Global 62

Intervju: psihologinja Tanja Pureta

'Naši političari su kao djeca u

vrtiću, mladi pokazuju znatno

veću odgovornost od njih' Str. 8-9

Studenti dadilje

Za mizernu satnicu mi

čuvaj dijete, čisti i kuhaj,

kvalifikacije nisu potrebne

Str.2-3

Broj 62

Godina V, ožujak 2021.

Novine po mjeri

studenata

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Demografija

Kad korona

'ode', mogle

bi otići i nove

generacije

mladih

Str. 6

Videoigre

Dotakli smo

tanku granicu

između

socijalizacije i

ovisnosti

Str. 6-7

Književnost

Snažne i

samosvjesne

žene iz literature

kao životna

lekcija

Str. 12

Katar

unsplash

BIT ĆE BOLJE?

Pandemija i novo normalno ostavljaju trajne posljedice

na nove generacije. Kako se s time nositi - ne uči se u

hrvatskom obrazovnom sustavu

Str.

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

Umjesto

nogometa, u

prvom planu

korupcija i

tisuće mrtvih

IT industrija

Mnogi se

zaposle dok

studiraju, a

plaća je 50

posto viša od

prosjeka

Str. 13

Str. 14

2 Studentski život

BROJ 62, ožujak 2021.

impressum

Novine studenata fpzg-a

POSEBNO IZDANJE

LIMITIRANE NAKLADE

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Voditelj projekta

izv. prof. dr. sc. Igor

Kanižaj

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Antonija Grbavac

Izvršna urednica

Petra Orešković

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

Studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

Društvo:

Katja Knežević

Svijet, Intervju:

Antonija Grbavac

Reportaža, Zadnja:

Tajana Josipović

Kultura:

Petra Orešković

Sport:

Anton Smrekar

Karijera:

Barbara Stjepanović

Tehnologija:

Patricija Turkalj

Lifestyle:

Nikolina Orešković

Fotografija:

Neva Žganec

Dadilje na minimalcu Mnoge obitelji spremne su ostavljati potomke u rukama potpunih stranaca

Čuvaj mi dijete, čisti i kuh

Osim oko toga treba li dadilja uz čuvanje djeteta čistiti, kuhati i šetati

kućnog ljubimca, postavlja se i pitanje treba li dijete bez dodatnih

provjera ostavljati s nepoznatom osobom

Tekst: Veronika Miloševski

Studenti "tete čuvalice"

vrlo su tražen posao

koji iziskuje spremnost

studenta ili studentice

na sudjelovanje u odgajanju

djeteta. Posao se može pronaći

na raznim internetskim stranicama

i grupama na Facebooku,

ali često roditelji u online oglasima

ne napišu sve što se očekuje

od dadilje. Prešute se obveze čišćenja,

kuhanja i šetanja kućnih

ljubimaca.

Dadilje ili kućne pomoćnice

Studentica i dadilja Martina

Breški prisjetila se što je doživjela.

Iako je oglas naglasio da je

čišćenje stana i kuhanje za cijelu

obitelj nepotrebno, od nje se i

dalje očekivalo da će obavljati i

te kućanske obveze. Takvim se

obvezama ne protivi ako su popraćene

adekvatnom satnicom.

"Zašto bih radila nešto što

nije dogovoreno? Napomenut

ću samo da sam uvijek nastojala

sve što smo koristili dijete i ja

pospremiti i vratiti u prvobitno

stanje, te nikad nisam ostavljala

nered iza sebe. Nije mi padalo

na pamet raditi nešto takvo bez

prethodnog dogovora", objasnila

je Martina. Dodala je da roditelji

često nemaju razumijevanja

te smatraju da ako plaćaju,

imaju pravo i naređivati.

Loše iskustvo imala je i Emma

Matijević. Za taj se posao odlučila

jer joj nije trebao studentski

ugovor. Nakon mjesec dana rada

krenuli su problemi. Trebala je

čuvati djecu za tada normalnu

studentsku satnicu. Nakon što

je radila mjesec dana, roditelji

Neki si roditelji

ne mogu priuštiti

tetu čuvalicu

Roditeljima je satnica često velik

problem jer im je teško izdvojiti

iz svoje plaće.

"Nismo mogli izdvojiti 20 ili 25

kuna po satu jer smo trebali

čuvalicu punih osam sati, pet

dana u tjednu", objasnila je

majka Ana Munk. Dodala je da

ni sama vjerojatno ne bi čuvala

drugo dijete za 1500 kuna jer to

nije posao za takvu plaću.

"Kad pomnožite satnicu od 20

kuna, to je cijela mjesečna plaća

i onda se nama, roditeljima s

prosječnim plaćama, nikako ne

isplati ni ići raditi", rekla je Ana.

djeteta koje je čuvala od nje su

počeli očekivati da će im kuhati,

čistiti i obavljati ostale kućanske

sitnice. Ona je odbijala to raditi

jer takvo što nije bilo dogovoreno

i još na početku je istaknula

da želi samo čuvati dijete.

"Roditelji su mi zbog toga,

bez mog znanja, snizili satnicu.

Odjednom su postali vrlo hladni

prema meni i nisu imali razumijevanja

za moj raspored", rekla

je Emma kojoj je to je bio prvi i

zadnji put da je radila taj posao.

Studenti ili 'baka servis'?

Nikolina Žugec nikad se nije

susrela s takvim problemom

jer je uvijek tražila samo posao

čuvanja djece koji ne uključuje

nikakve kućanske poslove.

"Uopće se ne snalazim u kuhinji,

ni u ostalim kućanskim poslovima,

pa je pametnije da to i

ne radim. S vremena na vrijeme

sam oprala suđe ili pospremila

neke stvari u stanu ili kući kad

bi dijete spavalo", napomenula

je Nikolina. Dodala je da je

u redu raditi i ostale kućanske

poslove ako je tako dogovoreno

s roditeljima.

Mnogi roditelji smatraju da

Dok neki roditelji nikako ne bi

svoju djecu ostavili na čuvanje

neznancima, drugi nemaju izbora

Erasmus Neke studente ni pandemija sa svim ograničenjima nije odbila od razmjene

Policijski sat uništio im san o lud

Lektura

Snježana Babić Višnjić

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Tekst: Vera Kadijević

Unatoč epidemiološkim

mjerama zbog kojih su

putovanja ograničena,

hrabri i znatiželjni studenti željni

novih iskustava i znanja ipak

su se odlučili otići na Erasmus.

Mladi se za taj program razmjene

odlučuju upravo zato što im

pruža mogućnost putovanja i

upoznavanja nove kulture te

usavršavanje stranog jezika u

interakciji s kolegama iz druge

države. Sada su sve te aktivnosti

i mogućnosti svedene na minimum.

Slovenija umjesto Švedske

Petra Kudelić prošle je godine

završila magisterij menadžmenta

u sestrinstvu, a trenutačno

odrađuje praktični dio nastave u

Sloveniji, iako to nije bila njezina

prva želja. Plan joj je bio otići u

Švedsku zbog odlično razvijenog

zdravstvenog sustava, no sada je

u Šentvidu pri Stični. Istaknula

'Mislim da pandemija nije potpuno onemogućila upoznavanje novih

ljudi, putovanja, izlete, volontiranja i traženje studentskih poslova, ali je

definitivno sve to ograničila', navela je studentica Barbara

je da joj je bilo teško pronaći

praksu za medicinsku sestru, ali

svjesna je da je tako i inače, a ne

samo u doba korone. Za odlazak

na razmjenu zbog pandemije

čekala je godinu dana.

"Stanje se nije smirivalo, a ja

sam imala rok od godine dana

za odlazak na razmjenu i na

kraju sam bila primorana otići

u Sloveniju prema preporuci fakulteta.

U bolnici gdje odrađujem

praktičnu nastavu su djeca

s teškim bolestima i izrazito su

osjetljiva te čak i obična viroza

može ugroziti njihov život i zbog

toga se na odjelu provode stroge

epidemiološke mjere", rekla je

Petra.

Svaki tjedan obavlja testiranje

na koronu, a nedavno se

dogodilo da je jedna korisnica

bila pozitivna na koronu pa je

bilo potrebno brzo i učinkovito

djelovati, te promijeniti ustroj

odjela da se ne bi ugrozili drugi

štićenici.

"Najvažnije mi je bilo da ponešto

naučim jer nisam dosta

dugo bila u bolnici i već sam

dosta toga i zaboravila pa mi je

ovo idealna prigoda da osvježim

i usavršim neka nova znanja, a

to ću definitivno ovdje i dobiti",

istaknula je mlada medicinska

sestra.

Da u nekim dijelovima Europe

razmjena trenutačno izgleda

drukčije, potvrđuje i studentica

novinarstva Barbara Sokić, koja

je trenutačno u Španjolskoj.

Pohađa kolegije na Fakultetu

komunikacija u Pamploni, a nastava

joj se održava fizički na fakultetu.

Međutim, predavanja se

snimaju pa studenti sami izabiru

hoće li dolaziti na fakultet ili slušati

predavanja na daljinu.

"Nastava se izvodi neometano,

naravno, s maskom, te se poštuje

fizički razmak. Postoje osobe

zadužene za nadzor poštivanja

mjera unutar i oko fakulteta pa

ih se može vidjeti dok kruže hodnicima

i dvorištem", objasnila je

Barbara. Poručila je da je nastava

u Španjolskoj bolje organizirana

i prilagođenija pandemijskim

uvjetima nego u Hrvatskoj,

ali i da je riječ o privatnom sveučilištu.

'Stanje se nije smirivalo,

a ja sam imala rok od

godine dana za odlazak

na razmjenu', istaknula je

studentica Petra


Studentski život 3

i pritom im plaćati znatno manje od propisane studentske satnice

aj, kvalifikacije nisu potrebne

'Često

roditelji nemaju

razumijevanja.

Smatraju da ako nekome

plaćaju da mu mogu

i naređivati, s čime se

nikad nisam slagala',

rekla je studentica

Martina

PEXELS

nikad ne bi mogli ostaviti svoju

djecu nepoznatim osobama,

koliko god se oni dobri i dragi

činili. Jedna od njih je i Lidija

Valešić koja je još na rodiljnom

dopustu, ali kad se vrati na posao,

ne namjerava dijete ostaviti

nekom nepoznatom.

"Kad počnem raditi, tu je

'baka servis'. To mi je mnogo sigurnije

od ostavljanja malenog

djeteta nekom nepoznatom",

poručila je Lidija. Napomenula

je kako shvaća da neki ljudi nemaju

drugog izbora, ali da bi se

ona uvijek potrudila dati dijete

na čuvanje nekom koga poznaje

dulje.

"Nadam se da ljudi barem dobro

provjere kome ostavljaju dijete

jer se svašta može dogoditi",

dodala je.

Suprotno Lidiji, Azra Šarić

odlučila je ipak povjeriti svoje

dijete dadilji. Objasnila je da su

se za dadilju odlučili zbog pretrpanih

gradskih vrtića te premalo

teta na grupu djece. Pojasnila

je i da vrtići koji imaju manje

grupe redovito primaju djecu

stariju od tri godine, ali dok im

dijete ne navrši tu dob, lakše je

naći tetu čuvalicu.

Studentica Nikolina rekla je

da ponekad roditelji nemaju

drugu opciju i moraju ostaviti

djecu s neznancima. Često

je razlog posao koji se ne može

izbjeći.

"Zato je jako važno da roditelji

upoznaju osobu koja će im čuvati

dijete, a i da ta osoba upozna

njih. Jako je važno da budu u

prijateljskim odnosima i da svakodnevno

razmjenjuju iskustva

i daju jedni drugima savjete da

bi dijete imalo što bolji i kvalitetniji

odgoj te da jednog dana

izraste u dobru, samopouzdanu

i odgovornu osobu", napomenula

je Nikolina.

Nije svatko za svakoga

Martina misli da roditelji

"nisu glupi" da dijete daju na čuvanje

nekome tko im nije "sjeo".

Također, objasnila je da nikad

nije pristajala na čuvanje djeteta

s kojim nikako nije mogla pronaći

zajednički jezik. Njezina je

filozofija da nije svatko za svakoga

pa tako se treba tražiti dadilja

dokle god se ne nađe netko

tko djetetu odgovara.

"Smatram da bi sve osobe koje

se bave poslom teta čuvalica trebale

biti upisane u javni registar

da bi roditelji imali uvid u važne

podatke, a i time bi se zaštitile

i same tete čuvalice", rekla je

majka Azra, koja se nekoliko

puta susrela s jako neugodnim

osobama bez iskustva u čuvanju

djece.

Pri odabiru treba

biti oprezan

Azra Šarić i suprug upoznali su

troje kandidata nakon telefonskih

razgovora, a zatim prvih mjesec

dana većinu vremena provodili

s dadiljom i djetetom da bi stekli

uvid u njihov odnos. "S obzirom

na to da je zajedničko vrijeme

prošlo pozitivno, odlučili smo se

na stalno čuvanje", rekla je Azra.

Studentica Nikolina poručila je da

je najvažnije da dadilja stvarno

voli djecu, a ne da taj posao radi

samo da nešto zaradi jer je u tom

slučaju pametnije pronaći drugi

posao. Oduvijek je zainteresirana

za čuvanje djece i voli raditi s

njima. Uskladila je svoj posao

s obrazovnim i društvenim

obvezama.

"Trenutačno pohađam i tečaj za

dadilju. Posao sam po sebi uopće

nije jednostavan jer osim igre

također je potrebno s djetetom

učiti stvari koje su u skladu s

njegovom dobi jer je dadilja ta

koja najviše vremena provodi

s djecom i dijete će oponašati

sve što vidi ili čuje", istaknula je

Nikolina.

'Nadam se da ljudi barem

dobro provjere kome

ostavljaju dijete, jer svašta

se može dogoditi', rekla je

majka Lidija

om studentskom životu

Barbara je na razmjenu otišla

s prijateljicom Vlastom Pranjić,

studenticom Filozofskog fakulteta,

koja sada pohađa studij

španjolskog jezika na Sveučilištu

u Navarri. Kao i Barbari, sva

predavanja sluša uživo na fakultetu

pa proces razmjene teče neometano

i bez razlika u odnosu

prema pretpandemijskom dobu.

Studentice su potvrdile da nije

sve išlo baš sasvim glatko te su

se susrele s problemima pri samom

odlasku u Španjolsku. Problem

nije nastao kod ulaska u

zemlju, prelazak granice i ulazak

u Španjolsku prošao je bez teškoća,

no problem se pojavio kod

odlaska.

"Nizozemska je aviokompanija

KLM dan prije leta promijenila

uvjete te smo trebale naći novi

let u vrlo kratkom roku", ispričale

su studentice problem koji

nisu mogle predvidjeti niti se za

nj pripremiti.

Utjecaj pandemije na programe

studentske mobilnosti nije

se očitovao samo u tehničkim

teškoćama. U razdoblju kada su

svi zakinuti za druženja i nova

poznanstva, studenti na razmjeni

u sasvim su novom okruženju

gdje, u većini slučajeva, ne poznaju

nikoga.

Nema izleta ni druženja

"Mislim da pandemija nije

potpuno onemogućila upoznavanje

novih ljudi, putovanja,

izlete, volontiranja i traženje

studentskih poslova, ali je definitivno

sve to ograničila", navela

je Barbara.

