Global 62

8 Intervju
BROJ 62, ožujak 2021.
Za Global o mentalnom zdravlju mladih, izborima i povjerenju u
političare, manjku socijalizacije, bijegu od stvarnosti, iseljavanju...
Naši političari su kao djeca u
vrtiću, mladi pokazuju znatno
veću odgovornost od njih
Razgovori o posljedicama
svega
što nas je sustiglo
u posljednjih
godinu dana ne
prestaju. Jednu
od najvažnijih uloga u društvu
preuzeli su psiholozi, psihijatri te
briga za mentalno zdravlje. Tanja
Pureta, magistrica psihologije i
direktorica konzultantske tvrtke
Ramiro, smatra da je depresija u
mladih sve veći problem, a bijeg
u virtualan svijet nameće se kao
gorući problem u bliskoj budućnosti.
◼◼Jedna teška godina je iza
nas, a predviđanja nisu niti za
ovu previše optimistična. Postoje
li već neka istraživanja
koja bi mogla pokazati koliko
nas je promijenila 2020. godina?
Generalno gledano, dosad
provedena istraživanja upućuju
na to da je kriza vrlo nepovoljno
utjecala na ljude zbog svojih vrlo
stresnih karakteristika. Došla je
naglo, promijenila je sve životne
aspekte pa nismo mogli pronaći
utjehu u nekima koji dobro funkcioniraju.
Svi su ljudi njome bili
obuhvaćeni pa se nismo mogli
obratiti za pomoć nekome tko
nije pogođen krizom, nije pod
našom neposrednom kontrolom
i ne znamo koliko će trajati. Posljedica
svega toga je povećana
osjetljivost na sve nepovoljne
događaje u našim životima, čak i
na one s kojima smo se prije krize
lakše nosili, kao i osjećaja bespomoćnosti
u pokušajima da se
uspješno nosimo s njome. Tako
mnogi čekaju da prođe, kako bi
napokon mogli nastaviti normalno
živjeti. Neki su u krizi uspjeli
pronaći i razne prigode za uvođenje
određenih kvalitetnih promjena
u svoj život, što je izvrsno.
Međutim, nedostatak društvenih
aktivnosti i fizička nesigurnost
su i dalje veliki stresori koje većina
jako teško podnosi.
◼◼U veći je fokus zbog svih
događanja došla i psihološka
pomoć. Možemo li reći da se
smanjila stigma odlaska psihologu
i psihijatru?
Vide se pomaci, ali još nedovoljni.
Mislim da je dio problema
taj što ljudi zapravo ne znaju što
očekivati od psihologa, odnosno
psihijatra. Mnogi smatraju da
Izgubljeno vrijeme ne može se nadoknaditi. Zato je važno da i mladi to
razumiju, kao i da razumiju da u životu postoje razdoblja koja zahtijevaju
veća odricanja. Međutim, i u tim razdobljima postoji pregršt mogućnosti
da zadovolje važne potrebe, želje i interese, samo treba pronaći nove
načine umjesto onih koji su nam nedostupni, kaže iskusna psihologinja
◼◼Kako pristupiti mladima u ovim vremenima da,
na primjer, izađu na glasanje i daju nekome svoje
povjerenje?
Najprije bi trebalo razdvojiti ta dva ponašanja. Jedno
je potaknuti nekoga da izađe na izbore, a drugo potaknuti
ga da nekome da povjerenje. Vjerujem da mlade
uopće ne bi trebalo poticati da izađu na izbore kad bi
imali kvalitetan izbor, ne izbor političara koji se tek
prije izbora sjete predstaviti nekim floskulama kojih
se poslije više i ne sjećaju, nego izbor političara koji i
u vremenima između izbora riječima, ponašanjem i
njihove teškoće, ma koliko se
teško nosili s njima, nisu toliko
velike da bi potražili pomoć.
Drugi bi željeli čarobnu tabletu
koja bi im riješila sve životne
nedaće, čega nema. Bit je u edukaciji,
odlaskom psihologu ljudi
uz pomoć stručnjaka dobivaju
prigodu razumjeti što im se događa
i kako se uspješno nositi s
time. To podrazumijeva i odluku
da promijene neke svoje neučinkovite
obrasce ponašanja i
usvoje učinkovite, za
što također mnogi
nisu spremni.
Primjerice, kad
čovjek slomi
ruku, odlazi liječniku
da mu
je namjesti, štedi
je dok ne zacijeli i
onda ide na terapiju
da bi opet postala funkcionalna.
S druge strane, kad se
u psihi nešto slomi, ljudi puštaju
da samo zaraste, što im stvara
mnogo problema u nošenju s
različitim problemima i situacijama
s kojima se susreću.
◼◼Koliku ulogu imaju psiholozi
u današnjem društvu? Zbog
pandemije i potresa sve je više
priče o njihovoj važnosti, ali
koje je realno stanje?
Psiholozi su iznimno važni jer
mnogo znaju o tome kako živje-
'Realno stanje
je da su psiholozi
i psihološka znanja
nedovoljno zastupljeni
te se ne vide tendencije
kako bi se to u skoroj
budućnosti
ispravilo'
Razgovarala: Antonija Grbavac
Mlade ne bi trebalo poticati da izađu na birališta kad
bi imali koga birati
djelima govore o sebi i svome doprinosu društvu. Previše
često nismo imali prave kandidate kojima bismo
mogli pokloniti povjerenje, pa je i neizlazak na izbore
velikim dijelom posljedica toga. Dakle, lijek je u povećanju
razine svijesti političara o vlastitoj ulozi, kao i
odgovornosti da se dosljedno ponašaju sukladno njoj.
