You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Intervju: Paško Bilić, medijski stručnjak
'Pojedinac za objave na
mrežama treba odgovarati isto
kao za izjave za bilo koji medij'
Str. 9
(Ne)zaposlenost mladih
Postalo je teško
pronaći posao, a još
teže zadržati ga
Str. 2-3
Broj 64
Godina V, svibanj 2021.
Novine po mjeri
studenata
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
Neva Žganec/Global
Neva Žganec/Global
Cijepljenje
Str. 2-3
Oko 60 posto
mladih želi se
cijepiti, isto
toliko strahuje
od nuspojava
Homoseksualnost
Neva Žganec/Global
ZAGREB SU LJUDI,
A NE POLITIČKI ŽETONI
Građanima metropole dosta je ustaša i partizana te korupcije i političkih
trgovina. Mladi se iseljavaju jer ne vide perspektivu, a dobar dio grada i dalje
je ruševina. Hoće li nova vlast to promijeniti?
Sanjin Strukic/PIXSELL
Neva Žganec/Global
Neva Žganec/Global
DUBRAVKA PETRIC/PIXSELL NEVA ŽGANEC/GLOBAL
'Dosta mi je
skrivanja,
predrasuda,
paljenja zastava
i tučnjava' Str. 5
Lokalni izbori
Rezultati pokazali
da skuplja
kampanja nije
nužno i uspješna
Zapadni Balkan
Nema promjena
granica bez rata,
a to je preskup
sport
Str. 10
Udarac za sport
Str. 6-7
Bolje je
igrati pred
protivničkom
publikom nego
pred praznim
tribinama
Str. 13
2 Studentski život
BROJ 64, svibanj 2021.
impressum
Novine studenata fpzg-a
POSEBNO IZDANJE
LIMITIRANE NAKLADE
Izdavač
Fakultet političkih
znanosti
Lepušićeva 6, Zagreb
Za izdavača
izv. prof. dr. sc. Andrija
Henjak
Voditelj projekta
izv. prof. dr. sc. Igor
Kanižaj
Glavni urednik
Igor Weidlich
Zamjenica glavnog
urednika
Antonija Grbavac
Izvršna urednica
Petra Orešković
Urednik – mentor
Stela Lechpammer
Uredništvo
Studentski život:
Maristela Baričević
Ivana Paušić
Društvo:
Katja Knežević
Svijet, Intervju:
Antonija Grbavac
Reportaža, Zadnja:
Tajana Josipović
Kultura:
Petra Orešković
Sport:
Anton Smrekar
Karijera:
Barbara Stjepanović
Tehnologija:
Patricija Turkalj
Lifestyle:
Nikolina Orešković
Fotografija:
Neva Žganec
(Ne)zaposlenost mladih Ponuda poslova u Student servisu SC-a uveliko se smanjila, iako postoj
Pronaći studentski posao pos
Tekst i foto: Vera Kadijević
Ponuda studentskih
poslova uvelike se
smanjila, mnogi su
studenti dobili otkaz,
a druge poslove za pandemije
bilo je teško pronaći. Mirko
Bošnjak, sanacijski upravitelj
Studentskog centra ističe da je
broj studenata zainteresiranih
za poslove ostao isti, ili se čak
povećao.
"Problem je u tome što se
broj radnih mjesta za pandemije
uvelike smanjio, a mnogi su
studenti ostali bez posla, no stanje
se napokon polako normalizira",
objašnjava upravitelj.
Svi bi radili od kuće
Ponuda poslova na stranicama
Student servisa vrlo je
loša u usporedbi s ponudom
radnih mjesta prije pandemije.
Bošnjak navodi da je posljednjih
mjesec dana u porastu
anketa
BORIS JOKIĆ, stručnjak
za obrazovanje: Prvi posao
mi je bio tijekom srednjoškolskih
dana u Coca-Coli.
Ondje sam nosio kašete,
dok sam za studentskih
dana radio fizičke poslove
te kasnije provodio ankete.
potražnja za radnom snagom
u kategorijama promidžbe i
marketinga. Tako se u tim područjima
trenutačno traže čak
122 studenta za rad. Slijede trgovina
i ugostiteljstvo, u kojima
poslodavci traže 110 studenata.
Na trećem mjestu poslova s najvećom
potražnjom su skladišni
poslovi u kojima se zapošljava
66 mladih radnika.
Da se stanje poboljšava potvrđuje
i studentica Katarina
Radić koja kaže da "posla stvarno
ima i tko god ima volje i želje
za rad te nije izbirljiv, može bez
problema pronaći studentski
posao".
S druge strane, studentica
Dijana Meščić objašnjava da je
od početka pandemije do kraja
2020. godine bilo gotovo nemoguće
naći studentski posao,
PIXSELL
U posljednjih je mjesec dana u porastu
potražnja radne snage u kategorijama
promidžbe i marketinga
IVAN ŠARIĆ, komičar:
Najviše sam radio tešku
šljaku, konobario sam te
razvozio u veleprodaji.
Kasnije sam se odlučio za
studentske organizacije,
pisanje reklama, marketing
i dizajn. Sudjelovao sam i u
projektu 'Kino na EFZG' te
'Ekonomijadi'.
(Anketu proveli: Lucija Gašpert, Davorka Ćuk, Helena Kolar, Veronika Franjić, Iva Habek)
PIXSELL
koliko god neizbirljivi bili. Primijetila
je da su se u tom razdoblju
najviše tražili govornici
njemačkog jezika i IT-evci.
"Prije pandemije obavljala
sam posao dentalnog asistenta
te ga obavljam i dalje. Kada su
restorani bili zatvoreni, zaposlila
sam se kao dostavljač hrane
na biciklu, a kada su se ponovno
otvorili kafići i teretane, uspjela
sam odmah naći posao čistačice
'Prije nekoliko mjeseci dobila
sam posao u kockarnici,
radila tamo neko vrijeme i
bum – lockdown', kaže studentica
Katarina
NIKA TURKOVIĆ,
pjevačica: Prvi mi je
posao bio konobarenje i
to je bilo za džeparac ljeti
tijekom srednje škole. Kroz
taj posao možda sam i
naučila najviše o spretnosti,
organizaciji, pristojnosti
i profesionalnosti. Sve
vještine za koje vjerujem
da vrijedi primjenjivati kroz
bilo kakav posao i život.
PIXSELL
teretane", prisjeća se studentica
stomatologije. Dodaje da već
mjesecima bez uspjeha traži posao
koji će raditi od kuće te da
je zanimanje za takve poslove
veliko, a bez znanja dva strana
jezika gotovo ga je nemoguće
pronaći.
Mjeseci prolaze, poziva
nema
Studentica Katarina jedna je
od onih koji su u razdoblju koronakrize
ostali bez posla. Kaže
da proces pronalaska posla i
nije bio toliko zahtjevan koliko
je teško bilo zadržati radno
mjesto, a najgore stanje bilo je
u ugostiteljstvu.
"Prije nekoliko mjeseci dobila
sam posao u kockarnici, radila
tamo neko vrijeme i bum – lockdown",
kaže studentica koja
od tog posla nije odustala, nego
je strpljivo čekala u nadi da će je
opet pozvati.
Poslodavci su im najprije
PIXSELL
FABIJAN PAVAO MED-
VEŠEK, glumac: Već u
osnovnoj školi sam se počeo
baviti, moglo bi se reći,
glumačkim poslom. Posudio
sam glas u sinkronizaciji
crtića 'Roboti'. Što se tiče
nečeg malo ozbiljnijeg, u
Zagrebačkom kazalištu
mladih sam kasnije glumio
u mjuziklu 'Zabranjena
vrata'.
ZORAN VAKULA, meteorolog:
Još od 4. ili 5. razreda
išao sam "u nadnicu" u
Poljoprivredno dobro "Borik".
Plijevio sam gladiole, kopao
kukuruz, repu, trgao vrhove
kukuruza. Tijekom studiranja
sam jedno ljeto radio kao
konobar, i to samo u prvoj
smjeni. Znatno zgodnija konobarica
navečer je "mamila"
puuuuno više gostiju.
PIXSELL
Lektura
Snježana Babić Višnjić
Promocija
marketing@globalnovine.eu
Fotoagencija
Pixsell
Dizajn i prijelom
Atlantis
Tehnička podrška
Story Editor
redakcijski sustav
Tisak
Tiskara Zagreb
Radnička cesta 210,
Zagreb
Kontakt za čitatelje
redakcija@GlobalNovine.eu
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
Borba protiv pandemije Sveučilište u Zagrebu pokrenulo je proces prikupljanja podataka zaint
Istraživanje: 60 posto studenata že
Tekst: Veronika Miloševski
'Bila sam skeptična u vezi s cjepivom, ali mislim
da nećemo imati izbora. Imala sam prigodu
cijepiti se, ali nisam", priznaje studentica Alma
Ured za zaštitu zdravlja
studenata Sveučilišta u
Zagrebu zatražio je sve
sastavnice da započnu proces
prikupljanja podataka zainteresiranih
studenata za cijepljenje.
Nakon što se prikupe njihovi
podaci, Hrvatski zavod za javno
zdravstvo odlučit će o rasporedu
cijepljenja prema njihovim
kriterijima prioriteta.
"Cijepljenjem naši studenti
ne štite samo sebe nego i sve one
s kim dolaze u kontakt te tako i
oni sudjeluju u najučinkovitijem
načinu suzbijanja pandemije",
tvrdi voditeljica Ureda
za zaštitu zdravlja studenata
Sveučilišta u Zagrebu Jesenka
Jeličić. Objašnjava da se u Zagrebu
obrazuje gotovo 70.000
studenata koji su u stalnom pokretu
jer koriste javni prijevoz i
održavaju konstantni kontakt s
drugim ljudima.
Prednost zdravstvenim
studijima
"Bila sam jako skeptična u
vezi s cjepivom, ali mislim da
nećemo baš imati izbora. Imala
sam prigodu cijepiti se, ali
nisam", priznaje Alma Muratović,
studentica politologije.
Dodaje da će se uskoro sigurno
cijepiti jer želi vidjeti svoje roditelje
koje nije mogla posjetiti
zbog koronavirusa, ali da to
ipak neće obaviti preko Sveučilišta.
Kada će krenuti cijepljenje
zainteresiranih studenata, još
nije poznato. Za sada studenti
mogu samo čekati zadužene
službe da ih obavijeste. Voditeljica
Službe za školsku medicinu,
mentalno zdravlje i prevenciju
ovisnosti HZJZ-a Ivana
Pavić Šimetin objašnjava da se
organizirano cijepljenje studenata
za sada primarno tiče
zdravstvenih studija i onih studija
koji zahtijevaju vježbe ili
praktičnu nastavu.
Studentica nutricionizma
Marta Balun ističe problem
manjka obavijesti na razini Sveučilišta.
Zbog toga će, smatra,
odziv studenata na poziv fakulteta
na cijepljenje biti malen.
"Možda neki nisu znali da se
tako može prijaviti ili su se, kao
ja, zaboravili prijaviti", ističe
studentica.
"Dobili smo dopis od Ministarstva
znanosti da iskažemo
interes za cijepljenje nastavnog
i nenastavnog osoblja, to smo i
učinili", navodi pak prodekanica
za nastavu Fakulteta političkih
znanosti Đana Luša.
Luša kaže da su također dobili
i dopis sa Sveučilišta za
dostavu zamolbe s obrazloženjem
i brojem zainteresiranih
studenata koji zadovoljavaju
BROJ 64, svibanj 2021.
Studentski život 3
e naznake da se tržište normalizira
talo je teško, još je teže zadržati ga
rekli da će im na vrijeme javiti
kako će se organizirati rad s
obzirom na to da su na snazi
bile epidemiološke mjere. Čekala
je tako tri mjeseca i nitko
joj se nije javio. Ističe da pritom
ne krivi poslodavce jer zbog nepredvidive
pandemije nitko ne
zna što sutra donosi.
"Napokon je i meni došlo do
mozga da moram nastaviti sa
životom", objašnjava studentica
koja je nakon toga krenula u
potragu za novim poslom. Tražila
je neke poslove sa strane,
ali kako završava studij psihologije,
odlučila se fokusirati na
pronalazak posla u svome području.
"Ne želim upirati prstom ni u
koga jer želim vjerovati da su se
svi snašli kako su najbolje znali",
objašnjava Katarina.
Dodaje i da je, kao studentica,
protiv toga da se na leđima
studenata "lome koplja" kad
dođe do otpuštanja radnika jer
i oni moraju plaćati i stan i režije,
a i potreban im je novac za
preživljavanje. Studentica ističe
da dokle god je poslodavac
korektan i isplati svaku lipu na
vrijeme te se pridržava ugovora
i ne krši zakon, ima njezino
poštovanje. Dodaje da je netko
morao ispaštati, a to su u ovom
slučaju bili studenti.
Dijana je s prijateljicom radila
kao čistačica ureda godinu
dana i odmah nakon prvog lockdowna
u ožujku 2020. godine
dobile su otkaz jer su poslodavci
smanjivali troškove pa su njih,
kao studentice, prve izbacili.
"Razumijem poslodavce, ali
htjela bih, ako je već razdoblje
krize, da onda te poslove krenu
obavljati odrasli u potrazi za
poslom, a ne mi", objašnjava
studentica stomatologije.
Dovoljno je sati u danu
Uz sve probleme s koronakrizom
i utjecajem pandemije na
ekonomiju i poslovne mogućnosti,
pozitivno je bilo to što su
uz internetsku nastavu studenti
mogli posvetiti više vremena
poslu te im je bilo lakše uskladiti
fakultetske obveze i rad.
Dijana objašnjava da je i sama
iskusila svakodnevni rad uz
studiranje još prije pogodnosti
koje donosi internetska nastava
i ističe da je najvažnija dobra
organizacija.
"Dovoljno je sati u danu za
faks, posao i spavanje, ali one
slobodne sate treba usmjeriti
na učenje, a ne 'proučavanje'
društvenih mreža", smatra Dijana.
Iako većina studenata
redovno posjećuje stranice Student
servisa u potrazi za novom
ponudom poslova, ipak je najveća
ponuda radnih mjesta u
grupi na Facebooku "Tražim/
nudim studentski posao", s više
od 147.000 članova. Tamo se
svakodnevno objavljuju brojni
poslovni oglasi. Osim svima
poznatih web-stranica i grupa,
postoji i aplikacija "Jazavac"
koja također služi za traženje
željenog posla, no na toj platformi
popisa poslova trenutačno
nema. Upitno je je li ta aplikacija
na našim prostorima uopće
uspjela zaživjeti ili je samo riječ
o manjku poslovnih ponuda.
Manjak prakse, tvrtke čak odbijaju rad pro bono
Veliki je problem pronalazak posla u struci za studente
željne prakse.
"Ovo je prije korone bio velik problem, ali sad se
utrostručio", napominje studentica Katarina kojoj je
cilj bio pronaći bilo kakvu praksu, a ne isključuje niti
opciju odlaska na praksu u inozemstvo.
Počela se javljati na dostupne oglase, a okrenula
se i LinkedInu gdje je dobila samo četiri ponude za
praksu, u cijeloj Hrvatskoj.
"To je žalosno jer ako uključim filtar za druge zemlje,
dnevno se dobije i do 40 ponuda", tvrdi ogorčena
studentica.
Mnogi studenti, osim
u SC-u, poslove traže
i u posebnim grupama
na Facebooku
'Od početka pandemije pa do kraja 2020. bilo je gotovo nemoguće naći studentski posao,
koliko god neizbirljivi bili', tvrdi studentica Dijana Meščić
Zatim se odlučila javljati tvrtkama s upitima za pro
bono rad, samo da dobije barem malo iskustva u
"pravom svijetu". Umjesto ponuda, dobila je veliki
broj odbijenica.
