U moru promjena - Vodič za prepoznavanje novopridošlih vrsta riba i rakova u Jadranu

U MORU
PROMJENA
Vodič za prepoznavanje novopridošlih
vrsta riba i rakova u Jadranu

SADRŽAJ
Uvod...........................................................................................................................................2
Kako koristiti vodič................................................................................................................ 3
Strijelka skakuša (Pomatomus saltatrix)............................................................................ 4
Lampuga (Coryphaena hippurus).......................................................................................5
Gof (Seriola dumerili)..............................................................................................................6
Strijela modrulja (Trachinotus ovatus)….............................................................................8
Strijela bijelica (Lichia amia).................................................................................................9
Žutousna barakuda (Sphyraena viridensis)…................................................................ 10
Škaram (Sphyraena sphyraena)…......................................................................................12
Izrada vodiča sufinancirana je sredstvima Europske unije
iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.
Sadržaj ovog vodiča isključiva je odgovornost Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Fakultet prirodnih znanosti u Puli
Tel: +385 (52) 377 084
e-adresa: fpz-ured@unipu.hr
mrežna stranica: www.fpz.unipu.hr
Tamna mramornica (Siganus luridus)….............................................................................13
Šnjurak (Pseudocaranx dentex).........................................................................................14
Plavi trkač (Caranx crysos)…................................................................................................15
Gušter (Synodus saurus)......................................................................................................16
Skušac pratibrod (Naucrates ductor)............................................................................... .17
Plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersonii).....................................................18
Trorepan (Lobotes surinamensis)…....................................................................................19
Srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus)................................................. 20
Autori:
Martina Gelli, Neven Iveša, Moira Buršić
Izdavač:
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,
Fakultet prirodnih znanosti
Fotografija na naslovnici:
Dino Diminić
Dizajn:
Smak kolektiv, Zagreb
Godina izdanja:
2021.
Papigača (Sparisoma cretense)..........................................................................................21
Češljasta kirnja (Mycteroperca rubra)..............................................................................23
Kirnja bjelica (Epinephelus aeneus).................................................................................24
Narančasto pjegasta kirnja (Epinephelus coioides).................................................... 25
Riba paun (Pterois miles)................................................................................................... 26
Lakonogi rak (Percnon gibbesi)........................................................................................27
Plavi rak (Callinectes sapidus).......................................................................................... 28
Crvenopjegava rakovica (Calappa granulata)............................................................ 29
Izvori informacija................................................................................................................. 30
1

UVOD
Klimatske promjene postale su naša svakodnevica, a njihove posljedice poput
globalnog zagrijavanja utječu na živi svijet, kako na kopnu tako i u morima. Jedna od
grana ljudskih djelatnosti u kojoj su izraženi utjecaji klimatskih promjena je morsko
ribarstvo. Radi se o vrlo kompleksnu sektoru gdje čovjek u interakciji s prirodom
iskorištava resurse za preživljavanje, nastojeći osigurati održivo korištenje mora kako
bi resursi u kvantitativnom i kvalitativnom smislu bili dugoročno dostupni.
Poznato je da se neke riblje zalihe iskorištavaju iznad praga njihove održivosti, a na taj
negativan trend dodatno utječe prodor raznih vrsta termofilnih morskih organizama
koji se s lokalnim vrstama natječu za hranu i prostor. U tom smislu najosjetljivija su
poluzatvorena mora kao što je Jadran, odnosno njegov sjeverni dio, koji je jedno od
rijetkih „hladnih“ predjela u Sredozemnom moru. Ondje su nastanjene tzv. „borealne
vrste“ (npr. list, romb, velika rakovica, škamp i dr.) koje imaju izrazit ekonomski značaj
u morskom ribarstvu sjevernog Jadrana.
Koncem 20. stoljeća, kada je prvi put detektira no povećanje temperature mora u odnosu
na prethodna razdoblja, ribari akvatorija Istre u svojim su lovinama počeli primjećivati
neke vrste riba koje su do tada bile potpuno nepoznate (gof, škaram, neke vrste lica
i dr.). Neke od njih su izrazito grabežljive, stoga njihova uspješna kolonizacija novih
područja može uzrokovati direktnu prijetnju uobičajenim, lokalnim vrstama te utjecati
na ribolov u vidu nestabilnosti ukupne vrijednosti lovina i smanjenja njegove kvalitete.
Termofilne autohtone i strane vrste još uvijek nisu dovoljno cijenjene na našem
tržištu unatoč tomu što njihovo meso po teksturi i sastavu nimalo ne zaostaje za
tipičnim vrstama koje se izlovljavaju u Istri. Poticanjem izlova i uvođenjem na tržište
postigli bi se mnogostruki pozitivni učinci. Ribari bi mogli izraženije iskorištavati ovaj
sezonski dostupan resurs te bi smanjenjem njihove biomase u prirodi doprinijeli
očuvanju stabilnosti lokalnih ekosustava, što u konačnici može proizvesti pozitivne
socioekonomske učinke.
Fakultet prirodnih znanosti u Puli izradio je ovaj vodič u svrhu prepoznavanja
novopridošlih vrsta riba i upoznavanja s njihovim biološkim značajkama. Osim toga,
uz ribe su u ovom vodiču predstavljene i tri vrste raka, od kojih plavi rak ima iznimni
gospodarski potencijal i sve je češći u Jadranu.
KAKO KORISTITI VODIČ?
Opasna
vrsta
Nova vrsta
u sjevernom
Jadranu
Lesepsijski
migranti
Glavnina termofilnih vrsta riba u sjevernom Jadranu su autohtone jadranske vrste, koje
su do sada uglavnom bile prisutne na jugu gdje su prosječne godišnje temperature
mora više. Danas su one postale uobičajene lovine u toplijem dijelu godine u Istri
premda je primijećeno da se ondje zadržavaju tijekom jeseni te čak i početkom zime,
prije njihove migracije prema jugu. Drugdje u Sredozemnom moru, naročito na jugu,
one predstavljaju važne ciljane vrste u ribolovu zbog čega su razvijeni specijalizirani
ribolovni alati za njihov izlov. Popularni su „plutajući objekti”, tzv. „FAD-ovi“ (eng. –
fish aggregating devices) oko kojih se zadržavaju termofilne vrste riba. U Istri se
najčešće slučajno ulove u obalnom području jednostrukim mrežama stajačicama
koje se koriste za izlov uobičajenih gospodarskih vrsta (orada, brancin i dr.), ali i
različitim udičarskim alatima.
leđna
peraja
repna
peraja
Osim autohtonih termofilnih vrsta, u Jadranu se pojavljuju i strane (alohtone) vrste
dospjele iz Crvenog mora kroza Sueski kanal te Atlantika putem Gibraltarskog
tjesnaca. Među njima su i neke otrovne vrste zbog čega je potreban oprez pri
rukovanju i pripremi za konzumaciju.
prsne
peraje
trbušne
peraje
podrepna
peraja
2 3