Petra, koja u Sloveniji živi

sama, istaknula je da joj nakon

povratka s prakse često bude dosadno

jer u okolici nema mnogo

sadržaja, a sve je zatvoreno. Priznala

je da je zbog toga tužna jer

je već prošlo mjesec dana otkako

je tamo, a još nije nikoga upoznala

niti imala prigodu otići na

druženja ili izlete.

"Kontaktirala sam i studentsku

organizaciju Erasmus Student

Network u Ljubljani da čujem

organiziraju li kakve izlete

i druženja, ali zbog trenutačnih

okolnosti nisu u mogućnosti

ništa takvog provoditi", rekla je

Petra. Barbara i Vlasta požalile

su se da su zbog lošeg vremena

do sada bile samo na jednom

izletu pa sada čekaju toplije

dane za istraživanje Navarre. U

Španjolskoj se trenutačno može

putovati samo po pokrajini u kojoj

su, a policijski sat počinje od

23 sata. Kafići i restorani otvoreni

su svaki dan do 21 sat i rade uz

poštivanje mjera. Zbog zabrane

izlaska iz kuće u večernjim satima,

Vlasta je kazala da i ako ode

na neko druženje, to sve kratko

traje.

"Svaki tjedan volontiram i s

time nema nikakvih problema.

Bez obzira na to što ima nekih

restrikcija, ne osjećam se jako

zakinuto", objasnila je Vlasta.

Barbara je napomenula da i dalje

postoje brojne prigode, samo

ih treba pronaći.

Za poštivanje epidemioloških mjera unutar fakulteta zadužene su posebne osobe

koje paze da svi studenti nose maske i održavaju fizički razmak

Zbog povećanog stupnja zaraze, u slovenskoj se bolnici testiranja na koronavirus

provode svaki tjedan, a osim na sigurnost starije populacije, pazi se i na

sigurnost teško bolesne djece

Barbara Sokić

Petra Kudelić

4 Studentski život

#OstaniDoma Baby boom podbacio

S početkom pandemije

počela su

predviđanja da

će broj novorođenčadi

porasti

U Hrvatskoj sve

više trudnica,

ali sve manje

stanovnika

'Poznato je da se u vremenima neizvjesnosti,

ekonomskih kriza i ratova ljudi suzdržavaju od

odluke na stvaranje potomstva', rekao je demograf

Anđelko Akrap

Tekst: Korana Povijač

Korana Gvozdić, Jelena

Marinović, Paula Sikirić,

Maša Zibar... Svim

je tim ženama nešto zajedničko.

Naime, na društvenim mrežama

iznenadile su svoje pratitelje

sretnom vijesti da očekuju

prinovu. S obzirom na to da je

u kratkom razmaku nekoliko

influencerica objavilo trudnoću,

pratitelji na društvenim mrežama

često spominju baby boom.

Maša Zibar, poznata hrvatska

lifestyle vloggerica i osnivačica

"nemoj me." podcasta, u veljači

je na svom profilu na Instagramu

objavila fotografiju koja je

otkrila da je trudna, a u opisu se

našalila i napisala: "Čujem neki

baby boom na IG pa čisto da

smo u trendu".

Predviđanja da će broj novorođenčadi

rasti počela su još s

početkom pandemije i karantene

koja je svijet zatvorila u četiri

zida prije godinu dana. Ipak, ni

baby boom niti znatniji porast

nataliteta o kojemu mnogi govore,

neće se dogoditi. Baby boom

može se dogoditi tek onda kada

u državi postoji mnogo mladih,

rekao je prof. dr. sc. Anđelko

Akrap s Katedre za demografiju

Ekonomskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu. U državama poput

europskih, gdje je zbog pada

nataliteta manje mladih, nije

tako, odnosno nema dovoljno

potencijalnih roditelja. Iako se

broj stanovnika povećava, prosječna

stopa rasta stanovništva

pada još od 1974., objasnio je

Akrap. Istaknuo je i da je nerealno

očekivati da će u krizi zbog

covida nastupiti baby boom.

PRIVATNA ARHIVA

Vlogerica Maša nada se da će se do

porođaja epidemiološke mjere ublažiti

da bi zaručnik mogao biti uz nju

Prosječna stopa rasta

stanovništva pada još od

1974. godine

"To je vrijeme neizvjesnosti,

a poznato je da se u vremenima

neizvjesnosti, ekonomskih kriza

i ratova ljudi suzdržavaju od

odluke na stvaranje potomstva",

rekao je demograf. Influencerica

Maša Zibar istaknula je da je odluka

o djetetu u njezinu slučaju

donijeta mnogo prije početka

pandemije.

"Slučajno se poklopilo da sam

zatrudnjela u ovo ludo doba",

napomenula je Maša i dodala da

se nada će se pandemija što prije

okončati da bi zaručnik mogao

biti na porođaju i da se ne bi dogodili

problemi s posjetima.

Iako je pandemija izazvala neizvjesnost,

Maša je objasnila da

ona i zaručnik ne osjećaju strah

od budućnosti s djetetom.

"Vjerujem da mora doći kraj

ovome. Svi smo se naučili živjeti

novim načinom života pa ćemo

tako prilagoditi sve i djetetu",

objasnila je vlogerica.


Studiranje u inozemstvu Europska sveučilišta hrvatskoj su mladeži sv

'Živio sam u stu

u Hrvatskoj m

'Živim s dvije djevojke kojima su roditelji

iz Bugarske, tako da se ponekad malo i

razumijemo. Tu je i djevojka iz Moldavije i dečko

čiji je djed iz Crne Gore. Neki su ovdje bili cijeli

život, dok su se neki preselili kada su bili djeca.

Ja ih sve u šali zovem fake foreigners', kaže

studentica Paula

Tekst: Maristela Baričević

Studiranje u inozemstvu

postalo

je sve popularnije

među novim generacijama

hrvatskih

studenata.

Kao maturanti odlučili su se

na odlazak u svijet. Hrvatska

je i dalje njihov dom za kojim

čeznu, ali usredotočeni su na

karijeru što im je glavni razlog

odlaska. Matej Benčić je 20-godišnjak

iz Pule koji već drugu

godinu studira na Sveučilištu

Radboud u nizozemskom Nijmegenu

na preddiplomskom

studiju Computer Science.

Radboud mu je nudio i opciju

igranja rukometa, što je bilo

ključno za njega, a i Ramboud

je i jedan od najboljih znanstvenih

fakulteta u Europi.

Nizozemska nema

semestre

"Prošle sam godine živio u

domu koji bi se u Hrvatskoj

mogao nazvati stanom. Ove

sam u domu na katu s 11 ljudi

iz različitih država svijeta,

ali i dalje imam svoju veliku

sobu i zahod", opisao je Matej.

Dodao je da svaki dan nauči

nešto novo o nekoj kulturi, ali

i da je u dvije godine naučio i

jako zavolio kuhati. Matej zbog

pandemije trenutačno sva predavanja

sluša online, ali to mu

nije bila novost. Naime, mnogo

stranih studenata često i nije u

PEXELS

Nizozemskoj za studiranja pa

su sva predavanja i prije korona

krize snimana i objavljivana

na portalu fakulteta.

Za razliku od hrvatskog modela,

akademska godina na nizozemskim

fakultetima ne dijeli

se na semestre. Podijeljena je

na manje kvartalne predmete,

a za svaki predmet postoje dvije

mogućnosti polaganja ispita

na dva roka koja su unaprijed

predodređena. Student tako

ne može sam birati hoće li neki

ispit odgoditi, što Matej smatra

boljim jer takav način rada

poboljšava učinkovitost studenata.

"Praksa pedagoga i psihologa

ovdje je jako česta. Studenti su

nekad obvezni razgovarati sa

stručnim službama s kojima

možeš sve podijeliti i koji su

spremni na svaki način pomoći,

bilo u akademskim pitanjima,

Zbog brexita, svi

strani studenti

moraju plaćati

punu cijenu

studiranja u toj

državi

Udruga hrvatskih studenata u inozemstvu

PEXELS

Za približavanje studija u drugoj državi i okupljanje što

više studenata koji su prošli slično iskustvo, osnovana

je i Udruga hrvatskih studenata u inozemstvu. Udruga

ima više od 500 članova i više od 40 aktivnih volontera

koji djeluju u podružnicama poput onih u Austriji,

Danskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Sjedinjenim

Američkim Državama.

Tijekom cijele akademske godine Udruga organizira

webinare kojima pokušava učenicima i studentima

približiti studiranje u zemljama u kojima ima podružnice.

Jednom na godinu organizira i ljetni susret na

kojem sudionici mogu nazočiti diskusijama i interaktivnim

radionicama s iskusnim ljudima iz industrije i

akademije. S druge strane, organiziraju se i tribine te

druženja koja su više usmjereni na umrežavanje Hrvata

i promicanje hrvatske kulture u inozemstvu.

"Nikako ne promoviramo iseljavanje iz Hrvatske i

studij u inozemstvu općenito, nego se trudimo onima

koje to već zanima pomoći i približiti im naše iskustvo.

Studij u inozemstvu nudi neke prednosti poput upoznavanja

novih kultura i vidika, omogućava osobni

razvoj i učenje te promiče snošljivost i suradnju među

narodima", navode iz Udruge.

Iskustvo u međunarodnim okruženjima također je sve

poželjnije u raznim poslovnim uvjetima jer poslodavci

cijene snalažljive, prilagodljive ljude koji ujedno i

govore strane jezike. Studij u inozemstvu, pogotovo

otkad smo članovi Europske unije, postaje financijski

sve prihvatljiviji pa se sve više mladih odlučuje za

studiranje u inozemstvu.


Studentski život 5

e privlačnija ako im je fokus na razvoju buduće karijere

dentskom domu koji bi se

ogao nazvati stanom'

sentimentalnim, financijskim.

Mislim da to uvelike funkcionira

i pomaže", naveo je Matej.

Neki se fakulteti u inozemstvu

pri primanju međunarodnih

studenata ne vode ocjenama iz

srednje škole ili s mature. Svjesni

su da različite države imaju

različitu kvalitetu srednjoškolskog

obrazovanja pa uspoređivanje

budućih studenata samo

prema tim mjerilima za njih

nema previše smisla. Ono čime

Nizozemsko Sveučilište Radboud jedno je od

najboljih znanstvenih fakulteta u Europi

UNSPLASH

se najviše vode su motivacijska

pisma, pisma preporuke i životopis.

Brexit poskupio studiranje

Paula Pavičić Perez studentica

je prve godine međunarodnih

odnosa i povijesti na Sveučilištu

Leicester u Engleskoj. Za

studij se odlučila zbog nepostojanja

takve kombinacije studija

u Hrvatskoj, a osim toga ljubiteljica

je i kraljevske obitelji.

S obzirom na

to da je Hrvatska

članica

Europske unije,

sve se veći

broj hrvatskih

studenata

odlučuje na

studiranje u

inozemstvu

Njoj je iskustvo razmjene u Sjedinjenim

Američkim Državama

na koju je išla u srednjoj školi

bilo jedno od glavnih poticaja

da fakultet upiše u inozemstvu.

"Ako sam sposobna ići na

drugi kraj svijeta sa 17 godina,

valjda mogu biti dovoljno samostalna

i za studij u Engleskoj",

istaknula je Paula.

Za upis je Pauli bila potrebna

državna matura, certifikat

poznavanja engleskog jezika i

dobro motivacijsko pismo, a

cijeli proces prolazila je uz pomoć

agencije za studiranje u

inozemstvu.

Pomogli su joj i oko smještaja

pa trenutačno stanuje u

studentskom domu fakulteta

s drugim studentima, od kojih

je svatko podrijetlom iz druge

zemlje.

"Živim s dvije djevojke kojima

su roditelji iz Bugarske,

tako da se ponekad malo i razumijemo.

Tu je i djevojka iz

Moldavije i dečko čiji je djed iz

Crne Gore. Neki su ovdje bili ci-

jeli život, dok su se neki preselili

kada su bili djeca. Ja ih sve

u šali zovem fake foreigners jer

sam ipak jedina koja je baš tu

došla početkom studija", ispričala

je Paula. Ona je prošlogodišnje

božićne blagdane morala

provesti u Engleskoj zbog novog

lockdowna koji je u prosincu

stupio na snagu diljem Ujedinjenog

Kraljevstva.

Paula je napomenula da su

do ove godine studenti iz zemalja

članica Europske unije za

studij plaćali jednako kao i Britanci,

dok su učenici iz drugih

država morali plaćati mnogo

više. Također se mogao dobiti

zajam, što znači da se studij

počeo otplaćivati tek nakon završetka

studiranja. Budući da

Velika Britanija više nije članica,

od ove godine svi studenti

iz EU moraju platiti jednako

kao i svi oni koji nisu Britanci,

'Budući da Ujedinjeno Kraljevstvo

nije više u Europskoj

uniji morala sam dobiti

dozvolu za boravak koju

sada imam na pet godina',

objasnila je studentica

Paula

a mogućnost za pozajmicu više

ne postoji. Učenici će tako morati

uložiti više truda i pronaći

stipendije ako si studij ne mogu

sami priuštiti.

Djelomične stipendije

"Mnogo sveučilišta u takvim

okolnostima sada dijeli djelomične

stipendije da bi i dalje

imali što više stranaca, ali

definitivno je teže", navela je

studentica i dodala da to nije

jedini problem koji je prouzrokovao

brexit.

"Budući da Ujedinjeno Kraljevstvo

nije više u Europskoj

uniji morala sam dobiti dozvolu

za boravak koju sada imam na

pet godina", Paula je pojasnila

proces.

Zadovoljna je svojom odlukom

i odabranim studijem, no

još se nije uspjela naviknuti na

vožnju drugom stranom ceste.

"Ne mogu ni nabrojiti koliko

me puta auto zamalo pokupio

jer sam gledala na pogrešnu

stranu", smije se studentica.

Priprema za

stvarni život

U gradu Aalborg na Sveučilišnom

fakultetu sjeverne

Danske studira Alanis Mirko

iz Pazina. U četiri semestra

suočila se s brojnim usponima

i padovima, međutim, s

vremenom je postalo lakše,

a ni jezik joj više nije čista

nepoznanica.

"Kada sam uspoređivala danski

i hrvatski način studiranja

pobijedio je danski. Prednost

mog fakulteta je to da nam

je dana velika sloboda i

priprema nas se za stvarni

život. Naše učenje zasniva

se na izradi projekata gdje

moramo biti jako kreativni

i raditi u grupi. Dobili smo

prigodu raditi s danskim tvrtkama

na problemima koji su

nam oni postavili, a imamo

i kontinuirane sastanke s

njihovim predstavnicima",

kazala je Alanis.

Proces prijave na dansko

sveučilište traje tri mjeseca,

dok se odgovor čeka šest.

Danska sveučilišta dijele

se na ona s praktičnom i s

teorijskom važnošću. Alanis

studira na sveučilištu s

praktičnom te bi u prosincu

ove godine, nakon završene

prakse, trebala završiti

akademski stupanj iliti AP

Degree, a nakon toga može

nastaviti dalje na Top-up

Bachelor Degree da bi stekla

naziv prvostupnika.

