je Mrša

progovorio o svojoj govornoj

"mani", nerijetko ističe da mu

je mucanje uvijek jače izraženo

na početku javnog nastupa

ili intervjua dok se ne opusti, a

upravo zbog mucanja izbjegava

gledati i slušati svoje javne

nastupe. Ipak, nije dopustio da

njegova govorna teškoća postane

– mana. Vjerom u sebe, ali

i zbog toga što se služio raznim

trikovima, srušio je predrasude

i izgradio se kao uspješnu poslovnu

osobu.

Logopedica Ivona Rašić objasnila

je da je mucanje specifična

teškoća i da se može dodatno

poremetiti ritam i tempo govora

kad je osoba pod stresom, ali

KRISTIJAN SEDAK/PRIVATNA ARHIVA

Publika se rado identificira s govornikom pa humor na vlastiti račun ili

određena životna priča mogu biti dobar most za ostvarivanje povezanosti

'Govornik uvijek treba isticati ono u čemu je dobar, a sakriti ili smanjiti u čemu nije, te pokušati publiku zadobiti nečime

što može odvratiti pozornost od govorne teškoće', istaknuo je komunikacijski stručnjak

Nekim je zanimanjima ipak otežano

Da je osobama s govornim teškoćama zaista teže

ostvariti se u određenim poslovima, napomenula je i

logopedica Rašić. Najveći problem stvara mucanje.

"Osoba koja ima narušen ritam i tempo govora ne

može raditi kao novinar, učitelj u školi, logoped ili

psiholog. Iako, to ne mora biti pravilo", navela je

Rašić. Dodala je da postoje razni oblici mucanja,

od onih koji su jedva primjetni, do težih oblika koji

sprečavaju osobu da se bavi određenim poslovima i

mogu negativno utjecati na karijeru pojedinca.

Rašić je napomenula da govorne teškoće nisu uvijek

izlječive, ponekad se uspiju potpuno korigirati,

ponekad se ublaže, a ponekad ostanu trajne. Iako

isto tako i pri određenim emocijama

koje izaziva javni nastup

ili razgovor s nepoznatom osobom,

a to su tuga, sreća ili uzbuđenje.

S obzirom na to da govorne

mane dolaze na vidjelo posebno

u okolnostima nabijenima emocijama,

Sedak je istaknuo kojim

se vrlinama mogu nadomjestiti

govorne "mane" u okolnostima

poput razgovora za posao.

"Govornik uvijek treba isticati

ono u čemu je dobar, a skriti

ili smanjiti u čemu nije, te pokušati

publiku zadobiti nečime

što može odvratiti pozornost

od govorne teškoće", istaknuo

je Sedak. Dobra distrakcija

su, napomenuo je, domišljato

upotrijebljene retoričke figure

ili kvalitetni argumenti, ali treba

imati na umu da se publika

rado identificira s govornikom

pa humor na vlastiti račun ili

određena životna priča mogu

KRISTIJAN SEDAK/PRIVATNA ARHIVA

biti dobar most za ostvarivanje

povezanosti.

'Možda bude simpatično'

"Vješta argumentacija, uvjerljivost,

dobra struktura govora,

osjećaj za vrijeme, jasno izražene

emocije i strast, gestikulacija,

improvizacija sve su to

vrline na koje se govornik treba

oslanjati neovisno o tome ima li

govornu manu ili ne", naveo je

Kristijan Sedak, komunikacijski

stručnjak

se većinom tretiraju u djetinjstvu jer se već tada

počinju primjećivati, i odrasla osoba može doživjeti

neku stresnu situaciju i početi mucati.

"Ponekad odrasla osoba kao dijete nije bila u

adekvatnoj terapiji pa odluči poboljšati svoj govor u

odrasloj dobi", objasnila je Rašić.

To će možda u budućnosti učiniti Jakov koji je istaknuo

da bi volio ići logopedu, ali je to trenutačno za

njegov proračun preskupo.

"Išao sam samo u vrtiću k logopedu jer se poslije

plaćalo, a moji roditelji mi to nisu mogli omogućiti.

Ipak u vrtiću sam već uspio svladati slovo l koje isto

nisam mogao reći", ispričao je Jakov.

Sedak i dodao da uspješnog retoričara

ne čini samo dobar glas

i jasan izgovor nego i ravnoteža

argumentacije i osobnoga stila.

Da je osobni stil važan, svjestan

je i Jakov Sedlar, student

četvrte godine novinarstva. Jakov

ima rotacizam, odnosno

nepravilno izgovara slovo r,

ali to mu nikad nije bilo uzrok

stresa ili utjecalo na samopouzdanje.

"Prihvatio sam da je to dio

mene i da su mali izgledi da se

to promijeni", rekao je Jakov

koji je svoj osobni stil izgradio

upravo na pričljivosti.

"Uvijek pokušam iz svake situacije

izvući ono dobro i biti

pozitivan tako da mi rotacizam

nije problem. Jako sam otvoren

i pričljiv te je kod mene to 'r' ili

bilo simpatično drugima ili se

jednostavno nije ni razumjelo",

naveo je mladi novinar.

Iako je svjesan da se to često

događa, Jakov se u djetinjstvu

nije susreo s izrugivanjem zbog

te teškoće, pa mu samopouzdanje

nije narušeno, a samim

time nikad se nije osjetio manje

kompetentnim za određenu

aktivnost od neke druge osobe.

