Global 62

6 Društvo
Demografski izazovi Dio iseljenika vratio se u Hrvatsku, no pitanje je hoće li ostati
Kad 'ode' korona, mogle bi
otići i nove generacije mladih
Tekst: Ivana Paušić
Hrvatska ima posebnu
iseljeničku tradiciju i
zabrinjavajuću razinu
iseljavanja mladog stanovništva.
Prema podacima Državnog
zavoda za statistiku, Hrvatsku
je od ulaska u Europsku
uniju do kraja 2019. godine
napustilo oko 214.000 ljudi.
Zbog pandemije i ograničenja
prelaska preko granica, iseljavanje
je usporeno, ali može
li se nakon korone očekivati
ponovno pojačano iseljavanje
Hrvata, osobito mladih?
Trbuhom za kruhom
Demografkinja s Fakulteta
hrvatskih studija Monika
Komušanac tvrdi da se završetkom
pandemije očekuje
nastavak trenda iseljavanja i
povratak na pretpandemijske
iseljeničke trendove. Najveći
razlog za to je nadolazeća gospodarska
kriza i pretpostavka
da će se oporavak gospodarstva
prije dogoditi u razvijenim
državama nego u Hrvatskoj.
Komušanac ističe da su
ratovi, pandemije i epidemije
u povijesti bili najveći demografski
destrukcijski faktori i
teško je nakon koronavirusa
očekivati pozitivne demografske
pomake, naročito vezane
uz kretanja rodnosti i preseljavanja
stanovništva.
Ipak, kriza izazvana koronavirusom
vratila je u Hrvatsku
mnoge iseljenike, a u budućnosti
bi se moglo očekivati da
se na povratak odluči još njih.
"Pandemijski demografski
poremećaji vezani uz prirodno
kretanje stanovništva bili su
očekivani, kao što je bio očekivan
i povratak dijela iseljenoga
stanovništva zbog krize
izazvane širenjem pandemije
i gubitka posla", ističe demografkinja
Komušanac. Ipak,
smatra da se potencijalni povratak
Hrvata neće dogoditi
ili neće biti trajnog učinka bez
poticajnih modela s državne
razine.
Jedna od potencijalnih povratnika
je Sanja Matijašević,
mlada medicinska sestra, koja
se prije manje od godinu dana
odlučila preseliti u Austriju u
potrazi za boljim životom. U
Hrvatskoj nije uspjela pronaći
posao u struci, a zbog financijske
situacije u obitelji donijela
je odluku da im želi što prije i
što više pomoći.
"U Austriju sam otišla jer
Ratovi, pandemije i epidemije u povijesti su bili najveći demografski
destrukcijski faktori, ističe demografkinja Monika Komušanac
Hrvatsku je nakon ulaska u Europsku uniju napustilo između 150.000 i 300.000 ljudi
Demografkinja Komušanac
ističe da je pogoršanje
ionako loših demografskih
trendova prava prigoda za
postavljanje povratničkih
poticajnih modela
sam svojoj obitelji i sebi htjela
priuštiti bolji život. No taj
'bolji život' koji nam naši vršnjaci
i ostali koji su napustili
Hrvatsku 'serviraju pod nos'
ne postoji", tvrdi Sanja. Objašnjava
da je, zbog priča koje je
čula, mislila da će sve biti lako
i da samo trebaš doći, krenuti
raditi i zarađivati.
"U ovih šest mjeseci još nisam
uspjela ostvariti normalan
i stabilan poslovni odnos",
kaže medicinska sestra koja
je u inozemstvo "trbuhom za
kruhom" otišla sama, što joj je
dodatno otežalo život. Teško
joj je osamostaliti se i raditi i
živjeti sama u stanu.
"Nije nemoguće, ali svakako
je teže nego kad imaš nekog
uz sebe s kim dijeliš troškove
života", objašnjava Sanja, koja
kao veliki problem iseljavanja
mladih ističe negativne stavove
prema životu u Hrvatskoj.