Alanis je upozorila sve buduće

studente koji se žele uputiti

studirati u drugu državu

da promisle dobro o tome, da

budu spremni žrtvovati neke

stvari te da se informiraju o

financijskim troškovima.

"Vidjela sam mnogo slučajeva

da su studenti došli

studirati u Dansku a nisu bili

spremni i upravo su zato,

jer nisu sagledali dobro sve

segmente, otišli prerano",

pojasnila je.

Nije sve kao kod

kuće

"Za nekoga tko je odrastao u

toploj Puli uz more, nizozemska

česta kiša i niske temperature

mogu biti depresivni.

Također, unatoč jako

progresivnom zapadnjačkom

mentalitetu, često mi zna

nedostajati ona sredozemna,

ali i balkanska toplina

te jednostavnost života.

Ljudi su ovdje hladniji i više

okrenuti poslu", primijetio je

Matej. Velika razlika tiče se i

studentskih menzi. Studenti

u Hrvatskoj su naviknuti

na dostupnost i jednostavnost

studentskih menzi. U

Nizozemskoj takve menze ne

postoje, odnosno studentski

restorani imaju normalne

restoranske cijene.

6 Društvo

Demografski izazovi Dio iseljenika vratio se u Hrvatsku, no pitanje je hoće li ostati

Kad 'ode' korona, mogle bi

otići i nove generacije mladih

Tekst: Ivana Paušić

Hrvatska ima posebnu

iseljeničku tradiciju i

zabrinjavajuću razinu

iseljavanja mladog stanovništva.

Prema podacima Državnog

zavoda za statistiku, Hrvatsku

je od ulaska u Europsku

uniju do kraja 2019. godine

napustilo oko 214.000 ljudi.

Zbog pandemije i ograničenja

prelaska preko granica, iseljavanje

je usporeno, ali može

li se nakon korone očekivati

ponovno pojačano iseljavanje

Hrvata, osobito mladih?

Trbuhom za kruhom

Demografkinja s Fakulteta

hrvatskih studija Monika

Komušanac tvrdi da se završetkom

pandemije očekuje

nastavak trenda iseljavanja i

povratak na pretpandemijske

iseljeničke trendove. Najveći

razlog za to je nadolazeća gospodarska

kriza i pretpostavka

da će se oporavak gospodarstva

prije dogoditi u razvijenim

državama nego u Hrvatskoj.

Komušanac ističe da su

ratovi, pandemije i epidemije

u povijesti bili najveći demografski

destrukcijski faktori i

teško je nakon koronavirusa

očekivati pozitivne demografske

pomake, naročito vezane

uz kretanja rodnosti i preseljavanja

stanovništva.

Ipak, kriza izazvana koronavirusom

vratila je u Hrvatsku

mnoge iseljenike, a u budućnosti

bi se moglo očekivati da

se na povratak odluči još njih.

"Pandemijski demografski

poremećaji vezani uz prirodno

kretanje stanovništva bili su

očekivani, kao što je bio očekivan

i povratak dijela iseljenoga

stanovništva zbog krize

izazvane širenjem pandemije

i gubitka posla", ističe demografkinja

Komušanac. Ipak,

smatra da se potencijalni povratak

Hrvata neće dogoditi

ili neće biti trajnog učinka bez

poticajnih modela s državne

razine.

Jedna od potencijalnih povratnika

je Sanja Matijašević,

mlada medicinska sestra, koja

se prije manje od godinu dana

odlučila preseliti u Austriju u

potrazi za boljim životom. U

Hrvatskoj nije uspjela pronaći

posao u struci, a zbog financijske

situacije u obitelji donijela

je odluku da im želi što prije i

što više pomoći.

"U Austriju sam otišla jer

Ratovi, pandemije i epidemije u povijesti su bili najveći demografski

destrukcijski faktori, ističe demografkinja Monika Komušanac

Hrvatsku je nakon ulaska u Europsku uniju napustilo između 150.000 i 300.000 ljudi

Demografkinja Komušanac

ističe da je pogoršanje

ionako loših demografskih

trendova prava prigoda za

postavljanje povratničkih

poticajnih modela

sam svojoj obitelji i sebi htjela

priuštiti bolji život. No taj

'bolji život' koji nam naši vršnjaci

i ostali koji su napustili

Hrvatsku 'serviraju pod nos'

ne postoji", tvrdi Sanja. Objašnjava

da je, zbog priča koje je

čula, mislila da će sve biti lako

i da samo trebaš doći, krenuti

raditi i zarađivati.

"U ovih šest mjeseci još nisam

uspjela ostvariti normalan

i stabilan poslovni odnos",

kaže medicinska sestra koja

je u inozemstvo "trbuhom za

kruhom" otišla sama, što joj je

dodatno otežalo život. Teško

joj je osamostaliti se i raditi i

živjeti sama u stanu.

"Nije nemoguće, ali svakako

je teže nego kad imaš nekog

uz sebe s kim dijeliš troškove

života", objašnjava Sanja, koja

kao veliki problem iseljavanja

mladih ističe negativne stavove

prema životu u Hrvatskoj.

Dati prigodu Hrvatskoj

"Mi, mladi, podlegli smo

društvenim mrežama na kojima

nam se serviraju ti nekakvi

bolji životi negdje dalje, stotinama

kilometara od kućnog

praga, ali zar postoji bolje od

onog tvog vlastitog", pita se

Sanja. Dodaje da je i sama

povjerovala da je negdje dalje

budućnost bolja i da ne osporava

to, ali smatra da bi mladi

više prigoda trebali dati Hrvatskoj.

Sanja smatra i da se veliki

iseljenički val iz Hrvatske

'Mi, mladi,podlegli smo

društvenim mrežama na

kojima nam se 'serviraju' ti

nekakvi bolji životi negdje

dalje, ali zar postoji bolje od

onog tvog vlastitog', pita se

medicinska sestra Sanja

polako zaustavlja jer poznaje

mnogo ljudi i prijatelja koji su

se odlučili na povratak, a vjerojatno

će se i sama vratiti.

Da će se stanje u zemlji popraviti

i da se neće morati iseliti,

nada se student pete godine

menadžmenta David Panić.

"Mislim da moje zanimanje

još nije na pravi način zaživjelo

u Hrvatskoj i već pri upisivanju

fakulteta bio sam svjestan

da će to možda značiti potragu

za poslom izvan Hrvatske",

napominje David. Smatra da

će se nakon pandemije još

više mladih iseliti iz Hrvatske

jer će se posljedice virusa više

osjetiti u manje razvijenim

zemljama, čije je ekonomsko

stanje i prije koronavirusa bilo

nestabilnije od onoga drugih

zemalja Europske unije.

Demografkinja Komušanac

ističe da je pogoršanje ionako

nepovoljne dobne strukture

stanovništva i ukupnih

demografskih negativnosti

prava prigoda za postavljanje

državnih povratničkih poticajnih

modela te prihvaćanje demografskih

problematika kao

najvažnijeg pitanja hrvatske

budućnosti.


Videoigre sa ili bez dista

Dotak

socijal

Tekst: Živa Bajsić

U

jeku socijalnog

distanciranja, videoigre

su mnogima došle

kao spas. Omogućile

su da, barem virtualno, ispune

potrebu za ljudskim kontaktom,

ističe Sabina Stepić, magistra

psihologije, gamerica i jedna

od urednica domaćeg portala

o videoigrama FFA.hr. Pandemija

i manjak socijalizacije posebno

su utjecali na mlade koji

su svoje školske i studentske

pustolovine premjestili u virtualni

svijet. Zbog izoliranosti i

onemogućenih druženja, mnogi

su višak vremena odlučili iskoristiti

upravo na videoigre.

Ljudska potreba za druženjem

i bliskosti, u trenutačnim

okolnostima, glavni je razlog

okretanja videoigrama s mogućnosti

multiplayer igranja,

objašnjava Stepić.

Bijeg u osamu

Postoji bezbroj različitih videoigara,

a time i igraćih mehanika

i žanrova, koje imaju

potencijala razvijati igračevu

kreativnost, inspiraciju i maštu.

Ipak, Stepić napominje da

ključnu ulogu ima vrsta videoigre,

što znači da neće sve igre

Igre su mi pomogle u razvijanju

komunikacije na

stranim jezicima, a s drugim

igračima često razgovaram

i o temama koje nisu vezane

uz igru i mogu reći da tako

širim svoje vidike, tvrdi

student Leon

jednako utjecati na igrače. Vrsta

videoigre ključna je za sagledavanje

koliko će ona pridonijeti

razvoju igračevih kognitivnih,

motivacijskih, emocionalnih ili

pak socijalnih sposobnosti.

"Akcijske igre poboljšavaju

koordinaciju ruke i oka te obradu

vizualnih informacija, logičke

igre razvijaju naše vještine

rješavanja problema i upravljanja

resursima, igre koje od

igrača zahtijevaju visoku razinu

vještine, teške igre, uče nas važnosti

truda i ustrajnosti, a takozvane

opuštajuće igre podižu

nam raspoloženje", navodi psihologinja

ključne razlike među

igrama.


Društvo 7

nce Mnogi su tijekom pandemijske izolacije 'utjehu' potražili u virtualnom svijetu

li smo tanku granicu između

izacije i ovisničkog ponašanja

Bijeg od stvarnosti samo je jedan od mogućih motiva za igranje, ali istodobno i najviše

zabrinjavajuć jer upućuje na to da je osobi potrebna pomoć, komentira psihologinja Sabina Stepić

Na rubu ovisnosti

Skretanje pozornosti s negativnih

okolnosti iznimno s

pomoću videoigara može se

shvatiti i kao eskapizam, odnosno

svojevrsni bijeg od stvarnih

problema. Kada je riječ o

eskapizmu, psihologinja Stepić

ističe kako je potrebno shvatiti

da je ono uzrok, a ne posljedica

igranja videoigara.

Stoga je eskapizam samo jedan

od mogućih motiva za igranje,

ali je istodobno i najviše

zabrinjavajuć jer "potreba za

bijegom od stvarnosti upućuje

na to da osoba u svom životu

ima teškoće i da joj je potrebna

pomoć i podrška". Psihologinja

ističe da prekomjerno igranje

može upućivati i na razvoj poremećaja

igranja videoigara. Sam

poremećaj može dodatno biti

potaknut davanjem prioriteta

igranju u usporedbi s obavljanjem

ostalih aktivnosti, nastavljanjem

igranja i nakon negativnih

posljedica te općenitim

manjkom samokontrole.

Problem nije samo u nedovoljnoj

razini samokontrole,

nego i u videoigrama koje same

po sebi mogu izazvati ovisne,

odnosno poticati igrača da napravi

ono što igra od njega traži.

"Zbog interaktivnosti kao

Različite vrste igara

mogu pomoći u razvoju

igračevih emocinalnih i

socijalnih sposobnosti

U nekih igrača okidači za

povećanje igranja bili su

anksioznost i depresija kao

rezultat povećane brige

zbog pandemije, ističe psihologinja

Sabina Stepić

Leon Lučić, student s Fakulteta

strojarstva i brodogradnje,

ističe da su mu videoigre pomogle

u brojnim segmentima

života, no ponajviše u razvijanju

komunikacije na stranim

jezicima.

"S drugim igračima često razgovaram

i o temama koje nisu

vezane uz igru te mogu reći da

tako širim svoje vidike i shvaćam

koliko zajedničkih stvari

imam s ljudima iz drugih dijelova

svijeta", dodaje Leon. Promjenom

sveukupnih navika,

brojna istraživanja pokazala su

da su igrači tijekom pandemije

povećali broj sati koje provode

igrajući, što ne mora biti nužno

negativno. U nekih

su igrača

pak okidači

za poveća-

Sabina Stepić,

gamerica

i magistra

psihologije

PRIVATNA ARHIVA

Akcijske igre poboljšavaju koordinaciju ruke i oka, logičke razvijaju vještine rješavanja

problema i upravljanja resursima, a opuštajuće igre podižu raspoloženje

nje igranja ipak bili anksioznost

i depresija kao rezultat povećane

brige zbog pandemije i izolacije",

ističe Stepić.

Lovre Crvelin s Hrvatskih studija

navodi da je online gaming

u ovim okolnostima postao dio

društvenog života, a ključan je

razlog češćeg igranja upravo višak

slobodnog vremena koji bi

inače bio ispunjen drugim aktivnostima.

Dok Lovre smatra

da je trošenje vremena ujedno

Among Us: primjer ili privid pozitivnog utjecaja?

UNSPLASH

najveća negativnost videoigara,

Leon ipak misli da je odlazak

u virtualnu realnost mnoge

barem na trenutak opustio i

odmaknuo od trenutačnih problema.

Igra koja se posebno istaknula u doba pandemije

i lockdowna je Among Us, internetska igra

detektivskih karakteristika koja je postala iznimno

popularna zahvaljujući YouTuberima i streamerima

na Twitchu.

Igru može igrati četiri do deset poznatih ili nepoznatih

ljudi. Prije početka igre, manje igrača postaje

uljezima, dok su ostali igrači članovi posade koji

izvršavaju zadatke poput popravljanja žica i punjenja

benzina. Uljezi s druge strane obavljaju lažne

zadatke koji im pomažu da se uklope među članove

posade te ih u konačnici ubiju. Nakon svakog ubojstva

pokreće se rasprava među članovima da bi se

došlo do zaključka tko je ubojica.

Specifičnost igre Among Us upravo je to što igrači

ne igraju "s računalom", nego je potrebna prisutnost

drugih igrača. Samim time nužno je stvoriti

dobru komunikaciju, međusobno razumijevanje i

suradnju što u okolnostima pandemije može imati

pozitivnih utjecaja. Iako je Among Us izvrstan

primjer društvene videoigre koja olakšava socijalizaciju,

igrači primarno komuniciraju da bi obmanuli

jedni druge te je iz tog razloga treba i kritizirati,

komentira psihologinja Sabina Stepić.

svojeg glavnog obilježja, videoigre

imaju 'moć' utjecaja na

ponašanje igrača koja proizlazi

iz igraćih mehanika koje su dizajnirane

prema načelima bihevioralne

psihologije te funkcioniraju

prema načelu nagrade i

kazne", objašnjava Stepić.

Velika količina nasilja

Brojne negativnosti videoigara

zamjećuje i Roko Mamut,

student Geodetskog fakulteta.

Roko smatra da je ključan problem

u prevelikoj količini nasilja

koje u igračevoj podsvijesti

postaje normalno.

"Na primjeru igre GTA5

mogu primijetiti da je potpuno

normalno ukrasti auto ili pretući

slučajnog prolaznika te gotovo

da više nije moguće pronaći

igricu bez ubijanja, pljačke ili

bilo kojeg drugog oblika nasilja",

komentira Roko predstavljanje

pogrešne slike o životu

kroz videoigru. Igranjem videoigara

osoba može održavati svoje

socijalne vještine, razvijati

kreativnost ili naučiti jezik, no

jednako je važno voditi brigu o

vrsti videoigre i učestalosti njezina

korištenja.

8 Intervju


Za Global o mentalnom zdravlju mladih, izborima i povjerenju u

političare, manjku socijalizacije, bijegu od stvarnosti, iseljavanju...