"U ovom pogledu jako kaskamo za ostatkom svijeta i
tužno je što studenti nemaju gdje steći iskustva prije
ulaska u pravi svijet rada", ističe Katarina.
S njom se ne slaže Dijana koja smatra da je u pronalasku
studentskog posla najlakše naći posao u struci.
"Poslovi koje može bilo tko obavljati prvi se razgrabe
i jedino i ostaju oni koji traže neko već prijašnje iskustvo
i poznavanje tog posla", objašnjava Dijana.
eresiranih za cjepivo
li se cijepiti, isto toliko njih boji se nuspojava
Hrvatski zavod za javno zdravstvo odlučit će o rasporedu cijepljenja prema
njihovim kriterijima prioriteta
PEXELS
uvjete za prioritetno cijepljenje.
Dio je fakulteta već poslao poveznicu
za prijave studentima
na e-mail, dok su neki fakulteti
obavijest stavili na internet i
društvene mreže.
Da bi se prijavili za cijepljenje,
studenti trebaju napisati
osnovne podatke kao što su ime
i prezime, OIB, datum rođenja,
broj mobitela, e-adresa i mjesto
boravka.
Prema HZJZ-u, studenti neće
moći birati, cijepit će se onim
cjepivom koje je na raspolaganju.
Većina želi Pfizer
"Bilo bi me strah cijepiti se
bilo kojim cjepivom jer nije
ugodan osjećaj i ne znaš kako će
ti tijelo to podnijeti, ali ću pre-
Organizirano cijepljenje
studenata za sada se primarno
tiče zdravstvenih studija i
onih studija koji zahtijevaju
vježbe ili praktičnu nastavu,
objašnjava voditeljica
Službe za školsku medicinu,
mentalno zdravlje i prevenciju
ovisnosti HZJZ-a
gristi jezik i riješiti to onim što
mi bude ponuđeno", objašnjava
Alma.
Putem grupe na Facebooku
"Studenti Hr" internetskim anketnim
upitnikom ispitivano je
mišljenje studenata o cijepljenju.
Anketni upitnik bio je aktivan
od 11. svibnja do 13. svibnja
2021., a sudjelovale su 123
osobe. Rezultati su pokazali da
se gotovo 60 posto studenata
namjerava cijepiti. Više od 50
posto studenata smatra da sustav
neće funkcionirati i da će
zato proći mnogo vremena dok
oni dođu na red. Gotovo 60 posto
studenata boji se nuspojava
cjepiva.
Pitali smo studente i imaju
li neke preferencije u vezi s
cjepivom. Njih 63 posto ima.
Najviše njih želi BioNTechovo
Pfizer cjepivo, dok je druga po
prioritetima Moderna. Rezultati
su pokazali i da se 75 posto
studentica ne želi cijepiti Astra-
Zenecom zbog straha od ugrušaka
u krvi.
4 Studentski život
BROJ 64, svibanj 2021.
Ozljede na radu Zbog straha od inspekcije neki poslodavci studentima negiraju pravo na prijavu na osiguranje
Pravo na odštetu uračunava i
debele živce za birokraciju
Tekst: Maristela Baričević
Foto: Neva Žganec/Global
Kad je riječ o osiguranju
studenata, većina
studenata članova
studentskih servisa
zna da su potpisivanjem ugovora
zaštićeni od posljedica nesretnih
slučajeva. To osiguranje
jamči im posebna polica osiguranja
one osiguravajuće kuće
s kojom Student servisi imaju
sklopljeni ugovor. U slučaju
Sveučilišta u Zagrebu to je tvrtka
Adriatic osiguranja d.d. Međutim,
prije prijavljivanja bilo
kakve ozljede na radu, važno se
upoznati s pravima i obvezama
studenata s obzirom na osnovno
zdravstveno osiguranje koje
ostvaruju upisivanjem fakulteta.
Nekad je i fakultet odgovoran
Zakonom o obveznom zdravstvenom
osiguranju studentima
se propisuje obvezno zdravstveno
osiguranje za slučaj ozljede
na radu. Ono se tiče svih studenata
na redovitom školovanju
u Hrvatskoj tijekom praktične
nastave, stručne prakse, stručnih
putovanja te tijekom rada
putem posrednika pri zapošljavanju
studenata.
"Ako dođe do ozljede na terenskoj
nastavi, student bi svakako
trebao biti zaštićen putem
zdravstvenog osiguranja. Ako
se ustanovi da je do ozljede došlo
nekim propustom fakulteta,
svakako će i fakultet biti odgovoran
za naknadu štete studentu.
Student kao i svaka druga
osoba može ugovoriti privatnu
policu osiguranja, ali to mu nije
osigurano samim upisom na fakultet",
objasnio je Boris Rajić,
studentski pravobranitelj Sveučilišta
u Zagrebu.
Osiguranje u sklopu obavljanja
studentskih poslova pokriva
studente koji rade preko
studentskih ugovora, a tiče se
smrti u nezgodi, trajnog invaliditeta,
troškova liječenja i dnevne
naknade zbog nezgode. Zbog
poprilične količine dokumentacije
koju student treba dostaviti
Student servisu, mnogo studenata
odustaje od takve procedure
i nikad ne dobije odgovarajuću
odštetu. Razlog za to nije
sam dugotrajan proces, nego
i neinformiranost studenata
o pravu koje mogu iskoristiti.
Čak i onda kada ga iskoriste, ne
jamči im se potpuno da će dobiti
novac koji im pripada.
Iz Student servisa u Zagre-
Osiguravajuće kuće studentima često ne priznaju one ozljede koje su se
dogodile na putu na posao i s posla jer se, prema njihovu mišljenju, to
ne računa u radno vrijeme studenta
Studentima se ne jamči da će potpuno uspjeti dobiti povrat novčanih sredstava nakon prijave ozljede na radu.
Osiguranje na Erasmusu
Studenti koji odlaze na razmjenu Erasmus imaju pravo na zdravstvenu
zaštitu u slučajevima kada liječenje nije moguće odgoditi do povratka
u Hrvatsku. To pravo se dokazuje Europskom karticom zdravstvenog
osiguranja koju student može zatražiti od HZZO-a. Drukčije je u studenata
koji odlaze na praksu putem programa Erasmus+. Za njih su obvezne
polica zdravstvenog osiguranja, polica osiguranja od nezgode na
radnom mjestu te polica od odgovornosti za eventualnu štetu učinjenu
na radnom mjestu. Potvrde o ugovorenih policama osiguranja dio su
prijave na natječaj za praksu Erasmus+.
bu su poručili da na godišnjoj
razini zaprime 20 do 25 takvih
studentskih prijava. Josip Seidl,
umirovljeni stručnjak za
zaštitu na radu Student servisa
u Zagrebu, dodao je da bi se u
pravilu svim studentima trebala
osigurati odšteta na svaki tip
ozljede, bez obzira na to gdje se
student ozlijedi.
Problem s posrednicima
U praksi nije tako pa HZZO
i osiguravajuće kuće često ne
priznaju one ozljede koje su
se dogodile na putu na posao
Hodogram u slučaju nezgode
i s posla jer se, prema njihovu
mišljenju, to ne računa u radno
vrijeme studenta.
Seidl ističe da je za vrijeme
svog rada sa studentima najviše
svjedočio prijavama koje se tiču
lakših ozljeda poput posjekotina.
To su često prijavljivali studenti
koji rade u lancima brze
prehrane poput McDonald'sa.
Međutim, pri obavljanju nekih
studentskih poslova treba posebno
biti oprezan. To se tiče
poslova koji uključuju dostavu
hrane na biciklima, poput Glova,
pa takvi studenti najviše
Ako se u jednom trenutku
rada uvidi propust poslodavaca
ili tvrtke, ne postoji
razlog zašto ih ne prijaviti
inspekciji rada
stradaju u prometu.
Seidl je upozorio da dodatan
problem nastaje u trenutku
kada se takve ozljede trebaju
prijaviti. Razlog je za to što između
nekih tvrtki i SC-a postoje
posrednici u zapošljavanju pa
njihovi direktori, namjerno ili
nenamjerno, studente ne upućuju
na zaštitu na radu. Izvlače
se na to da studenti nemaju
prava, a zapravo samo strahuju
od potencijalnih inspekcija.
Ako se u jednom trenutku
rada uvidi propust poslodavaca
ili tvrtke, ne postoji razlog
Procedura prijave ozljede na radu započinje odlaskom
liječniku da bi se ustanovila ozbiljnost ozljede
i da bi počelo liječenje. Student ili studentica
trebaju od poslodavca zatražiti potvrdu da je došlo
do nezgode, a ta potvrda treba sadržavati podatke
o poslodavcu, podatke o studentu, broj iskaznice i
ugovora, datum nezgode, kratki opis događaja, žig
i potpis poslodavca te mjesto i datum. Ako postoje
svjedoci nesretnog događaja, tada se također
prinosi i taj podatak.
Na završetku liječenja, sa svim dokumentima o povijesti
bolesti, potvrdi izabranog liječnika o privremenoj
nesposobnosti za rad, zapisniku inspekcije
rada i eventualnom zapisniku policije treba doći u
Student servis te potražiti stručnjaka za zaštitu na
radu da bi se pokrenuto postupak prijave ozljede.
Prema polici Adriatic osiguranja, za smrt uslijed
nezgode dodjeljuje se 50.000 kuna, za trajni invaliditet
uslijed nezgode 100.000, troškove liječenja
10.000, a za dnevnu naknadu uslijed nezgode dodjeljuje
se 100 kuna na dan. Ako student troškove
liječenja, putovanja i potrebnih pomagala za oporavak
snosi sam, tada je u proces prijave potrebno
predočiti i odgovarajuće račune koji to dokazuju.
zašto ih ne prijaviti inspekciji
rada. Seidl smatra da svi studenti
moraju biti osigurani da
rad obavljaju na siguran način
jer bi poslodavac trebao imati
obvezu upoznati studenta s radom
i mogućim opasnostima.
Student bi svoje prve sate na
radnom mjestu trebao obavljati
uz nadzor stručne osobe, a tek
nakon nekog vremena bi rad
mogao obavljati samostalno.
Tako bi student razvio svijest o
tome da opasnost na radu postoji,
ali da postoje načini kako
je izbjeći.
Iz ureda ravnatelja SC-a u Zagrebu
ističu da se do sada nisu
susreli s okolnostima da poslodavac
nije htio potpisati izjavu
o ozljedi na radu, a studentski
pravobranitelj je dodao da bi
takav slučaj bio jasan dokaz kršenja
obveza te da se sukladno
tome može završiti na sudu. U
takvim bi okolnostima student
morao potražiti odvjetnika.
Sigurnosno pitanje
Problem o kojem se u sklopu
studentskog osiguranja nije
razmišljalo jest i zaštita studenata
u studentskim domovima.
Iako na svakoj studentskoj sobi
te ulazu u paviljone stoji detaljan
plan evakuacije u slučaju
veće opasnosti poput požara ili
potresa, studenti s takvim izvanrednim
procedurama nisu
upoznati. Zbog takvih nepredvidivih
okolnosti, potrebno je
organizirati vježbe evakuacije u
domovima, smatra Seidl. Vježbe
bi trebalo organizirati neplanski
jednom ili više puta na
godinu da bi studenti i zaposlenici
razvili osjećaj samokontrole
te pravilno reagirali u takvim
opasnostima.
Studentski pravobranitelj
Rajić ističe da se o osiguravanju
studenata u takvim neočekivanim
okolnostima nije raspravljalo
te da nije siguran kako bi
se to moglo provesti.
"Student ima zdravstveno
osiguranje, a daljnja odgovornost
studentskog doma može
postojati samo ako je do štete
došlo zbog propusta studentskog
doma koji bi onda bio obvezan
naknaditi štetu studentu.
Recimo, studentski dom bio bi
dužan nadoknaditi štetu nastalu
nemarnim transportom stvari
djelatnika pri žurnom iseljenju",
pojasnio je Rajić. Time je
potvrdio da sigurnosno pitanje
studenata u studentskim smještajima
tek treba dovesti na
dnevni red.
BROJ 64, svibanj 2021.
Društvo 5
Homoseksualnost je i dalje tabu Trećina maturanata i dalje je smatra bolešću ili poremećajem
'Dosta mi je skrivanja, predrasuda,
paljenja zastava i tučnjava'
'Osjećam se zdravo, funkcioniram normalno te nemam potrebu ići na nekakvo liječenje', poručila je Tara, koja je početkom
srednje škole 'izašla iz ormara'
Tekst: Hrvoje Debeljak
Trećina maturanata
smatra da homoseksualne
osobe ne bi trebale
javno istupati jer loše
utječu na mlade te da je homoseksualnost
poremećaj ili bolest.
Petina misli da homoseksualnim
osobama treba zabraniti rad s
djecom, a 40 posto njih je protiv
toga da homoseksualne osobe
posvajaju. To je pokazalo istraživanje
koje su proveli Institut za
društvena istraživanja u Zagrebu,
Fakultet političkih znanosti
u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne
Europe Sveučilišta u
Grazu, Filozofski fakultet u Rijeci
te GONG.
Potrebna je edukacija
"Iako je ova trećina poboljšanje
u odnosu prema odgovorima
mladih u prošlosti, to je velik
postotak, a glavni razlog za to su
tradicionalni stavovi i nedostatak
edukacije", kazali su iz udruge
Zagreb Pride. Objasnili su da
je najveći problem što se u školama
o homoseksualnosti malo
govori, a često je i to oblikovano
neznanstveno i neprimjereno.
"Kada se, na primjer, na satu
glazbene umjetnosti uči o glazbeniku
Čajkovskom, bilo bi
dobro da se spomene da je bio
homoseksualac, kao što se za
heteroseksualne osobe piše da
su bile u braku", predložili su iz
udruge.
Uz uvođenje građanskog ili
zdravstvenog odgoja, sadržaje
bi trebalo uvoditi u međupredmetne
teme. Na lanjskoj Povorci
ponosa ipak su uočili mnogo
srednjoškolaca i srednjoškolki,
što je pozitivan pomak.
"Dobro je to što mladi sve prije
'izlaze iz ormara', a to je svakako
utjecaj sve veće zastupljenosti
homoseksualnosti u serijama i
filmovima, ali i na društvenim
mrežama", zaključili su iz Zagreb
Pridea.
'Ako prijavim nasilje, moj
život postat će pakao'
Ipak, "izaći iz ormara" nije
lako i predstoji mu dugotrajan
proces razmišljanja i preispitivanja.
"Roditelji su i danas, nakon
tri godine otkako sam im rekao,
razočarani, prijete mi i vrijeđaju,
a to pogoršava stanje jer je bilo
poprilično teško izaći iz ormara",
kazao je 20-godišnjak koji je
NEVA ŽGANEC/GLOBAL
'Djeca bi trebala
biti bolja od
svojih roditelja i
naučiti iz njihovih
i svojih iskustva
jer su od
njih naučila da
je homoseksualnost
pogrešna i
'bolesna'', rekla
je studentica
Tara
Pojava depresije i anksioznosti
"Mlade LGBT osobe na temelju ovih podataka mogu osjetiti nesigurnost, nelagodu, strah da će biti
diskriminirani ili izloženi vršnjačkom nasilju", kazala je psihologinja koja ima iskustva u radu s LGBTQI
osobama, mr. spec. Iva Žegura.
To može dovesti, objasnila je, do izbjegavanja stupanja u socijalne odnose i stvaranja kruga prijatelja
te izbjegavanja stupanja u emocionalne veze, ali i straha da netko bude prepoznat kao LGBT osoba.
Javljaju se i različite posljedice, među kojima su depresivnost, anksioznost, posezanje za psihoaktivnim
tvarima, sniženo samopouzdanje i pretjerana tendencija perfekcionizmu.
