Global 65

Intervju: Aljoša Vojnović,
bivši nogometaš
Str. 9
'Nitko se ne protivi gomilanju
utakmica jer svi hoće novac'
Davor Javorovic/PIXSELL
Seksualno uznemiravanje
Pipkanje studentica
očito je blag prekršaj
jer još nitko nije osuđen
Str. 3
Broj 65
Godina V, lipanj 2021.
Novine po mjeri
studenata
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
KAD OKRENEŠ STRANICU
ŠTO ŽELIŠ PROČITATI?
Veliko istraživanje projekta JOURLAB na FPZG-u pokazuje da oni
koji ne vjeruju političarima najčešće ne vjeruju ni novinarima,
a mladi su siti trivijalnih vijesti i negativnih tema Str. 5
BENJAMIN MIHOCI/Global
TAJANA JOSIPOVIć/GLOBAL
Diskriminacija
'Eto zašto žene
ne bi trebale
biti na ovom
fakultetu'
Alternativni
koncept politike
Jačaju ideje
anarhizma, jesu
li opravdane?
Reportaža s Hrelića
Krema od
marihuane liječi
sve, umjesto
400 može i za
deset kuna
Što nakon diplome?
Mladi će se
iseljavati dok
god naše
obrazovanje ne
prati tržište
Transrodnost u
sportu
Str. 2
Str. 6-7
Str. 8
Str. 11
Rodna
ravnopravnost
lako sklizne u
nepravednu
prednost
Str. 13

2 Studentski život
BROJ 65, lipanj 2021.
impressum
Novine studenata fpzg-a
POSEBNO IZDANJE
LIMITIRANE NAKLADE
Izdavač
Fakultet političkih
znanosti
Lepušićeva 6, Zagreb
Za izdavača
izv. prof. dr. sc. Andrija
Henjak
Glavni urednik
Igor Weidlich
Zamjenica glavnog
urednika
Antonija Grbavac
Izvršna urednica
Petra Orešković
Urednik – mentor
Stela Lechpammer
Uredništvo
Studentski život:
Maristela Baričević
Ivana Paušić
Luka Jurkijević
Društvo:
Katja Knežević
Intervju:
Antonija Grbavac
Svijet:
Antonija Grbavac
Benjamin Mihoci
Reportaža, Zadnja:
Tajana Josipović
Kultura:
Petra Orešković
Sport:
Anton Smrekar
Karijera:
Barbara Stjepanović
Tehnologija:
Patricija Turkalj
Lifestyle:
Nikolina Orešković
Fotografija:
Neva Žganec
Lektura
Snježana Babić Višnjić
Promocija
marketing@globalnovine.eu
Fotoagencija
Pixsell
Dizajn i prijelom
Atlantis
Tehnička podrška
Story Editor
redakcijski sustav
Spolna diskriminacija Neki društveni standardi i dalje imaju duboke korijene
'Eto zašto žene ne bi trebale
biti na ovom fakultetu'
Psihologinja Barbara Mateša objašnjava da će rodni stereotipi još od najranije dobi ljude odvratiti
bavljenja određenim zanimanjem
Tekst: Vera Kadijević
Studentica jednog zagrebačkog
fakulteta
(podaci poznati redakciji)
ispričala je neugodno
iskustvo s jednim profesorom.
Prepričava situaciju
s usmenog ispitivanja kad je s
ostalim kolegama čekala svoj
red i usput slušala odgovaranje
jedne kolegice. Djevojka
koja je tada odgovarala nije
znala odgovor na profesorovo
pitanje, zbunila se i dosta joj
je vremena trebalo da se sjeti
odgovora. Nakon toga profesor
se nasmijao, okrenuo prema
drugima i rekao: "Eto zašto
žene ne bi trebale biti na ovom
fakultetu".
Jednakost je
koji put samo
mrtvo slovo na
papiru, čak i pri
studiranju
ničkom veleučilištu. Ističe da
su neki profesori popuštali
djevojkama i, iako to nije klasično
degradiranje, kaže da
"nije lijep osjećaj kad ispada
da nismo dorasle momcima,
pa nam se popušta." Ponekad
su i kolege ti koji potiču diskriminaciju.
Sara objašnjava da je
osjetila da ju neke kolege smatraju
manje vrijednom i sposobnom
samo zato što je žena.
Stigmatizaciju prema spolu
doživjela je i Ivona i prije upisa
na Fakultet šumarstva i drvne
tehnologije. Znanci i profesori
u srednjoj školi često su je
ismijavali kada bi rekla koji fakultet
želi studirati, a s takvim
se osudama susreće i sad. Kada
bi se na fakultetu radili neki
poslovi koji se smatraju muškima,
primijetila je da kolege
imaju predrasude prema kolegicama
i smatraju da one to ne
znaju obaviti.
"Istina jest da sam o nekim
predmetima znala znatno ma-
'Istina jest da sam o nekim
predmetima znatno manje
znala nego pojedini kolege,
no to ne znači da isto ne
mogu naučiti ili shvatiti',
kaže studentica Ivona
nje nego pojedini kolege, no to
ne znači da isto ne mogu naučiti
ili shvatiti", iskreno kaže
studentica. Psihologinja Barbara
Mateša objašnjava da će
rodni stereotipi ljude inicijalno
odbiti od želje za bavljenjem
određenim zanimanjem, pa će
tako "neki dječak već u startu
potisnuti želju da bude odgojitelj
u vrtiću ili neka djevojčica
da se bavi poslom vezanim uz,
recimo, automobile". Dodaje
da je to proizvod društvenih
standarda jer su djeca već od
male dobi svjesna podjele po-
EyeEm
Studentski
pravobranitelj
spreman pomoći
Novoizabrani studentski
pravobranitelj Boris Rajić
objašnjava da mu je poznato
da se neki fakulteti percipiraju
u javnosti više kao "muški",
odnosno "ženski" i da
se na temelju takve percepcije
mogu stvoriti određeni
stereotipi koji mogu dovesti
do diskriminacije. Dodaje da
u prošla dva mjeseca, otkad
mu je počeo mandat, nije još
imao takav slučaj.
"Mogu reći da bih ovome
problemu, kao i svakom
drugom slučaju, pristupio
maksimalno ozbiljno i ažurno
te pokušao pomoći studentu
ili studentici na sve načine
na koje mogu", navodi Rajić.
Kao važnu stavku ističe da je
dužnost svakog fakulteta rad
na spolnoj ravnopravnosti u
visokom obrazovanju.
Za žene je - pegla
Slično iskustvo doživjela
je još jedna studentica. Naime,
na jednom od predavanja
obrađivao se način rada termičkih
potrošača, a kao primjer
profesor je naveo glačalo.
Zatim je došao do stola za kojim
su sjedile djevojke i rekao:
"Ovo je više tema za vas nego
za muške kolege". Nitko se nije
žalio jer se pritužbe podnose
predstojniku zavoda, a tu je
dužnost obnašao upravo taj
profesor. No ne susreću se svi
uvijek s negativnim oblikom
stigmatizacije i neravnopravnosti.
Leon govori da se na
smjeru Psihologije u Zadru susreo
s pozitivnim oblikom diskriminacije
jer je profesorima
drago vidjeti muškog studenta
na njihovim predmetima.
"Kod jedne sam profesorice
odgovarao iznimno loše, ali je
pokazala strpljenje koje vjerujem
da bi kod ženskih kolegica
završilo negativnom ocjenom",
prisjeća se Leon. Slično
iskustvo imala je i Sara dok je
studirala informatiku na Tehslova
i zanimanja na one za
muškarce i one za žene.
Inatom se ruše stereotipi
Mateša tvrdi da uspjeh diskriminiranih
studenata ovisi o
tome koliko ih takve okolnosti
mogu obeshrabriti i koliko su
u onom najpozitivnijem smislu
inatljivi. Iako se često zanemaruje
utjecaj diskriminacije
na muškarce, on je i dalje
iznimno jak. Sara smatra da
im je čak emocionalno teže i da
su to, kako kaže "udarci koje
muškarci teže podnose nego
žene". Psihologinja oštro osuđuje
takvo ponašanje i tvrdi da
to utječe loše na društvo.
"Svakim oblikom diskriminacije
društvo gubi jer se traži
stručnost, kvaliteta i sposobnost",
objašnjava te dodaje da
nismo ni svjesni koliko smo
stručnjaka već u startu izgubili
jer nisu ni htjeli razmišljati o
fakultetima koje se ne povezuje
s njihovim spolom.
Tisak
Tiskara Zagreb
Radnička cesta 210,
Zagreb
Kontakt za čitatelje
redakcija@GlobalNovine.eu
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
Posao u struci ne jamči ravnopravnost
Diskriminacija žena na radnim mjestima možda
je i veći problem od one na fakultetima. Nakon
završetka fakulteta Sara je promijenila četiri radna
mjesta. U prve tri tvrtke osjećala se vrlo neadekvatno,
nesposobno i manje vrijedno. Nakon devet
mjeseci rada i truda na prvom poslu, dečko koji
je počeo raditi isti dan kao i ona dobio je povišicu
iako su radili na istim projektima i jednako su dugo
bili tamo.
"Imala sam najnižu plaću u uredu. Muški kolege
primali su 100 kuna po satu, a ja 30. Dečku koji
je počeo raditi u isto vrijeme kad i ja plaćali su
satnicu 40 kuna", priča ogorčena Sara. Kad je
odlučila tražiti da se i nju jednako cijeni, naišla je
na smijeh i povišicu od pet kuna po satu. Zatim je
dala otkaz.
U drugoj tvrtki diskriminaciju je doživjela od žene
koja ju je kritizirala i govorila joj da Sara na posao
dolazi zavoditi kolege. Do problema dolazi kada
se žena, u ovom slučaju Sara, mora opravdavati
za diskriminaciju i osude koje je doživjela. "Nisam
tip osobe koja se mnogo dotjeruje, niti ikad nosim
haljine i suknje iznad koljena, o dekolteima da ne
govorim, ali volim haljine i tu sam očito pogriješila",
prisjeća se Sara.
Na svom trećem radnom mjestu diskriminaciju
nije doživjela od kolega već od mušterija. Radila je
na odjelu tehničke podrške, a klijenti koji su dolazili
tražiti pomoć nikad nisu prihvaćali njezinu, nego
su inzistirali da to ipak odradi muškarac. Kaže da
početku to nije primjećivala niti shvaćala osobno,
ali nakon nekog vremena je postalo poprilično
jasno da nije dovoljno dobra kao muški kolege.
"Može se sad tu opet izvlačiti i neke druge
razloge, oni tamo rade dulje od mene pa su zbog
tog možda nešto više uhodani, ja nosim haljine,
pa se zato ne mogu penjati na ljestve ili zavlačiti
ispod stolova, pa su tu pete, nokti... A što god da
je trebalo, bilo u trapericama ili haljini, imala duge
nokte ili ne, bila u petama ili tenisicama, nisam
si nikad dopustila da me to sputava", prisjeća se
odlučna Sara.

BROJ 65, lipanj 2021.
Studentski život 3
Seksualno uznemiravanje Mjesecima nakon brojnih prijavljenih slučajeva samo su neki fakulteti reagirali
Pipkanje studentica očito je blag
prekršaj jer još nitko nije osuđen
Tekst: Veronika Miloševski
Nakon što su na površinu
isplivale priče
o seksualnom zlostavljanju
na fakultetima,
krenule su sankcije za
prijavljene profesore, osnovani
su sektori za informiranje i
psihološko savjetovanje studenata.
Za nekoliko je profesora
pokrenut postupak razrješenja
s dužnosti, dok je nekolicina
njih već smijenjena.
S druge strane, još nitko nije
završio na sudu te se potezi
pravosuđa tek čekaju, iako su
prošli mjeseci od prijavljivanja
tih afera. Na Veterini su se izjasnili
o prijavljenom profesoru.
"Povjerenstvo je donijelo odluku
da je optuženi profesor
počinio tešku povredu radne
dužnosti i ujedno narušio
ugled Fakulteta", objašnjava
dekan Veterinarskog fakulteta,
prof. dr. sc Nenad Turk.
Velik odaziv na edukaciju
Dekanica Akademije dramske
umjetnosti izv. prof. art.
Franka Perković tvrdi da su
svi prijavljeni slučajevi seksualnog
uznemiravanja, anonimni
i neanonimni, predani
Uredu pravobraniteljice za
ravnopravnost spolova, Ministarstvu
unutarnjih poslova te
Državnom odvjetništvu. Ističe
i da je Akademija osnovala interno
Akademijino povjerenstvo.
Ono provodi razgovore s prijavljenim
nastavnicima, neanonimnim
prijaviteljicama i
Za nekoliko je profesora pokrenut postupak razrješenja s
dužnosti, dok je nekolicina njih smijenjena s položaja. S druge
strane, potez državnog pravosuđa još se čeka
ADU planira organizirati tribinu o seksualnom uznemiravanju i neprihvatljivim praksama unutar umjetničkog obrazovanja
svjedocima te dekanici dostavlja
zaključke o svakom pojedinom
slučaju.
Dekanica ADU-a tvrdi da su
u ovom trenutku sankcionirane
dvije osobe protiv kojih
su zabilježene neanonimne
prijave. Jedna od prijavljenih
osoba je vanjski suradnik te s
tom osobom nije nastavljena
suradnja. Druga je osoba zaposlena
na ADU-u i do daljnjega
ne sudjeluje u nastavi.
Dnevnik.hr prenosi da cijeli
slučaj prijava na Filozofskom
fakultetu i dalje nije razriješen.
Filozofski je fakultet donio
odluku, ali rektor tvrdi da on
i Povjerenstvo na Sveučilištu
moraju donijeti odluku o razr-
Dekanica ADU Franka Perković
tvrdi da su svi prijavljeni
slučajevi seksualnog uznemiravanja
predani Uredu
pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova, Ministarstvu
unutarnjih poslova
te Državnom odvjetništvu
ješenju prijavljenih.
"Analiziraju se dokumenti i
ja ću možda danas, možda sutra,
možda preksutra reagirati
na to i odgovarajuće postupiti.
Ali morate znati da se takvi
dokumenti ne mogu javno
objavljivati. Što ako se na kraju
ustanovi da neki profesor nije
kriv, a izašlo mu je ime", tvrdi
rektor Sveučilišta u Zagrebu
Damir Boras.
Dekanica Akademije dramske
umjetnosti Perković objašnjava
da je nakon prijava
Akademija za svoje studente
i studentice u suradnji s Uredom
pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova i udrugom
Ženska soba tijekom travnja
održala edukacije za nastavno i
nenastavno osoblje te za svoje
studentice i studente. Odaziv
je bio iznimno velik.
"Edukacije su se ticale prepoznavanja
oblika seksualnog
PEXELS
nasilja, procedura njegova
prijavljivanja te zakonskih
odredbi koje ga sankcioniraju",
tvrdi dekanica Perković.
Uz edukacije je bio organiziran
i popratni kulturni program
koji je nastavnicima i studentima
omogućio bolje upoznavanje
s tom temom. Dekanica
tvrdi da tijekom lipnja ADU
planira organizirati tribinu o
seksualnom uznemiravanju
i neprihvatljivim pedagoškim
praksama u umjetničkom
obrazovanju.
Novi ured i brošure
Na Veterinarskom je fakultetu
od veljače otvoren i Ured
za razvoj karijere, akademsko
i psihološko savjetovanje u kojemu
je, prema dekanu fakulteta,
zaposlena stručna osoba
kojoj se studenti mogu obratiti
za savjete i pomoć. Ured radi
prema načelu individualnih
razgovora sa studentima i organiziranim
ciklusom radionica
osobnog i profesionalnog
razvoja.
"Radionice i individualni
razgovori usmjereni su na jačanje
kapaciteta studenata da
se nose s problemima i za studiranja
i poslije, pri traženju
posla i razvoju karijere", tvrdi
dekan Veterinarskog fakulteta
Turk.
"Budućim studenticama i
studentima, uz uvodno predavanje
brucošima, planiramo
uvesti i predavanje o seksualnom
uznemiravanju te informativnu
brošuru", objašnjava
dekanica Perković.
komentar
Gorka je pravda na koju žrtve čekaju kao ozebli sunce
Maristela Baričević
Očito problem seksualnog zlostavljanja nekima
nije dovoljno gorući da bi se pravosudne sankcije
poduzele sad i odmah. Ne "možda sutra, možda
prekosutra" kako je to rektor Boras rekao za jednog
inkriminiranog profesora. Nevjerojatno je u
kolikoj se mjeri doima da se štiti status prijavljenih
profesora i da se tim istim profesorima otvaraju,
umjesto zatvaraju vrata da opet napadnu,
prijete, dodatno traumatiziraju žrtvu. Kao da nije
dovoljno što su im praktički tijekom cijelog akademskog
obrazovanja na tim fakultetima doslovno
i figurativno disali za vratom, svojom se pojavom
te seksualnim porivima unosili u lice, stvarali psihičke,
ali i fizičke rane.
A ovoliko odugovlačenja i čekanja na pravdu
dodatan je udarac za žrtve. One se pričinjaju kao
manje važne, dok su wannabe ugledni profesori
a.k.a studentski predatori i dalje na slobodi. To
je samo odraz funkcioniranja, angažiranosti,
učinkovitosti, a da se ne spominje riječ pravednosti
našeg pravosudnog sustava, u kojem će žrtve
prečesto na kraju ispasti samo i isključivo žrtve.
S druge strane, osobe s titulom ispred imena i
prezimena ostat će uglednici kojima se čuvaju
najbolja mjesta u prvim redovima.
Sve je to samo golema pljuska onima koje su
godinama šutjele i skupljale snagu, a ponajviše
hrabrost da progovore o onome što se na Sveučilištu
događa. I to vjerojatno ne samo na zagrebačkom.
Iako su i rektorat i fakulteti pokrenuli
postupke za razrješavanje prijavljenih profesora
s dužnosti te se pobrinuli da slučaj dođe u ruke
DORH-a, to ne umanjuje činjenicu da se slučaj
još konkretno nije počeo rješavati. Odnosno, lica
žrtava su i dalje u strahu jer znaju da njihova
prijava može ostati samo slučaj na papiru.
Postavlja se pitanje koliko još vremena treba
ostaviti zaposlenicima DORH-a da utvrde kako
je riječ o težoj povredi dostojanstva studentica?
Kada se mogu očekivati pravovaljane sankcije?
Kad studentice odu u mirovinu?
Možda i u ovom slučaju (nažalost!) trebamo
jednog akademskog Mamića koji će ubrzati
proces hrvatskog pravosuđa jer u nas stalno nešto
ide, ide pa stane, a onda se pod pritiskom svi
odjednom dignu na noge. Ako je to rješenje, ima
li dobrovoljaca? Možda bi bilo najbolje i da se
neki dekani kloniraju i preuzmu koju DORH-ovu
dužnost pa bi ovaj problem bio riješen i prije, ili
smo u ovoj državi i previše optimistični.
Ono što bismo svi trebali jest staviti se u ulogu
žrtve. S obzirom na to da rješenja još nema, a
one su sada najranjive nego ikad, kako se uopće
osjećati ovakvim raspletom situacije? Razočarano,
iznevjereno, bespomoćno, uplašeno. Živjeti
godinama s tim teretom njima nije lako, a ništa
im nije olakšano ni čekanje na mali djelić pravde.
Život pod povećalom profesora i nakon uznemiravanja
na fakultetu samo je stavljanje soli na ranu
s gorkim okusom u ustima. Jer za pravdu je odgovor
- možda. Kada? To je, nažalost, nepoznanica.

