Global 64

Intervju: Paško Bilić, medijski stručnjak

'Pojedinac za objave na

mrežama treba odgovarati isto

kao za izjave za bilo koji medij'

Str. 9

(Ne)zaposlenost mladih

Postalo je teško

pronaći posao, a još

teže zadržati ga

Str. 2-3

Broj 64

Godina V, svibanj 2021.

Novine po mjeri

studenata

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Neva Žganec/Global

Neva Žganec/Global

Cijepljenje

Str. 2-3

Oko 60 posto

mladih želi se

cijepiti, isto

toliko strahuje

od nuspojava

Homoseksualnost

Neva Žganec/Global

ZAGREB SU LJUDI,

A NE POLITIČKI ŽETONI

Građanima metropole dosta je ustaša i partizana te korupcije i političkih

trgovina. Mladi se iseljavaju jer ne vide perspektivu, a dobar dio grada i dalje

je ruševina. Hoće li nova vlast to promijeniti?

Sanjin Strukic/PIXSELL

Neva Žganec/Global

Neva Žganec/Global

DUBRAVKA PETRIC/PIXSELL NEVA ŽGANEC/GLOBAL

'Dosta mi je

skrivanja,

predrasuda,

paljenja zastava

i tučnjava' Str. 5

Lokalni izbori

Rezultati pokazali

da skuplja

kampanja nije

nužno i uspješna

Zapadni Balkan

Nema promjena

granica bez rata,

a to je preskup

sport

Str. 10

Udarac za sport

Str. 6-7

Bolje je

igrati pred

protivničkom

publikom nego

pred praznim

tribinama

Str. 13

2 Studentski život

BROJ 64, svibanj 2021.

impressum

Novine studenata fpzg-a

POSEBNO IZDANJE

LIMITIRANE NAKLADE

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Voditelj projekta

izv. prof. dr. sc. Igor

Kanižaj

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Antonija Grbavac

Izvršna urednica

Petra Orešković

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

Studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

Društvo:

Katja Knežević

Svijet, Intervju:

Antonija Grbavac

Reportaža, Zadnja:

Tajana Josipović

Kultura:

Petra Orešković

Sport:

Anton Smrekar

Karijera:

Barbara Stjepanović

Tehnologija:

Patricija Turkalj

Lifestyle:

Nikolina Orešković

Fotografija:

Neva Žganec

(Ne)zaposlenost mladih Ponuda poslova u Student servisu SC-a uveliko se smanjila, iako postoj

Pronaći studentski posao pos

Tekst i foto: Vera Kadijević

Ponuda studentskih

poslova uvelike se

smanjila, mnogi su

studenti dobili otkaz,

a druge poslove za pandemije

bilo je teško pronaći. Mirko

Bošnjak, sanacijski upravitelj

Studentskog centra ističe da je

broj studenata zainteresiranih

za poslove ostao isti, ili se čak

povećao.

"Problem je u tome što se

broj radnih mjesta za pandemije

uvelike smanjio, a mnogi su

studenti ostali bez posla, no stanje

se napokon polako normalizira",

objašnjava upravitelj.

Svi bi radili od kuće

Ponuda poslova na stranicama

Student servisa vrlo je

loša u usporedbi s ponudom

radnih mjesta prije pandemije.

Bošnjak navodi da je posljednjih

mjesec dana u porastu

anketa

BORIS JOKIĆ, stručnjak

za obrazovanje: Prvi posao

mi je bio tijekom srednjoškolskih

dana u Coca-Coli.

Ondje sam nosio kašete,

dok sam za studentskih

dana radio fizičke poslove

te kasnije provodio ankete.

potražnja za radnom snagom

u kategorijama promidžbe i

marketinga. Tako se u tim područjima

trenutačno traže čak

122 studenta za rad. Slijede trgovina

i ugostiteljstvo, u kojima

poslodavci traže 110 studenata.

Na trećem mjestu poslova s najvećom

potražnjom su skladišni

poslovi u kojima se zapošljava

66 mladih radnika.

Da se stanje poboljšava potvrđuje

i studentica Katarina

Radić koja kaže da "posla stvarno

ima i tko god ima volje i želje

za rad te nije izbirljiv, može bez

problema pronaći studentski

posao".

S druge strane, studentica

Dijana Meščić objašnjava da je

od početka pandemije do kraja

2020. godine bilo gotovo nemoguće

naći studentski posao,

PIXSELL

U posljednjih je mjesec dana u porastu

potražnja radne snage u kategorijama

promidžbe i marketinga

IVAN ŠARIĆ, komičar:

Najviše sam radio tešku

šljaku, konobario sam te

razvozio u veleprodaji.

Kasnije sam se odlučio za

studentske organizacije,

pisanje reklama, marketing

i dizajn. Sudjelovao sam i u

projektu 'Kino na EFZG' te

'Ekonomijadi'.

(Anketu proveli: Lucija Gašpert, Davorka Ćuk, Helena Kolar, Veronika Franjić, Iva Habek)

PIXSELL

koliko god neizbirljivi bili. Primijetila

je da su se u tom razdoblju

najviše tražili govornici

njemačkog jezika i IT-evci.

"Prije pandemije obavljala

sam posao dentalnog asistenta

te ga obavljam i dalje. Kada su

restorani bili zatvoreni, zaposlila

sam se kao dostavljač hrane

na biciklu, a kada su se ponovno

otvorili kafići i teretane, uspjela

sam odmah naći posao čistačice

'Prije nekoliko mjeseci dobila

sam posao u kockarnici,

radila tamo neko vrijeme i

bum – lockdown', kaže studentica

Katarina

NIKA TURKOVIĆ,

pjevačica: Prvi mi je

posao bio konobarenje i

to je bilo za džeparac ljeti

tijekom srednje škole. Kroz

taj posao možda sam i

naučila najviše o spretnosti,

organizaciji, pristojnosti

i profesionalnosti. Sve

vještine za koje vjerujem

da vrijedi primjenjivati kroz

bilo kakav posao i život.

PIXSELL

teretane", prisjeća se studentica

stomatologije. Dodaje da već

mjesecima bez uspjeha traži posao

koji će raditi od kuće te da

je zanimanje za takve poslove

veliko, a bez znanja dva strana

jezika gotovo ga je nemoguće

pronaći.

Mjeseci prolaze, poziva

nema

Studentica Katarina jedna je

od onih koji su u razdoblju koronakrize

ostali bez posla. Kaže

da proces pronalaska posla i

nije bio toliko zahtjevan koliko

je teško bilo zadržati radno

mjesto, a najgore stanje bilo je

u ugostiteljstvu.

"Prije nekoliko mjeseci dobila

sam posao u kockarnici, radila

tamo neko vrijeme i bum – lockdown",

kaže studentica koja

od tog posla nije odustala, nego

je strpljivo čekala u nadi da će je

opet pozvati.

Poslodavci su im najprije

PIXSELL

FABIJAN PAVAO MED-

VEŠEK, glumac: Već u

osnovnoj školi sam se počeo

baviti, moglo bi se reći,

glumačkim poslom. Posudio

sam glas u sinkronizaciji

crtića 'Roboti'. Što se tiče

nečeg malo ozbiljnijeg, u

Zagrebačkom kazalištu

mladih sam kasnije glumio

u mjuziklu 'Zabranjena

vrata'.

ZORAN VAKULA, meteorolog:

Još od 4. ili 5. razreda

išao sam "u nadnicu" u

Poljoprivredno dobro "Borik".

Plijevio sam gladiole, kopao

kukuruz, repu, trgao vrhove

kukuruza. Tijekom studiranja

sam jedno ljeto radio kao

konobar, i to samo u prvoj

smjeni. Znatno zgodnija konobarica

navečer je "mamila"

puuuuno više gostiju.

PIXSELL

Lektura

Snježana Babić Višnjić

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Borba protiv pandemije Sveučilište u Zagrebu pokrenulo je proces prikupljanja podataka zaint

Istraživanje: 60 posto studenata že

Tekst: Veronika Miloševski

'Bila sam skeptična u vezi s cjepivom, ali mislim

da nećemo imati izbora. Imala sam prigodu

cijepiti se, ali nisam", priznaje studentica Alma

Ured za zaštitu zdravlja

studenata Sveučilišta u

Zagrebu zatražio je sve

sastavnice da započnu proces

prikupljanja podataka zainteresiranih

studenata za cijepljenje.

Nakon što se prikupe njihovi

podaci, Hrvatski zavod za javno

zdravstvo odlučit će o rasporedu

cijepljenja prema njihovim

kriterijima prioriteta.

"Cijepljenjem naši studenti

ne štite samo sebe nego i sve one

s kim dolaze u kontakt te tako i

oni sudjeluju u najučinkovitijem

načinu suzbijanja pandemije",

tvrdi voditeljica Ureda

za zaštitu zdravlja studenata

Sveučilišta u Zagrebu Jesenka

Jeličić. Objašnjava da se u Zagrebu

obrazuje gotovo 70.000

studenata koji su u stalnom pokretu

jer koriste javni prijevoz i

održavaju konstantni kontakt s

drugim ljudima.

Prednost zdravstvenim

studijima

"Bila sam jako skeptična u

vezi s cjepivom, ali mislim da

nećemo baš imati izbora. Imala

sam prigodu cijepiti se, ali

nisam", priznaje Alma Muratović,

studentica politologije.

Dodaje da će se uskoro sigurno

cijepiti jer želi vidjeti svoje roditelje

koje nije mogla posjetiti

zbog koronavirusa, ali da to

ipak neće obaviti preko Sveučilišta.

Kada će krenuti cijepljenje

zainteresiranih studenata, još

nije poznato. Za sada studenti

mogu samo čekati zadužene

službe da ih obavijeste. Voditeljica

Službe za školsku medicinu,

mentalno zdravlje i prevenciju

ovisnosti HZJZ-a Ivana

Pavić Šimetin objašnjava da se

organizirano cijepljenje studenata

za sada primarno tiče

zdravstvenih studija i onih studija

koji zahtijevaju vježbe ili

praktičnu nastavu.

Studentica nutricionizma

Marta Balun ističe problem

manjka obavijesti na razini Sveučilišta.

Zbog toga će, smatra,

odziv studenata na poziv fakulteta

na cijepljenje biti malen.

"Možda neki nisu znali da se

tako može prijaviti ili su se, kao

ja, zaboravili prijaviti", ističe

studentica.

"Dobili smo dopis od Ministarstva

znanosti da iskažemo

interes za cijepljenje nastavnog

i nenastavnog osoblja, to smo i

učinili", navodi pak prodekanica

za nastavu Fakulteta političkih

znanosti Đana Luša.

Luša kaže da su također dobili

i dopis sa Sveučilišta za

dostavu zamolbe s obrazloženjem

i brojem zainteresiranih

studenata koji zadovoljavaju


Studentski život 3

e naznake da se tržište normalizira

talo je teško, još je teže zadržati ga

rekli da će im na vrijeme javiti

kako će se organizirati rad s

obzirom na to da su na snazi

bile epidemiološke mjere. Čekala

je tako tri mjeseca i nitko

joj se nije javio. Ističe da pritom

ne krivi poslodavce jer zbog nepredvidive

pandemije nitko ne

zna što sutra donosi.

"Napokon je i meni došlo do

mozga da moram nastaviti sa

životom", objašnjava studentica

koja je nakon toga krenula u

potragu za novim poslom. Tražila

je neke poslove sa strane,

ali kako završava studij psihologije,

odlučila se fokusirati na

pronalazak posla u svome području.

"Ne želim upirati prstom ni u

koga jer želim vjerovati da su se

svi snašli kako su najbolje znali",

objašnjava Katarina.

Dodaje i da je, kao studentica,

protiv toga da se na leđima

studenata "lome koplja" kad

dođe do otpuštanja radnika jer

i oni moraju plaćati i stan i režije,

a i potreban im je novac za

preživljavanje. Studentica ističe

da dokle god je poslodavac

korektan i isplati svaku lipu na

vrijeme te se pridržava ugovora

i ne krši zakon, ima njezino

poštovanje. Dodaje da je netko

morao ispaštati, a to su u ovom

slučaju bili studenti.

Dijana je s prijateljicom radila

kao čistačica ureda godinu

dana i odmah nakon prvog lockdowna

u ožujku 2020. godine

dobile su otkaz jer su poslodavci

smanjivali troškove pa su njih,

kao studentice, prve izbacili.

"Razumijem poslodavce, ali

htjela bih, ako je već razdoblje

krize, da onda te poslove krenu

obavljati odrasli u potrazi za

poslom, a ne mi", objašnjava

studentica stomatologije.

Dovoljno je sati u danu

Uz sve probleme s koronakrizom

i utjecajem pandemije na

ekonomiju i poslovne mogućnosti,

pozitivno je bilo to što su

uz internetsku nastavu studenti

mogli posvetiti više vremena

poslu te im je bilo lakše uskladiti

fakultetske obveze i rad.

Dijana objašnjava da je i sama

iskusila svakodnevni rad uz

studiranje još prije pogodnosti

koje donosi internetska nastava

i ističe da je najvažnija dobra

organizacija.

"Dovoljno je sati u danu za

faks, posao i spavanje, ali one

slobodne sate treba usmjeriti

na učenje, a ne 'proučavanje'

društvenih mreža", smatra Dijana.

Iako većina studenata

redovno posjećuje stranice Student

servisa u potrazi za novom

ponudom poslova, ipak je najveća

ponuda radnih mjesta u

grupi na Facebooku "Tražim/

nudim studentski posao", s više

od 147.000 članova. Tamo se

svakodnevno objavljuju brojni

poslovni oglasi. Osim svima

poznatih web-stranica i grupa,

postoji i aplikacija "Jazavac"

koja također služi za traženje

željenog posla, no na toj platformi

popisa poslova trenutačno

nema. Upitno je je li ta aplikacija

na našim prostorima uopće

uspjela zaživjeti ili je samo riječ

o manjku poslovnih ponuda.

Manjak prakse, tvrtke čak odbijaju rad pro bono

Veliki je problem pronalazak posla u struci za studente

željne prakse.

"Ovo je prije korone bio velik problem, ali sad se

utrostručio", napominje studentica Katarina kojoj je

cilj bio pronaći bilo kakvu praksu, a ne isključuje niti

opciju odlaska na praksu u inozemstvo.

Počela se javljati na dostupne oglase, a okrenula

se i LinkedInu gdje je dobila samo četiri ponude za

praksu, u cijeloj Hrvatskoj.

"To je žalosno jer ako uključim filtar za druge zemlje,

dnevno se dobije i do 40 ponuda", tvrdi ogorčena

studentica.

Mnogi studenti, osim

u SC-u, poslove traže

i u posebnim grupama

na Facebooku

'Od početka pandemije pa do kraja 2020. bilo je gotovo nemoguće naći studentski posao,

koliko god neizbirljivi bili', tvrdi studentica Dijana Meščić

Zatim se odlučila javljati tvrtkama s upitima za pro

bono rad, samo da dobije barem malo iskustva u

"pravom svijetu". Umjesto ponuda, dobila je veliki

broj odbijenica.

"U ovom pogledu jako kaskamo za ostatkom svijeta i

tužno je što studenti nemaju gdje steći iskustva prije

ulaska u pravi svijet rada", ističe Katarina.

S njom se ne slaže Dijana koja smatra da je u pronalasku

studentskog posla najlakše naći posao u struci.

"Poslovi koje može bilo tko obavljati prvi se razgrabe

i jedino i ostaju oni koji traže neko već prijašnje iskustvo

i poznavanje tog posla", objašnjava Dijana.

eresiranih za cjepivo

li se cijepiti, isto toliko njih boji se nuspojava

Hrvatski zavod za javno zdravstvo odlučit će o rasporedu cijepljenja prema

njihovim kriterijima prioriteta

PEXELS

uvjete za prioritetno cijepljenje.