STRIJELKA SKAKUŠA (Pomatomus saltatrix)
LAMPUGA (Coryphaena hippurus)
Ovalna glava i
ispupčena donja
čeljust
Srebrnobijela
trbušna strana
Sitne ljuske, a
nalaze se i na
glavi.
Modrozelenkasta do
sivozelenkasta leđna
strana
Posebno
snažna repna
peraja
S trbušne
strane srebrna,
ponekad s
pjegicama
Tijelo dugo,
bočno
spljošteno
Plavkastozeleno-žuta
leđna strana
Dobro
razvijene
prsne peraje
Jaka čeljust na
glavi s brojnim
šiljastim zubima u
više redova
Strijelka skakuša karakteristična je za južne dijelove Jadrana, ali
zadnjih je godina sve češća u njegovu sjevernom dijelu. Zahvaljujući
povišenoj temperaturi mora i obilju hrane koje nalazimo u sjevernom
Jadranu, pretpostavlja se da se tamo i udomaćila. Inače živi u
tropskim i suptropskim morima (osim istočnog Pacifika) te u čitavom
Sredozemnom moru i to do 200 m dubine.
Lampuga je jedina predstavnica porodice Coryphaenidae koja
živi u našem moru. Tipična je pelagična vrsta otvorenog mora
koja se u toplijem dijelu godine približava obali. Brojnija je u
južnom Jadranu, a u zadnje vrijeme može ju se sresti u njegovu
sjevernom dijelu, naročito krajem ljeta i početkom jeseni. Zadržava
se isključivo u gornjim slojevima, uza samu površinu mora.
Živi u jatu, pri čemu zna biti jako agresivna. Može narasti do 130 cm
dužine i težiti do 14,4 kg, ali su najčešći primjerci između 20 i 60
cm dužine.
Mrijesti se tijekom proljeća i ljeta kada raste temperatura mora. Hrani
se uglavnom ribom, rakovima i glavonošcima. Prema navodima
ribara, uništava ribolovne alate poput mreža stajačica, a zabilježeni
su i brojni slučajevi napada na ribe ulovljene udičarskim alatima,
naročito pridnenim parangalima. Naime, strijelka skakuša piscivorni
je predator kojoj su nerijetko na meti ribe ulovljene u raznim obalnim
ribolovnim alatima. Pri tom, osim što uništava ribolovne alate, oštećuje
ulov i smanjuje njegovu kvalitetu i tržišnu vrijednost. Postoje indicije
da je strijelka skakuša jedan od čimbenika koji su doveli do smanjenja
populacije nekad vrlo brojnog cipla bataša (Mugil cephalus) na
području južnog Jadrana.
foto: Ante Žunec
Radi se o ribi koja ima meso
s niskim postotkom masnoće,
a u Hrvatskoj je cjenovno
vrlo prihvatljiva. Popularna
je u sportskom i podvodnom
ribolovu. Izlovljava se mrežnim i
udičarskim ribolovnim alatima.
Promoviranjem konzumacije
ove ribe nastoji se držati pod
kontrolom brojnost te vrste.
Zanimljivo je da sve boje
lampuge iščeznu nakon
uginuća, pri čemu poprima
srebrnu boju.
Izuzetno je aktivna i okretna, što joj pomaže prilikom hvatanja
plijena. Na otvorenom su joj moru glavna hrana srdele, iglice i
inćuni. Dok mužjaci imaju karakterističnu izbočinu na glavu, kod
mladih jedinki i ženki ona je manja ili je uopće nema.
Pripada ekonomski važnim vrstama, a u područjima gdje je
brojna izlovljava se mrežama plivaricama, mrežama stajačicama
i parangalima. Popularna je u sportskom i podvodnom ribolovu.
Meso joj je kvalitetno i ukusno za jelo.
4 5

GOF (Seriola dumerili)
Najveća količina gofa lovi se u ranim jutarnjim
satima, a u danima kad temperatura prelazi 22
°C, plove gofa povlače se u dublje vode. U vrijeme
mrijesta približava se obalnim područjima,
a preferira velike, otvorene uvale.
Razdoblje mrijesta varira s obzirom na geografsko
područje tako da se u Sredozemnom
moru mrijesti od svibnja do lipnja, u zapadnom
dijelu Atlantskog oceana od ožujka do svibnja,
u istočnom od travnja do rujna, a u Pacifičkom
oceanu od veljače do lipnja.
Može se loviti mrežnim i udičarskim alatima,
no za sportske ribolovce najatraktivniji je lov
panulom.
Tamna pruga od
potiljka prema
oku
Bijeli
trbuh
Žuta
obostrana
bočna pruga
Sivomodra
leđa
Izduženo tijelo, blago
bočno spljošteno,
prekriveno sitnim
ljuskama
4
1
foto: Ernesto Azzurro
Može narasti do 180 cm duljine i težiti čak 80 kg, međutim
primjerci u Jadranu ne narastu više od 1,5 metra. S obzirom
na veličinu, na Jadranu postoje tri različita imenovanja gofa.
Naime, manje gofove težine do 5 kg nazivamo felunima,
one srednje lovne težine gofovima, dok su kapitalci iznad
dvadesetak kilograma poznatiji kao orhani.
Gof spada u najveću vrstu iz porodice bitnica
(Carangidae) i naseljava sva tri oceana zajedno
s njihovim toplijim rubnim morima. Ova
kozmopolitska vrsta živi u čitavom Sredozemnom
moru, a u Jadranu je najrasprostranjenija u
njegovu južnom dijelu iako se u posljednje
vrijeme proširila i u sjeverni Jadran.
U Sredozemnom je moru ova vrsta jedna od
najvažnijih komercijalnih riba. Naime, ima meso
dobre kvalitete i visoku cijenu na tržištu. Uz to,
pokazuje visok rast u prirodnom okruženju, kao i
u kaveznom uzgoju zbog čega udovoljava svim
kriterijima za uzgoj u marikulturi.
Mladi su gofovi društvene prirode tako da se
često drže zajedno s vrstama poput skušca
pratibroda (Naucrates ductor) i lampuge (Coryphaena
hippurus) s kojima se obično zadržava u
blizini plutajućih predmeta. Upravo zato se na
nekim dijelovima Sredozemnog mora postavljaju
površinske strukture poznatije kao *FAD
(eng. – fish aggregating devices) te se na taj
način privlače i izlovljavaju u gospodarskom i
rekreacijskom ribolovu.
* FAD eng. – fish aggregating devices
Sastoji se od prirodnih materijala koji se obično koriste u Sredozemnom moru za lov termofilnih
pelagičkih vrsta riba (Italija, Malta, Španjolska i dr.). Na površinu mora postave se npr. palmine grane
i drugi prirodni materijali koji su fiksirani za dno pomoću betonskog bloka. Struktura radi sjenu koja
privlači ribe, naročito termofilne vrste poput gofa, skušca pratibroda, falšuna itd.
2
3
1. bova
2. uže za sidro
3. betonski blok
4. struktura od prirodnih
materijala
6 7

STRIJELA MODRULJA (Trachinotus ovatus)
STRIJELA BJELICA (Lichia amia)
Mala usta,
prekrivena
malim oštrim
zubima
Tamne pjege
na bočnim
stranama
tijela
Pravilno i
simetrično tijelo,
srebrne boje
Crne oznake
na vrhovima
peraja
Simetrična
dvokraka
repna peraja
Tamne
bočne linije
kod mladih
jedinki
Srebrnkastobijela
trbušna
strana
Blijedo smeđe
peraje. Crni
vrhovi prednjeg
dijela leđne i
podrepne peraje
Sivo do
maslinastozelena
leđa
Dobro
izražena
bočna pruga
Relativno mala
glava, s lagano
ispupčenom
donjom čeljusti
Mali i šiljasti
zubi na nepcu
i jeziku
foto: Roberto Pillon
Zbog svog izgleda česta je akvarijska vrsta, a udovoljava
nekim karakteristikama za uvođenje u marikulturu
poput izrazito dobre prilagodbe na ograničen prostor,
prihvaćanja peletirane hrane i kvalitete mesa. U Jadranu
se još uvijek ne lovi ciljano, već se obično nađe u
ribarskim alatima kao slučajan ulov.
Osim što joj je ukusno meso, ima svega nekoliko većih
kostiju, pa ju je lako očistiti i pripremiti za jelo.
Strijela modrulja je riba iz porodice bitnica
(Carangidae), rasprostranjena u Sredozemnom
moru i istočnom dijelu Atlantskog oceana i to od
zapadne obale Afrike pa sve do Skandinavije.
Čest je stanovnik južnijeg dijela Jadranskoga
mora, a zadnjih se godina pojavila u sjevernom
Jadranu. Živi u velikim jatima u otvorenom
moru, uvijek u toplijim predjelima. U ljetnim
mjesecima strijela modrulja se približava
obali. Mlađe jedinke često naseljavaju
plićake. Preferira pješčana i šljunčana dna.
Obično teži do 3 kg, može narasti do 70
cm, međutim češće su jedinke dugačke oko
40 cm.
Početkom ljeta, kada temperatura mora
dosegne 21 °C, počinje se mrijestiti. Hrani
se rakovima, manjom ribom i mekušcima.
U područjima gdje je brojna, izlovljava se
mrežarskim i udičarskim ribolovnim alatima.
foto: Brian Gratwicke
Atraktivan izgled i agresivan temperament čine ju
interesantnom u sportskom ribolovu. Najčešće se lovi
panulom i podvodnom puškom, a najradije napada živu
ješku kao što je iglica ili cipal.
Strijela bjelica poznatija i kao lica bilizma,
jedna je od najvećih grabežljivaca u Jadranu
i može težiti preko 30 kg. Pripada porodici
bitnica (Carangidae) i naseljava zapadnu obalu
sjeverne Afrike, istočnu i zapadnu obalu Južne
Afrike te Sredozemno i Crno more. Prisutna
je u južnijim dijelovima Jadrana, a u zadnje
vrijeme evidentirana je i u njegovu sjevernom
dijelu. To je riba otvorenog mora koja prilazi
obali radi hranjenja i mrijesta. Obitava na
različitim dubinama – od 2 m pa sve do 300
m dubine. Mlađe jedinke drže se u jatu, a
odrasle žive samački.
Hrani se iglicama, ciplima, bukvama i drugom
sličnom ribom. Mlade jedinke preferiraju ribe
iz porodice sleđevki (Clupeidae). Spolno
sazrijeva s dvije godine, a mrijesti se krajem
proljeća i početkom ljeta. U gospodarskom
i malom obalnom ribolovu izlovljavaju se
mrežnim ribolovnim alatima. Ima konzistentno
i ukusno bijelo meso s krupnim, pravilno
raspoređenim kostima.
8 9

