Preveo i priredio Filip Grgii, KruZak, Zagreb 1997. - Pavel Gregoric
Preveo i priredio Filip Grgii, KruZak, Zagreb 1997. - Pavel Gregoric
Preveo i priredio Filip Grgii, KruZak, Zagreb 1997. - Pavel Gregoric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA<br />
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (635-657)<br />
Platon<br />
Menon<br />
<strong>Preveo</strong> i <strong>priredio</strong> <strong>Filip</strong> <strong>Grgii</strong>,<br />
<strong>KruZak</strong>, <strong>Zagreb</strong> <strong>1997.</strong><br />
I<br />
Jedno od srediSnjih metodolo5kih pitanja<br />
koje od davnina zaokuplja tumade Platonove<br />
mrsli jest: s kojim Platonovim djelom treba<br />
zapodinjati studij njcgovc filozofijc'? Proklo<br />
smatra da jc diialog Alkibijad / najpriklad-<br />
nije Stivo za uvodenjc u Platona zbog prven-<br />
stva temc kolu obladujc, a to jc, prcma<br />
Proklu, spoznaja samoga sebe. Dana5nja pak<br />
nastavna praksa u najveiim sveudiliSnim sre-<br />
diStima izudavanja antidkc filozofijc navodi<br />
na zakljudak da je najprimjereniji uvod u<br />
Pf atona 'Jijalog Metton. Primjerice, u jednoj<br />
akadcmskoj godini na Oxibrdu studcnti filozofije<br />
i klasidnih jczika svaki trimestar mogu<br />
slu(ati drugog predavada gdje izlaie prcdavanja<br />
ili vodi seminare o Merrctrtu, a slidno je<br />
i na druginr vclikrm sveudili(tima. Osnovni<br />
razlog takvc zastupljenosti Murotn u nastavi<br />
jcst to 5to sc niti r.r jeclnont pojedinadnom<br />
Platonovonr djelu ne presijeca toliki broj<br />
momcnata karaktcristidnih za njegovo cjelokupno<br />
stvalalaitvo katt u Mettortu, pa se<br />
stoga taj dijalog od svih pojcdinadnih djcla<br />
mo2o smatrati roprezentativnim za cjclinu<br />
Platonove l ilozofske djclatnttsti.<br />
Naime, u prvonr dijelu dijaloga Sokrat razgovara<br />
o nadinu stjccanja vrlinc (70a,l-30d'{)<br />
s mladim, ljepr.rSkastim, oblazovanim i politiaki<br />
probitadnim tesalskim aristokratom po<br />
kojcmu je dijalog dobio ime. Ovdjo vidrmo<br />
Sokrata koji ispituje svojeg sugovornika na<br />
svoj uobidajen nadin poznat iz ranih Platonovih<br />
djela poput Hamida, I.aheta ili Protagore.<br />
Thkoder, ovdjc se susreicmo i s prc-<br />
poznatljivom idiomatikom Platonove teorije<br />
ideja. Mcdr,rtim, tom sc idiomatikom jo5 uvijek<br />
rcferira na sokratidki eidos, dakle na<br />
opiost koja, za razliku od platoniCkog eido-<br />
sa, nijc odijcljcna od pojcdinadnih prcdmcta<br />
koje odreduje, te kojoj osim ePistemolo5kog<br />
640<br />
ne pripada i ontolo5ko prvenstvo. U drugom<br />
dijelu dijaloga (80d5-86c.3) po prvi puta susreiemo<br />
teoriju o udenju kao prisjeianju koja<br />
predstavlja epistemolo5ku konzekvenciju teorije<br />
o besmrtnosti duSe, Sto se kasnije u<br />
razradenijem obliku izlaZe u Fedonu i Fedru.<br />
Drugim dijelom Mettotra prevladava interes<br />
za geometriju koji je karakteristiian za kas-<br />
nijeg Platona ("Neka nitko nevidan geome-<br />
triji ne ulazi!< stajalo je na ulazu u Plato-<br />
Recenzije i prikazi<br />
novu Akademiju koja je osnovana pribliZno<br />
u isto vrijeme kad je napisan Mettott), jer se<br />
geometrijskim izvodima ovdje demonstrira<br />
teorija o prisjeianju. U treiemu dijelu<br />
(86c4-100c2) po prvi puta uodavamo primjenu<br />
hipotetidke metode rz matematike u fi-<br />
lozofiji, koju Platon rabi u kasnijim djelima<br />
poput Fedona, Driav'e i Pamtettida. Najzad,<br />
