Global 61

Franka Perković Gamulin, dekanica

ADU-a, o seksualnim zlostavljanjima

'Treba otvoriti modele

prijava i procesuiranja

na svakom fakultetu'

Str. 9

DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL

Ishodi učenja u vrijeme

online nastave

Čeka li nas još jedna,

nova izgubljena

generacija?

Str. 2-3

Broj 61

Godina V, veljača 2021.

Novine po mjeri

studenata

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

foto: NEVA ŽGANEC/GLOBAL

ALBUM IZ 'SRETNIH' STUDENTSKIH DANA

#NisiSama

Tabu u učionicama Obrazovni kaos Online dating Gepolitika Druga strana sporta

Seksualno

obrazovanje ne

bi se trebalo učiti

putem interneta

Str. 5

Nema dvojbi:

velik dio učenika

imat će rupe u

znanju

Str. 6-7

'Izgubio sam

broj mobitela,

možeš li mi dati

svoj?'

Str. 8

Zbog cjepiva

Europa se našla

u središtu novog

hladnog rata

Str.10

U mirovinu s

medaljama oko

vrata i bolovima

u leđima

Str. 13

2 Studentski život

BROJ 61, veljača 2021.

impressum

Novine studenata fpzg-a

POSEBNO IZDANJE

LIMITIRANE NAKLADE

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Voditelj projekta

izv. prof. dr. sc. Igor

Kanižaj

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Antonija Grbavac

Izvršna urednica

Petra Orešković

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

Studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

Društvo:

Katja Knežević

Svijet, Intervju:

Antonija Grbavac

Reportaža, Zadnja:

Tajana Josipović

Kultura:

Petra Orešković

Sport:

Anton Smrekar

Karijera:

Barbara Stjepanović

Tehnologija:

Patricija Turkalj

Lifestyle:

Nikolina Orešković

Fotografija:

Neva Žganec

Lektura

Snježana Babić Višnjić

Generacija Z 'na aparatima' Ocjene iz mature sve gore, maturanti su zbunjeni i ljutiti, a Minis

Tekst: Maristela Baričević

Generacija Z, skupina

su mladih, znatiželjnih

i kreativnih tinejdžera

kojima je moderna

tehnologija još od rođenja

postala način života. Sve su to

današnji srednjoškolci, maturanti

i budući studenti koji su

"novo normalno" bili sposobni

prihvatiti brže i bolje nego svi

ostali.

Online nastava im je donijela

nove izazove na koje nisu bili

spremni ni oni, niti profesori.

Svladavali su ih, kažu, zajedno,

no nakon serije potresa briga je

dodatno narasla, a koncentracija

pala. Svjesni su toga da ih

od izlaska iz srednje škole dijeli

samo nekoliko mjeseci, a nakon

toga slijedi državna matura. Pripremaju

se i snalaze kako znaju

jer moraju, ali ljutiti su što se

sada, kad su na prekretnici života,

njihov glas ignorira dok očekivanja

rastu.

Glas maturanata vrijedi

Za postavljanje visokih standarda

koji se i dalje, unatoč

uvjetima u kojima rade, provlače

kroz njihov kurikul ne krive

profesore niti škole, nego odluke

Ministarstva znanosti i obrazovanja

te ostalih mjerodavnih

institucija. Stav kakav oni

zastupaju je demotivirajući, a

tome svjedoče već dvije školske

godine. Prema njihovu mišljenju,

iako se možda čini da su institucije

na njihovoj strani, takav

Čeka li nas još jedna, n

'Mi smo mladi ljudi koji nisu slijepi za nepravdu,

a ovo je zadnja prigoda da se nešto promijeni',

ističe maturantica Lucija

Pravobraniteljica za djecu prima sve

više prijava: Online nastava se ne

doživljava kao 'prava'

Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, ističe da je broj prijava

zbog problema s online nastavom porastao, a najviše pritužbi ticalo

se neodgovarajućih uvjeta rada u školi, nedostatka prostora u školama,

nedostatka osoblja, modela organizacije nastave, rada škola u smjenama

te općenito epidemioloških mjera, posebno obveze učenika da nose

zaštitne maske.

"Od djece ipak doznajemo da online školu uglavnom ne doživljavaju kao

'pravu' školu, a mnogi ističu i da u "pravoj školi" nauče više, brže i lakše",

tvrdi pravobraniteljica.

Posebno su se žalili maturanti koji su pred iznimno važnom životnom

prekretnicom koju su godinama iščekivali. O tome su redovito obavještavali

Ministarstvo i NCVVO, kojima su pokušali dokazati da su izvanredne i

krizne okolnosti nedvojbeno otežale okolnosti školovanja.

"Izvršna vlast to mora uvažiti, prepoznati iznimne teškoće s kojima se suočava

već druga generacija maturanata i učenika završnih razreda i pružiti

im odgovarajuću podršku", poručuje Pirnat Dragičević.

je pristup neodgovoran. U stvarnosti

takve okolnosti otkrivaju

pogreške i propuste obrazovnog

sustava.

"Sama online nastava je smanjila

volju za učenjem, ali Ministarstvo

mi je smanjilo nadu da

će se školski sustav promijeniti

na bolje. Mi smo mladi ljudi koji

nisu slijepi za nepravdu, a ovo je

'Ministarstvo mi je smanjilo

nadu da će se školski sustav

promijeniti na bolje', ističe

maturantica Lucija Rodin

zadnja prigoda da se nešto promijeni,

osim ako ministar ne želi

gore ocjene mature nego prošle

godine", ističe Lucija Rodin,

maturantica općeg smjera u Gimnaziji

Metković.

Njoj je online nastava u početku

izgledala obećavajuće, ali

je nakon toga shvatila da to ne

funkcionira kako bi trebalo. Iz

školskih predmeta na tjednoj

su bazi dobivali kvizove i gotove

prezentacije bez dodatnih objašnjenja,

a glazbeni i tjelesni praktički

nisu imali. Nastava hrvatskog

jezika pretvorila se u zbirku

objava na Teamsu koje nitko ne

čita, dok su se zadaće svele na

pisanje eseja i odgovaranje na

pitanja ispod tekstova.

Međutim, priznaje Lucija,

profesori su se poslije počeli bolje

snalaziti i izlaziti učenicima

u susret pa su neki kombinirali

i Zoom predavanja, gdje bi im

objašnjavali gradivo u stvarnom

vremenu. Bilo je tu mnogo

metoda poučavanja, ali ono što

je online nastava izazvala brojna

su prepisivanja koja su sada

konstanta, pa se mnogim učenicima

i naglo povećao prosjek.

"Učenje za maturu nije toliko

stresno ako se počne na vrijeme,

ali između pisanih i usmenih

ispita te svakodnevnih obveza,

vjerujem da mnogi maturanti ne

mogu naći vremena za kvalitetno

učenje", iskrena je Lucija.

Učenje iz epicentra potresa

Da uvijek može bolje potvrđuje

i Juraj Bujanović, maturant

III. gimnazije prirodoslovno-matematičkog

smjera u

Zagrebu koji živi u Markuševcu,

epicentru zagrebačkog potresa

iz ožujka 2020. godine. Potres

ga je šokirao i izbacio iz radnog

ritma, ali upravo zbog uvjeta u

kojima žive, za svoje profesore

ima samo riječi hvale. Kaže da

ih ne forsiraju kao prethodnih

godina jer žele staviti fokus na

maturu, međutim, teško je naći

ravnotežu. Svakodnevno imaju

sedam Zoom sastanaka i gledaju

u ekran računala od osam

ujutro do 14 sati, što nije lagano

za izdržati, priznaje Juraj. Uz to,

svjestan je da onim učenicima

koji nakon potresa nemaju krov

nad glavom nije lako učiti te op-

Sigurnost pod upitnikom Iz Studentskog centra uvjeravaju da nema problema, ali iskustva poj

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Unatoč zaštitarima, kasno naveč

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Tekst: Ivana Paušić

Nerijetko se u studentskim

grupama na Facebooku

mogu pročitati

objave studenata koji se žale na

neugodne susrete s nepozvanim

i nepoznatim ljudima koji

šetaju domovima. Sanacijski

upravitelj Studentskog centra

u Zagrebu Mirko Bošnjak izjavio

je da je stupanj sigurnosti

u studentskim domovima potkraj

studenoga lani podignut na

višu razinu, a da se to posebno

tiče Studentskog doma "Stjepan

Radić", gdje se tijekom vikenda

angažira dodatan broj zaštitara.

"U frekventnim danima, obično

vikendom, uočavamo osobe

koje nisu stanari doma u pokušaju

zadržavanja u prostorima

Studentica izražava nezadovoljstvo time da korisnici doma ne mogu

u dom ući poslije 22 sata ako ne pokažu zaštitaru iksicu i ključeve od

sobe, dok istodobno nepoznata osoba može šetati domom

doma te ih na vrijeme sprečavamo

u tome. Upravo zbog

nepozvanih vanjskih posjetitelja,

za studentski dom 'Stjepan

Radić' odobreno je zatvaranje

svih vanjskih ulaza osim kolnog

u vremenu od 22 do pet sati",

objasnio je Bošnjak.

Imajte spreman broj portira

Preporučio je studentima da

u mobitele spreme brojeve portirnica

da bi u izvanrednim slučajevima

mogli odmah nazvati

djelatnu osobu doma.

"Imamo vrlo malo prijava vezanih

uz devijantno ponašanje.

Studenti mogu biti mirni jer su

studentski domovi sigurni za

stanovanje", poručio je Bošnjak.

Ipak, neke situacije pokazuju da

studenti ne mogu baš uvijek biti

mirni.

Jedna od posljednjih koja je

svoje iskustvo podijelila na društvenim

mrežama studentica je iz

Studentskog doma "Ante Starčević",

poznatijeg kao Šara. Ona

tvrdi da je nepoznati muškarac

ušao za njom u njezin paviljon.

Napisala je i da je taj događaj

prijavila zaštitarima i upravi.

"Molim vas, pripazite da zatvarate

vrata do kraja, pogotovo

po noći, jer očito ima svakakvih

ljudi", napisala je. Nažalost,

ima i gorih slučajeva od tog.

Drugoj djevojci, ovog puta stanarki

Save, ukraden je laptop

iz učionice dok je otišla na kratku

stanku. Laptop joj je čuvala

prijateljica. Prema djevojčinim

riječima, "vidno nafiksani nar-

'Molim vas pripazite da

zatvarate vrata do kraja, pogotovo

po noći, jer očito ima

svakakvih ljudi', napisala je

studentica sa Šare


Studentski život 3

tarstvo znanosti i obrazovanja u svom pristupu ishodima nastave ništa ne mijenja

ova 'izgubljena generacija'?

Maturanti pred računalom

sjede od osam sati ujutro

do 14 sati popodne

ćenito rješavati školske obveze.

"Što se tiče nastave, mislim da

nije dobro organizirana, ali na

to se jednostavno trebamo naviknuti

jer vlast očito neće ništa

poduzeti. Možda ne znaju kako,

možda im se ne da, tako da je

najlakše prihvatiti stanje takvo

kakvo jest i izvući iz njega maksimum

koji se može izvući", mi-

Godina dana natezanja s praksom

Osim pandemije i potresa, ova je generacija maturanata svjedočila i višednevnom

štrajku, što je također promijenilo plan organizacije nastave.

"Evo za primjer, ja idem u Turističko-ugostiteljsku i prehrambenu školu u

Bjelovaru gdje bi praksa trebala biti na prvom mjestu. Za jedan dio prakse

u školi koji se tiče konkretno posluživanja više se i ja ne sjećam kad smo ga

radili što zbog nedostatka sati, a što zbog pandemije i online nastave", žali

se maturant Mateo Šobak. Ono što smatra besmislenim jest to da tijekom

četiri godine srednje škole iznova ponavljaju isto umjesto da te sate iskoriste

na praksu. Mateo ističe da im škola ove godine nije organizirala ljetnu

praksu na moru kao i svake godine, što je također dio njihova programa,

nego je moraju organizirati sami u dogovoru s poslodavcem, a to ponovno

ovisi o mogućnosti zatvaranja ugostiteljskih objekata.

"Ovaj program je napravljen da nas samo otupljuje jer se sve temelji na

štrebanju i učenju napamet. Nema se potrebe učiti jer na online testovima

doslovno samo prepisujemo i nema tu nikakvog napretka", slaže se Mateo.

sli Juraj. Kao i Lucija, započeo je

s pripremama za maturu za koju

se toliko ne brine zbog velike angažiranosti

profesora, ali i kolega

iz razreda.

Za učenja pokušava "zaboraviti"

koronu i potres jer zna da

si trenutačno ne smije dopustiti

da mu okolnosti promijene planove.

Prema njegovu mišljenju,

nastava se u veljači trebala organizirati

tako da u školu idu svi

ili ne ide nitko, a ne samo maturanti.

Stres i gubitak koncentracije

"Najviše me živciralo mijenjanje

iz škole uživo na školu online,

pa opet kretanje u školu, pa

svi u samoizolaciju, pa opet u

školu, pa opet internetski. Svaki

put bi se promijenio raspored,

testovi, a onda i smjena ujutro ili

popodne", dodaje Zoja Sirovec,

učenica 3. razreda Prve gimnazije

u Varaždinu.

O takvom tipu nastave Zoja

razmišlja više negativno nego

pozitivno, a razlog za to su čari

nastave uživo koje učenici tek

sad počinju cijeniti, a neke od

njih su stanke za kavu, odlazak

u kantinu ili druženje poslije

škole. Sada, u online okruženju,

teško im se koncentrirati na nastavu

kada su svjesni da ih nitko

neće kontrolirati prate li stvarno

nastavu ili ne. Pisanje online

testova im je stresno, a u nekih

profesora usmena odgovaranja

moraju zbog nepovjerenja

odrađivati žmirečki. Uz taj stres

i manjak komunikacije, izgubila

je motivaciju za predmete koji

su joj inače bili zanimljivi.

"Kad smo u školi, profesor te

može zainteresirati za gradivo,

izvesti pokus, organizirati debatu

te moraš fizički i mentalno biti

prisutan na satu. Sada profesori

mogu samo govoriti, tu i tamo

'štekati', dok naša pozornost ne

odluta", priznaje Zoja.

Ona o maturi još ne razmišlja,

ali se boji i pomisliti što će biti

sljedeće godine s obzirom na

kurikul prema kojem se sada

orijentiraju, a cijelog ga u jednoj

školskoj godini i u ovim uvjetima

ne mogu dovoljno dobro

obraditi. Na izmaku su snaga i

njihovi profesori koji, iako zaista

vole raditi s učenicima, sad s njima

iščekuju kraj ove muke.

NCVVO predlaže

da se ove godine

smanje ishodi

Nacionalni centar za vanjsko

vrednovanje obrazovanja

uputio je prijedlog Ministarstvu

znanosti i obrazovanja o tri

modela vrednovanja ispita

državne mature za ovu školsku

godinu. Prihvaćanje toga

modela značilo bi smanjivanje

opsega ispitivanih ishoda,

spuštanje pragova prolaznosti

te dodjeljivanje "bonusa" što

smatraju optimalnim rješenjem

jer bi time dobrobit pristupnika

bila stavljena u prvi plan, a

s druge strane zadržali bi se

visoko postavljeni standardi

državne mature. Dakle, pristupnicima

bi se nakon provedbe

ispita dodijelio bonus koji

bi njihove ukupne rezultate

postavio na razinu nacionalnoga

prosjeka i to samo ako bi

ostvareni rezultati bili niži.

Međutim, Ministarstvo još nije

odlučilo hoće li prihvatiti i

jedan prijedlog toga modela,

potvrđuju iz NCVVO-a.