ŽUTOUSNA BARAKUDA (Sphyraena viridensis)
a) ŠKARAM (Sphyraena sphyraena)
Predškržni poklopac
potpuno ljuskav
Srebrno
tamne
pruge
Tamnosiva ili
modra leđa
Duguljasto
tijelo
Izdužena usta,
donja čeljust je
duža od gornje
Oštri i šiljasti
zubi kojima
agresivno trga
plijen
Žutousna barakuda rasprostranjena je u
Atlantskom oceanu te Crvenom i Sredozemnom
moru. Smatra se *lesepsijskim migrantom. Prvi
nalaz ove vrste u Jadranu zabilježen je 2003.
godine kod Dubrovnika. Od tada ovu vrstu sve
češće susrećemo, osobito u toplijem dijelu
godine.
Izgledom podsjeća na već udomaćena
stanovnika Jadranskoga mora, njezina srodnika
škarama (Sphyraena sphyraena). Eventualnu
razliku moguće je utvrditi samo kod odraslih
jedinki proučavajući analne peraje i predškržni
poklopac. Žutousnoj barakudi podrepne su
peraje sive, ponekad s bijelim oznakama, dok
su kod škarama u potpunosti bijele. Također,
kod škarama je cijeli predškržni poklopac
prekriven ljuskama, dok je kod žutousne
barakude prednji i stražnji rub poklopca bez
ljuski. Naraste do oko 130 cm i može težiti
8 kilograma. Odrasle jedinke obitavaju u
otvorenom moru, a mlade se drže u jatu i to u
plićim dijelovima. Osim što je atraktivna vrsta
u sportskom i podvodnom ribolovu, ima i vrlo
ukusno meso.
Sredozemno more
* Lesepsijski migranti
Crveno
more
Veza između Sredozemnog i Crvenog mora ostvarena
je 1869. godine kada je otvoren Sueski kanal.
Organizmi koji su iz Crvenog mora došli u Sredozemlje
nazivaju se lesepsijskim migrantima po inženjeru
Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadzirao
kopanje Sueskog kanala. Iako kanal omogućuje prolaz
u obama smjerovima, više je vrsta migriralo u smjeru
Sredozemlja nego u smjeru Crvenog mora.
b) ŽUTOUSNA BARAKUDA (Sphyraena viridensis)
Predškržni poklopac
djelomično ljuskav
Vidljive tamne pjege
10 11

ŠKARAM (Sphyraena sphyraena)
TAMNA MRAMORNICA (Siganus luridus)
Mala glava i
krupne, visoko
smještene oči
Kod mladih
jedinki tamne
mrlje po tijelu
Tamnoplava
leđa
Sivosrebrna
trbušna strana
Izduženo tijelo s malim
perajama, prekriveno
sitnim ljuskama
Usta i zubalo
anatomski vrlo
slični usnom
aparatu salpe
Eliptično i bočno spljošteno tijelo,
tamnosmeđe do maslinastozelene boje
Žućkaste mrlje
na perajama
Bodlje na
leđima
foto: Marinko Babić
Škaram je popularan u sportskom i podvodnom ribolovu.
Glavni alat za ulov ove vrste je panula. Ješka koju napada
je iglica, lignja ili mali cipal. Na udici je izrazito borbena
i agresivna riba koja pruža snažan otpor. Također, manji
škarami su i sami odlični kao mamac za ulov drugih
predatorskih riba. Meso je ukusno, s niskim udjelom
masnoća i bez mnogo kostiju.
Škaram termofi lna je vrsta koja pripada
porodici barakuda (Sphyraenidae).
Rasprostranjena je u Sredozemnom moru
i toplijim dijelovima Atlantskog oceana.
Nastanjuje dubine do 100 m, ali većinom
obitava na dubinama do 50 m. Maksimalna
zabilježena dužina iznosi 165 cm, ali se
najčešće susreću primjerci do 60 cm.
Maksimalna težina mu je 6 kg.
Većinom se hrani ribom i to manjim jedinkama
vrsta poput bukve (Boops boops), šaruna
(Trachurus trachurus) i ušate (Oblada
melanura). Društvene je prirode pa ga se
često može vidjeti u plovama od čak 200
jedinki. Odrasle jedinke i kapitalci znaju
se kretati sami ili u paru. Mrijesti se ljeti
i početkom jeseni pri čemu jedna ženka
može proizvesti do 300 000 jaja. Smatra
se gospodarski važnom i cijenjenom ribom.
Tamna mramornica je vrsta iz porodice mramornica (Siganidae).
Rasprostranjena je u zapadnom dijelu Indijskog oceana,
Perzijskom zaljevu i Crvenom moru. Smatra se također
*lesepsijskim migrantom, a odnedavno se proširila i na južni
dio Jadranskog mora.
Živi na dubinama do 40 metara, a preferira kamenita ili pješčano
kamenita dna uz bogatu vegetaciju. Mlade se jedinke drže u
većim jatima, a starije formiraju manja jata.
Naraste do 20 cm. Na leđnom dijelu ističu se bodlje koje podigne
u svrhu obrane od predatora. Otrov u bodljama nije opasan po
život čovjeka, ali je bolan. Biljojed je i hrani se algama. Mrijesti
se od travnja do kolovoza. S obzirom na to da je u istočnom
dijelu Sredozemnog mora već potisnula i smanjila brojnost
salpi (Sarpa salpa) zbog suparništva za hranom, znanstvenici
se pribojavaju kako postoji opasnost da ugrozi populacije salpi
i u Jadranskom moru.
U nekim se zemljama na Sredozemlju smatra delikatesom, ali
nažalost njezin gospodarski potencijal još uvijek nije izražen.
Osim toga, zabilježeno je nekoliko ciguatera trovanja prilikom
konzumacije ove ribe u tropskim morima.
Ciguatera toksin je
neurotoksin koji proizvode
određeni dinoflagelati (npr.
Gambierdiscus toxicus) koji
žive na koraljima, algama
i morskim cvjetnicama.
Akumulira se u ribama koje
se hrane njima i to u najvećoj
mjeri u jetri, ikri i drugim
unutrašnjim organima.
Simptomi trovanja uključuju
mučninu, povraćanje, proljev,
glavobolju, vrtoglavicu,
halucinacije i obamrlost.
Ciguatera toksin je bez
mirisa i okusa, otporan je na
povišenu temperaturu te se ne
uništava kuhanjem i pečenjem
ribe.
* pogledati stranicu 10 za objašnjenje
12 13