Ipak, priznaje da ga je strah da

će mu rotacizam naštetiti u budućnosti

jer želi biti televizijski

reporter.

"Ako dobro i smisleno govorim

o nečemu, onda mislim da

mi to nije problem. Isto tako,

živimo u 21. stoljeću gdje tehnologija

radi čuda pa se nekako

nadam da ako uspijem u budućnosti

biti ono što želim, publika

moju teškoću neće primijetiti,

'Uvijek pokušam iz svake

situacije izvući dobro i biti

pozitivan, tako da mi rotacizam

nije problem', naveo

je student novinarstva

Jakov Sedlar

ili će im biti simpatično", nada

se Jakov.

Ako je mogao Rohatinski…

Iako sam ističe da mu je put

k željenoj karijeri otežan, motivacija

su mu drugi novinari s

govornim teškoćama, ali to ih

ne sprečava da rade novinarski

posao. Motivacija mu je i njegova

djevojka koja je također

studentica novinarstva i nosi se

s istim teškoćama kao i Jakov.

"Kao da nas je i to spojilo.

Smatramo da će sigurno biti

teško, ali smo u tri godine studiranja

naučili da postoji mnogo

zanimanja i poslova koji su

vezani uz novinarstvo, a da nisu

nužno ispred kamere", napomenuo

je Jakov.

Osvještavanjem da je kontrola

govorne mane moguća

uz oslanjanje na presudne elemente

javnog nastupa kao što

su neverbalna komunikacija,

sadržaj, karakter i emocija, osoba

može postati sjajan i uspješan

javni govornik, zaključio je

komunikacijski stručnjak. Pravi

primjer za to je i bivši guverner

Hrvatske narodne banke Željko

Rohatinski koji je unatoč mucanju

osvojio nagradu stručnog

žirija Hrvatske udruge za odnose

s javnošću za najboljeg komunikatora

među osobama iz

hrvatskog javnog života 2008.

godine.

12 Kultura


Zagreb film Studio koji i dalje pršti kreativnom energijom, ali nedostaje projekata i novca

Hrvatska animacija može samo

sanjati uvjete rada iz bivše države

Tekst: Korana Povijač,

Ariana Mužić

Foto: Ariana Mužić/Global

U

šumarku skrivenom

medvjeda je malih

dom... - tako počinje

jedan od najpoznatijih

hrvatskih animiranih filmova

"Mali leteći medvjedići",

osmišljen u produkcijskoj kući

Zagreb film, koja je ujedno i

dom hrvatskog oskarovca Dušana

Vukotića.

Animirani filmovi Zagreb

filma obogatili su odrastanje

mnogih generacija, a Global je

imao čast posjetiti njihov studio

na Savskoj cesti, koji i dan

danas pršti kreativnom energijom.

Ipak, današnji uvjeti rada

mnogo su skromniji od slavnih

'60-ih kada je nagrađen Vukotićev

"Surogat".

Zagrebačka tradicija

"Vukotić je raspolagao proračunima

koji su danas u Hrvatskoj

potpuno nezamislivi",

istaknuo je Simon Bogojević

Narath, umjetnički supervizor

animiranih filmova.

Dodao je da je takav svjetski

uspjeh za hrvatski animirani

film danas gotovo nedostižan

jer je u doba Jugoslavije, kada

je Vukotić stvarao, odnos prema

kulturi, umjetnosti i filmu

bio je potpuno drukčiji od današnjeg.

Ljubav prema animiranom

filmu, unatoč manje idealnim

uvjetima, opstaje, pa nam je

mladi animator Filip Banovak

izjavio da je rad u Zagreb filmu

"najbolji posao koji je ikad

imao". Pokazao nam je izradu

3D animatika za novi lutkarski

film "Crni dim slutnje" autora

Damira Šuše, a dobili smo i

mali uvid u scenarij.

Zagreb film njeguje tradiciju

te se u radionici njihova studija

mogu pronaći razne rukom rađene

scenografije i lutke-juna-

'Vukotić, koji je filmom Surogat osvojio Oscara, raspolagao je

proračunima koji su danas u našoj zemlji potpuno nezamislivi', ističe

Simon Bogojević Narath

Damir Šuša organizator je produkcije u Zagreb filmu, a radio je scenografiju animiranog filma "Vidiš li ih ti?" Brune Razuma.

To je Najbolji hrvatski film ovogodišnjeg Animafesta, a imao je potporu Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC-a)

Uloge u nastanku animiranog filma

Kao kod igranog režiser animiranog filma nadgleda cjelokupnu

viziju filma - stil, ton, paletu boja - i sudjeluje u svakom aspektu

produkcije. Glavna je razlika to što režiseri animiranog filma imaju

veću kontrolu nad proizvodnjom.

Scenaristi animiranog filma razvijaju ideje za priču i prezentiraju

ih u obliku skripti. Njihove skripte režiser i crtači knjige snimanja

koriste da bi stvorili vizualni stil projekta.

Animatori proizvode više slika koje se zajedno slažu i stvaraju iluziju

kretanja, što se naziva animacijom. Slike mogu biti izrađene od

ručnih ili digitalnih crteža, modela ili lutaka. Animatori rade u 2D,

3D modeliranju, stop-frameu ili računalno generiranoj animaciji.

Izvršni producenti izvješćuju o napretku u produkciji animacije te

pružaju stručno znanje. Osim toga, mogu pomoći proizvođačima

prikupiti sredstva za projekte.