Dio je fakulteta već poslao poveznicu

za prijave studentima

na e-mail, dok su neki fakulteti

obavijest stavili na internet i

društvene mreže.

Da bi se prijavili za cijepljenje,

studenti trebaju napisati

osnovne podatke kao što su ime

i prezime, OIB, datum rođenja,

broj mobitela, e-adresa i mjesto

boravka.

Prema HZJZ-u, studenti neće

moći birati, cijepit će se onim

cjepivom koje je na raspolaganju.

Većina želi Pfizer

"Bilo bi me strah cijepiti se

bilo kojim cjepivom jer nije

ugodan osjećaj i ne znaš kako će

ti tijelo to podnijeti, ali ću pre-

Organizirano cijepljenje

studenata za sada se primarno

tiče zdravstvenih studija i

onih studija koji zahtijevaju

vježbe ili praktičnu nastavu,

objašnjava voditeljica

Službe za školsku medicinu,

mentalno zdravlje i prevenciju

ovisnosti HZJZ-a

gristi jezik i riješiti to onim što

mi bude ponuđeno", objašnjava

Alma.

Putem grupe na Facebooku

"Studenti Hr" internetskim anketnim

upitnikom ispitivano je

mišljenje studenata o cijepljenju.

Anketni upitnik bio je aktivan

od 11. svibnja do 13. svibnja

2021., a sudjelovale su 123

osobe. Rezultati su pokazali da

se gotovo 60 posto studenata

namjerava cijepiti. Više od 50

posto studenata smatra da sustav

neće funkcionirati i da će

zato proći mnogo vremena dok

oni dođu na red. Gotovo 60 posto

studenata boji se nuspojava

cjepiva.

Pitali smo studente i imaju

li neke preferencije u vezi s

cjepivom. Njih 63 posto ima.

Najviše njih želi BioNTechovo

Pfizer cjepivo, dok je druga po

prioritetima Moderna. Rezultati

su pokazali i da se 75 posto

studentica ne želi cijepiti Astra-

Zenecom zbog straha od ugrušaka

u krvi.

4 Studentski život


Ozljede na radu Zbog straha od inspekcije neki poslodavci studentima negiraju pravo na prijavu na osiguranje

Pravo na odštetu uračunava i

debele živce za birokraciju

Tekst: Maristela Baričević

Foto: Neva Žganec/Global

Kad je riječ o osiguranju

studenata, većina

studenata članova

studentskih servisa

zna da su potpisivanjem ugovora

zaštićeni od posljedica nesretnih

slučajeva. To osiguranje

jamči im posebna polica osiguranja

one osiguravajuće kuće

s kojom Student servisi imaju

sklopljeni ugovor. U slučaju

Sveučilišta u Zagrebu to je tvrtka

Adriatic osiguranja d.d. Međutim,

prije prijavljivanja bilo

kakve ozljede na radu, važno se

upoznati s pravima i obvezama

studenata s obzirom na osnovno

zdravstveno osiguranje koje

ostvaruju upisivanjem fakulteta.

Nekad je i fakultet odgovoran

Zakonom o obveznom zdravstvenom

osiguranju studentima

se propisuje obvezno zdravstveno

osiguranje za slučaj ozljede

na radu. Ono se tiče svih studenata

na redovitom školovanju

u Hrvatskoj tijekom praktične

nastave, stručne prakse, stručnih

putovanja te tijekom rada

putem posrednika pri zapošljavanju

studenata.

"Ako dođe do ozljede na terenskoj

nastavi, student bi svakako

trebao biti zaštićen putem

zdravstvenog osiguranja. Ako

se ustanovi da je do ozljede došlo

nekim propustom fakulteta,

svakako će i fakultet biti odgovoran

za naknadu štete studentu.

Student kao i svaka druga

osoba može ugovoriti privatnu

policu osiguranja, ali to mu nije

osigurano samim upisom na fakultet",

objasnio je Boris Rajić,

studentski pravobranitelj Sveučilišta

u Zagrebu.

Osiguranje u sklopu obavljanja

studentskih poslova pokriva

studente koji rade preko

studentskih ugovora, a tiče se

smrti u nezgodi, trajnog invaliditeta,

troškova liječenja i dnevne

naknade zbog nezgode. Zbog

poprilične količine dokumentacije

koju student treba dostaviti

Student servisu, mnogo studenata

odustaje od takve procedure

i nikad ne dobije odgovarajuću

odštetu. Razlog za to nije

sam dugotrajan proces, nego

i neinformiranost studenata

o pravu koje mogu iskoristiti.

Čak i onda kada ga iskoriste, ne

jamči im se potpuno da će dobiti

novac koji im pripada.

Iz Student servisa u Zagre-

Osiguravajuće kuće studentima često ne priznaju one ozljede koje su se

dogodile na putu na posao i s posla jer se, prema njihovu mišljenju, to

ne računa u radno vrijeme studenta

Studentima se ne jamči da će potpuno uspjeti dobiti povrat novčanih sredstava nakon prijave ozljede na radu.

Osiguranje na Erasmusu

Studenti koji odlaze na razmjenu Erasmus imaju pravo na zdravstvenu

zaštitu u slučajevima kada liječenje nije moguće odgoditi do povratka

u Hrvatsku. To pravo se dokazuje Europskom karticom zdravstvenog

osiguranja koju student može zatražiti od HZZO-a. Drukčije je u studenata

koji odlaze na praksu putem programa Erasmus+. Za njih su obvezne

polica zdravstvenog osiguranja, polica osiguranja od nezgode na

radnom mjestu te polica od odgovornosti za eventualnu štetu učinjenu

na radnom mjestu. Potvrde o ugovorenih policama osiguranja dio su

prijave na natječaj za praksu Erasmus+.

bu su poručili da na godišnjoj

razini zaprime 20 do 25 takvih

studentskih prijava. Josip Seidl,

umirovljeni stručnjak za

zaštitu na radu Student servisa

u Zagrebu, dodao je da bi se u

pravilu svim studentima trebala

osigurati odšteta na svaki tip

ozljede, bez obzira na to gdje se

student ozlijedi.

Problem s posrednicima

U praksi nije tako pa HZZO

i osiguravajuće kuće često ne

priznaju one ozljede koje su

se dogodile na putu na posao

Hodogram u slučaju nezgode

i s posla jer se, prema njihovu

mišljenju, to ne računa u radno

vrijeme studenta.

Seidl ističe da je za vrijeme

svog rada sa studentima najviše

svjedočio prijavama koje se tiču

lakših ozljeda poput posjekotina.

To su često prijavljivali studenti

koji rade u lancima brze

prehrane poput McDonald'sa.

Međutim, pri obavljanju nekih

studentskih poslova treba posebno

biti oprezan. To se tiče

poslova koji uključuju dostavu

hrane na biciklima, poput Glova,

pa takvi studenti najviše

Ako se u jednom trenutku

rada uvidi propust poslodavaca

ili tvrtke, ne postoji

razlog zašto ih ne prijaviti

inspekciji rada

stradaju u prometu.

Seidl je upozorio da dodatan

problem nastaje u trenutku

kada se takve ozljede trebaju

prijaviti. Razlog je za to što između

nekih tvrtki i SC-a postoje

posrednici u zapošljavanju pa

njihovi direktori, namjerno ili

nenamjerno, studente ne upućuju

na zaštitu na radu. Izvlače

se na to da studenti nemaju

prava, a zapravo samo strahuju

od potencijalnih inspekcija.

Ako se u jednom trenutku

rada uvidi propust poslodavaca

ili tvrtke, ne postoji razlog

Procedura prijave ozljede na radu započinje odlaskom

liječniku da bi se ustanovila ozbiljnost ozljede

i da bi počelo liječenje. Student ili studentica

trebaju od poslodavca zatražiti potvrdu da je došlo

do nezgode, a ta potvrda treba sadržavati podatke

o poslodavcu, podatke o studentu, broj iskaznice i

ugovora, datum nezgode, kratki opis događaja, žig

i potpis poslodavca te mjesto i datum. Ako postoje

svjedoci nesretnog događaja, tada se također

prinosi i taj podatak.

Na završetku liječenja, sa svim dokumentima o povijesti

bolesti, potvrdi izabranog liječnika o privremenoj

nesposobnosti za rad, zapisniku inspekcije

rada i eventualnom zapisniku policije treba doći u

Student servis te potražiti stručnjaka za zaštitu na

radu da bi se pokrenuto postupak prijave ozljede.

Prema polici Adriatic osiguranja, za smrt uslijed

nezgode dodjeljuje se 50.000 kuna, za trajni invaliditet

uslijed nezgode 100.000, troškove liječenja

10.000, a za dnevnu naknadu uslijed nezgode dodjeljuje

se 100 kuna na dan. Ako student troškove

liječenja, putovanja i potrebnih pomagala za oporavak

snosi sam, tada je u proces prijave potrebno

predočiti i odgovarajuće račune koji to dokazuju.

zašto ih ne prijaviti inspekciji

rada. Seidl smatra da svi studenti

moraju biti osigurani da

rad obavljaju na siguran način

jer bi poslodavac trebao imati

obvezu upoznati studenta s radom

i mogućim opasnostima.

Student bi svoje prve sate na

radnom mjestu trebao obavljati

uz nadzor stručne osobe, a tek

nakon nekog vremena bi rad

mogao obavljati samostalno.

Tako bi student razvio svijest o

tome da opasnost na radu postoji,

ali da postoje načini kako

je izbjeći.

Iz ureda ravnatelja SC-a u Zagrebu

ističu da se do sada nisu

susreli s okolnostima da poslodavac

nije htio potpisati izjavu

o ozljedi na radu, a studentski

pravobranitelj je dodao da bi

takav slučaj bio jasan dokaz kršenja

obveza te da se sukladno

tome može završiti na sudu. U

takvim bi okolnostima student

morao potražiti odvjetnika.

Sigurnosno pitanje

Problem o kojem se u sklopu

studentskog osiguranja nije

razmišljalo jest i zaštita studenata

u studentskim domovima.

Iako na svakoj studentskoj sobi

te ulazu u paviljone stoji detaljan

plan evakuacije u slučaju

veće opasnosti poput požara ili

potresa, studenti s takvim izvanrednim

procedurama nisu

upoznati. Zbog takvih nepredvidivih

okolnosti, potrebno je

organizirati vježbe evakuacije u

domovima, smatra Seidl. Vježbe

bi trebalo organizirati neplanski

jednom ili više puta na

godinu da bi studenti i zaposlenici

razvili osjećaj samokontrole

te pravilno reagirali u takvim

opasnostima.

Studentski pravobranitelj

Rajić ističe da se o osiguravanju

studenata u takvim neočekivanim

okolnostima nije raspravljalo

te da nije siguran kako bi

se to moglo provesti.

"Student ima zdravstveno

osiguranje, a daljnja odgovornost

studentskog doma može

postojati samo ako je do štete

došlo zbog propusta studentskog

doma koji bi onda bio obvezan

naknaditi štetu studentu.

Recimo, studentski dom bio bi

dužan nadoknaditi štetu nastalu

nemarnim transportom stvari

djelatnika pri žurnom iseljenju",

pojasnio je Rajić. Time je

potvrdio da sigurnosno pitanje

studenata u studentskim smještajima

tek treba dovesti na

dnevni red.


Društvo 5

Homoseksualnost je i dalje tabu Trećina maturanata i dalje je smatra bolešću ili poremećajem

'Dosta mi je skrivanja, predrasuda,

paljenja zastava i tučnjava'

'Osjećam se zdravo, funkcioniram normalno te nemam potrebu ići na nekakvo liječenje', poručila je Tara, koja je početkom

srednje škole 'izašla iz ormara'

Tekst: Hrvoje Debeljak

Trećina maturanata

smatra da homoseksualne

osobe ne bi trebale

javno istupati jer loše

utječu na mlade te da je homoseksualnost

poremećaj ili bolest.

Petina misli da homoseksualnim

osobama treba zabraniti rad s

djecom, a 40 posto njih je protiv

toga da homoseksualne osobe

posvajaju. To je pokazalo istraživanje

koje su proveli Institut za

društvena istraživanja u Zagrebu,

Fakultet političkih znanosti

u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne

Europe Sveučilišta u

Grazu, Filozofski fakultet u Rijeci

te GONG.

Potrebna je edukacija

"Iako je ova trećina poboljšanje

u odnosu prema odgovorima

mladih u prošlosti, to je velik

postotak, a glavni razlog za to su

tradicionalni stavovi i nedostatak

edukacije", kazali su iz udruge

Zagreb Pride. Objasnili su da

je najveći problem što se u školama

o homoseksualnosti malo

govori, a često je i to oblikovano

neznanstveno i neprimjereno.

"Kada se, na primjer, na satu

glazbene umjetnosti uči o glazbeniku

Čajkovskom, bilo bi

dobro da se spomene da je bio

homoseksualac, kao što se za

heteroseksualne osobe piše da

su bile u braku", predložili su iz

udruge.

Uz uvođenje građanskog ili

zdravstvenog odgoja, sadržaje

bi trebalo uvoditi u međupredmetne

teme. Na lanjskoj Povorci

ponosa ipak su uočili mnogo

srednjoškolaca i srednjoškolki,

što je pozitivan pomak.

"Dobro je to što mladi sve prije

'izlaze iz ormara', a to je svakako

utjecaj sve veće zastupljenosti

homoseksualnosti u serijama i

filmovima, ali i na društvenim

mrežama", zaključili su iz Zagreb

Pridea.

'Ako prijavim nasilje, moj

život postat će pakao'

Ipak, "izaći iz ormara" nije

lako i predstoji mu dugotrajan

proces razmišljanja i preispitivanja.

"Roditelji su i danas, nakon

tri godine otkako sam im rekao,

razočarani, prijete mi i vrijeđaju,

a to pogoršava stanje jer je bilo

poprilično teško izaći iz ormara",

kazao je 20-godišnjak koji je

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

'Djeca bi trebala

biti bolja od

svojih roditelja i

naučiti iz njihovih

i svojih iskustva

jer su od

njih naučila da

je homoseksualnost

pogrešna i

'bolesna'', rekla

je studentica

Tara

Pojava depresije i anksioznosti

"Mlade LGBT osobe na temelju ovih podataka mogu osjetiti nesigurnost, nelagodu, strah da će biti

diskriminirani ili izloženi vršnjačkom nasilju", kazala je psihologinja koja ima iskustva u radu s LGBTQI

osobama, mr. spec. Iva Žegura.

To može dovesti, objasnila je, do izbjegavanja stupanja u socijalne odnose i stvaranja kruga prijatelja

te izbjegavanja stupanja u emocionalne veze, ali i straha da netko bude prepoznat kao LGBT osoba.

Javljaju se i različite posljedice, među kojima su depresivnost, anksioznost, posezanje za psihoaktivnim

tvarima, sniženo samopouzdanje i pretjerana tendencija perfekcionizmu.

"Zbog predrasuda homofobije i transfobije mnoge maloljetne LGBT osobe boje se da će, ako se 'outaju'

svojoj obitelji, biti zbog toga izložene različitim oblicima nasilja. Teško je odrastati u društvu koje

nečiji važan dio identiteta poriče, obespravljuje i omalovažava", naglasila je Žegura.

'Kada sam nasilje išao

prijaviti stručnoj službi,

njihovo je rješenje bilo da

se nazovu moji roditelji i da

im se sve kaže, uključujući

moju seksualnost', rekao je

20-godišnjak

litet" smatra glavnim i odgovornim

za poražavajuće rezultate

istraživanja.