4 Studentski život
BROJ 65, lipanj 2021.
Državna matura Nikad strože mjere, a maturanti u samoizolaciji ispite pišu u posebnim uvjetima
S maskom na licu i manjkom kisika
teško je održati koncentraciju
'Morala sam doći deset minuta poslije ostalih, profesor je došao po mene pred školu, zatim su mi izmjerili temperaturu,
dezinficirala sam ruke i onda su me najkraćim putom odveli do razreda', objašnjava maturantica Klara Dukić
Tekst: Luka Jurkijević
Početkom lipnja počela
je provedba 12. državne
mature, koju je na
ljetnom roku prijavilo
31.779 pristupnika, od toga
27.008 učenika i 4771 kandidat,
stoji u priopćenju Nacionalnog
centra za vanjsko vrednovanje
obrazovanja.
Provedba državne mature
na ljetnom roku počela je ispitima
iz materinskih jezika nacionalnih
manjina, a prvi obvezni
predmet bio je engleski
jezik, čija se viša razina pisala
4. lipnja. Od izbornih predmeta
maturanti su najprije pisali
biologiju koja je drugi najčešće
prijavljeni izborni predmet,
a prijavilo ju je nešto više od
5200 maturanata. Više prijava
od biologije imala je samo fizika
koju je prijavilo više of 7200
učenika.
Sedam zaraženih učenika
Početkom svibnja Hrvatski
zavod za javno zdravstvo
objavio je upute za provedbu
državne mature tijekom epidemije
koronavirusa u kojima
se nalaže da će učenici koji se
za pisanja ispita zateknu u samoizolaciji
ispit pisati u odvojenim
prostorijama, s drugim
učenicima u samoizolaciji i
pod posebnim maskama te da
će učenici pozitivni na koronavirus
ispite polagati tek na
jesenskom roku.
Nezavisni sindikat zaposlenih
u srednjim školama Hrvatske
(NSZSSH) tada je smatrao
da upute proturječe epidemiološkim
mjerama koje su na
snazi, zbog čega su, neuspješno,
tražili povlačenje uputa.
NSZSSH nije odgovorio na
upit o tome kako komentiraju
trenutačnu provedbu državne
mature ni je li bilo pritužbi
nastavnika na provedbu državne
mature prema objavljenim
uputama HZJZ-a.
Na pitanje koliko je učenika
ispite iz engleskog jezika na
višoj i osnovnoj razini pisalo u
samoizolaciji i koliko ih zbog
bolesti nije moglo pristupiti
ispitu, Nacionalni centar za
vanjsko vrednovanje obrazovanja
(NCVVO) odgovorio je
da će ti podatci biti dostupni
tek nakon ocjenjivanja ispita i
neposredno prije objave rezultata
14. srpnja.
Mjeri se temperatura, maske su obvezne, a u svakoj učionici je vrlo ograničen broj maturanata
Ipak, nedavno imenovani
ravnatelj NCVVO-a Vinko Filipović
izjavio je da ispitu iz više
razine engleskog jezika zbog
koronavirusa nije pristupilo
sedam učenika, dok je njih petero
ispit pisalo u samoizolaciji.
Naveo je i da svi kandidati
koji nisu učenici završnih razreda
srednje škole ispite pišu
u zgradama fakulteta gdje ih, u
dogovoru s NCVVO-om, čuvaju
zaposlenici fakulteta.
U Sisačno-moslavačkoj županiji
osnovana tri ispitna centra
me bolesti pa se obratila svojoj
razrednici koja ju je uputila ispitnom
koordinatoru u školi.
"Morala sam doći deset minuta
poslije ostalih, profesor
je došao po mene pred školu,
zatim su mi izmjerili temperaturu,
dezinficirala sam ruke i
onda su me najkraćim putom
odveli do razreda", objašnjava
Klara.
Naglasila je i da je ispit pisa-
Na jesenskom roku moguć upis na
fakultete na kojima je kvota popunjena
Rektorski zbor odlučio je da će nepristupanje ispitima državne mature
zbog okolnosti uzorkovanih pandemijom smatrati opravdanim.
Odluka je donesena nakon negodovanja zbog ranijih uputa kojima
bi maturantima s koronavirusom bilo onemogućeno pisanje ispita.
Maturanti koji će državnu maturu pisati na jesenskom upisnom
roku, moći će se upisati na studijski program koji žele, ali pod
uvjetom da postignu isti ili veći broj bodova od kandidata koji je taj
studijski program upisao s najmanjim brojem bodova na ljetnom
roku. Dakle, maturantima koji zadovolje uvjete omogućit će se upis
izvan upisne kvote na teret Ministarstva znanosti i obrazovanja i u
skladu s mogućnostima visokoga učilišta.
Zbog razornog potresa u kojem su stradale brojne škole u Sisačno-moslavačkoj
županiji, na području te županije osnovana su
tri školska ispitna centra za polaganje državne mature da bi svi
učenici mogli pristupiti ispitima državne mature, navodi NCVVO u
priopćenju.
Ispit pisala sama
Maturantica Klara Dukić za
pisanja ispita iz engleskog jezika
bila je u samoizolaciji. Ističe
da su članovi njezine obitelji
dan prije ispita dobili simptola
sama u jednoj manjoj učionici
uz dva profesora koji su je
čuvali za pisanja ispita.
Tvrdi da je ona ispit pisala na
jednom kraju učionice, dok su
je profesori promatrali s drugog
kraja, ali da je su sva ostala
pravila bila ista.
"Jedini problem mi je bio
taj što se nisam mogla vidjeti
s prijateljima, eventualno ponavljati
prije ispita i na kraju
odmah uživo prokomentirati
ispit", priznala je.
Maturantica gimnazije iz Čakovca
Izidora Pongrac ističe
da je zadovoljna načinom na
koji se matura održava, ali da
joj smetaju maske koje, prema
njezinu mišljenju, smanjuju
koncentraciju tijekom pisanja
ispita zbog nedostatka kisika.
"Pri ulasku u školu mjerila
se temperatura, nošenje maske
bilo je obvezno, a u svakoj
učionici moglo je biti do deset
učenika što je poremetilo rad
škole zbog toga što je bilo potrebno
više učionica pa su ostali
đaci tog dana nastavu morali
održavati online", objašnjava
maturantica Izidora.
Ističe da su na dan ispita iz
engleskog jezika dvije osobe u
njezinoj generaciji našle u samoizolaciji.
Mjere se poštuju
"Iako se u početku najavljivalo
da te osobe neće moći pristupiti
ljetnom roku, ipak im je
omogućeno pisanje ispita tako
što su te osobe bile same u učionici
i imale su vlastiti ulaz u
školu", tvrdi Izidora.
Maturantica Heda Draginić
također je zadovoljna provođenjem
mature, a problem joj je
također bila maska.
"Epidemiološke mjere su se
poštivale, mjerila se temperatura,
dezinficirale su se ruke,
klupe u učionicama bile su razmaknute,
a većina nas je imala
vlastite kemijske olovke", istaknula
je Heda.
Tvrdi da su svi učenici nosili
maske jer se onima koji ne bi
eventualno htjeli nositi masku
moglo uskratiti pravo polaganja
ispita.

BROJ 65, lipanj 2021.
Društvo 5
Veliko istraživanje o medijima Što publika misli o sadržaju koji čita, gleda, sluša i klika?
Građani koji ne vjeruju političarima
najčešće ne vjeruju ni novinarima
Istraživanje je provedeno na Fakultetu političkih znanosti u sklopu projekta Istraživački novinarski laboratorij (JOURLAB)
Tekst: Katja Knežević
Novinarska profesija
u nezavidnom je položaju
jer naši građani,
pogotovo mladi,
baš i ne vjeruju novinarima,
pogotovo oni koji ne vjeruju ni
političarima. To je samo jedan
od podataka do kojih su članovi
istraživačkog tima - prof. dr. sc.
Andrija Henjak, voditeljica projekta,
prof. dr. sc. Tena Perišin,
prof. dr. sc. Igor Kanižaj, te doktorandi
Petra Kovačević, Stela
Lechpammer i Dejan Oblak -
došli istraživanjem Što publika
misli o sadržaju koji čita, gleda,
sluša i klika?, u sklopu projekta
Istraživački novinarski laboratorij
- Vjerodostojnost medija
kroz kulturu eksperimenta i
inovacije u redakcijama (JO-
URLAB). Istraživanje financira
Hrvatska zaklada za znanost
(HRZZ).
Mediji se moraju mijenjati
Istraživanje je pokazalo da
opća populacija, pa tako i mladi,
najviše vjeruje medicinskim
sestrama (82,1 posto ispitanih),
liječnicima (75,7 posto) i znanstvenicima
(68,7 posto), a najmanje
političarima (samo šest
posto ispitanih). Novinarima
vjeruje gotovo 25 posto ispitanih,
no pokazalo se da oni koji
ne vjeruju političarima, najčešće
neće vjerovati ni novinarima.
Kako je istaknuto, građani
koji su razočarani politikom i ne
vjeruju političarima, istodobno
ne vjeruju ni novinarima, ne
misle da su mediji vjerodostojni
ni slobodni, niti misle da su
vijesti koje prenose istinite.
"Nisu više važne svađe o ustašama
i partizanima i takva polarizacija.
Ni dob, ni obrazovanje,
čak ni politički stavovi, imovinski
status, odakle dolazite, to
nije važno. Čak ni konzumacija
različitih medija nije važna,
nego odnos prema politici je
ono što se vidi kao determinanta
odnosa prema medijima",
istaknuo je dekan FPZG-a Andrija
Henjak, dodajući da je i
njega taj podatak iz istraživanja
najviše iznenadio. Dodao je da
je percepcija medija kao dijela
političkog establišmenta već
neko vrijeme prisutna, ali je to
loš trend koji će u budućnosti
mainstream medije natjerati
da se mijenjaju ili će jednostavno
postati irelevantni.
"Nije dobro da nas se tako
Medije dio građana percipira kao dio političkog establišmenta, odakle proizlazi nepovjerenje u novinarski rad
Što je JOURLAB?
gleda. Nas se treba doživljavati
kao profesionalce koji nepristrano,
profesionalno, odgovorno,
najviše što možemo,
radimo posao. Naravno, kao
i u svakoj profesiji i u mojoj
profesiji ima kolega koji možda
zavređuju takav stav, ali mislim
da nas je ipak većina onih koji
novinarstvo doživljavamo kao
misiju i radimo taj posao na
najpošteniji mogući način. Mi
samo izvještavamo o tome što
političari rade i na temelju naših
informacija javnosti može
donijeti svoj sud o politici i
političarima", rekla je nakon
predstavljanja rezultata istraživanja
Večernjakova novinarka
Božena Matijević.
Nije skrivala da se u ovom
izjednačavanju novinara i političara
našla i osobno povrijeđenom.
"Ako javnost ima
negativnu percepciju
o nama, onda mi
taj problem moramo
osvijestiti i
dati sve od sebe
da problem riješimo",
dodala je.
Slično misli i dugogodišnji
novinar te
predavač na FPZG-u Boris
Beck.
"Iznenadila me ta nekakva
toksična spojenost politike i
medija i kako ljudi što manje
vjeruju politici, shvaćaju medije
kao dio politike. To se loše
O pandemiji koronavirusa vjerujemo
znanstvenicima, ali ne i medijima u
kojima ti znanstvenici gostuju
Jedan od podataka koji je također "iskočio " jest da su građani u
vezi s pandemijom koronavirusa najviše vjerovali znanstvenicima
i liječnicima, čak i Stožeru, a najmanje medijima. Čak i kad su
znanstvenici o pandemiji govorili u medijima, njihov je kredibilitet
bio visok, ali povjerenje u sam medij nije raslo.
"Povjerenje u zdravstvene djelatnike i znanstvenike je očekivano,
s obzirom na to da su to jedini ljudi koji nam mogu pomoći da
izađemo na kraj s ovim okolnostima. A povjerenje u medije nije
nešto što se može promijeniti zbog samo jednog događaja kao što
je korona, nego je to nešto što se formira dulje, kao i svi stavovi
takvog tipa", rekao je Henjak.
"Jourlab, Journalism Laboratory zapravo će jednog
dana biti i novinarski laboratorij na FPZG-u, gdje
će se spajati znanstvena istraživanja i praktični
rad, inovativne prakse te nove tehnologije i na
tome već radimo. Da bismo to napravili, bilo je
potrebno napraviti anketu da bismo doznali što
publika želi, što publika hoće, kakva nam je publika,
zašto mladi prate ili ne prate neke medije",
rekla je profesorica Tena Perišin te dodala da je
iduća faza analiza sadržaja.
"Ovaj je projekt zapravo novinarska klinika u kojoj spašavamo
novinare i spašavamo novinarstvo. Jer zašto
bi postojala ekonomska klinika, pravna klinika, a nema
novinarske klinike?", pojasnila je.
Publika želi
pozitivnije vijesti,
dublji sadržaj s kontekstom
i teme koje
su povezane s njihovim
životima
odražava na ljude koji rade pošteno
i iskreno i nastoje izvijestiti
objektivno i prenijeti
istinu, a da ih javnost
zapravo gleda kao
dio tog korumpiranog
broda koji
tone. Onda vi tonete
s njime, a da
zapravo ne znate
što se događa. To
je baš tjeskobna
ideja", rekao je Beck.
Negativne vijesti odbijaju
Još je jedna zanimljivost
ovim istraživanjem isplivala na
površinu, a to je paradoksalna
povezanost medija na kojima se
mladi najviše informiraju i povjerenja
u te medije.
S jedne strane, više od 50
posto mladih svakodnevno se
informira o društvenim i političkim
događajima putem internetskih
portala i društvenih
mreža, a s druge strane opća
populacija smatra da su upravo
portali i društvene mreže mjesta
gdje se najčešće plasiraju
vijesti koje pogrešno predstavljaju
stvarnosti ili su čak pogrešne.
Ali istraživanje je upozorilo
na još jednu važnu činjenicu
brojevi
60,4 %
ispitanih smatra da
bi novinari i urednici
trebali imati licenciju za
obavljanje posla
62,9 %
ispitanih smatra da bi
svi novinari i medijski
djelatnici trebali biti
stručno obrazovani
72,5 %
ispitanih smatra da se
novinari moraju pridržavati
etičkih kodeksa
46,9 %
ispitanih smatra da treba
zakonski ograničiti
nasilje u medijima
62,2 %
ispitanih smatra da govor
mržnje u medijima
treba kažnjavati
59,3 %
ispitanih smatra da
država mora zaštititi
djecu i mlade od nasilja
u medijima
koja bi mogla promijeniti medijske
trendove. Naime, suprotno
očekivanu mišljenju da ljudi
uglavnom žele kratke i trivijalne
informacije, što većina medija
nerijetko gura u prvi plan
zbog "jeftinih klikova", publika
pokazuje da želi upravo suprotno.
Od medija ih odbijaju previše
negativne vijesti, za koje
smatraju da potiču svađe i napetosti
u društvu, a upravo su
mladi najskloniji izbjegavanju
vijesti u medijima.
"Pitali smo građane što žele
od sadržaja. A oni najviše žele
da novinari počnu objašnjavati
kontekst događaja, dakle, što
se krije iza nečega, da bi građani
mogli bolje razumjeti što se
događa u našem društvu. Druga
stvar je da žele teme koje su više
povezane s njihovim osobnim
životima", istaknula je Petra
Kovačević, koja je također radila
na istraživanju.
Sve to upućuje na to da se traže
pozitivnije vijesti, ali i vijesti
koje bi bile dublje, temeljitije i
konzistentnije obrađene. Postavlja
se opravdano pitanje -
hoće li mediji morati hitno mijenjati
svoj pristup sadržaju, ili
bi mogli potpuno izgubiti vjerodostojnost
i publiku?