Centar je prošle školske godine

proveo pet ciljanih ispitivanja,

od kojih su dva bila usmjerena

na maturante. Prema

rezultatima, utvrđeno je da

je psihološka uznemirenost

bila manja tijekom provedbe

državne mature nego u

razdoblju iščekivanja, s tim

da su učenici strukovnih škola

općenito manje zabrinuti zbog

ispita državne mature nego

učenici gimnazija.

Temu promjene ishoda i kurikula

komentirali su kao kompleksnu

jer ju treba sagledati

iz više perspektiva, a ključna

institucija koja bi trebala pristupiti

izmjenama je primarno

Ministarstvo.

edinih stanara domova govore drukčije

er djevojci na Savi lopov ukrao laptop

koman" ušao je u učionicu, nasrnuo

na njezinu prijateljicu

uz riječi: "Šta se ti mene imaš

bojat? Je l' se bojiš da ću ti nešto

napravit?", pa je prijateljica

otišla po pomoć, a dok je nije

bilo, nepoznati čovjek ukrao joj

je laptop. Sve se događalo u kasnim

noćnim satima.

"Frustrira me što sam ostala

bez laptopa u domu koji je pod

upravom države, što su mi policajci

na moju prijavu i izjavu

rekli kako se to moralo nekome

dogoditi i što umjesto da su napravili

sve što mogu, oni su mi

prigovarali. A rekli su mi da što

ja imam raditi u učionici u ovo

doba noći i je l' ja tako i kod kuće

sjednem na stol kao sada kada

sam s njima pričala te da oni vjerojatno

neće ništa poduzeti", na-

pisala je razočarana studentica.

U objavi izražava nezadovoljstvo

time da korisnici doma

ne mogu u dom ući iza 22 sata

ako ne pokažu zaštitaru iksicu i

ključeve od sobe, dok istodobno

nepoznata osoba može šetati domom

i njoj ukrasti laptop.

Iz policije bez reakcije

Poznat je slučaj djevojke iz

Cvjetnog naselja od prije nekoliko

mjeseci kad joj je nepoznati

muškarac pokušao ući u sobu.

Prije toga joj je stajao pod prozorom.

Ona je jedina koja je taj

slučaj prijavila, iako je tih dana

po riječima studenata ta osoba

pokušavala ući u više soba.

"Meni nitko od mjerodavnih

do dandanas nije javio ništa

vezano za sve što sam prijavila

Upravi doma Cvjetno i za razgovor

obavljen s krim-policijom",

istaknula je studentica. Dodala

je da, ako se ovako nešto ili još

gore dogodi ponovno, spremna

je podnijeti prijavu protiv nepoznatog

počinitelja kao i pokrenuti

istragu protiv mjerodavnih

da se ustvrde propusti.

"Nije u redu da iako prema

pravilima imamo pravo na sigurnost

i privatnost u domu kojeg

redovito plaćamo, a isto nam

se vraća upravo suprotno tako

da nam nepoznate osobe pokušavaju

provaliti u sobu, ozbiljno

narušavati privatnost, zastrašivati

nas", poručila je studentica.

Spomenula je da je od kolega već

čula za pokušaje krađe ulascima

kroz prozor te da je spremna tražiti

premještaj u dom na Savi.

Unatoč pritužbama studenata da nepoznati ljudi šetaju domovima, sanacijski

upravitelj Studentskog centra tvrdi da su studentski domovi sigurni

4 Studentski život


Online iskustva studenata Virtualna nastava i nakon gotovo godinu dana izaziva iste probleme

Dio profesora 'zaboravio' da je

njihova svrha zaista predavati

gradivo, a plaća redovno stiže...

Tekst: Ivana Paušić

Iskustva studenata u snalaženju

na internetskoj nastavi

i dalje su raznolika.

Neki je smatraju izrazito

neučinkovitom i demotivirajućom

dok su se drugi odlično

snašli i uspjeli pronaći brojne

prednosti.

"Krenula sam dobivati zadaće

iz nekih kolegija iz kojih je

do tada nikad nisam imala",

tvrdi Mirna, studentica ekonomije.

Opisuje da su neke dijelove

morali sami obrađivati,

što je dovelo i do većeg naglaska

na profesore. Kako opisuje

studentica, neki su se profesori

ponašali kao da im je zadaća

samo ocijeniti, a ne ih i naučiti

nečemu.

Ipak je bolje uživo?

Internetsko studiranje posebno

je neobično studentima

Kineziološkog fakulteta, koji

su inače imali predviđeno vrijeme

za vježbe uživo. Student

Bruno Ivanović otkriva kako

nastava sad funkcionira.

"Jedan dan u tjednu, od

osam do 15 sati, dolazimo na

fakultet i radimo vježbe, a

onda ostatak tjedna imamo teorijsku

nastavu online putem

Merlina", objašnjava Bruno.

Tvrdi da je veći problem to

što studenti moraju dolaziti u

dvoranu i pripremati praktične

ispite. Moraju se zapisivati

u točno određeno vrijeme kad

će doći i onda u dvorani biti

samo sat vremena. Prisjeća se

da su prije znali doći navečer i

ostajati do ponoći vježbajući,

slušajući glazbu i družeći se.

"Sad imam više vremena, ali

bolje je ići na fakultet uživo",

zaključuje Bruno.

Kao pozitivnu stranu internetske

nastave i Mirna ističe

vrijeme. Lakše joj je, kaže, organizirati

si vrijeme jer ga ne

gubi na odlazak do fakulteta pa

joj ostaje više vremena za učenje.

Zbog internetske nastave

mora pisati i seminarske radove

iz Tjelesne i zdravstvene

kulture jer joj taj kolegij nosi 1

ECTS bod. Ipak, smatra da je

sada mnogo lakše nego na početku

takve vrste nastave jer su

profesori tada bili neorganizirani

i nisu bili posvećeni tome

da im olakšaju.

Posebno je teško studentima

Studentica Mirna smatra da su internetski ispiti stresni, pogotovo

usmeni, kada mora gledati samo u točku kamere jer profesori svaku

kretnju smatraju varanjem

Profesori su, prema riječima

studentice, postali zahtjevniji

koji dolaze s potresom pogođenih

područja. Jedna od njih je

Valentina Skender, brucošica

na Pravnom fakultetu. Valentina

kaže da ju je odmah nakon

potresa nazvala profesorica da

bi se uvjerila da je dobro, a pitala

ju je i ima li uvjete za uče-

Studenti Kineziološkog fakulteta

mogu se u dvorani zadržavati

samo sat vremena

Sveučilište slalo preporuke, sastavnice

donose konačne odluke

Sa Sveučilišta u Zagrebu tvrde da su rektor Damir Boras i mjerodavna

sveučilišna tijela od početka pandemije više puta fakultetima

i akademijama koje djeluju u sklopu Sveučilišta u Zagrebu

upućivali preporuke i smjernice za nastavu u novonastalim

okolnostima. "S obzirom na to da sastavnice Sveučilišta u Zagrebu,

sukladno važećoj zakonskoj regulativi i Statutu Sveučilišta

u Zagrebu, imaju pravnu osobnost, dekan kao čelnik fakulteta ili

akademije odgovorna je osoba za organizaciju nastavnoga procesa",

pojašnjavaju. Sveučilište ima koordinacijsku ulogu i njegova

uprava je u redovitom kontaktu s čelnicima fakulteta i akademija.

Od njih redovito dobiva podatke o izvođenju nastavnog procesa.

nje i kako joj može pomoći.

Studentski pravobranitelj

kao pomoć

"Preporučila mi je i savjetovalište

u sklopu fakulteta ako

ću imati problema s podnošenjem

stresa", ističe Valentina.

Dodaje da je uprava fakulteta

donijela odluku da se svi ispiti

odgode za tjedan dana te da se

sukladno tome produžuje semestar.

"Time su nam omogućili više

vremena za pripremu za ispite,

a osobno nemam problema s

učenjem i polaganjem", kaže

Valentina, kojoj se također

najviše sviđa ušteda vremena

koje je trošila na putovanje.

Kao još jedan problem, ostalo

je i pisanje ispita. Studentica

Mirna smatra da su ispiti online

mnogo teži jer ima previše

pitanja, a premalo vremena.

Stresni su joj i usmeni ispiti

jer mora gledati samo

u točku kamere zato što

profesori svaku kretnju

smatraju varanjem. Za

sve probleme s internetskom

nastavom

koje ne znaju riješiti

sami, a u

rješavanju nisu

dobili adekvatnu

podršku od svog

fakulteta i drugih

tijela koja su

im takvu podršku

obvezna dati, studenti

se mogu javiti

studentskom pravobranitelju.

PRIVATNA ARHIVA

Tin Kolenko, studentski

pravobranitelj

Sveučilišta u Zagrebu, ističe

da mu se studenti javljaju sa

svakojakim pritužbama.

"Što se tiče upita vezanih za

online nastavu, najčešći upiti

su oni vezani za vrijeme pisanja

ispita, potrebe da studenti

imaju upaljenu kameru i/

ili mikrofon, odnosno upiti

vezani za tehničke teškoće pri

spajanju na sustav", tvrdi Kolenko.

Osim toga znaju se pojaviti

i pitanja vezana uz prava na

izdavanje diplome u online

uvjetima te problematiku koja

'Nešto smo sami morali

obrađivati, profesori su se

počeli ponašati kao da nisu

tu da nas nauče, nego samo

da nas ocijene', tvrdi studentica

Mirna

se tiče sudjelovanja u razmjeni

Erasmus+ u okolnostima korona

krize.

"Rekao bih da su navedeni

upiti najčešći što se tiče online

nastave, no javljaju se i mnogi

drugi", ističe pravobranitelj.

Hoće li se problem riješiti, ovisi

o konkretnom slučaju.

Važna je i aktivnost zbora

"Načelno sam zasad uspješno

rješavao većinu problema s

kojim su mi se studenti obratili

tako da bih slao dopise

fakultetu u kojima bih tražio

da se studentima omoguće

adekvatni uvjeti polaganja

ispita i/ili druge molbe s

kojima su se studenti javili",

objašnjava pravobranitelj.

Dodaje

da nekad rješavanje

problema

zahtijeva i koordinaciju

studentskog

zbora fakulteta.

Studentu

se

Tin

Kolenko

uvijek pruži

uvid u cijelu situaciju

i komunikaciju

između studentskog

pravobranitelja

i drugih tijela koja

sudjeluju u rješavanju

problema.


Studentski život 5

Tabu u učionicama Predmet o kojem se godinama govori, a ništa se ne poduzima

Seksualno obrazovanje ne bi se

trebalo učiti putem interneta

Tekst: Veronika Miloševski

Uvođenje sveobuhvatnoga

seksualnog obrazovanja

u škole kao

obveznog predmeta

ponovno je aktualna tema. Cijela

inicijativa vjerojatno ne

bi opet došla u središte pozornosti

da nije bilo brojnih

prijava za uznemiravanje koje

su obilježile početak 2021. godine.

"Peticija je pokrenuta na valu

niza pokreta, svjedočanstava

djevojaka i žena koje su bile žrtve

seksualnog nasilja", ističu

pokretači peticije na Reci.hr.

Posljednji pokret Nisam tražila

razotkrio je seksualno uznemiravanje

i nasilje u obrazovnim

ustanovama, na radnim mjestima

ili ulicama gradova, stoga

je peticija pokrenuta u organizaciji

s 19 udruga i inicijativa,

a do sada ju je podržalo više od

12.700 ljudi. Svojim potpisom

peticiju i dalje mogu podržati

svi stariji od 16 godina.

Previše je politiziranja

"Potpisao sam peticiju jer

mislim da je to dio edukacije

koji školama nedostaje. Jednako

kao što mislim da današnjim

klincima nedostaje i

predmet domaćinstvo. Škola

je odgojno-obrazovna ustanova

i trebala bi ih pripremiti na

sve aspekte života koji su pred

njima", smatra Srđan Jelisić,

profesor Škole primijenjene

umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

Ističe da mladi taj dio edukacije

nadomješćuju sami putem

interneta. Tvrdi da takve informacije

nemaju veze s pravim

životom i točnim informacijama.

Profesor Jelisić objašnjava

da razrednici nisu dovoljno

educirani za takvo provođenje

nastave. Prema njemu, takav

bi program u školama trebali

provoditi stručni predavači,

kao što su, na primjer, ginekolozi.

"Nažalost, u Hrvatskoj se taj

dio odgoja politizira i provođenje

se veže uz političke struje

'Peticija je pokrenuta na valu niza pokreta, svjedočanstava djevojaka i

žena koje su bile žrtve seksualnog nasilja', tvrde pokretači peticije

Edukacija o spolnom

ponašanju i zaštiti treba

biti primjerena dobi

učenika

na vlasti, a time su naša djeca

i njihovo zdravlje na gubitku.

Iza mene je nekoliko razredništva

i sve ovo vam govorim iz

osobnog iskustva tijekom deset

godina rada na školi", objašnjava

profesor.

Ravnateljica Škole za medicinske

sestre Vinogradska, dr.

sc. Višnja Pranjić, kaže da nije

čula za peticiju, ali podržava

njezino stajalište. Smatra da je

seksualno obrazovanje važan

dio života koji bi trebao biti i

dio školskog obrazovanja. Njegovo

provođenje u školama ne

bi trebalo biti problem.

Uvođenje se odgađa

godinama

"Ako se program provodi u

sklopu, primjerice, biologije

ili SRZ-a, nisu potrebni novi

nastavnici, i program može

krenuti odmah. Prije desetak

godina govorilo se o početku

ovog programa, ali, nažalost,

'Potpisao sam peticiju jer

mislim da je to dio edukacije

koji školama nedostaje',

smatra profesor Jelisić

zbog pritiska pojedinih stranaka

i roditelja, od programa se

odustalo", primjećuje ravnateljica

Pranjić.

Karla Horvat Crnogaj iz Ženske

sobe objašnjava da trenutačno

ne postoji cjeloviti program

za seksualno obrazovanje

u Hrvatskoj.

"Civilno društvo ne može se

smatrati odgovornim za kreiranje

kompletnog kurikula,

ali u njegov razvoj mora biti

uključeno. Država je ta koja je

obvezna djeci i mladima omogućiti

obrazovanje iz svih po-

dručja koja su im preduvjet za

postajanje aktivnim članovima

društva", ističe Horvat Crnogaj.

Pokretači peticije istaknuli

su da se seksualno obrazovanje

trebalo uvesti u škole već prije

deset godina, ali planiranje nikad

nije započeto.

"Ako je već potreba uvođenja

tog predmeta, smatram

da bi trebao funkcionirati kao

izborna ili fakultativna nastava.

Mislim da bi predavači

trebali biti profesori filozofije,

etike, psihologije, sociologije

ili medicinske struke. Kurikul

bi trebao biti spoj medicinskih,

socioloških i psiholoških

spoznaja", smatra Ozana Mirosavljev

Grgić, profesorica

vjeronauka u Tehničkoj i Veterinarskoj

školi u Zagrebu.

Pokretači peticije tvrde da će

se predmet provoditi na svim

obrazovnim razinama. Predavat

će se na znanstveno utemeljenim

činjenicama u svrhu

poboljšanja znanja mladih.

Lidia Černi, psihoterapeut,

hipnoterapeut i direktorica

Centra za pozitivne vrijednosti

i osobnu izvrsnost u Zagrebu,

govori da se seksualno obrazovanje

treba uvesti u škole iz

više razloga.

"Valja pojasniti da je seksualno

zdravlje stanje fizičkoga,

emocionalnoga, mentalnoga i

društvenog blagostanja u odnosu

prema čovjekovoj seksualnosti.