Osim njih, na animiranom filmu rade još i umjetnički savjetnici, kostimografi,

montažeri slike i zvuka, lutkari te glazbeni producenti.

ci mnogih starih, ali i budućih

animiranih filmova. Posebno

se ističe simpatičan namještaj

iz filma "Vidiš li ih i ti?"

autora Brune Razuma, koji je

na ovogodišnjem Animafestu

proglašen najboljim hrvatskim

filmom. Riječ je o filmu o dječaku

koji boluje od shizofrenije

te je suočen s nizom čudnih situacija

koji dodatno otežavaju

njegovo stanje.

Mlade snage dobrodošle

Povezanost s tradicijom vidi

se i u radu Lucije Bužančić,

simpatične Dalmatinke koja

nam je na računalu prikazala

nastanak tradicionalnog 2D

crtanog filma čiji su likovi i

prostor crtani rukom. Pojasnila

nam je da u Zagreb filmu

stvaraju pretežito kratkometražne

animirane filmove za

koje produkcija traje od jedne

do dvije godine. No nisu svi te

sreće da imaju prigodu raditi u

realizaciji animiranih filmova.

"Iz akademije dođu spremni,

ali nema mnogo projekata",

rekla je Lucija.

Umjetnički supervizor Bogojević

Narath rekao je da Zagreb

film nastoji zaposliti mlade

snage kada je god to moguće.

Ipak, i kada se zaposle, mladima

je gotovo nemoguće steći

uspjeh na razini prijašnjih kolega

poput Dušana Vukotića.

Osim toga, Bogojević Narath

smatra da nedostaje sustavna

Zagreb film njeguje tradiciju

te se u radionici njihova

studija mogu pronaći razne

rukom rađene scenografije

i lutke-junaci mnogih starih,

ali i budućih animiranih

filmova

promocija suvremene hrvatske

kulturne proizvodnje. Animafest

Zagreb, svjetski festival

animiranog filma koji se održava

od 1972. godine, jedini

je domaći festival na kojemu

hrvatski autori mogu pokazati

svoj talent.

Ipak, njegov kolega Damir

Šuša mnogo je optimističniji.

"Mnogo se toga promijenilo

na bolje dolaskom cijenjenog

ravnatelja Vinka Brešana", rekao

je Šuša te istaknuo i napredak

u tehnologiji potrebnoj za

izradu minute animacije.


Sport 13

Seksizam ili ne U većini sportova i dalje nema izjednačavanja kategorija za muškarce i žene

U ravnopravnu sportsku

borbu samo u autu ili na konju

Tekst: Mila Šušnjar

Nepisano pravilo da

se sportovi dijele na

muške i ženske u današnjem

je društvu

sve dvojbenije. Ipak, u većini

sportova brojčano prevladava

ili jedan ili drugi spol, a kategorije

u kojima se sportaši

natječu uglavnom su odvojene

prema spolu. Sportovi u kojima

se muškarci i žene natječu

u zajedničkoj kategoriji još se

mogu nabrojiti na prste jedne

ruke.

Je li odvajanje kategorija po

spolovima u pojedinom sportu

seksizam, nije jednostavno

odrediti, napominje profesor

na Fakultetu političkih znanosti

Marin Galić.

"Ako su žene po svemu ravnopravne

u nekom sportu, a

kategorije se i dalje odvajaju

po spolu, onda se može govoriti

o seksizmu", smatra Galić,

ali sve treba uzeti u obzir s dozom

opreza i uračunavanjem

drugih faktora.

Fizičke predispozicije

U mnogim sportovima spajanje

kategorija nije moguće

zbog različitih fizičkih predispozicija

muškaraca i žena.

Tako je jasno zašto postoji

odvajanje kategorija u borilačkim

sportovima, rukometu

ili košarci. Međutim, postoje

sportovi kod kojih te predispozicije

na prvi pogled ne čine

razliku, a muškarci i žene natječu

se odvojeno. Jedan od tih

sportova je i streljaštvo. Ipak,

Galić pojašnjava da je u streljaštvu

upitno jesu li muškarci

i žene u ravnopravnom položaju

s obzirom na težinu puške

i zaštitne opreme koju nose svi

natjecatelji i natjecateljice.

"Cilj je zaštitne opreme smanjiti

vibracije na tijelo i smanjiti

otkucaje srca, a zna se da

muškarci i žene imaju drukčije

fizičke predispozicije", govori

profesor Galić.

Slično je i u streličarstvu kod

kojeg je važno postići što veću

brzinu i točnost, a te se vrijednosti

povećavaju s većom snagom

luka koji streličar koristi

da pogodi metu na udaljenosti

od 50 ili 70 metara, objašnjava

Lovro Černi iz streličarskog

kluba Grebengradski streličari.

"Generalno su muškarci veći

i snažniji od žena i mogu mnogo

lakše natezati jači luk. To

znači da su muškarci u velikoj

prednosti i imaju mnogo veće

Čak je i ravnopravnost u streljaštvu upitna, s obzirom na težinu puške i

zaštitne opreme koju nose natjecateljice i natjecatelji

Žene u konjičkim sportovima redovito osvajaju medalje, na prvenstvu Hrvatske u preponskom jahanju 2020. godine Josipa

Koletić postala je najmlađa seniorska pobjednica u povijesti hrvatskog preponskog jahanja

izglede za pobjedu kada bi se

natjecali protiv žena. To je

vidljivo prema rezultatima na

svakom natjecanju", naglašava

Černi.

