Global 64

More documents

Recommendations

Info

8 ReportažaBROJ 64, svibanj 2021.'Srce mi je radilo 20 posto.Oživljavali su me, praktički samumro, malo je nedostajalo'Tekst: Lara AnićTajana JosipovićTeške posljedice koronavirusa Sve je više ozbiljno bolesnih mlađih, inače zdravih ljudiSrce mi je radilo 20 posto,bubrezi su mi zatajivali,slezena mi je bilanatečena... Nije bilokrvi u tim organima i sve jeodumiralo, priča nam 26-godišnjiStjepan Sopina koji sesuočio s teškim posljedicamakoronavirusa."Koronu sam prebolio uztemperaturu i kašalj, ali samposlije zamalo umro. Malo jenedostajalo", kaže.Sve je krenulo nizbrdo kadaje jedan petak navečer, mjesecdana nakon što je preboliokoronavirus, ponovno dobiotemperaturu. Sve do ponedjeljkanisu ga primili u bolnicu,a kamo god je zvao ili pitaoodbijali su ga zbog povišenetjelesne temperature. Ipak, završioje na Klinici za infektivnebolesti "Dr. Fran Mihaljević".U početku liječnici nisu znališto mu se događa, osim da ima"nekakvu upalu" jer mu je CRPbio povišen.Dijagnoza: upala srčanogmišića"Tri dana mi nisu uspjeli snizititemperaturu, a taj treći danmi se stanje i pogoršalo. Nijemi bilo dobro. Počeo sam sepreznojavati, nisam mogao disati,srce mi je snažno i ubrzanolupalo", prisjeća se Stjepan.Ponovo su ga testirali na koronavirus,ali test je bio negativan.Preko noći mu se počelopogoršavati pa su ga prevezlina intenzivnu, gdje mu je stanjepostalo kritično."Oživljavali su me. Imaosam tlak 60 s 40, a posljednješto znam jest da sam imao 80otkucaja srca. Nakon toga tese večeri više ne sjećam", pripovjeda.Nedostaje mu, ističe,nekih pola sata. Ponovno serodio u vozilu hitne pomoći,uspjeli su ga oživjeti na putu zaRebro.Prvog dana na Rebru dobioje sedam infuzija, a tek trećidan počeo je dolaziti sebi isamostalno jesti. Tjedan danaposlije mogao je ustati iz kreveta,a liječnici su tada zaključilida je njegovo stanje posljedicazaraze koronavirusom.Dva je tjedna proveo na Rebruna infuzijama i na aparatima.PRIVATNA ARHIVASve je krenulo nizbrdo kada je mjesec dana nakon što je preboliokoronavirus 26-godišnji Stjepan Sopina ponovno dobio temperaturuPripisali su mu dijagnozu upale srčanog mišića, a doktor mu je potvrdio da sve više mladih preboli koronavirus bez ikakvihsimptoma pa se kasnije pokažu teže posljediceI na koronaodjelima je 'strka'Medicinska sestra čiji su podaci poznati redakciji,a koja radi s pacijentima pozitivnima na koronavirus,kaže da je često strka na odjelima. Pacijentise spuštaju s odjela na hitne intubacije - stavljanjecijevi putem koje respirator upuhuje zraku pluća. Ima i onih kojima ne treba intubacija,nego su na high flow - terapiji s visokim protokomkisika."Nakon intubacije moramo im dati injekcije jerdok su na respiratoru više nisu u kontaktu pa ihPreko noći mu se počelo pogoršavatipa su ga prevezli na intenzivnu gdjemu je stanje postalo kritično'Oživljavali su me, imaosam tlak 60 s 40, a posljednješto znam jest da samimao 80 otkucaja srca',kaže Stjepan SopinaZa liječnike i medicinske sestreima samo riječi hvale jer su gastalno obilazili, provjeravalii bili tu kada god mu je neštozatrebalo."