6 Društvo
GDPR Građani još ne znaju svoja prava i obveze
I nevina objava fotke na
Instagramu može nas
koštati sudske tužbe
Fotografirana osoba može tražiti uklanjanje fotografije ako za nju nije dala
privolu, a u slučaju težih oblika nedopuštene obrade osobnih podataka
može odgovarati na kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora
Tekst: Ivana Paušić
Nema korone i klubovi su
puni. Dvije prijateljice
se fotografiraju u toaletu
kluba, a u pozadini fotografije
vidi se treća, vidno pijana
djevojka. Prve dvije djevojke
bez razmišljanja objavljuju fotografiju
na svom profilu na
Instagramu. Slika postaje viralna
zbog djevojke u pozadini jer
je savršen materijal za izradu
popularnih memeova. Djevojci
je tim činom narušeno jedno
od temeljnih ljudskih prava -
privatnost. Mogu li djevojke
koje su objavile fotografiju i zakonski
odgovarati za "nevinu"
objavu na mrežama?
Ništa bez privole
Opća uredba o zaštiti podataka,
poznatija kao GDPR,
većinskim se dijelom tiče komercijalnih
i profesionalnih
aktivnosti, ali stručnjaci otkrivaju
može li se primijeniti i na
fotografiranje običnih građana
i objavljivanje njihovih fotografija
na društvenim mrežama.
Stručnjakinja za GDPR iz
Parser compliancea Marija
Bošković Batarelo objašnjava
da se GDPR ne primjenjuje
na naše privatne fotografije u
mobitelu i drugim uređajima,
ali da se vrlo lako može izaći iz
takvih takozvanih kućnih aktivnosti.
Za primjer navodi poznati
slučaj iz devedesetih kad
je jedna gospođa u sklopu tečaja
izrade internetske stranice
javno objavljivala fotografije i
podatke o svojim prijateljicama
iz crkve. Ustanovljeno je
kršenje zakona o zaštiti podataka
jer se bez znanja osoba radilo
o javnoj objavi fotografija i
zdravstvenih podataka fizičkih
osoba.
Bošković Batarelo pojašnjava
i slučajeve fotografiranja drugih
ljudi na javnom mjestu i
tvrdi da je važno definirati gdje
se te fotografije objavljuju.
"Fotografije su osobni podaci.
Ako objavljujemo fotografije
osoba na društvenoj mreži bez
znanja druge osobe, možemo
povrijediti pravo osobnosti te
osobe. Ako prouzročimo materijalnu
ili nematerijalnu štetu
toj osobi zbog objave fotografije
na društvenoj mreži, možemo
odgovarati za naknadu
Iz foto i videoagencije Pixsell objašnjavaju da ne smiju nekog fotografirati ako ne
postoji legitimni interes ili privola te osobe
'Ako objavljujemo fotografije
osoba na društvenoj mreži
bez znanja druge osobe, možemo
povrijediti pravo osobnosti
te osobe', objašnjava
Marija Bošković Batarelo
štete ako nas osoba tuži", kaže
Marija Bošković Batarelo.
Napominje da fotografirana
osoba može tražiti uklanjanje
fotografije, a u slučaju težih
oblika nedopuštene obrade
osobnih podataka, može odgovarati
na kazneno djelo za koje
je propisana kazna zatvora.
Stručnjakinja za GDPR,
izv. prof. dr. sc. Marija Boban
objašnjava dio GDPR-a o fotografiranju
sudionika određenih
događaja. Ističe da fotografiranje
privatnim uređajima ne
potpada pod primjenu Opće
uredbe te stoga navedena aktivnost
ne ulazi u opseg zakonske
odgovornosti i djelokrug Opće
uredbe. Međutim, ako navedene
fotografije budu javno
objavljene, tada će takva obrada
osobnih podataka potpadati
pod primjenu Opće uredbe o
zaštiti podataka.
Tvrdi da osoba uvijek mora
dati privolu za obradu te da u
svakom trenutku ima pravo
uložiti prigovor i potom obrađivanje
njezinih osobnih podataka
prestaje, osim ako postoje
legitimni razlozi za nastavak
obrade. Pri procjeni postoje li
legitimni razlozi, treba uzeti u
obzir to je li riječ o skupnoj fotografiji
ili je pojedinac izdvojen
iz mase. Također, važno je i
je li osoba pri objavi fotografije
na društvenoj mreži označena
jer se je time može identificirati
i izravno utjecati na njezinu
privatnost.
Svijest građana i dalje
nedovoljna
Boban smatra da građani još
nisu svjesni svojih prava na zaštitu
osobnih podataka.
"Edukacijom građana, a pritom
osobitu pozornost treba
posvetiti edukaciji djece od
najranije dobi kroz edukacijske
radionice, nacionalne promotivne
kampanje i slično, nužno
je aktivno raditi na podizanju
svijesti o potrebi zaštite vlastite,
ali i tuđe privatnosti kao
temeljnog ljudskog prava u današnjem
informacijskom društvu",
tvrdi prof. Boban.
Voditelj operativnog poslovanja
u fotoagenciji i videoagenciji
Pixsell Petar Glebov
objašnjava da je snimanje i
fotografiranje bilo koje osobe
dopušteno samo u slučaju legitimnog
interesa ili uz privolu te
osobe. Tako, naprimjer, osobu
osumnjičenu za počinjenje kaznenog
djela fotografi Pixsella
imaju pravo snimati jer postoji
javni interes.
Iz Agencije za zaštitu osobnih
podataka tvrde da su zaprimili
samo nekoliko pritužbi i upita
vezanih uz fotografiranje privatnih
osoba na javnom mjestu
i objave takvih fotografija. Također
smatraju da svijest građana
o važnosti zaštite osobnih
podataka nije na zadovoljavajućoj
razini, stoga oni provode
edukacije da bi se stanje popravilo.
BROJ 65, lipanj 2021.
Alternativni koncept politike Jedna grupacija
Jačaju ideje
Tekst: Benjamin Mihoci
Samo 42 posto ispitanih
zna da se hrvatski premijer
zove Andrej Plenković,
a velika većina ih
ne vjeruje političkim strankama.
To su poražavajući rezultati nedavno
provedenog istraživanja
političke pismenosti učenika
srednjih škola, koje su proveli
Institut za društvena istraživanja
u Zagrebu, Gong, Fakultet
političkih znanosti Sveučilišta u
Zagrebu, Centar za studije jugoistočne
Europe Sveučilišta u Grazu
i Filozofski fakultet u Rijeci u
suradnji s GOOD inicijativom.
Usred takvih okolnosti skupina
mladih odlučila se na neuobičajeno
političko djelovanje. Izradili
su plakate koji su osvanuli u četiri
hrvatska grada, a čija je glavna
poruka da ne postoje ni dobri političari,
niti dobre stranke.
Nesigurni pojedinci
Plakati i mrežna stranica nepostoji.net,
na koju plakati upućuju,
pojavili su se u doba kampanje
za lokalne izbore održane
prošlog mjeseca. Grupa koja stoji
iza njih postoji od prošle godine,
zove se Libertarijanska ljevica,
a ovo im je bila prva akcija ovakvih
razmjera. Osim u Zagrebu,
plakate su polijepili u Rijeci, Krapini,
i Varaždinu. Napravili su i
Discord server, koji trenutačno
okuplja gotovo stotinu članova,
ljude bliskih ideoloških stavova.
Umjesto postojećeg sustava
reprezentativne demokracije,
predlažu alternativu - izravnu
demokraciju i libertarijanski socijalizam.
Politolog i profesor Fakulteta
političkih nauka Sveučilišta
u Sarajevu Elvis Fejzić razlog za
pojavu takvih grupa vidi u negativnim
učincima neoliberalne
politike u sferi društva, politike
i ekonomije. Riječ je o pokušaju
kreiranja adekvatnoga političkog
odgovora, odnosno alternativnog
koncepta politike u doba hiperkapitalizma
i hiperglobalizacije,
naveo je Fejzić.
"Vjeruje se da politike nove
desnice, tržišnog fundamentalizma
i strukturalnog prilagođavanja
dehumaniziraju egzistenciju
građana i slabe njihov harmoničan
odnos sa širom društvenom
zajednicom, pri čemu se tako
atomizirani pojedinci osjećaju
nesigurno i skloni su recepciji radikalnih
ideoloških svjetonazora
i političkih projekata", objasnio
je profesor Fejzić.
Za ovaj oblik alternativne politike,
profesor Fejzić kaže da ima
antipolitičke atribucije jer detronizira
značenje političkih institucija
i izborne procedure u sferu
praktične politike.
"Spomenutim zagovornicima
alternativne politike posebno su
privlačne ideje kolektivističkog
ili tradicionalnog anarhizma,
unutar kojih se zagovara ukidanje
kapitalistički koncipirane države
i vlasti, pravedna razmjena
i trgovina, sindikalno-štrajkačka
aktivnost, uvođenje kolektivnog
vlasništva i nastanak komunalnih
zajednica zasnovanih na uzajamnoj
pomoći", dodao je Fejzić.
Trojica suosnivača grupe otkrila
su da je broj njihovih članova,
nakon te antikampanje, s izvornih
pet porastao na dvadesetak
ljudi. Mnogi od njih su u doticaj
s tim idejama došli putem interneta,
prije svega na društvenoj
mreži Reddit. Mahom je riječ o
studentima, no rekli su da imaju
i zaposlenih članova, a većina ih
dolazi s područja sjeverne Hrvatske
ili Rijeke.
Iako im mladi nisu ciljana
skupina, priznali su da ponekad
imaju problem sa starijim ljudima.
Korijeni libertarijanskog socijalizma
Profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Luka Bogdanić objasnio je da su
libertarijanski socijalisti bili jedna od važnijih komponenti Prve internacionale,
što ih čini jednom frakcijom anarhista, ali od njih se ipak u nečemu razlikuju.
"Radnički pokret je nešto što je veće i što je prije postojalo neovisno od Marxa
i marksizma. U tom je pokretu bilo različitih ideja i manje poznatih autora.
Libertarijanski, odnosno slobodarski socijalisti su oni koji su konjugirali ideje
Karla Marxa i Friedricha Engelsa s određenim anarhističkim idejama: učenjima
Pierre-Josepha Proudhona, Mihaila Bakunina, Petra Kropotkina", kazao je
Bogdanić i dodao da se svi oni slažu, kao anarhisti i marksisti, da je kapital
izvor svih nepravdi u svijetu, pogotovo u ondašnjem svijetu 19. stoljeća, ali,
dakako, i danas.
Načelno se slažu s Marxovom doktrinom kritike političke ekonomije, to jest,
pojednostavljeno da kapital treba vratiti zajednici. Međutim, pitanje je bilo
kako to provesti.
"Prema njima je najjednostavnije vratiti kapital u ruke čovječanstva tako da
se on ne vrati u ruke države i u ruke politike. Dakle, oduzeti kapital privilegiranim
klasama tako da on ne bude ponovo oduzet zajednici. Možemo reći da
ih to odbijanje države, odnosno odbijanje marksističke teorije o postupnom
odumiranju države, razlikuje od marksista i komunista i u tom su djelu oni
apsolutno bliski učenjima anarhista", zaključio je Bogdanić.
Dok s jedne strane tradicionalna socijaldemokracija pa i komunisti ističu
ulogu države u procesu transformacije društvenih odnosa, libertarijanski
socijalisti stavljaju naglasak na sam proces, odnosno stavljaju taj proces u
ruke samih društvenih snaga da bi se mogao provoditi odozdo prema gore,
ustvrdio je Bogdanić.