Konjički sportovi jedine

su discipline na Olimpijskim

igrama gdje se muškarci i žene

natječu zajedno i potpuno su

jednaki. Glavni tajnik hrvatskog

konjičkog saveza Željko

Gagro objašnjava da su konjički

sportovi unisex sportovi jer

nemaju previše veze s fizičkom

snagom i predispozicijama.

"Konjički sport više je pitanje

sklada konja i jahača te na

kraju rezultati ovise o tome koliko

tko uloži truda i treninga,

neovisno o spolu", pojašnjava

Gagro i dodaje da je u bazi hrvatskog

konjičkog saveza registriran

podjednak broj jahača

i jahačica.

Ravnopravnost je vidljiva i u

rezultatima. Žene u konjičkim

sportovima redovito osvajaju

medalje, baš kao i muškarci.

U povijesti Formule 1 samo je Lella Lombardi uspjela osvojiti bodove

'Ako su žene po svemu ravnopravne

u nekom sportu, a

kategorije se i dalje odvajaju

po spolu, onda se može

govoriti o seksizmu', ističe

profesor Galić

'Generalno su muškarci veći

i snažniji od žena, zbog čega

imaju mnogo veće izglede

za pobjedu kada bi se natjecali

međusobno', smatra

streličar Černi

Primjerice, na prvenstvu Hrvatske

u preponskom jahanju

2020. godine Josipa Koletić

postala je najmlađa seniorska

pobjednica u povijesti hrvatskog

preponskog jahanja, dok

je drugo mjesto pripalo jahaču

Andriji Hrgoviću.

Rezultati i iznimke

Osim konjičkih sportova,

odvajanja kategorija prema

spolu nema ni u automobilizmu,

gdje su prema rezultatima

i dalje muškarci dominantniji

od žena. Ipak, rezultati kroz

povijest pokazali su da žene

itekako mogu ostvariti dobar

rezultat, govori Galić koji

ističe primjer vozačice relija

Michèle Mouton koja je u eri

najopasnijih i vjerojatno za

upravljanje najtežih automobila

početkom 1980-ih godina

postala viceprvakinja svijeta. S

druge strane, u Formuli 1 kroz

povijest samo je Lella Lombardi

uspjela osvojiti bodove,

dok je samo pet vozačica uopće

vozilo bolide. Iako postoje

primjeri gdje žene pobjeđuju

u zajedničkim kategorijama to

je još rijetka pojava, a dok se

to ne promijeni, smatra Galić,

neće doći ni do značajnijeg pomaka

u spajanju kategorija.

"Treba zapravo za početak

stvoriti veću bazu žena u sportu,

da bi se zatim izjednačile u

nekim sportovima i po rezultatima",

primjećuje Galić.

SEDMICA

by: Anton Smrekar

1.

Francuska je postala

drugi pobjednik UEFAina

turnira Lige nacija

tako što su svladali Španjolce,

no tko je bio prvi osvajač ovog

natjecanja?

a) Portugal

b) Nizozemska

c) Italija

2.

U novoj NBA sezoni

Russella Westbrooka

gledat ćemo u dresu

koje momčadi?

a) LA Clippersa

b) LA Lakersa

c) Chicago Bullsa

3.

Koji je tenisač osvajanjem

US Opena spriječio

Novaka Đokovića u

neviđenom pothvatu podizanja

trofeja sva četiri Grand Slama

u istoj godini?

a) Rafael Nadal

b) Daniil Medvedev

c) Mateo Berrettini

4.

Nakon što je prošle

sezone pojačao Buccaneerse,

Tom Brady

osvojio je koji po redu Super

Bowl u svojoj karijeri?

a) peti

b) šesti

c) sedmi

5.

Protiv kojeg je tima

Lionel Messi zabio svoj

prvi pogodak u dresu

PSG-a?

a) Lyona

b) Manchester Cityja

c) Club Bruggea

6.

U

Deontaya Wildera i

kojoj je rundi Tyson

Fury nokautirao

tako potvrdio svoj status prvaka

u teškoj kategoriji?

a) desetoj

b) jedanaestoj

c) dvanaestoj

7.

Koja je država osvojila

najviše medalja na nedavno

održanim Olimpijskim

igrama?

a) SAD

b) Japan

c) Kina

ODGOVORI:

1a, 2b, 3b, 4c, 5b, 6b, 7a

14 Tehnologija


Etički hakeri Napadaju informatičke sustave baš poput 'crnih kolega', ali s dobrim namjerama

Kad ti oni provale u bankovni

račun, osjećaj se sigurnije

Sigurnosni stručnjak Alen Delić ističe da bi etičke hakere trebala angažirati svaka ozbiljna organizacija

Tekst: Živa Bajsić

Kriminalac, virusi,

krađa ili brisanje podataka,

neke su od

prvih asocijacija na

riječ "haker". Takve pretpostavke

većinom su opravdane

jer skupine hakera koje se

bave upravo takvim kriminalnim

radnjama nisu rijetkost. U

tome je slučaju riječ o "crnim

hakerima" ili "crnim šeširima".

No ipak nije sve tako crno i nisu

svi hakeri nužno negativci.

Da ne bi došlo do napada i

neželjenih događaja, svoj posao

moraju dobro obaviti "bijeli

hakeri" ili "bijeli šeširi".