ovdje po prvi puta dujemcr za razlikovanje iz-<br />
medu znanja i ispravnog mnijenja, pri demu<br />
sc ta dva oblika spoznajo jo5 ne razlikuju s<br />
obzirom na ontoloski status predmeta koje<br />
zahva(aju, kao 5to je to sludaj u kasnijim dijalozima.<br />
Zbog naznatenog odnosa spram<br />
ostalih Platonovih djela, Mettott se smje5ta u<br />
prijelazni period izmodu ranog perioda apo-<br />
retidkih dijaloga obiljeZenih Sokratovim li-<br />
kom i srednjcg pcrioda u kojcmu se razra-<br />
duje udenje o idejama, a datira ga se oko<br />
-386. pr.n.e.<br />
Svaki od spomenutih momenata pr-cdstavlja<br />
zaseban filozofski problem kojega ovdje nije<br />
niti moguie niti potrebno izlagati, buduii da<br />
jc to primjcrcno udinjcno u knjizi koju jc pri-<br />
redio dr. <strong>Filip</strong> Grgi6. Stoga bih u drugom<br />
dijelu ovoga teksta rekao neito o Platono-<br />
vom odnosu prema Sokratovoj metodi is-<br />
traZivanja u ovom dijalogu, a u trcit:mu dijelu<br />
ukazao na aspekt Mettotm kojemu 1e u<br />
<strong>Grgii</strong>cvoj knjizi poklonjeno manjc paZn.le, a<br />
tiic se Platonovog opisa Sokrata. No najprijc<br />
nckoliko rijcdi o samom izdan;u.<br />
U ovoj knjizi Mtttotr 1c po prvi pula plcveden<br />
na hrvatski jczik, a prijevod prati grdki<br />
tekst plireden prcma najbol.lem suvremenom<br />
izdanju R. S. Blucka. Tome prethodi<br />
kratak predgovor i biljelka o rukopisnoj tradiciji<br />
teksta, a slijedi dvanaest stranica filolo5ko-historijskih<br />
napomena uz tekst i prijevod,<br />
te gotovo devedeset stranica filozofskog<br />
komentara analitidke orijentacije. Na<br />
koncu slijedi iscrpna bibliografija, saZetak na<br />
engleskom jeziku, te kazalo hrvatskrh pojmova<br />
i imena.<br />
Osim Sto je pojava prvog hrvatskog prijevo-<br />
da Menotn sama po sebi vrijedna spomena,<br />
<strong>Grgii</strong>ev je prijevod uz to ditak i todan; (na<br />
jedine dvije znadajnije netodnosti ukazat 6u<br />
u daljnjem tekstu). Pojedinadna priredivadka<br />
i prevoditeljska rje5enja obrazloZena su u na-<br />
pomenama uz tekst i prijevod, a u prijevod<br />
je integrirano Cak devet dijagrama koji prate<br />
svaki korak geometrijskog izlaganja, dime se<br />
znatno olaksava ditanje drugog dijela dija-<br />
loga. Filozofski komentar podijeljen je na<br />
kra6i uvodni dio, te tri dijela koji prate spo-<br />
menutu strukturu dijaloga. Referirajuii na<br />
recentnu literaturu vez ox oz ovaj dijalog,<br />
<strong>Grgii</strong> u komentaru analizira filozofskr najre-
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA<br />
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (635-657) 641<br />
levantnije momente, ukazuje na probleme<br />
koji oni sadr'ze, izlaLevet postojeie interpre-<br />
tacije, te sudeljava svoje vlastite. Iako se di-<br />
tatelj ne mora sloZiti sa svim <strong>Grgii</strong>evim in-<br />
terpretacijama, one su uvijek argumentirane<br />
i potkrijepljene, tako da se u cijelosti moze<br />
govoriti o vllo vrijcdnom prilogu uz pomoi<br />
kojega bi uvodenje u Platona i u nas moglo<br />
postati uvrijcZenom praksom.<br />
II<br />
Dilalog zapoeinjc Me nontrvim pitanjem o to-<br />
me na koji se nadin stjede vrlina. Medutim,<br />
po obiiaju poznatom iz ranijih Platonovih<br />
di;aloga. Soklal rasplavu smjesta preusmje-<br />
ruje na pitanjc.ilo vrlina uopie jest, jcr So-<br />
krat drZi da nijc mcrguic znari kaleo jc X, ili<br />
bilo Sto drugo o X, prijc nego sc znade ilo je<br />