BROJ 65, lipanj 2021.
Društvo 7
počela je antikampanjom u Hrvatskoj zagovarati izravnu demokraciju i libertarijanski socijalizam
anarhizma, jesu li opravdane?
Politolog Domagoj Vujeva ideje vidi kao pojednostavljeno generaliziranje, koje odražava opasan
stav 'svi su oni isti' i tako pridonosi političkoj pasivizaciji građana
većina onih koji su ikad postojali.
"Predstavnička demokracija
jedina jamči političku odgovornost
'elite' građanima, to jest
stvarnu mogućnost smjenjivanja
'elite' ovisno o volji građana",
istaknuo je Vujeva.
Za izravnu demokraciju je rekao
da je zamisliva i izvediva, ali
ne i poželjna.
"Neprimjerenost neposredne
demokracije modernim uvjetima
ne proizlazi iz teritorijalne veličine
nacionalnih država ili njihova
brojnog stanovništva, kako se često
navodi, nego iz naravi modernih
društava, čiji članovi nemaju
vremena baviti se politikom jer
moraju raditi da bi preživjeli, za
razliku od antičkih građana koji
su imali robove, ali i zato što su
moderna društva, za razliku od
antičkih zajednica, u sebi interesno,
kulturno, svjetonazorski,
religijski i na druge načine heterogena.
Iz tih razloga bavljenje
politikom povjeravamo onima
BENJAMIN MIHOCI/Global
Plakati i mrežna stranica
nepostoji.net, na koju
plakati upućuju, pojavili su
se u vrijeme kampanje za
lokalne izbore
Grupa koja stoji iza plakata koji su polijepljeni u četiri hrvatska grada postoji od prošle godine, zove se Libertarijanska ljevica, a ovo im je bila prva akcija ovakvih razmjera
"Znaju doći s jako specifičnim
idejama, imaju neke koncepcije
iz prošle ere. Drukčije interpretiraju
tekstove ili idu u nekakve
ekstreme nekompatibilne s
nama, recimo neke lenjinističke
tendencije zbog kojih dolaze u
sukob s nama", pojasnio je student
matematike Karlo.
Student računarstva Mislav
vidi problem i u tradicionalnoj
koncepciji socijalizma, koju neki
ljudi u nas imaju zbog društvenog
uređenja Jugoslavije.
"Ono što nas razlikuje od toga
jest u tome da se mi ne zauzimamo
za postojanje neke snažne
države kojom upravlja jedna
centralizirana, snažna partija",
istaknuo je Mislav.
Međutim, to što se ne zauzimaju
za snažnu državu, ne znači
da ih zanima povratak na, kako
su kazali, srednjovjekovni komunalni
sustav, gdje svako selo radi
za sebe pa nema zajedničkog
planiranja između atomiziranih
jedinica.
"Ono što mi zapravo pokušavamo
graditi su demokratske
strukture izvan ovih državnih,
koje bi bile zasebne i koje bi postupno
državnu moć preuzimale
na sebe", objasnio je Mislav.
Ova grupa ne brani svojim članovima
da sudjeluju u drugim
skupinama i organizacijama - pa
čak ni u političkim strankama,
protiv kojih je ova antikampanja
i bila usmjerena. Takav stav
objasnili su pragmatičnošću.
"Koliko god političke stranke
bile nemoćne u realizaciji promjena,
one znaju skupljati ljude
koji se barem malo više posvete
politici pa su one uvijek potencijalni
izvor novih članova", objasnio
je Karlo.
Problem izravne demokracije
Cilj im je bio zainteresirati
ljude da dođu na Discord i da se
raspitaju za više. U političkom
procesu, osim možda nekom antikampanjom,
ne namjeravaju
sudjelovati.
"Sudjelovanje u tim procesima
unazadilo bi naše mogućnosti za
agitaciju i za naš rad. Te stvari
koje bismo mi potencijalno mogli
učiniti kroz parlamentarizam, za
to već postoje stranke poput Možemo!
koje to već rade. Mi gradimo
pokret i alternativnu političku
opciju", istaknuo je Arian, koji
je upravo završio srednju školu
za medicinskog tehničara.
Kritike koje je grupa uputila
predstavničkoj demokraciji, komentirao
je profesor Fakulteta
političkih znanosti u Zagrebu
Domagoj Vujeva. Za samu podršku
kapitala političkim akterima
kazao je da nije sporna, budući
da u njihovim programima
različiti pojedinci ili grupe prepoznaju
vlastite vrijednosti i interese,
ali je problem kada se ta
podrška pretvori u dug koji se na
nezakonite načine vraća nakon
izbora. No sigurno se ne može
reći da politički uspjeh ovisi o
podršci kapitala, a ne birača, kazao
je Vujeva.
"Tvrdnja načelno predstavlja
pojednostavljeno generaliziranje,
koje odražava opasan stav
'svi su oni isti' i tako pridonosi
onome što je potrebno izbjeći, a
to je politička pasivizacija građana
i njihova nezainteresiranost
za politiku", rekao je Vujeva.
Neke nepoželjne pojave, poput
stvaranja jaza između vodeće
elite i članstva u strankama, moguće
je izbjeći ili ublažiti omogućavanjem
veće participacije
članova u donošenja važnijih odluka
i transparentnijim načinima
odlučivanja.
Za predstavničku je demokraciju
Vujeva dodao da je nedvojbeno
elitistička, ali da su takvi i
svi drugi oblici vladavine primjereni
modernom društvu, kao i
Mladi o anarhizmu
Robert Brkić:
Plakate u
Zagrebu
nisam vidio
niti sam posjećivao
tu
stranicu. Za
anarhizam
mislim da je bezvlađe
ili stanje bez vlasti
koje karakterizira visok
stupanj nereda, nasilja i
neuređenosti. Na lokalnim
izborima sam glasao i u
prvom i u drugom krugu.
David Levatić:
U Varaždinu
sam vidio
nekolicinu
tih plakata,
no nisam na
njih obraćao
pozornost
pa nisam niti posjetio
stranicu. Što se tiče
anarhizma, odredio bih ga
kao sustav bezvlašća, u
političkom smislu, te kao
nekakav eventualni otpor
nametnutom autoritetu.
Na lokalnim sam izborima
glasovao.
Andrea Mlinarić:
Te plakate
nisam vidjela
nigdje u
svom gradu
i nisam
posjetila tu
stranicu. Za anarhizam
sam samo čula, ali ne
znam i točno značenje
pojma. Glasovala sam na
lokalnim izborima.
kojima je to osnovna djelatnost,
uz mogućnost da ih smijenimo,
i koji su sposobniji procijeniti
te ostvariti opće dobro nego
građani, koji su okrenuti svojim
partikularnim interesima. To su
glavni argumenti koje su u prilog
predstavničkoj vladavini ponudili
autori koji su je potkraj 18. stoljeća
teorijski osmislili i snažno
zagovarali nasuprot neposrednoj
demokraciji, prije svega Emmanuel
Joseph Sieyès u Francuskoj
i James Madison u SAD-u", detaljno
je pojasnio Vujeva.
Anarhizam bez trijumfa
Premda za koncept alternativne
politike Fejzić smatra da je
vrijedan pozornosti i predstavlja
značajnu kritiku službene politike
i predstavničke demokracije,
dodaje da je ograničen različitim
kontradikcijama.
"Ne čudi zbog čega još nigdje
nije trijumfirao izvaninstitucionalni
projekt anarhističke politike,
koji je po sebi distanciran od
osvajanja vlasti i parlamentarne
vladavine, zbog čega predstavlja
samo jedan idealistički koncept
politike, barem u postojećem političkom
kontekstu, unutar kojeg
dominiraju moćni politički lobiji
i korporacijski interesi", zaključio
je Fejzić.

8 Reportaža
BROJ 65, lipanj 2021.
Kao da pandemije nije bilo Na sajmištu Hrelić ponovno gužve, cjenkanja i svađe zbog zadnjeg proizvoda
Krema od marihuane liječi sve,
umjesto 400 može i za deset kuna
Savjetovali su mi da prodavač mora prvi ponuditi cijenu pa kupac traži 50 posto nižu i od toga sve kreće
Tekst i foto: Tajana Josipović
Najbolja roba iz Njemačke!
- viču jedni,
a "tri za deset" drugi.
To mi ide u prilog
jer sam u pohodu na cjenkanje.
Proračun od 50 kuna u kovanicama
u novčaniku je spreman,
a i osmijeh je na licu. Majice,
hlače, tenisice, knjige, časopisi,
slike, naočale, filmovi, igračke,
hrana, piće, automobili... Što
god poželiš, može se kupiti na
Hreliću, zagrebačkom sajmištu
koji vikendom postaje alternativna
"špica" za dio građana
metropole. Za svakoga ima ponešto,
za one starije, mlađe, ali
i najmlađe.
Može li u pola cijene?
Dvije knjige stoje 30 kuna.
Tražim ih u pola cijene, točnije
dvije za cijenu jedne, no stariji
gospodin koji ih prodaje ne
pristaje na ponudu. Večer prije
čitala sam članak u kojemu
su nabrojeni najbolji savjeti za
cjenkanje.
Prodavač mora prvi ponuditi
cijenu, piše, pa tek poslije kupac
traži 50 posto nižu i od toga
sve kreće. Tako sam i ja. Cijenu
knjiga uspjela sam spustiti na
25 pa uz dodatan trud ipak na
20 kuna. Zasad savjeti funkcioniraju.
"Dođite, kupite, ovdje sami
kreirate cijenu, izvolite", vikao
je gospodin za stolom punim
raznovrsnih predmeta. Odlična
prigoda da se ugrabi nešto
i knjigama pridoda još poneka
zanimljiva sitnica.
Drveni okvir za sliku bijele
boje i kišobran koji stane u najmanju
torbicu prvo je što sam
zgrabila. Dobro će doći jer crni
oblaci iznad najvećeg zagrebačkog
sajmišta prijete kišom. No
bez obzira na vremenske uvjete,
ljudi je sve više. Nudim prodavaču
novčanicu od deset kuna
na što on odmahuje glavom i
traži barem 20. Okvir za slike,
ističe, ručni je rad i mnogo više
vrijedi, a kišobran je u originalnu
pakiranju. Nikad korišten,
objašnjava mi.
S obzirom na to da "sami kupci
kreiraju cijenu", pristane na
moju zadnju ponudu - 15 kuna.
Ipak je "bolje išta, nego ništa",
kaže i nasmije se.
Krećem dalje, a naprtnjača se
polako puni. Na kraju drugog
reda izložene su kreme. Prodavačica
viče i zove me pa objaš-
Što god se poželi može se
kupiti na Hreliću
Kreme od marihuane koje
'liječe sve tegobe' u ljekarnama
stoje oko 400 kuna,
uvjerava me prodavačica
koja mi ih nudi za 20
njava svrhu "najboljih krema".
To su, kaže, kreme od marihuane
koje "liječe sve tegobe". U
ljekarnama su oko 400 kuna,
uvjerava me, no ona ih nudi za
20. Pitam za dodatne informacije,
no ne doznajem ništa pa
se zahvalim i odmaknem. Zove
me natrag i nudi kremu ipak za
deset kuna, ali ne pristajem ni
na to pa odlazim. Ipak, ljekovite
kreme od deset kuna izazvale bi
nedoumice i u najvećih naivaca.
U nedjelju oko 11 sati Hrelić
je pun. Samo pojedinci imaju
zaštitne maske, a distance više
nema. Svi posjetitelji zbijeni su
jedni na druge, a atmosfera u
zraku je kao da pandemije nikad
nije ni bilo. Šest mjeseci nakon
ponovnog otvaranja sajmišta,
kolone automobila do sajmišta
su i do pet kilometara.
"Bolje je ići pješice nego autom,
tko zna kad bi stigli da nismo
krenuli po nasipu", govori
gospođa Jasna koja je s troje
djece krenula sa mnom put
Hrelića. Deseci ljudi probijali su
se kroz visoku nepokošenu travu
uz Savu, dok se kolona automobila
jedva kretala.
"Treba požuriti da uspijemo
nešto jeftino i ugrabiti", kaže
Jasna, a njezina najmlađa
djevojčica moli me da
joj držim palčeve da
uspije pronaći lutkicu.
Na betonu
ispred dječaka i
djevojčice hrpa
'Dođite, kupite,
ovdje sami
kreirate cijenu,
izvolite', vikao je gospodin
za stolom punim
raznovrsnih
predmeta
je igračaka. Gledala sam što
mogu kupiti, a cjenkanje sam
ipak ostavila sa strane. Našla
sam dvije igračke i platila ih
pa putem srela gospođu Jasnu
i djevojčicu kojoj sam darovala
plišanog medvjedića.
Poslije sam pronašla odjeću,
obuću i druge modne dodatke
najpoznatijih svjetskih brendova.
Prodavači na tim mjestima
nisu popuštali i držali su se svojih
cijena. Cjenkanje u nekih u
obzir dolazi samo ako se kupuje
više komada odjeće. No nema
odustajanja. Uzela sam nekoliko
krpica i pokušavala sniziti
cijenu.
"Ovo nije moje, a šefica ne
dopušta popuste, inače ću
morati dodati iz svog
džepa", objašnjava
prodavačica.
Produžim do
drugog prodavača.
Roba je nabacana,
a kupci se sa svih strana
bore za svoj komad odjeće. Cijena
je - "tri za deset", a popusta
i cjenkanja nema. Nema odustajanja
i dalje, ali bezuspješno.
Prodavači ne popuštaju.
Nitko ne odlazi praznih ruku
Majica ružičaste boje s likom
iz poznatog crtića na tom mjestu
stoji pet kuna što je prosječno
skuplje od kupnje triju predmeta
za deset kuna. Ništa. S druge
strane, prodavačica preko puta
ostala je s tri majice. Sve je prodala
pa, kaže, samo čeka da netko
kupi i njih da može ići kući
prije kiše.
"Uzmi ove tri za 30, samo to
mi je još ostalo. Jutros su bile po
50", nagovara me i ne posustaje.
Ipak sam ih ostavila drugim
kupcima i zaputila se prema dijelu
s hranom. Cijene namirnica
upola su jeftinije nego u prodavaonicama.
Isto je i s pićem.
Ispod šatora sjede ljudi i uz
pjesme narodne glazbe jedu ćevape,
kobasice, pljeskavice, grah
i odojak, uz čaše piva i sokova.
Kada su hrana i piće u pitanju,
cjenkanja nema. Koliko košta,
toliko se plaća.
Na kraju sajmišta poljoprivrednici
nude svoje domaće proizvode.
Dok sam se približavala
izlazu, kod starijeg gospodina
na štandu vladala je napetost.
Dva kupca ušla su u raspravu
zbog posljednja dva kilograma
svježe rajčice jer je prodavač cijelu
hrpicu nudio za deset kuna.
"Tko prvi, njegovo", vikao je,
ali dva kupca došla su u isto vrijeme.
Nastala je prepirka, a prodavač
se našao u problemu jer
nije znao kome prodati.
Dok se stariji gospodin predomišljao,
druga je gospođa već
stavljala rajčice u svoju vrećicu.
Gospodin se na to žestoko pobunio
jer je, kaže, prvi došao.
Rajčice su na kraju podijelili po
pola i iako su pokušali sniziti cijenu,
prodavač nije popustio.
Na dijelu s automobilima vladao
je žamor. Cijene su se snižavale,
a moglo se i provozati za
probu. Svojih posljednjih deset
kuna potrošila sam na dvije bočice
vode koje su poslužile za
osvježavanje i pranje ruku.
Dobar shopping. Za 50 kuna
nabavila sam dvije knjige, okvir
za fotografiju, kišobran, plišanog
medvjedića i gumenu patku
te dvije boce vode. Sa sajmišta
nitko nije odlazio praznih ruku.
Cjenkanje se na kraju isplati.