Nije tu samo riječ o

prevenciji i odsutnosti raznih

bolesti, disfunkcije i nemoći,

seksualno zdravlje zahtijeva

pozitivan i poštovan pristup

seksualnosti pojedinca i seksualnim

odnosima, kao i mogućnost

ugodnih i sigurnih seksualnih

iskustava bez prisile,

diskriminacije i nasilja", objašnjava

Černi.

Važnu ulogu imaju roditelji

"Iako su informacije dostupne

na internetu, one dolaze iz

neprovjerenih izvora te mogu

biti netočne. Ne samo to, mogu

davati pogrešnu predodžbu o

odgovornom seksualnom ponašanju",

tvrdi dr. med. Gordan

Crvenković, spec. gin., koji

seksualno obrazovanje smatra

nužnim predmetom u školama.

Najprije zbog prevencije

bolesti i zaštite zdravlja, a uz

takvu edukaciju dolazi i do

prevencije neželjene trudnoće

i prakticiranja odgovornoga

spolnog ponašanja.

Ginekolog Crvenković tvrdi

da edukacija o spolnom ponašanju

i zaštiti treba biti primjerena

dobi učenika. Takva

edukacija najčešće počinje učenjem

o ljudskom tijelu. Osim

škole, tu su i roditelji koji mogu

djeci objasniti određene nejasnoće.

U komunikaciji trebaju

biti otvoreni te stvoriti sigurnu

okolinu, smatra Černi.

"Razgovarati treba s djecom

čim roditelji uvide da postoji

interes za to ili pak kad prirodno

dijete ulazi u pubertet,

u veliku hormonsku promjenu.

Ne libiti se bilo kakvog pitanja

i teme", poručuje.

Mišljenje učenika: Obrazovanje se treba prilagoditi modernim vremenima

Maturantice Veterinarske škole, Ana Radman i Nika Delić,

dijele isto mišljenje da seksualno obrazovanje treba biti

dio obrazovnog sustava. Takav će način edukacije biti

najbolji jer internet je pun netočnih informacija.

"Smatram da bi se više pozornosti trebalo posvetiti takvom

obrazovanju jer su takve stvari još tabu, bez obzira

na to što živimo u modernom vremenu", ističe Ana. Misli

da bi takav način obrazovanja opstao kada bi se prilagodio

uzrastu mladih osoba i da bi ih se tako bolje upoznalo

sa svime onim što je prikladno da znaju u njihovoj dobi.

Nika smatra da se njezina srednja škola ne bi mogla najbolje

organizirati. Smatra da se uvođenje novog predmeta

ne bi moglo vrlo lagano uvesti u njihov školski sustav

jer se njihova škola temelji na stručnim predmetima i ne

želi seksualnim obrazovanjem zasjeniti te nužne stručne

predmete. Seksualno obrazovanje bi se trebalo provesti u

sklopu zasebnih predavanja, a ne u sklopu već uvedenih

i stalnih predmeta, kao što je biologija.

"Smatram da nijedan predmet ne bi trebao zamijeniti

seksualno obrazovanje. To je nepotrebno, a i samim time

se stvara veći pritisak na djecu i zapravo im se govori

dosta toga što većina zna. Mislim da to uopće ne bi bilo

učinkovito jer o nekim temama se uči u samoj školi, kao

što je na primjer biologija", kaže Nika. Također ističe da

se "relativna većina obrazovala sama o tome tako da sva

ona predavanja zapravo nisu bila nešto sto već sami nisu

znali".

6 Društvo

Mentalno zdravlje Stigma se napokon smanjila

Telefoni psihologa ne

prestaju zvoniti

'Trebat će još mnogo da se ljudi u Sisačko-moslavačkoj županiji vrate na

staro, da se smire i nastave normalno živjeti', zaključila je studentica iz

Petrinje Ivona Vidović

Tekst: Goran Balde

Nakon snažnog potresa

koji je pogodio Sisačko-moslavačku

županiju

potkraj prosinca, osjećaj

bespomoćnosti i stalno iščekivanje

kada će tlo ponovno podrhtavati

svakodnevno prate

stanovnike tog područja. Kada

je potrebna pomoć i kada vrijedni

volonteri tjednima pomažu,

teško je razmišljati o

virusu.

Da ljudima na Banovini nije

lako, potvrdile su studentice

Ivona Vidović i Monika Bončina,

stanovnice Petrinje.

''Od prvog dana potresa miješaju

mi se osjećaji. Strah,

stres, zahvalnost, briga, sreća i

golema tuga'', rekla je Monika.

Stručnu pomoć nije potražila,

ali ne zato što joj nije potrebna

nego zato što nema vremena.

Otpuštanje emocija

''Rješavam probleme tako

što otpuštam emocije, ne skupljam

ih u sebi. Kad mi se plače,

sjednem i plačem, no pokušavam

mozak što više zabaviti.

Radim, volontiram, pokušavam

sustići sve fakultetske obveze'',

opisala je Monika. Dodala

je da su ljudi vjerojatno

još u stanju prvotnog šoka, što

od tragedije, što od velike humanitarne

pomoći koja se svaki

dan dostavlja na područje

županije.

''Polako se navikavamo, no

to da se cijela Hrvatska pa i

Europa digla na noge zbog nas,

ulijeva osjećaj pozitive i nade

da će naposljetku sve ipak biti

dobro'', zaključila je. Baš kao i

Monika, ni Ivona nije potražila

stručnu pomoć, unatoč jakim

emocijama vezanima uz Petrinju,

iz koje je nekoliko dana

nakon potresa i otišla.

''Jedine emocije koje sam

osjetila bile su stres i panika.

Privukla sam kauč vanjskim

vratima i sjedila na rubu kauča,

a u ostatak kuće odlazila u

panici kada bih trebala osnovne

stvari'', prisjetila se Ivona.

Mjesec dana nakon potresa,

još joj se emocije sliježu. Trebat

će još mnogo da se ljudi u

Sisačko-moslavačkoj županiji

vrate na staro, da se smire i nastave

normalno živjeti, Ivonin

je zaključak.

Neizvjesnost je konstanta

koja prati stanovnike Banovine

od tog 29. prosinca, a kronično

GORAN BALDE/GLOBAL

'Problemi koji se javljaju ovise o dobi građana kojima je

pomoć potrebna. Tako su, na primjer, djeca vrlo anksiozna,

agresivna prema obitelji, ali i prema samima sebi', objasnio

je psiholog Armin Hadžić koji radi u Petrinji

nespavanje dodatno pogoršava

ionako teško stanje. Psiholog

Armin Hadžić, voditelj Savjetovališta

za djecu, adolescente

i obitelj, koje djeluje pri Pučkom

otvorenom učilištu Hrvatski

dom u Petrinji, kazao je

da je još od ožujka 2020. godine,

kada se pandemija ozbiljno

počela razbuktavati u svijetu,

znatno pojačan rad na telefonskom

savjetovanju. Nakon

potresa, posao se intenzivirao.

''Dežurni telefon funkcionira

od 0 do 24 sata. Primio sam

i poziv oko jedan i pol poslije

ponoći, tako da taj telefon ne

prestaje zvoniti'', rekao je psiholog

Hadžić.

Potresom pogođeni građani ističu da će

trebati još dosta vremena da se ljudi u

Sisačko-moslavačkoj županiji vrate na

staro i nastave normalno živjeti

MARKO PRPIC/PIXSELL

Neizvjesnost je

konstanta koja

prati stanovnike

Banovine

Drago mu je što se uspjela

ukloniti stigma s pružanja psihološke

pomoći na potresom

pogođenom području, čemu je

sigurno pridonio i Crveni križ

te društvo i udruge psihologa

na županijskoj, ali i na državnoj

razini. Hadžić je ustvrdio

da se posttraumatski stresni

poremećaj ne može razviti u

tako kratkom roku.

Situaciju dočekali

nespremni

''Osim što moraju biti ispunjeni

dijagnostički kriteriji,

važan je i broj i vrijeme javljanja

traumatskog događaja'',

zaključio je Hadžić.

Ipak, problemi postoje, a

pojasnio je da oni ovise o dobi

građana kojima je pomoć potrebna.

Tako su, na primjer,

djeca vrlo anksiozna, agresivna

prema obitelji, ali i prema sebi.

Kod adolescenata je vidljivo

pojačavanje psiholoških tegoba

koje su već prethodno bile

razvijene. Veliki je problem i

samoozljeđivanje, depresija,

zabrinutost i anksioznost. Kazao

je da mladi nisu dočekali

spremni, a mentalno zdravlje

poljuljao je i koronavirus.

"Dio mladosti i djetinjstva

nije tekao uobičajeno, normalno.

Mladi su već načeti dočekali

to stanje tako da je reakcija

bila jača, žešća'', zaključio

je Hadžić.


Obrazovni kaos Online nastava bila je improvizi

Sad više

današnjih u

'Motivacija i koncentracija u djece vidno su

pale, a rezultati su postali mnogo lošiji. Djeca

su po cijele dane zalijepljena za ekran', kaže

Valerija Hotko, koja ima četiri školarca

Tekst: Vera Kadijević

Online nastava posebno

je zahtjevna

osnovnoškolcima

koji u ovom razdoblju

školovanja grade temelje

budućeg znanja. Da bi takav

način održavanja nastave funkcionirao,

potrebne su detaljne

pripreme za koje, u slučaju našeg

školstva, na početku pandemije

nije bilo previše vremena.

Tako su djeca većinu nastave

pratila na trećem programu

Hrvatske radiotelevizije, a zatim

bi ih učitelji i nastavnici

zatrpavali radnim materijalom

i zadacima poslanim putem

WhatsAppa ili virtualnih učionica.

U svemu tome važnu ulogu

morali su odigrati roditelji

na koje su pale brojne obveze

učitelja i nastavnika.

Samostalna obrada gradiva

Roditelji su u medijima nekoliko

puta iskazivali nezadovoljstvo

lošom organizacijom

online nastave. Stanjem je nezadovoljna

i majka Tihana Soljankić,

a kao najveći problem

navodi samostalno obrađivanje

gradiva za koji su dobili

samo linkove na lekcije.

"Problem je u tome što svaki

profesor ima svoj način predavanja

i svoje zahtjeve količine

znanja potrebne kod ocjenjivanja.

Tu dolazi do velikih razlika

jer se profesori ne prilagođa-

Nekvalitetni

tableti i upitan

pristup internetu

Mnogi su se roditelji žalili

na lošu kvalitetu tableta

koji su bili neadekvatni za

neometano praćenje nastave

i nedovoljni za slanje radova

učiteljima i nastavnicima.

Tihana Soljankić slaže se

s njima i objašnjava da su

njezinoj djeci, uz tablete,

ponekad potrebni laptopi i

mobiteli da bi uspjeli obaviti

sve zadatke za školu. Važno

je napomenuti da je u početku

online nastave vrlo mali

broj škola svojim učenicima

omogućio tablete s pomoću

kojih bi mogli pratiti nastavu

jer se podrazumijevalo da svi

imaju adekvatne uređaje i

pristup internetu.

vaju učenicima koji nisu imali

mogućnosti primiti traženu

količinu informacija i znanja",

tvrdi Tihana.

Njezina kći polazi šesti razred

osnovne škole i rupe u njezinu

znanju već su vidljive. To je generacija

koja je prošle godine

krenula u peti razred, a školsku

godinu obilježili su štrajk

i snalaženje u online nastavi i

primjeni škole za život, kaže Tihana.

Ističe da je njezina obitelj

imala sreće s obzirom na to da

ona od početka pandemije radi

od kuće pa svoje radno vrijeme

organizira prema potrebama

svoje djece.

Da je online nastava uveliko

utjecala na motivaciju učenika,

smatra Valerija Hotko, koja u

obitelji ima četiri školarca.

"Motivacija i koncentracija

djece vidno su pale, a rezultati

su postali mnogo lošiji. Djeca

su po cijele dane zalijepljena za

ekran jer ne znaju kada će im

nastavnici poslati materijale, a

usput, naravno, gledaju i druge

stvari nevezane uz nastavu",

objašnjava Valerija. Dodaje da

misli da je takav oblik nastave

jako loš, ali ga ne bi potpuno

odbacila zbog kriznih okolnosti

kao što je pandemija.

Komunikacija u virtualnom

svijetu

Ipak, roditelji ističu i pozitivna

iskustva s online nastavom.

Dolores Dominis kaže da je

njezino iskustvo u svim aspektima

pozitivno i da je njezina

kći, koja polazi sedmi razred,

uspješno svladala traženo gradivo.

"Ocjene su joj ostale iste, kao

i motivacija, a kriteriji profesora

u ocjenjivanju su pali. Bili su

blaži. Jedina zamjerka je na to

što se pojedini profesori nisu

baš previše trudili. Samo bi

im poslali link i rekli da riješe

vježbu, bez ikakvog predavanja

gradiva", tvrdi Dolores. Smatra

da je taj tip nastave uvod

u nastavu budućnosti i da će

djeca koja su zainteresirana za

usvajanje znanja bez ikakvih

problema postići vrhunske rezultate.

"Što se tiče socijalizacije,

djeca su stalno komunicirala


Društvo 7

rana i svalila velik teret na roditelje, koji su cijeli proces prolazili zajedno sa svojom djecom

nema dvojbe: dobar dio

čenika imat će rupe u znanju

"Usmenog ispitivanja nije

bilo, za pismeni se prepisivalo

na sve strane, da si ne lažemo,

a roditelji su pomagali kao da

sami idu u školu. Na kraju se

to sve odrazilo na rezultatima",

objašnjava Suzana.

Dijete joj je prošle školske

godine završilo peti razred s

odličnim uspjehom, ove godine

su gotovo sve ocjene pale za

jednu. U razgovoru s nastavnicima

shvatila je da je to slučaj

kod gotovo sve djece, pa i one

najbolje. Izgubili su radne navike

i nema kontinuirana rada,

a još k tome daju minimum jer

samo čekaju kad će opet prijeći

na online nastavu.

"Razred mog sina prošle je

godine bio najbolji

među predmetnom

nasta-

Neka djeca, koja su bila najbolja u nekim predmetima, doživjela su pad ocjena zbog novog načina nastave

'Smatram da su djeca izgubila

dvije školske godine i problemi

će tek isplivati, a online nastavu

smatram vatrogasnom

mjerom, samo toliko da se ne

gube godine, i iskreno se nadam

da je tome uskoro kraj',

kaže nezadovoljna Suzana

preko WhatsAppa i više pomagala

jedna drugima, a vani su

se družili s onima s kojima se i

inače druže", ističe Dolores.

Ipak, s njom se ne slaže psihologinja

Barbara Mateša. Kao

profesorica psihologije osobno

je iskusila cijelu situaciju

u školstvu pa online nastavu

smatra vrlo neprirodnom, ali

ističe da se gradivo, uz dodatan

trud i rad, uvijek može

nadoknaditi. Njezina zabrinutost

kao psihologa, ali i majke

osnovnoškolca više je usmjerena

na aspekt socijalnog i emocionalnog

razvitka osnovnoškolaca.

"Ako ovaj pristup postane

dugoročno rješenje i praksa, sa

sigurnošću mogu reći da će to

sve vrlo loše utjecati na emotivni

razvoj jer ništa ne može nadomjestiti

ljudski kontakt kao

što ništa ne može nadomjestiti

kvalitetno predavanje profesora

u školi", navodi psihologinja

Mateša. Objašnjava da djeca

gube osjećaj za obveze, pa se

tako sa svojim sinom sve teže

dogovara o običnim aktivnostima

kao što je vrijeme odlaska

na spavanje. Kao dobro izdvaja

razvoj informatičkih vještina,

ali dodaje da se one svakako

razvijaju jer smo konstantno

okruženi tehnologijom, tako da

ne vidi prednosti ovakve nastave.