Međutim, kada bi se u škole

uvele teme seksualnosti, rekao

je da bi nastao "raspašoj".

"Primarno bi roditelji digli pa-

Tara

Balen

Foto: privatna arhiva

Omogućeno posvajanje

želio ostati anoniman.

Dolazi iz malog sela gdje se,

prema njegovim riječima, svi

znaju, a srednju je školu upisao

u Zagrebu u nadi da će tamo biti

bolje prihvaćen. Najteže mu je

bilo kada je zbog svoje seksualnosti

izgubio prijatelje, a kada se

u školi pročulo da je homoseksualac,

bojao se ići u školu.

"Ipak sam otišao i taj su me

dan istukli. Kada sam to išao

prijaviti stručnoj službi, njihovo

je rješenje bilo da se nazovu

moji roditelji i da im se sve kaže,

uključujući moju seksualnost.

Znao sam da ako na to pristanem,

moj život kod kuće postat

će pakao", objasnio je mladić

koji "klasični balkanski mentaniku,

zatim ima podosta profesora

s istim predrasudama koji

od LGBTQ+ osoba zahtijevaju

više ili im daju niže ocjene", napomenuo

je i dodao da se nada

da će u budućnosti biti bolje jer

mu je već dosta skrivanja, predrasuda,

paljenja zastava i tučnjava.

Iva Barišić

Foto: privatna arhiva

Upravni sud u Zagrebu je potkraj travnja u slučaju Mladena Kožića i Ive

Šegote odlučio da osobe koje su sklopile životno partnerstvo, odnosno

zajednice istospolnih osoba, ne smiju biti diskriminirane u procesu

posvojenja.

"Istraživanja su pokazala da nema osjetnih razlika u ishodima djece

koja odrastaju u obiteljima s homoseksualnim i onima koji odrastaju

s heteroseksualnim roditeljima", kazao je homoseksualni student i

volonter udruge Iskorak. Napomenuo je da djeca u Hrvatskoj zaslužuju

biti zaštićena i treba im se omogućiti zdrava i kvalitetna okolina za

odrastanje.

"Mladen i Ivo primjer su divnog para koji ni po čemu nisu drukčiji od heteroseksualnog

para, osim što su u pitanju dva muškarca", zaključio je.

"To da mnogi seksualni odgoj

smatraju pukim razgovorom

o seksu dokazuje da mladima

upravo to treba. Nove generacije

treba učiti da poštuju tuđe

odluke, razmišljanja i načine

života", kazala je studentica na

Građevinskom i arhitektonskom

fakultetu u Osijeku Iva Barišić.

Iva napominje da su mnogi homoseksualci

na vlastitoj koži

osjetili kako je to biti osuđivan i

zlostavljan a da nisu počinili nikakav

zločin, te im se zbog toga

divi.

Zadiranje u tuđe živote

"Neka se ne boje živjeti vlastitim

životom jer i dalje postoje

dvije trećine mladih koji su spremni

prihvatiti svaku različitost",

dodala je i zaključila da je glavni

uzrok rezultata istraživanja potreba

ljudi da zadiru u tuđe živote,

tijela i ljubavne veze.

Studentica na Kemijskom-tehnološkom

fakultetu u Splitu

Tara Balen također ističe da je

mišljenje mladih o homoseksualnosti

kao bolesti razlog slabe

edukacije jer bi ljudi "trebali biti

otvoreni da čuju i nauče".

"Djeca bi trebala biti bolja od

svojih roditelja i naučiti iz njihovih

i svojih iskustva jer su od

njih naučila da je homoseksualnost

pogrešna i 'bolesna'", rekla

je Tara. Tara je početkom srednje

škole "izašla iz ormara", a

objasnila je da se boji zbog toga

kako će reagirati okolina.

"Osjećam se zdravo, funkcioniram

normalno i samostalno te

nemam potrebu ići na kojekakvo

liječenje", poručila je Tara.

6 Društvo

Kraj semestra Nedostaje razumijevanja i studenata i profesora

Ocjene padaju? Ništa

čudno, nakon godine dana

buljenja u ekran računala

'Mnogo videointerakcija opterećuje naš središnji živčani sustav koji

nije navikao obrađivati ulazne informacije na ovaj način', objašnjava

psihologinja Ivana Mrgan veliki pad koncentracije kod studenata

Tekst: Tina Hajduk

U

doba pandemije došlo

je do spajanja privatnog

i poslovnog života. Rad

iz udobnosti doma ili kreveta,

u pidžami i papučama postao

je svakodnevica. Školarci već

nešto manje od godinu dana,

uz povremene prekide, nastavu

slušaju online, a i studenti su od

početka pandemije prisiljeni na

studiranje od kuće. Međutim,

sve se više problema povezuje

s internetskom nastavom, a jedan

od većih svakako je održavanje

koncentracije. Koliko god

profesori žele rezultate, manjak

koncentracije kod studenata i

učenika posljedica je koja se nije

mogla izbjeći i za koju treba imati

razumijevanja.

Potreban izravni kontakt

Profesorica psihologije i bihevioralno-kognitivna

terapeutkinja

Ivana Mrgan ističe da su trenutačne

socijalne i zdravstvene

okolnosti izazovne.

"Izravna socijalna interakcija

više je povezana s područjima

mozga uključenim u sustav nagrade,

odnosno, ljudi su biološki

podešeni za izravni kontakt

pa je videokomunikacija manje

potkrepljujuća", objašnjava Mrgan.

Studentima zna biti teško

zadržati dobru koncentraciju na

predavanjima, a prelaskom na

online platforme razina koncentracije

drastično se smanjuje. Na

taj problem upozoravaju razni

psiholozi i medicinski stručnjaci,

a Mrgan napominje da mnoštvo

videointerakcija koje zahtjeva

online nastava opterećenje je

za naš središnji živčani sustav

koji nije navikao obrađivati ulazne

informacije na ovaj način.

"Vizualni podražaji su vrlo intenzivni

i to kontinuirano, stalno

smo izloženi videoprezentaciji

sebe što u uobičajenoj komunikaciji

nije slučaj te nam je prostor

za neverbalnu komunikaciju

vrlo ograničen", napominje

psihologinja. Studentica treće

PEXELS

Korištenje mobitela za vrijeme

internetske nastave

smanjuje razinu koncentracije,

a time i zainteresiranost

studenata za rad

'Ne mogu se natjerati da

neki predmet koji me ne zanima

slušam s pozornošću',

kaže studentica Karla

godine na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu Karla Živičnjak kaže

da joj online nastava ne odgovara

i da joj smeta to što se ne viđa

s kolegama.

"Kad god se da nešto ignorirati,

odnosno upaliti predavanje i

otići raditi nešto svoje, uvijek to

napravim, općenito se ne mogu

natjerati da neki predmet koji

me ne zanima slušam s pozornošću",

objašnjava studentica

Karla. Studentica Ana Vukojević

tvrdi da kvaliteta online nastave

najviše ovisi o tome koliko se

profesori trude učiniti je kvalitetnom,

ali da joj se svakako teže

koncentrirati na internetskom

predavanju.

"Teško mi je koncentrirati se i

na online ispite pa mi ocjene ove

godine pate zbog toga, ali iako

bih kod kuće mogla varati, jednostavno

se ne mogu usredotočiti

na ispit", nadovezala se Ana.

Psihologinja Ivana Mrgan

također objašnjava da online

nastava traži nešto veću razinu

samoregulacije u odnosu prema

tradicionalnoj nastavi.

Sve više ljudi traži psihološku pomoć

U Hrvatskoj je u posljednjih godinu dana uočena

veća potreba za psihološkom pomoći u svim dobnim

skupinama s naglaskom na smetnje pozornosti,

koncentracije i organizacije. Psihologinja

Ivana Mrgan napominje da je sasvim logično da će

online nastava imati utjecaj na ishode u sustavu

obrazovanja pa je zbog toga nužno djeci i mladima

"Okruženi smo i aktivno koristimo

upravo uređaje koji su

česta ometala, može biti dodatni

izazov u smislu izvora distrakcije",

opisuje Mrgan.

Izazov za profesore

Mrgan tvrdi i da bi studentima

online nastava mogla biti ugodnija

ako bi bili usmjereni samo

na govornika, ako bi koristili bežične

slušalice koje će im omogućiti

kretanje ili tako da rade

redovite stanke od slikovnog

sadržaja.

"Korisno je izbjegavati paralelne

aktivnosti i zadatke, identificirati

ometala te ograničiti vrijeme

provedeno na internetu, a

važno je i da studenti razmisle o

mogućnostima da se vrijeme za

opuštanje koje bi možda uključivalo

ekran zamijeni tjelesnom

aktivnošću ili sadržajima koji ga

ne uključuju", ističe Mrgan.

S druge strane, profesori moraju

konstantno smišljati nove

načine kako studentima olakšati

učenje te ih zainteresirati za

nastavu na daljinu. Mrgan tako

profesorima savjetuje redovite

stanke, upoznatost i kompetentno

korištenje različitih funkcionalnosti

alata i različitih aplikacija

koji se koriste u nastavi,

uvođenje aktivnosti koji razbijaju

kontinuitet predavanja i pružaju

mogućnost za predah poput

kratkih kvizova te traženje povratne

informacije od studenata.

pružiti odgovarajuću potporu u smislu psihoedukacije,

ali i izravne psihološke pomoći. Uz to tvrdi

da institucionalna potpora za pomoć studentima

već postoji. Institucije javnog zdravstva te pojedini

fakulteti i sveučilišta pružaju taj oblik potpore, ali

svakako bi ta nastojanja trebalo intenzivirati jer je

potreba za psihološkom pomoći povećana.


Politička analiza Birači su imali prigodu vidjeti

Rezultati lo

skuplja kam

'Glavni je preduvjet popularnosti u glasača

oblikovanje imidža kandidata, isticanje značajki

koje posjeduje i odvajanje od drugih', objasnila

je profesorica komunikologije na FPZG-u,

Smiljana Leinert-Novosel

Tekst: Benjamin Mihoci

To nije ni zeleno ni lijevo,

to je ekstremno

lijevo, i to će biti zaustavljeno

u drugom

krugu, tako mi Bog pomogao,

govorio je u izbornoj noći 16.

svibnja Miroslav Škoro, kandidat

za zagrebačkog gradonačelnika

iz stranke Domovinski

pokret koji je ušao u drugi krug

izbora. Škoro je pritom mislio

na Tomislava Tomaševića i

njegovu stranku, odnosno političku

platformu Možemo!.

Kao što su uglavnom sve ankete

i predviđale, u drugi krug

izbora ušao je Tomašević, koji

je s 45,15 posto osvojenih glasova

zamalo postao gradonačelnikom

već u prvom krugu.

Njegov protukandidat Škoro

osvojio je 12,16 posto glasova.

"Ako se pogledaju izborni

rezultati i korelira uspjeh Škore

s uspjehom Jelene Pavičić

Vukičević i Davora Filipovića

po biračkim mjestima, a i relativna

sličnost biračkog tijela,

može se očekivati da će dio

njih podržati Škoru u drugome

krugu", komentirao je profesor

s Fakulteta političkih znanosti

Višeslav Raos.

Dodao je da oba kandidata

ne mogu računati na mehaničko

pretakanje glasova srodnih

kandidata za njih, a dva tjedna

dodatne kampanje mogu dodatno

motivirati ili demotivirati

birače na izlazak.

SDP-ov slab prolaz

Što se tiče mandata u gradskoj

skupštini, Tomaševićeva

stranka osvojila je 23 zastupničkih

mjesta od ukupno 47,

što znači da im nedostaje jedna

ruka za većinu u skupštini. Budući

da su iz te stranke poručili

da namjeravaju surađivati sa

strankama koje su od centra

nalijevo, za suradnju im preostaje

jedino Socijaldemokratska

partija Hrvatske (SDP),

koja je osvojila pet zastupničkih

mjesta, dva manje nego što

su dosad imali.

"Možemo! može računati na

to da će SDP podržavati proračun

i ključne odluke koje budu

predlagali u Skupštini, tako da

izostanak apsolutne većine ne

mora biti prepreka, pogotovo

uzme li se u obzir da konstelacija

oporbenih stranaka u

Skupštini jamči da nema baš

mogućnosti za stvaranje ikakve

alternativne većine", rekao

je Raos.

Kandidat SDP-a Joško Klisović

osvojio je samo 7,82 posto

glasova, iako je najviše novca

potrošio na izbornu promidžbu.

No da visina iznosa utrošena

na kampanju nije nužno

u korelaciji s njezinim uspjehom,

potvrdila nam je profesorica

Smiljana Leinert-Novosel,

stručnjakinja za komunikologiju

na FPZG-u.

"Glavni je preduvjet popularnosti

u glasača oblikovanje

imidža kandidata, isticanje

značajki koje posjeduje i 'odvajanje'

od drugih. Očigledno,

kampanja Joška Klisovića nije

'Ukupno gledano, nema baš

primjera drugih krugova

izbora na kojima bi neki

kandidat uspio nadoknaditi

toliki zaostatak u broju i

postotku glasova', objasnio

je profesor Raos

to adekvatno učinila", objasnila

je Leinert-Novosel.

Napomenula je da su u kampanji

prezentirani blijedi slogan

– "Mirni čovjek Zagreba",

nepopularni obilasci terena,

nedojmljivi medijski nastupi i

dodala da su i druge okolnosti

kampanji poput dominantne

medijske usmjerenosti na nove

kandidate pridonijele lošem

rezultatu.

Komunikologinja i profesorica

na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu Gabrijela Kišiček

smatra da je Klisović preskočio

jednu stubu u procesu uvjeravanja

birača.

"Najprije je trebalo birače

uvjeriti da je mirnoća zaista

nešto pozitivno i poželjno u

političkom djelovanju, a tek

onda ponuditi sebe kao izbor.

Krenuo je u kampanju a priori


Društvo 7

i pozitivne kampanje, i provokacije te pucanje na emocije, ali i premlake strategije

kalnih izbora pokazali su da

panja nije nužno i uspješna

ranja na strah od nečeg radikalnog

ili ekstremnog. Česta je

to taktika kojoj je cilj istaknuti

opasnosti, prijetnje 'suvremenoj

demokraciji' kako kaže,

a onda sebe predstaviti kao

spasitelja i zaštitnika od te iste

opasnosti", dodala je Kišiček.

Takvo što je, rekla je, uobičajeno

u političara koji procjenjuju

da je djelovanje na emocije

lakši i jednostavniji put

do birača nego djelovanje na

razum i logiku.

DUBRAVKA PETRIC/PIXSELL

vjerujući da ljudi žele mirnog

čovjeka na vodećoj dužnosti.

Građani nisu dobili odgovor

zašto bi trebali birati 'mirnog'

čovjeka umjesto temperamentnog

ili ekstrovertiranog", kazala

je profesorica Kišiček.

Polarizacija birača

Škorin Domovinski pokret

osvojio je pet zastupničkih

mjesta - baš kao i

stranka pokojnog

Milana Bandića,

a u skupštinu su

Škorin Domovinski

pokret osvojio je pet

zastupničkih mjesta

u Zagrebu

PATRIK MACEK/PIXSELL

još ušli i Hrvatska demokratska

zajednica sa šest i Most s

tri mandata. Davor Filipović iz

HDZ-a, koji je dobio 9,83 posto

glasova, Klisović i Pavičić

Vukičević čestitali su Tomaševiću

na ulasku u drugi krug.

Klisović je još i pozvao svoje

birače da svoj glas daju upravo

Tomaševiću.