Naši političari su kao djeca u

vrtiću, mladi pokazuju znatno

veću odgovornost od njih

Razgovori o posljedicama

svega

što nas je sustiglo

u posljednjih

godinu dana ne

prestaju. Jednu

od najvažnijih uloga u društvu

preuzeli su psiholozi, psihijatri te

briga za mentalno zdravlje. Tanja

Pureta, magistrica psihologije i

direktorica konzultantske tvrtke

Ramiro, smatra da je depresija u

mladih sve veći problem, a bijeg

u virtualan svijet nameće se kao

gorući problem u bliskoj budućnosti.

◼◼Jedna teška godina je iza

nas, a predviđanja nisu niti za

ovu previše optimistična. Postoje

li već neka istraživanja

koja bi mogla pokazati koliko

nas je promijenila 2020. godina?

Generalno gledano, dosad

provedena istraživanja upućuju

na to da je kriza vrlo nepovoljno

utjecala na ljude zbog svojih vrlo

stresnih karakteristika. Došla je

naglo, promijenila je sve životne

aspekte pa nismo mogli pronaći

utjehu u nekima koji dobro funkcioniraju.

Svi su ljudi njome bili

obuhvaćeni pa se nismo mogli

obratiti za pomoć nekome tko

nije pogođen krizom, nije pod

našom neposrednom kontrolom

i ne znamo koliko će trajati. Posljedica

svega toga je povećana

osjetljivost na sve nepovoljne

događaje u našim životima, čak i

na one s kojima smo se prije krize

lakše nosili, kao i osjećaja bespomoćnosti

u pokušajima da se

uspješno nosimo s njome. Tako

mnogi čekaju da prođe, kako bi

napokon mogli nastaviti normalno

živjeti. Neki su u krizi uspjeli

pronaći i razne prigode za uvođenje

određenih kvalitetnih promjena

u svoj život, što je izvrsno.

Međutim, nedostatak društvenih

aktivnosti i fizička nesigurnost

su i dalje veliki stresori koje većina

jako teško podnosi.

◼◼U veći je fokus zbog svih

događanja došla i psihološka

pomoć. Možemo li reći da se

smanjila stigma odlaska psihologu

i psihijatru?

Vide se pomaci, ali još nedovoljni.

Mislim da je dio problema

taj što ljudi zapravo ne znaju što

očekivati od psihologa, odnosno

psihijatra. Mnogi smatraju da

Izgubljeno vrijeme ne može se nadoknaditi. Zato je važno da i mladi to

razumiju, kao i da razumiju da u životu postoje razdoblja koja zahtijevaju

veća odricanja. Međutim, i u tim razdobljima postoji pregršt mogućnosti

da zadovolje važne potrebe, želje i interese, samo treba pronaći nove

načine umjesto onih koji su nam nedostupni, kaže iskusna psihologinja

◼◼Kako pristupiti mladima u ovim vremenima da,

na primjer, izađu na glasanje i daju nekome svoje

povjerenje?

Najprije bi trebalo razdvojiti ta dva ponašanja. Jedno

je potaknuti nekoga da izađe na izbore, a drugo potaknuti

ga da nekome da povjerenje. Vjerujem da mlade

uopće ne bi trebalo poticati da izađu na izbore kad bi

imali kvalitetan izbor, ne izbor političara koji se tek

prije izbora sjete predstaviti nekim floskulama kojih

se poslije više i ne sjećaju, nego izbor političara koji i

u vremenima između izbora riječima, ponašanjem i

njihove teškoće, ma koliko se

teško nosili s njima, nisu toliko

velike da bi potražili pomoć.

Drugi bi željeli čarobnu tabletu

koja bi im riješila sve životne

nedaće, čega nema. Bit je u edukaciji,

odlaskom psihologu ljudi

uz pomoć stručnjaka dobivaju

prigodu razumjeti što im se događa

i kako se uspješno nositi s

time. To podrazumijeva i odluku

da promijene neke svoje neučinkovite

obrasce ponašanja i

usvoje učinkovite, za

što također mnogi

nisu spremni.

Primjerice, kad

čovjek slomi

ruku, odlazi liječniku

da mu

je namjesti, štedi

je dok ne zacijeli i

onda ide na terapiju

da bi opet postala funkcionalna.

S druge strane, kad se

u psihi nešto slomi, ljudi puštaju

da samo zaraste, što im stvara

mnogo problema u nošenju s

različitim problemima i situacijama

s kojima se susreću.

◼◼Koliku ulogu imaju psiholozi

u današnjem društvu? Zbog

pandemije i potresa sve je više

priče o njihovoj važnosti, ali

koje je realno stanje?

Psiholozi su iznimno važni jer

mnogo znaju o tome kako živje-

'Realno stanje

je da su psiholozi

i psihološka znanja

nedovoljno zastupljeni

te se ne vide tendencije

kako bi se to u skoroj

budućnosti

ispravilo'

Razgovarala: Antonija Grbavac

Mlade ne bi trebalo poticati da izađu na birališta kad

bi imali koga birati

djelima govore o sebi i svome doprinosu društvu. Previše

često nismo imali prave kandidate kojima bismo

mogli pokloniti povjerenje, pa je i neizlazak na izbore

velikim dijelom posljedica toga. Dakle, lijek je u povećanju

razine svijesti političara o vlastitoj ulozi, kao i

odgovornosti da se dosljedno ponašaju sukladno njoj.

Lijek je i da se mladi sve više aktivno uključe u politiku

te i tako pokažu svoju odgovornost. Imaju znanje,

energiju, motiv, važna su sila u našem društvu, tako

da bi ih mnogi sigurno prigrlili kao odličan izbor. Tada

izlazak na izbore više ne bi bio problem.

ti i raditi bolje i u normalnim i u

kriznim vremenima. Ta znanja

bi trebali imati svi ljudi, kako bi

kvalitetnije i odgovornije živjeli,

pa bi se trebala utkati u redovni

sustav obrazovanja. Također,

psiholozi bi svakako trebali

biti i sastavni dio svih državnih

i društvenih tijela koja donose

odluke kojima reguliraju ponašanja

zajednice. Oni mogu dati

znanstvene temelje vezane za tu

regulaciju, predvidjeti moguće

teškoće i pronaći najbolje

mogućnosti za

njihovu realizaciju

da bi se dobrobit

maksimizirala, a

rizici minimizirali.

Realno je stanje

da su psiholozi i

psihološka znanja

nedovoljno zastupljeni

te se ne vide tendencije

kako bi se to u skoroj budućnosti

ispravilo.

◼◼Velika se promjena dogodila

djeci, srednjoškolcima i studentima.

Odjednom im je zabranjeno

druženje s prijateljima,

'prisiljeni' su na druženje

s roditeljima. Može li im ikada

biti nadoknađeno izgubljeno

vrijeme?

Izgubljeno vrijeme ne može se

nadoknaditi. Zato je važno da i

oni to razumiju, kao i da razumiju

da u životu postoje određena

razdoblja koja od ljudi zahtijevaju

veća odricanja. Međutim,

i u tim razdobljima postoji pregršt

mogućnosti da zadovolje

važne potrebe, želje i interese,

samo treba pronaći nove načine

umjesto onih koji su nam nedostupni.

To je ne samo jako važno

za psihičko zdravlje, nego se time

ostvaruje i dodatna dobrobit u

kontekstu razvoja kreativnosti

i fleksibilnosti, što su ključne

kompetencije za uspješan život i

poslovanje.

◼◼Sve češće slušamo o toj depresiji

mladih koja ponekad

završi kobno. Hoće li ova pandemija

pridonijeti još gorim

statistikama?

To je svakako ozbiljan problem

jer je trenutačna situacija ozbiljno

teška i zato bi trebalo napraviti

javnozdravstvenu kampanju

kojom bi se stalno osvještavala i

djeca i roditelji o tome što su psihičke

tegobe, kako ih prepoznati

i zašto je važno potražiti stručnu

pomoć. Važno je stalno isticati

da su razne "nenormalne" emocije

u nenormalnim okolnostima

posve normalne. Samo se treba

znati nositi s njima. To znanje

nedostaje u populaciji jer se ne

uči kroz redovan sustav obrazovanja,

a danas je životno važno.

◼◼Mladi su se morali odreći

svega, ali ostaju zbunjeni.

Kako bi trebali reagirati kad

vide političare i one koji im

propisuju mjere da ih se ne

drže? Koliku štetu to nanosi

društvu općenito?

Ponašanje političara koji krše

pravila uistinu je krajnje neodgovorno

jer bi trebali biti svjesni

svojeg položaja i utjecaja koji

imaju na društvo, pa u skladu s

time i pripadajuće odgovornosti.

Pozicije moći nužno nose sa sobom

barem jednaku razinu odgovornosti,

što očito mnogi političari

nisu osvijestili. Oni misle

da ih pozicija izuzima iz dužnosti

pridržavanja pravila, a upravo

je obratno – oni bi se prvi trebali

striktno držati svih pravila.

Oni svojim ponašanjem ujedno i

kreiraju sustav vrijednosti, čega

očito također nisu svjesni. Ljudi

gledaju postupke, pa ako su u suprotnosti

s onim što čuju, riječi

će postati bezvrijedne i, štoviše,

prouzročiti suprotan učinak.

Mladi, a i društvo općenito,

na takva bi ponašanja političara

mogli sasvim legitimno odgovoriti

barem jednako tako neodgovornim

ponašanjem, pa čak i

neodgovornijim od njih. Međutim,

broj zaraženih u nas, u odnosu

prema drugim zemljama,

očito pokazuje da su i mladi, a i

društvo u cjelini, srećom znatno

odgovorniji od političara. Većina

u društvu uistinu i misli na

druge, što se za političare ne

bi moglo reći.

◼◼Kakva je onda slika političara?

Čini se da političare većina

ljudi u društvu više

doživljava kao djecu u vrtiću

kojeu treba strpljivo

podnositi nego kao nekoga

koji im je stručni, profesionalni

i moralni kompas.

Zato su sve odluke vezane

za sigurnost svojih života,

kao i života svojih najbližih,

jednostavno uzeli u svoje

ruke. Naime, mnogo toga u

društvu funkcionira unatoč

državi, a ne zbog zasluga države.

Tu je uistinu važno istaknuti

odgovorni doprinos privatnih

poslodavaca, koji svojim zaposlenicima

nastoje osigurati razne

stručne, profesionalne i osobne

edukacije, dodatnu zdravstvenu

skrb, razne aktivnosti za unapre-


Intervju 9

đenje zdravlja, privatno-poslovni

balans, što bolju opremu za

uspješniji i zdraviji rad od kuće,

zdravstveno sigurna radna mjesta,

ulaganja u razne mirovinske

fondove, pa čak i dječje vrtiće

te brojne druge pogodnosti.

O tome se ne govori dovoljno,

štoviše, često su privatni poduzetnici

čak i nepravedno stigmatizirani

kao oni koji misle samo

na sebe, što brojna istraživanja

provedena prošlih godina u nas

uvelike demantiraju.

◼◼Studenti, maturanti, čak i

ostale dobne skupine, željne

su izlazaka i druženja, što pokazuju

i okupljanjem ispred

HNK ili kod studentskih domova.

Nikad nisu dobili alternativu

niti im se obraćalo.

Koje su posljedice toga?

To da se cijelo vrijeme krize

govori samo o jednom njezinu

aspektu te da je cilj zaštititi samo

jedan segment zdravlja i dobrobiti,

a da se sustavno zanemaruje

definirati i druge potrebe, koje

barem jednako, a često i

više ugrožavaju zdravlje

i dobrobit društva, poražavajuće

je. Odgovorna

bi vlast svakako

trebala dati

kvalitetne alternative

kako

odgovoriti i

na te druge

potrebe,

što se u

nas, nažalost,

ne

događa.

Štoviše, te

se potrebe

minoriziraju,

što je vrlo opasno, jer su izrazito

važne za život i zdravlje. Zato su

se i dogodila okupljanja. Njih bi

vlast trebala doživjeti kao upozorenje

da je nešto propustila

napraviti te napokon donijeti

kvalitetne alternative, jer ih uvijek

ima. U suprotnom, potisnute

potrebe će se sve više nastojati

spontano riješiti što ne mora

uvijek biti na način koji je poželjan.

◼◼Može li manjak socijalizacije

zauvijek promijeniti navike

koje smo imali?

Može. Velika je opasnost da se

mladi, a i mnogi drugi, potpuno

okrenu površnosti i prividnoj

utjesi virtualnog svijeta te

potpuno zanemare svoju ulogu,

ovlasti i odgovornosti u fizičkom

svijetu, pa čak i zaborave kako živjeti

i raditi s drugima. Virtualni

svijet uvijek omogućava da se isključimo

iz svega što nam ne odgovara.

'Već sad

vidimo tendenciju

da

su mnogi i u

fizičkom svijetu

pribjegli

isključivanju

iz onoga što

im ne odgovara

i stalnoj

potrazi za

društvom

koje će ih

potpuno prihvatiti

bez

da se moraju

mijenjati, što

je iluzorno i

pogrešno'

'Važno je

stalno isticati

da su razne

nenormalne

emocije u

nenormalnim

okolnostima

posve normalne.

Samo

se treba

znati nositi

s njima.

To znanje

nedostaje u

populaciji

jer se ne uči

u redovnom

sustavu

obrazovanja,

a danas

je životno

važno'

To u realnom svijetu nije opcija

jer smo uvijek dio grupe kojoj se

trebamo znati prilagoditi te istodobno

i izraziti svoju osobnost i

kvalitete, ali i interese i potrebe.

To su važne socijalne vještine

koje možemo brusiti jedino živim

socijalnim kontaktom. Već

sad vidimo tendenciju da su

mnogi i u fizičkom svijetu pribjegli

isključivanju iz onoga što

im ne odgovara i stalnoj potrazi

za društvom koje će ih prihvatiti

bez da se moraju mijenjati, što je

iluzorno i pogrešno. Posljedice

toga mogu biti sve veća razočarenja

i sve veće psihičke tegobe, što

je, nažalost, očito naša budućnost.

Zato bismo, kao društvo,

što prije trebali početi sustavno

odgovarati na sva ta pitanja i nuditi

kvalitetne odgovore.

◼◼Pojačava se anksioznost i

sve više mladih u zapadnim

zemljama u sve ranijoj dobi

završava na nekim od medikamenata.

Je li to neizbježno

s obzirom na svijet u kojem

živimo?

Nije. Svijet u kojem živimo ima

svoje karakteristike i zahtjeve s

kojima treba naučiti živjeti. To

je edukacija koju sam već prije

spominjala. Ako ta znanja nedostaju

u društvu, ali i ako ih ljudi

izbjegavaju usvojiti na način da

promijene svoja disfunkcionalna

ponašanja koja ih i vode u probleme,

onda se poseže za medikamentima.

Međutim, medikamenti

ne mogu riješiti probleme.

Mogu učiniti da ih ljudi manje

tegobno doživljavaju, ali i dalje

ostaje pitanje promjene ponašanja,

koje jedino vodi u sigurno

zdravlje.

◼◼Trebamo li strahovati od novih

izazova i opasnosti sad kad

smo se dobrim dijelom preselili

u virtualni svijet?

