Global 64

4 Studentski život
BROJ 64, svibanj 2021.
Ozljede na radu Zbog straha od inspekcije neki poslodavci studentima negiraju pravo na prijavu na osiguranje
Pravo na odštetu uračunava i
debele živce za birokraciju
Tekst: Maristela Baričević
Foto: Neva Žganec/Global
Kad je riječ o osiguranju
studenata, većina
studenata članova
studentskih servisa
zna da su potpisivanjem ugovora
zaštićeni od posljedica nesretnih
slučajeva. To osiguranje
jamči im posebna polica osiguranja
one osiguravajuće kuće
s kojom Student servisi imaju
sklopljeni ugovor. U slučaju
Sveučilišta u Zagrebu to je tvrtka
Adriatic osiguranja d.d. Međutim,
prije prijavljivanja bilo
kakve ozljede na radu, važno se
upoznati s pravima i obvezama
studenata s obzirom na osnovno
zdravstveno osiguranje koje
ostvaruju upisivanjem fakulteta.
Nekad je i fakultet odgovoran
Zakonom o obveznom zdravstvenom
osiguranju studentima
se propisuje obvezno zdravstveno
osiguranje za slučaj ozljede
na radu. Ono se tiče svih studenata
na redovitom školovanju
u Hrvatskoj tijekom praktične
nastave, stručne prakse, stručnih
putovanja te tijekom rada
putem posrednika pri zapošljavanju
studenata.
"Ako dođe do ozljede na terenskoj
nastavi, student bi svakako
trebao biti zaštićen putem
zdravstvenog osiguranja. Ako
se ustanovi da je do ozljede došlo
nekim propustom fakulteta,
svakako će i fakultet biti odgovoran
za naknadu štete studentu.
Student kao i svaka druga
osoba može ugovoriti privatnu
policu osiguranja, ali to mu nije
osigurano samim upisom na fakultet",
objasnio je Boris Rajić,
studentski pravobranitelj Sveučilišta
u Zagrebu.
Osiguranje u sklopu obavljanja
studentskih poslova pokriva
studente koji rade preko
studentskih ugovora, a tiče se
smrti u nezgodi, trajnog invaliditeta,
troškova liječenja i dnevne
naknade zbog nezgode. Zbog
poprilične količine dokumentacije
koju student treba dostaviti
Student servisu, mnogo studenata
odustaje od takve procedure
i nikad ne dobije odgovarajuću
odštetu. Razlog za to nije
sam dugotrajan proces, nego
i neinformiranost studenata
o pravu koje mogu iskoristiti.
Čak i onda kada ga iskoriste, ne
jamči im se potpuno da će dobiti
novac koji im pripada.
Iz Student servisa u Zagre-
Osiguravajuće kuće studentima često ne priznaju one ozljede koje su se
dogodile na putu na posao i s posla jer se, prema njihovu mišljenju, to
ne računa u radno vrijeme studenta
Studentima se ne jamči da će potpuno uspjeti dobiti povrat novčanih sredstava nakon prijave ozljede na radu.
Osiguranje na Erasmusu
Studenti koji odlaze na razmjenu Erasmus imaju pravo na zdravstvenu
zaštitu u slučajevima kada liječenje nije moguće odgoditi do povratka
u Hrvatsku. To pravo se dokazuje Europskom karticom zdravstvenog
osiguranja koju student može zatražiti od HZZO-a. Drukčije je u studenata
koji odlaze na praksu putem programa Erasmus+. Za njih su obvezne
polica zdravstvenog osiguranja, polica osiguranja od nezgode na
radnom mjestu te polica od odgovornosti za eventualnu štetu učinjenu
na radnom mjestu. Potvrde o ugovorenih policama osiguranja dio su
prijave na natječaj za praksu Erasmus+.
bu su poručili da na godišnjoj
razini zaprime 20 do 25 takvih
studentskih prijava. Josip Seidl,
umirovljeni stručnjak za
zaštitu na radu Student servisa
u Zagrebu, dodao je da bi se u
pravilu svim studentima trebala
osigurati odšteta na svaki tip
ozljede, bez obzira na to gdje se
student ozlijedi.
Problem s posrednicima
U praksi nije tako pa HZZO
i osiguravajuće kuće često ne
priznaju one ozljede koje su
se dogodile na putu na posao
Hodogram u slučaju nezgode
i s posla jer se, prema njihovu
mišljenju, to ne računa u radno
vrijeme studenta.
Seidl ističe da je za vrijeme
svog rada sa studentima najviše
svjedočio prijavama koje se tiču
lakših ozljeda poput posjekotina.
To su često prijavljivali studenti
koji rade u lancima brze
prehrane poput McDonald'sa.