BROJ 65, lipanj 2021.
Intervju 9
O Europskom prvenstvu, Vatrenima i modernom nogometu
Počelo je još jedno
Europsko prvenstvo
u nogometu,
što znači da
se Hrvatska ponovno
pretvorila
u zemlju s nekoliko milijuna
izbornika. Ovaj je Euro nešto
drukčiji jer se igra u 11 država
i u posebnim uvjetima zbog
pandemije koronavirusa, a
svoje mišljenje o organizaciji
natjecanja i Vatrenima podijelio
je s nama Aljoša Vojnović,
koji je nekad harao travnjacima
HNL-a, a danas je, među
ostalim aktivnostima, kolumnist
Telesporta i stručni komentator
Nove TV.
◼◼Što mislite o aktualnom
formatu Eura s 24 reprezentacije?
S jedne je strane očit cilj da
sve jače reprezentacije budu na
istom natjecanju jer se na prijašnjim
prvenstvima uvijek događalo
da se netko od favorita ne plasira
na Euro. U biti se moderni
nogomet sve više svodi na to da
se odigra što više utakmica
i da u njima sudjeluju
jake ekipe.
◼◼S obzirom na to
da će čak devet
reprezentacija
barem dvije utakmice
igrati na domaćem
terenu, smatrate
li to nepravednom
prednosti?
Onaj tko nije bio nogometaš,
ne zna što znači voziti se autobusom
ili letjeti avionom svako
malo. Meni je to uvijek bilo problematično,
hvatala me muka pa
sam gutao kojekakve tabletice da
mi bude bolje, a to netko tko nije
u svijetu nogometa ne razumije.
Naravno, prednost domaćeg terena
imaju favoriti jer se želi da
oni doguraju što dalje, oni su ti
koji privlače sponzore.
◼◼Dakle, stalni letovi iz Rovinja
na utakmice utjecat će
na naše nogometaše?
Apsolutno da, nažalost, mi nismo
u skupini kojoj je sve olakšano.
Nogometaši se jako izmore
od svih putovanja i to utječe na
ono što pokazuju na terenu.
◼◼Bi li se igrači trebali suprotstaviti
UEFA-i zbog sve
većeg nagomilavanja utakmica
i promjena formata
natjecanja?
To je kompleksno pitanje jer
se utakmice nagomilavaju zbog
novca, a novac hoće svi – UEFA,
klubovi, pa i igrači. Pa Sergio Ramos,
koji je većinu života proveo
u Real Madridu, nije htio obnoviti
ugovor jer mu je PSG nudio
višu plaću pa se ne može reći da
samo klubovi traže novac. Ali da,
nogomet više nije isti sport i sada
ga pokreću sponzori zbog kojih je
i prisutan tolik novac, a svatko bi
htio dobiti svoj dio kolača.
'Kalkuliranju
na jakim natjecanjima
nema
mjesta'
Nitko se ne
protivi gomilanju
utakmica jer svi
hoće novac
'Na našu reprezentaciju utjecat će
stalna putovanja iz Rovinja, tko nije bio
nogometaš ne zna koliko to umara'
Razgovarao: Anton Smrekar
◼◼Kada smo kod novca, razlikuje
li se uopće UEFA-in
novi format Lige prvaka od
takozvane europske superlige
koju su htjeli organizirati
elitni klubovi?
Da, to su neki primijetili i
sve se više teži tome da se
igra što je više moguće
kvalitetnih utakmica.
Samo je UEFA-i kreacija
superlige došla
kao naručena jer bi u
navijača ideja promjene
Lige prvaka teže prošla
bez toga. Ne znam, pratim
i NBA pa mi to sve više nalikuje
na taj sustav, želi se odigrati što
više utakmica u kojima će sudjelovati
najjači timovi jer to privlači
sponzore, ali i igrači koji traže
bogate ugovore dio su toga.
◼◼Idemo malo i na našu reprezentaciju.
Po čemu se
razlikuju utakmica Hrvatske
i Engleske koja je odigrana
u Rusiji i ona od prije
nekoliko dana?
Prvo, ono je bilo polufinale
Svjetskog prvenstva u kojemu je
svako dijete na ulici znalo koji će
sastav Zlatko Dalić izvesti. To je
bila utrenirana ekipa, dobitna
kombinacija, a smjenom generacija
ostala su prazna mjesta
koja je teško popuniti. I, drugo,
uplašili smo se Engleza i pokazali
previše respekta. Na početku
utakmice izgledalo je kao da se
oni boje nas, ali ne znam kako se
to u nekoliko minuta pretvorilo
da se mi bojimo njih. Poslije je to
sve bilo bolje i utakmica je mogla
otići na bilo koju stranu pa to nije
nužno bila loša tekma.
◼◼Je li trebalo već prije početka
prvenstva kalkulirati
i ići na drugo mjesto u grupi?
Kalkuliranju na jakim natjecanjima
nema mjesta. Jedan primjer
za to je meč s favoriziranim
PSV-om koji sam odigrao kao
igrač Osijeka, kada su nas oni od
početka podcijenili, to se vidjelo
'Utakmice
se nagomilavaju
zbog
novca, a
novac hoće
svi – UEFA,
klubovi, pa i
igrači'
Davor Javorovic/PIXSELL
po njihovim reakcijama pa smo
ih dobili u Nizozemskoj. Onda su
došli u goste na Gradski vrt i opet
smo ih dobili. Na terenu ne smije
biti kalkulacija, iako nam se
ždrijeb s drugim mjestom otvara
prema lakšem putu, prvenstva se
prerijetko igraju da bi se na njima
kalkuliralo.
◼◼Hrvatska je nakon Svjetskog
prvenstva imala problema
s reprezentacijama
iz nogometnog vrha, je li
realno reći da možemo konkurirati
svima?
Igrali smo više utakmica s jakim
repkama, više nego ikad
prije, a za to nemamo kadar. Iz
Reala mole da Modrić ne igra cijelu
utakmicu da se štedi i kako
onda odigrati najbolje moguće?
Na prvenstvu se nikog ne štedi
i kada imamo svoj dan, postoji
samo nekoliko momčadi koje su
na razini da nas dobiju. Siguran
sam da nas svi poštuju i da nitko
u knock-out fazi ne želi dobiti
Hrvatsku.
◼◼
Napadački problem
nepostojanja pravog desnog
krila i dalje je problem,
što učiniti?
To je naš najveći problem.
Ja nisam trener i ne želim ni
postati trener pa se ne želim
praviti pametan, ali da moram
birati, ondje bih stavio
Perišića koji sjajno igra s
obje noge. Nemamo nikoga
komu je to prirodna pozicija,
ali na Perišiću se najmanje
osjeti promjena. To bi
otvorilo Rebiću ili Brekalu
lijevo krilo, a stavljanje njih
ili Kramarića na desnu stranu
je jednostavno gubljenje
onoga što mogu ponuditi na
pravim pozicijama.
◼◼
Spomenuli ste Kramarića.
Iza njega je
sjajna sezona u Hoffenheimu,
treba li njemu
pronaći bolju ulogu na terenu?
On iza sebe u Hoffenheimu
ima drukčije tipove veznih igrača
nego što su to Modrić, Brozović i
Kovačić. Kao jedna od dvije špice
on ondje sudjeluje stvaranju napada,
dok u repki on to ne može
raditi u trenutačnom sustavu.
◼◼Mnogo se toga kritizira u
posljednje vrijeme o hrvatskoj
reprezentaciji, no što
je, prema vašem mišljenju,
pozitivno u njoj?
Imamo kult reprezentacije u
kojemu se svako prvenstvo očekuje
medalja i zato mnogo kritiziramo.
Samo pogledajte koliko
je na ovom proširenom Euru prisutno
država iz regije. Samo Makedonci.
Od prošlog Svjetskog
prvenstva napravili smo smjenu
generacija, a i dalje smo tu. Država
od četiri milijuna stanovnika
konstantno ima dobru momčad,
i to treba biti naš najveći ponos.
ALJOŠA VOJNOVIĆ bivši nogometaš

10 Svijet
BROJ 65, lipanj 2021.
Orbanizacija Slovenija pod mađarskim utjecajem u odnosu vlasti prema medijima
Orban je politiku gušenja
slobode medija 'izbrusio', a
čini se da i susjedna Slovenija
ide njegovim smjerom
Tekst: Benjamin Mihoci
Slovenski premijer Janez
Janša, za kojeg strani
mediji pišu da vodi veliku
kampanju protiv
novinara koji mu se ne sviđaju,
prošlog je mjeseca posjetio Zagreb
u povodu Dana državnosti.
Pred Hrvatskim narodnim kazalištem
dočekao ga je hrvatski
premijer Andrej Plenković. Već
dva dana nakon toga, komentirajući
rezultate drugog kruga
lokalnih izbora, Plenković se
obrušio na medije za koje je rekao
da su namjerno pogrešno
navodili ime kandidata Hrvatske
demokratske zajednice za
zagrebačkog gradonačelnika.
Maršal Twito
Hrvatsko novinarsko društvo
i Sindikat novinara Hrvatske
osudili su premijerov napad na
medije, a u tome im se pridružila
i Europska federacija novinara.
Svojim se ponašanjem
prema medijima Plenković približio
liderima iz našeg susjedstva,
poput Janše ili mađarskog
premijera Viktora Orbana. Ipak,
profesorica s Odsjeka za sociologiju
Filozofskog fakulteta u
Zagrebu Helena Popović smatra
da bi trebalo odvojiti medijske
politike određene vlade, od javne
komunikacije političkih aktera
s medijima.
"Dalekosežniji su problemi
ako se radi o medijskim politikama,
posebno zakonodavstvu,
koje ima dugoročne učinke na
funkcioniranje medijskog polja",
dodala je profesorica Popović.
I upravitelj Centra za
medije, podatke i društvo Marius
Dragomir, koji je istraživao
zarobljavanje medija u Europi
(Media Capture), kazao je da,
iako su ovakvi izolirani napadi
na novinare loši, još nisu na toj
razini.
"Međutim, novinari se moraju
tome oduprijeti jer takvi napadi
mogu eskalirati i s vremenom
dovesti do stanja zarobljenosti
Hrvatski mediji još
nisu 'zarobljeni', ali
stanje može brzo
eskalirati
'Jednostavno rečeno, nema niti jedne druge zemlje EU-ove članice s
toliko političke centralizacije i toliko malo slobode medija', kazao je o
Mađarskoj stručnjak za srednju Europu Milan Nič
ji pridružio mu se i slovenski
ministar vanjskih poslova Anže
Logar, koji je za medije izjavio
da su pristrani i da im je potrebno
više profesionalizma da bi se
razlučio aktivizam od novinarstva.
'Trule jabuke' u Europi
Slovenski su urednici otvorenim
pismom još krajem prošle
godine upozoravali da je sloboda
medija u opasnosti. Prema
Indeksu slobode medija koji
koje sam opisao u svome istraživanju,
a to je točka u kojoj se više
ne možete braniti. Nadam se da
Hrvatska neće ići tim smjerom",
dodao je Dragomir.
Što se tiče Janše, on je već dva
puta bio šef slovenske vlade, a
u svojoj se mladosti i sam bavio
novinarskim radom zbog kojeg
je slovio kao disident. U slovenskom
parlamentu njegova koalicija
trenutačno nema većinu, a,
ako se može suditi po rezultatima
tamošnjih izbora održanih
2018., većinsku podršku nema
ni u stanovništvu. Njegova Slovenska
demokratska stranka
osvojila je nešto manje od 25
posto glasova.
Vrlo je aktivan na društvenoj
mreži Twitter, baš poput bivšeg
američkog predsjednika Donalda
Trumpa, prema kojemu Janša,
pišu strani mediji, ne krije
svoje simpatije. Zbog njegove
aktivnosti na Twitteru, u nekim
mu je medijima dodijeljen pogrdni
nadimak Maršal Twito.
Budući da je više puta napao
slovenske, ali i strane novinare
poput Lili Bayer, reagirala
je i Europska komisija osudivši
takvo postupanje. Napao je i
tamošnji javni servis te slovensku
novinsku agenciju koju je
nazvao nacionalnom sramotom.
U kritikama medija u Slovenisvojim
državama prije trenutačnog
mandata, a donedavno je
Orbanova stranka Fidesz bila u
Europskoj pučkoj stranci s Janšinom
i Plenkovićevim HDZom.
Stručnjak Centra za studije
europske politike Alfred von
Oppenheim za Srednju i Istočnu
Europu Milan Nič komentirao
da je to dijelom zbog toga što je
EPP najveća stranka
u Europskom
parlamentu
koja predugo
'Orbanova intervencija u medijsko zakonodavstvo kojom se
visokim kaznama za kršenje zakonskih odredbi posredno
cenzuriraju mediji, eksplicitan je primjer pritiska na medije, no
pritisci mogu biti i suptilniji, primjerice putem poreznih politika
i oblika financiranja medija', kazala je profesorica Popović
sastavlja nevladina organizacija
Reporteri bez granica, Slovenija
je ove godine na 36. mjestu,
što je za četiri mjesta niže nego
prošle godine. Premda je očito
riječ o pogoršanju slobode medija,
to je ipak mnogo bolji položaj
od Orbanove Mađarske koja
je s 89. mjesta pala na 92.
Janšu su neki mediji uspoređivali
upravo s mađarskim premijerom,
za čiji populizam pišu
da ga je Janša "prepisao". Zaista,
ima nekih sličnosti i poveznica.
Obojica su već bila na vlasti u
nije htjela djelovati protiv "trulih
jabuka" u svojim redovima.
"No 'trulih jabuka' u kontekstu
medijskih sloboda ima i u
drugim europskim političkim
strankama. Na primjer, u Savezu
liberala i demokrata za Europu
jest češki premijer Andrej
Babiš ili u Stranci europskih socijalista,
gdje je bio bivši slovački
premijer Robert Fico", dodao
je Nič.
Kako bilo, postoje i jasne razlike
između Orbana i Janše. Prije
svega, Orban zaista ima većinu
u vlastitom parlamentu nakon
što je osvojio gotovo 50 posto
glasova na izborima 2018. godine.
Prema pisanjima stranih
medija, otkad se 2010. vratio na
vlast u Mađarskoj, Orban kontinuirano
guši nezavisne medije u
zemlji, a javni je servis pretvorio
u vlastitog glasnogovornika. Također,
Srednjoeuropska zaklada
za tisak i medije (CEMPF), koja
posjeduje oko 500 medija, vrlo
je bliska Orbanu.
Orbanova politika prema medijima
već je dobila i svoj poseban
termin - orbanizacija, koju
je profesorica Popović protumačila
kao političku kontrolu nad
medijima i za koju kaže da sama
po sebi nije ništa novo.
"Orbanova intervencija u medijsko
zakonodavstvo kojom
se visokim kaznama za kršenje
zakonskih odredbi posredno
cenzuriraju mediji, eksplicitan
je primjer pritiska na medije,
no pritisci mogu biti i suptilniji,
primjerice putem poreznih
politika i oblika financiranja
medija", dodala je profesorica
Popović.
Pod kontrolom politike
Milan Nič je kazao da je većina
medija u Mađarskoj sada
pod izravnom ili neizravnom
kontrolom vladajuće stranke
Fidesz. Postoji autocenzura i
izbjegavaju se politički osjetljive
teme. Dodao je da se radi o jedinstvenom
sustavu, koji je nusproizvod
dvotrećinske većine
koju je Orban osvojio.
"Jednostavno rečeno, nema
niti jedne druge zemlje EU-ove
članice s toliko političke centralizacije
i toliko malo slobode
medija. Međutim, neke od tih
elemenata medijske manipulacije
i kontrole imitiraju neki
drugi moćnici u EU", zaključio
je Nič. Mislio je prije svega pritom
na Janšu koji je imao koristi
od privatnih investitora bliskih
Orbanu, koji su kupili medije u
Sloveniji i tako pomogli Janši
prije posljednjih izbora.