Ne možemo se preseliti u virtualni

svijet, to je iluzija. Stvarni

svijet ostaje, kao i svi problemi,

ali i sve čari koje nosi sa sobom.

Zato u ovom trenutku možemo

i trebamo najviše strahovati od

posljedica ideje da se možemo

preseliti u virtualni svijet, kao

i nastojanja da to učinimo.

Virtualni svijet je dobar

sluga, ali loš gospodar,

njime treba znati aktivno

upravljati kako bi iz

njega mogli izvući sve

dobrobiti uz istodobno

izbjegavanje brojnih

zamki.

◼◼

I uz sve ove

krize nisu se

promijenila

očekivanja

institucija

od mladih.

Može li se

Juraj Podvorac

od osoba koje su prošle pandemiju

i potrese očekivati iste rezultate?

Što je trebalo učiniti?

Tijekom povijesti je bilo mnoštvo

izazova, koji su bili više-manje

jednako teški kao ovi sada,

pa nisu utjecali na obrazovna

očekivanja. Štoviše, ove su okolnosti

objektivno imale manje

elemenata od mnogih drugih

zbog kojih bi se trebala smanjiti

obrazovna očekivanja. Danas su

znanja dostupna preko uistinu

brojnih kanala, pa se to što eventualno

nisu usvojena ne može

pripisati objektivnim teškoćama.

Naravno da je lakše i ljepše usvajati

ih u društvu vršnjaka i neposrednim

radom s profesorima,

ali nedostatak tog aspekta ima

veću negativnu posljedicu na socijalizaciju

nego na samu razinu

usvojenosti znanja. S tim u vezi

mislim da se učinilo mnogo. Moglo

se još pojasniti učenicima da

nisu zakinuti ni u čemu vezano

za stjecanje znanja te ih poticati

da znatiželjno prigrle nove načine

usvajanja znanja, što su mnogi

samostalno i učinili. Učenici

ne bi trebali biti samo pasivni

primatelji znanja, nego aktivni i

odgovorni tragatelji za znanjima

da bi ostvarili svoje obrazovne

ciljeve, ako su im važni.

◼◼Mislite li da će mladi imati

dovoljno mentalne snage graditi

sebe i svoje živote i dalje u

Hrvatskoj kad pandemija prođe

ili će linijom lakšeg otpora

nastaviti iseljavanje?

Oni koji su pronašli mentalnu

snagu da uvide prigode za vlastiti

razvoj i u ovim restriktivnim

uvjetima, svakako hoće. Oni će

birati gdje će nastaviti svoj život.

Oni kojima je ova kriza bila izvrstan

izgovor za pasivan pristup i

čekanje da im sve okolina riješi,

bez njihova aktivnoga odgovornog

uključivanja, neće. Oni će

uvijek pronalaziti krivca. Iseljavanje

nije linija manjeg otpora

– onaj tko tako misli, jako će se

razočarati.

◼◼Treba li potragu za boljim

životom izvan granica svoje

zemlje stigmatizirati?

Nikako. Ništa ne treba stigmatizirati,

nego treba osvještavati i

osnaživati ljude te im onda prepustiti

izbor. Slabi i neosviješteni

ljudi ne mogu donositi kvalitetne

izbore, nego samo bježati iz situacije

u situaciju. U filmu 'Soul'

postoji krasna priča o ribi koja

je tražila ocean. Pitala je stariju

ribu gdje bi ga mogla pronaći.

Ovo u čemu sada plivamo je

ocean, rekla joj je. Ali ja oko sebe

vidim samo vodu, ono što želim

je ocean, odgovorila joj je mlada

riba. Dakle, problem je što mislimo

da postoji nešto bolje, veće

i zanosnije od onoga gdje smo

sada. Međutim, to nije pitanje

okoline, to je pitanje nas i naše

percepcije. Mnogi i u Hrvatskoj

vide ocean, a oni koji ga ne vide

ovdje, teško će ga vidjeti bilo gdje

drugdje.

TANJA PUR ETA psihologinja

10 Svijet


Rat informacijama U nekim zemljama za tvrtke poput Googlea nema regulative, a negdje su cenzurirane

Tekst: Benjamin Mihoci

Na Svjetskom ekonomskom

forumu

u Davosu, ruski je

predsjednik Vladimir

Putin potkraj siječnja

ove godine upozorio na rastući

utjecaj velikih internetskih

kompanija. Dodao je da se ti

gospodarski divovi u nekim

područjima već i natječu s državama.

Profesor Petar Popović s Fakulteta

političkih znanosti kazao

je da je Putin u pravu, ali

premda je današnja moć korporativnog

bez presedana, ipak

nije riječ o konkretnoj političkoj

moći s vojskom, zastavom i

sudovima.

"Te kompanije svakako utječu

na politiku i zakonodavstvo,

ali samo zbog svog privatnog

interesa. Glavne poluge moći

su i dalje u rukama države", dodao

je Popović.

Izbjegli 'titulu' monopolista

Američki predsjednik Joe Biden

nedavno je zaposlio Tima

Wua, protumonopolskog aktivista,

kao savjetnika u Bijeloj

kući. Riječ je o jednom od najpoznatijih

pobornika besplatnog

i otvorenog interneta. Wu

tvrdi da su tvrtke poput Googlea

postale prevelike i da im

nedostaje konkurencije.

Da su te kompanije postale

prevelike, smatra i profesor

Paško Bilić s Instituta za razvoj

i međunarodne odnose. Za primjer

monopolističkog statusa

uzima Google, čiju tražilicu koristi

više od 90 posto internetskih

korisnika Europe.

"Što se tiče Tim Wua, dosadašnja

je američka interpretacija

antimonopolnih zakona

uzimala u obzir isključivo

koncept 'potrošačke dobrobiti'

prema kojem kompanije ne

mogu biti optužene za monopol

ako svojim korisnicima

nude usluge po najnižim mogućim

cijenama. S obzirom na

to da Google i Facebook nude

svoje usluge besplatno, one su

godinama de facto bile imune

na protumonopolne zakone u

SAD-u", pojasnio je profesor

Bilić.

Da vlade mogu strože postupati

s tim kompanijama, dokazala

je Australija. Još je ljetos

zakon koji predviđa da internetski

divovi plaćaju naknade

izdavačima za korištenje njihova

sadržaja. Google i Facebook

prvotno su zaprijetili da će se

povući s australskog tržišta, a

Facebook je nakratko uklonio

sav informativni sadržaj da bi

izbjegao bilo kakvo plaćanje.

Nakon što je Microsoft ponudio

zamijeniti Google i plaćati

za tamošnje novinarstvo,

Google se ubrzo predomislio

'Velike kompanije

utječu na politiku,

ali samo zbog svog

privatnog interesa'

Profesor Petar Popović potez australske vlade smatra pozitivnim

pomakom i primjerom da se digitalne platforme mogu regulirati i

natjerati na odgovornije ponašanje

Tražilicu Google koristi više od

90 posto internetskih korisnika

i glede naknada dogovorio s

australskim izdavačima poput

NewsCorpa medijskog magnata

Roberta Murdocha.

Profesor Bilić potez australske

vlade smatra pozitivnim

pomakom i primjerom da se

digitalne platforme mogu regulirati

i natjerati na odgovornije

ponašanje.

"Najviše će profitirati upravo

oni komercijalni mediji čiji su

profiti od digitalnog poslovanja

najviše padali pa se taj zakon

s poslovne strane čini opravdanim.

No to su istodobno i

mediji, koji su najviše pridonijeli

deprofesionalizaciji novinarstva,

poput onih u vlasništvu

medijskog mogula Ruperta

Murdocha", dodao je Bilić.

SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

'Trenutačno se vodi jedan geopolitički sukob čiji je glavni

motiv kontrola informacija, tako da zabrane platformi društvenih

mreža novi su oblik sukoba koji će uzimati sve više

maha', ističe profesor Popović

Profesor

Petar

Popović

dinih zemalja članica, propisuju

da tvrtke poput Facebooka

moraju sklopiti licencne

ugovore s izdavačima ako žele

'Cijeli internetski prostor,

specifično društvene

mreže, postale su ozbiljno

područje koje je već i

prije trebalo zakonski

regulirati', smatra

profesor Bebić

PRIVATNA ARHIVA

Paško Bilic,

Institut za razvoj

i međunarodne odnose

Nedemokratska

regulacija

medija

Zakoni o autorskim

pravima

u Europskoj

uniji, koji tek

moraju postati

dijelom

zakonodavstva

pojeobjavljivati

njihov sadržaj. Digitalna

ekonomija donijela je

mnogo zarade tehnološkim divovima,

a oni koji ih vide kao

prijetnju četvrtom stupu vlasti

i demokraciji, australski i europski

primjer doživljavaju kao

pobjedu.

Da u australskom slučaju nije

nužno riječ o pobjedi slobodnog

novinarstva, smatra profesor

Domagoj Bebić. Naveo je da

osim izdavača postoje i blogeri

i entuzijasti čiji se sadržaji dijele.

"Cijeli internetski prostor,

specifično društvene mreže,

PRIVATNA ARHIVA

postale su ozbiljno područje

koje je već i prije trebalo zakonski

regulirati. Svakako nam slijedi

regulacija svih internetskih

ili tehnoloških platformi, što

neće zaobići ni Hrvatsku, samo

je pitanje vremena kada će se to

dogoditi", objasnio je Bebić.

Još jedan primjer regulacije

internetskih platformi jest Indija,

koja je prošle godine, tijekom

indijsko-kineskog sukoba,

zabranila društvenu mrežu Tik-

Tok. Navodno su se informacije

s te platforme slale na servere

izvan Indije. Kineska kompanija

ByteDance, vlasnik TikToka,

zbog te je zabrane izgubila 120

milijuna korisnika i jedno od

svojih najvećih tržišta.

"Trenutačno se vodi jedan

geopolitički sukob čiji je glavni

motiv kontrola informacija,

tako da su 'zabrane platformi'

društvenih mreža novi oblik

sukoba koji će uzimati sve više

maha", dodaje profesor Popović.

Kina je pak poseban slučaj

što se tiče regulacije interneta

i medija. Naime, u Kini internetske

sadržaje nadgleda vladajuća

Komunistička partija.

Trenutačni je kineski predsjednik

Xi Jinping donio niz zakona

glede prihvatljiva sadržaja na

internetu, a stranim medijima

je ograničio pristup Kini. Ideju

slobodnog protoka informacija

smatra nespojivim s vrijednostima

kineskih vlasti.

Kinesko je društvo više-manje

uređeno tako da je pod

budnim okom vlasti, pojasnio

je profesor Bebić.

Kineski protekcionizam

"Cijela ta situacija preslikala

se i na situaciju s pojavom interneta

i novih tehnologija, pa

tako možemo vidjeti tu regulaciju

i nadzor internetskog prostora.

Ljudi su tamo navikli na

takav život", kazao je.

Snažna regulacija interneta

znači i manje učinkovit i manje

pouzdan internet koji koči

ekonomski rast. Ograničen

pristup informacijama u Kini

također ugrožava i znanstveni

napredak, no čini se da je Kina

spremna sve te rizike prihvatiti

kako bi ovladala svojim internetskim

prostorom.

"Mislim da će Kina nastaviti

sa svojom protekcionističkom

državnom politikom i da može

samo jačati na međunarodnim

tržištima. Rusija je također primjer

države u kojoj postoje nacionalne

tehnološke kompanije

s jakom korisničkom bazom.

Međutim, Rusiji nedostaje

ljudskih, tehnoloških i financijskih

kapaciteta da parira Kini u

pokušaju sprječavanja američke

dominacije u području digitalnih

tehnologija", zaključio je

profesor Bilić.


Karijera 11

Govorničke vještine Izostanak komunikacijskih znanja povlači za sobom slabiju socijalizaciju

Kvaliteta komunikacije pati

zbog prelaska u virtualnu sferu

Tekst: Lana Belavić

Mladi često ne posjeduju adekvatne govorničke vještine, što ih koči u poslovnom uspjehu

Kvalitetno komuniciranje

preduvjet

je zadovoljavajućeg

društvenog života, ali

i poslovnog razvoja i napretka.

Bez dobro razvijenih komunikacijskih

vještina, poruka koju

govornik želi poslati može biti

potpuno pogrešno interpretirana.

"Izostanak vještina i znanja

vrlo često povlači za sobom slabiju

socijalizaciju te uzrokuje

introvertiranost i povučenost

kao i slabiju mogućnost razvoja

i napredovanja u poslovnom

smislu, gdje mnogo toga ovisi

o kvaliteti komunikacije", rekla

je stručnjakinja za odnose

s javnošću, Sara Bojić iz Govorničke

akademije Demosten.

Prezasićenost

informacijama

U posljednje vrijeme popularizirale

su se edukacije koje

polaznicima pomažu u prevladavanju

treme u javnim nastupima

i svladavanju teorija

komunikacije.

"Cilj je da interdisciplinarna

znanja predavača pretočimo u

jedinstven i sustavan program

edukacija i treninga komunikacijskih

vještina specijaliziranih

za sve dobne skupine, privatne

polaznike te za tvrtke i poslovne

korisnike", napomenula je

stručnjakinja za odnose s javnošću.

Komunikacijsko sazrijevanje

proces je koji ne traje

jednako u svakog pojedinca

stoga je prije početka edukacija

potrebno ustanoviti početnu

razinu komunikacije polaznika,

a nakon toga određuju se opseg

i trajanje obuke.

"Dnevnikom govornika, videomaterijalima,

pisanim

materijalima, zadatcima i evaluacijama

pratimo razvoj i unapređenje

znanja da bi se jasno

mogao vidjeti napredak i prepoznati

poboljšanja koja smo

zajedno postigli", rekla je Bojić.

Uz to, na kraju se svakog programa

provodi provjera usvojenog

znanja na temelju čega

se utvrđuje primjena znanja u

praksi.

"Volimo ostati sa svim polaznicima

u kontaktu te ih pozivati

na predavanja idućih

generacija ili na naš event 'Komunikacijska

ordinacija', gdje

u neformalnom okruženju kafića

mogu nastupati s vrstom

Sara Bojić, PR stručnjakinja Govorničke

akademije Demosten

'Dobar govornik mora znati

prenijeti misli u kvalitetan

govor kojim će održati pozornost

publike', objasnila

je Sara Bojić, stručnjakinja

za odnose s javnošću

govora prema vlastitom izboru

i suočavati se s izazovima u komunikaciji",

nadodala je.

Dobre komunikacijske vještine

iznimno su važne u poslovnom

životu pojedinca, ali

često se spominje da mladi ne

posjeduju adekvatne govorne

vještine te da ih to koči u ispunjavanju

svojih profesionalnih

potencijala. Također, javlja se

potreba za govorničkim edukacijama

i treninzima u redovnim

obrazovnim planovima i programima.

PRIVATNA ARHIVA

"Ne samo da smatramo da

je važno, nego i sudjelujemo u

projektima koji promoviraju

razvijanje komunikacijskih vještina

za mlade. Uz to, naše dvije

suradnice predavale su djeci

u petom razredu osnovne škole

i ostale zadivljene razinom njihove

upoznatosti društvenim

medijima na kojima je iznimno

važno biti svjestan druge osobe

i pravilne komunikacije", ispričala

je Bojić. Također, dodala

je da prezasićenost informacijama

rezultira slabijim komunikacijskim

vještinama mladih.