Profesorica Leinert-Novosel

misli da Škoro može računati

na potporu glasača od

centra nadesno,

ali i da bi neke

Tomašević je

na prošlim

lokalnim izborima

2017.

godine osvojio

11 puta manje

glasova

Premda bi se po nekim

medijskim natpisima

zaista dalo

zaključiti da je Tomašević

već postao

gradonačelnikom,

ne treba zaboraviti

da je od prvog do

drugog kruga dosta

vremena

Repovi se vuku iz bivše vlasti

Neovisno o tome tko postane novi zagrebački gradonačelnik,

preuzima golemu odgovornost vođenja najmnogoljudnijeg grada

u Hrvatskoj s najvećim gradskim proračunom. Raos misli da bi

dodatna otežavajuća okolnost mogla biti i stranka pokojnog gradonačelnika

Bandića.

"Nije isključeno da članovi te stranke budu opstrukcijski faktor za

novu gradsku vlast u upravi i poduzećima, pogotovo ako i kada

preustroj gradske uprave i novi mehanizmi upravljanja na vidjelo

izvuku dodatne kontroverze, financijske dubioze i korupcijske mreže

s kojima je izravno ili neizravno povezana stranka pokojnog prvog

čovjeka Zagreba", dodao je Raos.

ZELJKO HLADIKA/PIXSELL

njegove poruke mogle

dovesti do polarizacije.

"To smo prepoznavali

i ranijih

izbora kroz izjave

o svjetlu i tami,

podjeli na nas i one

druge", napomenula

je Leinert-Novosel

i

dodala

da Možemo! pridonosi

smanjenju napetosti tako što

ostaje uz pozitivnu kampanju

i pruža informacije o svojim

planovima te ne reagira na

provokacije druge strane.

Raos je pak napomenuo da

bi Škorin tip kampanje mogao

demotivirati sve birače da izađu,

ali i dodatno mobilizirati

upravo pristaše Možemo!.

"Škorin tim odlučio se na

strategiju negativne kampanje,

odnosno na difamiranje političkog

suparnika, u nadi da će

motivirati sve birače koji se ne

slažu s nekim od sadržaja koje

predstavljaju kao pozadinu

Možemo! i Tomaševića da podrže

Škoru", dodao je Raos.

Da je polarizacija definitivno

posljedica takvih poruka, smatra

i Kišiček.

"Škoro koristi taktiku apeli-

Zeleni sve popularniji u EU

Da preokret u drugome krugu

nije izgledan, smatra Raos.

"Ukupno gledano, nema baš

primjera drugih krugova izbora

na kojima bi neki kandidat

uspio nadoknaditi toliki zaostatak

u broju i postotku glasova",

rekao je Raos.

Premda bi se prema nekim

medijskim natpisima zaista

dalo zaključiti da je Tomašević

već postao gradonačelnikom i

iako mu ankete predviđaju više-manje

sigurno pobjedu, ne

treba zaboraviti da je od prvog

do drugog kruga dosta vremena.

Činjenica jest da je Tomašević

na prošlim lokalnim

izborima 2017. godine osvojio

niti 13.000 glasova - 11 puta

manje nego sada. Razlog za

Tomaševićev uspjeh, Kišiček

vidi u njegovoj dosljednosti i

u, kako kaže, jasno istaknutoj

"antibandićevskoj" retorici na

koju je stavio svoj pečat i ostavio

malo prostora drugim kandidatima

da se profiliraju.

"Dok su neki kalkulirali s

kojim strategijama i porukama

krenuti, on je kontinuirano

isticao da će raditi sve suprotno

načinu upravljanja Milana

Bandića", rekla je Kišiček.

Upravo Bandićev odlazak, ali

i rast popularnosti "zelenih" u

Europi, Leinert-Novosel ističe

kao dodatne faktore koji su

utjecali na Tomaševićev izborni

rezultat.

"Tajna uspjeha Tomaševića

je u potrebi građana da se

ostvari nada u novo i bolje u

Zagrebu. U velikoj je mjeri vezan

uz njegov dosadašnji interes

i poznavanje problema

Zagreba, imidž političara koji

je 'jedan od nas', koji nas razumije

i zajedno s građanima

rješava probleme. On je obrazovan,

ali i 'terenski radnik' što

je u politici uvijek velika prednost",

dodala je Leinert-Novosel.

8 Reportaža


'Srce mi je radilo 20 posto.

Oživljavali su me, praktički sam

umro, malo je nedostajalo'

Tekst: Lara Anić

Tajana Josipović

Teške posljedice koronavirusa Sve je više ozbiljno bolesnih mlađih, inače zdravih ljudi

Srce mi je radilo 20 posto,

bubrezi su mi zatajivali,

slezena mi je bila

natečena... Nije bilo

krvi u tim organima i sve je

odumiralo, priča nam 26-godišnji

Stjepan Sopina koji se

suočio s teškim posljedicama

koronavirusa.

"Koronu sam prebolio uz

temperaturu i kašalj, ali sam

poslije zamalo umro. Malo je

nedostajalo", kaže.

Sve je krenulo nizbrdo kada

je jedan petak navečer, mjesec

dana nakon što je prebolio

koronavirus, ponovno dobio

temperaturu. Sve do ponedjeljka

nisu ga primili u bolnicu,

a kamo god je zvao ili pitao

odbijali su ga zbog povišene

tjelesne temperature. Ipak, završio

je na Klinici za infektivne

bolesti "Dr. Fran Mihaljević".

U početku liječnici nisu znali

što mu se događa, osim da ima

"nekakvu upalu" jer mu je CRP

bio povišen.

Dijagnoza: upala srčanog

mišića

"Tri dana mi nisu uspjeli sniziti

temperaturu, a taj treći dan

mi se stanje i pogoršalo. Nije

mi bilo dobro. Počeo sam se

preznojavati, nisam mogao disati,

srce mi je snažno i ubrzano

lupalo", prisjeća se Stjepan.

Ponovo su ga testirali na koronavirus,

ali test je bio negativan.

Preko noći mu se počelo

pogoršavati pa su ga prevezli

na intenzivnu, gdje mu je stanje

postalo kritično.

"Oživljavali su me. Imao

sam tlak 60 s 40, a posljednje

što znam jest da sam imao 80

otkucaja srca. Nakon toga te

se večeri više ne sjećam", pripovjeda.

Nedostaje mu, ističe,

nekih pola sata. Ponovno se

rodio u vozilu hitne pomoći,

uspjeli su ga oživjeti na putu za

Rebro.

Prvog dana na Rebru dobio

je sedam infuzija, a tek treći

dan počeo je dolaziti sebi i

samostalno jesti. Tjedan dana

poslije mogao je ustati iz kreveta,

a liječnici su tada zaključili

da je njegovo stanje posljedica

zaraze koronavirusom.

Dva je tjedna proveo na Rebru

na infuzijama i na aparatima.

PRIVATNA ARHIVA

Sve je krenulo nizbrdo kada je mjesec dana nakon što je prebolio

koronavirus 26-godišnji Stjepan Sopina ponovno dobio temperaturu

Pripisali su mu dijagnozu upale srčanog mišića, a doktor mu je potvrdio da sve više mladih preboli koronavirus bez ikakvih

simptoma pa se kasnije pokažu teže posljedice

I na koronaodjelima je 'strka'

Medicinska sestra čiji su podaci poznati redakciji,

a koja radi s pacijentima pozitivnima na koronavirus,

kaže da je često strka na odjelima. Pacijenti

se spuštaju s odjela na hitne intubacije - stavljanje

cijevi putem koje respirator upuhuje zrak

u pluća. Ima i onih kojima ne treba intubacija,

nego su na high flow - terapiji s visokim protokom

kisika.

"Nakon intubacije moramo im dati injekcije jer

dok su na respiratoru više nisu u kontaktu pa ih

Preko noći mu se počelo pogoršavati

pa su ga prevezli na intenzivnu gdje

mu je stanje postalo kritično

'Oživljavali su me, imao

sam tlak 60 s 40, a posljednje

što znam jest da sam

imao 80 otkucaja srca',

kaže Stjepan Sopina

Za liječnike i medicinske sestre

ima samo riječi hvale jer su ga

stalno obilazili, provjeravali

i bili tu kada god mu je nešto

zatrebalo.

"Čuo sam da ljudi govore

kako bolnička hrana nije fina,

ali hrana na Rebru bila je super",

smije se Stjepan.

Ustanovili su mu upalu srčanog

mišića, a liječnik mu je potvrdio

da sve više mladih preboli

koronavirus bez ikakvih

moramo i sedirati, smanjiti svjesnost lijekovima

koji djeluju na središnji živčani sustav", ističe.

Strka vlada na odjelima i kada imaju slučajeve reanimacije,

kaže. Dogodilo im se da su trebali premjestiti

čovjeka na drugi odjel, a primiti ženu kojoj

je bilo loše i koja je naposljetku došla prerano.

"Tada u sobi nismo imali niti jedno slobodno mjesto

jer je pacijent po kojeg su trebali doći još bio

tu pa smo se u sekundi morali snaći gdje ćemo ga

premjestiti jer je još bio na kisiku", prisjeća se.

Studentica Iva: Mislila sam da će mi

srce eksplodirati

I studentici Ivi Opačak su se, mjesec dana nakon zaraze, počeli

javljati problemi sa srcem. Ubrzano je kucalo, objašnjava, pa je

zbog toga išla na preglede. U tom razdoblju imala je i ispite na fakultetu

pa su joj liječnici rekli da takvo stanje može biti posljedica

stresa, ali i posljedica zaraze koronavirusom.

"Puls mi je u trenucima znao biti i oko 160. Imam pametni sat koji

mi je javljao ubrzane otkucaje pa sam to počela i pratiti. U tim sam

se trenucima osjećala jako izmoreno - ne mogu to opisati, kao da

mi se gubi tlo pod nogama. Počela bih ubrzano disati, a imala

sam i osjećaj kao da će mi srce eksplodirati koliko je brzo

kucalo", prisjeća se Iva. Osjetila je i glavobolje kakve

nikad prije nije iskusila.

simptoma pa se

kasnije pokažu

teže posljedice.

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

Sve više mladih

preboli koronavirus

bez ikakvih simptoma

pa kasnije pokažu teže

posljedice

Dodatne

komplikacije za

sportaše

"Koronavirus izaziva upalne

promjene na malim krvnim

žilama u cijelom organizmu",

objašnjava epidemiolog Branko

Kolarić. U mlađih osoba,

napominje, zna se javiti miokarditis,

to jest, upala srčanog

mišića koja se smatra ozbiljnijom

posljedicom bolesti. Ipak,

kaže Kolarić, ako se ona prepozna

na vrijeme i čovjek miruje,

prolazi bez teških posljedica.

"Ako smo i dalje fizički aktivni,

poglavito sportaši, može

doći do dodatnih komplikacija.

Zato savjetujem svakome

tko je prebolio zarazu koronavirusom

da se ne bavi ozbiljnije

sportom dva do tri mjeseca",

ističe Kolarić.

Koliko je trajao Stjepanov

oporavak, ne zna reći, no primijetio

je da je dosta oslabio.

Neko se vrijeme nije kretao,

a navikao je na fizički posao i

malo jaču hranu.

"Kada sam izašao iz bolnice,

propisana mi je i stroga dijeta,

a nisam više imao ni energije

kao prije. Sada to sve već funkcionira",

priznaje Stjepan koji

još ne zna radi li mu srce 100

posto jer mu je pri otpuštanju

iz bolnice ono radilo oko 70

posto.

Osim upale srčanog mišića,

posljedice mogu biti i tromboze,

stvaranje ugrušaka u žilama,

te embolije, začepljenja

žila trombom, što može biti

smrtonosno, potvrđuje epidemiolog

Kolarić. Najčešće

posljedice su, dodaje, osjećaj

nedostatka zraka dok smo fizički

aktivni, osjećaj umora

te bolovi u mišićima i zglobovima.

Jedna od neugodnijih

posljedica je i višemjesečno ispadanje

kose. Osim toga, koronavirus

zna napasti i bubrege,

crijeva, te mozak.

Nije moguće predvidjeti

Na pitanje mogu li se posljedice

predvidjeti, epidemiolog

Branko Kolarić kaže da

prema dosadašnjim

spoznajama to

nije moguće. Isto

tako, objašnjava,

ne zna se tko

će bolest proći

asimptomatski,

a tko će imati teže

posljedice.

"Postoje rizični faktori

kao što su starija dob,

kronične bolesti. No mnogo

starijih također ima blagi

oblik bolesti, a ne tako rijetko

u trećem valu imamo ozbiljno

bolesnih mlađih, inače zdravih

ljudi", napominje Kolarić.


Intervju 9

o regulaciji društvenih mreža te granicama slobode govora

Pojedinac za objave na

mrežama treba odgovarati isto

kao za izjave za bilo koji medij

Govor mržnje, vrijeđanje

i pozivanje na

nasilje samo su neki

od razloga zbog kojih

bilo čiji profil na

društvenim mrežama

može biti uklonjen. Mreže samoreguliraju

sadržaj i sve ono što je protivno

njihovim uvjetima korištenja može se

obrisati, a u najgorem slučaju pojedinac

se suoči s doživotnom zabranom

pristupa određenoj mreži. Na svojoj

je koži to doživio Donald Trump početkom

godine, a početkom se mjeseca

isto dogodilo i nekim njegovim

pristalicama. Profesor s Fakulteta političkih

znanosti i medijski stručnjak,

dr.sc. Paško Bilić, objasnio nam je

kako mreže (samo)reguliraju sadržaj

i je li uklanjanje korisničkih računa

udar na slobodu govora.

◼◼Kako gledate na uklanjanje korisničkih

računa s društvenih

mreža?

Komplicirano je. S jedne je strane

opravdano jer su prešli granice u javnoj

komunikaciji, koristili su govor

mržnje, poticali teorije zavjere i slično.

S druge je strane problematično

što se odluka o donošenju takvih akcija

i mjera prepušta privatnim kompanijama.

◼◼Je li to udar na slobodu govora?

Sloboda izražavanja postoji do one

mjere do koje ne narušava druge slobode

i prava ili demokratska načela.

Kad sloboda govora prijeđe u govor

mržnje, otvoreno pozivanje na nasilje

ili čak na neosuđivanje nasilja, onda

ta sloboda govora prelazi crvenu granicu

u kojoj nije opravdana.

◼◼Koliko daleko mogu društvene

mreže ići u regulaciji sadržaja?

Društvene se mreže najčešće pozivaju

na Communications Decency Act

koji govori da distributeri sadržaja

nisu odgovorni za sadržaj koji se tim

kanalima distribuira. Tako društvene

mreže pokušavaju izbjeći regulaciju

na sadržajnoj razini kakvoj su

podložni tradicionalni mediji. Nisam

siguran da je to opravdano. Iako sadržaj

ne stvaraju mreže nego korisnici,

točka u kojoj one utječu na javnu

vidljivost sadržaja nije u proizvodnji

nego u distribuciji koja ovisi o algoritmima

i tehničkim rješenjima koja

su uređena tako da distribuiraju onaj

sadržaj koji potiče najveći angažman

među publikom. To vrlo često znači

da potiču sadržaj koji je emocionalno

nabijen i prelazi u govor mržnje.

◼◼Jesu li društvene mreže dovoljno

regulirane?

Mislim da nisu. Postojeća samoregulacija

tiče se elemenata poput

PRIVATNA ARHIVA

'Problem je s društvenim mrežama što sadržaj stvaraju

sami korisnici. To je de facto ekvivalent govora u kafiću i

na ulici, koji se mrežama distribuira potencijalno svima'

uvjeta korištenja i kolačića i nekakvih

politika moderiranja sadržaja. Oni

sami nastoje pokazati regulatorima i

državama da će se odgovornije ponašati.