Odrazilo se na rezultate

"U razdoblju života kad im

vršnjačko okruženje mnogo

znači, gotovo sva se njihova

komunikacija svela na online

kontakte", kaže psihologinja.

Najozbiljnijim problemom

smatra prezasićenost

njihove komunikacije

igricama

i internetskim

'Ako ovaj pristup postane dugoročno rješenje i praksa, sa

sigurnošću mogu reći da će to sve vrlo loše utjecati na emotivni

razvoj jer ništa ne može nadomjestiti ljudski kontakt

kao što ništa ne može nadomjestiti kvalitetno predavanje

profesora u školi', navodi psihologinja Mateša

Mnogi roditelji primorani su slobodno, ali i radno vrijeme organizirati prema

potrebama djece

sadržajima. Majka Suzana Majstorović

isprva je bila vrlo skeptična

prema internetskoj nastavi

i uvjerena da je to osuđeno

na propast prije nego je počelo,

ali se u konačnici ugodno iznenadila.

Unatoč njezinu pozitivnu

iskustvu, smatra da bi bilo

mnogo bolje da se prošla školska

godina ponavljala jer su

djeca po cijele dane provodila

pred ekranima i sama su odrađivala

nastavu bez pomoći profesora.

Postoji rizik od

otuđenja mladih

Psihologinja Mateša tvrdi da

je zabrinjava povećan, a u

nekim slučajevima i pretjeran

fokus na online platforme

i videoigre te da je primijetila

polaganu stagnaciju na socijalnom

planu u djece.

"Potpuno je izvjesno da će

u našim životima slijedom

okolnosti i razvitkom društva

cyber kultura biti sve zastupljenija.

Postoji velik rizik

od otuđenja jednih od drugih

i čovjek mora ostati čovjek

neovisno o razvoju tehnologija,

to ne bi smjelo utjecati

na naše humane vrijednosti",

objašnjava psihologinja.

vom, ali ove godine je stanje

poražavajuće, daleko su od

onog razreda kakav su bili, što

nikako nije dobro. Smatram

da su djeca izgubila dvije školske

godine, a problemi će tek

isplivati", kaže Suzana. Dodaje

da je najteže bilo s glazbenom

školom jer je vježbanje instrumenta

online jednako učenju s

pomoću nekog tutorijala.

Vatrogasna mjera

"Sve u svemu, internetsku

nastavu smatram vatrogasnom

mjerom, samo toliko da se ne

gube godine i iskreno se nadam

da je tome uskoro kraj", navodi

nezadovoljna majka.

U usporedbi s prošlom školskom

godinom, kao napredak

ovog pristupa nastavi, roditelji

ističu videopozive koje su učitelji

i nastavnici počeli prakticirati

pa se barem donekle može

ostvariti prividno normalna

nastava.

"Internetsku nastavu u kontekstu

ne samo obrazovanja

nego dječjeg odgoja, smatram

nečim što više uzima nego daje.

Nadam se da će se ubrzo napuniti

igrališta i parkovi jer ta

vrijednost je nenadoknadiva",

zaključuje psihologinja Mateša.

8 Reportaža


Tekst i foto: Tajana Josipović

Kada si single i kada

ti se ljubavni život

svede na svajpanje

nepoznatih likova na

dating-aplikacijama, shvatiš

da život može biti mnogo zanimljiviji.

Susjeda kaže da je našla

nekog lika i da je s njim bila

"savršen spoj". Našla ga je svajpanjem

udesno i, ukratko, sutra

idu na dejt. Savršen spoj? Svajpanje?

Na dejt?

Da vidimo, što internet kaže o

ljubavi u virtualno doba. Mirta

i Mišo su se upoznali, zaljubili,

vjenčali i sada imaju dva sina.

Sve zahvaljujući dating-aplikacijama.

Ne zvuči uvjerljivo.

Sumnjičavo tražim dalje, a na

stranici "iskoči" još barem deset

sličnih priča. Je li old school

dejtanje potpuno izašlo iz mode

pa se preselilo na internet? Najbolje

bi bilo imati informacije iz

prve ruke.

'Loše mi ide s curama'

Prvi korak - instalirati aplikaciju.

To je lako. Sljedeće, upisati

ime i godinu rođenja. Hm,

možda bih se mogla zvati Mia,

oduvijek sam se tako htjela zvati.

Stavljaju li svi doista prave

informacije o sebi? Ja ipak da.

Učita se i fotka, selfie s najviše

lajkova na Instagramu, naravno.

Poslije treba potvrditi da ste na

toj fotografiji uistinu vi da dobijete

plavu kvačicu. Korak po

korak i verifikacija obavljena. Za

sada, odlično napredujem.

"Kao dio naše zajednice obvezuješ

se da ćeš se prema drugim

članovima odnositi otvoreno

i s poštovanjem",

klikom na ljubičasti

gumb potvrđena je

i "Prisega iskrenosti".

Slijede tipična

pitanja - hobiji,

horoskopski znak

i ostalo. Neke preskočim,

ali naglasim

da sam došla "čavrljati

i družiti se", da sam slobodna i

"samo u prolazu".

Sva pravila i rječnik aplikacije

otvori se u sljedećem koraku.

Sjetim se susjede pa napokon

doznam što znači svajpanje, a

što "savršen spoj". Susjeda je

svog, potencijalnog dečka, svajpala

udesno, kao i on nju. Upravo

zato i jesu "savršen spoj".

Stalno dolaze obavijesti da

mi je netko pogledao profil. Zar

ovdje ne mogu nikoga stalkati a

da on to ne zna? Ubrzo, dođe još

50 istih obavijesti, a u kutu se

Iskustvo s dating-aplikacije Jedni traže zabavu i pustolovinu, a drugi savjete

'Izgubio sam broj mobitela,

možeš li mi dati svoj?'

Neki traže društvo,

neki ljubav,

neki savjet, neki pustolovinu,

a nekima

je - dosadno

Kad očekuješ negativno iskustvo i nepristojne poruke zbog predrasuda

o takvom načinu upoznavanja, dočeka te potpuna suprotnost

Kada si single i kada ti se ljubavni život svede na svajpanje nepoznatih likova na dating aplikacijama,

shvatiš da život može biti mnogo zanimljiviji

prikaže broj od 99+ ljudi

koji su me lajkali.

"Mogu li te nešto pitati?",

tipka dečko kojeg

ćemo za potrebe ove priče

nazvati Fran.

Odgovorim potvrdno i

bacim pogled na njegovu

fotografiju. Sjedi pokraj

velikog prozora i gleda

grad, u trenirci. Pogled je

poznat pa uvećanjem fotografije

shvatim da je riječ

o Londonu. Fotka kao

fotka, nimalo drukčija od

one kakve se mogu vidjeti

na Instagramu. Je li i njemu

došla obavijest da sam mu pogledala

profil?

"Loše mi ide s curama,

našao sam jednu

koja mi ne želi odgovoriti

pa tražim

savjet: što pogrešno

radim?", čitam

i smijem se. Objasni

svoju situaciju,

dam mu nekoliko savjeta

i napravimo "plan".

Na kraju poželim sreću, na što

on kaže da se nada da će mi moći

zahvaliti ako uspije.

Bez negativnih iskustava

Pregledam one koji su me lajkali.

Neki su verificirani, neki

ne. Nekima se slika vidno poklapa

s napisanim godinama, a

nekima ne. Ne znam prolazi li

to, no, očekivano, ima dosta fejk

ljudi.

Vratim se u poruke i posvetim

se svom tajnom zadatku. Na pitanje:

"zašto su ovdje?" dolaze

'Prvi dojam

u inboksu je

najvažniji', a

što bolji ulet,

to su veće

simpatije jer

ionako, priznaje

Mateo,

'nitko nije

isti uživo i

online'

Dating aplikacije, kaže Mateo, nemaju smisla

jer su na njima svi iz jednog razloga, a to je 'zabava i avantura'

različiti odgovori, a najčešći je -

"jer mi je dosadno". Neki traže

društvo, neki ljubav, neki savjet,

neki pustolovinu, a nekima je i

dalje dosadno. Priča se vrtjela i

oko igrica, savjeta što kupiti boljoj

polovici za Valentinovo, a s

nekima sam pričala kao s najboljim

prijateljima na kavi.

Očekivala sam negativno iskustvo

i nepristojne poruke jer

sam i sama imala predrasude

o takvom načinu upoznavanja.

U nekoliko dana korištenja dating-aplikacije

nisam zabilježila

niti jedno loše iskustvo. Redale

su se poruke sa svakakvim uletima

od kojih su neki bili i simpatični.

"Izgubio sam broj mobitela,

možeš li mi dati svoj?", stiže

poruka od Matea. Pogledam

fotografiju - bez majice, u teretani.

Upravo takvi su bili u očekivanjima

prije korištenja dating-aplikacija.

"Instalirao sam iz dosade.

Prva dva dana sam koristio,

'Ipak nemoj ići'

Potencijalna situacija - upoznala sam nekog na dating-aplikaciji,

"savršen spoj". Razgovarali smo mjesec dana i pozvao me na dejt.

Doradim priču u glavi i pustim poruku u grupni razgovor sa svojim

prijateljicama.

"Idemo s tobom, čuvat ti leđa", odgovorile su kroz smijeh dok se

skrivam iza tipkovnice. Nastavile smo razgovor, tipično ženski, uz

savjete da se pazim i da će one biti u blizini. Shvatim da im, iako

podržavaju ljude u korištenju aplikacija, nije svejedno. Uz pitanja

jesam li sigurna, je li prerano izaći s nekim nepoznatim, jesam li

tražila da ga najprije vidim na videopozivu, došao mi je odgovor koji

je glasio: "ipak nemoj ići".

ali sam shvatio da nema nikog

normalnog pa sam prestao, ali

i dalje stoji u mobitelu za svaki

slučaj", objašnjava Mateo.

Dating-aplikacije, kaže, nemaju

smisla jer su na njima svi

iz jednog razloga, a to je "zabava

i avantura". On, priznaje, ne voli

takve stvari.

"Htio bih naći normalnu osobu

s kojom bih bio sretan, i to je

to", iznenadim se na tu poruku.

Sve je kontradiktorno pa se

ubrzo javi i sumnja u iskrenost

druge strane. Nikada dosta informacija,

treba doznati još

ponešto. Pretvaram se da sam

ovdje zbog oklade s najboljom

prijateljicom.

'Tko voli, nek' izvoli'

Mateo nastavi s tipičnim forama

zavođenja pa prizna da je

"prvi dojam u inboksu najbitniji".

Što bolji ulet, to su veće simpatije,

a ionako, priznaje

Mateo, "nitko nije isti

uživo i online". Ne znam

mogu li se složiti s tim.

Stiže poruka i od Marka.

Na pitanje što traži ovdje,

kaže - srodnu dušu.

"Sumnjam da ću nekoga

upoznati ovdje jer

nitko ne želi ništa konkretno",

otkriva. Poznata

priča – traži nekoga, ne

može naći nikog normalnog,

ali mu je dosadno

pa je ovdje. Već deset

ljudi govori isto.

Pomalo već takve odgovore

pripisujem pandemiji

jer je ipak ona kriva zato

što ne možeš nikoga upoznati

na onaj stari način, uživo. Ipak,

i dalje nema loših iskustava.

Upoznala sam nekoliko zanimljivih

ljudi, podijelila nekoliko

savjeta, doznala što me zanimalo

i odlučila završiti svoju akciju.

Prije no što deaktiviram i zauvijek

obrišem račun i aplikaciju s

mobitela odlučim otkriti prijateljicama

čime se bavim posljednjih

dana. Iskoristim situaciju

pa proguram poruku u grupni

razgovor na WhatsAppu ne bih

li doznala što one misle o online

upoznavanju potencijalne bolje

polovice.

"Dosta nesiguran način da se

upozna osobu, podosta rizičan,

ali danas se može čuti dosta lijepih

priča koje su započele tako",

kaže Tina. S njom se slaže i Anamarija,

ali ne vidi razlog zašto

danas "i dalje postoji stigma takvog

načina upoznavanja". Ubrzo

odgovara i Lea, riskantno je,

kaže, ali "tko voli, nek' izvoli".


Intervju 9

otvoreno o žrtvama seksualnog zlostavljanja na sastavnicama

'Treba otvoriti modele prijava i

procesuiranja na fakultetima'

Franka Perković Gamulin, dekanica

Akademije dramske

umjetnosti, već se više od

mjesec dana svakodnevno

susreće s anonimnim i neanonimnim

prijavama seksualnog zlostavljanja

na fakultetima i razgovorom o njima.

U DORH je do danas došlo 30 prijava,

niti jedan muškarac nije među

njima, što ne znači da takvih slučajeva

nema. Smatra da je u glumačkoj

profesiji manje tabua pa zato žrtve

lakše progovaraju o takvim temama,

ali to ne znači da je u toj profesiji i

najviše slučajeva.

◼◼Većina prijava je anonimna i dosta

kasno podnijeta. Zašto su prijave

došle tek sada?

Dva su razloga. Jedno je ohrabrenje

koje je napokon došlo, činjenica da se

o tome počelo javno govoriti. Društvene

mreže otvorile su mogućnost

široke komunikacije i pomažu u tome

da se ništa više ne gura pod tepih tako

lako. Drugi je razlog što mnogo njih

zapravo neke stvari koje su se događale

nisu mogle opisati kao uznemiravanje

ili zlostavljanje, a to vidim

iz prijava i razgovora sa žrtvama i s

kolegicama i kolegama ovih dana. U

nekom, ne tako davnom vremenu,

neke su pojave bile normalizirane i

općeprihvaćene. Mnoge od njih kažu

da su osjećale da će im se ljudi smijati

ako prijave, činilo im se da, ako se

ostalima to čini normalno, one možda

pretjeruju. Ima tu dosta razloga koji

se tiču možda i promjene društvene

klime, ali sasvim sigurno i nedostatka

razgovora o tim temama.

◼◼Mislite li da bi žrtve trebale istupiti

imenom i prezimenom?

To bi, naravno, bilo idealno, ali teško

da će se dogoditi zato što je tu često

riječ o nekim pomiješanim osjećajima

krivnje i srama. Ponekad žrtve ne šute

zbog sebe nego zbog svoje obitelji. Ne

znaju kako će reagirati njihovi roditelji,

partneri, prijatelji. Mislim da na

njih ne treba vršiti nikakav pritisak.

One su doživjele nešto iznimno ružno.

Onaj tko to nije doživio ne može

ni zamisliti kakav je to osjećaj i koji je

to niz popratnih pomiješanih emocija

koje čine sve mnogo težim. Da bi

se govorilo o tome treba mnogo više

hrabrosti nego što se to na prvi pogled

čini. Većina se tih slučajeva događala

pred očima drugih kolegica i kolega

jer su zbog naravi nastave rijetko

kada nastavnici nasamo sa studentima.

Bilo bi dobro da reagiraju barem

oni koji tako nešto primijete.

◼◼Nikad se niste susreli s nekim

oblikom seksualnog zlostavljanja,

kao svjedok ili žrtva?

Ne. Imala sam sreću. Bila sam privilegirana,

moram reći. Akademiju

sam upisala s 25 godina, bila sam

udana, imala sam kćer i to me stavilo

Mislim da će se u rektoratu osnovati tijelo pravnika koje

će pomoći sastavnicama Sveučilišta da bolje i lakše

rješavaju takve slučajeve

u drukčiji položaj. To su svi znali i bila

sam zaštićena od takvih stvari.

◼◼Jeste li, prije nego je cijela priča

izašla na vidjelo, ikad pomislili da

je na Akademiji bilo ili ima seksualnog

zlostavljanja?

Lagala bih da kažem da nisam pomislila.