"Zbog predrasuda homofobije i transfobije mnoge maloljetne LGBT osobe boje se da će, ako se 'outaju'
svojoj obitelji, biti zbog toga izložene različitim oblicima nasilja. Teško je odrastati u društvu koje
nečiji važan dio identiteta poriče, obespravljuje i omalovažava", naglasila je Žegura.
'Kada sam nasilje išao
prijaviti stručnoj službi,
njihovo je rješenje bilo da
se nazovu moji roditelji i da
im se sve kaže, uključujući
moju seksualnost', rekao je
20-godišnjak
litet" smatra glavnim i odgovornim
za poražavajuće rezultate
istraživanja.
Međutim, kada bi se u škole
uvele teme seksualnosti, rekao
je da bi nastao "raspašoj".
"Primarno bi roditelji digli pa-
Tara
Balen
Foto: privatna arhiva
Omogućeno posvajanje
želio ostati anoniman.
Dolazi iz malog sela gdje se,
prema njegovim riječima, svi
znaju, a srednju je školu upisao
u Zagrebu u nadi da će tamo biti
bolje prihvaćen. Najteže mu je
bilo kada je zbog svoje seksualnosti
izgubio prijatelje, a kada se
u školi pročulo da je homoseksualac,
bojao se ići u školu.
"Ipak sam otišao i taj su me
dan istukli. Kada sam to išao
prijaviti stručnoj službi, njihovo
je rješenje bilo da se nazovu
moji roditelji i da im se sve kaže,
uključujući moju seksualnost.
Znao sam da ako na to pristanem,
moj život kod kuće postat
će pakao", objasnio je mladić
koji "klasični balkanski mentaniku,
zatim ima podosta profesora
s istim predrasudama koji
od LGBTQ+ osoba zahtijevaju
više ili im daju niže ocjene", napomenuo
je i dodao da se nada
da će u budućnosti biti bolje jer
mu je već dosta skrivanja, predrasuda,
paljenja zastava i tučnjava.
Iva Barišić
Foto: privatna arhiva
Upravni sud u Zagrebu je potkraj travnja u slučaju Mladena Kožića i Ive
Šegote odlučio da osobe koje su sklopile životno partnerstvo, odnosno
zajednice istospolnih osoba, ne smiju biti diskriminirane u procesu
posvojenja.
"Istraživanja su pokazala da nema osjetnih razlika u ishodima djece
koja odrastaju u obiteljima s homoseksualnim i onima koji odrastaju
s heteroseksualnim roditeljima", kazao je homoseksualni student i
volonter udruge Iskorak. Napomenuo je da djeca u Hrvatskoj zaslužuju
biti zaštićena i treba im se omogućiti zdrava i kvalitetna okolina za
odrastanje.
"Mladen i Ivo primjer su divnog para koji ni po čemu nisu drukčiji od heteroseksualnog
para, osim što su u pitanju dva muškarca", zaključio je.
"To da mnogi seksualni odgoj
smatraju pukim razgovorom
o seksu dokazuje da mladima
upravo to treba. Nove generacije
treba učiti da poštuju tuđe
odluke, razmišljanja i načine
života", kazala je studentica na
Građevinskom i arhitektonskom
fakultetu u Osijeku Iva Barišić.
Iva napominje da su mnogi homoseksualci
na vlastitoj koži
osjetili kako je to biti osuđivan i
zlostavljan a da nisu počinili nikakav
zločin, te im se zbog toga
divi.
Zadiranje u tuđe živote
"Neka se ne boje živjeti vlastitim
životom jer i dalje postoje
dvije trećine mladih koji su spremni
prihvatiti svaku različitost",
dodala je i zaključila da je glavni
uzrok rezultata istraživanja potreba
ljudi da zadiru u tuđe živote,
tijela i ljubavne veze.
Studentica na Kemijskom-tehnološkom
fakultetu u Splitu
Tara Balen također ističe da je
mišljenje mladih o homoseksualnosti
kao bolesti razlog slabe
edukacije jer bi ljudi "trebali biti
otvoreni da čuju i nauče".
"Djeca bi trebala biti bolja od
svojih roditelja i naučiti iz njihovih
i svojih iskustva jer su od
njih naučila da je homoseksualnost
pogrešna i 'bolesna'", rekla
je Tara. Tara je početkom srednje
škole "izašla iz ormara", a
objasnila je da se boji zbog toga
kako će reagirati okolina.
"Osjećam se zdravo, funkcioniram
normalno i samostalno te
nemam potrebu ići na kojekakvo
liječenje", poručila je Tara.
6 Društvo
Kraj semestra Nedostaje razumijevanja i studenata i profesora
Ocjene padaju? Ništa
čudno, nakon godine dana
buljenja u ekran računala
'Mnogo videointerakcija opterećuje naš središnji živčani sustav koji
nije navikao obrađivati ulazne informacije na ovaj način', objašnjava
psihologinja Ivana Mrgan veliki pad koncentracije kod studenata
Tekst: Tina Hajduk
U
doba pandemije došlo
je do spajanja privatnog
i poslovnog života. Rad
iz udobnosti doma ili kreveta,
u pidžami i papučama postao
je svakodnevica. Školarci već
nešto manje od godinu dana,
uz povremene prekide, nastavu
slušaju online, a i studenti su od
početka pandemije prisiljeni na
studiranje od kuće. Međutim,
sve se više problema povezuje
s internetskom nastavom, a jedan
od većih svakako je održavanje
koncentracije. Koliko god
profesori žele rezultate, manjak
koncentracije kod studenata i
učenika posljedica je koja se nije
mogla izbjeći i za koju treba imati
razumijevanja.
Potreban izravni kontakt
Profesorica psihologije i bihevioralno-kognitivna
terapeutkinja
Ivana Mrgan ističe da su trenutačne
socijalne i zdravstvene
okolnosti izazovne.
"Izravna socijalna interakcija
više je povezana s područjima
mozga uključenim u sustav nagrade,
odnosno, ljudi su biološki
podešeni za izravni kontakt
pa je videokomunikacija manje
potkrepljujuća", objašnjava Mrgan.
Studentima zna biti teško
zadržati dobru koncentraciju na
predavanjima, a prelaskom na
online platforme razina koncentracije
drastično se smanjuje. Na
taj problem upozoravaju razni
psiholozi i medicinski stručnjaci,
a Mrgan napominje da mnoštvo
videointerakcija koje zahtjeva
online nastava opterećenje je
za naš središnji živčani sustav
koji nije navikao obrađivati ulazne
informacije na ovaj način.
"Vizualni podražaji su vrlo intenzivni
i to kontinuirano, stalno
smo izloženi videoprezentaciji
sebe što u uobičajenoj komunikaciji
nije slučaj te nam je prostor
za neverbalnu komunikaciju
vrlo ograničen", napominje
psihologinja. Studentica treće
PEXELS
Korištenje mobitela za vrijeme
internetske nastave
smanjuje razinu koncentracije,
a time i zainteresiranost
studenata za rad
'Ne mogu se natjerati da
neki predmet koji me ne zanima
slušam s pozornošću',
kaže studentica Karla
godine na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu Karla Živičnjak kaže
da joj online nastava ne odgovara
i da joj smeta to što se ne viđa
s kolegama.
"Kad god se da nešto ignorirati,
odnosno upaliti predavanje i
otići raditi nešto svoje, uvijek to
napravim, općenito se ne mogu
natjerati da neki predmet koji
me ne zanima slušam s pozornošću",
objašnjava studentica
Karla. Studentica Ana Vukojević
tvrdi da kvaliteta online nastave
najviše ovisi o tome koliko se
profesori trude učiniti je kvalitetnom,
ali da joj se svakako teže
koncentrirati na internetskom
predavanju.
"Teško mi je koncentrirati se i
na online ispite pa mi ocjene ove
godine pate zbog toga, ali iako
bih kod kuće mogla varati, jednostavno
se ne mogu usredotočiti
na ispit", nadovezala se Ana.
Psihologinja Ivana Mrgan
također objašnjava da online
nastava traži nešto veću razinu
samoregulacije u odnosu prema
tradicionalnoj nastavi.
Sve više ljudi traži psihološku pomoć
U Hrvatskoj je u posljednjih godinu dana uočena
veća potreba za psihološkom pomoći u svim dobnim
skupinama s naglaskom na smetnje pozornosti,
koncentracije i organizacije. Psihologinja
Ivana Mrgan napominje da je sasvim logično da će
online nastava imati utjecaj na ishode u sustavu
obrazovanja pa je zbog toga nužno djeci i mladima
"Okruženi smo i aktivno koristimo
upravo uređaje koji su
česta ometala, može biti dodatni
izazov u smislu izvora distrakcije",
opisuje Mrgan.
Izazov za profesore
Mrgan tvrdi i da bi studentima
online nastava mogla biti ugodnija
ako bi bili usmjereni samo
na govornika, ako bi koristili bežične
slušalice koje će im omogućiti
kretanje ili tako da rade
redovite stanke od slikovnog
sadržaja.
"Korisno je izbjegavati paralelne
aktivnosti i zadatke, identificirati
ometala te ograničiti vrijeme
provedeno na internetu, a
važno je i da studenti razmisle o
mogućnostima da se vrijeme za
opuštanje koje bi možda uključivalo
ekran zamijeni tjelesnom
aktivnošću ili sadržajima koji ga
ne uključuju", ističe Mrgan.
S druge strane, profesori moraju
konstantno smišljati nove
načine kako studentima olakšati
učenje te ih zainteresirati za
nastavu na daljinu. Mrgan tako
profesorima savjetuje redovite
stanke, upoznatost i kompetentno
korištenje različitih funkcionalnosti
alata i različitih aplikacija
koji se koriste u nastavi,
uvođenje aktivnosti koji razbijaju
kontinuitet predavanja i pružaju
mogućnost za predah poput
kratkih kvizova te traženje povratne
informacije od studenata.
pružiti odgovarajuću potporu u smislu psihoedukacije,
ali i izravne psihološke pomoći. Uz to tvrdi
da institucionalna potpora za pomoć studentima
već postoji. Institucije javnog zdravstva te pojedini
fakulteti i sveučilišta pružaju taj oblik potpore, ali
svakako bi ta nastojanja trebalo intenzivirati jer je
potreba za psihološkom pomoći povećana.
BROJ 64, svibanj 2021.
Politička analiza Birači su imali prigodu vidjeti
Rezultati lo
skuplja kam
'Glavni je preduvjet popularnosti u glasača
oblikovanje imidža kandidata, isticanje značajki
koje posjeduje i odvajanje od drugih', objasnila
je profesorica komunikologije na FPZG-u,
Smiljana Leinert-Novosel
Tekst: Benjamin Mihoci
To nije ni zeleno ni lijevo,
to je ekstremno
lijevo, i to će biti zaustavljeno
u drugom
krugu, tako mi Bog pomogao,
govorio je u izbornoj noći 16.
svibnja Miroslav Škoro, kandidat
za zagrebačkog gradonačelnika
iz stranke Domovinski
pokret koji je ušao u drugi krug
izbora. Škoro je pritom mislio
na Tomislava Tomaševića i
njegovu stranku, odnosno političku
platformu Možemo!.
Kao što su uglavnom sve ankete
i predviđale, u drugi krug
izbora ušao je Tomašević, koji
je s 45,15 posto osvojenih glasova
zamalo postao gradonačelnikom
već u prvom krugu.
Njegov protukandidat Škoro
osvojio je 12,16 posto glasova.
"Ako se pogledaju izborni
rezultati i korelira uspjeh Škore
s uspjehom Jelene Pavičić
Vukičević i Davora Filipovića
po biračkim mjestima, a i relativna
sličnost biračkog tijela,
može se očekivati da će dio
njih podržati Škoru u drugome
krugu", komentirao je profesor
s Fakulteta političkih znanosti
Višeslav Raos.
Dodao je da oba kandidata
ne mogu računati na mehaničko
pretakanje glasova srodnih
kandidata za njih, a dva tjedna
dodatne kampanje mogu dodatno
motivirati ili demotivirati
birače na izlazak.
SDP-ov slab prolaz
Što se tiče mandata u gradskoj
skupštini, Tomaševićeva
stranka osvojila je 23 zastupničkih
mjesta od ukupno 47,
što znači da im nedostaje jedna
ruka za većinu u skupštini. Budući
da su iz te stranke poručili
da namjeravaju surađivati sa
strankama koje su od centra
nalijevo, za suradnju im preostaje
jedino Socijaldemokratska
partija Hrvatske (SDP),
koja je osvojila pet zastupničkih
mjesta, dva manje nego što
su dosad imali.
"Možemo! može računati na
to da će SDP podržavati proračun
i ključne odluke koje budu
predlagali u Skupštini, tako da
izostanak apsolutne većine ne
mora biti prepreka, pogotovo
uzme li se u obzir da konstelacija
oporbenih stranaka u
Skupštini jamči da nema baš
mogućnosti za stvaranje ikakve
alternativne većine", rekao
je Raos.
Kandidat SDP-a Joško Klisović
osvojio je samo 7,82 posto
glasova, iako je najviše novca
potrošio na izbornu promidžbu.
No da visina iznosa utrošena
na kampanju nije nužno
u korelaciji s njezinim uspjehom,
potvrdila nam je profesorica
Smiljana Leinert-Novosel,
stručnjakinja za komunikologiju
na FPZG-u.
"Glavni je preduvjet popularnosti
u glasača oblikovanje
imidža kandidata, isticanje
značajki koje posjeduje i 'odvajanje'
od drugih. Očigledno,
kampanja Joška Klisovića nije
'Ukupno gledano, nema baš
primjera drugih krugova
izbora na kojima bi neki
kandidat uspio nadoknaditi
toliki zaostatak u broju i
postotku glasova', objasnio
je profesor Raos
to adekvatno učinila", objasnila
je Leinert-Novosel.
Napomenula je da su u kampanji
prezentirani blijedi slogan
– "Mirni čovjek Zagreba",
nepopularni obilasci terena,
nedojmljivi medijski nastupi i
dodala da su i druge okolnosti
kampanji poput dominantne
medijske usmjerenosti na nove
kandidate pridonijele lošem
rezultatu.
Komunikologinja i profesorica
na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu Gabrijela Kišiček
smatra da je Klisović preskočio
jednu stubu u procesu uvjeravanja
birača.
"Najprije je trebalo birače
uvjeriti da je mirnoća zaista
nešto pozitivno i poželjno u
političkom djelovanju, a tek
onda ponuditi sebe kao izbor.
Krenuo je u kampanju a priori
BROJ 64, svibanj 2021.
Društvo 7
i pozitivne kampanje, i provokacije te pucanje na emocije, ali i premlake strategije
kalnih izbora pokazali su da
panja nije nužno i uspješna
ranja na strah od nečeg radikalnog
ili ekstremnog. Česta je
to taktika kojoj je cilj istaknuti
opasnosti, prijetnje 'suvremenoj
demokraciji' kako kaže,
a onda sebe predstaviti kao
spasitelja i zaštitnika od te iste
opasnosti", dodala je Kišiček.
Takvo što je, rekla je, uobičajeno
u političara koji procjenjuju
da je djelovanje na emocije
lakši i jednostavniji put
do birača nego djelovanje na
razum i logiku.
DUBRAVKA PETRIC/PIXSELL
vjerujući da ljudi žele mirnog
čovjeka na vodećoj dužnosti.
Građani nisu dobili odgovor
zašto bi trebali birati 'mirnog'
čovjeka umjesto temperamentnog
ili ekstrovertiranog", kazala
je profesorica Kišiček.
Polarizacija birača
Škorin Domovinski pokret
osvojio je pet zastupničkih
mjesta - baš kao i
stranka pokojnog
Milana Bandića,
a u skupštinu su
Škorin Domovinski
pokret osvojio je pet
zastupničkih mjesta
u Zagrebu
PATRIK MACEK/PIXSELL
još ušli i Hrvatska demokratska
zajednica sa šest i Most s
tri mandata. Davor Filipović iz
HDZ-a, koji je dobio 9,83 posto
glasova, Klisović i Pavičić
Vukičević čestitali su Tomaševiću
na ulasku u drugi krug.