Iako su javnosti manje poznati,

oni ne ugrožavaju, nego štite

računalnu sigurnost. Za bijele

hakere najčešće se koristi izraz

"etički haker", a oni su osobe

koje se bave "testiranjem proboja

u sustave i iskorištavanja

njihovih ranjivosti na etičan

način, a sve da bi oni koji su

ih angažirali mogli preventivno

popraviti sustave kojima

upravljaju", tumači stručnjak

za informacijsku sigurnost

Alen Delić.

Kao pravi napadači

Najjednostavnije rečeno,

etički hakeri provjeravaju sigurnost

nekog sustava. Navedena

provjera može biti black

box i white box. Kada je riječ

o provjeri black box, uprava

određene tvrtke angažira hakera

da provjeri sigurnost sustava

bez znanja IT odjela i bez dodatnih

informacija o sustavu.

S druge strane, ako se hakeru

da kompletna dokumentacija i

programski kod sustava, riječ

je o provjeri white box, objašnjava

Zlatan Morić, voditelj katedre

za kibernetičku sigurnost

Visokog učilišta Algebra.

Osnovna zamisao jest da

Cilj etičkih hakera je

provjeriti i upozoriti

na mane internetskih

sustava

raju tvrtke koje se time bave.

Morić ističe da je upravo to

glavna razlika između etičkih,

odnosno bijelih i crnih hakera.

"Etički hakeri nikad ne bi

trebali raditi ništa što je protuzakonito

bez obzira na namjere.

Prije bilo kojeg svojeg

postupka moraju dogovoriti i

imati pismeno odobrenje vlasnika

sustava da mogu provesti

testiranje", dodaje.

Napretkom društva i tehnologije,

uloga etičkih hakera

postaje sve važnija. Jedan od

najboljih primjera etičkog hakiranja

dolazi iz Hrvatske, a riječ

je o hakeru Leonu Juraniću

koji je prije desetak godina uspio

otkriti pojedine ranjivosti

u računalnom sustavu američke

svemirske agencije NASA.

Njegove namjere bile su preispitati

i unaprijediti sigurnost

njihova sustava, u čemu je i bio

etički haker pokuša iskoristiti

sve tehnike, taktike i procedure

koje bi napravio i napadač,

a Morić napominje da se sam

taj proces generalno dijeli na

nekoliko faza. Proces započinje

s takozvanim izviđanjem kojim

se nastoje otkriti informacije

o "žrtvi", a nakon čega slijedi

skeniranje, odnosno proširivanje

informacija komunikacijom

sa samom žrtvom. Zatim

se obavlja inicijalni upad u sustav

žrtve, takozvana eskalacija

prava te instalacija pomoćnih

programa koji će, na primjer,

omogućiti naknadna spajanja

na sustav. Nakon što etički haker

uspješno prođe prethodne

faze, pokušava ukloniti tragove

svoje aktivnosti te završava

istraživanjem, odnosno eksploracijom

sustava žrtve.

Da bi etički hakeri prionuli

poslu, nužno je da ih angažiuspješan.

No potrebno je spomenuti

da Juranić pritom nije

imao odobrenje vlasnika. Iako

je NASA cijenila i nagradila

Juranićevo otkriće, Morić upozorava

da je "bilo kakav upad

bez odobrenja vlasnika kazneno

djelo" i da nema testiranja

bez dozvole, što etičke hakere i

odvaja od drugih.

Potražnja raste

Stručnjak Delić smatra da bi

danas svaka ozbiljna organizacija

trebala angažirati "treće

strane" koje za njih mogu

obavljati sigurnosne poslove

jer njihovi rezultati za organizaciju

mogu imati veliku

vrijednost. Također, primjećuje

da sve više organizacija

razumije njihovu potrebu pa

potražnja za etičkim hakerima

raste. U Hrvatskoj je tako dobar

primjer Hrvatska narodna

Glavna razlika

između

bijelih i

crnih hakera

jest što bijeli

hakeri nikad

ne rade ništa

što je protuzakonito,

oni za proboj

u sustav

moraju imati

odobrenje

vlasnika,

navodi Zlatan

Morić iz

Algebre

banka koja je svim bankama

propisala obvezu angažiranja

hakera koji će provoditi testiranja

sigurnosti njihovih sustava,

navodi Morić.

Delić pak komentira da je

pozitivno što su znanja stručnjaka,

koji se bave takvim poslovima,

u Hrvatskoj iznimno

visoka i na razini europskih i

svjetskih konkurenata, no negativno

je to što ih nemamo

dovoljno, a ne nastaju preko

noći.

"Kvalitetan stručnjak na takvom

području svoja znanja razvija

godinama, kontinuirano i

nikad s tim razvojem znanja

zapravo ne prestaje", poručuje.

Hrvatska sve više prati trendove

u napadima i zaštiti sustava,

ali problem nastaje kada je riječ

o financijskom aspektu jer

su prosječna ulaganja u sigurnost

premala, upozorava Delić.

Zlatan Morić, voditelj katedre za kibernetičku sigurnost Visokog učilišta Algebra

PRIVATNA ARHIVA

Iako Hrvatska

prati

sigurnosne

trendove,

kao problemi

se ističu

nedostatak

stručnjaka

i manjak

ulaganja

I svaki korisnik računala odgovoran je

za svoju sigurnost

U Europskoj uniji cijeli listopad posvećen je podizanju svijesti o važnosti kibernetičke

sigurnosti, u čemu sudjeluje i Hrvatska organizacijom Noći hakiranja, timskog natjecanja

u etičkom hakiranju koje svake godine privlači i razvija nove generacije dobronamjernih

hakera. Iako je apsolutna kibernetička sigurnost nemoguća, razvijanje svijesti

i edukacija iznimno su važne.