Čula sam nedavno priču, od

moje bivše studentice o nastavniku

koji se našao među prijavljenima i

ne radi više kod nas. Rekla mi je da

je bilo neprihvatljiva ponašanja za

njezina studiranja, ali ga je odbila pa

nije imala ozbiljan problem. Rekla

je i kako misli da je druga kolegica

imala problema s njim. Međutim, misli

da kolegica toga nije bila svjesna.

Zamolila sam je da potakne kolegicu

da podnese prijavu. Rekla mi je da je

sigurna da ona to tako ne doživljava i

da ga neće prijaviti. To je strašno, to

govori o manipulaciji osobe u godinama

prema djevojci koja je zapravo

dovoljno nevina da uopće pomisli da

to što se događalo zapravo

nije pedagogija,

to nije umjetnost,

to nema veze s tim.

Treba omogućiti anonimnost, treba

diverzificirati mjesta na koja

se studentice i studenti mogu

javiti, znači, mora biti više osoba,

više kontakata na fakultetu. Mislim

da bi Sveučilište trebalo imati

tijelo koje može zaprimiti takvu

prijavu, ako netko od studenata

želi zaobići vlastiti fakultet

Umjetnička pedagogija je zapravo

alibi za nešto što je, sasvim očito, zlostavljanje.

◼◼Što biste vi poručili svima onima

koji se boje prijaviti?

Za ovakve slučajeve potrebno je

otvoriti vrlo specifične modele prijavljivanja

i procesuiranja na svakom

fakultetu. Čini mi se da oni moraju

biti odvojeni od ostalih stvari. Treba

omogućiti anonimnost, treba diverzificirati

mjesta na koje se studentice i

studenti mogu javiti, znači mora biti

više osoba, više kontakata na fakultetu.

Mislim da bi Sveučilište trebalo

imati tijelo koje može zaprimiti takvu

prijavu, ako netko od studenata želi

zaobići vlastiti fakultet.

◼◼Što mislite o reakciji Sveučilišta?

Mene je zvalo 15-ak kolega s različitih

fakulteta pa i studenata da pitaju

kako smo mi na Akademiji postupali.

Razgovarala: Nikolina Orešković

Ljudi su se našli ili suočeni s nekom

prijavom s kojom nisu znali što da

rade ili suočeni sa situacijom da takvih

pojava ima, ali se ne prijavljuju,

a željeli su otvoriti tu mogućnost

i nisu znali kako postupiti. To da su

se javili meni, a ne Sveučilištu, mislim

da govori da na Sveučilištu u ovom

trenutku ne postoji tijelo koje je primjereno

takvoj vrsti izazova. A rektorova

reakcija je, u najmanju ruku,

neobična.

◼◼Kako komentirate izjavu predsjednika

Milanovića u kojoj govori

da je zlostavljanje koje su prošle

ili prolaze holivudske glumice,

manje važno ili nevažno naspram

onoga koje prolaze žene koje manje

zarađuju ili studentice. Kakvu

poruku šalje žrtvama?

Upravo onu koja im se stalno šalje,

a to je da se relativizira težina njihove

traume, da im se ne vjeruje. Zvučalo

je nestvarno kada je predsjednik države

to rekao. Umjesto da razumije

koliko je važno da su te neovisne

žene skupile hrabrost

i istupile, i tako potaknule

tisuće žena da se jave, on

je jednostavno sve pobrkao.

To nema veze

s klasnim razlikama,

pogotovo u profesiji u

kojoj su žene oduvijek

bile u nekom neobičnom

položaju, gdje

su potpuno neravnopravno

plaćene,

gdje su mnoge zaista

morale pretrpjeti

štošta da bi

ostvarile svoju karijeru.

U tom je

poslu, s obzirom

na to da je bila

riječ o javnim

ličnostima, najvidljivije,

ali toga

ima svagdje. Nedostatak

svijesti o

tome koliko je to teško

javno komunicirati

ženi koja je sada možda

potpuno ostvarena, takozvana

zvijezda, samo

govori o nedostatku razumijevanja

i empatije. On govori

da su one "svijet za sebe", kao da

predsjednici država nisu svijet za

sebe. Ne znam što to znači "svijet

za sebe". Kao da u tom svijetu toga

nema ili je nevažno što toga ima ili

je to manje teško. Nije manje teško

ako zarađuješ milijune dolara. Većini

muškaraca, koji nikad nisu imali slično

iskustvo, to je nerazumljivo – koji

je to osjećaj i o čemu je tu riječ.

◼◼Mislite li da će se stanje na Sveučilištu

popraviti?

Duboko vjerujem da će se stanje

popraviti. Mislim da će se, pod pritiskom

Sveučilišnog savjeta, u rektoratu

osnovati tijelo pravnika koje će

pomoći sastavnicama da bolje i lakše

rješavaju takve slučajeve. Mislim da

se većina kolegica i kolega ozbiljno

suočila s time da toga ima, da to što

nema prijava, ne znači da se nasilje ne

događa. Mislim da će mnogo njih učiniti

sve da se to počne

rješavati.

DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL

FRANKA PERKOVIĆ GAMULIN dekanica ADU-a

10 Svijet


Geopolitika Nedostatak cjepiva u Uniji odražava se na međunarodnu politiku

Zbog cjepiva iz Rusije i Kine, Europa

u središtu novog hladnog rata

Tekst: Benjamin Mihoci

Predsjednica Europske

komisije Ursula

von der Leyen ne tako

davno priznala je neuspjeh

Europske unije u osiguravanju

dovoljno cjepiva za svoje

građane. Zbog nedostatka doza

cjepiva, EU se okrenuo prema

istoku, gdje Rusija i Kina

razvijaju te proizvode vlastita

cjepiva. Međutim, suradnja s

dvjema državama mogla bi za

njih značiti rast utjecaja u Europi,

što bi pak moglo zabrinuti

Sjedinjene Američke Države.

Dok bogatije države na zapadu

gomilaju više zaliha cjepiva

nego što im je potrebno, stanje

u zemljama u razvoju ostaje neizvjesno.

Rusko cjepivo, čiji naziv podsjeća na hladnoratovsku svemirsku utrku, već se koristi u nekim

balkanskim zemljama kao i u istočnoeuropskim zemljama

Cilj je Unije i dalje

cijepiti 70 posto svog

odraslog stanovništva

do kraja ljeta

Transatlantsko 'prijateljstvo'

"Ne bi bilo prvi put da SAD

pritišće EU. Prijašnji su primjeri

za to, recimo, uvođenje

sankcija Rusiji zbog Ukrajine

ili sudjelovanje nekih zemalja

članica u Iračkom ratu. Međutim,

eventualni pritisak SAD-a

na EU ne bi nužno pokolebao

odluku o nabavku ruskog cjepiva

Sputnik. Unija je bremenita

konstrukcijskim deficitima,

odnosno problemima vlastite

konstrukcije, što se pokazalo i

u ovim pandemijskim uvjetima,

ali je također pokazala da

može djelovati jedinstveno kao

unitaran akter, a ne kao više

zemalja članica", komentirao

je profesor Fakulteta političkih

znanosti Luka Brkić.

Uniji je cilj cijepiti 70 posto

odraslog stanovništva do kraja

ljeta i tako ostvariti imunitet

krda. Poanta zajedničke nabave

cjepiva za zemlje članice bila

je spriječiti da se one u tome

međusobno natječu jer bi veće

države mogle brže od ostalih

nabaviti cjepivo i druge ostaviti

praznih ruku, rekla je von der

Leyen za medije.

Ionako spor proces cijepljenja

u EU naišao je na dodatnu

prepreku kada je tvrtka Astra-

Zeneca, jedan od proizvođača

cjepiva, objavila da zbog problema

u proizvodnji smanjiti

isporuku cjepiva za 60 posto.

Zbog toga je EU zaprijetio

ograničiti izvoz cjepiva u druge

zemlje poput Ujedinjenog

Kraljevstva, koja u Europi trenutačno

ima najveći broj podijeljenih

cjepiva na 100 stanovnika

– 26,8.

Usporedbe radi EU je u trenutku

pisanja ovog članka na

Ukrajina zabranila ruska cjepiva

Kako prenose strani mediji, Ukrajina je ruska cjepiva zabranila, a

tamošnji se predsjednik Volodimir Zelenskij obratio Europi za pomoć.

Profesor Brkić komentirao je specifičnost i kompleksnost ukrajinske

geopolitičke situacije.

"Budući da je bivša članica Sovjetskog Saveza, dodatno je ugrožava

Rusija pa je ukrajinska preosjetljivost na sve rusko razumljiva. Bilo

kakav dogovor između Rusije i EU, odnosno sve što približava ta dva

aktera, Ukrajina doživljava kao izdaju Europe jer se Ukrajina na neki

način ostavlja po strani. Takav je i slučaj s gradnjom Sjevernog toka 2

koji bi Europi omogućio dostavu plina bez posredovanja Ukrajine. To

je snažna karta koju Ukrajina ne želi izgubiti pa se stoga tome snažno

protivi", pojasnio je profesor Brkić.

samo 5,98 doza, a SAD na 18,9.

Moskva je počela s pregovorima

u vezi s proizvodnjom svoga

cjepiva Sputnik V u Europi.

Njemačko ministarstvo zdravstva

objavilo je da razmatra

proizvodnju cjepiva u suradnji

s farmaceutskom tvrtkom IDT

Biologika. Kancelarka Angela

Merkel i francuski predsjednik

Emmanuel Macron izrazili su

spremnost prihvatiti ruska i

kineska cjepiva ako ih odobri

Europska medicinska agencija.

Ništa bez tužbi

Premda još nije odobreno,

Mađarska, zemlja članica Unije,

već je ovaj mjesec počela

koristiti ruski Sputnik V. Rusko

cjepivo, čiji naziv podsjeća

na hladnoratovsku svemirsku

utrku, već se koristi i u nekim

balkanskim zemljama kao i u

istočnoeuropskim zemljama

koje nisu članice EU. Na primjer

u Srbiji, gdje je do sada

podijeljeno 14,5 doza cjepiva

na 100 stanovnika, što je bolje

od europskog prosjeka.

Osim Rusije, Srbiji je u pomoć

priskočila Kina, treća

najveća država po proizvodnim

kapacitetima, sa svojim

cjepivima. U Kini su odobrena

četiri cjepiva koja su razvila i

proizvode poduzeća u vlasništvu

države. Neka od njih su se

prije nekoliko godina suočila s

raznim problemima i skandalima.

Kineski su roditelji bili

Dok Kina radi diplomacije

i poboljšanja vlastitog

ugleda šalje doze cjepiva

Turskoj, Čileu i Srbiji, slično

čini i Indija koja je poslala

dio svog cjepiva Bangladešu,

Nepalu i Butanu

Inicijativa COVAX

Nisu države jedine koje cjepivom opskrbljuju druge, nego važnu ulogu

igraju i međunarodne organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije,

Koalicije za inovacije u spremnosti na epidemiju i Globalnog

saveza za cjepivo i imunizaciju. Te su tri organizacije u lipnju prošle

godine počele s inicijativom COVAX, čiji je jedan od glavnih ciljeva

poboljšanje pristupa cjepivu za države s manjim prihodima. Brojčano,

namjera je inicijative podijeliti dvije milijarde cjepiva do kraja 2021.

Predsjednik SAD-a Joe Biden obećao je inicijativu poduprijeti s četiri

milijarde dolara. Također je obećao da će SAD ponovo podržavati

WHO, s čime je njegov prethodnik Donald Trump prestao. Najveću ulogu

iz neprofitnog sektora što se tiče financiranja razvoja cjepiva igra

Zaklada Bill i Melinda Gates, koja je također partner tih organizacija.

ogorčeni zbog tvrtke Wuhan

Institute of Biological Products

koja je novorođenima davala

neučinkovita cjepiva. Barem je

dva puta protiv njih podnijeta

tužba zbog abnormalnih reakcija

na cjepiva, a neki su njihovi

upravitelji optuženi za podmićivanje

lokalnih dužnosnika.

Virus se pojavio u Kini, no Kina

se i od njega prva oporavila, a

među prvima je i počela s cijepljenjem.

Kina bi do kraja ove

godine trebala proizvesti dovoljno

doza za 70 posto svoje

populacije, ali već je poslala milijune

doza zemljama u razvoju

i obvezala se da će poslati još

pa možda neće uspjeti postići

željenih 70 posto cijepljenih.

Kina širi utjecaj

"Širenje vlastitog utjecaja je

vjerojatno jedan od razloga zašto

Kina svoje zaliha cjepiva šalje

drugim zemljama. No takvo

je što i očekivano od jedne velesile

kao što je Kina i ona bi, kao

i svaka druga država uostalom,

prije svega trebala djelovati u

svojemu interesu. Kineski rast

je neizbježan, a ako je Kinu

netko htio zaustaviti, mogao je

to učiniti možda '80-ih godina

prošloga stoljeća, no danas ne

više. Ipak je riječ o drugoj najvećoj

ekonomiji svijeta i stalnoj

članici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih

naroda", pojasnio je

profesor Brkić.

Dok Kina radi diplomacije

i poboljšanja vlastitog ugleda

šalje doze cjepiva Turskoj, Čileu

i Srbiji, slično čini i Indija

koja je poslala dio svog cjepiva

Bangladešu, Nepalu i Butanu.

The Serum Institute of India,

koji surađuje s AstraZenecom,

obećao je polovicu svoje proizvodnji

Indiji. AstraZeneca cjepivo

je zbog svoje niske cijene i

jednostavnog skladištenja siromašnim

zemljama vrlo prihvatljiva

opcija što se tiče cjepiva.


Karijera 11

Rad od kuće Hrvatska u regulativi zaostaje za svijetom, a poslodavci traže modernizaciju

Kako raditi virtualno kad zakon i

dalje propisuje rad u smjenama?

'Fleksibilnije uređenje radnog vremena, odnosno mogućnost rada od kuće trebala bi pozitivno utjecati na usklađivanje

poslovnog i obiteljskog života', kažu iz Hrvatske udruge poslodavaca

Tekst: Barbara Stjepanović

Dio Zakona o radu vezano

uz rad od kuće

nije se mijenjao od

2003. godine. U novim

uvjetima pandemije, velike,

srednje i male tvrtke u Hrvatskoj

susrele su se s mnogim

problemima, ponajviše zbog

potrebe za radom od kuće, gdje

su svojim zaposlenicima morali

osigurati uvjete za rad. Na

najvažnija pitanja poput onog

je li potrebna određena naknada

za rad od kuće ili može li

poslodavac jednostrano narediti

takav način rada, zakon ne

daje odgovore. To pokazuje da

Hrvatska zaostaje za mnogim

razvijenim zemljama koje su

zaposlenicima osigurale

sve potrebne uvjete.

"Istraživanje portala

Moj posao pokazalo

je da čak 87

posto radnika želi

promjene u Zakonu

o radu i to najviše u

području rada na daljinu

u kojem je, smatraju

radnici, potrebna modernizacija",

ističu iz Hrvatske udruge

poslodavaca (HUP).

Brz odgovor olakšao rad

Bankama, osiguranjima i

raznim drugim tvrtkama koji

svojim radom ulaze u odnose

s građanima, bilo je teško odgovoriti

na probleme do kojih

je došlo zbog pandemije koronavirusa.

Alina Radusin, direktorica

Službe marketinga i korporativnih

komunikacija Wiener

osiguranja, ističe da je u ovakvim

okolnostima najvažnije

komunicirati kontinuirano i

transparentno sa svim dijelovima

tvrtke.