X. A znati .r'/o jc X prctpostavlja sposobnost<br />
davanja zadovoljavajuic odrcdbc tog X. Mc-<br />
nonovi odgovoli odraZavaju onovrcmono ra-<br />
Sireno razumi.jcvanje vrline, no podvrgnuti<br />
Sokratovo.j elenktidkoj ku5nji oni sc pokazuju<br />
viScstluko nedostatnima, jel niti jedan<br />
Menonov odgovor ne daje odredbu vrlinc<br />
samc, eidosa vrline, onoga po dcnru jc svaka<br />
ptrjcdina vrlrna vr'lina. Svojim ispitivartjem<br />
Sokrat je Menona satjerao u ikripac, odnos-<br />
no dovco ga u aporiju glcde vrline, uslijed<br />
6ega Mcnon uvida svojc ncznanjo vrlino i<br />
priznaje da ne zna ito ona jest.<br />
Zbog takvog udinka na svojc sugovornikc,<br />
Menon Sokrata usporeduje s drhtuljom, ri-<br />
bom koja clektridnim udarima omamljuje<br />
druge ribe s kojima dodc u dodir. (Buduii<br />
da jc Platon vrhunski majstor analogijc, valja<br />
napomenuti da postoji i fizidka podudarnosi<br />
izmedu Sokrata i drhtulje, a to su izbuljene<br />
odi kao zajcdnidka znadajka tc ncobidne ribe<br />
i Sokratovog osobnog opisa kakvoga nalazi-<br />
mo u Platonovom 'lbetetu, l.l3e9.) Oslanjajuii<br />
se na vjerovanje da drhtulja i sama mora<br />
biti omamljcna e da bi mogla omamljivati<br />
druge ribe, Sokrat se nadovezuje na Menonovu<br />
prispodobu i priznaje da niti sam ne<br />
zna ono Sto ispituje svoje sugovornike, u<br />
ovom sluiaju - Sto je to vllina.<br />
Za razllku od ranijih dijaloga koji uglavnom<br />
zavrSavaju aporijom, ovaj se dijalog nastavlja<br />
Menonovim metodolo5kim prigovorom Sokratu.<br />
Naime, ako Sokrat ne zna Sto je pred-<br />
met njegova istraZivanja, on ga ne moZe istraZivati,<br />
jcr dak da mu se sludajno i dovine,<br />
neie znati da je upravo to ono Sto traZi. Sok-<br />
rat poop6uje taj prigovor tako da dokida sa-<br />
mu moguinost istraZivanja: naime, dovjek ne<br />
moZe istraZivati niti ono (to zna niti ono Sto<br />
ne zna; ono sto zna ne moZe istraZivati bu-<br />
duii da to zna, pa mu nije potrebno nikakvo<br />
Recenzije i prikazi<br />
istrazivanjei ono pak Sto ne zna ne moze ls-<br />
traZivati buduii da ne zna upravo ono sto bi<br />
trebao istraZivati.<br />
O tom takozvanom )'Menonovom paradoksu"<br />
raspravlja se od Aristotelova vlemena do<br />
recentne literature. Grgi(. drLi da se tu radi o<br />
dva razliiita prigovora koja treba luditi. Prema<br />
<strong>Grgii</strong>u, Menonova formulacija donosi<br />
prigovor upuien konkretno Sokratovoj metodi<br />
istraZivanja, a Sokratova reformulacija<br />
>tvrdi neSto sasvim drugo" (str. 144) i predstavlja<br />
prigovol upuien svakom moguiem istraZivanju.<br />
<strong>Grgii</strong> smatra da Platon potonji<br />
prigovor rje5ava teorijonr o udenju kao pri-<br />
sjeianju, a prigovor upuien Sokratovoj metodi<br />
istraZivanja, hipotctidkonr metodom.<br />
DrZim da <strong>Grgii</strong> nema dostatne tenrclje za<br />
svoju tvrdnju da postoji bitno razlikovanje<br />
izmedu dva prigovora, tc da za svaki ocl njih<br />
Platon ima drugadiji lijok. Naimc, drugi pri-<br />
govor predstavlja tek do paradoksa zao(tre-<br />
no proiilcnjc prvtrga ptigovora. pri i'emu 1e<br />
prvi prigovor koji se odnosi na Sokratov na-<br />
din istraZivanja obuhvaicn drugim prigovo-<br />
rom koli se odnosi na svaktr mclgu6e istla2ivanjc.<br />
Stoga smatram da jc tcorija o prisjcianju<br />
i njomc implicilano razlikovanjc iz-<br />
medu mnijenja i znanja Platonov odgovor na<br />
oba prigovora. Nainre, moguinost istraZiva-<br />