Potrebna je upornost

"Glavni krivac za neadekvatne

komunikacijske vještine

sigurno je prelazak većine životnih

sfera u virtualan oblik

u kojem smo ograničeni neverbalnom

komunikacijom

koja je često presudan faktor",

Karlo Rajnović,

bivši polaznik

Govorničke

akademije

Demosten i Govorničke

škole

Debatnog kluba

Ekonomskog

fakulteta

Zagreb

zaključila je Bojić. Isto se tako

problem javlja jer su mladima

često uzori javne osobe, koje

ponekad nisu dobri govornici

s izraženim komunikacijskim

vještinama.

"Dobar govornik mora znati

prenijeti misli u kvalitetan

govor kojim će održati pozornost

publike", objasnila je Bojić

vrline koje bi trebale krasiti

dobrog govornika. Edukacije

u govorničkim akademijama

nisu ograničene dobi polaznika,

pa samim time grupe čine

osobe apsolutno svih dobnih

uzrasta, od studenata do ljudi

s dugogodišnjim radnim iskustvom.

"Kvalitetna i temeljna prezentacija

vlastitih stajališta pridonijet

će poboljšanju kvalitete

života jer mladima omogućuje

jasnije izražavanje i argumentaciju

vlastitih želja i interesa,

'Jako mi je pomoglo učenje

svladavanja treme prije i za

javnoga nastupa, stvaranje

kvalitetne kompozicije javnoga

govora i kako bolje

posjedovati govorni

prostor', pojasnio je

bivši polaznik govorničke

akademije, Karlo

Rajnović

Polaznici govorničkih

akademija usavršavaju

svoje javne nastupe i

izlaganja

kao i temelj za budući timski

i profesionalni rad u obrazovnom

sustavu i izvan njega", pojasnila

je Bojić.

"Tri najvažnije lekcije koje

sam naučio tijekom edukacije

jako su subjektivne, ali meni

je jako pomoglo učenje svladavanja

treme prije i za javnoga

nastupa, stvaranje kvalitetne

kompozicije javnoga govora i

kako bolje posjedovati govorni

prostor", rekao je Karlo Rajnović,

bivši polaznik Govorničke

škole Debatnoga kluba Ekonomskog

fakulteta Zagreb i Govorničke

akademije Demosten.

Ego na stranu

Rajnović je također pojasnio

da je ključ uspjeha u kvalitetnoj

komunikaciji koja pomaže

u razvoju društvenog i poslovnog

okruženja te dobrih međuljudskih

odnosa, a znanje i

stečeno iskustvo itekako igraju

veliku ulogu u profesionalnom

uspjehu.

"Govorničke akademije nisu

za svakoga, samo u mojoj generaciji

dvoje polaznika je

prestalo dolaziti, a za razliku

od pametnog čovjeka, samo

mudar čovjek može staviti svoj

ego na stranu i dopustiti si da

nauči nešto novo", zaključio

je Rajnović. Bojić smatra da

ovakve edukacije nude vidljive

promjene i znanje primjenjivo

u svim komunikacijskim izazovima.

PEXELS

12 Kultura


Junakinje u književnosti Iza Ane Karenjine, Emme Bovary i Nore oduvijek se krila društveno duboka priča

Snažne i samosvjesne žene iz

literature kao životna lekcija

Tekst: Lorena Oštrić

Neukrotiv duh junakinja

iz književnih djela

uvijek je bio privlačan

i zavodljiv, ističe Alis

Marić, kreatorica bloga Čitaj

knjigu. Kompleksni ženski likovi,

osim što su predmet okupacije

čitatelja, oni su im i uzor,

a pojedina djela napisana čak i

prije više stotina godina aktualna

su i danas zbog teme - položaja

i uloge žena koju obrađuju.

S vremenom se karakterizacija

lika žene u književnim djelima

mijenjala, a psihologinja Dunja

Jurić Vukelić objašnjava da je s

ostvarivanjem ženskih prava i

sam prikaz ženskog lika postao

kompleksniji, s potencijalom

svestranog razvoja.

Femme fatale kao uzor

"Snaga ženskih likova u književnosti

može se mjeriti njihovom

sposobnošću da privuku

pozornost čitatelja", kaže Marić,

a u brojnim se književnim djelima

pojavljuje lik fatalne žene –

zanosne i tajanstvene junakinje

koja je uzrok brojnim zapletima.

Jurić Vukelić ističe da su likovi

fatalnih žena iznimno kompleksni,

a nije lako reći jesu li fatalne

žene pozitivni ili negativni

likovi.

Jedna od fatalnih žena svjetske

književnosti je Emma, glavna

junakinja romana "Gospođa

Bovary" Gustavea Flauberta.

Odrasla je u samostanu, čitala

ljubavne romane i maštala o

strastvenoj ljubavi, a nakon što

je postala supruga seoskog liječnika,

doživljava razočaranje

jer joj je brak bio nezanimljiv.

Njezino je nezadovoljstvo raslo

iz dana u dan. Sreću je pokušala

naći u ljubavnicima, a poslije i u

rasipništvu, ali naposljetku, nezadovoljna,

ispija otrov i umire.

"Emma nije ostala samo lik

francuskog realizma koji nam

govori kako se nekad živjelo",

ističe Dunja Gusić, profesorica

hrvatskog jezika i književnosti.

Objasnila je da Emma predstavlja

svaku ženu današnjice koja

smatra da će se njezina potpuna

sreća ostvariti u instituciji braka,

što se nerijetko ne pokaže

točnom pretpostavkom.

Usko je povezano s Flaubertovom

temom djelo norveškog

dramatičara Henrika Ibsena, u

kojem glavna junakinja Nora

napušta muža i djecu kako bi

pronašla vlastito "ja". I to je djelo

jedna od omiljenih srednjoškolskih

lektira koja je iz godine

Snaga ženskih likova može se mjeriti njihovom sposobnošću da privuku

pozornost čitatelja, kaže Alis Marić, kreatorica portala Čitaj knjigu

Gotovo da nema djela u kojem nema motiva nesretne ljubavi zbog fatalne žene. Najbolji primjer toga je Werther iz Goetheova

romana "Patnje mladog Werthera".

Čar snažnih žena na velikom platnu

Pojedine junakinje svjetske književnosti, poput Ane Karenjine ili gospođe

Bovary, inspiracija su i filmskim redateljima pa su osim u knjigama svoje

mjesto našle i na filmskom platnu. U svijetu tehnologije sve je kratko,

brzo, sažeto i jednostavno. Filmske adaptacije poznatih naslova sve su

popularnije, a jedan od razloga je i taj što za gledanje filma treba manje

napora i vremena nego za čitanje knjige.

"Knjiga i film dva su različita medija", upozorava blogerica Alis Marić.

Ova ljubiteljica knjiga objašnjava da likovi u filmovima nikada nisu dovoljno

razrađeni i slojevito prikazani kao što su u knjigama, a kao najvažniju

razliku između ova dva medija navodi to što film ne može prikazati unutrašnji

svijet i sadržaje svijesti likova, kao što to može knjiga.

Od snažnih ženskih likova koje su osvojile svjetsku književnu publiku navodi

Anu Karenjinu iz istoimenog romana autora Lava Nikolajeviča Tolstoja.

Ona je, smatra Marić, najpoznatija "posrnula žena" u svjetskoj književnosti

pa stoga predstavlja najveći izazov za sve filmaše i glumice.

Psihologinja

Dunja Jurić

objašnjava da je

ostvarivanjem

ženskih prava i

prikaz ženskog

lika postao kompleksniji

PRIVATNA ARHIVA

nalnih vrijednosti stvaraju pogrešnu

predodžbu o tome kako

bi život žene trebao izgledati.

Stoga knjige i likovi poput Ane

Karenjine, Danteove Beatrice, ili

već spomenutih Nore i Emme,

poručuju da postoji i drugi životni

put.

Beatrice Portinari bila je Danteova

nepresušna inspiracija, a

"priča o Danteu koji je svoj život

'Osim što je uvjet uspješne

komunikacije pa tako i odnosa

s drugim ljudima, čitanje

omogućuje i širenje svjetonazora,

razvoj empatije,

ali i razumijevanje vlastitih

emocija', istaknula je psihologinja

Jurić Vukelić

Blogerica Alis Marić smatra da film

ne može prikazati unutrašnji svijet

i sadržaje svijesti likova, kao što to

može knjiga

u godinu na popisu obveznih naslova

koje školarci moraju čitati.

"U razdoblju formiranja vlastitog

identiteta, Ibsenova drama

mladima može dati dobru

lekciju", kaže Gusić. Objašnjava

da se ženama uporno dodjeljuju

uloge supruge i majke, a posljedično

i domaćice te čuvarice

"ognjišta", a razne institucije i

mediji zagovaranjem tradicioposvetio

samo jednoj ženi i o

kojoj je napisao brojne stihove,

tinejdžerima danas djeluje kao

znanstvena fantastika", opisuje

profesorica.

Sve se vrti oko žena

Za Beatrice i Dantea već svi

znaju, ali je manje poznato da

je Dante bio oženjen Gemmom,

s kojom je imao četvero djece i

koja, za razliku od Beatrice, nije

bila "fatalna". Teže li djevojke

danas biti poput fatalne Beatrice

ili su sklonije krenuti Gemminim

stopama, supruge, majke i

kućanice, individualna je odluka,

no među srednjoškolcima i

mladima prevladava mišljenje

da je današnjim djevojkama

uzor fatalna Beatrice, žena koja

je Dantea "motala oko malog

prsta".

Još jedan mladima neshvatljiv

"rob ljubavi" je bio i Francesco

LUKA KARADZULESKI

Petrarca koji je cijeli svoj život

pisao o zlatnim uvojcima Laure

de Noves koju je samo jednom

vidio. U tom kontekstu Gusić

kaže da bi mlade trebalo upozoriti

na to da je ljubav nešto zbog

čega vrijedi dati dio sebe i da

nas ona naposljetku čini boljim

osobama. Osim što su sami autori

nerijetko patili zbog svojih

ljubavi, gotovo da nema djela

u kojem nema motiva nesretne

ljubavi. Najbolji primjer toga

je Werther iz Goetheova romana

"Patnje mladog Werthera",

a još stariji primjer vežemo još

'Protagonisti moraju imati

to nešto posebno što osvaja

čitatelja, snažan karakter

i osobine koje očaravaju',

napominje Alis Marić, kreatorica

portala Čitaj knjigu

za antiku i Homerov ep "Ilijada"

koji opisuje Trojanski rat nastao

upravo zbog žene, slavne Helene.

Psihologinja Jurić Vukelić

smatra da književna djela treba

čitati tako da se stave u kontekst

vremena u kojem su djela nastala.

"Osim što je uvjet uspješne

komunikacije pa tako i odnosa

s drugim ljudima, čitanje omogućuje

i širenje svjetonazora,

razvoj empatije, ali i razumijevanje

vlastitih emocija", ističe

psihologinja Jurić Vukelić, a

slično mišljenje dijeli i Alis Marić.

I danas postoje Antigone

"Protagonisti moraju imati

nešto posebno što osvaja čitatelja,

snažan karakter i osobine

koje očaravaju", napominje blogerica.

Jedan od takvih likova je

Antigona, glavna junakinja Sofoklove

istoimene tragedije. Antigona

se u životu vodila moralnim

načelima pa je tako unatoč

zakonu i kraljevoj volji, sa svim

počastima pokopala svog brata

koji je proglašen izdajnikom domovine.

Taj ju je čin na kraju koštao i

života. Njezino hrabro istupanje

i borba protiv nepravde karakteristike

su koje čitatelja trebaju

inspirirati pa tako Gusić kaže da

i danas postoje Antigone, koje

usprkos svemu stoje iza svojih

stavova i koje se žrtvuju za neki

viši cilj.


Sport 13

Katar iza kulisa Pripreme za Svjetsko prvenstvo osuđuju se kao primjer modernog ropstva

Umjesto nogometa u prvi

plan isplivale korupcija

i tisuće mrtvih radnika

SEDMICA

Tekst: Anton Smrekar

1.

Filip Zubčić ove je sezone

u ukupnom poretku

u veleslalomu završio

na istom mjestu kao i prošle

godine, na:

a) drugom mjestu

b) trećem mjestu

c) četvrtom mjestu

U nekim državama bojkot je realna opcija, ali Hrvatski nogometni savez ne slaže se s takvom idejom

Tekst: Marko Crnjak

Preferiram bojkot Svjetskog

prvenstva jer je

građen krvlju. Uskoro

ćemo plesati na grobovima

ljudi koji su u potrazi za

novim životom stradali na gradilištima,

izjavio je u intervjuu

za The Guardian nizozemski

političar Gert-Jan Segers i tako

sažeo stav dijela javnosti koji se

ne slaže s održavanjem Svjetskog

prvenstva u Kataru 2022.

godine.

Krv je to poginulih radnika

čiji je broj od početka radova na

objektima za održavanje najvećeg

nogometnog natjecanja narastao

na nekoliko tisuća.

Niski etički standardi

Radnici iz siromašnih zemalja,

jednom zaposleni, morali

su prihvatiti krajnje nekorektne

uvjete pod utjecajem takozvanog

sustava kafala, koji ne dopušta

promjenu posla i/ili napuštanje

države bez poslodavčeve

dozvole.

"Ne mogu prehraniti obitelj

jer plaća nije ispunila očekivanja",

otkrio je prije dvije godine

radnik iz Gane stranim medijima.

U pitanju je iznos od 650

katarskih rijala, što je približno

1200 kuna za mjesečni rad.

Sve prijepore zbog moguće

korupcije pri dodjeli domaćinstva,

niskih plaća i loših radnih

uvjeta nadjačala je informacija o

više od 6500 poginulih radnika

na gradilištima diljem Katara.

Riječ je o radnicima iz Indije,

Bangladeša, Nepala, Šri Lanke

i Pakistana. U službenim

se razlozima za većinu

smrtnih slučajeva kao

uzrok navodi prirodna

smrt koju su izazvali srčani

udar, dišni

problemi ili slične

tegobe. Takvo

stanje potiče

sumnju jer su

velikim dijelom

bili mladi ili

srednje životne

dobi, kao u

Tomislav Pacak

smatra da su dijalog

i otvaranje Katara

svijetu bolji načini

rješavanja problema

koji postoje od

bojkota prvenstva

MARKO LUKUNIC/PIXSELL

Sve priče o mogućoj korupcije okrunila je informacija o preko 6500 poginulih radnika na gradilištima diljem Katara

'Katar kroz svoju Al-Jazeeru,

koju kontrolira njihova

vlada, upravlja informacijama

i ucjenjuje druge agencije',

objašnjava Boris Havel,

stručnjak za Bliski istok

slučaju iz 2019. kad je poginulo

devet građevinara između 20 i

54 godine. U službenom izvještaju

objašnjeno je da nijedna

smrt nije povezana s obavljanjem

zanata.

Gradnje na Arapskom poluotoku

počele su nedugo nakon

dodjele domaćinstva 2010. i još

su u tijeku, ali za nemile događaje

svijet nije doznao dovoljno

brzo da bi bilo manje smrtnih

slučajeva. Pretpostavlja se

da je informacije "sakrivao"

katarski režim, što

smatra i Boris Havel,

profesor na

Fakultetu političkih

znanosti i

stručnjak za Bliski

istok.