Lijek je i da se mladi sve više aktivno uključe u politiku
te i tako pokažu svoju odgovornost. Imaju znanje,
energiju, motiv, važna su sila u našem društvu, tako
da bi ih mnogi sigurno prigrlili kao odličan izbor. Tada
izlazak na izbore više ne bi bio problem.
ti i raditi bolje i u normalnim i u
kriznim vremenima. Ta znanja
bi trebali imati svi ljudi, kako bi
kvalitetnije i odgovornije živjeli,
pa bi se trebala utkati u redovni
sustav obrazovanja. Također,
psiholozi bi svakako trebali
biti i sastavni dio svih državnih
i društvenih tijela koja donose
odluke kojima reguliraju ponašanja
zajednice. Oni mogu dati
znanstvene temelje vezane za tu
regulaciju, predvidjeti moguće
teškoće i pronaći najbolje
mogućnosti za
njihovu realizaciju
da bi se dobrobit
maksimizirala, a
rizici minimizirali.
Realno je stanje
da su psiholozi i
psihološka znanja
nedovoljno zastupljeni
te se ne vide tendencije
kako bi se to u skoroj budućnosti
ispravilo.
◼◼Velika se promjena dogodila
djeci, srednjoškolcima i studentima.
Odjednom im je zabranjeno
druženje s prijateljima,
'prisiljeni' su na druženje
s roditeljima. Može li im ikada
biti nadoknađeno izgubljeno
vrijeme?
Izgubljeno vrijeme ne može se
nadoknaditi. Zato je važno da i
oni to razumiju, kao i da razumiju
da u životu postoje određena
razdoblja koja od ljudi zahtijevaju
veća odricanja. Međutim,
i u tim razdobljima postoji pregršt
mogućnosti da zadovolje
važne potrebe, želje i interese,
samo treba pronaći nove načine
umjesto onih koji su nam nedostupni.
To je ne samo jako važno
za psihičko zdravlje, nego se time
ostvaruje i dodatna dobrobit u
kontekstu razvoja kreativnosti
i fleksibilnosti, što su ključne
kompetencije za uspješan život i
poslovanje.
◼◼Sve češće slušamo o toj depresiji
mladih koja ponekad
završi kobno. Hoće li ova pandemija
pridonijeti još gorim
statistikama?
To je svakako ozbiljan problem
jer je trenutačna situacija ozbiljno
teška i zato bi trebalo napraviti
javnozdravstvenu kampanju
kojom bi se stalno osvještavala i
djeca i roditelji o tome što su psihičke
tegobe, kako ih prepoznati
i zašto je važno potražiti stručnu
pomoć. Važno je stalno isticati
da su razne "nenormalne" emocije
u nenormalnim okolnostima
posve normalne. Samo se treba
znati nositi s njima. To znanje
nedostaje u populaciji jer se ne
uči kroz redovan sustav obrazovanja,
a danas je životno važno.
◼◼Mladi su se morali odreći
svega, ali ostaju zbunjeni.
Kako bi trebali reagirati kad
vide političare i one koji im
propisuju mjere da ih se ne
drže? Koliku štetu to nanosi
društvu općenito?
Ponašanje političara koji krše
pravila uistinu je krajnje neodgovorno
jer bi trebali biti svjesni
svojeg položaja i utjecaja koji
imaju na društvo, pa u skladu s
time i pripadajuće odgovornosti.
Pozicije moći nužno nose sa sobom
barem jednaku razinu odgovornosti,
što očito mnogi političari
nisu osvijestili. Oni misle
da ih pozicija izuzima iz dužnosti
pridržavanja pravila, a upravo
je obratno – oni bi se prvi trebali
striktno držati svih pravila.
Oni svojim ponašanjem ujedno i
kreiraju sustav vrijednosti, čega
očito također nisu svjesni. Ljudi
gledaju postupke, pa ako su u suprotnosti
s onim što čuju, riječi
će postati bezvrijedne i, štoviše,
prouzročiti suprotan učinak.
Mladi, a i društvo općenito,
na takva bi ponašanja političara
mogli sasvim legitimno odgovoriti
barem jednako tako neodgovornim
ponašanjem, pa čak i
neodgovornijim od njih. Međutim,
broj zaraženih u nas, u odnosu
prema drugim zemljama,
očito pokazuje da su i mladi, a i
društvo u cjelini, srećom znatno
odgovorniji od političara. Većina
u društvu uistinu i misli na
druge, što se za političare ne
bi moglo reći.
◼◼Kakva je onda slika političara?
Čini se da političare većina
ljudi u društvu više
doživljava kao djecu u vrtiću
kojeu treba strpljivo
podnositi nego kao nekoga
koji im je stručni, profesionalni
i moralni kompas.
Zato su sve odluke vezane
za sigurnost svojih života,
kao i života svojih najbližih,
jednostavno uzeli u svoje
ruke. Naime, mnogo toga u
društvu funkcionira unatoč
državi, a ne zbog zasluga države.
Tu je uistinu važno istaknuti
odgovorni doprinos privatnih
poslodavaca, koji svojim zaposlenicima
nastoje osigurati razne
stručne, profesionalne i osobne
edukacije, dodatnu zdravstvenu
skrb, razne aktivnosti za unapre-