Klisović je još i pozvao svoje
birače da svoj glas daju upravo
Tomaševiću.
Profesorica Leinert-Novosel
misli da Škoro može računati
na potporu glasača od
centra nadesno,
ali i da bi neke
Tomašević je
na prošlim
lokalnim izborima
2017.
godine osvojio
11 puta manje
glasova
Premda bi se po nekim
medijskim natpisima
zaista dalo
zaključiti da je Tomašević
već postao
gradonačelnikom,
ne treba zaboraviti
da je od prvog do
drugog kruga dosta
vremena
Repovi se vuku iz bivše vlasti
Neovisno o tome tko postane novi zagrebački gradonačelnik,
preuzima golemu odgovornost vođenja najmnogoljudnijeg grada
u Hrvatskoj s najvećim gradskim proračunom. Raos misli da bi
dodatna otežavajuća okolnost mogla biti i stranka pokojnog gradonačelnika
Bandića.
"Nije isključeno da članovi te stranke budu opstrukcijski faktor za
novu gradsku vlast u upravi i poduzećima, pogotovo ako i kada
preustroj gradske uprave i novi mehanizmi upravljanja na vidjelo
izvuku dodatne kontroverze, financijske dubioze i korupcijske mreže
s kojima je izravno ili neizravno povezana stranka pokojnog prvog
čovjeka Zagreba", dodao je Raos.
ZELJKO HLADIKA/PIXSELL
njegove poruke mogle
dovesti do polarizacije.
"To smo prepoznavali
i ranijih
izbora kroz izjave
o svjetlu i tami,
podjeli na nas i one
druge", napomenula
je Leinert-Novosel
i
dodala
da Možemo! pridonosi
smanjenju napetosti tako što
ostaje uz pozitivnu kampanju
i pruža informacije o svojim
planovima te ne reagira na
provokacije druge strane.
Raos je pak napomenuo da
bi Škorin tip kampanje mogao
demotivirati sve birače da izađu,
ali i dodatno mobilizirati
upravo pristaše Možemo!.
"Škorin tim odlučio se na
strategiju negativne kampanje,
odnosno na difamiranje političkog
suparnika, u nadi da će
motivirati sve birače koji se ne
slažu s nekim od sadržaja koje
predstavljaju kao pozadinu
Možemo! i Tomaševića da podrže
Škoru", dodao je Raos.
Da je polarizacija definitivno
posljedica takvih poruka, smatra
i Kišiček.
"Škoro koristi taktiku apeli-
Zeleni sve popularniji u EU
Da preokret u drugome krugu
nije izgledan, smatra Raos.
"Ukupno gledano, nema baš
primjera drugih krugova izbora
na kojima bi neki kandidat
uspio nadoknaditi toliki zaostatak
u broju i postotku glasova",
rekao je Raos.
Premda bi se prema nekim
medijskim natpisima zaista
dalo zaključiti da je Tomašević
već postao gradonačelnikom i
iako mu ankete predviđaju više-manje
sigurno pobjedu, ne
treba zaboraviti da je od prvog
do drugog kruga dosta vremena.
Činjenica jest da je Tomašević
na prošlim lokalnim
izborima 2017. godine osvojio
niti 13.000 glasova - 11 puta
manje nego sada. Razlog za
Tomaševićev uspjeh, Kišiček
vidi u njegovoj dosljednosti i
u, kako kaže, jasno istaknutoj
"antibandićevskoj" retorici na
koju je stavio svoj pečat i ostavio
malo prostora drugim kandidatima
da se profiliraju.
"Dok su neki kalkulirali s
kojim strategijama i porukama
krenuti, on je kontinuirano
isticao da će raditi sve suprotno
načinu upravljanja Milana
Bandića", rekla je Kišiček.
Upravo Bandićev odlazak, ali
i rast popularnosti "zelenih" u
Europi, Leinert-Novosel ističe
kao dodatne faktore koji su
utjecali na Tomaševićev izborni
rezultat.
"Tajna uspjeha Tomaševića
je u potrebi građana da se
ostvari nada u novo i bolje u
Zagrebu. U velikoj je mjeri vezan
uz njegov dosadašnji interes
i poznavanje problema
Zagreba, imidž političara koji
je 'jedan od nas', koji nas razumije
i zajedno s građanima
rješava probleme. On je obrazovan,
ali i 'terenski radnik' što
je u politici uvijek velika prednost",
dodala je Leinert-Novosel.
8 Reportaža
BROJ 64, svibanj 2021.
'Srce mi je radilo 20 posto.
Oživljavali su me, praktički sam
umro, malo je nedostajalo'
Tekst: Lara Anić
Tajana Josipović
Teške posljedice koronavirusa Sve je više ozbiljno bolesnih mlađih, inače zdravih ljudi
Srce mi je radilo 20 posto,
bubrezi su mi zatajivali,
slezena mi je bila
natečena... Nije bilo
krvi u tim organima i sve je
odumiralo, priča nam 26-godišnji
Stjepan Sopina koji se
suočio s teškim posljedicama
koronavirusa.
"Koronu sam prebolio uz
temperaturu i kašalj, ali sam
poslije zamalo umro. Malo je
nedostajalo", kaže.
Sve je krenulo nizbrdo kada
je jedan petak navečer, mjesec
dana nakon što je prebolio
koronavirus, ponovno dobio
temperaturu. Sve do ponedjeljka
nisu ga primili u bolnicu,
a kamo god je zvao ili pitao
odbijali su ga zbog povišene
tjelesne temperature. Ipak, završio
je na Klinici za infektivne
bolesti "Dr. Fran Mihaljević".
U početku liječnici nisu znali
što mu se događa, osim da ima
"nekakvu upalu" jer mu je CRP
bio povišen.
Dijagnoza: upala srčanog
mišića
"Tri dana mi nisu uspjeli sniziti
temperaturu, a taj treći dan
mi se stanje i pogoršalo. Nije
mi bilo dobro. Počeo sam se
preznojavati, nisam mogao disati,
srce mi je snažno i ubrzano
lupalo", prisjeća se Stjepan.
Ponovo su ga testirali na koronavirus,
ali test je bio negativan.
Preko noći mu se počelo
pogoršavati pa su ga prevezli
na intenzivnu, gdje mu je stanje
postalo kritično.
"Oživljavali su me. Imao
sam tlak 60 s 40, a posljednje
što znam jest da sam imao 80
otkucaja srca. Nakon toga te
se večeri više ne sjećam", pripovjeda.
Nedostaje mu, ističe,
nekih pola sata. Ponovno se
rodio u vozilu hitne pomoći,
uspjeli su ga oživjeti na putu za
Rebro.
Prvog dana na Rebru dobio
je sedam infuzija, a tek treći
dan počeo je dolaziti sebi i
samostalno jesti. Tjedan dana
poslije mogao je ustati iz kreveta,
a liječnici su tada zaključili
da je njegovo stanje posljedica
zaraze koronavirusom.
Dva je tjedna proveo na Rebru
na infuzijama i na aparatima.
PRIVATNA ARHIVA
Sve je krenulo nizbrdo kada je mjesec dana nakon što je prebolio
koronavirus 26-godišnji Stjepan Sopina ponovno dobio temperaturu
Pripisali su mu dijagnozu upale srčanog mišića, a doktor mu je potvrdio da sve više mladih preboli koronavirus bez ikakvih
simptoma pa se kasnije pokažu teže posljedice
I na koronaodjelima je 'strka'
Medicinska sestra čiji su podaci poznati redakciji,
a koja radi s pacijentima pozitivnima na koronavirus,
kaže da je često strka na odjelima. Pacijenti
se spuštaju s odjela na hitne intubacije - stavljanje
cijevi putem koje respirator upuhuje zrak
u pluća. Ima i onih kojima ne treba intubacija,
nego su na high flow - terapiji s visokim protokom
kisika.
"Nakon intubacije moramo im dati injekcije jer
dok su na respiratoru više nisu u kontaktu pa ih
Preko noći mu se počelo pogoršavati
pa su ga prevezli na intenzivnu gdje
mu je stanje postalo kritično
'Oživljavali su me, imao
sam tlak 60 s 40, a posljednje
što znam jest da sam
imao 80 otkucaja srca',
kaže Stjepan Sopina
Za liječnike i medicinske sestre
ima samo riječi hvale jer su ga
stalno obilazili, provjeravali
i bili tu kada god mu je nešto
zatrebalo.
"Čuo sam da ljudi govore
kako bolnička hrana nije fina,
ali hrana na Rebru bila je super",
smije se Stjepan.
Ustanovili su mu upalu srčanog
mišića, a liječnik mu je potvrdio
da sve više mladih preboli
koronavirus bez ikakvih
moramo i sedirati, smanjiti svjesnost lijekovima
koji djeluju na središnji živčani sustav", ističe.
Strka vlada na odjelima i kada imaju slučajeve reanimacije,
kaže. Dogodilo im se da su trebali premjestiti
čovjeka na drugi odjel, a primiti ženu kojoj
je bilo loše i koja je naposljetku došla prerano.
"Tada u sobi nismo imali niti jedno slobodno mjesto
jer je pacijent po kojeg su trebali doći još bio
tu pa smo se u sekundi morali snaći gdje ćemo ga
premjestiti jer je još bio na kisiku", prisjeća se.
Studentica Iva: Mislila sam da će mi
srce eksplodirati
I studentici Ivi Opačak su se, mjesec dana nakon zaraze, počeli
javljati problemi sa srcem. Ubrzano je kucalo, objašnjava, pa je
zbog toga išla na preglede. U tom razdoblju imala je i ispite na fakultetu
pa su joj liječnici rekli da takvo stanje može biti posljedica
stresa, ali i posljedica zaraze koronavirusom.
"Puls mi je u trenucima znao biti i oko 160. Imam pametni sat koji
mi je javljao ubrzane otkucaje pa sam to počela i pratiti. U tim sam
se trenucima osjećala jako izmoreno - ne mogu to opisati, kao da
mi se gubi tlo pod nogama. Počela bih ubrzano disati, a imala
sam i osjećaj kao da će mi srce eksplodirati koliko je brzo
kucalo", prisjeća se Iva. Osjetila je i glavobolje kakve
nikad prije nije iskusila.
simptoma pa se
kasnije pokažu
teže posljedice.
NEVA ŽGANEC/GLOBAL
Sve više mladih
preboli koronavirus
bez ikakvih simptoma
pa kasnije pokažu teže
posljedice
Dodatne
komplikacije za
sportaše
"Koronavirus izaziva upalne
promjene na malim krvnim
žilama u cijelom organizmu",
objašnjava epidemiolog Branko
Kolarić. U mlađih osoba,
napominje, zna se javiti miokarditis,
to jest, upala srčanog
mišića koja se smatra ozbiljnijom
posljedicom bolesti. Ipak,
kaže Kolarić, ako se ona prepozna
na vrijeme i čovjek miruje,
prolazi bez teških posljedica.
"Ako smo i dalje fizički aktivni,
poglavito sportaši, može
doći do dodatnih komplikacija.
Zato savjetujem svakome
tko je prebolio zarazu koronavirusom
da se ne bavi ozbiljnije
sportom dva do tri mjeseca",
ističe Kolarić.
Koliko je trajao Stjepanov
oporavak, ne zna reći, no primijetio
je da je dosta oslabio.
Neko se vrijeme nije kretao,
a navikao je na fizički posao i
malo jaču hranu.
"Kada sam izašao iz bolnice,
propisana mi je i stroga dijeta,
a nisam više imao ni energije
kao prije. Sada to sve već funkcionira",
priznaje Stjepan koji
još ne zna radi li mu srce 100
posto jer mu je pri otpuštanju
iz bolnice ono radilo oko 70
posto.
Osim upale srčanog mišića,
posljedice mogu biti i tromboze,
stvaranje ugrušaka u žilama,
te embolije, začepljenja
žila trombom, što može biti
smrtonosno, potvrđuje epidemiolog
Kolarić. Najčešće
posljedice su, dodaje, osjećaj
nedostatka zraka dok smo fizički
aktivni, osjećaj umora
te bolovi u mišićima i zglobovima.
Jedna od neugodnijih
posljedica je i višemjesečno ispadanje
kose. Osim toga, koronavirus
zna napasti i bubrege,
crijeva, te mozak.
Nije moguće predvidjeti
Na pitanje mogu li se posljedice
predvidjeti, epidemiolog
Branko Kolarić kaže da
prema dosadašnjim
spoznajama to
nije moguće. Isto
tako, objašnjava,
ne zna se tko
će bolest proći
asimptomatski,
a tko će imati teže
posljedice.
"Postoje rizični faktori
kao što su starija dob,
kronične bolesti. No mnogo
starijih također ima blagi
oblik bolesti, a ne tako rijetko
u trećem valu imamo ozbiljno
bolesnih mlađih, inače zdravih
ljudi", napominje Kolarić.
BROJ 64, svibanj 2021.
Intervju 9
o regulaciji društvenih mreža te granicama slobode govora
Pojedinac za objave na
mrežama treba odgovarati isto
kao za izjave za bilo koji medij
Govor mržnje, vrijeđanje
i pozivanje na
nasilje samo su neki
od razloga zbog kojih
bilo čiji profil na
društvenim mrežama
može biti uklonjen. Mreže samoreguliraju
sadržaj i sve ono što je protivno
njihovim uvjetima korištenja može se
obrisati, a u najgorem slučaju pojedinac
se suoči s doživotnom zabranom
pristupa određenoj mreži. Na svojoj
je koži to doživio Donald Trump početkom
godine, a početkom se mjeseca
isto dogodilo i nekim njegovim
pristalicama. Profesor s Fakulteta političkih
znanosti i medijski stručnjak,
dr.sc. Paško Bilić, objasnio nam je
kako mreže (samo)reguliraju sadržaj
i je li uklanjanje korisničkih računa
udar na slobodu govora.
◼◼Kako gledate na uklanjanje korisničkih
računa s društvenih
mreža?
Komplicirano je. S jedne je strane
opravdano jer su prešli granice u javnoj
komunikaciji, koristili su govor
mržnje, poticali teorije zavjere i slično.
S druge je strane problematično
što se odluka o donošenju takvih akcija
i mjera prepušta privatnim kompanijama.
◼◼Je li to udar na slobodu govora?
Sloboda izražavanja postoji do one
mjere do koje ne narušava druge slobode
i prava ili demokratska načela.
Kad sloboda govora prijeđe u govor
mržnje, otvoreno pozivanje na nasilje
ili čak na neosuđivanje nasilja, onda
ta sloboda govora prelazi crvenu granicu
u kojoj nije opravdana.
◼◼Koliko daleko mogu društvene
mreže ići u regulaciji sadržaja?
Društvene se mreže najčešće pozivaju
na Communications Decency Act
koji govori da distributeri sadržaja
nisu odgovorni za sadržaj koji se tim
kanalima distribuira. Tako društvene
mreže pokušavaju izbjeći regulaciju
na sadržajnoj razini kakvoj su
podložni tradicionalni mediji. Nisam
siguran da je to opravdano. Iako sadržaj
ne stvaraju mreže nego korisnici,
točka u kojoj one utječu na javnu
vidljivost sadržaja nije u proizvodnji
nego u distribuciji koja ovisi o algoritmima
i tehničkim rješenjima koja
su uređena tako da distribuiraju onaj
sadržaj koji potiče najveći angažman
među publikom. To vrlo često znači
da potiču sadržaj koji je emocionalno
nabijen i prelazi u govor mržnje.
◼◼Jesu li društvene mreže dovoljno
regulirane?