"Zasad sve funkcionira sjajno,

kontinuirano komuniciramo

sa svim zaposlenicima

preko internih kanala", kaže

Radusin i objašnjava da je

Wiener osiguranje optimiziralo

sastanke koje sada vode

telefonski ili e-poštom. Tvrtka

u kojoj radi svojim je radnicima

osigurala rad u smjenama,

dio zaposlenika radi od kuće,

dio iz ureda, a Radusin tvrdi

da zaposlenici rade jednako

dobro i učinkovito, bez obzira

na to gdje obavljaju svoj posao.

Također, OTP banka je svojim

radnicima osigurala obav-

HUP predlaže

povremeni

rad na daljinu

kao benefit

radnika

Istraživanje

portala Moj posao

pokazalo je da čak

87 posto radnika želi

promjene u Zakonu

o radu

ljanje posla od

kuće, ali Silvija

Bareša, direktorica

korporativnih komunikacija

u banci, ističe da su se, kao

i svi drugi, susreli s nepoznatom

situacijom.

"Iako veliki sustav s više od

2300 zaposlenih, zahvaljujući

dobroj organizaciji bili smo

sposobni brzo reagirati, definirati

poslove koje je moguće

obavljati izvan ureda te se podijeliti

u timove da bi se smanjila

mogućnost širenja virusa

među zaposlenicima", objašnjava

Bareša.

Nemaju svi mogućnost

Mnogi radnici nemaju mogućnost

mirnog obavljanja

posla u kućanstvu gdje žive

s ostalim ukućanima, a isto

tako, poslodavci su svojim radnicima

dužni osigurati kutak

za obavljanje posla.

"Rad od kuće zahtijevao je i

ispunjavanje određenih uvjeta,

uključujući primjerenu sjedalicu,

radni kutak i slično", kaže

Bareša.

Također, Bareša ističe da je

njihova kompanija svojim zaposlenicima

omogućila povratak

na posao ako smatraju da

nemaju adekvatne uvjete, ali

isto tako govori, da su veoma

zadovoljni učinkovitošću svojih

zaposlenika tijekom rada

od kuće.

"I dalje mnogo djelatnika

radi od kuće potpuno ili većinu

Potrebni su jasni ciljevi i dobra

infrastruktura

Sberbank d.d. za vrijeme pandemije koronavirusa omogućila je

rad od kuće mnogim zaposlenima. "Odmah na početku pandemije

u vrlo kratkom vremenu omogućili smo da 50 posto djelatnika

radi od kuće, a u jednom trenutku taj je broj dosegao i 70 posto",

kaže Koraljka Plašćar, direktorica Upravljanja ljudskim potencijalima.

Fokus je bio na osjetljivim skupinama zaposlenika te ostalim

zaposlenicima čiji opis poslova omogućava rad od kuće, a Plašćar

naglašava da su dodatno i educirali menadžere Sberbanke te je

provedena edukacija o upravljanju timovima na daljinu.

"Najvažnije je osigurati dobru infrastrukturu za rad te s poslovne

strane jasne zadatke i ciljeve, kao i definirane poslovne procese uz

osnaživanje managera u upravljanju timova na daljinu", objašnjava

Plašćar.

Također, iz Sberbanke poručuju da je potrebna fleksibilnija regulativa

za rad od kuće. "Poslovni kontakti sve više se sele u virtualni

prostor, a fleksibilnost rada zaposlenicima postaje sve važnije",

zaključuje Plašćar.

vremena ili je rad u banci organiziran

prema načelu izmjenjivanja

timova u određenom

vremenskom razdoblju na

takozvane smjene, uglavnom

na tjednoj osnovi", objašnjava

Bareša.

Neke mlade tvrtke, poput

FlixBus CEE South, otpočetka

svog rada svojim radnicima

osiguravaju uvjete za rad od

kuće, što je velika prednost u

ovakvim okolnostima.

"Upravo zahvaljujući visokoj

tehnološkoj podlozi, mogućnost

rada od kuće implementirana

je od samih početaka te

su naši zaposlenici i prije izbijanja

pandemije povremeno

koristili navedenu mogućnost.

Zbog toga nismo imali teškoća

Koraljka Plašćar, direktorica

Upravljanja ljudskim potencijalima

u Sberbanku

TEA VRANEK BENIŠEK

pri organizaciji takvog načina

rada", objašnjava Ante Grbeša,

direktor FlixBus CEE South

regije.

Potreba za promjenom

HUP ističe da u uvjetima nedostatka

radne snage zakonsko

uređenje radnih odnosa

postaje još važniji čimbenik o

kojem ovisi gospodarski rast i

socijalni razvoj.

"Fleksibilnije uređenje radnog

vremena, odnosno mogućnost

rada od kuće trebala

bi pozitivno utjecati na usklađivanje

poslovnog i obiteljskog

života", kažu iz Hrvatske udruge

poslodavaca. Kao neke od

najvažnijih promjena koje je

potrebno uvesti, HUP predlaže

povremeni rad na daljinu kao

benefit radnika i u skladu s tim

'Fleksibilnije uređenje

radnog vremena, odnosno

mogućnost rada od kuće

trebala bi pozitivno utjecati

na usklađivanje poslovnog

i obiteljskog života',

kažu iz HUP-a

jednostavniju provedbu rada

na daljinu. Također, smatraju

da je potrebno uvesti mogućnost

stalnog rada na daljinu

te utvrditi neoporezive naknade

za troškove koje bi radnici

imali u prostorima u kojima

rade.

"Jedan od HUP-ovih zahtjeva

je i pojednostavljivanje administriranja

radnog vremena

koje poslodavcima trenutačno

predstavlja još jedan namet u

poslovanju kakav sigurno ne

priliči svim dosezima tehnološkog

napretka i modernog

doba u kojem se nalazimo",

objašnjavaju iz HUP-a.

Isto tako, ističu da je trenutačni

Zakon o radu pisan sa

stajališta gdje nije bila potreba

za smjenskim radom, stoga je

određene odredbe zakona teško

primijeniti na smjenski rad.

"U tom pogledu, nužna je

veća fleksibilizacija radnog

vremena, drugim riječima,

pojednostavljenje odredbi o

preraspodjeli i nejednakom

rasporedu radnog vremena",

zaključuju iz HUP-a.

12 Kultura


Anime i mange Upoznavanje japanske kulture ili upijanje stereotipa

U Japanu žene imaju velike grudi,

a crtići su im natopljeni krvlju?

'Ne možemo stati pred kulturni proizvod i iz njega iščitavati kulturološke podatke i onda ih kopirati, tako možete

dobiti lažnu i plošnu sliku društva', ističe Violeta Moretti, profesorica na odsjeku za japanski jezik i kulturu

Tekst: Nikola Radočaj

Danas svi nose maske i

drže se na dva metra

udaljenosti, klanjaju

se i ne rukuju, a potresi

su postali dio svakodnevice.

Japan je, čini se, ovih dana dijelom

došao k nama, u šali kaže

Velimir Grgić, novinar, pisac,

scenarist i poznavatelj japanske

popularne kulture.

Međutim, točno je da je Japan

prisutan u Hrvatskoj već

generacijama zbog sve više obožavatelja

proizvoda japanske

popularne kulture. Japanski

animirani filmovi anime, kao i

stripovi, takozvane mange, stvorili

su jedinstven uvid u djelić japanskog

društva, ali i generirali

određene stereotipe o dalekoj

zemlji iz koje dolaze.

Perverznjaci i čudaci

Iako se na temelju mangi i anima

često akumuliraju određeni

stereotipi o japanskoj kulturi i

Japancima, obožavatelji tih sadržaja

u Europi i Americi i sami

su često žrtve nerazumijevanja.

Jedan od najčešćih stereotipa

jest taj da su svi japanski animirani

filmovi zapravo animirana

pornografija, a obožavatelji perverznjaci

ili čudaci. Razlog za to

je prikazivanje ženskih likova,

najčešće iznimno seksualno, čak

i kada su u pitanju likovi maloljetne

djevojčice.

Nerijetko su njihovo glavno

obilježje poveće grudi, a odjeća

koju nose jedva pokriva sve

atribute.

Velimir Grgić, jedan od najboljih

poznavatelja japanske

popularne kulture u Hrvatskoj,

otkriva da je unatoč tome prava

moralna panika oko anime

i manga subkulture ipak rezervirana

za Japan koji je

poznat kao veoma konzer-

Gotta watch 'em all

Anime se u Hrvatskoj popularizirao

u ranim 2000-im godinama,

a mnogi su provodili vrijeme pred

televizorom i ne znajući da ono

što gledaju nije običan crtić već

anime. Ovo je pet najboljih

anima koji su se emitirali u

Hrvatskoj i stekli veliku popularnost

i naklonost publike.

1. Pokemon

2. Sailor Moon (Mjesečeva

ratnica)

3. Dragon Ball

4. Yu-Gi-Oh!

5. Pčelica Maja

Nerijetko su glavno obilježje ženskih likova

poveće grudi, a odjeća koju nose

jedna pokriva sve atribute

vativno nastrojena zemlja.

"Tamo se kroz povijest pedofile

i kanibale medijski vezalo

uz opsjednutost određenim nacrtanim

pričama koje su, kao,

inspirirale strahote u stvarnom

životu ", smatra Grgić.

Hrvatska, čini se, još nije došla

do toga da polemizira o animi,

iako se česte prepirke vode o

drugim kulturnim prozvodima,

najčešće lektirnim naslovima,

ali i knjigama općenito. Tako se

u našoj konzervativnoj javnosti

kao sporna djela spominju djela

Zorana Ferića "Mišolovka Walta

Disneya" i "Anđeo u ofsajdu",

"Kafka na žalu" Harukija Murakamija,

ali i "Črna mati zemla"

Kristiana Novaka. Anime i mange

s druge strane, ističe Grgić,

još nisu izvor javne rasprave.

Grgić također dodaje da, kad

je riječ o seksualnosti i nasilju

postoje kontroverzniji naslovi,

ali oni su dio dubljeg fandoma

i undergound scene. Međutim,

profesorica japanskog jezika i

kulture Violeta Moretti

ističe da

predrasude

dijelom

nastaju i

Japanski

animirani

filmovi i

stripovi

mnogim su

mladima

u Europi

i Americi

prozor u svijet

kulture

Japana

Jedan od najčešćih

stereotipa jest da su svi

japanski animirani filmovi

zapravo animirana

pornografija

kao odjeci stvarnih opasnosti.

"U Japanu postoji takva vrsta

kritike zbog straha da bi se

eksplicitni seksualni sadržaji

i nasilje, osobito prema ženama,

mogli negativno odraziti na

djecu. To i jest realna opasnost,

osobito ako ne pazite što čitaju

ili gledaju", tvrdi Moretti.

Iako je Japan jedna od najrazvijenijih

država na svijetu, a

proizvodi japanske popularne

kulture osvojili su europsko i

američko tržište početkom novog

milenija, ta otočna zemlja

po mnogočemu i dalje je misterij

mnogim zapadnjacima.

Japanski animirani filmovi

anime i japanski strip mange

mnogim mladima u Europi i

Americi prozor su u svijet kulture

Japana. Međutim, upoznavanje

kulturnog konteksta konzumiranjem

takvih formi ponekad

stvara lažnu sliku o kulturi u ko-

joj nastaju, upozorava Moretti.

"Kada govorimo o animi i

mangi, potpuno je pogrešno

razmišljati o japanskoj kulturi

na temelju tih formi, ne možemo

stati pred umjetničko djelo

ili kulturni proizvod i iz njega

iščitavati kulturološke podatke

i onda ih kopirati, tako možete

dobiti lažnu i plošnu sliku društva",

objašnjava profesorica.

Nadilazi japanske okvire

S druge strane Japan upravo

uz anime i mange te modu i dizajn

danas utječe na oblikovanje

kulture mladih u svijetu.

"Svojim kulturnim proizvodima

Japan globalno utječe na

oblikovanje estetike, ideje raznode

i užitka i unas. To znači da

japanska kultura nadilazi japanske

okvire, a s njom i kroz nju i

manga i anime", kaže Moretti.

Anime i mange, osim što su

osvojile tisuće obožavatelja diljem

svijeta svojim originalnim

pričama i drukčijom vrstom naracije

podjednako su utjecale na

kreiranja životnog stila u Europi

i Americi. Specifična moda, interesi

i aktivnosti također su povezani

uz anime i manga subkulturu.

Grgić smatra da tu nije riječ

samo o pasivnom preuzimanju

mode, interesa i ostalih kulturnih

obilježja nego i o reinterpretaciji

u drukčijem kontekstu.

"Ne postoji uniformni, univerzalni

oblik preuzimanja

kulturnih obrazaca, riječ je

o individualnim pristupu.

Srećom, nemamo

odbore za kulturnu

transmisiju koji će

određivati što je

ispravno 'konzumiranje'

i 'asimiliranje'

kulturnih

obrazaca",

navodi Grgić. Profesorica

Morettti smatra da

je preuzimanje kulturnih

formi karakterističnih

za mlade u Japanu u

hrvatskom kontekstu

zapravo poticaj na

kreativnost.

"U Hrvatskoj

roditelji obično

nemaju dovoljno

novca za neograničeno

kupovanje. Tako da je, barem

kad je o modi i kostimima

riječ, inspiracija mangom

i animom odličan poticaj

kreativnosti", kaže Moretti.

Pokemoni

su jedan od

napoznatijih

anima u

Hrvatskoj

Je li anime crtić?

Često se vode rasprave o

definiranju anime. Dok neki

tvrde da je to običan crtić,

drugi su ustrajni u mišljenju

da je anime - anime. Studentica

Rebecca Gomerčić

animee gleda od malena i

tvrdi da animei nisu crtići jer

crtić svojim sadržajem mora

biti prilagođen djeci.

"Anime u prijevodu znači

japanski crtić, ali njihovi crtići

nisu kao naši klasični crtići

jer se bave temama koje nisu

baš namijenjene djeci i vrlo

često ima dosta eksplicitnih

scena", kaže Rebecca.

S time se slaže i Antonio Bukovac,

student računarstva.

Antonio napominje da oni koji

ne gledaju anime smatraju

da je riječ o crtićima jer "ako

je nešto nacrtano ne može se

baviti ozbiljnom temom, nego

mora biti za djecu".

"The Promised Neverland" je,

na primjer, anime u kojem se

opisuje svijet supostojanja

ljudi i demona. U tom svijetu

postoje farme na kojima se

uzgajaju ljudska djeca čiji

se dijelovi tijela poslije na

tržnicama u staklenkama

prodaju demonima kao hrana,

pojašnjava Antonio.

"Definitivno nije nešto što

bih rekao da pripada u crtić",

zaključuje ljubitelj animea.

S druge strane student

elektrotehnike Noa Markulić

smatra da je anime crtić, ali

poseban.

"To je crtić, ali je različit od

našeg poimanja crtića", ističe

Noa.

Tako i informatičar Petar

Mandarić objašnjava da ima

anima koje su prema tradicionalnom

shvaćanju crtića

namijenjene djeci, poput

Pokemona, Digimona, Cheburashka

i Krteka. Ipak, ne bi

čitav žanr opisao kao crtiće.

Anica Tubanović, studentica

povijesti umjetnosti i kulturne

antropologije, tvrdi da su

anime ozbiljnije od crtića jer

dolazi do rasprava o moralu,

ljubavi, politici i društvu općenito,

a protagonisti su često

ozbiljniji i zaokruženiji likovi.

"Anime je neki poseban žanr

animiranosti", zaključuje

Rebecca.


Sport 13

Druga strana priče Profesionalno bavljenje sportom ostavlja dugoročne posljedice

U mirovinu s medaljama oko

vrata i bolovima u leđima

Tekst: Mila Šušnjar

Bavljenje sportom donosi

mnogo pozitivnih

učinaka na zdravlje,

ali posljedice prebrzog

ritma u profesionalnom sportu

ostavljaju i negativne posljedice

na zdravlje i karijeru profesionalnog

sportaša. Duljina

sportske karijere prije svega

ovisi o zdravlju pojedinca, ali

varira i od sporta do sporta.