BROJ 65, lipanj 2021.
Karijera 11
Što nakon diplome? Završeni fakultet odavno nije jamstvo za radno mjesto
Mladi će se iseljavati dok god
naše obrazovanje ne prati tržište
'Mladi diplomati koji ulaze na tržište rada moraju se suočiti s tektonskim promjenama koje su izazvale kriza iz 2020. te
digitalna i postindustrijska transformacija', kazao je dr. sc. Damir Novotny
Tekst: Barbara Stjepanović
Obrazovanje stvara
ljudske potencijale
za kojima na tržištu
rada nema dovoljno
potražnje, riječi su ekonomskog
analitičara, profesora visoke
škole, dr. sc. Damira Novotnyja.
Najteže pronalaze posao
studenti upisani u studijske
programe poslovne ekonomije
i javne uprave, a uz to Hrvatski
zavod za zapošljavanje kao
teško zapošljivu struku navodi
politologiju, novinarstvo i filozofiju.
Nasuprot tome, na razini
stručnih studija prepoznaje se
potreba za stručnim prvostupnicima
sestrinstva i predškolskog
odgoja u većem broju županija,
a najtraženiji studijski
programi su medicina, farmacija,
računarstvo, elektrotehnika,
strojarstvo, građevinarstvo,
matematika, fizika, logopedija i
rehabilitacija.
Stvaramo profesije iz
prošlosti
"Mladi ljudi koji izlaze na tržište
rada moraju se usredotočiti
na promjene koje se događaju
oko nas te moraju nastaviti s
usvajanjem novih znanja. Fokus
mora biti na profesijama koje se
upravo danas stvaraju i koje će
biti tražene u bliskoj budućnosti",
istaknuo je Novotny.
Zbog neusklađenosti između
tržišta rada i obrazovnog sustava,
mnogi mladi, pogotovo
u ovim vremenima, nakon diplome
imaju problema pronaći
posao. Iz HZZ-a ističu kako se
ne predviđa značajan porast
nezaposlenosti diplomiranih
studenata jer nezaposlenost će
se općenito smanjiti s gospodarskim
oporavkom.
Iako se hrvatsko tržište, nakon
ulaska u Europsku uniju,
približilo europskom, problem
je u obrazovnom sustavu u
Hrvatskoj koji nije usklađen s
kretanjima na domaćem, a posebno
ne na europskom tržištu
rada. Novotny je istaknuo da se
u većini zemalja-članica događa
postindustrijska transformacija
koja ima velik utjecaj na stvaranje
novih tržišnih struktura na
tržištu rada.
"Zbog toga se povećava potražnja
za strukovnim zanimanjima
i profesijama povezanim s
kreativnim djelatnostima, oso-
HZZ ne predviđa značajan porast nezaposlenosti diplomiranih studenata
U Zagrebu je nezaposlenost mladih velik problem
Marta Žuvić, prorektorica za studije,
studente i osiguranje kvalitete Sveučilišta
u Rijeci
bito u području novih, disruptivnih
tehnologija", istaknuo je
Novotny.
"Potražnja za radom ima
svoju dinamiku, koju obrazovni
sustav ne zadovoljava te se
pojavljuje potreba za uvozom
ljudskog potencijala. S druge
strane, obrazovanje stvara ljudske
potencijale, stvara profesije
iz prošlosti, za kojima na tržištu
rada nema dovoljno potražnje",
rekao je ekonomski analitičar.
Marta Žuvić, prorektorica za
studije, studente i osiguranje
kvalitete Sveučilišta u Rijeci,
navela je da je današnji svijet u
svim segmentima globalan, pa
tako i u segmentima obrazovanja
i zapošljavanja, te je istaknula
da završeno fakultetsko
Privatna arhiva
Lucija Topolovec, Predsjednica Savjeta
mladih Grada Zagreba
obrazovanje već odavno ne jamči
zapošljavanje. Prema tome
mladi moraju razmišljati o svojoj
karijeri kao putu koji mogu
Savjet mladih Grada Zagreba promiče i zagovara
prava, potrebe i interese mladih u Gradu Zagrebu
te je 2015. i 2019. godine provedeno ispitivanje
interesa i potreba mladih u Gradu Zagrebu. "Oba
su ispitivanja, nažalost, istaknula slabu društveno-političku
participaciju mladih i nezaposlenost
kao glavne probleme mladih u našem gradu",
rekla je Lucija Topolovec, predsjednica Savjeta
mladih Grada Zagreba.
"Kao jedna od ključnih tema Programa rada jest
zapošljavanje mladih s ciljem rasta opće zapošljivosti
mladih, podupiranje zapošljavanja i smanjivanje
nezaposlenosti među mladima", istaknula je Topolovec.
Također, kazala je da je potrebno sustavno
informiranje i savjetovanje mladih o zapošljavanju,
ali isto tako, potrebno je podupirati i subvencioniranje
zapošljavanja.
"Ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska članica Europske
unije što mladima pruža mnoge mogućnosti
te baš zbog toga potičemo mlade da sudjeluju u
EU-ovim projektima povezanim sa zapošljavanjem
mladih", objasnila je Lucija.
ostvariti stalnim stjecanjem novih
znanja i iskustava, posebice
u međunarodnom okruženju.
"Tijekom studija, iznimno su
Mreža mladih Hrvatske: Važna je i
stručna praksa za studija
BERISLAV ŽUžIć
Dr. sc. Damir Novotny
Mreža mladih Hrvatske (MMH) uvelike se bavi problemom zapošljavanja
mladih nakon završenog fakultetskog obrazovanja, što pokazuju mnogim
radionicama i projektima koje organiziraju.
"Na Međunarodni dan mladih prošle godine održali smo konferenciju za
medije na kojoj smo iznijeli pet zahtjeva Vladi, a među njima je bilo i poboljšanje
uvjeta za mlade na tržištu rada", ispričala je Kaja Pavlinić, potpredsjednica
Mreže mladih Hrvatske.
Također, MMH se bavi i pitanjem stručne prakse kod poslodavaca za
obrazovanja, što uključuje i mentoriranje i praktičan rad, da bi učenici i
studenti izašli iz obrazovnog sustava s praktičnim iskustvom koje je odmah
primjenjivo.
"To je ujedno i argument da se mladima odmah pri prvom zaposlenju nakon
studiranja ponude kvalitetni uvjeti i plaća. Isto tako, važno je istaknuti da je
mladima potrebna institucionalna podrška te iz tog razloga iznimno je važno
zagovarati pravedne procese zapošljavanje i rada", istaknula je Pavlinić.
PEXELS
T&MC GROUP
vrijedna i obogaćujuća iskustva
koja studenti mogu stjecati korištenjem
programa mobilnosti
Erasmus, kako za boravak na
stranim sveučilištima, tako i za
ostvarivanje stručne prakse",
ispričala je Žuvić.
Mladi moraju razmišljati
o svojoj karijeri kao putu
koji mogu ostvariti stalnim
stjecanjem novih znanja i
iskustava
Ključna je prilagodba
Ekonomski je analitičar istaknuo
važnost procesa učenja i
nakon fakultetskog obrazovanja,
no smatra da je utjecaj koronakrize
uvelike utjecao i na
mnoge sektore zapošljavanja.
"Mladi diplomati koji ulaze na
tržište rada moraju se suočiti s
tektonskim promjenama koje
su izazvale kriza iz 2020. te digitalna
i postindustrijska transformacija.
Za uspjeh na tržištu
rada ključno je prilagođavanje
promjenama", kazao je Novotny.
Za mnoge je mlade trenutačno
stanje s koronavirusom pridonijelo
problemima pri pronalasku
posla, ali za neke od sektora,
poput zdravstvenog, postoje i
određene prednosti. Studentica
treće godine sestrinstva,
Martina Garić, objasnila je da
je trenutačna situacija pokazala
koliko su medicina i zdravstveno
osoblje važno, a lakoća pronalaska
posla nakon završenog
fakulteta jedan je i od razloga
zašto mnogi upisuju taj fakultet.
Novotny je objasnio da će se
približavanje Hrvatske razvijenim
dijelovima EU ubrzati u
sljedećim godinama, što će od
javnog obrazovnog sustava zahtijevati
prilagodbu promjenama,
ali teško je predvidjeti hoće
li se javni obrazovni sustav moći
prilagoditi promjenama. "Tražit
će se specifična znanja i vještine,
koje domaći obrazovni sustav u
kratkom roku ne može isporučiti.
U srednjem roku će nužno
doći do prilagodbe. U međuvremenu
će obrazovani mladi
pokušati pronaći odgovarajuće
radno mjesto na europskom tržištu
rada", rekao je Novotny.

12 Kultura
BROJ 65, lipanj 2021.
Filmska glazba U Hrvatskoj često podcijenjena i potplaćena, ali jednake važnosti kao i slika
U nas skladatelji 'skrpaju' svoju
umjetnost tek kad je film snimljen
Tekst: Lorena Oštrić
Za filmsku glazbu u Hrvatskoj
najčešće ostane
najmanje novca, pa
se ona samo "skrpa"
i posloži u kratkom vremenu.
Tako opisuje trenutačno stanje
filmski redatelj Filip Filković
Philatz. Iako je za cjelokupni
dojam filma ton jednako važan
koliko i slika, zvuk je i dalje u
drugom planu.
Da filmska glazba u Hrvatskoj
nije jednako financijski
potpomognuta kao u ostalim
dijelovima Europe, smatra i
filmski te kazališni redatelj i
scenarist Vinko Brešan. Kreativnosti
našim glazbenicima ne
manjka, a iako je tehnologija
u procesu izrade ista, Brešan
ističe da je europska glazba
raskošnija od hrvatske. Razlog
leži u korištenju pravih glazbala
i simfonijskih orkestara.
U zadnjem planu
Glazba je posljednja u procesu
izrade filma, a to potvrđuje i
to da se u velikom broju slučajeva,
glazba dodaje kada je film
već snimljen, a Filković objašnjava
da bi bila mnogo kvalitetnija
metoda suradnja redatelja
i glazbenika još u procesu začetka
filma.
"Na takav način, redatelj i
glazbenik imaju vremena promisliti
o načinu na koji glazba
zaista može unaprijediti film",
dodaje. Glazba filmu može dati
emocionalnu intonaciju, opisuje
Brešan, a upravo zato je
auditivna komponenta važan
segment filma. Finalni proizvod
koji vidimo na filmskom
platnu uvelike ovisi i o stilu redatelja,
a svaki od njih, kaže Filković,
ima ili želi imati vlastiti
potpis. Glazba tako u nekim
slučajevima može spasiti film,
a nekad može imati sasvim suprotan
učinak, napominje. Za
razliku od Filkovića, producent
filmske glazbe Dubravko Robić
priželjkuje rad na gotovoj montaži.
"Time uviđam kakva je
atmosfera scene, kakav je tempo,
ima li scena mnogo dijaloga
ili ne", pojašnjava Robić. Glazbu
je u gotovo 90 posto slučajeva
radio na već snimljenom
filmu, a ostalo su bile situacije
kada se prije samog snimanja
scene trebala snimiti neka
vokalna izvedba u studiju, a
potom bi se playback pustio
na filmskom setu. U kontekstu
škrtog ulaganja u filmsku
Proračuni za filmove stranih produkcija uglavnom su mnogo veći nego
u nas, pa su tako i honorari skladatelja viši, ističe producent filmske
glazbe Dubravko Robić
Glazba filmu
može dati emocionalnu
intonaciju,
opisuje redatelj
Vinko Brešan
glazbu, Brešan objašnjava da
je svih njegovih šest igranih
filmova imalo jednog, dva ili,
u iznimnim slučajevima, tri
glazbenika, a najčešće se radilo
o računalno oblikovanoj, već
postojećoj glazbi. Kao iznimku
navodi društveno-političku satiru
"Koja je ovo država?", na
kojoj je sudjelovalo 16 glazbenika.
Vani se zarađuje više
Brojni su faktori o kojima
ovisi zarada jednog skladatelja
filmske glazbe, a u obzir treba
uzeti duljinu filma, tip sastava
za koji se glazba piše, ali i rok
u kojemu projekt treba biti
gotov, objašnjava Robić. Pozornost
treba obratiti i na ukupan
proračun filma, koji je u
stranim produkcijama veći, što
'Rijetko se događalo da se
nisam uspio dogovoriti
za iznos koji sam smatrao
adekvatnim za svoj rad',
napominje Robić
znači i više honorare za skladatelje.
Skladatelji imaju mogućnost
navesti svoju cijenu po kojoj
rade, ali uglavnom se iznos
formira u dogovoru o honoraru
skladatelja i produkcije.
"Rijetko se događalo da se
nisam uspio dogovoriti za iznos
koji sam smatrao adekvatnim
za svoj rad", napominje Robić,
koji je na početku svoje karijere
radio i naplaćivao mnogo
manje nego danas, kada je stekao
potrebno iskustvo. Iako je
na inozemnom tržištu zarada
filmskih skladatelja viša, Robić
tijekom svoje karijere nije razmišljao
o radu za strane produkcije.
Tome je uvelike pridonio
i uspjeh filmova na kojima
je radio, a njegov povijesni
dokumentarac "Goli" osvojio
je nagrade na festivalima u Sarajevu
i Trstu.
"Neki filmovi
za koje sam
radio glazbu
dobivali su prve
nagrade, a pojavljivali su se
i na stranim festivalima", govori
Robić, što smatra osobnim
uspjehom. Osim filmova,
radio je i na serijama, a jedna
od njih je i mnogima omiljeni
"Crno-bijeli svijet". Posljednji
projekt je dokumentarna serija
"Dulum zemlje", snimljena
u režiji Filipa Filkovića, a riječ
je o serijalu koji donosi priču o
hrvatskim poljoprivrednim vizionarima.
Neki redatelji izbjegavaju
Brešan objašnjava da svaki
autor, ovisno o vlastitom izboru,
bira glazbeni stil, a većina
mladih redatelja pridaje veliku
važnost glazbi u filmu, dok je u
nekolicine njih vidljivo izbjegavanje
filmske glazbe. Takva
je pojava, zaključuje Brešan,
uvjetovana utjecajem nekih
smjerova koji su se pojavljivali
u filmskoj industriji.
Kao jedan od takvih ističe
cinéma vérité, koji se potkraj
pedesetih godina prošlog stoljeća
pojavio u Francuskoj, a
temelji se na dokumentarističkom
načelu "filma istine".
Ovisno o nepisanim konvencijama,
različiti žanrovi sadrže
različitu glazbu, pa tako vesterni
zvuče drukčije od filmova
strave, dok horor-filmovi opet
zvuče drukčije od romantičnih
melodrama i slično.
"Sve ovisi o postupku i odluci
autora, a sasvim je u redu što
neki filmovi ni nemaju glazbu",
zaključuje Filković.