"Najbolje se štite, kako organizacije, tako i pojedinci, oni koji problematici pristupaju

sustavno, odnosno analiziraju što zapravo trebaju zaštititi i koliki su im rizici da im se

nešto dogodi, te oni koji primijene dobre prakse i mjere koje će im pomoći da zaštite

podatke, informacije ili sustave", napominje sigurnosni stručnjak Delić.

U suvremenim okolnostima gdje su hakerski napadi gotovo svakodnevica, nužna

je edukacija cjelokupnog društva. Pojedinci bi, na primjer, trebali moći samostalno

prepoznati opasne poruke ili brinuti se o održavanju vlastitih lozinki. Ipak, realnost

pokazuje da su od velike važnosti i sami etički hakeri koji otkrivaju propuste i unapređuju

sustave što pozitivno utječe na opću sigurnost.


Lifestyle 15

Feng shui Čist prostor, neutralne boje i prirodni materijali jamče mir

Oaza pozitivne energije u domu

Tekst: Ariana Mužić

Domska je soba daleko

od idealnog mjesta za

primjenu feng shuija,

stare kineske vještine

uređenja prostora i življenja.

Kreveti prislonjeni uz zid, teško

održavanje reda zbog malo

prostora za skladištenje te konstantan

doticaj s tehnologijom

tipična su slika studentskog života,

no feng shui ih jednostavno

ne trpi. Tako su za prihvaćanje

takvog životnog stila nužne

manje promjene.

Svaki detalj je važan

Cilj je te vještine stare najmanje

6000 godina zaustaviti

dotok negativne energije da bi

pozitivna energija bila dominantna.

Upravo je spavaća soba

najvažnija prostorija jer sadrži

"osobnu energiju". Ako ona postane

nestabilna i negativna, to

se može loše odraziti na osobni

život. Soba u studentskom

domu nije tipična spavaća soba

te se zbog njezine male površine

ne mogu obaviti veliki preuređivački

pothvati, no postoje

mali trikovi za poboljšanje protoka

pozitivne energije.

Guranje stvari pod krevet i

nasumično nabacane dekoracije

nikako se ne preporučuju

jer nepotrebne stvari zaustavljaju

protok pozitivne energije.

Prednost treba dati prirodnim

materijalima, a posebice valja

izbjegavati plastiku. Ovaj se

savjet može poštovati korištenjem

pamučnih ili lanenih plahti

te umjesto plastičnih kutija

UNSPLASH

Stara kineska vještina uređenja prostora i življenja može se

primijeniti bez većih teškoća

Prednost se treba

dati prirodnim

materijalima kao

što su pamučne ili

lanene plahte

za spremanje raznoraznih potrepština

za fakultet radije valja

odabrati one napravljene od

platna ili papira. Redovno je čišćenje

prostora u kojem se boravi

također jedan od ključnih

elemenata te kineske vještine

Čist i uredan prostor ima pozitivan

utjecaj na ljudski um

jer čist prostor pozitivno utječe

na ljudsku psihu.

Feng shui zahtjeva da se svaki

detalj pomno bira, pa tako i

fotografije. Prizori na fotografijama

trebaju izazivati pozitivne

emocije, zato se izbjegava sve

Prizori na fotografijama

trebaju izazivati pozitivne

emocije, pa je studentima

najbolje uokviriti fotografije

izlazaka

Eterična ulja imaju

mnoge prednosti,

stoga se preporučuje

korištenje difuzera

što podsjeća na smrt, bolest,

nasilje ili izaziva tugu. U domskoj

se sobi s fotografijama nezaboravnih

izlazaka sigurno ne

može pogriješiti.

ninom neutralne boje. Umjesto

tkanina mogu se koristiti

i razne navlake i torbe namijenjene

upravo za mobitele i

laptope koje su rađene od prirodnih

materijala. Neutralne

boje se preferiraju jer djeluju

umirujuće.

Guranje stvari pod krevet

i nasumično nabacane dekoracije

zaustavljaju protok

pozitivne energije

Dok je uređivanje

prostora u skladu

s feng shuijem

u prošlosti bilo

jako povezano a

astronomijom,

u moderno se

doba povezuje

s različitim tehnikama

ostvarivanja

unutarnjeg

mira i zadovoljstva.

Potiče se korištenje raspršivača

ili svjetiljke za eterična

ulja ne samo zbog estetskih

razloga nego zbog njihovim

brojnih prednosti. Preporučuju

se paprena metvica za bistar

um i lakše učenje te ružmarin

protiv osjećaja umora i za tretiranje

glavobolja koje su posebno

česte u vrijeme kolokvija

i ispitnih rokova ili pak za internetske

te hibridne nastave

kada se mnogo vremena provodi

za računalom.

Od glave do pete Donosimo jesenske modne trendove s kojima djevojke ne mogu pogriješiti

Za dobar izgled isplati se skoknuti na muški odjel

Tekst: Petra Orešković

Povratak u zbilju i kolotečinu

svakodnevnih

obveza došao je naglo i

depresivno. No da od ranojutarnje

budilice ne zaboli glava

i da izvlačenje iz kreveta ne traje

čitavu vječnost, pomaže da

večer prije složite kombinaciju

koju ćete ujutro jedva čekati

odjenuti.