Mislim da nisu. Postojeća samoregulacija
tiče se elemenata poput
PRIVATNA ARHIVA
'Problem je s društvenim mrežama što sadržaj stvaraju
sami korisnici. To je de facto ekvivalent govora u kafiću i
na ulici, koji se mrežama distribuira potencijalno svima'
uvjeta korištenja i kolačića i nekakvih
politika moderiranja sadržaja. Oni
sami nastoje pokazati regulatorima i
državama da će se odgovornije ponašati.
Nisam siguran da je to dovoljno
iz perspektive tržišnog natjecanja, ali i
perspektive sloboda izražavanja. Prevelika
je odgovornost za javnu komunikaciju
i ta odgovornost ne smije biti
isključivo na kompanijama.
Teško je reći koje će rješenje prevagnuti.
Europska unija prednjači u segmentima
poput GDPR-a i zaštite podataka,
ali tu postoje problemi što je
jako mnogo inicijativa sektorski razdvojeno.
Na primjer, GDPR nije povezan
sa zaštitom tržišnog natjecanja.
Čitav je sklop regulatornih inicijativa
koje nisu dovoljno koordinirane.
◼◼Bi li se odluke o regulaciji sadržaja
trebale donositi na razini država
i zajednica poput Europske
unije ili je bolje prepustiti društvenim
mrežama?
Trenutačno se radi se na paketu
zakona o digitalnim uslugama na razini
Unije. Kao i svaka druga tvrtka i
Razgovarala: Petra Orešković
'Ne bi trebalo
biti nikakve
razlike između
komunikacije
u različitim
medijima. Ili je
neko ponašanje
prešlo određenu
granicu
onoga što je
propisano zakonom
ili nije'
'Govor
mržnje neće
nestati jer
nijedan stroj
ne prepoznaje
skrivene
poruke i
satiru'
kompanije koje posjeduju društvene
mreže trebale bi imati neku odgovornost,
primarno kroz plaćanje poreza
u državama u kojima posluju. Mislim
da bi početak trebalo biti oporezivanje
i da bi svakako država trebala
imati značajnju ulogu. No postavlja
se pitanje kako jer dosadašnji regulatori
nisu adekvatno pripremljeni
ni zakonski ni kadrovski da prihvate
opseg takvih regulacija. U Hrvatskoj
postoji Vijeće za elektroničke medije,
ali te platforme za sada nisu u njihovu
opsegu. Državna regulacija je prirodni
smjer u kojem treba ići.
◼◼Osim samoregulacije postoje i
drugi oblici regulacije. U Kini postoji
Great Firewall of China, nije
bajno niti u Koreji – dovode li zabrane
do toga da se građani okrenu
dark webu tako pristupe, na
primjer, Facebooku?
Mogući su i takvi scenariji, ali tu
ulazimo u pitanje medijske pismenosti
i toga koliko je prosječni građanin
uopće sposoban zaobilaziti standardne
putove pretraživanja informacija.
◼◼Je li moguće potpuno očistiti
mreže od neprimjerenih obrazaca
ponašanja?
Problem je s društvenim mrežama
što sadržaj stvaraju sami korisnici. To
je de facto ekvivalent govora u kafiću
i na ulici, koji se mrežama distribuira
potencijalno svima. Baš zato se traže
regulatorna rješenja. Inženjeri će reći
da nam treba nekakvo tehnološko
rješenje i da možemo napraviti algoritme
da to rješavaju. Ja u to nisam
uvjeren. Nikakvo tehničko rješenje
ne može dokučiti ljudsku sposobnost
interpretacije sadržaja na različite
načine i satire izvrtanja informacija.
Možete naučiti algoritam da pronađe
u moru informacija termin "Andrej
Plenković", ali stroj neće znati govori
li se pozitivno ili negativno, je li
cinično ili je humor u igri ili čak kritika.
To su sve elementi ljudskog interpretativnog
kapaciteta koji strojevi
još ne mogu razaznati. Iskreno, nisam
siguran ni da će moći u nekoj skorijoj
budućnosti. Ne možemo se potpuno
osloboditi aspekata kao što je govor
mržnje, ali za sada nisu niti postojale
neke prevelike inicijative da se to
smanji. Moraju postojati mehanizmi
koji će omogućiti da se takva komunikacija
ukloni ili sankcionira.
◼◼Treba li pojedinac, za objavu
statusa na društvenoj mreži biti
jednako odgovoran kao i za davanje
izjave za tradicionalne medije?
Svakako treba. Ne možete kao građanin
ne poštivati neke norme. Ne bi
trebalo biti nikakve razlike između
komunikacije u različitim medijima.
Medij ne bi trebao biti ključni kriterij
prema kojemu se neko ponašanje
sankcionira ili ne. Jednostavno je
neko ponašanje prešlo određenu granicu
onoga što je propisano zakonom
ili nije prešlo. Poznata karikatura iz
'90-ih kaže "nitko ne zna da si pas"
i na njoj je pas za tastaturom ispred
računala. Tad je većina komunikacije
bila anonimna i to je utjecalo na to da
ljudi osjećaju manji stupanj odgovornosti
i nemaju percepciju da ta njihova
komunikacija ima neki odjek.
◼◼Jesu li lažni profili danas ono
što je nekad bilo pisanje pod pseudonimom
u novinama?
Apsolutno. Samo je to sad mnogo
lakše i jednostavnije i doseg je takve
komunikacije mnogo veći. Nije se ništa
dramatično dogodilo u društvu pa
da mi sad imamo, da tako kažem, više
loših aktera ili zlobnih namjernika.
Dogodilo se to da danas takav tip komunikacije
ima veći doseg nego što je
nekad imao.
PAŠKO BILIĆ medijski stručnjak
10 Svijet
BROJ 64, svibanj 2021.
Zapadni Balkan Non-paper koji se nedavno našao u Bruxellesu samo je predstava za javnost
Nema promjene granica bez rata,
a to je preskup sport
'Zapadni kapital kontrolira sve na području Jugoistočne Europe pa ne vjerujem da će velike korporacije dopustiti da izgube
golem novac zbog nekoliko usijanih glava', smatra profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Osman Sušić
Tekst: Benjamin Mihoci
Sredinom prošlog mjeseca
slovenski je portal
necenzurirano.si objavio
dokument, takozvani
non-paper, pisan engleskim
jezikom pod nazivom "Zapadni
Balkan - put naprijed", koji je
slovenski premijer Janez Janša
navodno poslao u Bruxelles.
U tom se dokumentu, među
ostalim, tvrdi da sa sadašnjim
stanjem u Bosni i Hercegovini
nitko nije zadovoljan te da je
članstvo te države u Europskoj
uniji nezamislivo.
Jedan narod u jednoj državi
Janša je u međuvremenu
zanijekao da taj dokument postoji,
ali se čini da nije toliko ni
važno postoji li taj dokument
niti je li ga napisao Janša, čija
će zemlja uskoro preuzeti predsjedanje
EU-om. Mnogo je važnije,
a možda čak i opasnije, što
se ponovno u javnom prostoru
mogu čuti ideje o stvaranju velikih
nacionalnih država - ideje
koje su narode na ovom području
još nedavno odvele u
brutalne i razarajuće ratne sukobe.
Srbijanski ministar obrane
Aleksandar Vulin predlaže
rješavanje nacionalnog pitanja
ujedinjenjem svih Srba u jednoj
državi.
Predlaže se stoga ujedinjenje
Republike Srpske, jednog od
dva entiteta BiH, sa susjednom
Republikom Srbijom, ali i ujedinjenje
Kosova s Albanijom,
pri čemu bi dijelovi Kosova s
većinski srpskim stanovništvom
dobili poseban status.
Poseban bi status, prema uzoru
na autonomnu pokrajinu Južni
Tirol u Italiji, dobili i Hrvati u
onome što bi od BiH ostalo ili
bi se pak jednostavno pripojili
Republici Hrvatskoj. Odnosno,
tim se dokumentom predlaže
promjena granica na Zapadnom
Balkanu prema etničkom
ključu, a sve u svrhu proširenja
Unije na područje nazvano
zapadni Balkan - termin koji
označava bivše jugoslavenske
republike i Albaniju.
Ideje o "narodu u jednoj državi"
prisutne su u srednjoj i
istočnoj Europi od druge polovine
18. stoljeća, odnosno od
početaka građanskog društva,
objašnjava profesor na Fakultetu
političkih znanosti Stevo Đurašković.
Riječ je o ideji koja se
na istok proširila s europskog
zapada, gdje su monarhistički
apsolutizmi izgradili preduvjete
stvaranja moderne nacije pa
je država prethodila naciji.
"Istočna Europa, koja je bila
podijeljena trima carstvima,
naciju je gradila na etnokulturnim
kategorijama, što je
vodilo neprestanim sporovima
o pitanjima koji teritoriji i koje
stanovništvo pripada pojedinoj
naciji, gdje su se najčešće dvije
ili tri konkurentske nacionalne
ideje 'tukle' oko jednih te istih
ljudi, kao u slučaju Makedonaca",
dodao je profesor Đurašković.
Da se ni dandanas neki političari
nisu odmaknuli daleko
od tih velikodržavnih aspiracija,
smatra profesor na Fakultetu
političkih nauka u Sarajevu
Osman Sušić. Za non-paper
kaže da je samo jedna vrsta mazanja
očiju običnom narodu i
skretanje teme s ključnih životnih
problema, poput poboljšanja
životnog standarda svakog
čovjeka.
"Mi, u BiH, isto imamo demografski
problem kao i Hrvatska
i Srbija, stvaran problem s kojim
se susreću naša društva, ali
naši su političari jednostavno
podkapacitirani da bi se suočili
s tako ozbiljnim problemima",
rekao je Sušić.
'Rasformiranje BiH bilo bi međunarodna legitimacija etničkog
čišćenja, što se u prvom redu tiče Republike Srpske, ali
u drugom redu legitimacija povijesnog naslijeđa Hrvatske
Republike Herceg-Bosne', rekao je profesor Đurašković
(Ne)zamislivo članstvo BiH
u Uniji
Današnja država Bosna i
Hercegovina, nastala je službeno
Daytonskim sporazumom
1995. godine, koji je zapravo
bio mirovni sporazum između
Hrvatske, BiH, i tadašnje Savezne
Republike Jugoslavije,
danas Srbije. Tim
je sporazumom
dogovoreno da
će se BiH sastojati
od dva dijela: pretežito
Srbima naseljene Republike
Srpske i Federacije BiH, većinski
naseljene Bošnjacima i Hrvatima.
Dužnost državnog poglavara
obnaša Predsjedništvo
BiH, koje se sastoji od tri člana
- Bošnjaka, Hrvata i Srbina, a
trenutačno su to Šefik Džaferović,
Željko Komšić i Milorad
Dodik.
Što se tiče stava izrečenog u
non-paperu da je članstvo BiH
u Uniji nezamislivo, profesor
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta
u Mostaru Domagoj
Galić smatra da je točno da BiH
zaista sporo napreduje prema
članstvu.
"Očigledna je sporost BiH u
pregovorima s EU-om u odnosu
prema drugim državama iz
regije. Stagnacija se može objasniti
unutarnjim previranjima,
podijeljenošću društva, slabošću
države i općenito letargijom
u cjelokupnom sustavu što se
preslikava na sva područja – od
pravosuđa i represivnog aparata
do ekonomije", rekao je profesor
Galić.
Prema podacima Freedom
Housea, BiH uopće nije napravilo
značajan napredak u ključnim
područjima demokratskog
upravljanja, vladavine prava i
zaštite ljudskih prava od 2005.
godine. Premda se razlozi za
sporost procesa mogu objasniti
slabošću BiH, Galić smatra i
da se za relativni neuspjeh BiH
na putu u EU argumenti mogu
naći i u samoj Uniji za koju kaže
da nije jedinstvena u stavu prema
daljnjem proširenju. Dodao
je da mu se čini da je EU više
zainteresiran za BiH ako postoji
realna prijetnja raspada
i/ili izbijanja rata, ali da inače
područje JI Europe Uniji nije
prioritet.
Profesor Sušić rekao je da
su političari u BiH samo deklarativno
za pristupanje BiH
Europskoj uniji, ali da ništa ne
rade s tim u vezi.
"Problem je mentalitet naših
ljudi i naših političkih lidera
jer ne znam koliko su spremni
prihvatiti sve one postulate i
zahtjeve koje nameće članstvo
u Europskoj uniji, koja daje set
pravila koja morate poštovati
da biste postali članom Europske
unije – to je vladavina
prava i red, a to je ono od čega
naši političari bježe kao vrag od
tamjana", komentirao je Sušić.
Stara ideja, novo pakiranje
S izjavom u spornom dokumentu
da s BiH nitko nije
zadovoljan, slaže se profesor
Đurašković i dodaje da je riječ
o potpuno disfunkcionalnoj državi
kao što je najbolje recentno
pokazala pandemija koronavirusa.
Prema njemu, težnje
bosanskohercegovačkih Srba i
hercegovačkih Hrvata čine tu
državu besmislenom, za koju
kaže da uopće nije država, nego
međunarodni protektorat, ali
ne može se rasformirati zbog
više faktora.
"Rasformiranje BiH bilo bi
međunarodna legitimacija etničkog
čišćenja, što se u prvom
redu tiče Republike Srpske, ali
u drugom redu legitimira povijesno
naslijeđe Hrvatske Republike
Herceg-Bosne. Svi planovi
podjele Bosne, pa i Janšin
navodni non-paper, stavljaju
Bošnjake u drugorazredni položaj,
i politički i teritorijalno,
što bi vrlo vjerojatno dovelo do
nasilna otpora bošnjačkih čelnika
planu podjele", objasnio je
Đurašković.
Da bez ratnih sukoba promjena
granica nije moguća, misli
profesor Sušić, ali i da je rat veoma
skup sport pa kao takav nerealna
priča. Smatra da nijedna
država na ovim prostorima nije
dovoljno ekonomski jaka da bi
mogla voditi bilo kakav oružani
sukob te da su to samo pusti
snovi određenih lidera.
"Zapadni kapital kontrolira
sve na području JI Europe pa ja
ne vjerujem da će velike korporacije
dopustiti da izgube mnogo
novca zbog nekoliko usijanih
glava na tom području. Problem
malih naroda jest da mislimo
da smo važni i veliki, a u
biti nismo ni kapljica u oceanu.
Mi smo razjedinjeno tržište i
umjesto da idemo k integracijama,
idemo k dezintegracijama.
Sve ovo s non-paperom nije
ništa novo, nego samo upakirano
u drugi celofan", zaključio je
profesor Sušić.
BROJ 64, svibanj 2021.
Karijera 11
Stereotipi u zvanjima Šira javnost nerijetko stvara pogrešnu sliku o nekim zanimanjima
Seizmolog radi samo kad su
potresi, a meteorolog je kriv što
vrijeme nije kao na aplikaciji
'Što je više znanja manje je predrasuda, ali isto tako tamo gdje je manje znanja, plodno je tlo za stereotipe i predrasude',
istaknula je savjetnica za zapošljavanje Elida Grancarić
PRIVATNA ARHIVA
Tekst: Anđela Bučić
Zanimanja poput seizmologa
i meteorologa
povezuju - stereotipi.
U medijima se za ova
zanimanja ne čuje tako često,
a jedan od razloga za to male
su kvote za upis fakulteta, kao i
mali broj radnih mjesta za ova
zanimanja.
"U našem društvu postoje
predrasude prema tim zanimanjima,
one generalno proizlaze
iz nepoznavanja opisa
poslova, odnosno zanimanja u
kojima se mogu zaposliti osobe
tih zvanja", objasnila je savjetnica
za zapošljavanje Elida
Grancarić. Napomenula je da
stereotipi u Hrvatskoj nisu posebno
zabrinjavajući, ali ih je
teško razbiti jer su oni u uzročno-posljedičnoj
vezi s obrazovnom
strukturom populacija.