Nisam siguran da je to dovoljno

iz perspektive tržišnog natjecanja, ali i

perspektive sloboda izražavanja. Prevelika

je odgovornost za javnu komunikaciju

i ta odgovornost ne smije biti

isključivo na kompanijama.

Teško je reći koje će rješenje prevagnuti.

Europska unija prednjači u segmentima

poput GDPR-a i zaštite podataka,

ali tu postoje problemi što je

jako mnogo inicijativa sektorski razdvojeno.

Na primjer, GDPR nije povezan

sa zaštitom tržišnog natjecanja.

Čitav je sklop regulatornih inicijativa

koje nisu dovoljno koordinirane.

◼◼Bi li se odluke o regulaciji sadržaja

trebale donositi na razini država

i zajednica poput Europske

unije ili je bolje prepustiti društvenim

mrežama?

Trenutačno se radi se na paketu

zakona o digitalnim uslugama na razini

Unije. Kao i svaka druga tvrtka i

Razgovarala: Petra Orešković

'Ne bi trebalo

biti nikakve

razlike između

komunikacije

u različitim

medijima. Ili je

neko ponašanje

prešlo određenu

granicu

onoga što je

propisano zakonom

ili nije'

'Govor

mržnje neće

nestati jer

nijedan stroj

ne prepoznaje

skrivene

poruke i

satiru'

kompanije koje posjeduju društvene

mreže trebale bi imati neku odgovornost,

primarno kroz plaćanje poreza

u državama u kojima posluju. Mislim

da bi početak trebalo biti oporezivanje

i da bi svakako država trebala

imati značajnju ulogu. No postavlja

se pitanje kako jer dosadašnji regulatori

nisu adekvatno pripremljeni

ni zakonski ni kadrovski da prihvate

opseg takvih regulacija. U Hrvatskoj

postoji Vijeće za elektroničke medije,

ali te platforme za sada nisu u njihovu

opsegu. Državna regulacija je prirodni

smjer u kojem treba ići.

◼◼Osim samoregulacije postoje i

drugi oblici regulacije. U Kini postoji

Great Firewall of China, nije

bajno niti u Koreji – dovode li zabrane

do toga da se građani okrenu

dark webu tako pristupe, na

primjer, Facebooku?

Mogući su i takvi scenariji, ali tu

ulazimo u pitanje medijske pismenosti

i toga koliko je prosječni građanin

uopće sposoban zaobilaziti standardne

putove pretraživanja informacija.

◼◼Je li moguće potpuno očistiti

mreže od neprimjerenih obrazaca

ponašanja?

Problem je s društvenim mrežama

što sadržaj stvaraju sami korisnici. To

je de facto ekvivalent govora u kafiću

i na ulici, koji se mrežama distribuira

potencijalno svima. Baš zato se traže

regulatorna rješenja. Inženjeri će reći

da nam treba nekakvo tehnološko

rješenje i da možemo napraviti algoritme

da to rješavaju. Ja u to nisam

uvjeren. Nikakvo tehničko rješenje

ne može dokučiti ljudsku sposobnost

interpretacije sadržaja na različite

načine i satire izvrtanja informacija.

Možete naučiti algoritam da pronađe

u moru informacija termin "Andrej

Plenković", ali stroj neće znati govori

li se pozitivno ili negativno, je li

cinično ili je humor u igri ili čak kritika.

To su sve elementi ljudskog interpretativnog

kapaciteta koji strojevi

još ne mogu razaznati. Iskreno, nisam

siguran ni da će moći u nekoj skorijoj

budućnosti. Ne možemo se potpuno

osloboditi aspekata kao što je govor

mržnje, ali za sada nisu niti postojale

neke prevelike inicijative da se to

smanji. Moraju postojati mehanizmi

koji će omogućiti da se takva komunikacija

ukloni ili sankcionira.

◼◼Treba li pojedinac, za objavu

statusa na društvenoj mreži biti

jednako odgovoran kao i za davanje

izjave za tradicionalne medije?

Svakako treba. Ne možete kao građanin

ne poštivati neke norme. Ne bi

trebalo biti nikakve razlike između

komunikacije u različitim medijima.

Medij ne bi trebao biti ključni kriterij

prema kojemu se neko ponašanje

sankcionira ili ne. Jednostavno je

neko ponašanje prešlo određenu granicu

onoga što je propisano zakonom

ili nije prešlo. Poznata karikatura iz

'90-ih kaže "nitko ne zna da si pas"

i na njoj je pas za tastaturom ispred

računala. Tad je većina komunikacije

bila anonimna i to je utjecalo na to da

ljudi osjećaju manji stupanj odgovornosti

i nemaju percepciju da ta njihova

komunikacija ima neki odjek.

◼◼Jesu li lažni profili danas ono

što je nekad bilo pisanje pod pseudonimom

u novinama?

Apsolutno. Samo je to sad mnogo

lakše i jednostavnije i doseg je takve

komunikacije mnogo veći. Nije se ništa

dramatično dogodilo u društvu pa

da mi sad imamo, da tako kažem, više

loših aktera ili zlobnih namjernika.

Dogodilo se to da danas takav tip komunikacije

ima veći doseg nego što je

nekad imao.

PAŠKO BILIĆ medijski stručnjak

10 Svijet


Zapadni Balkan Non-paper koji se nedavno našao u Bruxellesu samo je predstava za javnost

Nema promjene granica bez rata,

a to je preskup sport

'Zapadni kapital kontrolira sve na području Jugoistočne Europe pa ne vjerujem da će velike korporacije dopustiti da izgube

golem novac zbog nekoliko usijanih glava', smatra profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Osman Sušić

Tekst: Benjamin Mihoci

Sredinom prošlog mjeseca

slovenski je portal

necenzurirano.si objavio

dokument, takozvani

non-paper, pisan engleskim

jezikom pod nazivom "Zapadni

Balkan - put naprijed", koji je

slovenski premijer Janez Janša

navodno poslao u Bruxelles.

U tom se dokumentu, među

ostalim, tvrdi da sa sadašnjim

stanjem u Bosni i Hercegovini

nitko nije zadovoljan te da je

članstvo te države u Europskoj

uniji nezamislivo.

Jedan narod u jednoj državi

Janša je u međuvremenu

zanijekao da taj dokument postoji,

ali se čini da nije toliko ni

važno postoji li taj dokument

niti je li ga napisao Janša, čija

će zemlja uskoro preuzeti predsjedanje

EU-om. Mnogo je važnije,

a možda čak i opasnije, što

se ponovno u javnom prostoru

mogu čuti ideje o stvaranju velikih

nacionalnih država - ideje

koje su narode na ovom području

još nedavno odvele u

brutalne i razarajuće ratne sukobe.

Srbijanski ministar obrane

Aleksandar Vulin predlaže

rješavanje nacionalnog pitanja

ujedinjenjem svih Srba u jednoj

državi.

Predlaže se stoga ujedinjenje

Republike Srpske, jednog od

dva entiteta BiH, sa susjednom

Republikom Srbijom, ali i ujedinjenje

Kosova s Albanijom,

pri čemu bi dijelovi Kosova s

većinski srpskim stanovništvom

dobili poseban status.

Poseban bi status, prema uzoru

na autonomnu pokrajinu Južni

Tirol u Italiji, dobili i Hrvati u

onome što bi od BiH ostalo ili

bi se pak jednostavno pripojili

Republici Hrvatskoj. Odnosno,

tim se dokumentom predlaže

promjena granica na Zapadnom

Balkanu prema etničkom

ključu, a sve u svrhu proširenja

Unije na područje nazvano

zapadni Balkan - termin koji

označava bivše jugoslavenske

republike i Albaniju.

Ideje o "narodu u jednoj državi"

prisutne su u srednjoj i

istočnoj Europi od druge polovine

18. stoljeća, odnosno od

početaka građanskog društva,

objašnjava profesor na Fakultetu

političkih znanosti Stevo Đurašković.

Riječ je o ideji koja se

na istok proširila s europskog

zapada, gdje su monarhistički

apsolutizmi izgradili preduvjete

stvaranja moderne nacije pa

je država prethodila naciji.

"Istočna Europa, koja je bila

podijeljena trima carstvima,

naciju je gradila na etnokulturnim

kategorijama, što je

vodilo neprestanim sporovima

o pitanjima koji teritoriji i koje

stanovništvo pripada pojedinoj

naciji, gdje su se najčešće dvije

ili tri konkurentske nacionalne

ideje 'tukle' oko jednih te istih

ljudi, kao u slučaju Makedonaca",

dodao je profesor Đurašković.

Da se ni dandanas neki političari

nisu odmaknuli daleko

od tih velikodržavnih aspiracija,

smatra profesor na Fakultetu

političkih nauka u Sarajevu

Osman Sušić. Za non-paper

kaže da je samo jedna vrsta mazanja

očiju običnom narodu i

skretanje teme s ključnih životnih

problema, poput poboljšanja

životnog standarda svakog

čovjeka.

"Mi, u BiH, isto imamo demografski

problem kao i Hrvatska

i Srbija, stvaran problem s kojim

se susreću naša društva, ali

naši su političari jednostavno

podkapacitirani da bi se suočili

s tako ozbiljnim problemima",

rekao je Sušić.

'Rasformiranje BiH bilo bi međunarodna legitimacija etničkog

čišćenja, što se u prvom redu tiče Republike Srpske, ali

u drugom redu legitimacija povijesnog naslijeđa Hrvatske

Republike Herceg-Bosne', rekao je profesor Đurašković

(Ne)zamislivo članstvo BiH

u Uniji

Današnja država Bosna i

Hercegovina, nastala je službeno

Daytonskim sporazumom

1995. godine, koji je zapravo

bio mirovni sporazum između

Hrvatske, BiH, i tadašnje Savezne

Republike Jugoslavije,

danas Srbije. Tim

je sporazumom

dogovoreno da

će se BiH sastojati

od dva dijela: pretežito

Srbima naseljene Republike

Srpske i Federacije BiH, većinski

naseljene Bošnjacima i Hrvatima.

Dužnost državnog poglavara

obnaša Predsjedništvo

BiH, koje se sastoji od tri člana

- Bošnjaka, Hrvata i Srbina, a

trenutačno su to Šefik Džaferović,

Željko Komšić i Milorad

Dodik.

Što se tiče stava izrečenog u

non-paperu da je članstvo BiH

u Uniji nezamislivo, profesor

na Filozofskom fakultetu Sveučilišta

u Mostaru Domagoj

Galić smatra da je točno da BiH

zaista sporo napreduje prema

članstvu.

"Očigledna je sporost BiH u

pregovorima s EU-om u odnosu

prema drugim državama iz

regije. Stagnacija se može objasniti

unutarnjim previranjima,

podijeljenošću društva, slabošću

države i općenito letargijom

u cjelokupnom sustavu što se

preslikava na sva područja – od

pravosuđa i represivnog aparata

do ekonomije", rekao je profesor

Galić.

Prema podacima Freedom

Housea, BiH uopće nije napravilo

značajan napredak u ključnim

područjima demokratskog

upravljanja, vladavine prava i

zaštite ljudskih prava od 2005.

godine. Premda se razlozi za

sporost procesa mogu objasniti

slabošću BiH, Galić smatra i

da se za relativni neuspjeh BiH

na putu u EU argumenti mogu

naći i u samoj Uniji za koju kaže

da nije jedinstvena u stavu prema

daljnjem proširenju. Dodao

je da mu se čini da je EU više

zainteresiran za BiH ako postoji

realna prijetnja raspada

i/ili izbijanja rata, ali da inače

područje JI Europe Uniji nije

prioritet.

Profesor Sušić rekao je da

su političari u BiH samo deklarativno

za pristupanje BiH

Europskoj uniji, ali da ništa ne

rade s tim u vezi.

"Problem je mentalitet naših

ljudi i naših političkih lidera

jer ne znam koliko su spremni

prihvatiti sve one postulate i

zahtjeve koje nameće članstvo

u Europskoj uniji, koja daje set

pravila koja morate poštovati

da biste postali članom Europske

unije – to je vladavina

prava i red, a to je ono od čega

naši političari bježe kao vrag od

tamjana", komentirao je Sušić.

Stara ideja, novo pakiranje

S izjavom u spornom dokumentu

da s BiH nitko nije

zadovoljan, slaže se profesor

Đurašković i dodaje da je riječ

o potpuno disfunkcionalnoj državi

kao što je najbolje recentno

pokazala pandemija koronavirusa.

Prema njemu, težnje

bosanskohercegovačkih Srba i

hercegovačkih Hrvata čine tu

državu besmislenom, za koju

kaže da uopće nije država, nego

međunarodni protektorat, ali

ne može se rasformirati zbog

više faktora.

"Rasformiranje BiH bilo bi

međunarodna legitimacija etničkog

čišćenja, što se u prvom

redu tiče Republike Srpske, ali

u drugom redu legitimira povijesno

naslijeđe Hrvatske Republike

Herceg-Bosne. Svi planovi

podjele Bosne, pa i Janšin

navodni non-paper, stavljaju

Bošnjake u drugorazredni položaj,

i politički i teritorijalno,

što bi vrlo vjerojatno dovelo do

nasilna otpora bošnjačkih čelnika

planu podjele", objasnio je

Đurašković.

Da bez ratnih sukoba promjena

granica nije moguća, misli

profesor Sušić, ali i da je rat veoma

skup sport pa kao takav nerealna

priča. Smatra da nijedna

država na ovim prostorima nije

dovoljno ekonomski jaka da bi

mogla voditi bilo kakav oružani

sukob te da su to samo pusti

snovi određenih lidera.

"Zapadni kapital kontrolira

sve na području JI Europe pa ja

ne vjerujem da će velike korporacije

dopustiti da izgube mnogo

novca zbog nekoliko usijanih

glava na tom području. Problem

malih naroda jest da mislimo

da smo važni i veliki, a u

biti nismo ni kapljica u oceanu.

Mi smo razjedinjeno tržište i

umjesto da idemo k integracijama,

idemo k dezintegracijama.

Sve ovo s non-paperom nije

ništa novo, nego samo upakirano

u drugi celofan", zaključio je

profesor Sušić.


Karijera 11

Stereotipi u zvanjima Šira javnost nerijetko stvara pogrešnu sliku o nekim zanimanjima

Seizmolog radi samo kad su

potresi, a meteorolog je kriv što

vrijeme nije kao na aplikaciji

'Što je više znanja manje je predrasuda, ali isto tako tamo gdje je manje znanja, plodno je tlo za stereotipe i predrasude',

istaknula je savjetnica za zapošljavanje Elida Grancarić

PRIVATNA ARHIVA

Tekst: Anđela Bučić

Zanimanja poput seizmologa

i meteorologa

povezuju - stereotipi.

U medijima se za ova

zanimanja ne čuje tako često,

a jedan od razloga za to male

su kvote za upis fakulteta, kao i

mali broj radnih mjesta za ova

zanimanja.

"U našem društvu postoje

predrasude prema tim zanimanjima,

one generalno proizlaze

iz nepoznavanja opisa

poslova, odnosno zanimanja u

kojima se mogu zaposliti osobe

tih zvanja", objasnila je savjetnica

za zapošljavanje Elida

Grancarić. Napomenula je da

stereotipi u Hrvatskoj nisu posebno

zabrinjavajući, ali ih je

teško razbiti jer su oni u uzročno-posljedičnoj

vezi s obrazovnom

strukturom populacija.