Učinjeni prvi

koraci

"Katar svojom

Al-Jazeeru,

koju kontrolira

njihova vlada,

upravlja informacijama

i ucjenjuje

druge agencije", pojasnio je Havel

i dodao da se tako zapravo

uspijeva pomno prikriti sve ono

što bi moglo nauditi slici Katara

u svijetu.

Zbog izrabljivanja jeftine radne

snage i djelovanja nesukladno

demokracijskim načelima,

ideje o bojkotu sve su češće. U

tom su smislu najglasniji norveški

klubovi koji potiču reprezentaciju

da izostane s turnira

u slučaju plasmana u utakmici

protiv Gibraltara.

"Neprihvatljivo je da su korupcija,

moderno ropstvo i mnogo

mrtvih radnika osnova Svjetskog

prvenstva", riječi su kojima

je norveški prvoligaš Tromsø IL

objasnio zašto je jedan od 202

člana koji je glasovao za povlačenje

Norveške s prvenstva, dok

je samo njih 46 protiv. Posljednji

koji se izjasnio kao pobornik

bojkota bio je Rosenborg.

Ipak, nešto se pozitivno događa

i u zemlji domaćinu. Prošle

je godine ukinut sustav kafala,

radnici ne moraju tražiti dozvolu

za odlazak, stabilizirana

Prošle godine ukinut je

sustav kafala, te radnici ne

moraju tražiti dozvolu za

odlazak, stabilizirana je minimalna

satnica i formiranşi

dodatni prihodi

je minimalna satnica i formirani

dodatni prihodi. Povijesni je

to pomak, ali napredak na tržištu

rada došao je prekasno za

6500 života, iako obećava bolju

budućnost stranim radnicima.

Zato se Hrvatski nogometni savez

vodi mišljenjem suprotnim

od norveških aktera.

"Hrvatski nogometni savez ne

razmišlja o bojkotu Svjetskog

prvenstva jer ne smatramo da bi

takav potez rezultirao razvojem

radničkih i ljudskih prava u Kataru,

dapače, smatramo da bi zaustavio

već pokrenute procese.

Smatramo da su dijalog i otvaranje

Katara svijetu mnogo bolji

načini rješavanja svih izazova

i problema koji postoje u Kataru",

odgovorio je glasnogovornik

HNS-a, Tomislav Pacak.

Cijena slobode

Rekao je da su se novim djelovanjima

unaprijedila radnička

prava te da razvijene strategije

kao prvo i ključno poglavlje navode

zaštitu prava radnika. Kao

jedan od razloga uspješnog djelovanja

istaknuo je i veliku medijsku

pozornost.

Godinama se upozorava na

društveno-političke probleme

Katara i njihov gotovo robovski

sustav koji je proizveo niz neprihvatljivih

događaja. Rješenje

se nazire, ali tisuće ljudskih žrtava

ostat će podsjetnik o cijeni

slobode emigrantskih radnika u

jednoj od najbogatijih zemalja

svijeta.

UNSPLASH

2.

Na NBA All-Staru susreli

su se tim LeBrona

Jamesa i koje druge

američke zvijezde?

a) Kevina Duranta

b) Stephena Curryja

c) Jamesa Hardena

3.

Koji je Dinamov igrač

postigao hat-trick u

utakmici protiv Tottenhama

za ulazak u četvrtinu

finala Europske lige?

a) Lovro Majer

b) Bruno Petković

c) Mislav Oršić

4.

Kojim su rezultatom

portugalski rukometaši

svladali Francuze i

tako izbacili Hrvatsku s Olimpijskih

igara u Tokiju?

a) 25-24

b) 27-26

c) 29-28

5.

Novi-stari predsjednik

FC Barcelone na

posljednjim izborima

postao je:

a) Joan Laporta

b) Sandro Rosell

c) Josep Maria Bartomeu

Koji je tenisač nedavno

srušio rekord s čak

6. 311 tjedana provedenih

na prvom mjestu ATP

ljestvice?

a) Novak Đoković

b) Roger Federer

c) Rafael Nadal

7. pogodaka ove sezone

Koji nogometaš s 35 postignutih

prvenstvenih

uvjerljivo vodi u utrci za Zlatnu

kopačku?

a) Harry Kane

b) Lionel Messi

c) Robert Lewandowski

ODGOVORI:

1.b 2.a 3.c 4.c 5.a 6.a 7.c

14 Tehnologija


IT industrija i mladi Koliko je siguran posao u jednom od najpopularnijih sektora današnjice

Mnogi se zaposle dok studiraju, a

plaća je 50 posto viša od prosjeka

Tekst: Lara Anić

Poslovni uspjesi vodećih

hrvatskih IT tvrtki poput

Infobipa, Nanobita

i Photomata, ne prestaju

se nizati. Često se postavlja pitanje

je li posao u ovom sektoru

najsigurniji posao današnjice i

koliki su izgledi za zapošljavanje.

Osim toga, kada govorimo

o tome koji je fakultet najbolje

upisati, nerijetko možemo čuti

da je najisplativije specijalizirati

se u području tehničkih znanosti

jer diploma s takvog fakulteta

može osigurati svijetlu budućnost.

Kako brusiti vještine

Voditelj Centra karijera na

Fakultetu elektrotehnike i računarstva

Hrvoje Džapo kaže da

se najviše njihovih diplomiranih

studenata zaposli upravo u IT

industriji.

"Na FER-u svake godine diplomira

oko 470 magistara

elektrotehnike, računarstva i

informacijsko-komunikacijskih

tehnologija, a najveći dio magistara

zaposlenje pronalazi u IT

industriji", navodi Džabo.

Osim toga, dodaje, studenti

FER-a traženi su na tržištu rada

i nerijetko se uspiju zaposliti u

struci, u skladu s obrazovnim

programom koji su završili.

Tako se, osim u IT sektoru, zapošljavaju

u područjima energetike,

elektrotehnike, strojarstva,

bankarskom sektoru i javnoj

upravi. Na fakultetu se provodi

i program stručne prakse koji

studentima omogućava da se

povežu s tvrtkama i tako steknu

iskustvo rada u industriji za vrijeme

studiranja.

"FER surađuje u području

stručnih praksi s više od 300 domaćih

tvrtki, u koje se svake godine

putem našeg sustava uputi

više od 200 studenata", ističe.

Tijekom studija studentima se

nudi i mogućnost da uz nastavni

program, koji se ne mijenja toliko

često kao tehnologije, upišu

dodatne kolegije na kojima

mogu brusiti svoje vještine. Takvim

se pristupom svim studentima

nudi prigoda da s fakulteta

izađu potpuno osposobljeni za

tržište rada.

"Naši studenti često već za

vrijeme studija počinju raditi u

tvrtkama s obzirom na izrazito

veliku potražnju tog profila i manjak

radne snage na tržištu rada,

i to ne samo u Hrvatskoj, nego i

u cijeloj Europskoj uniji", ističe

Džapo.

Mnogi se studenti zapošljavaju u tvrtkama u Hrvatskoj, ali i u Europskoj

uniji, ističe voditelj Centra karijera na Fakultetu elektrotehnike i

računarstva Hrvoje Džapo

Studenti imaju prigodu sudjelovati u stručnoj praksi koja im omogućava da bolje upoznaju svoj budući posao i poslodavca

anketa

Ivan Marinić

(Tehničko veleučilište u Zagrebu)

Cilj mi je naći

posao dok

još studiram.

Radio sam u

struci preko

ljeta i tamo mi

je bio ponuđen

posao koji sam

odbio, što se pokazalo kao

pogreška.Trenutačno mi se čini

da traže osobe s barem dvije

godine radnog iskustva, a kad

izađe neki oglas, prijavi se jako

mnogo ljudi i samim time su

manji izgledi za zapošljavanje.

Martin Kiš

(Fakultet organizacije

i informatike

u Varaždinu)

Većina profesora,

a i poslodavaca

koji se

pojavljuju na

radionicama,

tvrdi da je

jednostavno naći posao nakon

završetka studija. FOI se činio

kao dobar izbor jer nas se uče

načini rada koje IT primjenjuje u

današnjem poslovanju.

Iako imaju prigodu raditi zanimljive

poslove u Hrvatskoj,

dio studenata odluči ostvariti

inozemnu karijeru da bi se okušali

u vrstama posla i pozicijama

koje ovdje ne postoje,

dodaje.

Patricia Smok, stručnjakinja

za stjecanje

talenata tvrtke Infobip

na od glavnih industrija današnjice.

Broj zaposlenih u tom je

području premašio 30.000 u

PATRICIA SMOK/PRIVATNA ARHIVA

Iva Tomičić

(Tehnički fakultet

u Rijeci)

Zanimaju

me tehnička

područja znanosti,

a takvi su

poslovi traženi

na tržištu rada.

Nakon završetka

fakulteta očekujem da ću lakše

pronaći posao i time si osigurati

dobru financijsku budućnost.

Davor Mićić

(Fakultet elektrotehnike I računarstva)

Trenutačno sam

zadnja godina

fakulteta, a posao

u struci sam

našao na trećoj

godini faksa. U

istoj sam tvrtki

već dvije godine, a sa studentskog

ugovora prešao sam na

ugovor o radu. Rad u IT-ju

ispunio je sva moja očekivanja,

lako se zaposliti u ovom sektoru.

Moja preporuka svim studentima

nekog IT fakulteta je da se što

prije zaposle jer se mnogo više

nauči u praksi nego u teoriji.

Znanja ispred diplome

Prema analizi Hrvatske

gospodarske komore

iz 2020. godine, IT sektor

glavni je pokretač hrvatske

ekonomije, ali i jedposljednjih

pet godina, a neto

mjesečna plaća je 48 posto viša

od prosječne u gospodarstvu zemlje.

Stručnjakinja za stjecanje talenata

tvrtke Infobip Patricia

Smok kaže da vrlo često zapošljavaju

mlađe generacije, ovisno

o tome koja su radna mjesta

otvorena, a ove su godine u

hrvatskim uredima zaposlili oko

240 ljudi.

Infobip surađuje s mnogim

fakultetima koje redovno in-

'Prednost rada u IT-ju je

lagan prelazak na drugi

posao, prosperitet, visoka

plaća i moguć rad od kuće',

kaže diplomirani inžinjer

računarstva Josip Mrđen

HRVOJE DŽAPO/ PRIVATNA ARHIVA

Hrvoje Džapo,

voditelj centra

karijera FER-a

formira o postojećim praksama

za studente. S obzirom na

pandemiju koronavirusa koja

je obilježila 2020. godinu,

praksu nisu mogli

odrađivati uživo, ali

da bi nastavili suradnju

s fakultetima

započeli su program

internetskih radionica

"Infobip Virtual

Classroom".

"Cilj programa bio je

približiti Infobip studentskoj

populaciji i podijeliti znanja

naših stručnjaka da bismo im

omogućili pristup najnovijim

informacijama o IT industriji",

ističe Smok. Tvrtka primi oko

350 prijava za posao na dan, a

kandidati svih dobnih skupina

dobrodošli su, neovisno o tome

imaju li završen fakultet ili ne.

"Stavljamo naglasak na znanja

i vještine koje se mogu steći ili

na fakultetu ili kroz radno iskustvo,

stoga ako se za posao prijavi

student koji nema dovoljno

iskustva za određeni položaj kao

važan faktor gledamo pokazuje

li kandidat želju za usavršavanjem

i ambiciju da napreduje",

ističe Smok.

Smok zaključuje da to pokazuje

i dugoročna suradnja Infobipa

s fakultetima, gdje redovno

sudjeluju na studentskim događanjima

na kojima potiču mlade

generacije na daljnji razvoj i ističu

važnost cjeloživotnog učenja.

Posao čestih promjena

Josip Mrđen, diplomirani inženjer

računarstva, kaže da je na

odabir fakulteta koji će upisati,

osim ljubavi prema programiranju,

utjecala i perspektivnost s

obzirom na laku mogućnost zaposlenja

nakon završenog školovanja.

Zbog odabira karijere nije nimalo

zažalio jer s lakoćom nalazi

poslove gdje se kandidira za ozbiljna

radna mjesta i plaće.

"Prednost rada u IT-ju je lagan

prelazak na drugi posao ako nisi

zadovoljan trenutačnim uvjetima,

prosperitet, visoka plaća i

moguć rad od kuće", objašnjava

Josip. Na pitanje je li posao u

ovom sektoru budućnost Josip

odgovara potvrdno.

"Smatra se da je IT posao budućnosti

zbog unapređivanja

svijeta i usluga u svakodnevnom

životu, ali i razvitka umjetne inteligencije

u poljima poput autonomne

vožnje i detekcijskih

sustava", napominje Josip.

Iako nudi mnoge prednosti,

ne znači da se radi o poslu koji

nema svoje mane. Problem je

što se u IT-ju promjene događaju

vrlo brzo, a svatko tko se

želi baviti ovim poslom morat će

provesti više vremena na računalu

da bi svladao nove tehnologije.

"Dolaze nove tehnologije, novi

pogledi na arhitekturu sustava,

razvijaju se tehnike znanosti o

podacima te je potrebno konstantno

usavršavanje izvan radnog

vremena", zaključuje Mrđen.


Lifestyle 15

Fitness nije uteg oko noge Donosimo mitove i istine o pravilnoj prehrani i tjelovježbi

Deblja višak unesenih kalorija,

a ne pojedinačne namirnice

Tekst: Nikolina Orešković

Da bismo izgubili određen

broj kilograma,

treba samo manje jesti.

To je samo jedan

od mitova koji zbunjuju sve one

koji žele promijeniti izgled i izgubiti

kilograme, ali nisu sigurni

kako. Mirko Logožar, osnivač

edukativne platforme za zdrav

način života Different, ističe da je

za regulaciju tjelesne težine potrebna

sinergija prehrane, fizičke

aktivnosti i najmanje sedam

sati sna da bi ostvarili optimalne

rezultate. S Logožarem se slaže i

osobni trener Frane Jerčić.

"Recimo da želite smršaviti,

ako sredite prehranu gubit ćete

na težini, međutim izgubit ćete

i mišiće ako nema stimulativnog

treninga koji će ih 'održati na životu'",

kaže trener.

Frane Jerčić pomaže rekreativcima

koji žele promijeniti

izgled bez ekstremnih dijeta, uz

redovne treninge tijekom tjedna.

Nekim od uvriježenih mitova

o vježbanju objašnjava što

je ispravno i kako

treba postupati

s tijelom.

Znojenje nikako ne utječe

na gubitak masnog tkiva,

ističe osobni trener Jerčić

MIT 1:

Znojenjem se izbacuje voda iz

tijela i tako se gube kilogrami.

Znojenjem ćemo izgubiti kilograme.

Ta je tvrdnja točna, no

sav višak koji ćemo izgubiti jest

voda, uz nešto minerala. Fiziološki

proces znojenja nikako ne

utječe na gubljenje masnog tkiva.