Stereotip zbog manjka
znanja
"Predrasude i znanje u obratno
su proporcionalnom odnosu,
što je više znanja, manje
je predrasuda. Isto tako, tamo
gdje je manje znanja, plodno je
tlo za stereotipe i predrasude",
istaknula je Grancarić.
Jedan od tih poslova gdje su
presudne predrasude u velikoj
mjeri je posao seizmologa.
Klasičan stereotip o seizmolozima
opisuje ih kao osobe koje
ništa ne rade do potresa. No
važno je napomenuti da ova
struka primjenjuje svoje zna-
Zrakoplovni
meteo-tehničar
Ante Perica
Meteorolog nije samo osoba
koja 'krivo čita vremensku
prognozu'
Stereotipi opisuju seizmologe kao osobe koje ne rade ništa do potresa, a meteorolozi samo predviđaju vremensku prognozu
'Reakcija ljudi najviše
ovisi o tome koliko ljudi
znaju o potresima, a seizmolozi
su najcjenjeniji
tamo gdje se tlo najviše
trese', kazala je seizmologinja
Marija Mustać
nje u mnogim granama poput
građevine, urbanog planiranja
i arhitekture. Isto tako, seizmolozi
se bave prikupljanjem
i pohranom podataka u bazu,
analizom za osiguravajuća
Seizmologinja
Marija Mustać
društva te održavanjem terena.
Seizmologinja Marija Mustać
iz Seizmološke službe na
Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu u Zagrebu rekla je
da nisu samo ljudi u Hrvatskoj
Politolozi i društvenjaci 'mlate praznu slamu'
IVAN LEOPOLD BRčIć
skeptični nego je to prisutno u
cijelom svijetu.
"Reakcija ljudi najviše ovisi
o tome koliko ljudi znaju o
potresima, a seizmolozi su najcjenjeniji
tamo gdje se tlo najviše
trese", kazala je Mustać.
Napomenula je da mnogi ljudi
do zagrebačkog potresa nisu
znali što je seizmologija, ali
da su nakon potresa pozitivno
iznenađeni kada im objasni
čime se bavi.
"Mislim da bi ljudi svakako
trebali biti više educirani jer
znanje je moć, ali dinamika
i količina informacija
koje ćemo dohvatiti
ostavljena je nama
Stereotipi vezani uz društvena zanimanja su
također sveprisutni pa tako i za posao politologa.
Djelokrug politologa podložan je stereotipizaciji jer
se većinom povezuje s poslom političara.
"Često stvara pomutnju to što ljudi ne znaju svi
da su to dva odvojena zanimanja koja se ponekad
spoje, a ne moraju", rekao je politolog Ivan Vidiš
zaposlen u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava,
obitelji i socijalne politike.
Vidiš je napomenuo da prosječna osoba svakoga
tko je na visokoj funkciji u državi doživljava
kao političara čak i kada nije dužnosnik. Iako se
njegov posao preklapa s politikom, objasnio je
da politolog analizira politiku, a političar je akter
unutar politike. Uz ovaj je posao automatski vezan
i stereotip koji je prikovan uz političare - mlada
osoba ne može pošteno doći na visoku pozciju jer
nema znanja i iskustva.
"Često je ljudima neobično da mlada osoba može
biti na takvoj poziciji, no na svome radnom mjestu
bavim se i sektorom mladih i tijekom ovih godina,
u okviru svojih mogućnosti, te u suradnji s kolegama,
napravio sam sve što sam mogao za
svoju generaciju", kazao je Vidiš.
Da se kompetencija mladih neprestano
propituje potvrdila je i Elida Grancarić,
savjetnica za zapošljavanje.
"Mladi, sposobni i educirani
ljudi prihvaćaju i rade poslove
ispod svog obrazovnog
stupnja, a na drugoj strani
imamo hrpu krivih ljudi
na krivim mjestima, ali sa
sigurnim egzistencijama,
čiju stručnost i kompetencije
nitko ne propitkuje",
istaknula je Grancarić.
Poručila je da je, bio on mlad
ili star, politolog stručnjak
široke naobrazbe za kojeg
su komentari poput onih da
mlate praznu slamu, politiziraju
i imaju bespotreban kadar,
nepotrebni.
NEVA ŽGANEC/GLOBAL
na volju", poručila je Grancarić.
Kao i za seizmologe, stereotipi
se vežu i za meteorologa.
Mnogima je to zanimanje
samo još jedan posao iz polja
geofizike koji prati stigma jer
se povezuje isključivo s prognozom
vremena. Meteorolog
nije samo osoba koja "pogrešno
čita vremensku prognozu".
Poslovi vezani za meteorološke
zavode, zračne luke, aeronautiku
i poljoprivredu samo
su neka od mnogih zvanja kojima
se bave meteorolozi.
Isto je svugdje u svijetu
Ante Perica zaposlen je u
Zračnoj luci Zadar kao zrakoplovni
meteotehničar, a meteorologija
u avijaciji, rekao je
Perica, razlikuje se od meteorologije
u hidrometeorološkom
zavodu jer se njegov posao
sastoji od pisanja izvješća
namijenjenih kontrolorima
leta.
"Kad nekome kažem čime
se bavim obvezno me pitaju
kakvo će vrijeme biti, a onda
se rugaju da nikad zapravo ni
ne pogodimo. Ljudi bi htjeli
da kiša počne padati točno u
šest sati ako tako piše na nekoj
aplikaciji, a to je nemoguće",
ispričao je Perica.
U usporedbi s drugim državama,
nema nesrazmjera
u tome kako ljudi percipiraju
to zanimanje. Čak i globalno
nema mnogo radnih mjesta
na kojima se meteorolozi
mogu zaposliti. Grancarić
je napomenula da se građani
svakodnevno susreću
s ovim zanimanjem, bilo
u vremenskoj prognozi na
kraju informativnih emisija,
na internetu ili
radiju te je bez tog
zanimanja teško
išta isplanirati
unaprijed. Čak
ni najbanalnija
aktivnost,
poput planiranja
odjeće za
sljedeći dan,
nemoguća je bez
meteorologa.
PRIVATNA ARHIVA
Politolog
Ivan Vidiš
12 Kultura
BROJ 64, svibanj 2021.
Pisanje za djecu Sve češće novi naslovi dolaze i od slavnih poput Jelene Veljače, Slavka Sobina, Vojka V...
Slikovnice su danas pale na trend
'svi o svemu i svi sve'
Tekst: Korana Povijač
Čini se da je pisanje slikovnica
postalo trend
pa tako slikovnice sa
svojim imenom na
nasovnici imaju mnoge strane
i domaće zvijezde, poput Paula
McCartneya, Vojka Vrućine, Danijele
Martinović, Jelene Veljače
ili Slavka Sobina. Ipak, spisateljica
Snježana Babić Višnjić,
predsjednica Hrvatskog društva
književnika za djecu i mlade.
voditeljica radionice pisanja slikovnica
u Centru za kreativno
pisanje, i dobitnica nagrade Ovaca
u kutiji za najbolju slikovnicu
progovorila je koliko je zapravo
teško stvoriti taj medij.
Najveći problem s kojim se suočavaju
autori slikovnica i dječjih
knjiga zapravo su - financije.
Iako se kupci
nerijetko žale da su
slikovnice preskupe,
Babić Višnjić je
upozorila da je "nemoguće
izraditi lijepu,
a jeftinu slikovnicu".
Objasnila je da u
cijenu slikovnice ne ulaze
samo honorari za tekst i ilustracije
nego je ljepota slikovnice i u
papiru na kojemu je tiskana.
Teško je povratiti uloženo
Čak i ako su honorari za tekst
i ilustracije simbolični, cijenu slikovnice
podiže tiskanje. Spisateljica
Silvija Šesto složila se s time
da je nakon plaćanja ilustratora i
autora te tiska nemoguće pokriti
ulazne troškove, ali svejedno
je sve više autorskih slikovnica i
malih nakladnika koji idu u rizik
i očekivani gubitak.
"Većina nas koji izdajemo autorske
slikovnice činimo to iz
strasti. Jednostavno, sretni smo
kad ispustimo još jedan bajkovit
kolačić pred publiku", rekla je
Šesto.
Zbog male naklade slikovnica,
za 300 do
400 primjeraka
Mediji bi trebali
pisati o nagrađenim
naslovima i
naslovima koje su
istaknuli kritičari,
a ne samo
o autorima
koji su i sami
dovoljno
poznati da
većina medija
prenese
vijest o
tome da
su napisali
slikovnicu,
smatra Snježana
babić
Višnjić
Ako se slikovnice
prodaju po
cijeni od 100 kuna,
samo će se vratiti
troškovi
DAVORIN VISNJIC/PIXSELL
Spisateljica Silvija Šesto napomenula je da se nitko nije rodio s
copyrightom na pisanje slikovnica, ali mnogi koji su 'u prolazu' smatraju
da je napisati slikovnicu lak i neobvezujući posao
troškovi budu oko
25.000 do 30.000
kuna, objasnila je Babić
Višnjić. Potpore Ministarstva
kulture ili Gradskog
ureda za kulturu namijenjene
izdavanju knjiga pokriju do
10.000 kuna. Dakle, ako se slikovnice
prodaju po 100 kuna, što
je mnogima visoka cijena, samo
će se vratiti troškovi, objasnila je
Babić-Višnjić. Neprofitabilnost
ove branše ne staje ovdje, ako
autori nemaju svoje prodavaonice,
slikovnice moraju prodavati
u knjižarama drugih nakladnika
ili putem trgovačkog putnika koji
uzimaju 40 posto i više rabata.
Također, primjerci koje će prodati
na promocijama barem
su 10 do 30 posto jeftiniji.
Povrat uloženog novca, napomenula
je Babić Višnjić,
za male je nakladnike
najizgledniji
otkupom
Ministarstva
kulture i
medija za
narodne
DUSKO MIRKOVIC/PIXSELL
knjižnice. Ako slikovnica bude
odabrana, može se otkupiti od
stotinjak do 260 primjeraka po
punoj cijeni, što uz ponešto prodanih
primjeraka barem pokrije
trošak izrade, objasnila je Babić
Višnjić i naglasila da zapravo
nema jamstava da će slikovnica
biti otkupljena.
S tim se problemima ne susreću
slavni koji se okušaju u
stvaranju književnog sadržaja za
najmlađe. Ove je godine svoju
prvu slikovnicu izdao popularni
glumac Slavko Sobin, njegove
"Šapice" nastale su prije više od
deset godina kao predstava, a tek
je nedavno skupio hrabrosti pretočiti
svoju ideju u književno
djelo. Sobin se, za razliku
od Šesto i Babić Višnjić,
nije susreo s problemima i
pitanjima je li mu isplativo
tiskati ili ne, on je "Šapice"
financirao
vlastitim sred-
Silvija Šesto napominje
da je pisanje
sloboda i da su
spisateljska vrata
otvorena svima
Slikovnice najposuđivanije
Šesto je naglasila da je knjižarska mreža devastirana, a problem je i u "besparici
knjižnica osnovnih škola, a u novije vrijeme i totalnoj besparici najvećeg
dobavljača, a to su Knjižnice grada Zagreba", pa je naklada autorskih slikovnica
oko 500 komada.
Natalija Dragoja s Odjela za djecu i mladež iz Knjižnica grada Zagreba rekla je
da se u KGZ prati tekuća produkcija, čime se nastoji nabavljati sve knjige namijenjene
djeci i mladima koje su dostupne na tržištu, uključujući i slikovnice.
Naglasila je da im je želja da djeca ne čitaju samo iz obveze, nego i iz užitka.
Da interesa za slikovnice ne nedostaje potvrđuje i činjenica da su upravo
slikovnice i ilustrirane knjige za djecu najposuđivaniji dio fonda KGZ-a već
dugi niz godina.
Zbog male naklade
slikovnica, za 300 do
400 primjeraka troškovi
budu oko 25.000
do 30.000 kuna
'Potpuno mi je nevažan
financijski aspekt cijele priče.
Samo guštam da klinci
čitaju Šapice', istaknuo je
glumac Slavko Sobin
stvima."Potpuno mi je nevažan
financijski aspekt cijele priče.
Samo guštam da klinci čitaju 'Šapice'",
istaknuo je kazališni, televizijski
i filmski glumac.
Sobin se nije susreo niti s problemom
ograničenja broja riječi.
Naime, autori slikovnica ne bi
smjeli pretjerati s riječima. Ako
bismo se držali pravilnika koji
vrijede u stranim izdavačkim
kućama, onda slikovnice ne bi
smjele imati više od 2000 slovnih
znakova, objasnila je Babić
Višnjić. Sobin je
istaknuo da mu
ta ograničenja
nisu stvarala
problem
zbog toga
što je
"Šapice"
najprije
pisao kao
predstavu.
NINA DJURDJEVIC/PIXSELL
Sve više
slavnih
okušava se
u pisanju
slikovnica
NEVA ŽGANEC/GLOBAL
"Samo sam to pretočio u slikovnicu",
rekao je glumac o čijoj
su slikovnici mediji dosta pisali,
a ponijela je i dobre kritike. Nažalost,
takav medijski prostor ne
dobivaju brojni drugi spisatelji.
Babić Višnjić je upozorila da u
medijima ne postoji prostor za
prikaze knjiga i informacija o događajima
na književnoj sceni.
"Urednici ne prepoznaju društevnu
važnost i potencijal takvih
vijesti čime nanose veliku štetu
našoj kulturi", rekla je i dodala
da bi medijski prostor pomogao
odvajanju samo zabavnih, dobrih
i prosječnih djela od onih
visokokvalitetnih. Književnica je
napomenula da bi mediji trebali
pisati o nagrađenim naslovima i
naslovima koje su istaknuli kritičari,
a ne samo o "agresivnim
izdavačima i autorima koji su i
sami dovoljno poznati da većina
medija prenese vijest o tome da
su napisali slikovnicu".
Slično misli i Silvija Šesto koja
napominje da je pisanje sloboda i
da su spisateljska vrata otvorena
svima, ali ipak napominje da je "s
mudrošću godina" primijetila da
ni područje slikovnica nije izmaklo
trendu "svi o svemu i svi sve".
Oblikuje dijete u čovjeka
"Naravno, nitko se nije rodio s
copyrightom na pisanje slikovnica,
no mnogi koji su 'u prolazu'
smatraju da je napisati slikovnicu
lak i neobvezujuć posao",
osvrnula se Šesto i nadodala da
su takvi radovi često pokriveni i
nezasluženom medijskom pozornošću.
I Babić Višnjić je objasnila da
se utjecaj slikovnica često podcjenjuje.
To dokazuje činjenica
da različita "ministarstva i institucije
ponekad raspisuju natječaje
za namjenske, edukativne
slikovnice i na njima pobjeđuju
njihovi zaposlenici ili osobe koje
ništa drugo nisu napisale, ali
ovo im je bilo zgodno", navela je
spisateljica. Upravo iz tog razloga
često se čini da svatko može
napisati slikovnicu, no to ne bi
trebalo biti tako, jer je slikovnica
jedan od prvih medija s kojima se
čovjek susreće, napomenula je.
"Ne smije nas zadovoljiti priča
koja je 'dovoljno dobra za traženu
namjenu' kad su djeca u pitanju",
rekla je Babić Višnjić i objasnila
da je zadatak slikovnice prenošenje
poruke koja će privući pozornost
i ponuditi zanimljivu i
autentičnu priču te oblikovati dijete
u "odgovornog, slobodnomislećeg
čovjeka i ostvarenog člana
zajednice".
BROJ 64, svibanj 2021.
Sport 13
Udarac za sport Brojni su negativni utjecaji nedostatka gledatelja u okolnostima pandemije
Bolje je igrati i pred
publikom protivnika nego
pred praznim tribinama
SEDMICA
by: Anton Smrekar
1.