nja opienito, ukljudujuii istlaTivanjc Sokra-<br />
tovom metodom, proizlazi iz moguinosti is-<br />
trai.ivanja onoga Sto sc nc zna. Naimc, [ru-<br />
duii da je du5a besmrtna, ona je vei sve vidjela,<br />
pa se samo treba prisjetiti onoga 5to se<br />
hoic istlaZivati. Drugim lijcdima, jo( prijc<br />
nego se latro istra2ivanja odredenog predmcta,<br />
dovjck u scbi rma mnijcnja o dotidnom<br />
predmetu, pa istraZivanjem ta mnijcnja treba<br />
probuditi, te ih utvrditi rnedusobnim povezi-<br />
vanjem. Time se istinita mnijenja zadrLavaju,<br />
a ona la2na odbacuju. Kad sc istinita mnijc-<br />
nja glcdc nekog prcdmeta toliko dotrro utvr-<br />
de da je za svako pojcdino mnijcrrje moguie<br />
podastrijeti objaSnjenjc (aitias Iogistrtos) rako<br />
sto ie ga se ispravno povczati s nizom drugih<br />
relevantnih mnijenja, tada sc moZe govoliti<br />
o znanju. Thkav proces stjecanja znanja Platon<br />
nazivlje prisjeianjem, jer se radi o .po-<br />
novnom uzimanju znanja iz samclga sebe."<br />
To i takvo prisjeianje provodi se Sokratovom<br />
elenktidkom metodom. Naime, Sokrat svojim<br />
pitanjima budi sugovornikova mnijenja o<br />
tom predmetu, te ispitujuii njihoru poveza-<br />
nost ili nepovezanost utvrduje njihovu istinitost<br />
ili laZnost. No tu je vaZno uvidjeti da je<br />
tcmeljni cilj Sokratove metode spoznaja<br />
onoga.iro neki predmet jest zahvaianjem ei<br />
dosa tog predmeta putem njegove odredbe,<br />
bez tega ne moZe biti govora o znanju do-
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA<br />
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (63-5-657)<br />
tidnog predmcta. Stoga ako Sokratov sugovornik<br />
nije sposoban dati odredbu predmeta<br />
koji se rstraZule, njegova mnijenja o tom<br />
predmetu ne mogu biti postojana i meclu-<br />
sobno povezana. Tek nakon ito se sugovor-<br />
nrka dovede u aporiju uslijed koje on uvida<br />
da nema znanje o tom pl'edmetu, te da njegova<br />
mnijen.ja nisu postojana i medusobno<br />
povezana, i samo tada, moZe otpodeti proces<br />
povezivanja i utvrdivanja njegovih mnijenja<br />
koji vodi k spoznaji toga i1o taj predmet jest<br />
pomoiu njegove odredlte. U tu svrhu Sokrat<br />
se moZe sluZiti hipotctidkom mctodom, ali i<br />
ne mora. Ona nijc uvjet uspje5nosti Sokratove<br />
metode istraZivanja, kao ito to <strong>Grgii</strong><br />
smatra, vci jcdna od moguiih pomoinih metotla.<br />
Nairnc. r'iqcstlukim ispitivanjcm u vezt<br />
odrcdcnog predmcta, i bez koriitenja hipoteza<br />
o tom predmctu, Sokrat moZc utvldivati<br />
i povezivati postojeia mnrjcnja i stjccati zna-<br />
njc odredcnoga predmcta, kao ito to dini u<br />
Gorgiii.<br />
Za5to onda Platon uvodi ltipotetidku mcto-<br />
du'l Cini nri sc zbtig toga da bi ukazao na ispravnost<br />
tcmeljnog cilja S{-)kratovc mctode<br />
istra7ivanja. Naime, uspjch svakog istraZivattj,t.<br />
pa trko l (rt)()g Sokratov(lg, ne ()visi L)<br />
tome koristi li sc hipotctidka metoda ili ne,<br />
vci zadovoljava Ii sc tcrncljni cilj Sokratttve<br />
metodc, ili ne. Drugim rijeCirna, uspjeh istraZivanja<br />
ovisi o tome da li sc spoznalo ito<br />
je X prijc nego so pttku(alo spoznati kakvo jc<br />
X, ili (togod drugt'r u vczi s X.<br />
Sokrat uvodi hipotetidku ntctodu na Meno-<br />
mo biti nai'istac (to de safes pei ailou eiso-<br />
metho)kada, prije istraZivanja o tome na koji<br />
nadin ljudi stjedu vrlinu, najprije poduz-<br />
642<br />