Međutim, pri obavljanju nekih
studentskih poslova treba posebno
biti oprezan. To se tiče
poslova koji uključuju dostavu
hrane na biciklima, poput Glova,
pa takvi studenti najviše
Ako se u jednom trenutku
rada uvidi propust poslodavaca
ili tvrtke, ne postoji
razlog zašto ih ne prijaviti
inspekciji rada
stradaju u prometu.
Seidl je upozorio da dodatan
problem nastaje u trenutku
kada se takve ozljede trebaju
prijaviti. Razlog je za to što između
nekih tvrtki i SC-a postoje
posrednici u zapošljavanju pa
njihovi direktori, namjerno ili
nenamjerno, studente ne upućuju
na zaštitu na radu. Izvlače
se na to da studenti nemaju
prava, a zapravo samo strahuju
od potencijalnih inspekcija.
Ako se u jednom trenutku
rada uvidi propust poslodavaca
ili tvrtke, ne postoji razlog
Procedura prijave ozljede na radu započinje odlaskom
liječniku da bi se ustanovila ozbiljnost ozljede
i da bi počelo liječenje. Student ili studentica
trebaju od poslodavca zatražiti potvrdu da je došlo
do nezgode, a ta potvrda treba sadržavati podatke
o poslodavcu, podatke o studentu, broj iskaznice i
ugovora, datum nezgode, kratki opis događaja, žig
i potpis poslodavca te mjesto i datum. Ako postoje
svjedoci nesretnog događaja, tada se također
prinosi i taj podatak.
Na završetku liječenja, sa svim dokumentima o povijesti
bolesti, potvrdi izabranog liječnika o privremenoj
nesposobnosti za rad, zapisniku inspekcije
rada i eventualnom zapisniku policije treba doći u
Student servis te potražiti stručnjaka za zaštitu na
radu da bi se pokrenuto postupak prijave ozljede.
Prema polici Adriatic osiguranja, za smrt uslijed
nezgode dodjeljuje se 50.000 kuna, za trajni invaliditet
uslijed nezgode 100.000, troškove liječenja
10.000, a za dnevnu naknadu uslijed nezgode dodjeljuje
se 100 kuna na dan. Ako student troškove
liječenja, putovanja i potrebnih pomagala za oporavak
snosi sam, tada je u proces prijave potrebno
predočiti i odgovarajuće račune koji to dokazuju.
zašto ih ne prijaviti inspekciji
rada. Seidl smatra da svi studenti
moraju biti osigurani da
rad obavljaju na siguran način
jer bi poslodavac trebao imati
obvezu upoznati studenta s radom
i mogućim opasnostima.
Student bi svoje prve sate na
radnom mjestu trebao obavljati
uz nadzor stručne osobe, a tek
nakon nekog vremena bi rad
mogao obavljati samostalno.
Tako bi student razvio svijest o
tome da opasnost na radu postoji,
ali da postoje načini kako
je izbjeći.
Iz ureda ravnatelja SC-a u Zagrebu
ističu da se do sada nisu
susreli s okolnostima da poslodavac
nije htio potpisati izjavu
o ozljedi na radu, a studentski
pravobranitelj je dodao da bi
takav slučaj bio jasan dokaz kršenja
obveza te da se sukladno
tome može završiti na sudu. U
takvim bi okolnostima student
morao potražiti odvjetnika.
Sigurnosno pitanje
Problem o kojem se u sklopu
studentskog osiguranja nije
razmišljalo jest i zaštita studenata
u studentskim domovima.
Iako na svakoj studentskoj sobi
te ulazu u paviljone stoji detaljan
plan evakuacije u slučaju
veće opasnosti poput požara ili
potresa, studenti s takvim izvanrednim
procedurama nisu
upoznati. Zbog takvih nepredvidivih
okolnosti, potrebno je
organizirati vježbe evakuacije u
domovima, smatra Seidl. Vježbe
bi trebalo organizirati neplanski
jednom ili više puta na
godinu da bi studenti i zaposlenici
razvili osjećaj samokontrole
te pravilno reagirali u takvim
opasnostima.
Studentski pravobranitelj
Rajić ističe da se o osiguravanju
studenata u takvim neočekivanim
okolnostima nije raspravljalo
te da nije siguran kako bi
se to moglo provesti.
"Student ima zdravstveno
osiguranje, a daljnja odgovornost
studentskog doma može
postojati samo ako je do štete
došlo zbog propusta studentskog
doma koji bi onda bio obvezan
naknaditi štetu studentu.
Recimo, studentski dom bio bi
dužan nadoknaditi štetu nastalu
nemarnim transportom stvari
djelatnika pri žurnom iseljenju",
pojasnio je Rajić. Time je
potvrdio da sigurnosno pitanje
studenata u studentskim smještajima
tek treba dovesti na
dnevni red.