Čuo sam da ljudi govorekako bolnička hrana nije fina,ali hrana na Rebru bila je super",smije se Stjepan.Ustanovili su mu upalu srčanogmišića, a liječnik mu je potvrdioda sve više mladih prebolikoronavirus bez ikakvihmoramo i sedirati, smanjiti svjesnost lijekovimakoji djeluju na središnji živčani sustav", ističe.Strka vlada na odjelima i kada imaju slučajeve reanimacije,kaže. Dogodilo im se da su trebali premjestitičovjeka na drugi odjel, a primiti ženu kojojje bilo loše i koja je naposljetku došla prerano."Tada u sobi nismo imali niti jedno slobodno mjestojer je pacijent po kojeg su trebali doći još biotu pa smo se u sekundi morali snaći gdje ćemo gapremjestiti jer je još bio na kisiku", prisjeća se.Studentica Iva: Mislila sam da će misrce eksplodiratiI studentici Ivi Opačak su se, mjesec dana nakon zaraze, počelijavljati problemi sa srcem. Ubrzano je kucalo, objašnjava, pa jezbog toga išla na preglede. U tom razdoblju imala je i ispite na fakultetupa su joj liječnici rekli da takvo stanje može biti posljedicastresa, ali i posljedica zaraze koronavirusom."Puls mi je u trenucima znao biti i oko 160. Imam pametni sat kojimi je javljao ubrzane otkucaje pa sam to počela i pratiti. U tim samse trenucima osjećala jako izmoreno - ne mogu to opisati, kao dami se gubi tlo pod nogama. Počela bih ubrzano disati, a imalasam i osjećaj kao da će mi srce eksplodirati koliko je brzokucalo", prisjeća se Iva. Osjetila je i glavobolje kakvenikad prije nije iskusila.simptoma pa sekasnije pokažuteže posljedice.NEVA ŽGANEC/GLOBALSve više mladihpreboli koronavirusbez ikakvih simptomapa kasnije pokažu težeposljediceDodatnekomplikacije zasportaše"Koronavirus izaziva upalnepromjene na malim krvnimžilama u cijelom organizmu",objašnjava epidemiolog BrankoKolarić. U mlađih osoba,napominje, zna se javiti miokarditis,to jest, upala srčanogmišića koja se smatra ozbiljnijomposljedicom bolesti. Ipak,kaže Kolarić, ako se ona prepoznana vrijeme i čovjek miruje,prolazi bez teških posljedica."Ako smo i dalje fizički aktivni,poglavito sportaši, možedoći do dodatnih komplikacija.Zato savjetujem svakometko je prebolio zarazu koronavirusomda se ne bavi ozbiljnijesportom dva do tri mjeseca",ističe Kolarić.Koliko je trajao Stjepanovoporavak, ne zna reći, no primijetioje da je dosta oslabio.Neko se vrijeme nije kretao,a navikao je na fizički posao imalo jaču hranu."Kada sam izašao iz bolnice,propisana mi je i stroga dijeta,a nisam više imao ni energijekao prije. Sada to sve već funkcionira",priznaje Stjepan kojijoš ne zna radi li mu srce 100posto jer mu je pri otpuštanjuiz bolnice ono radilo oko 70posto.Osim upale srčanog mišića,posljedice mogu biti i tromboze,stvaranje ugrušaka u žilama,te embolije, začepljenjažila trombom, što može bitismrtonosno, potvrđuje epidemiologKolarić. Najčešćeposljedice su, dodaje, osjećajnedostatka zraka dok smo fizičkiaktivni, osjećaj umorate bolovi u mišićima i zglobovima.Jedna od neugodnijihposljedica je i višemjesečno ispadanjekose. Osim toga, koronaviruszna napasti i bubrege,crijeva, te mozak.Nije moguće predvidjetiNa pitanje mogu li se posljedicepredvidjeti, epidemiologBranko Kolarić kaže daprema dosadašnjimspoznajama tonije moguće. Istotako, objašnjava,ne zna se tkoće bolest proćiasimptomatski,a tko će imati težeposljedice."Postoje rizični faktorikao što su starija dob,kronične bolesti. No mnogostarijih također ima blagioblik bolesti, a ne tako rijetkou trećem valu imamo ozbiljnobolesnih mlađih, inače zdravihljudi", napominje Kolarić.