Kojim je "teniskim"
rezultatom završeno
ovosezonsko finale hrvatskog
kupa između Dinama
i Istre?
a) 6:4
b) 6:3
c) 6:2
Tekst: Mila Šušnjar
Iako su se početkom pandemije
koronavirusa određena
sportska događanja
odgađala, postupno je sve
opet počelo dolaziti na svoje.
Sve osim navijača. Dvorane i
stadioni velikih domaćih i međunarodnih
natjecanja i dalje
su uglavnom prazni.
I publika je igrač
"Izostanak publike veliki je
udarac za klubove i reprezentacije
zato što je izravna publika
jedan od najvažnijih aktera
sporta", tvrdi Marin Galić, profesor
na Fakultetu političkih
znanosti i dodaje da pojedinci
smatraju da sport djelomično
postoji upravo zbog izravne
publike. Upravo su ljubitelji
sporta ti koji nestrpljivo čekaju
mogućnost povratka na tribine,
a povratak publike na tribine
očekuju i sportaši.
"Neobično. To je prva riječ
koju čujem od sportaša kada
govorimo o igranju pred praznim
tribinama", ističe sportska
psihologinja Ana Čerenšek.
Da sportaši gotovo jednoglasno
izjavljuju da im publika
strašno nedostaje i da jedva čekaju
povratak na staro govori i
profesor Galić koji smatra da
izostanak publike prije svega
negativno utječe na sport.
"Kada nedostaju neki od
ključnih aktera sporta, odnosno
kada nedostaje važna karika,
cijeli sustav je poremećen",
objašnjava Galić.
Iako, prema njezinim saznanjima,
istraživanja o toj temi
još ne postoje, psihologinja
Čerenšek govori iz iskustvenog
rada s velikim brojem sportaša
i sportašica, te potvrđuje
da većina njih vidi i osjeti
veliku razliku u igranju
pred navijačima u odnosu
prema igranju pred praznim
tribinama. Razliku
osjeti i hrvatski rukometaš
Zlatko Horvat koji je
naviknut na utakmice
pred mnogo navijača te
priznaje da nedostatak
navijača negativno utječe
na njega i na cijelu momčad.
'I kada igramo u gostima, mnogo je ljepše
kada su tribine pune' napominje rukometni
reprezentativac Zlatko Horvat
'Kada nedostaju jedni od ključnih aktera
sporta, čitav sustav je poremećen', objašnjava
profesor Marin Galić
"Izostankom navijača izostaje
i potreban poticaj. Najviše se
to osjeti na domaćem terenu,
ali i kada igramo u gostima,
mnogo je ljepše kada su tribine
pune", smatra desno krilo
hrvatske rukometne reprezentacije.
Profesor Galić objašnjava da
prazne tribine ipak donekle
olakšavaju ulogu gostujućim
momčadima jer, na primjer u
nogometu, nema tog domaćeg
"dvanaestog igrača". Pozitivnim
se može smatrati i izostanak
sukoba među navijačima
jer bez publike nema niti sukoba
sukobljenih frakcija, dodaje
Galić.
Igrači se trebaju 'nabrijati'
Navijači očekivano najviše
nedostaju sportašima koji igraju
u prvim ligama gdje u dvoranama
i na stadionima
bude
po 20.000
ili 30.000
ljudi, upozorava
psihologica.
Objašnjava
da "atmosfera
koju su navijači
donosili pomagala
je sportašima
'Neobično. To je prva riječ
koju čujem od sportaša
kada govorimo o igranju
pred praznim tribinama',
ističe sportska psihologinja
Ana Čerenšek
da se pripreme za utakmicu i
da dignu intenzitet. Laički rečeno
da se nabriju". Također,
psihologica objašnjava da izostanak
publike, koja je inače
uobičajeni dio pripreme, utječe
na samu aktivaciju živčanog
sustava, a onda i na fokus igrača.
Stoga su sportaši morali
pronaći drukčiji način "nabrijavanja"
pred utakmicu jer se
do sada to događalo spontano
uz navijačku atmosferu.
Da je navijačka atmosfera
vrlo važna kaže i
Horvat. Ističe da se tek
uz navijače stvara prava
atmosfera i bolji uvjeti
za igru te u konačnici
bolja izvedba. Iako,
baš kao i Horvatu,
većini sportaša odgovara
viši intenzitet
i "nabrijanija"
SLAVKO MIDZOR/PIXSELL
atmosfera postoje i oni igrači
kojima to ne odgovara.
"Određenom broju igrača je
izostanak gledatelja na tribinama
pomogao zato što ne moraju
spuštati svoju prednatjecateljsku
anksioznost. Sada se
ne moraju smirivati, nego su u
startu već malo smireniji upravo
zato što nema tog pritiska
publike", navodi psihologica i
obrazlaže da nekim igračima
smeta to što publika često viče
i daje povratne informacije.
S time da je na natjecateljima
veći pritisak kada su tribine
pune slaže se i Galić, ali napominje
da taj pritisak može dati
i dodatni poticaj na terenu. Na
kraju, kada se zbroje negativne
i pozitivne strane, tvrdi Galić,
negativna strana izostanka
publike ima znatno veće argumente.
Trebat će vremena
"Utakmice pred praznim tribinama
donose drukčiju sliku
sporta koja nije niti približno
privlačna kao susreti koji se
igraju pred nekoliko desetaka
tisuća gledatelja", kaže profesor
i dodaje da bi se ljudi, kada
bi se takav trend nastavio u
idućim godinama, vjerojatno
prilagodili praznim gledalištima.
Ipak, dok se stanje ne normalizira,
profesionalni sportaši
još će odigrati dosta utakmica
pred praznim tribinama. Svjestan
je stanja i Zlatko Horvat.
"S obzirom na to da sam
odigrao mnogo utakmica, ne
smeta mi ni prazna ni puna
dvorana jer se uvijek moraš
znati pripremiti na
sve uvjete", pojašnjava
igrač Metalurga
uz nadu da će se
navijači uskoro
vratiti tamo
gdje im je i
mjesto - na
tribine.
Određenom broju igrača
izostanak gledatelja na
tribinama pomogao je zato
što ne moraju spuštati prednatjecateljsku
anksioznost,
objašnjava psihologica
Tko je na čelu projekta
nogometne superli-
2. ge koji ipak nije uspio
zaživjeti?
a) Joan Laporta
b) Sheikh Mansour
c) Florentino Perez
3. svijeta u parovima,
Naš Mate Pavić nije
samo najbolji tenisač
nego i najmlađi među top 40
igrača. Koliko mu je godina?
a) 25
b) 26
c) 27
4.
Toni Kukoč uvršten
je u Košarkašku kuću
slavnih, koliko je sada
Hrvata s njime?
a) Pet
b) Sedam
c) Devet
Tko je, prema magazinu
Forbes, bio najpla-
5. ćeniji sportaš u 2020.
godini?
a) Conor McGregor
b) Tom Brady
c) LeBron James
6.
Borna Sosa možda
nije uspio u svom naumu
da zaigra za Njemačku,
no čije će boje, nakon
odlaska iz Francuske, braniti
Aymeric Laporte?
a) Italije
b) Španjolske
c) Engleske
7.
Rafael Nadal uvijek je
favorit na Roland Garrosu,
koliko je puta osvojio
taj turnir?
a) 12
b) 13
c) 14
ODGOVORI:
1b, 2c, 3c, 4a, 5a, 6b, 7b
14 Tehnologija
BROJ 64, svibanj 2021.
Virtualni influenceri Umjetno stvoreni 'utjecajnici' sve su popularniji na društvenim mrežama
Ne znamo tko je s druge strane
mreže, ali nam prodaje što želi
'Iza tehnologije stoje ljudi, a tehnologija je samo oruđe', kaže Mia Biberović s portala Netokracija
Tekst: Patricija Turkalj
Američki glumac Arnold
Schwarzenegger
još se 1984. godine
u kultnom filmu
"Terminator" pojavio kao robot
s ljudskim osobnostima.
Roboti i umjetna inteligencija
odavno su središte različitih
filmova, serija i knjiga, a u posljednje
vrijeme počeli su se
pojavljivati i razvijati na društvenim
mrežama i to u ulozi influencera.
Virtualni influenceri
umjetno su stvorene osobnosti
koje, baš kao i drugi influenceri,
stvarni ljudi, imaju profile
na društvenim mrežama i svojim
objavama utječu na korisnike.
"Iza virtualnog influencera
može stajati bilo tko, tko ima
znanje ili druga sredstva za
kreirati ga", navodi Domagoj
Bebić s Fakulteta političkih
znanosti, koji smatra da je pojava
robota u ulozi influencera
bila samo pitanje vremena.
Marketing bez mane
Bebić ističe da se pojavljuju
u svim drugim ulogama s
kojima se ljudi susreću u svakodnevici,
pa bi bilo čudno da
se nisu pojavili i na digitalnim
medijima. S njim se slaže i Mia
Biberović s portala Netokracija
koja navodi da virtualni influenceri
nisu novost, već da
postoje dulje, a kao primjer
ističe animirane likove.
"Barbie je lutka i lik iz crtanog
filma pa je poprilično utjecajna
već desetljećima", kaže
Biberović. Napominje da je jedina
razlika virtualnih influencera
u odnosu prema drugima
to što se za virtualne nije znalo
da su stvoreni digitalno dok to
sami nisu otkrili.
Prije je za stvaranje virtualnog
influencera bilo potrebno
osmisliti određeni sadržaj i
putem računala izraditi fotografije
i videozapise, a danas
sve veću ulogu igra i umjetna
inteligencija. Upravo je
umjetna inteligencija zaslužna
za to da se virtualni influenceri
na društvenim mrežama
mogu ponašati poput ljudi. S
obzirom na to da su stvoreni
umjetno, virtualni influenceri
mogu biti oblikovani gotovo
savršeno, sa savršenim prikazom
života i izgledom, a kao
takvi idealna su podloga za influencerski
marketing.
NEVA ŽGANEC/GLOBAL
Franka - prva hrvatska virtualna influencerica
U studenom prošle godine i Hrvatska je dobila
prvu virtualnu influencericu, Franku, koja je svoj
profil otvorila na Instagramu, a danas ima nešto
više od 1000 pratitelja. Franka nam je otkrila da je
profil otvorila na nagovor prijatelja, i da iako ju se
ne može sresti na kavi, prisutna je online.
"Korisnici mi se često javljaju, dopisujemo se.
Komentari su pozitivni", kaže Franka koja sama
stvara svoj sadržaj i fotografije. Pojavila se već
Virtualni influenceri donose
brendovima točno ono što
su naručili, za razliku od
stvarnih koji ponekad ne
mogu ispuniti želje brenda,
navodi Mia Biberović s
Netokracije
tvene mreže i oblikovao ga kao
virtualnog influencera. Iako
su takvi influenceri stvoreni s
pomoću tehnologije, zbog čega
se postavlja pitanje mogu li
biti pristrani ili
imati negativan
utjecaj,
tehnologi-
Mia Biberović,
portal Netokracija
MARIJA GAšPAROVIć
Jedna od najpopularnijih
virtualnih influencerica je
američka influencerica Lil
Miquela, koja na Instagramu
broji više od tri
milijuna pratitelja
i na fotografijama drugih influencera poput Elle
Dvornik i Andree Andrassy.
Za virtualne influencere kaže da donose više prilagodljivosti,
ali da su društvene mreže dovoljno
velike za sve. Kao svoj cilj, Franka ističe okupljanje
zajednice vjernih pratitelja i dobru zabavu.
"Svrha je da se družimo, jer ipak je Instagram
društvena mreža", poručuje virtualna influencerica
@ja_sam_franka.
"Oni brendovima donose
točno ono što su naručili, sadržaj
koji žele", objašnjava Biberović
i dodaje da "ponekad
stvarni influenceri ne mogu
ispuniti želje brenda, ali s virtualnima
je to lakše".
Također, napominje Bebić,
ako sam brend odluči oblikovati
virtualnog influencera dobit
će savršenog ambasadora.
Pojedine kompanije već su se
i upustile u taj pothvat, poput
američkog lanca brze hrane
KFC-a, koji je svoje zaštitno
lice, osnivača Colonela Harlanda
Sandersa, prebacio na drušja
im nije dosad predstavljala
prepreku u promociji i radu s
brendovima. Biberović navodi
da o virtualnim influencerima,
ipak, brigu vodi tim ljudi koji
pazi da influenceri dobro rade
i komuniciraju s brendovima i
pratiteljima.
Potreba za pravilima
"Iza tehnologije stoje ljudi,
a tehnologija je samo oruđe",
kaže Biberović. Moguće je da
će i virtualni influenceri, poput
stvarnih, griješiti u svom
radu, ali dosad nije bilo tako,
dodaje Biberović koja smatra
da su upravo zato zanimljivi
mnogim kompanijama.
No, dok mogu biti odličan
izbor za brendove i marketing,
virtualni influenceri prikazom
savršenog, a često nerealnog,
života mogu odbiti pratitelje
i druge korisnike. Osobito se
pritom ističe pitanje mentalnog
zdravlja.
"Svatko tko će kreirati virtualnog
influencera morat će
odlučiti hoće li biti savršen ili
više nalik na¸čovjeka, važno je
educirati mlade na vrijeme da
bi znali razlikovati virtualni od
stvarnog svijeta", upozorava
Bebić.
Biberović pak vjeruje da bi
uskoro mogli početi djelovati
i virtualni influenceri s određenim
manama, ali samo zato
što je trenutačno popularno
govoriti o mentalnom zdravlju,
toleranciji i prihvaćanju nedostataka.
S obzirom na to da su
umjetni, a može ih stvoriti bilo
tko, virtualni influenceri otvaraju
različita etička pitanja poput
odgovornosti i potrebe za
nadzorom. Biberović se tako
pita što će biti ako virtualni
influencer izazove određenu
negativnu posljedicu ili kada
treba otkriti je li nešto virtualno
ili stvarno.
"Teško je povući granicu između
stvarnog i virtualnog
S obzirom na to da su umjetni,
a može ih stvoriti bilo tko,
virtualni influenceri otvaraju
različita etička pitanja
poput odgovornosti i potrebe
za nadzorom na koja tek
trebaju odgovoriti
danas, ali neka pitanja trebaju
biti odgovorena", ističe Biberović
potrebu za pravilima.
Virtualnih influencera sve
je više, a njihov porast i popularizaciju
očekuju i Bebić
i Biberović. Također, virtualni
influenceri povezuju se
sa stvarnim influencerima i
poznatim osobama, najbolji
primjer za to je američka virtualna
influencerica Lil Miquela
s više od tri milijuna pratitelja
na Instagramu, koja je surađivala
s modelom Bellom Hadid
i pojavila se na fotografijama
drugih poznatih osoba.
Iako virtualni influenceri još
nisu dovoljno prepoznatljivi u
svijetu, Biberović smatra da će
se to postupno mijenjati i da će
društvo postati svjesnije virtualnog
i stvarnog svijeta, odnosno
njihova spoja.
"Ako nas zabavljaju, inspiriraju,
motiviraju, zar je važno
jesu li influenceri sastavljeni
od piksela ili živih stanica? Ionako
smo svi online – virtualni",
poručuje.
BROJ 64, svibanj 2021.
Lifestyle 15
Samo za jednu noć Skupa haljina (ni)je mjerilo ukusa i stila
Maturalnu haljinu platila 200
kuna, ali svi su je pitali čija je
'Haljine koje nose maturantice često su neukusne i preozbiljne za djevojke te dobi', napominje modna stilistica Ivana Pavić
Tekst: Gabrijela Galović,
Majda Ilić
U
svijetu podjela postoji
i ona na dva tipa maturantica.