Stereotip zbog manjka

znanja

"Predrasude i znanje u obratno

su proporcionalnom odnosu,

što je više znanja, manje

je predrasuda. Isto tako, tamo

gdje je manje znanja, plodno je

tlo za stereotipe i predrasude",

istaknula je Grancarić.

Jedan od tih poslova gdje su

presudne predrasude u velikoj

mjeri je posao seizmologa.

Klasičan stereotip o seizmolozima

opisuje ih kao osobe koje

ništa ne rade do potresa. No

važno je napomenuti da ova

struka primjenjuje svoje zna-

Zrakoplovni

meteo-tehničar

Ante Perica

Meteorolog nije samo osoba

koja 'krivo čita vremensku

prognozu'

Stereotipi opisuju seizmologe kao osobe koje ne rade ništa do potresa, a meteorolozi samo predviđaju vremensku prognozu

'Reakcija ljudi najviše

ovisi o tome koliko ljudi

znaju o potresima, a seizmolozi

su najcjenjeniji

tamo gdje se tlo najviše

trese', kazala je seizmologinja

Marija Mustać

nje u mnogim granama poput

građevine, urbanog planiranja

i arhitekture. Isto tako, seizmolozi

se bave prikupljanjem

i pohranom podataka u bazu,

analizom za osiguravajuća

Seizmologinja

Marija Mustać

društva te održavanjem terena.

Seizmologinja Marija Mustać

iz Seizmološke službe na

Prirodoslovno-matematičkom

fakultetu u Zagrebu rekla je

da nisu samo ljudi u Hrvatskoj

Politolozi i društvenjaci 'mlate praznu slamu'

IVAN LEOPOLD BRčIć

skeptični nego je to prisutno u

cijelom svijetu.

"Reakcija ljudi najviše ovisi

o tome koliko ljudi znaju o

potresima, a seizmolozi su najcjenjeniji

tamo gdje se tlo najviše

trese", kazala je Mustać.

Napomenula je da mnogi ljudi

do zagrebačkog potresa nisu

znali što je seizmologija, ali

da su nakon potresa pozitivno

iznenađeni kada im objasni

čime se bavi.

"Mislim da bi ljudi svakako

trebali biti više educirani jer

znanje je moć, ali dinamika

i količina informacija

koje ćemo dohvatiti

ostavljena je nama

Stereotipi vezani uz društvena zanimanja su

također sveprisutni pa tako i za posao politologa.

Djelokrug politologa podložan je stereotipizaciji jer

se većinom povezuje s poslom političara.

"Često stvara pomutnju to što ljudi ne znaju svi

da su to dva odvojena zanimanja koja se ponekad

spoje, a ne moraju", rekao je politolog Ivan Vidiš

zaposlen u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava,

obitelji i socijalne politike.

Vidiš je napomenuo da prosječna osoba svakoga

tko je na visokoj funkciji u državi doživljava

kao političara čak i kada nije dužnosnik. Iako se

njegov posao preklapa s politikom, objasnio je

da politolog analizira politiku, a političar je akter

unutar politike. Uz ovaj je posao automatski vezan

i stereotip koji je prikovan uz političare - mlada

osoba ne može pošteno doći na visoku pozciju jer

nema znanja i iskustva.

"Često je ljudima neobično da mlada osoba može

biti na takvoj poziciji, no na svome radnom mjestu

bavim se i sektorom mladih i tijekom ovih godina,

u okviru svojih mogućnosti, te u suradnji s kolegama,

napravio sam sve što sam mogao za

svoju generaciju", kazao je Vidiš.

Da se kompetencija mladih neprestano

propituje potvrdila je i Elida Grancarić,

savjetnica za zapošljavanje.

"Mladi, sposobni i educirani

ljudi prihvaćaju i rade poslove

ispod svog obrazovnog

stupnja, a na drugoj strani

imamo hrpu krivih ljudi

na krivim mjestima, ali sa

sigurnim egzistencijama,

čiju stručnost i kompetencije

nitko ne propitkuje",

istaknula je Grancarić.

Poručila je da je, bio on mlad

ili star, politolog stručnjak

široke naobrazbe za kojeg

su komentari poput onih da

mlate praznu slamu, politiziraju

i imaju bespotreban kadar,

nepotrebni.

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

na volju", poručila je Grancarić.

Kao i za seizmologe, stereotipi

se vežu i za meteorologa.

Mnogima je to zanimanje

samo još jedan posao iz polja

geofizike koji prati stigma jer

se povezuje isključivo s prognozom

vremena. Meteorolog

nije samo osoba koja "pogrešno

čita vremensku prognozu".

Poslovi vezani za meteorološke

zavode, zračne luke, aeronautiku

i poljoprivredu samo

su neka od mnogih zvanja kojima

se bave meteorolozi.

Isto je svugdje u svijetu

Ante Perica zaposlen je u

Zračnoj luci Zadar kao zrakoplovni

meteotehničar, a meteorologija

u avijaciji, rekao je

Perica, razlikuje se od meteorologije

u hidrometeorološkom

zavodu jer se njegov posao

sastoji od pisanja izvješća

namijenjenih kontrolorima

leta.

"Kad nekome kažem čime

se bavim obvezno me pitaju

kakvo će vrijeme biti, a onda

se rugaju da nikad zapravo ni

ne pogodimo. Ljudi bi htjeli

da kiša počne padati točno u

šest sati ako tako piše na nekoj

aplikaciji, a to je nemoguće",

ispričao je Perica.

U usporedbi s drugim državama,

nema nesrazmjera

u tome kako ljudi percipiraju

to zanimanje. Čak i globalno

nema mnogo radnih mjesta

na kojima se meteorolozi

mogu zaposliti. Grancarić

je napomenula da se građani

svakodnevno susreću

s ovim zanimanjem, bilo

u vremenskoj prognozi na

kraju informativnih emisija,

na internetu ili

radiju te je bez tog

zanimanja teško

išta isplanirati

unaprijed. Čak

ni najbanalnija

aktivnost,

poput planiranja

odjeće za

sljedeći dan,

nemoguća je bez

meteorologa.

PRIVATNA ARHIVA

Politolog

Ivan Vidiš

12 Kultura


Pisanje za djecu Sve češće novi naslovi dolaze i od slavnih poput Jelene Veljače, Slavka Sobina, Vojka V...

Slikovnice su danas pale na trend

'svi o svemu i svi sve'

Tekst: Korana Povijač

Čini se da je pisanje slikovnica

postalo trend

pa tako slikovnice sa

svojim imenom na

nasovnici imaju mnoge strane

i domaće zvijezde, poput Paula

McCartneya, Vojka Vrućine, Danijele

Martinović, Jelene Veljače

ili Slavka Sobina. Ipak, spisateljica

Snježana Babić Višnjić,

predsjednica Hrvatskog društva

književnika za djecu i mlade.

voditeljica radionice pisanja slikovnica

u Centru za kreativno

pisanje, i dobitnica nagrade Ovaca

u kutiji za najbolju slikovnicu

progovorila je koliko je zapravo

teško stvoriti taj medij.

Najveći problem s kojim se suočavaju

autori slikovnica i dječjih

knjiga zapravo su - financije.

Iako se kupci

nerijetko žale da su

slikovnice preskupe,

Babić Višnjić je

upozorila da je "nemoguće

izraditi lijepu,

a jeftinu slikovnicu".

Objasnila je da u

cijenu slikovnice ne ulaze

samo honorari za tekst i ilustracije

nego je ljepota slikovnice i u

papiru na kojemu je tiskana.

Teško je povratiti uloženo

Čak i ako su honorari za tekst

i ilustracije simbolični, cijenu slikovnice

podiže tiskanje. Spisateljica

Silvija Šesto složila se s time

da je nakon plaćanja ilustratora i

autora te tiska nemoguće pokriti

ulazne troškove, ali svejedno

je sve više autorskih slikovnica i

malih nakladnika koji idu u rizik

i očekivani gubitak.

"Većina nas koji izdajemo autorske

slikovnice činimo to iz

strasti. Jednostavno, sretni smo

kad ispustimo još jedan bajkovit

kolačić pred publiku", rekla je

Šesto.

Zbog male naklade slikovnica,

za 300 do

400 primjeraka

Mediji bi trebali

pisati o nagrađenim

naslovima i

naslovima koje su

istaknuli kritičari,

a ne samo

o autorima

koji su i sami

dovoljno

poznati da

većina medija

prenese

vijest o

tome da

su napisali

slikovnicu,

smatra Snježana

babić

Višnjić

Ako se slikovnice

prodaju po

cijeni od 100 kuna,

samo će se vratiti

troškovi

DAVORIN VISNJIC/PIXSELL

Spisateljica Silvija Šesto napomenula je da se nitko nije rodio s

copyrightom na pisanje slikovnica, ali mnogi koji su 'u prolazu' smatraju

da je napisati slikovnicu lak i neobvezujući posao

troškovi budu oko

25.000 do 30.000

kuna, objasnila je Babić

Višnjić. Potpore Ministarstva

kulture ili Gradskog

ureda za kulturu namijenjene

izdavanju knjiga pokriju do

10.000 kuna. Dakle, ako se slikovnice

prodaju po 100 kuna, što

je mnogima visoka cijena, samo

će se vratiti troškovi, objasnila je

Babić-Višnjić. Neprofitabilnost

ove branše ne staje ovdje, ako

autori nemaju svoje prodavaonice,

slikovnice moraju prodavati

u knjižarama drugih nakladnika

ili putem trgovačkog putnika koji

uzimaju 40 posto i više rabata.

Također, primjerci koje će prodati

na promocijama barem

su 10 do 30 posto jeftiniji.

Povrat uloženog novca, napomenula

je Babić Višnjić,

za male je nakladnike

najizgledniji

otkupom

Ministarstva

kulture i

medija za

narodne

DUSKO MIRKOVIC/PIXSELL

knjižnice. Ako slikovnica bude

odabrana, može se otkupiti od

stotinjak do 260 primjeraka po

punoj cijeni, što uz ponešto prodanih

primjeraka barem pokrije

trošak izrade, objasnila je Babić

Višnjić i naglasila da zapravo

nema jamstava da će slikovnica

biti otkupljena.

S tim se problemima ne susreću

slavni koji se okušaju u

stvaranju književnog sadržaja za

najmlađe. Ove je godine svoju

prvu slikovnicu izdao popularni

glumac Slavko Sobin, njegove

"Šapice" nastale su prije više od

deset godina kao predstava, a tek

je nedavno skupio hrabrosti pretočiti

svoju ideju u književno

djelo. Sobin se, za razliku

od Šesto i Babić Višnjić,

nije susreo s problemima i

pitanjima je li mu isplativo

tiskati ili ne, on je "Šapice"

financirao

vlastitim sred-

Silvija Šesto napominje

da je pisanje

sloboda i da su

spisateljska vrata

otvorena svima

Slikovnice najposuđivanije

Šesto je naglasila da je knjižarska mreža devastirana, a problem je i u "besparici

knjižnica osnovnih škola, a u novije vrijeme i totalnoj besparici najvećeg

dobavljača, a to su Knjižnice grada Zagreba", pa je naklada autorskih slikovnica

oko 500 komada.

Natalija Dragoja s Odjela za djecu i mladež iz Knjižnica grada Zagreba rekla je

da se u KGZ prati tekuća produkcija, čime se nastoji nabavljati sve knjige namijenjene

djeci i mladima koje su dostupne na tržištu, uključujući i slikovnice.

Naglasila je da im je želja da djeca ne čitaju samo iz obveze, nego i iz užitka.

Da interesa za slikovnice ne nedostaje potvrđuje i činjenica da su upravo

slikovnice i ilustrirane knjige za djecu najposuđivaniji dio fonda KGZ-a već

dugi niz godina.

Zbog male naklade

slikovnica, za 300 do

400 primjeraka troškovi

budu oko 25.000

do 30.000 kuna

'Potpuno mi je nevažan

financijski aspekt cijele priče.

Samo guštam da klinci

čitaju Šapice', istaknuo je

glumac Slavko Sobin

stvima."Potpuno mi je nevažan

financijski aspekt cijele priče.

Samo guštam da klinci čitaju 'Šapice'",

istaknuo je kazališni, televizijski

i filmski glumac.

Sobin se nije susreo niti s problemom

ograničenja broja riječi.

Naime, autori slikovnica ne bi

smjeli pretjerati s riječima. Ako

bismo se držali pravilnika koji

vrijede u stranim izdavačkim

kućama, onda slikovnice ne bi

smjele imati više od 2000 slovnih

znakova, objasnila je Babić

Višnjić. Sobin je

istaknuo da mu

ta ograničenja

nisu stvarala

problem

zbog toga

što je

"Šapice"

najprije

pisao kao

predstavu.

NINA DJURDJEVIC/PIXSELL

Sve više

slavnih

okušava se

u pisanju

slikovnica

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

"Samo sam to pretočio u slikovnicu",

rekao je glumac o čijoj

su slikovnici mediji dosta pisali,

a ponijela je i dobre kritike. Nažalost,

takav medijski prostor ne

dobivaju brojni drugi spisatelji.

Babić Višnjić je upozorila da u

medijima ne postoji prostor za

prikaze knjiga i informacija o događajima

na književnoj sceni.

"Urednici ne prepoznaju društevnu

važnost i potencijal takvih

vijesti čime nanose veliku štetu

našoj kulturi", rekla je i dodala

da bi medijski prostor pomogao

odvajanju samo zabavnih, dobrih

i prosječnih djela od onih

visokokvalitetnih. Književnica je

napomenula da bi mediji trebali

pisati o nagrađenim naslovima i

naslovima koje su istaknuli kritičari,

a ne samo o "agresivnim

izdavačima i autorima koji su i

sami dovoljno poznati da većina

medija prenese vijest o tome da

su napisali slikovnicu".

Slično misli i Silvija Šesto koja

napominje da je pisanje sloboda i

da su spisateljska vrata otvorena

svima, ali ipak napominje da je "s

mudrošću godina" primijetila da

ni područje slikovnica nije izmaklo

trendu "svi o svemu i svi sve".

Oblikuje dijete u čovjeka

"Naravno, nitko se nije rodio s

copyrightom na pisanje slikovnica,

no mnogi koji su 'u prolazu'

smatraju da je napisati slikovnicu

lak i neobvezujuć posao",

osvrnula se Šesto i nadodala da

su takvi radovi često pokriveni i

nezasluženom medijskom pozornošću.

I Babić Višnjić je objasnila da

se utjecaj slikovnica često podcjenjuje.

To dokazuje činjenica

da različita "ministarstva i institucije

ponekad raspisuju natječaje

za namjenske, edukativne

slikovnice i na njima pobjeđuju

njihovi zaposlenici ili osobe koje

ništa drugo nisu napisale, ali

ovo im je bilo zgodno", navela je

spisateljica. Upravo iz tog razloga

često se čini da svatko može

napisati slikovnicu, no to ne bi

trebalo biti tako, jer je slikovnica

jedan od prvih medija s kojima se

čovjek susreće, napomenula je.

"Ne smije nas zadovoljiti priča

koja je 'dovoljno dobra za traženu

namjenu' kad su djeca u pitanju",

rekla je Babić Višnjić i objasnila

da je zadatak slikovnice prenošenje

poruke koja će privući pozornost

i ponuditi zanimljivu i

autentičnu priču te oblikovati dijete

u "odgovornog, slobodnomislećeg

čovjeka i ostvarenog člana

zajednice".


Sport 13

Udarac za sport Brojni su negativni utjecaji nedostatka gledatelja u okolnostima pandemije

Bolje je igrati i pred

publikom protivnika nego

pred praznim tribinama

SEDMICA

by: Anton Smrekar

1.