BROJ 64, svibanj 2021.Intervju 9o regulaciji društvenih mreža te granicama slobode govoraPojedinac za objave namrežama treba odgovarati istokao za izjave za bilo koji medijGovor mržnje, vrijeđanjei pozivanje nanasilje samo su nekiod razloga zbog kojihbilo čiji profil nadruštvenim mrežamamože biti uklonjen. Mreže samoregulirajusadržaj i sve ono što je protivnonjihovim uvjetima korištenja može seobrisati, a u najgorem slučaju pojedinacse suoči s doživotnom zabranompristupa određenoj mreži. Na svojojje koži to doživio Donald Trump početkomgodine, a početkom se mjesecaisto dogodilo i nekim njegovimpristalicama. Profesor s Fakulteta političkihznanosti i medijski stručnjak,dr.sc. Paško Bilić, objasnio nam jekako mreže (samo)reguliraju sadržaji je li uklanjanje korisničkih računaudar na slobodu govora.◼◼Kako gledate na uklanjanje korisničkihračuna s društvenihmreža?Komplicirano je. S jedne je straneopravdano jer su prešli granice u javnojkomunikaciji, koristili su govormržnje, poticali teorije zavjere i slično.S druge je strane problematičnošto se odluka o donošenju takvih akcijai mjera prepušta privatnim kompanijama.◼◼Je li to udar na slobodu govora?Sloboda izražavanja postoji do onemjere do koje ne narušava druge slobodei prava ili demokratska načela.Kad sloboda govora prijeđe u govormržnje, otvoreno pozivanje na nasiljeili čak na neosuđivanje nasilja, ondata sloboda govora prelazi crvenu granicuu kojoj nije opravdana.◼◼Koliko daleko mogu društvenemreže ići u regulaciji sadržaja?Društvene se mreže najčešće pozivajuna Communications Decency Actkoji govori da distributeri sadržajanisu odgovorni za sadržaj koji se timkanalima distribuira. Tako društvenemreže pokušavaju izbjeći regulacijuna sadržajnoj razini kakvoj supodložni tradicionalni mediji. Nisamsiguran da je to opravdano. Iako sadržajne stvaraju mreže nego korisnici,točka u kojoj one utječu na javnuvidljivost sadržaja nije u proizvodnjinego u distribuciji koja ovisi o algoritmimai tehničkim rješenjima kojasu uređena tako da distribuiraju onajsadržaj koji potiče najveći angažmanmeđu publikom. To vrlo često značida potiču sadržaj koji je emocionalnonabijen i prelazi u govor mržnje.◼◼Jesu li društvene mreže dovoljnoregulirane?Mislim da nisu. Postojeća samoregulacijatiče se elemenata poputPRIVATNA ARHIVA'Problem je s društvenim mrežama što sadržaj stvarajusami korisnici. To je de facto ekvivalent govora u kafiću ina ulici, koji se mrežama distribuira potencijalno svima'uvjeta korištenja i kolačića i nekakvihpolitika moderiranja sadržaja. Onisami nastoje pokazati regulatorima idržavama da će se odgovornije ponašati.Nisam siguran da je to dovoljnoiz perspektive tržišnog natjecanja, ali iperspektive sloboda izražavanja. Prevelikaje odgovornost za javnu komunikacijui ta odgovornost ne smije bitiisključivo na kompanijama.Teško je reći koje će rješenje prevagnuti.Europska unija prednjači u segmentimapoput GDPR-a i zaštite podataka,ali tu postoje problemi što jejako mnogo inicijativa sektorski razdvojeno.Na primjer, GDPR nije povezansa zaštitom tržišnog natjecanja.Čitav je sklop regulatornih inicijativakoje nisu dovoljno koordinirane.