ŠNJURAK (Pseudocaranx dentex)
PLAVI TRKAČ (Caranx crysos)
Velika usta
s izraženim
usnama
Šiljasta njuška
Modrozelena
do siva leđa
Crna pjega pored
škržnog poklopca
Visoko,
bočno
spljošteno
tijelo
Bijeli do
srebrni trbuh
Bočna žuta
pruga od repa
prema glavi
Repna peraja
je dvokraka i
žuta
Glava je blago
zašiljena,
oči srednje
veličine
Blijedo
zelenkaste
boje sa zlatnim
odsjajem
Ovalno, bočno
spljošteno tijelo
Tamnije vertikalne
bočne pruge
raspoređenih kod
mlađih primjeraka tijela
Male ljuske,
glatke na
dodir
foto: Philippe Guillaume
Meso mu je vrlo ukusno i često ga uzgajaju u Japanu.
Najčešće se lovi mrežnim i udičarskim alatima.
Šnjurak je riba iz porodice bitnica (Carangidae)
koja nastanjuje topla područja Atlantskog,
Indijskog i Pacifičkog oceana te Sredozemno
more. U Jadranu ga se uglavnom može naći u
južnom dijelu. Maksimalna zabilježena dužina
je 122 cm, a najčešći su primjerci do 40 cm.
Maksimalna težina je 18,1 kilograma. Zubi su
mu sitni i poredani u jednom nizu, a nalaze se i
na jeziku. Hrani se drugom ribom, mekušcima
i rakovima. Mrijesti se tijekom ljeta.
Mladi primjerci često se mogu vidjeti kako prate
ciple, ovčice i druge pridnene ribe koje obitavaju
na pješčanom dnu.
foto: Neil DeMaster
Može narasti do 70 cm, ali je najčešće dugačak oko 40 cm.
Obitava na dubinama do 100 m, najčešće u blizini grebena.
Plavi trkač je termofilna riba koja pripada porodici
bitnica (Carangidae). Rasprostranjen je duž
istočne obale Atlantskog oceana, od Senegala
do Angole te duž zapadne obale Atlantskog
oceana u Meksičkom zaljevu i južno od Sao
Paola u Brazilu.
U Jadranu je prvi put evidentiran 2008. godine i to
na zapadnoj obale Istre, a naknadno je potvrđena
njegova prisutnost duž Jadranske obale.
Odrasle jedinke znaju živjeti samački, a mlade
se okupljaju u jata. Od predatora se često
skrivaju ispod plutajućih struktura. Uglavnom
se hrani ribom i beskralježnjacima. Mrijesti se u
ljetnim mjesecima. Najčešće se lovi mrežarskim
i udičarskim alatima, a na južnim dijelovima
Sredozemnog mora ponajviše FAD-ovima.
14 15

GUŠTER (Synodus saurus)
SKUŠAC PRATIBROD (Naucrates ductor)
Do 12 tamnijih
pjega s bočne
strane tijela
Srebrnobijel
trbuh
Leđa
smeđesive
boje
Brojni i oštri zubi,
vidljivi i kada su
usta zatvorena
Spljoštena glava
s velikim ustima i
brojnim zubima
Tijelo bočno spljošteno,
vretenasta oblika,
sivoplave boje
S bočne strane
ističu se 5 do 7
crnih, okomito
položenih pruga.
Repna peraja je
crna, s bijelim
dijelovima
Gušter je autohtohtona vrsta u Sredozemnom
moru. U Jadranu vrlo je čest na njegovom južnom
dijelu, dok je na sjeveru u potpunosti nepoznata
vrsta. Obitava u plićem priobalnom moru, od 2
do 50 m dubine. Preferira staništa s pomičnom
podlogom i morskim cvijetnicama gdje ukopan
u pijesak vreba svoj plijen (uglavnom ribe),
ponajviše morske mišiće (Callionymidae), manje
listove i ribe iz porodice ljuskavki (Sparidae).
Odrasli gušteri napadaju i pelagični plijen
(inćune) na koje se strelovito obrušavaju s
dna. Iako može narasti do 40 cm, uglavnom
se love manji primjerci (10 - 20 cm) zbog čega i
nema značajnu gospodarsku važnost. Obzirom
na promjene u ihtiofauni uslijed zagrijavanja
mora, može se očekivati njegovo postepeno
primicanje prema sjeveru Jadrana.
Oštrozubi morski gušter (Saurida undosquamis),
porijeklom iz Indijskog i Tihog oceana kroz Sueski kanal
dospio je u Sredozemno more (*lesepsijski migrant).
Vrlo je sličan autohtonom gušteru. Razlike se odnose
na broj tamnijih pjega duž bočne strane tijela te
strukturu i broj zuba. Do sada, oštrozubi morski gušter
nije zabilježen uz hrvatsku obalu Jadrana, iako je prvi
put zabilježen 1995. godine uz obalu Albanije. Uz
obalu Turske često se lovi i prodaje. Hrani se ponajviše
trljama (Mullidae) te ima znatan utjecaj na ovu važnu
gospodarsku skupinu riba.
Skušac pratibrod je riba iz porodice bitnica
(Carangidae). Rasprostranjen je u Atlantskom,
Pacifičkom i Indijskom oceanu. U Jadranu je
prvi put službeno evidentiran 2015. godine na
ušću Neretve. Smatra se da je prisutan u cijelom
Jadranu, ali ga se rijetko nalazi.
Nastanjuje dubine do 300 m. Maksimalna
zabilježena dužina tijela je 70 cm, ali se češće
mogu sresti primjerci od oko 40 cm. Može težiti
do 3 kg.
Spolnu zrelost postiže s 25 cm duljine. Mrijesti
se tijekom ljeta. Hrani se ribom, rakovima
i glavonošcima. U zapadnom Mediteranu
uobičajeno ga se izlovljava pomoću struktura
za privlačenje riba (**FAD-ova, eng. – fish
aggregating devices), a u Jadranu se povremeno
zna pronaći u mrežarskim i udičarskim ribolovnim
alatima.
foto: Peter Koelbl
Često se zadržava u blizini većih, pučinskih riba, ali
i morskih kornjača. Mlade jedinke vezane su uz veće
meduzoidne oblike žarnjaka gdje pronalaze zaklon od
predatora.
* pogledati stranicu 10 za objašnjenje
** pogledati stranicu 7 za objašnjenje
16 17

PLAVOTOČKASTA TRUMPETAČA (Fistularia commersonii)
TROREPAN (Lobotes surinamensis)
ilustracija: James Heath, 1794. iz knjige General Zoology
(1800. – 1820.)
Glatka
koža
Tijelo sivo do
maslinastozeleno,
prošarano plavim
pjegama
Leđna i podrepna
peraja su
narančasto
obojane
Izdužena
gubica
Oči su relativno
male u odnosu
na tijelo
Svijetlo do
tamno smeđe
tijelo, s tamnim
mrljama
Leđna i podrepna
peraja su blizu
repne peraje
Plavotočkasta trumpetača pripada *lesepsijskim
migrantima, a zahvaljujući povišenju
temperature mora, zadnjih je godina proširila
areal rasprostranjenosti do Jadranskog
mora. Opažena je uz obalu Crne Gore, Italije
i Hrvatske.
Najveća izmjerena dužina iznosi 160 cm, a
prosječno naraste oko jednog metra. Živi
samački u blizini podvodnih grebena ili u manjim
jatima do 130 m dubine iako ju se može naći i
u plitkim područjima. Zbog svojih predatorskih
sposobnosti, predstavlja opasnost za lokalne
vrste riba poput trilja, bukve i gire kojima se
hrani. Počinje se mrijestiti kada temperatura
mora naraste na 22 °C, a razdoblje mrijesta zna
trajati i do šest mjeseci. Pretpostavlja se da bi
se mogla vrlo brzo razmnožiti ako uspostavi
populaciju u Jadranu.
foto: Francois Libert
Plavotočkasta trumpetača srodnik je s našim morskim
konjicima i ribama šilima. Kod nje je gubica još izduženija
i podsjeća na trubu po čemu je čitava skupina srodnih
riba i dobila naziv “trumpetače”.
Trorepan je riba toplih mora koja je sve češća
u Sredozemnom moru. Nalazišta ove široko
rasprostranjene vrste odnedavno su potvrđena
i u Jadranu. Leđna i analna peraja zajedno s
repnom smještene su neposredno jedna do
druge i izgledom podsjećaju na rep s trima
perajama zbog čega je ova vrsta simbolično
dobila ime trorepan.
Po prirodi su tromi i neaktivni, pa im boja i oblik
tijela vrlo uspješno pomažu prilikom skrivanja
od predatora. Naime, u toplijim morima
obitavaju u staništima mangrova i izgledom
oponašaju njezine listove. Odrasle jedinke žive
samački i obično se zadržavaju u otvorenom
moru. U potrazi za hranom ili prateći brodove,
zalaze u uvale i ušća gdje se hrane ribama,
rakovima i glavonošcima.
foto: Will Ricks
Može narasti do 90 cm i težiti 18 kg iako jedinke
zabilježene u Jadranskom moru nisu težile više od oko 1,5
kg. Zanimljivo je da se boja mijenja sa starošću – mlade
su jedinke žućkaste, a starije smeđe.
* pogledati stranicu 10 za objašnjenje
18 19