Za redukciju masti u našem

tijelu potreban je isključivo kontinuiran

kalorijski deficit, odnosno

unos manje hrane u odnosu

prema dnevnim potrebama za

energijom, naravno, uz uravnotežen

unos makronutrijenata i

Za regulaciju tjelesne težine potrebna je sinergija prehrane, fizičke

aktivnosti i najmanje sedam sati sna, ističe Mirko Logožar, osnivač

edukativne platforme Different

Trening s utezima je najbolji

jer daje rezultate i ako

želimo smršaviti i ako želimo

dobiti na kilaži

mikronutrijenata da bismo taj

proces optimizirali sukladno ciljevima

i zdravlju.

MIT 2:

Treba mijenjati vježbe da bi se

"šokirali mišići".

Mišiće treba "šokirati", ali ne

tako da svaki put izvodimo drukčije

vježbe i konstantno rotiramo

kretnje, nego da ga konstantno

opterećujemo povećanjem težina

i/ili brojem ponavljanja na

istoj kretnji.

Postoji nešto što se zove neuromišićna

adaptacija, učenje

određene kretnje. Tek kada postanemo

dovoljno dobri u toj

kretnji i radimo progresiju, možemo

očekivati značajan rezultat

u obliku mišićnog prirasta. Sve je

ostalo u većini slučajeva gubljenje

vremena.

MIT 3:

Vježbom se može smršaviti,

ali ne i udebljati.

Vježbanje samo po sebi

nije presudno u tome hoćemo

li mi dobivati ili gubiti

kilograme. Opet se moramo

prisjetiti "presvetog"

pravila kalorijskog unosa -

ako unosimo više, dobivamo na

težini, ako unosimo manje onda

se događa obratni scenariji.

Ekstreman primjer: Možete

cijeli dan trčati, ali ako to nadoknadite

hranom, kilogrami će se

povećavati!

Trening s utezima odličan je u

oba scenarija. U slučaju mršavljenja,

pomoći će nam da izgradimo

i održimo postojeće mišiće,

a u slučaju dobivanja na težini,

pobrinut će se da većina dobivenih

kilograma bude mišićno

tkivo. Naravno, ako smo zadovoljili

ostale parametre prehrane,

ponajviše unos proteina.

MIT 4:

Od teretane ćemo se nabildati.

Jeste li nekad čuli da je netko

rekao: Ne želim učiti voziti auto,

Ne deblja

nijedna namirnica,

nego debljaju

previsoke količine

unesenih namirnica,

ističe Mirko

Logožar

nije mi cilj

biti vozač

Formule 1.

Ne možemo se nabildati slučajno

ili preko noći. Za tako

nešto potrebne su godine specifičnog

treninga, fokusa i visokoproteinske

prehrane.

Strah od mišića češći je u žena,

što je još banalnije, ponajviše

stoga što ženski hormoni nisu

namijenjeni za gradnju mišića te

se tako nešto sigurno neće dogoditi.

MIT 5:

Ako se želimo riješiti trbuha

ili povećati stražnjicu, radimo

vježbe samo za te dijelove

tijela.

Lokalno mršavljenje je mit i

nije izvedivo. Jeste li ikad vidjeli

čovjeka koji ima masnog tkiva

UNSPLASH

svuda po tijelu, a uz to vidljive

trbušnjake? Naravno da ne.

Raspodjela masnog tkiva ovisi

isključivo o našoj genetici, a odakle

će najprije otići - nije u našoj

moći.

Ako želimo povećati određen

mišić, primjerice gluteus, možemo

više pozornosti pri treningu

posvetiti njemu, ali ne uz izostavljanje

ostatka tijela.

MIT 6:

Treba vježbati svaki dan.

Možda i najgori mit do sada,

ponajviše jer ljude tjera na "sve

ili ništa" mindset, koji je sve

samo ne održiv dugoročno.

Naši mišići i ostatak

tijela koliko god

trebaju aktivnost,

trebaju i odmor.

Trening tri do

četiri puta na

tjedan više je

nego dovoljan

za ostvarivanje

ciljeva.

Ni jednom rekreativcu

na svijetu

nije potreban svakodnevni

trening, pa čak niti vrhunskom

sportašu.

MIT 7:

No pain no gain.

Go hard or go home, no pain

no gain i ostale gluposti su

rak-rana fitness-industrije. Promoviraju

bolestan i neodrživ

pristup prema procesu i odbijaju

prosječnog rekreativca da bude

dio fitness-priče i ostvari rezultat.

Jak trening je nužan, bit će

vam nelagodno u procesu, bit

ćete vjerojatno i gladni i umorni,

ali fitness-proces nije muka. Fitness

nije uteg oko noge nego vjetar

u leđa. Na kraju dana bit ćete

jači, zdraviji i poletniji, ali samo

ako znate pametno pristupiti

svemu tome. Ako ne znate sami,

pronađite trenera, to je uvijek

dobra investicija.

Postoje li namirnice koje debljaju i one koje ne debljaju?

Mirko Logožar i Different imaju svoju kuharicu

"Dnevna doza povrća" koja donosi jednostavne

i brze recepte uz izračun kalorija, makronutrijenata

te mikronutrijenata uz postotak

preporučene dnevne doze.

Logožar uz neke mitove o prehrani, objašnjava

što je dobro konzumirati i u kojim

količinama.

MIT 1: Fast food i pravilna prehrana ne

idu jedno uz drugo.

Ovo je jedan od najčešćih razloga poremećaja

u prehrani. Većina se dijeta usmjerenih mršavljenju

temelji na zabranjenim namirnicama,

odricanjima, restrikcijama. Pravilna prehrana

je prehrana u kojoj balansiramo nutritivno bogate

i nutritivno siromašne namirnice, među

kojima je i spomenuta brza hrana. Tako se

ničega ne odričemo, razvijamo zdrav odnos s

hranom i istodobno ostvarujemo svoje ciljeve.

MIT 2: Kruh i slatko debljaju.

Deblja višak unesenih kalorija odnosno višak

energije. Točnije, količine više od onih što su

nam potrebne da održavamo težinu. Neovisno

o tome odakle dolazi taj višak energije, bilo da

je riječ o o poriluku, kruhu ili pilećim prsima,

sav odlazi u masno tkivo.

MIT 3: Brzina metabolizma povezana je s

tjelesnim tipom.

Tjelesni tipovi su stari mit s raznih foruma

o fitnessu i zajednice bodibildera. Kako je

znanstveno dokazano da je regulacija tjelesne

težine stvar ravnoteže energije, a ne tjelesnog

tipa, koncept tjelesnih tipova pada u vodu.

Brzina metabolizma nema nikakve veze s

tjelesnim tipom kao ni značajnog utjecaja na

regulaciju tjelesne težine.

MIT 4: Masti i ugljikohidrati u istom

obroku debljaju.

Kada bi to bila istina, onda bi nas gotovo sva

hrana debljala s obzirom na to da gotovo sve

namirnice sadrže masti i ugljikohidrate, a

ponajviše orašasti plodovi.

MIT 5: Zdrava prehrana je skupa.

Nema povoljnije prehrane od zdrave prehrane.

Pogledajmo samo na primjeru - pola

kilograma zobenih pahuljica ne iznosi više od

pet kuna dok ista količina raznih fitness-žitarica

stoji i više od 15 kuna. Povrće u raznim

oblicima, svježe, smrznuto, konzervirano je

također itekako povoljno, a sve nutritivno

bogate namirnice su još povoljnije kada ih

nađemo na tjednoj akciji.

16 Zadnja


korektor

PAŽNJA - POZORNOST

Živimo u doba kad smo željni pažnje i svjedočimo da, zbog niza stresnih okolnosti

koje su nas zatekle, imamo problema s pozornošću. Često svjedočimo pogrešnoj

uporabi ovih imenica u javnoj komunikaciji. Pažnja je, dakle, tjelena briga ili skrb.

Tako ćemo reći da se prema starijima moramo odnositi s velikom pažnjom ili da

moramo biti pažljivi u ophođenju s bolesnim članovima obitelji. Pozornost pak

označava intelektualnu usredotočenost, koncentriranost, usmjerenost naših osjetila

na nešto. Stoga ćemo reći da svaki dan pozorno pratimo vijesti ili da studenti

s pozornošću prate predavanje. Pozornost je, dakle, svojstvo onoga tko je pozoran

pa možemo reći da nekome nešto pobuđuje pozornost ili da je netko nekome

skrenuo pozornost na nešto. (Snježana Babić Višnjić)

Ja sam Hrvatska

Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?

Pronalaziti nove putove i odgovore na nova pitanja, pomagati drugima

i vratiti društvu za privilegij koji sam tijekom života dobila – da mogu

studirati, učiti i raditi s vrhunskim ljudima i znanstvenicima. Teško je

i izazovno jer su u Hrvatskoj potrebna veća ulaganja i više ustupaka.

Postignuća su ovdje daleko manja, ne samo zbog slabijeg tehnološkog

napretka, nego zbog mentaliteta režima koji teško izumire.

prof. dr. sc. Mariastefania Antica, Institut Ruđer Bošković

PRIVATNA ARHIVA

1

2

3

4

5

6

7

šok i vjeverica

Najveći prometni zastoj dogodio se u Kini 2010.

godine. Prema posljednjim procjenama, dužina

kolone automobila iznosila je 100 kilometara, a

neki vozači proveli su u autu i do 12 dana.

U Japanu posjetitelji mogu odsjesti u najstarijem

hotelu na svijetu. Ispod je planina

Akaishi i radi od 705. godine. Bio je u rukama

52 generacije iste obitelji više od 1300 godina.

Istraživanje sa Sveučilišta u Beču otkrilo je

da se zijevanjem hladi mozak. S obzirom na

to da nedostatak sna povećava temperaturu

mozga, istraživači smatraju da se upravo zbog

toga povećava potreba za zijevanjem.

U izvješću objavljenom u časopisu Nature

Communications piše da postoje dokazi o

izumrlim pingvinima koji su bili visoki do šest

metara i težili više od 200 kilograma.

U bilo kojem trenutku, na različitim mjestima

na Zemlji, događa se više od 2000 grmljavinskih

oluja. Svake ih je godine oko 16 milijuna,

a oko 100.000 dogodi se samo u Sjedinjenim

Američkim Državama.

Oslikavanja Sikstinske kapele Michelangelu

je bila prava muka. Upravo zbog toga napisao

je i sonet 1509. godine. U njemu, među

ostalim, piše: "Želudac mi se zgnječio ispod

brade, brada usmjerena prema nebu, mozak

zgnječen u lijesu...".

Ljude koji su u borilačkom sportu osvojili crni

pojas uglavnom se smatra stručnjacima. U

Japanu, ipak, riječ koja se koristi za crni pojas

znači – prvi korak.

1

Kisik je uvijek:

a) jednovalentan

b) dvovalentan

c) trovalentan

d) ništa od navedenog

2

Ozonske rupe

su stratosfere u

kojima ima:

a) malo ozona

b) puno ozona

c) nema uopće

ozona

d) umjereno

ozona

sudoku

pet za pet

3

U kemijskim

laboratorijima

najviše je:

a) plastičnog

posuđa

b) metalnog

posuđa

c) porculanskog

posuđa

d) staklenog

posuđa

ODGOVORI:

1. b), 2. a), 3. d), 4. a), 5. c)

4

Slovom Z označava

se:

LAGANI SREDNJI TEŠKI

5

U Periodnom je

sustavu elemenata:

a) protonski broj a) pet perioda

b) elektronski b) devet perioda

broj

c) sedam perioda

c) maseni broj d) šest perioda

d) znak kemijskog

elementa

dobre vijesti

Platila kravu

kriptovalutama pa ju

nazvala Bitkoinka

Prvo crnogorsko digitalno selo

organiziralo je kupoprodaju

krava koje su kupci plaćali

kriptovalutama. Prvu kravu,

simbolično nazvanu Bitkoinka,

kupila je Anđela Bojić, a platila

ju je 0,03 bitcoina što iznosi oko

1350 eura. Takvom je kupnjom,

objasnila je vlasnica Bitkoinke,

željena napraviti nešto novo i

inovativno, a to je spojiti poljoprivredu

i suvremenu tehnologiju.

Osnivač portala seljak.

me Marko Maraš kazao je da je

Bitkoinka prva krava kupljena

bitcoinima u regiji, ali i šire.

(seljak.me)

U Šangaju piju kavu

s rakunima i drugim

egzotičnim životinjama

U najvećem kineskom gradu

može se popiti kava s rakunom,

zmijama, reptilima. Glavnu riječ

u jednom od kafića vodi rakun

koji je težak deset kilograma i

skače gore-dolje pa se ponekad

čini da je "iznerviran gostima".

Ulaz u kafić za druženje s ovim

životinjama plaća se približno

100 kuna, ali ponašanje rakuna

ponekad je nepredvidljivo pa

ljudi povremeno ne mogu popiti

piće u miru. U još jednom šangajskom

kafiću ljudi se, uz omiljeni

napitak, druže sa zmijama.

Niti jedna zmija nije otrovna, no

jednom je, ipak, ugrizla posjetitelja.

Takav lokal služi da bi

gosti prevladali strah od takvih

životinja. (AFP News)

Logopedija i psihologija

najpopularniji su studiji

Agencija za znanost i visoko obrazovanje objavila je popis deset najpopularnijih

studija među ovogodišnjim maturantima s obzirom na omjer

prvih izbora i kvota studenata, a koje su maturanti počeli prijavljivati

početkom veljače. Zbog zasićenja pojedinih zanimanjima došlo je do

smanjivanja ili povećavanja kvota na nekim studijskim smjerovima.

Na prvom je mjestu Logopedija sa zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog

fakulteta, koja predvodi popis već nekoliko godina za redom.

Drugo i treće mjesto zauzimaju studiji Psihologije u Zagrebu i Rijeci, a

slijedi ih stručni studij Kriminalistike pa Fizioterapija. Studij Animiranog

filma i novih medija na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu šesti

je na popisu, dok je iza njega Sestrinstvo na osječkom Fakultetu za

dentalnu medicinu i zdravstvo. Na osmom mjestu ponovno je studij

Psihologije u Zadru, a nakon njega studij Dizajna na zagrebačkom

Arhitektonskom fakultetu. Na dnu je ljestvice studij Dentalne medicine.

Konačne rang-liste objavit će se potkraj srpnja. (AZVO)

Objavljene najbolje

nove hrvatske riječi

Dišnik, kihobran i rukozborac

najbolje su nove hrvatske riječi

prema časopisu "Jezik" i Zakladi

"Dr. Ivan Šreter". Dišnik je riječ

za respirator, a nagradu za tu

riječ dobili su Drago Štambuk i

Karlo Kulaš. Kihobran je hrvatska

riječ za sneeze protector,

to jest, zaštitu za kihanje, a za

tu riječ nagrađen je Marin Perić.

Zadnja na listi najboljih novih

riječi je rukozborac, koja označava

osobu koja se služi znakovnim

jezikom, za koju je zaslužna

Ana Mihovilić. Članovi povjerenstva

bili su Zvonimir Jakobović,

Hrvoje Hitrec, Igor Čatić i Mile

Mamić. Priznanja za najbolje

nove hrvatske riječi dodjeljuju

se svake godine oko Dana hrvatskog

jezika, koji se obilježava

sredinom ožujka. (Hina)

Global 62

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?