◼◼Bi li se odluke o regulaciji sadržajatrebale donositi na razini državai zajednica poput Europskeunije ili je bolje prepustiti društvenimmrežama?Trenutačno se radi se na paketuzakona o digitalnim uslugama na raziniUnije. Kao i svaka druga tvrtka iRazgovarala: Petra Orešković'Ne bi trebalobiti nikakverazlike izmeđukomunikacijeu različitimmedijima. Ili jeneko ponašanjeprešlo određenugranicuonoga što jepropisano zakonomili nije''Govormržnje nećenestati jernijedan strojne prepoznajeskriveneporuke isatiru'kompanije koje posjeduju društvenemreže trebale bi imati neku odgovornost,primarno kroz plaćanje porezau državama u kojima posluju. Mislimda bi početak trebalo biti oporezivanjei da bi svakako država trebalaimati značajnju ulogu. No postavljase pitanje kako jer dosadašnji regulatorinisu adekvatno pripremljenini zakonski ni kadrovski da prihvateopseg takvih regulacija. U Hrvatskojpostoji Vijeće za elektroničke medije,ali te platforme za sada nisu u njihovuopsegu. Državna regulacija je prirodnismjer u kojem treba ići.◼◼Osim samoregulacije postoje idrugi oblici regulacije. U Kini postojiGreat Firewall of China, nijebajno niti u Koreji – dovode li zabranedo toga da se građani okrenudark webu tako pristupe, naprimjer, Facebooku?Mogući su i takvi scenariji, ali tuulazimo u pitanje medijske pismenostii toga koliko je prosječni građaninuopće sposoban zaobilaziti standardneputove pretraživanja informacija.◼◼Je li moguće potpuno očistitimreže od neprimjerenih obrazacaponašanja?Problem je s društvenim mrežamašto sadržaj stvaraju sami korisnici. Toje de facto ekvivalent govora u kafićui na ulici, koji se mrežama distribuirapotencijalno svima. Baš zato se tražeregulatorna rješenja. Inženjeri će rećida nam treba nekakvo tehnološkorješenje i da možemo napraviti algoritmeda to rješavaju. Ja u to nisamuvjeren. Nikakvo tehničko rješenjene može dokučiti ljudsku sposobnostinterpretacije sadržaja na različitenačine i satire izvrtanja informacija.Možete naučiti algoritam da pronađeu moru informacija termin "AndrejPlenković", ali stroj neće znati govorili se pozitivno ili negativno, je licinično ili je humor u igri ili čak kritika.To su sve elementi ljudskog interpretativnogkapaciteta koji strojevijoš ne mogu razaznati. Iskreno, nisamsiguran ni da će moći u nekoj skorijojbudućnosti. Ne možemo se potpunoosloboditi aspekata kao što je govormržnje, ali za sada nisu niti postojaleneke prevelike inicijative da se tosmanji. Moraju postojati mehanizmikoji će omogućiti da se takva komunikacijaukloni ili sankcionira.◼◼Treba li pojedinac, za objavustatusa na društvenoj mreži bitijednako odgovoran kao i za davanjeizjave za tradicionalne medije?Svakako treba. Ne možete kao građaninne poštivati neke norme. Ne bitrebalo biti nikakve razlike izmeđukomunikacije u različitim medijima.Medij ne bi trebao biti ključni kriterijprema kojemu se neko ponašanjesankcionira ili ne. Jednostavno jeneko ponašanje prešlo određenu granicuonoga što je propisano zakonomili nije prešlo. Poznata karikatura iz'90-ih kaže "nitko ne zna da si pas"i na njoj je pas za tastaturom ispredračunala. Tad je većina komunikacijebila anonimna i to je utjecalo na to daljudi osjećaju manji stupanj odgovornostii nemaju percepciju da ta njihovakomunikacija ima neki odjek.◼◼Jesu li lažni profili danas onošto je nekad bilo pisanje pod pseudonimomu novinama?Apsolutno. Samo je to sad mnogolakše i jednostavnije i doseg je takvekomunikacije mnogo veći. Nije se ništadramatično dogodilo u društvu pada mi sad imamo, da tako kažem, višeloših aktera ili zlobnih namjernika.Dogodilo se to da danas takav tip komunikacijeima veći doseg nego što jenekad imao.PAŠKO BILIĆ medijski stručnjak
Page 1 and 2: Intervju: Paško Bilić, medijski s
Page 3 and 4: BROJ 64, svibanj 2021.Studentski ž
Page 5 and 6: BROJ 64, svibanj 2021.Društvo 5Hom
Page 7: BROJ 64, svibanj 2021.Društvo 7i p
Page 11 and 12: BROJ 64, svibanj 2021.Karijera 11St
Page 13 and 14: BROJ 64, svibanj 2021.Sport 13Udara
Page 15 and 16: BROJ 64, svibanj 2021.Lifestyle 15S

Global 64

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?