SREBRENOPRUGA NAPUHAČA (Lagocephalus sceleratus)
PAPIGAČA (Sparisoma cretense)
foto: © fishesofaustralia.net.au
Ženka papigače
Mala usta,
s četirima
velikim
zubima
Žućkasta
trbušna
strana
Tijelo sive boje s
maslinastozelenkastim
odsjajem
Čvrsta koža,
bez ljuski
Leđna i podrepna peraja
su slične i smještene
su simetrično. Nema
trbušnih peraja.
Čvrsti srasli
zubi
Tijelo
prekriveno
velikim ljuskama
Na kraju i početku
tijela obrisi žute
boje
Srebrenopruga napuhača je riba iz porodice
četverozupki (Tetraodontidae). Rasprostranjena
je u toplijim dijelovima Indijskog i Pacifičkog
oceana, u Sredozemnom i Crvenom moru. U
Sredozemnom je moru prvi put zabilježena
2003. godine u blizini obale Turske. Smatra
se *lesepsijskim migrantom, a u kratkom
razdoblju proširila se na okolna područja i
uspostavila populaciju, posebice u istočnom
dijelu Sredozemnog mora.
U Jadranskom je moru prvi put zabilježena
u listopadu 2012. godine kraj otoka Jakljana.
Zasad je lovljena i viđena samo u južnom
Jadranu i to svega nekoliko puta. Živi samački
na kamenitom dnu i dubinama do 100 m.
Zna ju se naći i u blizini koraljnih grebena.
Može narasti do 70 cm i težiti oko 4 kg. Hrani
se rakovima, ribom i mekušcima, najčešće
glavonošcima i puževima.
* pogledati stranicu 10 za objašnjenje
foto: Rikard Zerpe
S obzirom na to da je loš i spor plivač, kada se nađe u
opasnosti, napuše svoje tijelo kako bi odvratila predatora.
To postiže unošenjem vode ili zraka kroz usta u malenu
komoru blizu želudca. Oni grabežljivci koji ju i uspiju
uhvatiti, neće dugo uživati u svom obroku jer spolne
žlijezde, jetra i koža ove ribe sadrže tetrodotoksin. To
je najsnažniji riblji otrov koji može paralizirati živčani
i respiratorni sustav. Količina tetrodoksina u odrasloj
napuhači dovoljna je za usmrtiti 30 odraslih ljudi u
vrlo kratkom roku. Međutim, meso ove ribe smatra se
delikatesom, a samo posebno obučeni kuhari smiju ju
pripremati.
Papigača je riba iz porodice papigača
(Scaridae) koja živi u Sredozemnom moru, a
rjeđe u Atlantskom oceanu. U Jadranskom je
moru prvi put primijećena 2011. godine u blizini
Cavtata, a na pučinskim južnojadranskim
otocima postala je uobičajena vrsta.
Odrasli teže preko jednog kilograma. Živi u
plovama, najčešće po jedan mužjak s više
ženki, pogotovo krajem ljeta u sezoni parenja.
Maksimalna zabilježena dužina je 50 cm, a
češće se mogu susresti primjerci do 30 cm.
Poput ostalih srodnika, papigače imaju čvrste
srasle zube nalik kljunu papige koje koriste
za otkidanje algi i beskralješnjaka s čvrstih
pridnenih struktura.
Iako jestiva, trenutno nema gospodarsku
vrijednost. Katkada se konzumira od strane
lokalnog stanovništva na području Mljeta,
Lastova i dubrovačkog primorja.
Mužjak papigače
20 21

KIRNJE
ČEŠLJASTA KIRNJA (Mycteroperca rubra)
Kirnje su ribe iz porodice vučica (Serranidae). Tijelo im je izduženo i spljošteno. Imaju veliku glavu
u odnosu na tijelo i na njoj se ističu usta na kojima je donja vilica dulja u odnosu na gornju.
Rasprostranjene su duž Jadranske obale premda su na jugu učestalije. Žive samački na kamenitom
dnu gdje nalaze skrovište ispod kamenja ili u procjepima. Često borave u sjeni neke stijene ili
izbočine stapajući se s okolinom kako bi ih predatori ili potencijalan plijen teže uočili. Može ih se
naći na dubinama do 300 m, ali se većinom zadržavaju pliće – do šezdesetak metara.
Sve kirnje su protoginični hermafroditi, odnosno prvi dio života provode kao ženke, a onda se
nakon određenog vremena pretvaraju u mužjake. Mrijeste se od lipnja do rujna.
U Republici Hrvatskoj je Pravilnikom o zaštiti riba i drugih morskih organizama (NN 42/2016) propisan
lovostaj za sve vrste kirnji u razdoblju od 1. 7. do 31. 8. Dolazak kirnji mogao bi imati pozitivan učinak
na komercijalno ribarstvo i marikulturu, ali bi u ekološkom smislu mogao prouzrokovati štetu zbog
nadmetanja s domaćim vrstama.
3-4 tamne
pruge pretežu
se od očiju do
kraja škržnog
poklopca
Svjetliji
trbuh
Tijelo je
smeđecrvene
boje po leđima i
bokovima
Zadnjih su godina u Jadranskom moru
evidentirane tri nove vrste kirnji:
a) kirnja bjelica (Epinephelus aeneus)
b) češljasta kirnja (Mycteroperca rubra)
c) narančasto pjegasta kirnja
(Epinephelus coioides).
a)
b)
Češljasta kirnja rasprostranjena je u istočnom
dijelu Atlantskog oceana, sjevernoj Africi
i istočnom dijelu Sredozemnog mora. U
Jadranu je prvi put evidentirana u rujnu 2000.
godine nedaleko od Dubrovnika. Od tada se
pojavljivala povremeno, većinom u južnim
dijelovima Jadranskog mora.
Može narasti do otprilike jednog metra, ali
su u Jadranu evidentirani manji primjerci.
Maksimalna zabilježena težina je 49,5 kg.
Krajem proljeća i početkom ljeta okupljaju se
c)
u velike plove kako bi se mrijestile.
Spolnu zrelost postiže kada naraste otprilike
35 cm i u dobi od oko dvije godine. Kao i ostale
kirnje, grabežljivica je koja se hrani ribom,
rakovima i glavonošcima. Ima ukusno meso
odlična nutritivnog sastava.
Živi na stjenovitom i kamenitom dnu, većinom nad strmim
obroncima u području jačih struja. Može ju se naći na
dubinama do 200 m, ali se najčešće zadržava do 50 m.
Ipak, mlađe jedinke preferiraju pliće i mirnije dijelove
mora.
22 23