U najviše slučajeva ozljede su

okidač zbog kojeg sportaši odluče

da je profesionalnoj karijeri

došao kraj.

Mirza Džomba, proslavljeni

hrvatski rukometaš i osvajač

svjetskog i olimpijskog zlata s

hrvatskom reprezentacijom, u

igračkoj je mirovini od 2011.

godine i baš je zbog ozljeda odlučio

s 34 godine završiti karijeru.

Presudna je i psiha

"Ozljede su bile te koje su 80

posto utjecale na moju odluku

o završetku karijere, a 20 posto

je to bilo psihičko stanje. Kada

se zbog ozljeda loše osjećaš

i ne možeš ispunjavati svoju

dužnost to se prelije i na psihu,

tako da su ozljede sigurno bile

ključne za prekid moje karijere",

objašnjava Džomba.

Ozljede su u velikoj mjeri

utjecale i na kraj karijere

Natka Zrnčića Dima, drugog

najuspješnijeg hrvatskog skijaša

koji je, kako kaže, karijeru

završio jer se nije uspio vratiti

"kako treba" nakon ozljede koljena,

a mučili su ga i česti bolovi

u leđima.

Fizičko stanje sportaša nakon

odlaska u mirovinu ovisi

o uspješnosti i dužini bavljenja

vrhunskim sportom, ali i o

strukturi samog sporta.

"'Potrošeniji' su alpski skijaši

od sportskih gimnastičara,

rukometaši od tenisača, a

to ovisi i o znanju trenera koji

mora pripremiti tijelo upravo

za napore u sportu, odnosno

disciplini u kojoj se natječe",

pojašnjava dr. sc. Ozren Rađenović,

predavač na Zdravstvenom

veleučilištu u Zagrebu i

trener gimnastike. Dodaje da

osim ozljeda stalno povećanje

trenažnog opterećenja neizbježno

ostavlja veliki trag na

sportaševu zdravlju.

Iako su se bavili potpuno

različitim sportovima, i Natko

Zrnčić Dim i Mirza Džomba

osjećaju posljedice profesionalne

sportske karijere.

SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

'Potrošeniji' su alpski skijaši od sportskih gimnastičara, rukometaši od

tenisača, a to ovisi i o znanju trenera koji mora pripremiti tijelo za napore

u disciplini u kojoj se natječe', pojašnjava dr. sc. Ozren Rađenović

'Kada ne možeš ispunjavati svoju dužnost to se prelije i na psihu', objašnjava umirovljeni rukometaš Mirza Džomba

"Nijedna ozljeda nakon koje

je uslijedila operacija nije dugoročno

ostavila posljedice na

moje zdravlje, ali i dalje vučem

bolove u leđima, što je posljedica

dugogodišnjeg naprezanja

i trošenja leđa u profesionalnom

sportu", objašnjava Zrnčić

Dim.

S tim se slaže i Džomba, koji

posljedice igranja profesionalnog

rukometa osjeća svaki

dan, deset godina nakon prestanka

igračke karijere.

"Svi 'spojni elementi', koljena,

zglobovi, leđa, ja mislim da

je to nepovratno izraubano i

da to nikad neće nestati", tvrdi

Džomba.

S vremenom postaje bolnije

Da su posljedice ozljeda dalekosežne,

istaknuo je i Rađenović

te objasnio da u trenutku

'I dalje vučem bolove u

leđima što je posljedica dugogodišnjeg

naprezanja

i trošenja leđa u profesionalnom

sportu',

objašnjava Natko

Zrnčić Dim

Neke posljedice ozljeda

vidljive su tek godinama poslije,

unatoč odličnoj postoperativnoj

rehabilitaciji

postoperativnih procesa koje

treba provoditi s fizioterapeutom

posljedice nisu posve razlučive,

odnosno ne zna im se

krajnji ishod.

"Primjerice, kod Ivice Kostelića

tek se sad vide posljedice

velikih naprezanja uzrokovanih

velikim brojem trenažnih

sati na velikim visinama, niskim

temperaturama i velikim

brzinama kretanja skijaša",

govori Rađeno-

I Natko

Zrnčić

Dim i

Mirza

Džomba

osjećaju

posljedice

profesionalne

sportske

karijere

vić. Dodaje da su neke posljedice

ozljeda vidljive tek godinama

poslije, unatoč odličnoj

postoperativnoj rehabilitaciji

i unatoč tome što se ozlijeđeni

zglob vratio u normalan opseg

pokreta i primjeren tonus.

"Godinama nakon prestanka

bavljenja tim oblikom vrhunskog

sporta neke ozljede dolaze

na naplatu. I nije tako samo

kod Kostelića", konstatira Rađenović.

Džomba pojašnjava da s godinama

sve više osjeća posljedice

profesionalnog bavljenja

sportom. Objašnjava da fizička

sprema profesionalnog sportaša

pada kada prestanu s aktivnim

bavljenjem sportom pa se

onda bol više osjeti.

"Sigurno da ima trajne posljedice.

Ja ih s 44 godine osjećam,

a uopće ne dvojim da će

to kako budem stario biti sve

gore i gore", zaključuje Džomba.

Unatoč negativnim posljedicama

koje su neizbježne, valja

istaknuti i one pozitivne, a to

su, smatra Rađenović, zadržavanje

povoljnog kondicijskog

statusa, ali i pozitivan stav i

mišljenje.

"Sport je odabir boljeg puta

u zadržavanju kvalitete života",

poručuje Rađenović.

SEDMICA

Tekst: Anton Smrekar

1.

Koja od navedenih reprezentacija

nije završila

ispred Hrvatske na posljednjem

Svjetskom prvenstvu

u rukometu?

a) Argentina

b) Poljska

c) Brazil

2.

Fenomenalan nastup

na poluvremenu Super

Bowla ove je sezone

imao?

a) The Weeknd

b) Justin Bieber

c) J. Balvin

3. svjetskog klupskog

Bayern München očekivano

je osvojio titulu

prvaka u nogometu, a koga su

pobijedili u finalu?

a) Tigres

b) Pantheres

c) Club León

4.

Nikola Jokić u porazu

je protiv Sacramento

Kingsa ubacio najviše

bodova u svojoj karijeri, a to je:

a) 40

b) 50

c) 60

5.

Do 500. gola u klupskoj

karijeri nedavno je došao

Zlatan Ibrahimović

igrajući za koliko klubova?

a) 7

b) 9

c) 11

6.

Koji je naš sportaš

izabran za hrvatskog

"paraolimpijca desetljeća"?

a) Mihovil Španja

b) Dino Sokolović

c) Zoran Talić

7.

Medalju kojeg je sjaja

Filip Zubčić osvojio na

Svjetskom prvenstvu u

paralelnom veleslalomu u Cortini

d'Ampezzo?

a) Zlatnu

b) Srebrnu

c) Brončanu

ODGOVORI:

1c, 2a, 3a, 4b, 5b, 6a, 7b

GORAN STANZL/PIXSELL

14 Tehnologija


Odlazak u svemir Hrvatskoj je potreban veći naglasak na tehničke i prirodne znanosti

Mladi i tvrtke u Hrvatskoj mogli

bi 'ciljati' barem na Mjesec

Temeljni uvjet Hrvatske za sudjelovanje u svemirskoj industriji je članstvo u Europskoj svemirskoj agenciji i spremnost na

suradnju na svemirskim projektima, ističe predsjednik Jadranske aerosvemirske asocijacije

Tekst: Živa Bajsić

Odlazak u svemir često

se čini neostvarivim

ili dalekim, kao i

sudjelovanje u samoj

svemirskoj industriji. Mnogi u

djetinjstvu maštaju kako žele

postati astronauti, posjetiti

Mjesec ili otići na Mars. Iako

svemirska znanost i cjelokupna

industrija nude mnogo mogućnosti,

maštanje i volja samo su

prvi korak prema svemiru. Interes

za svemirom u Hrvatskoj

se najčešće pojavljuje u mladih

koji na probleme nailaze čim

im se javi želja za ulaskom u

svemirsku industriju, i to zbog

obrazovanja.

Važnost prvog kontakta

"Kada bi se mladima pružila

mogućnost da od početka školovanja

stječu osnovna znanja

o svemiru i svemu što svemir

pruža te kada bi ih se motiviralo

da maštaju i razvijaju svoju

kreativnost i ideje, oni bi daljnjim

školovanjem usavršavali

svoje znanje i dobili jasnu ideju

o onome što ih zanima", objašnjava

predsjednik Jadranske

aerosvemirske asocijacije (A3)

Slobodan Danko Bosanac.

Osim što profesori nedovoljno

motiviraju mlade, Bosanac

smatra i da je općenito riječ o

pogreški obrazovnog sustava,

gdje se fokus ne stavlja dovoljno

na tehničke i prirodne znanosti,

odnosno STEM. Da bi se

osoba bavila svemirskom industrijom,

nužna je specijalizacija

u jednom od STEM područja.

Iako na hrvatskim fakultetima

postoji nekoliko studija vezanih

uz svemir, Bosanac ističe

da je više riječ o formalnosti

te da je priključivanje raznim

edukacijama, programima i

projektima najlakša i najbolja

prigoda da mlada osoba stupi

u kontakt sa stručnjacima i

približi se svemirskoj znanosti

i industriji. Jedan od načina je

i priključivanje samoj Jadranskoj

aerosvemirskoj asocijaciji

koja provodi motivacijska predavanja

te potiče istraživanja i

razvoj industrije.

"Jedna od najnovijih inicijativa

asocijacije jest pokrenuti

tečajeve astronautike na pojedinim

fakultetima gdje će i visokokvalificirani

vanjski stručnjaci

održavati predavanja iz

pojedinih područja", dodaje

LUKA KOROV

Slobodan Danko Bosanac, predsjednik

Jadranske aerosvemirske asocijacije

(A3)

U Hrvatskoj bi se moglo letjeti

od Istre do Dubrovnika, što

bi ljudima pružilo višestruko

zadovoljstvo, ističe Danko

Kočiš, predsjednik udruge

World Space Week Hrvatska

Bosanac. Postati astronautom

tako nije nešto neostvarivo,

ali potrebno je ispuniti određene

uvjete. Prije svega, osoba

ne može postati astronaut ako

država, u ovom slučaju Hrvatska,

nije uključena u neku od

svemirskih aktivnosti. S obzirom

na to da astronaute lansiraju

velike agencije kao što je

NASA, temeljni uvjet Hrvatske

bio bi da je prije svega članica

Europske svemirske agencije,

objašnjava Bosanac. Također,

napominje da država mora pokazati

da je ozbiljno zainteresirana

i spremna surađivati na

svemirskom projektu.

"Naše tvrtke, a posebno mladi,

mogli bi se, na primjer,

uključiti u projekt razvoja letjelice

za Mjesec. Kada bi sudjelovali

u takvom projektu

i kada bi ta letjelica otišla na

Mjesec, mogli bismo govoriti

da je i Hrvatska uspjela otići u

svemir", ističe Bosanac.

Turistički letovi

Uz profesionalni rad u svemirskoj

industriji, odlazak u

svemir može se ostvariti i preko

svemirskog turizma. Riječ

je o svemirskim putovanjima

ljudi u rekreativne svrhe.

"Svemirski turizam kreće već

od takozvanih zero-G letova

gdje zrakoplovi nebom lete po

parabolama, a tijekom svake

parabole zrakoplov slobodno

pada te se na određeno vrijeme

može osjetiti bestežinsko stanje",

objašnjava Danko Kočiš,

nacionalni koordinator i predsjednik

udruge World Space

Week Hrvatska. Nešto kompleksniji

i skuplji oblici svemirskog

turizma su

suborbitalni

let koji do-

Danko Kočiš,

predsjednik

udruge World

Space Week

Hrvatska

PRIVATNA ARHIVA

Kada bi se mladi uključili u projekt

razvoja letjelice za Mjesec

i kada bi ta letjelica otišla na

Mjesec, mogli bismo govoriti

da je i Hrvatska uspjela otići u

svemir, kaže Slobodan Danko

Bosanac, predsjednik Jadranske

aerosvemirske

asocijacije

Uz rad u svemirskoj

industriji, u svemir je

moguće otputovati i

turističkim letom

seže granice svemira i ponovno

se vraća na Zemlju bez ulaska

u orbitu, te orbitalni letovi - let

u nižu Zemljinu orbitu. Kako

komentira Kočiš, zero-G let

bio bi ujedno najprivlačniji i

najpovoljniji za buduće turiste,

koji bi se relativno lako mogao

organizirati u Hrvatskoj.

"U Hrvatskoj bi se, na primjer,

moglo letjeti od Istre do

Dubrovnika, što bi ljudima

pružilo višestruko zadovoljstvo,

počevši od samog leta do

odmora i opuštanja na našoj

obali", ističe Kočiš.

Hrvatska je sama po sebi turistička

zemlja pa bi tako uvođenje

određene vrste svemirskog

turizma moglo značajno

pridonijeti razvitku turizma,

ali i čitave zemlje. No, prema

Kočišu, riječ je ipak o ne tako

bliskoj budućnosti.

"Želimo li ostati konkurentni

po pitanju turizma u budućnosti,

u interesu i državnih institucija

i privatnih kompanija za

početak bi trebala biti ponuda

zero-G letova", dodaje Kočiš.

Pad cijena

Letovi turista u suborbitalne

ili orbitalne dijelove svemira

nisu tako skoro izvedivi u Hrvatskoj

jer osim financijskih

zahtjeva, tijekom letova dolazi

i do većih opasnosti za turiste.

"Ako se govori o daljnjoj

budućnosti i putu na Mjesec

ili Mars, govori se o dugoročnom

putovanju u svemir pri

čemu veliku pozornost treba

posvetiti sigurnosti putnika i

održivosti organizma i psihe",

navodi Kočiš. Ključna su prepreka

putovanju u svemir ipak

previsoke cijene za 'prosječne

Hrvate'. Danko Kočiš ističe da

i u Hrvatskoj postoje pojedinci

koji su spremni platiti velike

iznose za odlazak u svemir, ali i

da cijene svake godine drastično

padaju.

"Nastavi li cijena padati u

sljedećih tridesetak godina,

let u svemir bit će pristupačan

svima", govori Kočiš. Dodaje i

da će s vremenom i napretkom

tehnologije let u svemir imati

cijenu kao što ju danas ima let

avionom. Bez obzira na to što

nije riječ o bližoj budućnosti,

Kočiš smatra da će se današnjim

mladim generacijama sigurno

pružiti prigoda da odu u

svemir i da barem suborbitalno

lete, a isto tako i da postanu hrvatski

astronauti.


Lifestyle 15

Trač party Razne informacije često dolaze do nas a da ih i ne tražimo

Zabadamo nos u tuđe probleme

jer želimo doznati nešto o sebi

Tekst: Nikolina Orešković

Koliko je svakodnevno

brbljanje o bezazlenim

temama bezazleno?

Volimo "zabiti nos u

tuđe probleme", a ljubavni su

uvijek nekako najslađi. Psiholog

Ivan Modrušan smatra da je trač

ljudima dosta važan i da ne govoriti

o nekome može samo osoba

koja je sama sa sobom u miru.

Također, pojašnjava da se u razgovore

o tuđim životima upuštamo

zato što želimo doznati i nešto

o sebi samima.

"To je dio nezasitne potrebe,

ne bismo li nešto naučili, ne bismo

li na neki način dobili savjet

kako da se sami postavimo u

svojim problemima", napominje

Modrušan.