BROJ 65, lipanj 2021.
Sport 13
Transrodne osobe u sportu Što kaže znanost, a što pravila o svojevrsnim presedanima
Rodna ravnopravnost
lako sklizne u nepravednu
prednost natjecatelja
'Nakon promjene spola ostaju neke značajke koje se ne mogu mijenjati jer su posljedica
cjeloživotnog razlikovanja', ističe dr. sc. Vedran Katavić
SEDMICA
Tekst: Anton Smrekar
1.
Rafael Nadal ispao je
s ovogodišnjeg Roland
Garrosa u polufinalu
nakon poraza od Novaka Đokovića.
Koji ga je još tenisač jedini
uspio pobijediti u povijesti
ovog turnira?
a) Stan Wawrinka
b) Robin Söderling
c) David Ferrer
Tekst: Anton Smrekar
Nekoć muškarac danas
žena Laurel Hubbard
natjecat će se ove godine
na Olimpijskim
igrama u Tokiju kao dizačica
utega. Dok u muškoj konkurenciji
nikada nije bila ni blizu
značajnih međunarodnih
uspjeha, sada, s 43 godine, kao
uvjerljivo najstarija natjecateljica,
borit će se za medalju
ravnopravno s ostalim kvalifikanticama.
Međunarodni
olimpijski odbor (MOO) izdao
je posebne upute prema kojima
transrodni sportaši moraju,
s hormonske strane, ispunjavati
sve zadane parametre,
a Hubbard ih je ostvarila i zato
je njezin nastup legitiman.
Ipak, problem se ne javlja
u aktualnoj razini hormona
nego o onoj razini koja je bila
prisutna u rastu i razvoju.
Tko bi se uopće smio
natjecati?
"Utreniran muškarac, koji je
na svojoj morfologiji sustavno
radio dobar dio djetinjstva te
cjelokupni odrasli život ima
drukčije predispozicije pred
osobom jednake mase, visine
i utreniranosti koja nema tu
razinu hormona", tvrdi dr. sc.
Vedran Katavić, profesor Sveučilišta
u Zagrebu s Katedre za
anatomiju. Ističe da nije važno
je li riječ o muškarcu ili ženi,
nego da je riječ o morfološkim
i hormonskim značajkama
koje nikako nisu binarne. Tako
izdvaja nedavni slučaj trkačice
Caster Semenye, koja ima veću
razinu testosterona od uobičajene
pa su promjenom pravila
njoj zabranili natjecanje.
"Nakon promjene spola
ostaju neke značajke koje se
ne mogu mijenjati jer su posljedica
cjeloživotnog razlikovanja",
ističe Katavić. Upravo
to cjeloživotno razlikovanje,
uključujući genske, fenotipske
i psihološke značajke, stvara
razliku među sportašima zbog
koje netko odskače od drugih.
Dok je nekoliko dizačica utega
javno istupilo jer smatraju
da nije pravedno da Hubbard
sudjeluje na Igrama, Katavić
vjeruje da bi se, s anatomske
Smjernice koje je izdao MOO u vezi transrodnih osoba podržava i Hrvatski olimpijski odbor
strane, tako mnogo toga moglo
preispitivati jer neki sportaši
imaju golemu prednost
pred drugima zbog kombinacije
genetike i sustavnog rada
na sebi. Za to navodi primjer
Bjørna Dæhlieja, legendarnog
norveškog skijaškog trkača,
koji je izvan sezone imao izmjerenu
maksimalnu potrošnju
kisika od 96 ml/kg/min,
što je jedna od najvećih vrijednosti
ikad. Uz to je znanstveno
dokazano da crvenokose osobe
poput Dæhlieja bolje podnose
hladnoće i bol.
"Ne postoji maksimalno pravedan
način provođenja sportskih
natjecanja, no ja nisam
kroničar sporta, nego znanstvenik
i anatom", zaključuje
na tu temu Katavić jer neki
imaju prednosti koje je teško
ili nemoguće nadoknaditi treningom.
Općenito je odvajanje
natjecatelja po sportovima na
muški i ženski spol stvar druš-
Bjørn Dæhlie kao natjecatelj
imao je fizičke predispozicije
zbog kojih je u svojem
sportu bio nedodirljiv, što
poteže pitanje pravednosti
u biološkom pogledu
'Sve ovo izgleda kao loš vic',
prokomentirala je Anna
Vanbellinghen, dizačica
utega koja će se natjecati
protiv Hubbard
tva, gdje je ponekad vrlo teško
pronaći ključ različitosti među
sportašima. To se posebno
vidi u disciplinama poput streličarstva
ili trapa, gdje se ne
može reći da je neka fiziološka
ili morfološka karakteristika
razlog odvajanja natjecatelja
po spolu.
Naravno, dizanje utega, u
kojem se pojavila transrodna
sportašica, uvelike ovisi o karakteristikama
koje je netko
postigao u svojem rastu i razvitku,
a Hubbard je muskulaturu
izgradila kao muškarac.
Pravila su jasno postavljena
"Sve ovo izgleda kao loš
vic", rekla je za Reuters Anna
Vanbellinghen, dizačica utega
koja će se natjecati protiv
Hubbard. Istaknula je da podržava
zajednicu transrodnih
osoba, ali da je nepravedno da
netko poput Hubbard zauzima
poziciju na kojoj je mogla biti
žena koja se oduvijek i razvijala
kao žena. Za nju je to stvar
zdravog razuma koja nema nikakve
veze s realnošću u ovom
sportu.
Smjernice koje je izdao MOO
u vezi s transrodnim osobama
pak podržava Hrvatski olimpijski
odbor, a oni tvrde da se,
prema njihovim spoznajama,
dosad nije dogodila nijedna
prijava transrodne osobe na
natjecanje na našim prostorima.
"Ako bi se pojavila takva
osoba, HOO bi se pridržavao
pravila međunarodnih sportskih
federacija jer su ta pravila
važeća za primjenu svakom
nacionalnom olimpijskom odboru",
ističu iz HOO-a. Slagali
se s tim smjernicama ili ne,
koncepcija je sporta takva da
je teško govoriti o pravednosti,
a Hubbard nije prekršila
nijedno pravilo koje je MOO
postavio.
Prije spomenuti Dæhlie
možda je imao veću prednost
svojim biološkim karakteristikama
nad ostalima kao
nepobjediv skijaš trkač nego
Hubbard, koja je tek 15. na
ljestvici za olimpijsku normu i
nije favoritkinja za odličje. Osnova
je sporta u nadmetanju, a
ostatak sportašica njoj itekako
parira pa bi i tu trebala vrijediti
stara, pomalo i otrcana izreka
– neka najbolja pobijedi.
2.
Koji je Turčin na otvaranju
Europskog prvenstva
u nogometu zabio
prvi pogodak, ali ne u talijansku,
nego u vlastitu mrežu?
a) Merih Demiral
b) Çağlar Söyüncü
c) Zeki Çelik
3.
Tko je ove sezone
osvojio rukometnu Ligu
prvaka rekordni deseti
put?
a) Barcelona
b) Paris Saint Germain
c) THW Kiel
4. većih problema, no
Marin Čilić osvojio je
turnir u Stuttgartu bez
koje je godine posljednji put
podigao trofej na nekom pojedinačnom
natjecanju?
a) 2016.
b) 2017.
c) 2018.
5.
Svoju prvu nagradu
za najkorisnijeg igrača
NBA lige ove je godine
osvojio Nikola Jokić, a tko je tu
titulu zaradio rekordnih šest
puta u svojoj karijeri?
a) Wilt Chamberlain
b) Kareem Abdul-Jabbar
c) Bill Russell
6.
Koji je nogometni veteran
s 38 godina na
leđima uspio zabiti gol
u svojoj prvoj utakmici na Europskom
prvenstvu?
a) Goran Pandev
b) Burak Yılmaz
c) Tim Sparv
7.
Tko od velike trojke
Brooklyn Netsa i dalje
nije osvojio NBA prsten
u karijeri?
a) Kevin Durant
b) Kyrie Irving
c) James Harden
ODGOVORI:
1b, 2a, 3a, 4c, 5b, 6a, 7c

14 Tehnologija
BROJ 65, lipanj 2021.
Projekt Edu4Games Sveučilište u Zagrebu dobiva prvi studij dizajna i razvoja videoigara
Tržište to traži: obrazovat ćemo
kreatore i programere videoigara
Tekst: Patricija Turkalj
Poticaj je došao od studenata,
ali i od same
industrije videoigara
u kojoj je prisutan manjak
kadra, govori Davor Švaić,
prodekan za međunarodnu
i međuinstitucijsku suradnju
na Akademiji dramske umjetnosti,
te voditelj projekta Edu-
4Games, u sklopu kojeg se na
Sveučilištu u Zagrebu pokreće
studij dizajna i razvoja videoigara.
Riječ je o prvom javnom
sveučilišnom studiju o videoigrama,
koji će se sastojati od
diplomskog studija i programa
cjeloživotnog obrazovanja, a
unutar kojih će pak polaznici
moći birati između smjerova
dizajner, vizualni umjetnik,
producent i programer videoigara.
Krenulo je od radionica
"Područje videoigara na neki
je način deficitarno, a u dobroj
mjeri je tako jer obrazovanje
za to područje gotovo i ne postoji,
tako da je studij odgovor
na potrebe industrije", navodi
Švaić. Dodaje i da je cilj projekta
razviti standarde prema
kojima će se građani dalje
moći obrazovati za poslove u
videoigrama. Uz potrebe industrije,
projekt odgovara i na
potrebe i želje studenata među
kojima su prvi interes za svijet
videoigara pokazali studenti
Akademije dramske umjetnosti.
Upravo zato, Akademija je
prije pet godina pokrenula studentske
radionice.
"Ideja je bila da studenti, uz
prenošenje znanja, steknu i
praktična iskustva. Formirali
smo mrežu suradnika iz sustava
obrazovanja i profesije
videoigara koji su se uključili
u rad", kaže Švaić. Radionice
su prvotno bile namijenjene
zagrebačkim studentima, a
potom su se uključili i drugi.
Naposljetku, od radionica je
došlo do ideje o pravom sveučilišnom
studiju i do projekta
Edu4Games koji je pokrenut
2019. godine. Projektu su se,
uz Akademiju dramske umjetnosti,
pridružili i Fakultet
elektrotehnike i računarstva,
Fakultet organizacije i informatike,
Akademija likovnih
umjetnosti i Studij dizajna Arhitektonskog
fakulteta.
"Kako radimo za industriju
videoigara, tako i radimo s
industrijom videoigara", ističe
voditelj projekta. Osim pro-
Riječ je o prvom javnom sveučilišnom studiju o videoigrama, koji će se
sastojati od diplomskog studija i programa cjeloživotnog obrazovanja
Cilj projekta je razviti standarde prema kojima će se studenti dalje moći obrazovati za poslove u videoigrama
fesora s drugih fakulteta, na
studiju će tako predavati i profesionalci
iz gaming-studija,
osobe s višegodišnjim iskustvom
u industriji. No u rad
će biti uključene i druge tvrtke,
poput inkubatora Pismo iz
Novske.
"Drukčije to nema smisla, to
je jedini način da se radi kvalitetno
i da to bude u funkciji
onoga što su potrebe tržišta i
što je šira društvena potreba",
ističe Švaić. Već su surađivali s
hrvatskim gaming-studijima
na samom početku projekta, a
sa studijem Gamechuck organizirali
su i edukaciju za profesore
s fakulteta. U studijima
bi bila i organizirana praksa za
studente.
"Od trećeg semestra, dakle
druga godina bi imala komponentu
stručne prakse kao
obavezni dio programa", navodi
Švaić. Tu je i Pismo. koje je
kao inkubator prvi idući korak
Projekt Edu4Games želi
proširiti svoj program
i na druge dijelove
Hrvatske pa bi se tako
jedan dio mogao
izvoditi u inkubatoru
u Novskoj, otkriva
Davor Švaić
JELENA BLAGOVIć
Na studiju će predavati profesionalci
s višegodišnjim
iskustvom u industriji videoigara,
dok će studenti odlaziti
na praksu u domaće studije
nakon završetka studija.
Povezanost s Europom i
Sjevernom Amerikom
"Inkubator je prirodni slijed
za sve one koji su zainteresirani
dodatno se obrazovati
ili iskoristiti prigodu koju inkubator
nudi, da dobiju neka
sredstva i da im se omogući
Davor Švaić,
voditelj
projekta
Edu4Games
pokretanje vlastite nove tvrtke",
kaže Švaić. Otkriva i da bi
se u Novskoj mogao provoditi
program cjeloživotnog obrazovanja,
jer projektom žele
uključiti i ostatak Hrvatske.
"Razgovaramo s još nekim
poslovnim
središtima,
inkubatorima i sličnim
institucijama
koje bi bile zainteresirane
udomiti,
preuzeti
dio programa,
ne bi li se edukacija
za videoigre
mogla provoditi u
drugim dijelovima Hrvatske",
govori voditelj projekta.
Osim s domaćim tvrtkama,
Edu4Games uspostavio je suradnje
i sa stranim fakultetima
poput Cologne Game Laba iz
Kölna i Cnam-Enjmin iz Angoulêmea
u Francuskoj, koji
su svojim načinom rada bliski
novom studiju. Švaić se nada
da će, čim studij i službeno započne,
moći krenuti s programima
razmjena.
"Imamo već Erasmus projekt
sa školama iz područja
game developmenta, školama
u Abertyju i Kopenhagenu,
imamo projekt kojem je tema
nešto između područja filma i
videoigara, što se danas naziva
virtualnom produkcijom", otkriva.
Zahvaljujući suradnjama,
studenti će tako moći bolje
FREEPIK
Sa školama u
Abertyju i Kopenhagenu
provodimo
projekt Erasmus, čija
je tema virtualna
produkcija, opisuje
Švaić
upoznati industriju videoigara
u raznim zemljama u Europi,
ali i u Sjevernoj Americi. Profesor
Mario Konecki s FOI-ja
s ciljem ostvarivanja suradnje
prije dvije godine je posjetio
dva sveučilišta u Sjedinjenim
Američkim Državama, u New
Yorku i Pennsylvaniji. Iduća
destinacija bilo je Sveučilište
Južne Kalifornije u Los Angelesu,
no putovanje je spriječila
pandemija koronavirusa.
"Vidimo perspektivu da razvijamo
suradnju i da omogućavamo
mladim ljudima da se
povezuju, razmjenjuju svoja
znanja i ideje s drugim mladima",
ističe Švaić koji se nada
da će uskoro biti prigode i za
posjet Los Angelesu.
Dobra konkurencija
Iako će ovaj studij biti prvi
javni, nije jedini koji će se baviti
videoigrama u Hrvatskoj.
Naime, na jednom privatnom
visokom učilištu u Zagrebu
već djeluje diplomski studij
razvoja računalnih igara. Švaić
navodi da bi i s njima mogli
surađivati u budućnosti, te da
konkurenciji nema mjesta.
"Dobro je da imate nešto s
čime se možete usporediti i da
se to u nekoj usporedbi vrednuje.
Ali Hrvatska je toliko
mala da ako bilo tko misli
da možemo nešto jedni
bez drugih, onda
se grdno vara",
komentira. S obzirom
na to da je
sektor videoigara
deficitaran, a kvote
za upis na studijima
su male, Švaić
smatra da jedni drugima
ne mogu biti konkurencija te
da imaju prigodu provoditi
programe različitih koncepata
i fokusirati se na različite skupine.
"Na studentima je da sami
procijene kojim putem namjeravaju
ići, nije važno kako se
koji faks zove, je li privatan ili
javan, ključno je da što kvalitetniji",
poručuje Švaić.
Prije službenog početka studija,
projekt očekuje pilotiranje
cjeloživotnog obrazovanja
koje kreće u rujnu, a provodit
će se na ADU i primati od 20
do 25 polaznika. Program cjeloživotnog
obrazovanja tako bi
s radom započeo iduće godine,
dok bi diplomski studij prve
studente primio 2023. godine.
Prijave za pilotiranje kreću od
ovog tjedna.