Savršena jesenska frizura

Nakon duge izloženosti suncu

i slanoj morskoj vodi, ono

što kosa treba u mirne jesenske

dane malo je pozornosti i

hranjivih ulja. Kada je riječ o

frizuri - malo promjene uvijek

dobro dođe. Kestenjasti pramenovi,

svaka vrsta boba ili

Vogue najavljuje da bi prava senzacija mogla postati buzz cut frizura

pak curtain šiške jesenski

su hit, a za one spremne

na radikalnije promjene,

Vogue najavljuje da

bi prava senzacija

mogla postati

buzz cut frizura.

Nikamo

bez

džempera

Jednako kao

što je zimu teško zamisliti

bez toplih,

debelih, pletenih

džempera čije ru-

Džemper bez rukava i

bijela košulja dobitna

su kombinacija

MARTA DUJMOVIĆ

kave jedva jedvice naguramo

u jakne i kapute

- tako je već drugu godinu

za redom teško

zamisliti jesen bez

džempera bez

rukava. Najbolje

ih je nositi

preko obične

bijele košulje

koja može biti i

oversized. Mali

savjet - savršenu

bijelu košulju potražite

na muškom odjelu.

Duge noge, kratka

suknja

E.T. je znao o čemu

govori i da kratka suknja ili pak

hlačice nisu rezervirane isključivo

za ljeto. Kožnate suknje

ili kratke hlače dobro podignu

svaku modnu kombinaciju. No

u hladnije se dane radije treba

držati dugih nogavica - traperice

A kroja, mom jeans ili pak

trapezice nose se i ove jeseni pa

ako ste i dalje vjerni klasičnim

uskim trapericama, osvježite si

ormar jednim drukčijim komadom.

A na njih (ne)voljene

kaubojke

Čisto bijele kožnate tenisice,

visoke čizme, glomazne buce,

mokasinke s petom ili pak debelim

potplatom - više je cool

Neizbježna tehnologija

Veliki je izvor negativne

energije tehnologija koja je

u životu i sobi studenta neizbježna,

ali se njezin utjecaj na

nemiran san pojedinca može

smanjiti tako da se pokrije tkaobuće

za ovo doba godine, nego

otpalog lišća. Ipak, najveći hit

su kaubojske čizme i gležnjače

bez kojih se svaka kombinacija

doima nepotpunom.

Eci, peci, pec

U hladnim danima toplinu

neupitno unosi zlatni nakit.

Naušnice, ogrlice, prstenje,

ove se jeseni nosi sve i nosi se

slojevito. Nekoliko nanizanih

ogrlica sa zanimljivim minimalističkim

privjescima u pastelnim

ili zlatnim bojama, a na

ruci emajlirano prstenje pun su

pogodak. No treba paziti da se

ne pretjera. Slojevita dojmljiva

ogrlica neka se ne kombinira s

takvim naušnicama već odabir

neka radije padne na nešto decentnije

komade.

16 Zadnja


korektor

1

2

3

4

5

6

7

8

9

UKOLIKO - AKO

Jezik i pismeno izražavanje nisu imuni na trendove, pa se s vremena na vrijeme

neka riječ ili konstrukcija toliko rašire prostorima naše komunikacije da će malo

tko, osim jezičnih znalaca, prepoznati pogrešnu uporabu.

Jedna je od takvih čestih jezičnih pogrešnih uporaba vezana uz riječ ukoliko. Ta je

riječ gotovo posve istisnula ako s mjesta koje mu pripada u rečenici jer nije riječ o

istoznačnicama pa se tako proizvoljno i ne mogu upotrebljavati. Naime, ukoliko je

vezni parnjak i dolazi samo u paru s utoliko, nikad samostalno. Dakle: Ukoliko ste

otplatili prethodno dugovanje, utoliko vam možemo odobriti novi zahtjev. U svim

se drugim slučajevima piše ako: Ako danas dobijem plaću, odmah idem u kino.

(Snježana Babić Višnjić)

šok i vjeverica

Prve izdubljene bundeve poznate kao Jack 'O

Lanterns uopće nisu bile bundeve nego repe.

Fobija od Noći vještica naziva se samhainofobija

i može se dijagnosticirati simptomima kao što

su mučnina, strah, bol u prsima i slično.

Pun mjesec vrlo je rijetka pojava na Noć vještica

i pojavljuje se samo tri do četiri puta u jednom

stoljeću. Posljednji je put taj fenomen zabilježen

2001. godine, a prije toga 1955. godine.

U Americi se svake godine na Noć vještica kupi

otprilike 300.000 tona slatkiša, što je dovoljno

da se napuni šest Titanika.

Nakon Božića, Noć vještica je praznik na koji

ljudi troše najviše novca.

Najčešći kostimi na Noć vještica za odrasle su

vampir i vještica, a među djecom najčešći su

superheroj i princeza.

Bundeve su zapravo voće, a ne povrće.

Čak 17 posto Amerikanaca kostimira svoje

kućne ljubimce. Najpoznatiji kostim za kućne

ljubimce na svijetu je bundeva.

Film "Halloween" iz 1978. godine imao je tako

mali proračun da je za masku glavnog lika korištena

maska Williama Shatnera iz "Zvjezdanih

staza" kako bi troškovi bili minimalni.

Postoji vjerovanje da kostimiranje na noć vještica

štiti od duhova. Tradicija potječe od Kelta

10

koji su izvan svoje kuće nosili maske kako bi

se uklopili među duhove za koje se vjerovalo

da se vraćaju u to doba godine.