Razgovor je terapija

Informacije često dolaze do

nas a mi ih ne tražimo, a usputni

razgovor nerijetko počinje pitanjem

"Jesi li čula/čuo?". Ljudi

jednostavno vole govoriti o tuđim

životima, davati savjete koje

nitko ne traži, objašnjavati kako

bi oni postupili da se nađu u nekoj

situaciji.

"Nekad je bavljenje različitim

varijantama jednog te istog

ljudskog odnosa valjda pokušaj

'Nekad je bavljenje različitim varijantama jednog te istog ljudskog

odnosa valjda pokušaj da stvorimo različita mišljenja i različita znanja',

smatra psiholog Ivan Modrušan

da stvorimo različita mišljenja i

različita znanja", smatra psiholog.

Dodaje da su ljudi različiti,

neki su rigidni, odnosno ne vole

filozofirati, a neki bi se "ubili od

sreće da mogu svakodnevno s

Kožarić kaže da su ljubavni

odnosi jedna od najčešćih

tema s kojom ljudi dolaze

na psihoterapiju

nekim filozofirati

o najneobičnijim

temama". Svi oni

koji imaju nekih

ljubavnih problema

vole ih podijeliti

s nekim bliskim

u nadi da će tako

doći do rješenja.

Razgovorom s prijateljima

promišljamo

o tome što nam

se događa u ljubavi

i kako da se ispetljamo

iz tih problema.

Ponekad nesvjesno

sami pustimo priču

To je jedan od načina na koji mi

pokušavamo sami sebi pomoći,

objašnjava Barbara Kožarić, terapeutkinja

za partnerske odnose.

Stereotipno mišljenje da po-

najviše žene s prijateljicama

razgovaraju o problemima i seciraju

svoje odnose tražeći rješenja,

Kožarić negira. I muškarci

traže savjete prijatelja. Razlika je

u načinu na koji komuniciramo

svoje probleme. Ipak, ljubavni

problemi su nešto što nam je zajedničko,

što nas tišti i imamo

potrebu to podijeliti s nekim

i o tome razmišljati, ističe

terapeutkinja.

Ljubav 'na kauču'

Tako ponekad

nesvjesno

sami pustimo

priču.

Nešto što

u povjerenju

kažemo

prijateljici

ili

prijatelju oni

mogu proširiti

dalje, ne nužno

iz loše namjere.

"Netko tko

ima nekih negativnih

emocija

češće će

se, svjesno ili

nesvjesno, veseliti tuđoj nevolji

i na neki način time smanjivati

vlastitu nevolju. Što nije baš

jako korisno, ali je vrlo ljudski",

smatra Modrušan. Širenje priča

o tuđim ljubavnim problemima

može dodatno zakomplicirati

odnos između dvoje ljudi ako

jedno od njih nije htjelo da itko

zna za problem. Kožarić kaže da

je tu riječ o izdaji. Iako je to možda

pregruba riječ, svakako dolazi

do razbijanja povjerenja.

"Čak i u prijateljskim odnosima

ako zamolimo prijateljicu da

nešto ne podijeli s drugima, a ta

prijateljica to podijeli s trećom

prijateljicom, bit ćemo razočarani

jer smo je zamolili da to ostane

između nas dvije", objašnjava

terapeutkinja. Dodaje da je s

partnerima to još izraženije jer s

njima imamo bliži odnos nego s

prijateljima. Način na koji sami

sebi možemo pomoći, barem osigurati

da priče ne krenu od nas

samih, je razgovor s terapeutom.

Kožarić pojašnjava da su ljubavni

odnosi jedna od najčešćih

tema s kojom ljudi dolaze na psihoterapiju

– kako voljeti i kako

biti voljen pitanja su koja muče

gotovo sve.

"Ljubav je uvijek u prostoriji,

pitanje ljubavi je uvijek 'na kauču'",

ističe terapeutkinja.

Najvažnija haljina u životu Svaki salon vjenčanica ima svoju politiku poslovanja

Isprobavanje vjenčanica nije jeftin sport

Tijekom isprobavanja vjenčanice se prljaju i uništavaju, objasnili su iz eNVy rooma

Tekst: Korana Povijač

Odabir vjenčanice jedan je

od glavnih koraka koje

buduća mladenka mora

proći prije vjenčanja. Uglavnom

uključuje obilazak različitih salona

vjenčanica te višesatno

isprobavanje raznih modela.

Dok se u neke salone može doći

isprobati vjenčanicu bilo kada,

u nekima je potrebno dogovoriti

termin, a neki ga i naplaćuju.

Razlozi naplaćivanja razlikuju se

od salona do salona.

Dizajnerski salon eNVy room

jedan je od salona koji zahtijeva

rezervaciju termina za razgledavanje

i probu vjenčanica. Cijena

rezervacije je 200 kuna, a

toliko se naplaćuje i svaki idući

termin. Onim mladenkama koje

se odluče vjenčati u njihovim

haljinama, prve dvije probe su

besplatne, odnosno pri plaćanju

vjenčanice oduzima im se prethodno

uplaćeni novac.

Iz eNVy rooma objasnili su da

se haljine tijekom isprobavanja

prljaju i uništavaju te ih je potrebno

često odnositi na kemijsko

čišćenje koje je skupo, pogotovo

zbog broja vjenčanica kojih

je više od 100. Osim toga, istaknuli

su i da se naplatom "smanjuje

broj termina koji se dogode

iz puke zabave isprobavanja

vjenčanica, čega je bez naplate

bilo mnogo". Slično je iskustvo

i zaposlenika salona vjenčanica

Vesna Sposa, u kojemu se termin

probe vjenčanice također

naplaćuje, ali 80 kuna.

"Da bismo se zaštitili od neozbiljnih

mušterija, pod time

mislimo na okolnosti u kojima

netko glumi mladenku, naplaćujemo

isprobavanje, ozbiljna

U velikoj ponudi vjenčanica

teško je odabrati onu pravu

mladenka to shvaća i svjesna je

razloga", objasnili su iz Vesne

Spose. U cijenu termina u ovom

salonu uključeno je i savjetovanje

modnih stilistica koje rade

u salonu. Polaze mnoge edukacije

kojima unapređuju znanje

o modnim trendovima i pojedinim

brendovima te tako prepoznaju

želje mladenki i "olakšavaju

pronalazak haljine iz snova",

istaknuli su iz salona.

S druge strane, salon vjenčanica

Ljubav ne naplaćuje termine

isprobavanja vjenčanica. Trošak

održavanja vjenčanica snose

sami te navode da je sam proces

kupnje vjenčanice novo i nepo-

znato iskustvo za ženu u kojemu

joj žele pomoći i olakšati.

"Isprobavanje vjenčanica nešto

je što prolazimo jednom u

životu. To nije kupnja obične haljine,

što smo radili i prije, nego

je novo iskustvo", napomenuli

su iz Ljubavi. Trajanje probe u

salonu Vesna Sposa nije ograničeno.

Objasnili su da to u pravilu

bude sat vremena, uz naglasak

da se neke mladenke zadrže i dulje.

To je otprilike vrijeme koje je

potrebno mladenkama da izaberu

i isprobaju željene modele.

Mladenka Vesna Pavin znala je

kakvu vjenčanicu želi, a tražene

modele našla je u nekoliko različitih

salona, stoga se odlučila za

onaj u kojemu se isprobavanje

ne naplaćuje. "Ništa kvalitetnija

usluga nije u salonima gdje se

naplaćuje, nego u ostalim salonima",

smatra.

16 Zadnja


korektor

1

2

3

4

5

6

7

Jetra - Jetrima

Jetra je jedan od najvažnijih organa u našem organizmu, a, zbog svoje je sposobnosti

obnavljanja, i jedan od najčudesnijih organa. Ta bi posebnost mogla biti

dovoljna da jednom zauvijek zapamtimo da je taj organ imenica ženskog roda.

Dakle, unatoč tome što svojom građom neke zbunjuje jer ima dva režnja pa se

čini da bismo je svakako trebali spominjati u množini, pogriješili bismo. Jedino

kad se beziznimno može tolerirati uporaba oblika za srednji rod jest u frazemima.

Dakle: „Ići nekom na jetra“ ili „ide mi na jetra“. Dakle, u svim drugim okolnostima

treba koristiti oblik za imenicu ženskog roda: „bolesti jetre“, „presađivanje jetre“

i slično. (Snježana Babić Višnjić)

šok i vjeverica

Neurološko je ispitivanje pokazalo da pacijenti koji

su pretrpjeli moždane traume i pritom oštetili desnu

stranu mozga, mogu patiti od "ovisnosti o šali". Imaju

opsesiju o pričanju viceva koje smatraju smiješnima,

dok im vicevi drugih ljudi ne izazivaju smijeh.

Zeleni morski puž prva je otkrivena životinja sa

sposobnošću fotosinteze. Može stvarati klorofil pa se

zbog toga smatra i životinjom i biljkom.

Prije 1913. godine djecu se potpuno legalno moglo poslati

poštom. Taj čin ubrzo je postao vrlo popularan

u ruralnim dijelovima Amerike jer je cijena slanja

djeteta poštom bila jeftinija od karte za autobus ili

vlak.

Havajska pizza zapravo je kanadski proizvod. Kombinaciju

ananasa i šunke na pizzi prvi je smislio kuhar

Sam Panopoulos u svom restoranu u Ontariju.

Valentinovo u Japanu specifično je po tome što na

taj dan djevojke dječacima kupuju darove. Mjesec

dana poslije, 14. ožujka, Japanci slave Bijeli dan, kad

dječaci kupuju darove djevojkama. Do toga je došlo

zbog pogreške u promociji za Valentinovo jednog

japanskog proizvođača čokolade.

Nitroglicerin, koji je u dinamitu, koristi se i za

liječenje srčanih problema, na primjer, protoka krvi

u srce. Pomaže i u liječenju srčanih udara u mnogim

bolnicama.

Potresi mogu uzrokovati pojavu svjetla. Iako se prije

vjerovalo da iznenadnu svjetlost uzrokuju ptice,

zrakoplovi ili NLO, ona zapravo nastaje u trenutku

potresa iz određenih stijena koje uzrokuju električna

svojstva. Ta svjetla mogu biti različitih boja i oblika.

1

U sto grama

mliječne čokolade

otprilike je:

a) 500 kalorija

b) 400 kalorija

c) 600 kalorija

d) 300 kalorija

2

Naziv "čokolada"

dolazi od riječi

starih Azteka "xocolatl"

koja znači:

a) slatki napitak

b) gorka voda

c) slasni kolač

d) ljuta biljka

sudoku

pet za pet

3

Domovinom čokolade

smatra se:

a) Argentina

b) Čile

c) Meksiko

d) Amerika

ODGOVORI:

1. a), 2. b), 3. c), 4. d), 5. d)

4

Najzdravijom

vrstom čokolade

smatra se:

Ja sam Hrvatska

5

Najveći svjetski

potrošači čokolade

koji pojedu

10,5 kilograma

po stanovniku na

godinu su:

a) bijela čokolada a) Nijemci

b) mliječna čokolada

c) Amerikanci

b) Talijani

c) čokolada s d) Švicarci

keksom

d) tamna čokolada

LAGANI SREDNJI TEŠKI

Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?

Znanstveni poziv smatram jednim od najljepših i najvažnijih poziva današnjice.

Proaktivnošću, ustrajnim radom i upornošću, u Hrvatskoj moguće je postići

mjerljive znanstvene rezultate usporedive s onima priznatih stranih znanstvenika.

Iako se okolnosti razlikuju, suštinske razlike u bavljenju znanošću

nema. Današnja sredstva komunikacije omogućuju mi suradnju s grupama

znanstvenika u raznim zemljama, a posebno mi je draga ona s bivšim

studentima.

prof. dr. sc. Sanja Martinez

PEXELS

dobre vijesti

Švedska pronašla

ekološko rješenje u

'jednominutnom gradu'

Stanovnici švedskog Göteborga

zamijenili su parkirna mjesta

malim parkovima i lokacijama za

odmor. Tamošnje vlasti odlučile

su dati prednost pješacima i

biciklistima nad automobilima i

motociklistima pa su tako na parkirališta

postavili drvene stolove

i stolce, klupe, cvijeće, mjesta za

bicikle, ali i elektroničke automobile.

Ta novost dio je švedskog

plana za podizanje svijesti prema

prirodi pod nazivom "jednominutni

grad". (The Guardian)

Hrvatski proizvodi

zaštićeni europskom

oznakom kvalitete

Europska komisija potvrdila je da

su dalmatinska panceta i dalmatinska

pečenica dobile europsku

oznaku zemljopisnog podrijetla.

Prije njih, mjesto u Registru

zaštićenih oznaka zemljopisnog

podrijetla dobio je i dalmatinski

pršut. Ta oznaka znači da su

njihovi "nazivi kao takvi zaštićeni

u cijeloj Europskoj uniji", a te proizvode

izradili su sami proizvođači.

(Dalmacija danas)

Znanstvenici Sveučilišta u Zagrebu među dva

posto najutjecajnijih u svijetu

Najnovija studija Sveučilišta Stanford uvrstila je 47 hrvatskih znanstvenika među

dva posto najutjecajnijih na svijetu, a 23 ih je sa Sveučilišta u Zagrebu. Na listi su

se našli znanstvenici Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije (Sanja Martinez

i Mirjana Metikoš-Huković), Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (Gordan

Lauc, Ana Marija Domijan, Ivan Kosalec), Geodetskog fakulteta (Bojan Vršnak), Prirodoslovno-matematičkog

fakulteta (Nada Oršolić, Dario Vretenar, Andrej Dujella),

Fakulteta elektrotehnike i računarstva (Hrvoje Pandžić, Sven Lončarić, Damir

Žarko), Medicinskog fakulteta (Željko Reiner, Ivica Kostović, Iva Hojsak, Ana Maria

Šimundić, Velimir Altabas), Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (Anet Režek

Jambrak, Predrag Putnik, Marina Cvjetko Bubalo), Kineziološkog fakulteta (Goran

Marković) te Fakulteta strojarstva i brodogradnje (Hrvoje Jasak, Neven Duić).

"Sveučilište u Zagrebu prednjači po broju hrvatskih znanstvenika na listi s

udjelom od čak 50 posto u 2019. godini", objašnjava prof. dr. sc. Nikola Mišković,

prodekan za znanost FER-a, za Global. Od tog postotka, dodaje, gotovo 20 posto

znanstvenika je s njihova fakulteta. (Global)

Antalija dobila 'Grad

mačaka'

U turskoj Antaliji osvanula je minijaturna

nastamba s tri kata i 64

sobe u kojoj će boraviti mačke.

Stanovnici trokatnice opskrbjet

će se svim potrebnim sredstvima

za zdrav i siguran život. Osim

glavne trokatnice mačkama će

biti dostupne i manje kućice, ali

i razni drugi potrebni predmeti.

Osim "Grada mačaka", osvanut

će i bolnica za životinje gdje će

im se pružati njega, liječenje,

rehabilitacija i smještaj. Bolnica

će imati i svoju hitnu pomoć, ali

i ostale odjele te pretrage poput

"prave bolnice". (Hina)

Hope poslao prvu

fotografiju Marsa

Svemirska sonda Hope koju su

prije nekoliko mjeseci lansirali

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE)

poslala je prvu fotografiju Marsa.

Time je UAE postao prva arapska

država koja je dobila znanstvene

zapise o Crvenom planetu. Fotografija

je nastala dan nakon što

je sonda Hope ušla u Marsovu orbitu

gdje je mogla uočiti vremenske

i klimatske sustave Zemljina

najbližeg susjeda. Fotografija je

snimljena s 274.000 kilometra

udaljenosti. (BBC)

Global 61

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?