BROJ 65, lipanj 2021.
Lifestyle 15
Tekst: Ivan Ilić i Mila Šušnjar
Sve popularnija spora
moda među studentima,
ali i dizajnerima,
pruža nadu u rješenje
problema hiperprodukcije brze
modne industrije. Razlog je to
što se ljudi već nekoliko godina
sve više okreću prodavaonicama
rabljenom robom i sajmovima,
buvljacima, o čemu svjedoči
i novinarka Lana Biželj
koja i sama organizira buvljake.
"Kao da je to postalo i moderno
u neku ruku. Sve više
poznatih i influencera govori o
tome i mijenja se svijest", kaže
Lana.
Mali izbor brojeva
Lana je buvljake uvijek smatrala
mjestima na kojima može
ugrabiti komad koji neće imati
cijeli grad, mjesta na kojima
se "upoznaš s toliko komada
odjeće koji imaju priču i posvojiš
onaj koji tebi najbolje leži",
objašnjava.
Krešimir Borošak, student
arhitekture, kaže da ima zanimljiv
stil na kojem zahvaljuje
upravo second hand i vintage
prodavaonicama. Iako mu
sam faktor održivosti nije bio
inicijalna motivacija, ističe da
mu se tijekom godina kupnje
u takvim prodavaonicama i on
svidio.
"Ideja o kupnji u second
hand i vintage prodavaonicama
javila se kao odgovor na
nezadovoljstvo neekspresivnom
trenutačnom modom i
kao odraz generalne modne
radoznalosti i alat izražavanja",
navodi Krešimir.
Kao i sve, i kupnja u prodavaonicama
rabljenom robom
osim prednosti ima i svoje
mane. Kao glavni problem, studentica
novinarstva Anamaria
Hanžek ističe dostupnost odjeće,
smatra da te prodavaonice
imaju odličan koncept, ali mali
izbor brojeva. S njom se slaže i
Krešimir koji ističe da je riječ
o jedinstvenim komadima koji
nisu dostupni u više od jedne
veličine i treba ih "uloviti".
Kao najbolja mjesta za pronalazak
takvog tipa odjeće u
Zagrebu, Krešimir izdvaja Hrelić,
koji je godinama neka vrsta
sinonima za održivu kupnju.
Uz Hrelić, navodi lanac Textile
house, Ulični ormar, Retro
centar i Mango Sticky Rice
Vintage.
Što s viškom odjeće?
Upravo je u Mango Sticky
Rice Vintageu dizajnerica Jelena
Geštakovski, vlasnica brenda
y/GIA nedavno predstavila
minikolekciju.
''Većina komada koje proizvedem
su ili unikat ili proi-
Spora moda Prodavaonice rabljenom robom, sajmovi i buvljaci sve su popularniji
Danas se traže
autentičnost i
ekološka održivost
INSTAGRAM: Y/GIA
Prema statistikama Clean Clothes Campaign, svake se godine proizvede
više od 100 milijardi komada odjeće koja uglavnom postane otpad
Second hand prodavaonice
nude mali izbor konfekcijskih
brojeva, ali su komadi
koji se tamo nalaze unikatni
Košulja i torba
brenda y/GIA
'Mislim da je
važno da se
na buvljake
i rabljenu
odjeću
prestane
gledati kao
na nešto
što je staro i
podrapano',
navodi Lana
i dodaje da
se na takvim
mjestima
mogu pronaći
kvalitetni
komadi
INSTAGRAM: Y/GIA
FACEBOOK: MANGO STICKY RICE VINTAGE
Editorijal
za mini
kolekciju
''Princess
iz provincije''
brenda
y/GIA
Haljina ispred Mango Sticky Rice
Vintage trgovine
zvedeni u malim serijama
zbog nedostatka materijala.
Također, izbjegavam
upotrebu materijala koji
sadrže određeni postotak
plastike'', ističe Jelena
koja izrađuje i promovira
svoje komade prema
paradigmi spore mode te
smatra da spora moda ima
potencijala izravno pomoći
Editorijal za mini kolekciju ''Princess iz provincije'' brenda y/GIA
mladim dizajnerima i manjim
brendovima, naročito zbog
toga što od njih neće očekivati
hiperprodukciju.
Jelena objašnjava da većina
ljudi uopće nije upoznata
s kompletnim procesom proizvodnje
jer su navikli na ishitrene
kupnje u trgovačkim središtima.
Samim time, govori,
pokazuju da ne cijene ono što
Što je uopće spora moda?
Unazad desetak godina pojavio se pokret spore mode, a na
popularnosti je dobio tijekom lockdownova. Osobe koje se vode
politikom spore mode ističu da prevladavajuća brza moda nepotrebno
onečišćuje okoliš. Potiču kupnju odjeće u vintage ili
second hand prodavaonicama da bi se smanjio štetni utjecaj
prodavaonica brze mode. Spora se moda borbom protiv
hiperprodukcije bori i za veću etičnost u modnoj industriji.
Potrebom za sve više odjeće i outsourcingom u zemlje
Trećeg svijeta našu odjeću izrađuju potplaćeni radnici, a
ona se poslije prodaje po mnogo višoj cijeni od njihove
prosječne plaće.
UNSPLASH
nose. Navodi da smo naučeni
na konzumeristički pristup
kupnji te da odvajamo minimalne
iznose novca za stvari
koje su trenutačno u modi, a
"time dolazimo do prekomjerne
kupnje komada koji su nekvalitetni
i potiču brzo smjenjivanje
trendova''.
Prema statistikama Clean
Clothes Campaign, svake se
godine proizvede više od 100
milijardi komada odjeće. Ta
odjeća nerijetko završava kao
otpad, a sve rjeđe u rukama
onih kojima je zapravo potrebna.
Mnogi gradovi u Hrvatskoj
nemaju niti odlagalište tekstila
pa rješavanje viška odjeće nije
jednostavno.
S tim se problemom susrela
i studentica Teodora Beraković
iz Poreča koja odjeću nastoji
donirati ili darovati, ali joj je
ponekad jedina opcija bacanje.
"Poreč je jedan od gradova u
kojima Crveni križ više ne prima
odjeću. Humana nova više
ne radi, tako da zapravo nema
mjesta gdje možemo darovati
odjeću, osim ako privatno ne
poznajemo nekoga kome je potrebna",
objašnjava Teodora.
Humanitarni buvljak
Novinarka Lana
Biželj višak svoje
odjeće prodaje na
buvljacima koje
privatno organizira
putem Instagrama,
a nedavno
je u suradnji s
Hrvatskom mrežom
beskućnika
organizirala humanitarni
buvljak
na kojem se
INSTAGRAM: Y/GIA
prikupljao novac
za unaprjeđenje
prehrane
zagrebačkih beskućnika.
"To je nešto
pristupačniji i moderniji način
organiziranja humanitarne
akcije koji i ljude navodi da se
osjećaju dobro jer su kupnjom,
zapravo, donirali i napravili
dobro djelo", objašnjava Lana
i dodaje da već na jesen planiraju
novi buvljak s obzirom
na velik odziv. Upravo odziv
upućuje na to da su buvljaci
sve popularnija mjesta za
kupnju. "Mislim da je važno
da se na sajmove, buvljake i
rabljenu odjeću prestane gledati
kao na nešto što je staro i
podrapano", navodi novinarka
i dodaje da se na takvim mjestima
mogu pronaći kvalitetni
komadi. "Buvljak je lutrija, na
njega ne dolaziš ciljano jer nikad
ne znaš na što ćeš naići, a
ako nekome nedostaje malo
spontanosti u životu, ovo može
biti odličan način da je počne
uvoditi", poručuje Lana.

16 Zadnja
BROJ 65, lipanj 2021.
korektor
SISTEM - SUSTAV
Iako svi imamo omiljene sisteme za provođenje kojekakvih aktivnosti i djelovanja,
kada govorimo ili pišemo o ukupnosti nekih načela koja čine cjelinu trebali bismo
koristi hrvatsku riječ sustav. Pa ćemo govoriti i raspravljati o manama i vrlinama
hrvatskog školskog sustava, ali i opisivati dobre i loše strane pojedinih političkih
sustava te zaključiti kako neki takav sustav treba promijeniti. Za opisivanje
tehničkih struktura također ćemo upotrijebiti riječ sustav - energetski sustav.
Jednako treba postupiti i s izvedenicama te riječi pa reći da je netko jako sustavan
u svom radu (ne sistematičan), te da za rad na svrstavanju prema određenim
pravilima umjesto sistematizirati treba upotrijebiti glagol usustavljivanje, jer je
onaj koji se smatra sistematiziranim zapravo usustavljen. (Snježana Babić Višnjić)
Ja sam Hrvatska
Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?
To je povlastica i zadovoljstvo jer uvijek otvara nova područja rada
i suradnje. Upoznala sam mnoge nadarene i nadahnute znanstvenike
od kojih i s kojima sam mnogo naučila. Mislim da u kvaliteti ne
zaostajemo za svijetom, pogotovo uspoređujući razinu financiranja,
a najveća zapreka je uvijek rastuća količina administracije s kojom
se treba hrvati u znanstvenom (i nastavnom) radu.
prof. dr. sc. Jelena Macan, FKIT
1
2
3
4
5
6
7
šok i vjeverica
Visoka bijela kuharska kapa naziva se toque. Na
sebi ima sto nabora koji predstavljaju sto načina
na koje se mogu pripremiti jaja.
Otkucaji srca plavog kita mogu se čuti i do tri
kilometra daljine. Njegovo srce teži oko 400
kilograma, što je otprilike kao mali klavir.
Prema studiji National Geographica, "najtipičnija"
osoba na svijetu je dešnjak, zarađuje
manje od 74.000 kuna na godinu, ima mobitel
i nema bankovni račun.
Na svijetu je više od 7,5 milijardi ljudi. Ako
bi svatko stajao rame uz rame, cjelokupno
svjetsko stanovništvo moglo bi se smjestiti
u Los Angeles na njegovih 500 četvornih
kilometara.
Iako posvuda ima niskih i visokih ljudi,
Indonezija slovi kao dom najnižih ljudi na
svijetu, otkrilo je istraživanje Telegrapha. S
druge strane, zemlja u kojoj žive najviši ljudi
je Nizozemska.
Mjesto s najdužim nazivom na Novom je
Zelandu. Ljudi koji žive u Taumatawhakatangihanga-koauauotamateaturipukakapikimaung-ahoronukupokaiwhenuakitanatahu
pri
pisanju adrese trebaju napisati naziv mjesta
od 85 slova.
Engleski je jezik najrasprostranjeniji na
svijetu. Gotovo dvije milijarde ljudi govori
engleski kao drugi jezik, što je četiri puta više
od onih kojima je engleski prvi jezik, a njih je
350 milijuna.
1
Građevne jedinice
pluća su:
a) alveole
b) limfe
c) leukociti
d) eritrociti
2
Varolijev most
spaja:
sudoku
a) klijetku i pretklijetku
b) bedreni mišić s
femurom
c) srednji mozak
i produženu
moždinu
d) mali i veliki
mozak
pet za pet
3
Crvena krvna
zrnca, eritrociti,
nastaju u:
a) slezeni
b) jetri
c) srcu
d) koštanoj srži
ODGOVORI:
4
Štapići i čunjići
su u:
a) uhu
b) oku
c) nosu
d) koljenu
1. a), 2. c), 3. d), 4. b), 5. b)
LAGANI SREDNJI TEŠKI
5
Glabella označava
područje:
a) između usana
i nosa
b) između obrva
c) između prstiju
d) između zgloba
i lakta
dobre vijesti
Škripavac i Paški sir
jedni od najboljih u
svijetu
Čak su dva hrvatska sira na ljestvici
najbolje ocijenjenih sireva,
prema glasovima publike na
internetskoj stranici Svjetski atlas
hrane. Lički škripavac, poznat po
blagom, mliječnom i pomalo slatkom
okusu, zauzeo je 61. mjesto.
Na 14. je mjestu ove ljestvice i
hrvatski Paški sir koji je napravljen
od mlijeka ovaca s otoka Paga. Na
prvom je mjestu najpoznatiji grčki
sir Graviera. (Taste Atlas)
Najpoznatije lutke
izrađivat će se od
recikliranog materijala
U novoj kolekciji najpoznatije
svjetske lutke, Barbie Loves the
Ocean, tri će lutke biti izrađene
od 90 posto recikliranih plastičnih
dijelova. Osim lutaka i dodatak
poput Beach Shack izradit će
se od recikliranih materijala.
Ova novost, rekli su iz Mattela,
prati trend u kojemu žele postići
izradu 100 posto recikliranih
proizvoda i onih na biološkoj bazi
do 2030. Lutkama od recikliranih
materijala pokušat će osnažiti
sljedeće generacije i njihovo
djetinjstvo da bi postali "najbolja
verzija sebe". (Green.hr)
Uvode se kazne za osvetničku pornografiju u
trajanju i do tri godine zatvora
Ministarstvo pravosuđa i uprave odlučilo je u Kazneni zakon
dodati novi članak 144.a u kojemu se definira novo kazneno
djelo za osvetničku pornografiju i pornografiju nastalu montiranjem
tuđih lica na postojeće pornografske uratke, poznatiju
kao deepfake pornografija. Postupci protiv tih kaznenih djela
pokretat će se neovisno o zahtjevu ili prijedlogu žrtve. nije bilo
tako. Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica poručio je da
se za navedena djela predviđaju zatvorske kazne u trajanju do
jedne godine u slučaju da je snimka dostupna samo jednoj osobi,
a ako je snimka dostupna više osoba, kazna zatvora doseže
i do tri godine. Udruga B.a.B.e pokrenula je i peticiju koja je bila
pokretač promjena u kaznenom sustavu, a na svom profilu na
Instagramu obavijestili su da su predsjedniku Vlade Andreju
Plenkoviću uručili više od 9700 potpisa. Prijedlog su podržale i
brojne druge udruge i stručnjaci smatrajući ga nužnim za zaštitu
žrtava. (Global)
Pronađeno jaje staro
1000 godina
Izraelski arheolozi našli su kokošje
jaje staro oko 1000 godina.
Iskopali su ga u gradu Yavneu na
području iz bizantskog razdoblja,
a smatra se jednim od najstarijih
netaknutih jaja ikad. Iz izraelske
uprave za starine rekli su da je
pronalazak ljuski jajeta uobičajen,
no pronalazak cijeloj jajeta jedinstvena
je pojava. Jaje je napuklo
pa je unutrašnji dio iscurio, ali
ostao je žumanjak za daljnja
istraživanja. Očuvanost jajeta je
odlična jer su ga pronašli zaštićenog
u septičkoj jami. (Hina)
U SAD-u još jedan Kip
slobode
Brončana kopija Kipa slobode
putuje iz Pariza u glavni grad
Sjedinjenih Država. Postavit će se
u vrt zgrade gdje boravi francuski
veleposlanik, a pariški gradonačelnik
Ariel Weil ovu razmjenu
nazvao je "obnovljenim znakom
prijateljstva" sa SAD-om. Kip će
najprije biti izložen na otoku Ellisu
pokraj izvornog Kipa slobode 4.
srpnja na američki Dan državnosti,
a poslije će nastaviti put do
Washingtona. (CNN)