Kojim je "teniskim"

rezultatom završeno

ovosezonsko finale hrvatskog

kupa između Dinama

i Istre?

a) 6:4

b) 6:3

c) 6:2

Tekst: Mila Šušnjar

Iako su se početkom pandemije

koronavirusa određena

sportska događanja

odgađala, postupno je sve

opet počelo dolaziti na svoje.

Sve osim navijača. Dvorane i

stadioni velikih domaćih i međunarodnih

natjecanja i dalje

su uglavnom prazni.

I publika je igrač

"Izostanak publike veliki je

udarac za klubove i reprezentacije

zato što je izravna publika

jedan od najvažnijih aktera

sporta", tvrdi Marin Galić, profesor

na Fakultetu političkih

znanosti i dodaje da pojedinci

smatraju da sport djelomično

postoji upravo zbog izravne

publike. Upravo su ljubitelji

sporta ti koji nestrpljivo čekaju

mogućnost povratka na tribine,

a povratak publike na tribine

očekuju i sportaši.

"Neobično. To je prva riječ

koju čujem od sportaša kada

govorimo o igranju pred praznim

tribinama", ističe sportska

psihologinja Ana Čerenšek.

Da sportaši gotovo jednoglasno

izjavljuju da im publika

strašno nedostaje i da jedva čekaju

povratak na staro govori i

profesor Galić koji smatra da

izostanak publike prije svega

negativno utječe na sport.

"Kada nedostaju neki od

ključnih aktera sporta, odnosno

kada nedostaje važna karika,

cijeli sustav je poremećen",

objašnjava Galić.

Iako, prema njezinim saznanjima,

istraživanja o toj temi

još ne postoje, psihologinja

Čerenšek govori iz iskustvenog

rada s velikim brojem sportaša

i sportašica, te potvrđuje

da većina njih vidi i osjeti

veliku razliku u igranju

pred navijačima u odnosu

prema igranju pred praznim

tribinama. Razliku

osjeti i hrvatski rukometaš

Zlatko Horvat koji je

naviknut na utakmice

pred mnogo navijača te

priznaje da nedostatak

navijača negativno utječe

na njega i na cijelu momčad.

'I kada igramo u gostima, mnogo je ljepše

kada su tribine pune' napominje rukometni

reprezentativac Zlatko Horvat

'Kada nedostaju jedni od ključnih aktera

sporta, čitav sustav je poremećen', objašnjava

profesor Marin Galić

"Izostankom navijača izostaje

i potreban poticaj. Najviše se

to osjeti na domaćem terenu,

ali i kada igramo u gostima,

mnogo je ljepše kada su tribine

pune", smatra desno krilo

hrvatske rukometne reprezentacije.

Profesor Galić objašnjava da

prazne tribine ipak donekle

olakšavaju ulogu gostujućim

momčadima jer, na primjer u

nogometu, nema tog domaćeg

"dvanaestog igrača". Pozitivnim

se može smatrati i izostanak

sukoba među navijačima

jer bez publike nema niti sukoba

sukobljenih frakcija, dodaje

Galić.

Igrači se trebaju 'nabrijati'

Navijači očekivano najviše

nedostaju sportašima koji igraju

u prvim ligama gdje u dvoranama

i na stadionima

bude

po 20.000

ili 30.000

ljudi, upozorava

psihologica.

Objašnjava

da "atmosfera

koju su navijači

donosili pomagala

je sportašima

'Neobično. To je prva riječ

koju čujem od sportaša

kada govorimo o igranju

pred praznim tribinama',

ističe sportska psihologinja

Ana Čerenšek

da se pripreme za utakmicu i

da dignu intenzitet. Laički rečeno

da se nabriju". Također,

psihologica objašnjava da izostanak

publike, koja je inače

uobičajeni dio pripreme, utječe

na samu aktivaciju živčanog

sustava, a onda i na fokus igrača.

Stoga su sportaši morali

pronaći drukčiji način "nabrijavanja"

pred utakmicu jer se

do sada to događalo spontano

uz navijačku atmosferu.

Da je navijačka atmosfera

vrlo važna kaže i

Horvat. Ističe da se tek

uz navijače stvara prava

atmosfera i bolji uvjeti

za igru te u konačnici

bolja izvedba. Iako,

baš kao i Horvatu,

većini sportaša odgovara

viši intenzitet

i "nabrijanija"

SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

atmosfera postoje i oni igrači

kojima to ne odgovara.

"Određenom broju igrača je

izostanak gledatelja na tribinama

pomogao zato što ne moraju

spuštati svoju prednatjecateljsku

anksioznost. Sada se

ne moraju smirivati, nego su u

startu već malo smireniji upravo

zato što nema tog pritiska

publike", navodi psihologica i

obrazlaže da nekim igračima

smeta to što publika često viče

i daje povratne informacije.

S time da je na natjecateljima

veći pritisak kada su tribine

pune slaže se i Galić, ali napominje

da taj pritisak može dati

i dodatni poticaj na terenu. Na

kraju, kada se zbroje negativne

i pozitivne strane, tvrdi Galić,

negativna strana izostanka

publike ima znatno veće argumente.

Trebat će vremena

"Utakmice pred praznim tribinama

donose drukčiju sliku

sporta koja nije niti približno

privlačna kao susreti koji se

igraju pred nekoliko desetaka

tisuća gledatelja", kaže profesor

i dodaje da bi se ljudi, kada

bi se takav trend nastavio u

idućim godinama, vjerojatno

prilagodili praznim gledalištima.

Ipak, dok se stanje ne normalizira,

profesionalni sportaši

još će odigrati dosta utakmica

pred praznim tribinama. Svjestan

je stanja i Zlatko Horvat.

"S obzirom na to da sam

odigrao mnogo utakmica, ne

smeta mi ni prazna ni puna

dvorana jer se uvijek moraš

znati pripremiti na

sve uvjete", pojašnjava

igrač Metalurga

uz nadu da će se

navijači uskoro

vratiti tamo

gdje im je i

mjesto - na

tribine.

Određenom broju igrača

izostanak gledatelja na

tribinama pomogao je zato

što ne moraju spuštati prednatjecateljsku

anksioznost,

objašnjava psihologica

Tko je na čelu projekta

nogometne superli-

2. ge koji ipak nije uspio

zaživjeti?

a) Joan Laporta

b) Sheikh Mansour

c) Florentino Perez

3. svijeta u parovima,

Naš Mate Pavić nije

samo najbolji tenisač

nego i najmlađi među top 40

igrača. Koliko mu je godina?

a) 25

b) 26

c) 27

4.

Toni Kukoč uvršten

je u Košarkašku kuću

slavnih, koliko je sada

Hrvata s njime?

a) Pet

b) Sedam

c) Devet

Tko je, prema magazinu

Forbes, bio najpla-

5. ćeniji sportaš u 2020.

godini?

a) Conor McGregor

b) Tom Brady

c) LeBron James

6.

Borna Sosa možda

nije uspio u svom naumu

da zaigra za Njemačku,

no čije će boje, nakon

odlaska iz Francuske, braniti

Aymeric Laporte?

a) Italije

b) Španjolske

c) Engleske

7.

Rafael Nadal uvijek je

favorit na Roland Garrosu,

koliko je puta osvojio

taj turnir?

a) 12

b) 13

c) 14

ODGOVORI:

1b, 2c, 3c, 4a, 5a, 6b, 7b

14 Tehnologija


Virtualni influenceri Umjetno stvoreni 'utjecajnici' sve su popularniji na društvenim mrežama

Ne znamo tko je s druge strane

mreže, ali nam prodaje što želi

'Iza tehnologije stoje ljudi, a tehnologija je samo oruđe', kaže Mia Biberović s portala Netokracija

Tekst: Patricija Turkalj

Američki glumac Arnold

Schwarzenegger

još se 1984. godine

u kultnom filmu

"Terminator" pojavio kao robot

s ljudskim osobnostima.

Roboti i umjetna inteligencija

odavno su središte različitih

filmova, serija i knjiga, a u posljednje

vrijeme počeli su se

pojavljivati i razvijati na društvenim

mrežama i to u ulozi influencera.

Virtualni influenceri

umjetno su stvorene osobnosti

koje, baš kao i drugi influenceri,

stvarni ljudi, imaju profile

na društvenim mrežama i svojim

objavama utječu na korisnike.

"Iza virtualnog influencera

može stajati bilo tko, tko ima

znanje ili druga sredstva za

kreirati ga", navodi Domagoj

Bebić s Fakulteta političkih

znanosti, koji smatra da je pojava

robota u ulozi influencera

bila samo pitanje vremena.

Marketing bez mane

Bebić ističe da se pojavljuju

u svim drugim ulogama s

kojima se ljudi susreću u svakodnevici,

pa bi bilo čudno da

se nisu pojavili i na digitalnim

medijima. S njim se slaže i Mia

Biberović s portala Netokracija

koja navodi da virtualni influenceri

nisu novost, već da

postoje dulje, a kao primjer

ističe animirane likove.

"Barbie je lutka i lik iz crtanog

filma pa je poprilično utjecajna

već desetljećima", kaže

Biberović. Napominje da je jedina

razlika virtualnih influencera

u odnosu prema drugima

to što se za virtualne nije znalo

da su stvoreni digitalno dok to

sami nisu otkrili.

Prije je za stvaranje virtualnog

influencera bilo potrebno

osmisliti određeni sadržaj i

putem računala izraditi fotografije

i videozapise, a danas

sve veću ulogu igra i umjetna

inteligencija. Upravo je

umjetna inteligencija zaslužna

za to da se virtualni influenceri

na društvenim mrežama

mogu ponašati poput ljudi. S

obzirom na to da su stvoreni

umjetno, virtualni influenceri

mogu biti oblikovani gotovo

savršeno, sa savršenim prikazom

života i izgledom, a kao

takvi idealna su podloga za influencerski

marketing.

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

Franka - prva hrvatska virtualna influencerica

U studenom prošle godine i Hrvatska je dobila

prvu virtualnu influencericu, Franku, koja je svoj

profil otvorila na Instagramu, a danas ima nešto

više od 1000 pratitelja. Franka nam je otkrila da je

profil otvorila na nagovor prijatelja, i da iako ju se

ne može sresti na kavi, prisutna je online.

"Korisnici mi se često javljaju, dopisujemo se.

Komentari su pozitivni", kaže Franka koja sama

stvara svoj sadržaj i fotografije. Pojavila se već

Virtualni influenceri donose

brendovima točno ono što

su naručili, za razliku od

stvarnih koji ponekad ne

mogu ispuniti želje brenda,

navodi Mia Biberović s

Netokracije

tvene mreže i oblikovao ga kao

virtualnog influencera. Iako

su takvi influenceri stvoreni s

pomoću tehnologije, zbog čega

se postavlja pitanje mogu li

biti pristrani ili

imati negativan

utjecaj,

tehnologi-

Mia Biberović,

portal Netokracija

MARIJA GAšPAROVIć

Jedna od najpopularnijih

virtualnih influencerica je

američka influencerica Lil

Miquela, koja na Instagramu

broji više od tri

milijuna pratitelja

i na fotografijama drugih influencera poput Elle

Dvornik i Andree Andrassy.

Za virtualne influencere kaže da donose više prilagodljivosti,

ali da su društvene mreže dovoljno

velike za sve. Kao svoj cilj, Franka ističe okupljanje

zajednice vjernih pratitelja i dobru zabavu.

"Svrha je da se družimo, jer ipak je Instagram

društvena mreža", poručuje virtualna influencerica

@ja_sam_franka.

"Oni brendovima donose

točno ono što su naručili, sadržaj

koji žele", objašnjava Biberović

i dodaje da "ponekad

stvarni influenceri ne mogu

ispuniti želje brenda, ali s virtualnima

je to lakše".

Također, napominje Bebić,

ako sam brend odluči oblikovati

virtualnog influencera dobit

će savršenog ambasadora.

Pojedine kompanije već su se

i upustile u taj pothvat, poput

američkog lanca brze hrane

KFC-a, koji je svoje zaštitno

lice, osnivača Colonela Harlanda

Sandersa, prebacio na drušja

im nije dosad predstavljala

prepreku u promociji i radu s

brendovima. Biberović navodi

da o virtualnim influencerima,

ipak, brigu vodi tim ljudi koji

pazi da influenceri dobro rade

i komuniciraju s brendovima i

pratiteljima.

Potreba za pravilima

"Iza tehnologije stoje ljudi,

a tehnologija je samo oruđe",

kaže Biberović. Moguće je da

će i virtualni influenceri, poput

stvarnih, griješiti u svom

radu, ali dosad nije bilo tako,

dodaje Biberović koja smatra

da su upravo zato zanimljivi

mnogim kompanijama.

No, dok mogu biti odličan

izbor za brendove i marketing,

virtualni influenceri prikazom

savršenog, a često nerealnog,

života mogu odbiti pratitelje

i druge korisnike. Osobito se

pritom ističe pitanje mentalnog

zdravlja.

"Svatko tko će kreirati virtualnog

influencera morat će

odlučiti hoće li biti savršen ili

više nalik na¸čovjeka, važno je

educirati mlade na vrijeme da

bi znali razlikovati virtualni od

stvarnog svijeta", upozorava

Bebić.

Biberović pak vjeruje da bi

uskoro mogli početi djelovati

i virtualni influenceri s određenim

manama, ali samo zato

što je trenutačno popularno

govoriti o mentalnom zdravlju,

toleranciji i prihvaćanju nedostataka.

S obzirom na to da su

umjetni, a može ih stvoriti bilo

tko, virtualni influenceri otvaraju

različita etička pitanja poput

odgovornosti i potrebe za

nadzorom. Biberović se tako

pita što će biti ako virtualni

influencer izazove određenu

negativnu posljedicu ili kada

treba otkriti je li nešto virtualno

ili stvarno.

"Teško je povući granicu između

stvarnog i virtualnog

S obzirom na to da su umjetni,

a može ih stvoriti bilo tko,

virtualni influenceri otvaraju

različita etička pitanja

poput odgovornosti i potrebe

za nadzorom na koja tek

trebaju odgovoriti

danas, ali neka pitanja trebaju

biti odgovorena", ističe Biberović

potrebu za pravilima.

Virtualnih influencera sve

je više, a njihov porast i popularizaciju

očekuju i Bebić

i Biberović. Također, virtualni

influenceri povezuju se

sa stvarnim influencerima i

poznatim osobama, najbolji

primjer za to je američka virtualna

influencerica Lil Miquela

s više od tri milijuna pratitelja

na Instagramu, koja je surađivala

s modelom Bellom Hadid

i pojavila se na fotografijama

drugih poznatih osoba.

Iako virtualni influenceri još

nisu dovoljno prepoznatljivi u

svijetu, Biberović smatra da će

se to postupno mijenjati i da će

društvo postati svjesnije virtualnog

i stvarnog svijeta, odnosno

njihova spoja.

"Ako nas zabavljaju, inspiriraju,

motiviraju, zar je važno

jesu li influenceri sastavljeni

od piksela ili živih stanica? Ionako

smo svi online – virtualni",

poručuje.


Lifestyle 15

Samo za jednu noć Skupa haljina (ni)je mjerilo ukusa i stila

Maturalnu haljinu platila 200

kuna, ali svi su je pitali čija je

'Haljine koje nose maturantice često su neukusne i preozbiljne za djevojke te dobi', napominje modna stilistica Ivana Pavić

Tekst: Gabrijela Galović,

Majda Ilić

U

svijetu podjela postoji

i ona na dva tipa maturantica.