Dati prigodu Hrvatskoj
"Mi, mladi, podlegli smo
društvenim mrežama na kojima
nam se serviraju ti nekakvi
bolji životi negdje dalje, stotinama
kilometara od kućnog
praga, ali zar postoji bolje od
onog tvog vlastitog", pita se
Sanja. Dodaje da je i sama
povjerovala da je negdje dalje
budućnost bolja i da ne osporava
to, ali smatra da bi mladi
više prigoda trebali dati Hrvatskoj.
Sanja smatra i da se veliki
iseljenički val iz Hrvatske
'Mi, mladi,podlegli smo
društvenim mrežama na
kojima nam se 'serviraju' ti
nekakvi bolji životi negdje
dalje, ali zar postoji bolje od
onog tvog vlastitog', pita se
medicinska sestra Sanja
polako zaustavlja jer poznaje
mnogo ljudi i prijatelja koji su
se odlučili na povratak, a vjerojatno
će se i sama vratiti.
Da će se stanje u zemlji popraviti
i da se neće morati iseliti,
nada se student pete godine
menadžmenta David Panić.
"Mislim da moje zanimanje
još nije na pravi način zaživjelo
u Hrvatskoj i već pri upisivanju
fakulteta bio sam svjestan
da će to možda značiti potragu
za poslom izvan Hrvatske",
napominje David. Smatra da
će se nakon pandemije još
više mladih iseliti iz Hrvatske
jer će se posljedice virusa više
osjetiti u manje razvijenim
zemljama, čije je ekonomsko
stanje i prije koronavirusa bilo
nestabilnije od onoga drugih
zemalja Europske unije.
Demografkinja Komušanac
ističe da je pogoršanje ionako
nepovoljne dobne strukture
stanovništva i ukupnih
demografskih negativnosti
prava prigoda za postavljanje
državnih povratničkih poticajnih
modela te prihvaćanje demografskih
problematika kao
najvažnijeg pitanja hrvatske
budućnosti.
BROJ 62, ožujak 2021.
Videoigre sa ili bez dista
Dotak
socijal
Tekst: Živa Bajsić
U
jeku socijalnog
distanciranja, videoigre
su mnogima došle
kao spas. Omogućile
su da, barem virtualno, ispune
potrebu za ljudskim kontaktom,
ističe Sabina Stepić, magistra
psihologije, gamerica i jedna
od urednica domaćeg portala
o videoigrama FFA.hr. Pandemija
i manjak socijalizacije posebno
su utjecali na mlade koji
su svoje školske i studentske
pustolovine premjestili u virtualni
svijet. Zbog izoliranosti i
onemogućenih druženja, mnogi
su višak vremena odlučili iskoristiti
upravo na videoigre.
Ljudska potreba za druženjem
i bliskosti, u trenutačnim
okolnostima, glavni je razlog
okretanja videoigrama s mogućnosti
multiplayer igranja,
objašnjava Stepić.
Bijeg u osamu
Postoji bezbroj različitih videoigara,
a time i igraćih mehanika
i žanrova, koje imaju
potencijala razvijati igračevu
kreativnost, inspiraciju i maštu.
Ipak, Stepić napominje da
ključnu ulogu ima vrsta videoigre,
što znači da neće sve igre
Igre su mi pomogle u razvijanju
komunikacije na
stranim jezicima, a s drugim
igračima često razgovaram
i o temama koje nisu vezane
uz igru i mogu reći da tako
širim svoje vidike, tvrdi
student Leon
jednako utjecati na igrače. Vrsta
videoigre ključna je za sagledavanje
koliko će ona pridonijeti
razvoju igračevih kognitivnih,
motivacijskih, emocionalnih ili
pak socijalnih sposobnosti.
"Akcijske igre poboljšavaju
koordinaciju ruke i oka te obradu
vizualnih informacija, logičke
igre razvijaju naše vještine
rješavanja problema i upravljanja
resursima, igre koje od
igrača zahtijevaju visoku razinu
vještine, teške igre, uče nas važnosti
truda i ustrajnosti, a takozvane
opuštajuće igre podižu
nam raspoloženje", navodi psihologinja
ključne razlike među
igrama.