KIRNJA BJELICA (Epinephelus aeneus)
NARANČASTO PJEGASTA KIRNJA (Epinephelus coioides)
Tamnije, smeđe
do ljubičaste
peraje, sa
svijetlim rubom
Svjetlije
tijelo
Tri ili četiri okomite
pruge na leđima
koje su jače ili slabije
izražene
5 paralelnih
sivosmeđih pruga
na glavi i tijelu
Brojne
smeđenarančaste
točkice po glavi,
tijelu i perajama
Svjetliji
trbuh
Kirnja bjelica je prvi put evidentirana 1998.
i 1999. godine na području Dubrovnika i u
nekoliko navrata u južnom i srednjem Jadranu.
Živi na kamenito-pjeskovitom dnu od 5 do 200 m
dubine. Mlade se jedinke drže mirnijih područja
poput estuarija i zaljeva. Za razliku od ostalih
kirnja, prilično je duga. Na jedan metar duljine
teži oko 25 kg. Kada dosegne 10 kilograma,
mijenja spol u mužjaka. S obzirom na to da
brzo raste, dobro se prilagođava ograničenom
prostoru i ima ukusno meso koje postiže visoku
cijenu na tržištu, smatra se odličnim kandidatom
za uzgoj u marikulturi. Osim toga, popularna
je u sportskom ribolovu i njezin se ulov smatra
trofejem. Na područjima gdje je učestala od
većeg je gospodarskog značaja.
IUCN kategorije ugroženosti vrsta
visokorizične
CR
EN
VU
NT
LC
DD
kritično ugrožena
ugrožena
osjetljiva
gotovo ugrožena
najmanje zabrinjavajuća
nedovoljno poznata
Na IUCN-ovom Crvenom popisu ugroženih vrsta nalazi
se u kategoriji „gotovo ugrožena“.
Narančasto pjegasta kirnja zabilježena je samo
jednom u Jadranu 1998. godine u Tršćanskom
zaljevu. Pretpostavlja se da je bijegom iz akvarija
dospjela u Jadransko more. Po građi je slična
drugim vrstama kirnja, a prepoznatljiva je po
brojnim smeđenarančastim točkicama po glavi,
tijelu i perajama.
Može narasti do 120 cm duljine i težiti do 15
kg. Najčešće obitava na kamenitom terenu, na
dubinama do 100 m. Često zalazi u područja
bočate vode, a mlađi se primjerci mogu vidjeti
i na samom ušću rijeka.
Vrlo je cijenjena u kulinarstvu, a pokazala je
dobre rezultate i u uzgoju. Na IUCN-ovom
Crvenom popisu ugroženih vrsta nalazi se u
kategoriji „gotovo ugrožena“.
foto: Ria Tan
24 25

RIBA PAUN (Pterois miles)
LAKONOGI RAK (Percnon gibbesi)
foto: Daniela Gozzi
foto: Tibor Beres
Riba paun najnovija je *lesepsijska vrsta ribe
zabilježena u Jadranskom moru. Autohtona je
u Indo-pacifiku, a kroza Sueski kanal proširila
se prema Sredozemnom moru od 2012.
godine, naročito uz njegove istočne obale.
Može narasti do oko 35 cm, a prepoznatljiva
je po mnogim vertikalnim tamnim prugama po
tijelu te po karakterističnim leđnim i prsnim
perajama s mnogim izraženim šipčicama od
kojih mnoge sadrže otrov.
Znanstvenici smatraju ovu ribu jednom od
najinvazivnijih vrsta jer je izvanredan predator
i negativno utječe na populacije autohtonih
riba, naročito mladih primjeraka. Jednom
kada uspostavi stabilne populacije na nekom
novom području, gotovo ju je nemoguće
iskorijeniti. Njezin napredak u Sredozemnom
moru pospješuju morske struje, poglavito
topla levantinska struja, pri čemu se riba paun
proširila dalje prema sjeveru pa se tako prvi
put pojavila u južnom Jadranu 2019. godine. S
obzirom na napredak termofilnih i stranih vrsta
prema sjeveru Jadrana, za očekivati je da bi
se u budućnosti i riba paun mogla pojaviti u
akvatoriju Istre. Imajući u vidu njezin utjecaj
na ribarstvo, Cipar, Grčka i Turska pokrenule
se mjere kako bi se kontrolirala te ciljano
izlovljavala. Istovremeno se pokušava plasirati
na tržište jer je iznimno ukusna riba.
Lakonogi rak je prvi put u Sredozemnom moru
evidentiran 1999. godine kod Sicilije, a potom se
vrlo brzo proširio na okolna područja.
Stručnjaci ga ubrajaju u skupinu najinvazivnijih
deseteronožnih rakova Sredozemnog mora.
Također živi u Atlantskom oceanu i duž zapadne
obale Sjeverne Amerike. U travnju 2014. godine
prvi je put evidentiran u južnom dijelu Jadrana
kod Molunata na dubini od otprilike jednog
metra.
Smatra se da su jedinke u Jadran dospjele
u ličinačkom stadiju preko morskih struja ili
balastnim vodama. S obzirom na to da je vrlo
prilagodljiv, postoje indikacije da se proširio
na okolna područja, no zbog njegove ga
je kamuflaže i skrivanja ispod stijena teško
zamijetiti. Tijelo mu je smeđe, s crvenim linijama
i žutim krugovima. Ima tanki *karapaks i duge,
plosnate noge. Može narasti nešto manje od
4 cm, a obitava u plitkom moru, najčešće do
dva metra dubine. Preferira kamenito dno s
procjepima koji mu služe kao sklonište. Podnosi
velik raspon temperatura, od 16 do 31 °C, ali
najčešće obitava na temperaturama od 20 do 26
°C. Spolnu zrelost dostiže pri dužini karapaksa
od 15 do 16 mm. Hrani se raznovrsnom hranom
biljnog i životinjskog podrijetla. S obzirom na
to da dijeli stanište i hranu s domaćom vrstom
raka sušom (Pachygrapsus marmoratus), postoji
mogućnost da bi ga mogao ugroziti u kompeticiji
za prostor i hranu.
* pogledati stranicu 10 za objašnjenje * pogledati stranicu 29 za nacrt
26 27

PLAVI RAK (Callinectes sapidus)
CRVENOPJEGAVA RAKOVICA (Calappa granulata)
foto: Marinko Babić
foto: Marinko Babić
Plavi rak je rak deseteronožac, autohton za
područje zapadne obale Atlantskog oceana i
Meksičkog zaljeva. U Jadranu je prisutan već
neko vrijeme, no zadnjih je godina postao
brojniji i rasprostranjeniji diljem Jadranske
obale, uglavnom u područjima dotoka slatke
vode. U Hrvatskoj je najbrojniji na području
Neretvanskog kanala.
Pri rukovanju plavim rakom, potrebno je biti na
oprezu zbog njegovih iznimno snažnih kliješta
i općenito agresivna ponašanja. Prepoznatljiv
je po karakterističnoj plavoj boji i zadnjem paru
nogu koji je preobražen u „vesla” kojima se
koristi za plivanje. Snažna mu kliješta značajno
pomažu prilikom kidanja vrša namijenjenih za
lov zavičajnih rakova, stoga ribarima uzrokuje
velike štete. Ciljano ih love samo rijetki ribari jer
vrše moraju biti izrađene od jačeg materijala
kako ih plavi rak ne bi uništio. Ženka tijekom
parenja proizvede do dva milijuna jaja iz kojih
se nakon dva tjedna izvale ličinke koje, nošene
strujama, bivaju transportirane u otvoreno more.
Plavi rak pokazuje izrazito visok reprodukcijski
potencijal i može podnijeti visok salinitet, visoku
temperaturu i nisku koncentraciju kisika. Zbog
toga se pretpostavlja da bi mogao značajno
smanjiti populacije algi i zavičajnih rakova
suparništvom za hranu i stanište. Ako govorimo
o prehrani plavoga raka, pojest će bilo što mu
dođe pod kliješta – od školjkaša, puževa,
uginulih riba pa do morskih cvjetnica i algi. U
sjevernoameričkim zemljama i Japanu smatra
se poslasticom i važna je vrsta u komercijalnom
ribolovu. Meso je ukusno i sočno, pojedinci
ističu da je slično jastogu i hlapu. Uz to, njegovo
je meso bogato hranjivim tvarima, a ne sadrži
mnogo kalorija – energetska vrijednost 85
grama kuhanih plavih rakova je oko 82 kcal.
Meso je dobar izvor vitamina B12, bakra, selena,
natrija i cinka.
Crvenopjegava rakovica je termofilna vrsta
raka koja je obično prisutna u južnom i srednjem
Jadranu. U sjevernom je Jadranu prvi put
službeno zabilježena 2010. godine.
Tijelo joj je ružičasto, s tamno crvenim pjegama.
Naziva se i stidljivom rakovicom zbog vrlo velikih
kliješta koje kada sklopi, zaklanjaju gotovo
cijelo tijelo. Obitava na pjeskovito-muljevitom
i muljevito-detritičnom dnu na dubinama od
20 do 400 m.
Može narasti do otprilike 10 cm promjera
karapaksa, a hrani se sitnim mekušcima.
Karapaks je označen
plavom linijom.
28 29