Prvom je
tipu maturalna haljina
jedna od najvažnijih haljina
u životu pa za onom savršenom
tragaju i po nekoliko mjeseci, a
za nju su spremne izdvojiti i pozamašan
iznos. Drugi tip ne želi
davati astronomske iznose za
haljinu koju će, vjerojatno, odjenuti
jednom u životu pa traži haljinu
koja joj se sviđa, a da joj je
cijena od 300 do 500 kuna.
'Pridaje se previše pažnje...'
Studentica Mia Grašić svoju je
haljinu platila 3000 kuna. Odabrala
je tako haljinu o kakvoj je
sanjala da bi zablistala u posebnoj
noći. Ipak, danas bi radije
izabrala cjenovno pristupačniju
haljinu. U high street prodavaonicama
svečane haljine mogu se
kupiti već za 300 kuna, a cijene
haljina domaćih modnih brendova
ili onih iz specijaliziranih
prodavaonica ipak su nešto više.
Ponudu većine domaćih dizajnera
može se pogledati na internetu,
a cijene se uglavnom kreću
od 2000 kuna naviše.
Velike iznose djevojke često
potroše da bi izgledale što bolje,
no modna stilistica Ivana Pavić
objašnjava da visoka cijena nije
jamstvo dobrog ukusa.
"Haljine koje nose maturantice
često su neukusne i preozbiljne
za djevojke te dobi", napominje
Pavić. Dodaje da se s dobrom
idejom i vizijom te s malo spretnosti
u kombiniranju dodataka
često ne vidi razlika između dizajnerske
i high street haljine.
Zna to i studentica Lejla Bašić
koja je svoju haljinu platila 770
kuna. Lejla smatra da veće ulaganje
nije potrebno i da se izboru
haljine za jednu večer pridaje
previše pozornosti.
"Svakako treba lijepo izgledati,
ali uz neku pristojnu cijenu.
Tu su i šminka, frizura, nokti.
Samo me izgled za maturalnu
večer stajao nekih 1800 do 2000
kuna", napominje Lejla.
Martina Grbeša svoju je ma-
'Isplati li se zaista kupiti
dizajnersku haljinu od 3500
kuna za samo nekoliko sati',
pita se Martina
Studentica Mia Grašić svoju je haljinu platila 3000 kuna. Odabrala je tako haljinu
o kakvoj je sanjala, da bi zablistala u posebnoj noći
turalnu haljinu kupila u jednom
zagrebačkom butiku. Priznaje
da joj je to bio drugi izbor i rezervna
opcija jer je haljina koju
je naručila s interneta bila potpuni
promašaj. Konačnu haljinu
platila je 200 kuna i bila je iznimno
zadovoljna.
"Čak su mi i druge djevojke
prilazile i ispitivale me gdje sam
je dala šivati i čija je", tvrdi Martina
koja trošenje velike svote
novca za "tih nekoliko sati" smatra
bačenim novcem.
"Ne govorim da se ne treba
urediti, ali isplati li se zaista kupiti
dizajnersku haljinu od 3500
kuna za samo nekoliko sati?",
pita se Martina.
Odgovor je da pravila nema.
Ponekad i najskuplje haljine
u konačnoj kombinaciji mogu
izgledati jeftino, ističe stilistica.
Savjetuje djevojkama da biraju
ono u čemu se osjećaju dobro,
neovisno o cijeni ili očekivanjima
drugih. Time se vodila Julijana
Šestan koja je svoju haljinu
odlučila sašiti prema vlastitim
idejama kod krojačice. Za to je
izdvojila 1000 kuna, ali za potrošenim
novcem ne žali jer je
dobila sve što je zamislila.
Nije riječ o natjecanju
Često ta žuđena haljina nakon
maturalne večeri stoji u ormaru
i nikad se više ne odjene. Dio
djevojaka odluči čuvati haljinu
iz sentimentalnih razloga, a
neke ipak haljinu prodaju budućim
maturanticama. Studentica
Mia svoju je maturalnu haljinu
odjenula za još jednu svečanu
prigodu. Julijana svoju haljinu
nije odjenula nakon maturalne
večeri, ali i dalje se nada da jednom
hoće. Niti jedna od njih dvije
ne namjerava prodavati svoje
haljine jer su im to prve svečane
haljine u životu.
S druge strane Martina je svoju
haljinu prodala u pola cijene i
za tim ne žali.
"Imam dojam da su se maturalne
večeri posljednjih pet godina
pretvorile u natjecanja za
što skuplje i ljepše haljine", kaže
studentica.
Čovječe, igraj se Jačanjem epidemioloških mjera porasla je i prodaja društvenih igara
Renesansa igara iz predinternetskog doba
'Čovjek je društveno biće, zato će društvene igre uvijek imati prednost pred videoigrama', poručili su iz udruge 'Igranje'
Tekst: Ariana Mužić
Čak 300 posto. Toliko
je lani porasla prodaja
društvenih igara u odnosu
prema godini prije, barem u
knjižari "Rockmark". Društvene
igre koje su pojavom videoigara
pale u drugi plan s pandemijom
su se vratile na velika vrata. Dok
su u karanteni svi bili zatvoreni
u četiri zida sa svojim bližnjima,
popularnost ovih igara koje asociraju
na djetinjstvo i predinternetsko
doba ponovno je narasla.
Udruga za promicanje društvenih
igara "Igranje" doživjela
je tri do četiri puta više posjetitelja
na svojoj službenoj stranici
tijekom karantene. Najviše su se
tražile informacije o igrama, a na
stranici su zabilježili povećano
preuzimanje pravila i za klasične
igre koje ovise o igračevoj sreći,
kao i za suvremene strategijske
igre. Ipak, nakon popuštanja
mjera promet na stranici vratio
se na staro, rekao je predsjednik
udruge Žarko Pintar. "Pri ponovnom
jačanju mjera ponovno
je porastao promet, ali ne do
razine kao na početku pandemije",
rekao je Pintar i dodao da su
svoju veliku bazu hrvatskih prijevoda
pravila igranja društvenih
igara radili nekoliko godina.
Pandemija je dobrodošla zagrebačkoj
knjižari koja je prepoznala
tržište društvenih igara i počela
prodavati tematske društvene
igre kao što su Trivial pursuit s
pitanjima iz serije "Prijatelji" ili
s pitanjima o Harryju Potteru.
Popularne su i igre Monopoly s
motivima benda Queen, pjevača
Davida Bowieja i serije "Teorija
velikog praska".
"Za sve društvene igre, porast
PEXELS
u prodaji bio nam je 300 posto
u usporedbi 2020. s 2019. godinom",
poručili su iz knjižare i
dodali da su im najtraženiji tip
društvenih igara Pop kviz karte,
Monopoly i Trivial pursuit.
Među najprodavanijim igrama
upravo je Trivial pursuit s motivom
"Prijatelja".
Društvenim igrama mnogi su
'Pri ponovnom jačanju mjera poraslo je zanimanje, ali ne do
te razine kao na početku pandemije', rekao je Pintar
se okrenuli unatoč velikoj popularnosti
videoigara. Predsjednik
udruge "Igranje" smatra da je
razlog za to to što se videoigre
uglavnom igraju samostalno te
im nedostaje interakcija s drugima
za potpuni doživljaj.
"Videoigre vas često otuđuju,
izoliraju od okoline", rekao je
Pintar i dodao da misli da je u
doba pandemije to vrlo štetno.
"Čovjek je društveno biće, a
druženje uživo je jedino koje ispunjava
tu čovjekovu potrebu,
zato će društvene igre uvijek
imati prednost u odnosu prema
druženju uz videoigre", poručio
je Pintar. Razliku između društvenih
igara i videoigara usporedio
je s vječitom polemikom je li
bolja knjiga ili film. "Nerijetko je
knjiga bolja jer dopušta da sami
zamislimo i razvijemo likove i
scenu", istaknuo je Pintar.
16 Zadnja
BROJ 64, svibanj 2021.
korektor
DAR - POKLON
Sretni su oni koji imaju neki dar, na primjer, daroviti su za pisanje, skladanje
ili nešto drugo, no čak i oni koji nemaju tu neku posebnu sposobnost ili talent,
svejedno mogu uživati u daru - onom koji im je netko darovao. Za ono
što se nekome daruje uvijek valja upotrijebiti imenicu dar, a za sam čin darovanja
glagol uvijek valja biti u dativu - dakle, dar darujemo nekome, nikad
nekoga (akuzativ) jer bi to značilo da je taj netko onda dar. Dakle darujemo
djeci, nikada djecu. Pogrešno je također upotrijebiti za dar imenicu poklon
jer poklon znači kretnju tijelom kojom se iskazuje poštovanje, pa ćemo se
pokloniti na nečijem odru, ili žrtvavama agresije, na primjer. (Snježana
Babić Višnjić)
Ja sam Hrvatska
Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?
Biti znanstvenica u Hrvatskoj znači uživati u poslu koji radiš jer se dotiče vlastitih
interesa, tema, istraživanja, učenja, napredovanja, osobnog rasta i razvoja. S
druge strane, biti znanstvenica u Hrvatskoj znači borbu za bolje uvjete rada,
projekte, opremu, mogućnost kvalitetnog rada. Kada znanstvenik uživa u
svom poslu, nastavi, suradnji sa studentima, prenošenju znanja, te suradnji
s kvalitetnim znanstvenicima u inozemstvu, onda je sve lakše.
prof. dr. sc. Anet Režek Jambrak, PBF
PRIVATNA ARHIVA
1
2
3
4
5
6
7
8
šok i vjeverica
Kanađani su poznati po tome što zaista često
govore "oprostite" stoga je 2009. godine donijet
zakon u kojemu stoji da se isprika ne može
koristiti kao dokaz o priznanju krivnje.
Riječ "astronaut" složenica je dviju starogrčkih
riječi - "astro" što znači zvijezda i "naut" što znači
mornar. Dakle, riječ astronaut zapravo znači
zvjezdani mornar.
Tirana, glavni grad Albanije, jedan je od samo
dva glavna grada koji nemaju McDonald's, jedan
od najpoznatijih lanaca restorana brze hrane.
Osim Tirane, McDonald's nema ni Vatikan.
Istraživanja su pokazala da zubni konac može
pomoći u pamćenju. S pomoću zubnog konca
čiste se desni pa se tako sprečava ukočenost
krvnih žila što uzrokuje probleme s pamćenjem.
Krađa Mone Lise 1911. godine privukla je više
posjetitelja koji su došli vidjeti prazan prostor,
nego izloženu sliku.
"Smrzavanjem mozga" naziva se stanje kada se
popije ili pojede nešto hladno pa odmah nakon
toga uslijedi bol u čelu. Međutim, ta pojava ima
i službeni naziv koji glasi Sphenopalatinska
ganglioneuralgija.
Doista se može umrijeti od smijeha. Naime,
smatra se da je grčki filozof Hrizip iz Solija umro
dok se smijao magarcu koji jede smokve.
Sveta Lucija jedina je država koja je dobila ime
po ženskoj osobi. Ime su joj dali Francuzi po
svetoj Luciji iz Sirakuze.
1
Koliko je od
zemlje do neba,
toliko je:
a) od grada do
sela
b) od konja do
magarca
c) od sreće do
tuge
d) od nečovjeka
do čovjeka
2
Bolje vrabac u
ruci, nego:
sudoku
a) ptica u zraku
b) riba u moru
c) golub na grani
d) crv u zemlji
pet za pet
3
Više vrijedi onaj
koji zna slušati od
onog:
4
Tko želi pjevati,
uvijek će:
a) koji zna pjevati a) naći pjesmu
b) koji zna govoriti
c) napisati pje-
b) pjevati
c) koji zna plakati smu
d) koji zna šutjeti d) poslušati
pjesmu
ODGOVORI:
1. d), 2. c), 3. b), 4. a), 5. c)
LAGANI SREDNJI TEŠKI
5
Bolje dobar glas,
nego:
a) konjski kas
b) pronađeni
kompas
c) zlatni pas
d) iz rukava as
dobre vijesti
Izronilo pismo
tinejdžerice s Titanica
Nakon 105 godina poruka u
boci putnice s Titanica Mathilde
Lefebvre izronila je na
kanadsku plažu. Smatra se da
je djevojčica napisala poruku
prije potonuća slavnog broda.
Na vrhu papira stoji datum 13.
travnja, a Titanic je potonuo
dva dana poslije. Poruka glasi:
"Bacam ovu bocu u more usred
Atlantika. Za par dana trebamo
stići u New York. Ako je
itko nađe, neka se javi obitelji
Lefebvre u Liévin". Iako znanstvenici
nisu potpuno sigurni da
je poruka zaista s Titanica, sve
upućuje na to da ipak je - izgled
poruke, informacije, izgled boce
i strujanja oceana. (The Sun)
Gimnazijalci protiv
štrebanja, izmislili
chatbot koji pamti
definicije
Učenici čakovečke Gimnazije
Josipa Slavenskog Karlo Kolac
i Dorian Mikulan napravili su
chatbot koji će im pomoći pri
ponavljanju gradiva. Ne vole
štrebati pa su svoje znanje
odlučili iskoristiti da bi si olakšali
učenje definicija napamet.
Nove će informacije unositi
učenici i tako stvarati bazu
koju će pamtiti robot, umjetna
inteligencija. Umjesto da čita
i traži po knjizi, sve će moći
naći s pomoću chata, objasnio
je Dorian. Tako će lakše i brže
dolaziti do točnih i provjerenih
informacija. Ova dvojica gimnazijalaca
ovim su se izumom
prijavili na Student DIGI Award
2021. (novac.hr)
Zagrepčane će prevoziti električni taksiji - bez vozača
Ako se može vjerovati hrvatskom poduzetniku Mati Rimcu,
Zagrebom bi za tri godine trebali voziti prvi u svijetu robotaksiji.
Električni automobili bez vozača razvozit će Zagrepčane po
gradu s pomoću aplikacije, a nakon završenog posla vraćat će
se na punjenje. Projekt stoji 3,4 milijarde kuna, a osnivač Rimac
automobila kreće u njegovu realizaciju. Prvo je na popisu gradnja
parka, trga, spremišta i e-punionica samovozećih taksija na Savi
nasuprot Studentskog doma "Stjepan Radić". Početak Jarunske
ulice bit će polazište tih robotaksija. Sve bi trebalo biti dovršeno
sljedeće godine, no usluga će biti dostupna do 2024. godine. Projekt
punog naziva "Centar mobilnosti" imat će društvenu i funkcionalnu
ulogu. Građani će se uz pomoć stručnjaka moći upoznati
s novim tehnologijama, a cijeli projekt funkcionirat će na ekološki
održiv način. No regulativa Europske unije nalaže da automobili
još ne smiju funkcionirati bez vozača, a nije poznato ni tko bi bio
kriv uoči prometne nesreće. Taksisti koji razvoze građane ulicama
nisu u strahu jer, kažu, treba se znati snaći u svakoj situaciji,
ali i u zagrebačkim gužvama. (Hina, zimo.dnevnik.hr)
Mate
Rimac
PRIVATNA ARHIVA
Osječki tim gradi skate
park za Olimpijske igre
u Tokiju
Tim osječkog Pannonian
Challengea, festivala ekstremnog
sporta, radio je na
stvaranju skate parka u Tokiju
za nadolazeće Olimpijske igre.
Glavnu riječ u timu vodi Igor
Vukadinović uz kojeg su Zdenko
Liška, Marko Karalić, Edvard
Peroli te Adrian Javor. Ove će se
godine prvi put na olimpijskim
igrama pojaviti BMX freestyle i
skate discipline, a Vukadinović
koji je nekad bio BMX natjecatelj
sada će biti i dio sudačkog
tima. Na parku u Tokiju radili su
11 dana - šest su dana postavljali
konstrukcije, a ostalih pet
uređivali sve do posljednjeg
detalja. (poduzetnik.biz)