Prvom je

tipu maturalna haljina

jedna od najvažnijih haljina

u životu pa za onom savršenom

tragaju i po nekoliko mjeseci, a

za nju su spremne izdvojiti i pozamašan

iznos. Drugi tip ne želi

davati astronomske iznose za

haljinu koju će, vjerojatno, odjenuti

jednom u životu pa traži haljinu

koja joj se sviđa, a da joj je

cijena od 300 do 500 kuna.

'Pridaje se previše pažnje...'

Studentica Mia Grašić svoju je

haljinu platila 3000 kuna. Odabrala

je tako haljinu o kakvoj je

sanjala da bi zablistala u posebnoj

noći. Ipak, danas bi radije

izabrala cjenovno pristupačniju

haljinu. U high street prodavaonicama

svečane haljine mogu se

kupiti već za 300 kuna, a cijene

haljina domaćih modnih brendova

ili onih iz specijaliziranih

prodavaonica ipak su nešto više.

Ponudu većine domaćih dizajnera

može se pogledati na internetu,

a cijene se uglavnom kreću

od 2000 kuna naviše.

Velike iznose djevojke često

potroše da bi izgledale što bolje,

no modna stilistica Ivana Pavić

objašnjava da visoka cijena nije

jamstvo dobrog ukusa.

"Haljine koje nose maturantice

često su neukusne i preozbiljne

za djevojke te dobi", napominje

Pavić. Dodaje da se s dobrom

idejom i vizijom te s malo spretnosti

u kombiniranju dodataka

često ne vidi razlika između dizajnerske

i high street haljine.

Zna to i studentica Lejla Bašić

koja je svoju haljinu platila 770

kuna. Lejla smatra da veće ulaganje

nije potrebno i da se izboru

haljine za jednu večer pridaje

previše pozornosti.

"Svakako treba lijepo izgledati,

ali uz neku pristojnu cijenu.

Tu su i šminka, frizura, nokti.

Samo me izgled za maturalnu

večer stajao nekih 1800 do 2000

kuna", napominje Lejla.

Martina Grbeša svoju je ma-

'Isplati li se zaista kupiti

dizajnersku haljinu od 3500

kuna za samo nekoliko sati',

pita se Martina

Studentica Mia Grašić svoju je haljinu platila 3000 kuna. Odabrala je tako haljinu

o kakvoj je sanjala, da bi zablistala u posebnoj noći

turalnu haljinu kupila u jednom

zagrebačkom butiku. Priznaje

da joj je to bio drugi izbor i rezervna

opcija jer je haljina koju

je naručila s interneta bila potpuni

promašaj. Konačnu haljinu

platila je 200 kuna i bila je iznimno

zadovoljna.

"Čak su mi i druge djevojke

prilazile i ispitivale me gdje sam

je dala šivati i čija je", tvrdi Martina

koja trošenje velike svote

novca za "tih nekoliko sati" smatra

bačenim novcem.

"Ne govorim da se ne treba

urediti, ali isplati li se zaista kupiti

dizajnersku haljinu od 3500

kuna za samo nekoliko sati?",

pita se Martina.

Odgovor je da pravila nema.

Ponekad i najskuplje haljine

u konačnoj kombinaciji mogu

izgledati jeftino, ističe stilistica.

Savjetuje djevojkama da biraju

ono u čemu se osjećaju dobro,

neovisno o cijeni ili očekivanjima

drugih. Time se vodila Julijana

Šestan koja je svoju haljinu

odlučila sašiti prema vlastitim

idejama kod krojačice. Za to je

izdvojila 1000 kuna, ali za potrošenim

novcem ne žali jer je

dobila sve što je zamislila.

Nije riječ o natjecanju

Često ta žuđena haljina nakon

maturalne večeri stoji u ormaru

i nikad se više ne odjene. Dio

djevojaka odluči čuvati haljinu

iz sentimentalnih razloga, a

neke ipak haljinu prodaju budućim

maturanticama. Studentica

Mia svoju je maturalnu haljinu

odjenula za još jednu svečanu

prigodu. Julijana svoju haljinu

nije odjenula nakon maturalne

večeri, ali i dalje se nada da jednom

hoće. Niti jedna od njih dvije

ne namjerava prodavati svoje

haljine jer su im to prve svečane

haljine u životu.

S druge strane Martina je svoju

haljinu prodala u pola cijene i

za tim ne žali.

"Imam dojam da su se maturalne

večeri posljednjih pet godina

pretvorile u natjecanja za

što skuplje i ljepše haljine", kaže

studentica.

Čovječe, igraj se Jačanjem epidemioloških mjera porasla je i prodaja društvenih igara

Renesansa igara iz predinternetskog doba

'Čovjek je društveno biće, zato će društvene igre uvijek imati prednost pred videoigrama', poručili su iz udruge 'Igranje'

Tekst: Ariana Mužić

Čak 300 posto. Toliko

je lani porasla prodaja

društvenih igara u odnosu

prema godini prije, barem u

knjižari "Rockmark". Društvene

igre koje su pojavom videoigara

pale u drugi plan s pandemijom

su se vratile na velika vrata. Dok

su u karanteni svi bili zatvoreni

u četiri zida sa svojim bližnjima,

popularnost ovih igara koje asociraju

na djetinjstvo i predinternetsko

doba ponovno je narasla.

Udruga za promicanje društvenih

igara "Igranje" doživjela

je tri do četiri puta više posjetitelja

na svojoj službenoj stranici

tijekom karantene. Najviše su se

tražile informacije o igrama, a na

stranici su zabilježili povećano

preuzimanje pravila i za klasične

igre koje ovise o igračevoj sreći,

kao i za suvremene strategijske

igre. Ipak, nakon popuštanja

mjera promet na stranici vratio

se na staro, rekao je predsjednik

udruge Žarko Pintar. "Pri ponovnom

jačanju mjera ponovno

je porastao promet, ali ne do

razine kao na početku pandemije",

rekao je Pintar i dodao da su

svoju veliku bazu hrvatskih prijevoda

pravila igranja društvenih

igara radili nekoliko godina.

Pandemija je dobrodošla zagrebačkoj

knjižari koja je prepoznala

tržište društvenih igara i počela

prodavati tematske društvene

igre kao što su Trivial pursuit s

pitanjima iz serije "Prijatelji" ili

s pitanjima o Harryju Potteru.

Popularne su i igre Monopoly s

motivima benda Queen, pjevača

Davida Bowieja i serije "Teorija

velikog praska".

"Za sve društvene igre, porast

PEXELS

u prodaji bio nam je 300 posto

u usporedbi 2020. s 2019. godinom",

poručili su iz knjižare i

dodali da su im najtraženiji tip

društvenih igara Pop kviz karte,

Monopoly i Trivial pursuit.

Među najprodavanijim igrama

upravo je Trivial pursuit s motivom

"Prijatelja".

Društvenim igrama mnogi su

'Pri ponovnom jačanju mjera poraslo je zanimanje, ali ne do

te razine kao na početku pandemije', rekao je Pintar

se okrenuli unatoč velikoj popularnosti

videoigara. Predsjednik

udruge "Igranje" smatra da je

razlog za to to što se videoigre

uglavnom igraju samostalno te

im nedostaje interakcija s drugima

za potpuni doživljaj.

"Videoigre vas često otuđuju,

izoliraju od okoline", rekao je

Pintar i dodao da misli da je u

doba pandemije to vrlo štetno.

"Čovjek je društveno biće, a

druženje uživo je jedino koje ispunjava

tu čovjekovu potrebu,

zato će društvene igre uvijek

imati prednost u odnosu prema

druženju uz videoigre", poručio

je Pintar. Razliku između društvenih

igara i videoigara usporedio

je s vječitom polemikom je li

bolja knjiga ili film. "Nerijetko je

knjiga bolja jer dopušta da sami

zamislimo i razvijemo likove i

scenu", istaknuo je Pintar.

16 Zadnja


korektor

DAR - POKLON

Sretni su oni koji imaju neki dar, na primjer, daroviti su za pisanje, skladanje

ili nešto drugo, no čak i oni koji nemaju tu neku posebnu sposobnost ili talent,

svejedno mogu uživati u daru - onom koji im je netko darovao. Za ono

što se nekome daruje uvijek valja upotrijebiti imenicu dar, a za sam čin darovanja

glagol uvijek valja biti u dativu - dakle, dar darujemo nekome, nikad

nekoga (akuzativ) jer bi to značilo da je taj netko onda dar. Dakle darujemo

djeci, nikada djecu. Pogrešno je također upotrijebiti za dar imenicu poklon

jer poklon znači kretnju tijelom kojom se iskazuje poštovanje, pa ćemo se

pokloniti na nečijem odru, ili žrtvavama agresije, na primjer. (Snježana

Babić Višnjić)

Ja sam Hrvatska

Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?

Biti znanstvenica u Hrvatskoj znači uživati u poslu koji radiš jer se dotiče vlastitih

interesa, tema, istraživanja, učenja, napredovanja, osobnog rasta i razvoja. S

druge strane, biti znanstvenica u Hrvatskoj znači borbu za bolje uvjete rada,

projekte, opremu, mogućnost kvalitetnog rada. Kada znanstvenik uživa u

svom poslu, nastavi, suradnji sa studentima, prenošenju znanja, te suradnji

s kvalitetnim znanstvenicima u inozemstvu, onda je sve lakše.

prof. dr. sc. Anet Režek Jambrak, PBF

PRIVATNA ARHIVA

1

2

3

4

5

6

7

8

šok i vjeverica

Kanađani su poznati po tome što zaista često

govore "oprostite" stoga je 2009. godine donijet

zakon u kojemu stoji da se isprika ne može

koristiti kao dokaz o priznanju krivnje.

Riječ "astronaut" složenica je dviju starogrčkih

riječi - "astro" što znači zvijezda i "naut" što znači

mornar. Dakle, riječ astronaut zapravo znači

zvjezdani mornar.

Tirana, glavni grad Albanije, jedan je od samo

dva glavna grada koji nemaju McDonald's, jedan

od najpoznatijih lanaca restorana brze hrane.

Osim Tirane, McDonald's nema ni Vatikan.

Istraživanja su pokazala da zubni konac može

pomoći u pamćenju. S pomoću zubnog konca

čiste se desni pa se tako sprečava ukočenost

krvnih žila što uzrokuje probleme s pamćenjem.

Krađa Mone Lise 1911. godine privukla je više

posjetitelja koji su došli vidjeti prazan prostor,

nego izloženu sliku.

"Smrzavanjem mozga" naziva se stanje kada se

popije ili pojede nešto hladno pa odmah nakon

toga uslijedi bol u čelu. Međutim, ta pojava ima

i službeni naziv koji glasi Sphenopalatinska

ganglioneuralgija.

Doista se može umrijeti od smijeha. Naime,

smatra se da je grčki filozof Hrizip iz Solija umro

dok se smijao magarcu koji jede smokve.

Sveta Lucija jedina je država koja je dobila ime

po ženskoj osobi. Ime su joj dali Francuzi po

svetoj Luciji iz Sirakuze.

1

Koliko je od

zemlje do neba,

toliko je:

a) od grada do

sela

b) od konja do

magarca

c) od sreće do

tuge

d) od nečovjeka

do čovjeka

2

Bolje vrabac u

ruci, nego:

sudoku

a) ptica u zraku

b) riba u moru

c) golub na grani

d) crv u zemlji

pet za pet

3

Više vrijedi onaj

koji zna slušati od

onog:

4

Tko želi pjevati,

uvijek će:

a) koji zna pjevati a) naći pjesmu

b) koji zna govoriti

c) napisati pje-

b) pjevati

c) koji zna plakati smu

d) koji zna šutjeti d) poslušati

pjesmu

ODGOVORI:

1. d), 2. c), 3. b), 4. a), 5. c)

LAGANI SREDNJI TEŠKI

5

Bolje dobar glas,

nego:

a) konjski kas

b) pronađeni

kompas

c) zlatni pas

d) iz rukava as

dobre vijesti

Izronilo pismo

tinejdžerice s Titanica

Nakon 105 godina poruka u

boci putnice s Titanica Mathilde

Lefebvre izronila je na

kanadsku plažu. Smatra se da

je djevojčica napisala poruku

prije potonuća slavnog broda.

Na vrhu papira stoji datum 13.

travnja, a Titanic je potonuo

dva dana poslije. Poruka glasi:

"Bacam ovu bocu u more usred

Atlantika. Za par dana trebamo

stići u New York. Ako je

itko nađe, neka se javi obitelji

Lefebvre u Liévin". Iako znanstvenici

nisu potpuno sigurni da

je poruka zaista s Titanica, sve

upućuje na to da ipak je - izgled

poruke, informacije, izgled boce

i strujanja oceana. (The Sun)

Gimnazijalci protiv

štrebanja, izmislili

chatbot koji pamti

definicije

Učenici čakovečke Gimnazije

Josipa Slavenskog Karlo Kolac

i Dorian Mikulan napravili su

chatbot koji će im pomoći pri

ponavljanju gradiva. Ne vole

štrebati pa su svoje znanje

odlučili iskoristiti da bi si olakšali

učenje definicija napamet.

Nove će informacije unositi

učenici i tako stvarati bazu

koju će pamtiti robot, umjetna

inteligencija. Umjesto da čita

i traži po knjizi, sve će moći

naći s pomoću chata, objasnio

je Dorian. Tako će lakše i brže

dolaziti do točnih i provjerenih

informacija. Ova dvojica gimnazijalaca

ovim su se izumom

prijavili na Student DIGI Award

2021. (novac.hr)

Zagrepčane će prevoziti električni taksiji - bez vozača

Ako se može vjerovati hrvatskom poduzetniku Mati Rimcu,

Zagrebom bi za tri godine trebali voziti prvi u svijetu robotaksiji.

Električni automobili bez vozača razvozit će Zagrepčane po

gradu s pomoću aplikacije, a nakon završenog posla vraćat će

se na punjenje. Projekt stoji 3,4 milijarde kuna, a osnivač Rimac

automobila kreće u njegovu realizaciju. Prvo je na popisu gradnja

parka, trga, spremišta i e-punionica samovozećih taksija na Savi

nasuprot Studentskog doma "Stjepan Radić". Početak Jarunske

ulice bit će polazište tih robotaksija. Sve bi trebalo biti dovršeno

sljedeće godine, no usluga će biti dostupna do 2024. godine. Projekt

punog naziva "Centar mobilnosti" imat će društvenu i funkcionalnu

ulogu. Građani će se uz pomoć stručnjaka moći upoznati

s novim tehnologijama, a cijeli projekt funkcionirat će na ekološki

održiv način. No regulativa Europske unije nalaže da automobili

još ne smiju funkcionirati bez vozača, a nije poznato ni tko bi bio

kriv uoči prometne nesreće. Taksisti koji razvoze građane ulicama

nisu u strahu jer, kažu, treba se znati snaći u svakoj situaciji,

ali i u zagrebačkim gužvama. (Hina, zimo.dnevnik.hr)

Mate

Rimac

PRIVATNA ARHIVA

Osječki tim gradi skate

park za Olimpijske igre

u Tokiju

Tim osječkog Pannonian

Challengea, festivala ekstremnog

sporta, radio je na

stvaranju skate parka u Tokiju

za nadolazeće Olimpijske igre.

Glavnu riječ u timu vodi Igor

Vukadinović uz kojeg su Zdenko

Liška, Marko Karalić, Edvard

Peroli te Adrian Javor. Ove će se

godine prvi put na olimpijskim

igrama pojaviti BMX freestyle i

skate discipline, a Vukadinović

koji je nekad bio BMX natjecatelj

sada će biti i dio sudačkog

tima. Na parku u Tokiju radili su

11 dana - šest su dana postavljali

konstrukcije, a ostalih pet

uređivali sve do posljednjeg

detalja. (poduzetnik.biz)

Global 64

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?