IZVORI INFORMACIJA:
Azzurro E., Commission Internationale pour l’Exploration
Scientifique de la Mer Mediterranee- CIESM, Monaco.
(2008). The advance of thermophilic fishes in the
Mediterranean Sea: overview and methodological
questions. In: Climate warming and related changes
in Mediterranean marine biota, Briands, F. (ed.), CIEMS
Workshop Monographs, 35: 39-46.
Azzurro E., Garofalo G., Fiorentino F., Giusto G.B.,
Andaloro F. (2007). The bluespotted cornetfish Fistularia
commersonii in the Mediterranean Sea: present
distribution and invasive dynamics. XII European
Congress of Ichthyology, Cavtat-Dubrovnik, Croatia.
Bariche, M., Torres, M., Azzurro, E. (2013). The
presence of the invasive lionfish Pterois miles in the
Mediterranean Sea. Mediterranean Marine Science,
14(2): 292-294.
Batistić M., Tutman P., Bojanić D., Skaramuca B., Kožul
V., Glavić N., Bartulović V. (2005). Diet and feeding
activity of juvenile pompano (Trachinotus ovatus)
(Teleostei: Charangidae) from the southern Adriatic,
Croatia. Journal of Marine Biological Association of
the United Kingdom, 85: 1533-1534.
Bello G. (1995). Tylosurus acus imperialis (Osteichthyes,
Belonidae), a fish new to the Adriatic Sea. Cahiers de
Biologie marine, 36(3): 197-199.
Claydon, J.A.B., Calosso, M.C., Traiger, S.B. (2012).
Progression of invasive Lionfish in seagrass, mangrove
and reef habitats. Marine Ecology Progress Series,
448: 119-129.
Despalatović M., Grubelić I., Nikolić V., Dragičević J.,
Dulčić J., Žuljević A., Cvitković I., Antolić B. (2008).
Allochthonous warm water species in the benthic
communities and ichthyofauna of the eastern part
of the Adriatic Sea. In: Climate warming and related
changes in Mediterranean marine biota, Briands, F. (ed.),
CIEMS Workshop Monographs, 35: 51-59.
Di Martino, V., Stancanelli, B. (2021). The alien lionfish,
Pterois miles (Bennett, 1828), enters the Adriatic Sea,
Central Mediterranean Sea. Journal of the Black Sea
/ Mediterranean Environment, 27(1): 104-108.
Dragičević B., Dulčić J., Lipej L. (2010). On the record
of the sandbar shark Carcharhinus plumbeus Nardo,
1827 (Carcharhiniformes: Carcharhinidae) in the
middle Adriatic Sea. Acta Adriatica, 51(2): 227-232.
Dulčić J., Lipej L. (1997). New records of marine fishes
from the Slovenian coastal waters. Falco, 11(12): 35-40.
Dulčić J., Pallaoro A., Kraljević M. (1997). First record
of pompano fingerling, Trachinotus ovatus (Linnaeus,
1758) (Pisces: Carangidae), in the eastern middle
Adriatic. Natura Croatica, 1: 61-65.
Dulčić J., Grbec B. (2000). Climate change and
Adriatic ichthyofauna. Fisheries Oceanography,
9(2): 187- 191.
Dulčić J., Lipej L. (2002). Rare and little-known fishes
in the eastern Adriatic during the last two decades
(1980-2001), Periodicum Biologorum, 104(2): 185-194.
Dulčić J., Pallaoro A. (2002). First record of the
lessepsian migrant Leiognathus klunzingeri (Pisces:
Leiognathidae) from the Adriatic Sea. Journal of
the Marine Biological Association UK, 82: 523-524.
Dulčić J., Pallaoro A. (2003). First record of the filefish,
Stephanolepis diaspros (Monacanthidae), in the
Adriatic Sea. Cybium, 27(4): 321-322.
Dulčić J., Marčeta B., Žiža V., Pallaoro A., Lipej L.
(2003). Northern extension of the range of the vadigo
Campogramma glaycos (Pisces: Carangidae) from
the Adriatic Sea. Journal of the Marine Biological
Association UK, 83(4): 877-878.
Dulčić J., Pallaoro A. (2004). First record of the
marbled spinefoot Siganus rivulatus (Pisces:
Siganidae) in the Adriatic Sea. Journal of the Marine
Biological Association UK, 84: 1087-1088.
Dulčić J., Soldo A. (2004). On the occurrence of the
yelowmouth barracuda Sphyraena viridensis Cuvier,
1829 (Pisces: Sphyraenidae) in the Adriatic Sea.
Annales, Series Historia Naturalis, 14(2): 225-230.
Dulčić J., Pallaoro A. (2006). First record of the
oceanic puffer (Lagocephalus lagocephalus
lagocephalus Linnaeus, 1758), for the Adriatic Sea.
Journal of Applied Ichthyology, 22(1): 94-95.
Dulčić J., Tutman P., Ćaleta M. (2006). Northernmost
occurrence of the white grouper, Epinephelus aeneus
(Perciformes: Serranidae), in the Mediterranean area.
Acta Ichthyologica et Piscatoria, 36(1): 73-75.
Dulčić J., Kraljević M. (2007). On the record of red
seabream, Pagrus major (Temminck and Schlegel,
1843) (Osteichthyes: Sparidae) in the Adriatic Sea.
Scientia Marina, 71: 15-17.
Dulčić J., Scordella G., Guidetti P. (2008). On the record
of the Lessepsian migrant Fistularia commersonii
(Rüppell, 1835) from the Adriatic Sea. Journal of
Applied Ichthyology, 24(1): 101-102.
Dulčić J., Pallaoro A., Dragičević B. (2009). First record
of the blue runner, Caranx crysos (Mitchill, 1815), in
the Adriatic Sea. Journal of Applied Ichthyology, 25(4):
481-462.
Dulčić J., Dragičević B., Grgičević, R., Lipej, L. (2011).
First substantiated record of a Lessepsian migrant -
the dusky spinefoot, Siganus luridus (Actinopterygii:
Perciformes: Siganidae, in the Adriatic Sea. Acta
ichthyologica et piscatoria, 41(2): 141-143.
Dulčić J., Tutman, P. (2012). Northernmost record of
the shamefaced crab Calappa granulata (Linnaeus,
1767) (Brachyura, Calappidae) in the Mediterranean
area. Crustaceana, 85: 601-606.
Dulčić, J., Đođo, Ž., Dragičević, B., Ćukteraš, M.,
Glamuzina, B. (2012). Nove vrste u jadranskoj
ihtiofauni i socio-ekonomske posljedice na hrvatsko
morsko ribarstvo. Croatian Journal of Fisheries,
70 (Supplement 1): S111-S123.
Dulčić J., Dragičević B., Antolović N., Sulić-Šperm J.,
Kožul V., Grgičević R. (2014). Additional records of
Lobotes surinamensis, Caranx crysos, Enchelycore
anatina, and Lagocephalus sceleratus (Actinopterygii)
in the Adriatic Sea. Acta Ichthyologica et Piscatoria,
44(1): 71-74.
Dulčić J., Dragičević B., Pavičić M., Ikica Z., Joksimović
A., Marković O. (2014). Additional records of nonindigenous,
rare and less known fishes in the eastern
Adriatic. Annales, Series Historia Naturalis, 24(1): 17-22.
Dulčić, J., Dragičević, B., Plepel, A. (2019). Some
biological characteristics of the Atlantic lizardfish
Synodus saurus (Actinopterygii: Synodontidae) in
the Adriatic Sea. U: Kottelat, M., Buj, I., Bohlen, J.,
Teodorico Correia, A., Kalous, L. Rüber, L. (eds.) XVI
European Congress of Ichthyology.
Dulčić J., Tutman P., Dragičević B. (2019). Additional
records of Calappa granulata (Linnaeus, 1758)
(Brachyura, Calappidae) in the northern Adriatic Sea.
Crustaceana, 92: 757-761.
Dulčić, J. Kovačić, M. (2020). Ihtiofauna Jadranskoga
mora. Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb i
Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split.
Esposito V., Battaglia, P, Castriota L., Fionia M.
G., Scotti G., Andaloro, F. (2009). Diet of Atlantic
lizardfish, Synodon saurus (Linneaeus 1758) (Pisces:
Synodontidae) in the central Mediterranean sea.
Scientia Marina, 73(2): 369-376.
Glamuzina B., Tutman P., Geffen A.J., Kozul V.,
Saramuca B. (2000). First record of white grouper,
Epinephelus aeneus (Serranidae) in the south eastern
Adriatic. Cybium, 24: 306-308.
Glamuzina B., Tutman P., Koul V., Glavić N., Skaramuca
B. (2002). The first recorded occurrence of the mottled
grouper, Mycteroperca rubra (Serranidae), in the
southeastern Adriatic Sea. Cybium, 26: 156-158.
Glamuzina B., Bartulović V., Glamuzina L., Dobroslavić
T. (2017). Records of New Fish Species in the River
Neretva Estuary: Potential Threat to Coastal Adriatic
Nursery. Naše more: znanstveni časopis za more i
pomorstvo, 64(3): 86-89.
Golani, D. (1993). The biology of the Red Sea migrant,
Saurida undosquamis in the Mediterranean and
comparison with the indigenous confamilial Synodus
saurus (Teleostei: Synodontidae). Hydrobiologia, 271:
109–117.
Golani D., Orsi-Relini L., Massutí E., Quignard J. (2002).
CIESM Atlas of Exotic Species in the Mediterranean.
Scientia Marina, 67(3): 377-378.
Guidetti P., Boero F. (2001). Occurrence of the
Mediterranean parrotfish Sparisoma cretense
(Perciformes: Scaridae) in south-eastern Apulia (southeast
Italy). Journal of the Marine Biological Association
UK, 81: 717-719.
Iveša N., Piria M., Gelli M., Mičić M., Gavrilović A.
(2018). Prisutnost i distribucija termofilnih vrsta riba
30 31