1

Koje je godine

održan prvi Oktoberfest?

a) 1900.

b) 1810.

c) 1964.

d) 1892.

2

Najviše piva u

povijesti popilo

se 2013. godine i

to čak:

a) 10,2 milijuna

litara

b) 8,2 milijuna

litara

c) 7,7 milijuna

litara

d) 9,6 milijuna

litara

sudoku

pet za pet

3

Svojedobno je

na Oktoberfestu

radio/la:

a) Angela Markel

b) Albert Einstein

c) Claudia Schiffer

d) Michael Schumacher

ODGOVORI:

4

Koliko je puta u

svojoj povijesti

Oktoberfest bio

otkazan?

LAGANI SREDNJI TEŠKI

a) 2

b) 8

c) 17

d) 26

1. b), 2. c), 3. b), 4. d), 5. a)

Ja sam Hrvatska

Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?

Oduvijek me pokretala znatiželja i želja da razumijem i objasnim svijet oko

sebe, ili barem neke njegove aspekte, a znanost se pokazala kao sustav

koji mi daje potrebne alate. Rad na fakultetu mi omogućava stvari koje

najviše volim u poslu, a to su istraživanje, jer uvijek je tu nešto zanimljivo i

nedovoljno objašnjeno, i poučavanje, s druge strane, jer je privilegij barem

dijelom sudjelovati u razvoju nečijeg osobnog i profesionalnog puta.

doc. dr. sc. Davorka Vidović, FPZG

5

Kojoj je poznatoj

osobi doživotno

zabranjen ulazak

na Oktoberfest?

a) Paris Hilton

b) Brad Pitt

c) Jennifer Lopez

d) David Beckham

dobre vijesti

Ilkay Gundogan

financirat će sadnju

stabala

Igrač Manchester Cityja Ilkay

Gundogan odlučio je financirati

sadnju 5000 stabala u Njemačkoj i

Turskoj koje su ovo ljeto pretrpjele

veliku štetu u prirodnim katastrofama.

Gundogan je izjavio da su

veliku ulogu u katastrofalnim poplavama

i požarima imale klimatske

promjene te da želi skrenuti

pozornost na taj problem. Osim

što će donirati drveće, Gundogan

želi prodajom ulaznica osigurati

sredstva za pomoć Njemačkoj i

Turskoj. (Hina)

Britney Spears zahvalila

obožavateljima

Američka pjevačica Britney Spears

zahvalila je svojim obožavateljima

na kampanji za ukidanje

dugogodišnjeg skrbništva njezina

oca nad njom. Spears je nakon

presude, koja je onemogućila

njezinu ocu Jamieju kontrolu njezine

imovine vrijedne 60 milijuna

američkih dolara, na Twitteru

poručila da nema riječi zbog upornosti

svojih obožavatelja. Pokret

#FreeBritney još 2019. godine počeo

je s nastojanjima da se ukine

skrbništvo nad njom. (Hina)

Razglednica na porti FPZG-a

Koliko portiri i tete spremačice na malenom Fakultetu političkih

znanosti znače studentima dokazuje razglednica koja od ovog

ljeta stoji na staklu portirnice. Portir Danijel objašnjava da je

razglednicu poslao student Pero koji im se javio sa studentske

razmjene u Pragu. Pero je u razglednici poslao puno veselih

pozdrava i poručio "Šjor Anđelko, Danijel i sve naše tete,

vidimo se uskoro na porti!". Na kraju je dodao "Vaš Pero, još

uvijek student he-he". Inače, portiri Anđelko i Danijel i sve tete

spremačice s FPZG-a uvijek su pomogli generacijama studenata

koje su prošle kroz fakultet. U svakom trenutku imali su

odgovor na sva pitanja koja su mučila studente, s njima su se

gledale utakmice na porti i brbljalo između predavanja. Zbog

toga ne čudi što studenti šalju razglednice portirima i rijetko

se koji fakultet time može pohvaliti. Zato volim svoj faks!

(Global)

Zašto volim svoj faks

LUKA JURKIJEVIć/GLOBAL

Vidra u Nacionalnom

parku Krka

Nakon prikupljanja podataka u

rujnu ove godine potvrđene su

dosadašnje spoznaje o prisutnosti

vidre duž kanjona rijeke Krke, od

Skradina do Bilušića buka, i na sutoku

Krke i Čikole. Iz Nacionalnog

parka Krka ističu da na području

parka žele očuvati ukupno 1320

hektara pogodnog staništa za

najmanje 21 do 23 jedinke vidre.

Vidra je u Hrvatskoj strogo zaštićena

vrsta, a ugrožena je uglavnom

zbog uništavanja staništa i

onečišćenja voda. (Hina)

Gotovo 17 milijuna kuna

potpora za kulturu

Ministarstvo kulture i medija

dvama će programima potpora

financirati poduzetnike u kulturnim

i kreativnim industrijama s

ukupno 16,9 milijuna kuna, što je

31 posto više nego lani. Ministarstvo

nastoji osnažiti i osigurati

rad poduzetnika u kulturi kako

bi se ublažio negativan utjecaj

pandemije na njihovo poslovanje.

Potpore se dijele u području izvedbenih

umjetnosti, književno-nakladničke

i knjižarske djelatnosti,

vizualnih umjetnosti te audiovizualnih

djelatnosti. (Hina)

Global 66

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?