u Medulinskom zaljevu. 53. Hrvatski i 13. Međunarodni
simpozij agronoma, Vodice, pp. 360-364.
Kožul V., Skaramuca M., Kraljević M., Dulčić J.,
Glamuzina B. (2001). Age, growth and mortality of
Mediterranean amberjack (Seriola dumerili, Risso,
1810) from the south – eastern Adriatic Sea. Journal
of applied ichthyology, 17(3): 134-141.
Leiner S., Povž M., Mrakovčić M. (1995). Freshwater fish
in Istrian peninsula. Annales, Series Historia Naturalis,
7: 215-222.
Lipej L., Spoto M., Dulčić J. (1996). Plectorhinchus
mediterraneus from off north east Italy and Sloveniathe
first records of fish of the family Haemulidae from
the Adriatic Sea. Journal of Fish Biology, 48: 804-805.
Lipej L., Orlando Bonaca M., Richter M. (2005). New
contributions to the marine coastal fish fauna of
Slovenia. Annales, Series Historia Naturalis, 15(2):
165-172.
Lipej L., Mavrič B., Dobrajc Ž., Capape C. (2008). On
the occurrence of the sandbar shark, Carcharhinus
plumbeus (Chondrichthyes: Carcharhinidae) off the
Slovenian coast (northern Adriatic). Acta Adriatica,
49(2): 137-145.
Lipej L., Mavrič B., Dulčić J. (2008), The largescaled
terapon Terapon theraps: an Indo-Pacific fish new
to the Mediterranean Sea. Journal of Fish Biology,
73: 1819-1822.
Lipej L., Mavrič B., Dulčić, J. (2009). Size of the bull
ray, Pteromylaeus bovinus (Geoffroy Saint-Hilaire,
1817), from the northern Adriatic, Journal of Applied
Ichthyology 25: 103-105.
Lipej L., Mavrič B., Orlando Bonaca M. (2009). Recent
changes in Adriatic fish fauna – experiences from
Slovenia. Varavstvo narave, 22: 91-96.
Matić-Skoko S., Dulčić J. (2007). The northward
movement of termophilic fish species in the Adriatic
Sea. In: Proceedings of the 42nd European Marine
Biology Symposium, Rumohr H., Sommer U., Wahl
M. (ed.), Kiel, p.240.
Nerlović V., Mravinac B., Devescovi, M. (2015).
Additional information on the blue runner, Caranx
crysos (Mitchill, 1815), from the northern Adriatic
Sea: meristic and molecular characterizations. Acta
Adriatica, 56(2): 309-318.
Pallaoro A., Dulčić J. (2001). First record of the
Sphyraena chrysotaenia (Klunzinger, 1884) (Pisces:
Sphyraenidae) from the Adriatic Sea. Journal of Fish
Biology, 59: 179-182.
Parenti N., Bresi P. (2001). First record of the orangespotted
grouper, Epinephelus coioides (Perciformes:
Serranidae) in the Northern Adriatic Sea. Cybium,
25(3): 281-284.
Pavičić M., Šiljić J., Duganđžić P., Skaramuca B. (2014).
New records of blue runner, Caranx crysos (Mitchill,
1815) in the Adriatic Sea. Croatian Journal of Fisheries,
72(3): 125-127.
Pećarević M., Mikuš, J. (2012). WGBOSV National
Report Croatia 2012. In: ICES/IOC/IMO Working Group
on Introduction of Transfers of Marine Organisms
(WG-BOSV), Lisbon, 12-14 March 2012. ICES,
Copenhagen, pp. 41-46.
Pećarević M., Mikuš J., Bratoš Cetinić A., Dulčić J.,
Čalić, M. (2013). Introduced marine species in Croatian
waters (Eastern Adriatic Sea). Mediterranean Marine
Science, 14(1): 224-237.
Poloniato D., Ciriaco S., Odorico R., Dulčić J., Lipej L.
(2010). First record of the dusky spinefoot Siganus
luridus (Rüppell, 1828) in the Adriatic Sea. Annales
for Istrian and Mediterranean Studies, Series historia
naturalis, 20: 161-166.
Rakaj N. (1995). Iktiofauna e Shqipërisë [Ichthyofauna
of Albania]. Shtëpia Botuese “Libri universitar”, Tiranë,
700 pp.
Russell, B., Golani, D., Yaron, T. (2015). Saurida
lessepsianus a new species of lizardfish (Pisces:
Synodontidae) from the Red Sea and Mediterranean
Sea, with a key to Saurida species in the Red Sea.
Zootaxa, 3956: 559-568.
Škaramuca B., Kožul V., Teskeredžić, Z., Bolotin
J., Onofri V. (2000). Growth rate of tank reared
Mediterranean amberjack, Seriola dumerili (Risso,
1810) fed on three different diets. Journal of applied
ichthyology, 17: 130-133.
OPERATIVNI PROGRAM ZA POMORSTVO I RIBARSTVO RH ZA
PROGRAMSKO RAZDOBLJE 2014. – 2020.
MJERA I. 3. „Partnerstva između znanstvenika i ribara“
Cilj projekta je stvaranje partnerstva između
ribara s područja sjevernog Jadrana i
znanstvenika Fakulteta prirodnih znanosti
Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli u svrhu revizije
lovostaja određenih komercijalno važnih vrsta
riba i rakova te prikupljanje podataka o ulovu
u svrhu evidencije prisutnosti invazivnih i
termofilniha vrsta riba i rakova. S obzirom na
geografski položaj naše regije, radi se o izuzetno
bitnim podatcima koji će doprinijeti održivom
upravljanju morskim resursima. Edukativnim
radionicama i raznim promotivnim aktivnostima
osvijestit će se javnost i ciljane skupine poput
ribara o sveprisutnim promjenama u moru te
kako im se prilagoditi i što možemo učiniti kako
bismo ih ublažili.
Projekt je financiran putem Operativnog
programa za pomorstvo i ribarstvo Republike
Hrvatske iz Europskog fonda za pomorstvo i
ribarstvo (EFPR).
32

U MORU
PROMJENA
Vodič za prepoznavanje novopridošlih
vrsta riba i rakova u Jadranu