Recenzije i prikazi<br />
memo istrazivanje o tome sto vrlina sama po<br />
sebi uopie jest." Thj Sokratov nastavak na<br />
dvojbeni zakljudak da je vrlina stvar boZan-<br />
skog usuda, <strong>Grgii</strong> prevodi: 'iTo ie nam biti<br />
jasno kada...", Sto pogreSno sugertra da ie<br />
temeljitije ispitivanje potvrditi zakljudak da<br />
ljudi vrlinu stjedu boZjim usudom, dime prijevod<br />
propuita prenjjeti jasan iskaz Sokra-<br />
tove suzdrZanosti spram tog zakljudka.<br />
U svakom sludaju, taj iskaz suzdrZanosti<br />
spram zakljudka da se vllina stjede boZan-<br />
skim usudom te(ko je moguie protumaditi<br />
drugadije nego kao Platonow afirmaciju te-<br />
meljnog cilja Sokratove metode, a to je spo-<br />
znaja onoga i/o je neki predmet zahvae,a-<br />
njem eidosa tog predmeta. I to je po svoj<br />
prilici mjesto na kojemu se Platon iz srednje<br />
fazc razilazi sa Sokratom, odnosno Plato-<br />
nom iz rane faze. Dok Sokrat smatra da se<br />
eidos zahvaCa odredbom i na tomc staje, Platon<br />
se ncdugo nakon pisanja Metrorta, moida<br />
upravo potaknut razmatranjima koja jc u<br />
njemu iznro, upuita u promiSljanje samog ei-<br />
dosa koje 6e promi5ljanje Platona dovesti do<br />
spoznajc da eidos nijc snmo najviSii cpistemoloSka,<br />
nego i najviia ontolo(ka dinjcnica.<br />
U svakom slr-rdaju, dini mi se vaZnim istaii da<br />
mcttrdu lripotczc na koncu lllertotru Pltron<br />
dovodi do nczadovoljavajuicg znk)juika upravo<br />
stoga Sto se njome pokuSalo izncvjeriti<br />
Sokratovu metodu istra2ivanja i izna(,i kakv'o<br />
je X, prije nego se spoznalo ito X uopic jest.<br />
novo inzistiranjc da se prckine s istraZiva- lako ja Menort zanimljiv prvenstveno zbog<br />
njcm pitanja.ito je vrlina, i da se prcusmjeri spomcnutih filozoiskih momcnata, nc snlUc<br />
na prvobitno pitanjc o tome kako se ona se zaboraviti njcgova, vrlo opicnito govorcii,<br />
stlcdc. Odgovorivii cla sAm nc bi pokulavacr<br />
politidka dimenzija. Dijalog otpodinje tako<br />
trai.ill liokla je vrlina prije ncgo li znarJe ito<br />
5to Menon, tcsalska slika i prilika Alkibijada,<br />
je ona, Sokrat ipak pristaje udovoljiti Mcnonu<br />
i to dini razmatranjem hipoteze da je<br />
vrlina znanjc i da.je stoga pouiiva. Iz daljnje<br />
raspravc slijecli da ako je vrlina ptluiiva mora<br />
biti uditclja i udcnik;r vrline, no niti sofisti<br />
kao samclzvani ucitelji vrlinc, niti veltki<br />
dr'Tavnici nr r;/nali p() vllirti, ne uspijcvaiu<br />
prcnijeti vrlinu i tako udiniti drugc dobrim<br />
ljudima, odaklc slijcdi da vrlina ipak nije pou6iva.<br />
Buduii da je dinjenica da neki posjeduju<br />
vrlinu, a neki ne, te buduii da je prui<br />
nisu stekli niti po plirodi niti putem poduke,<br />
pita Sokrata o nadinu na koji se stjcde vrlina.<br />
Drugim rijcdima, Mcnona zanima kako se<br />
postaje dobar ilovjek, a to jc u antici politidko<br />
pitanjc par ercellettce o kojemu sc naiiroko<br />
raspravljalo.<br />
Hipotcza da je vrlina znanje (epistente) i da<br />
je stoga poudiva (didaktott), zapravo tvrdi da<br />
je vrlina neSto Sto jedan Covjek moZc prenijcti<br />
na drugoga slidno kao Sto jo gcomctrija<br />
ili tesarski zanat neSto Sto jedan iovjek prenosi<br />
na drugoga. Dakle, hipoteza tvrdi da je-<br />
preostaje jedino to da jc vrlina stvar boZandan dovjek moZe drugoga udiniti dobrim doskog<br />
usuda. Iako Sokrat priznaje da taj zakvjekom onako kako majstor svog Segrta dini<br />
ljuiak slijedi iz p[cthodnog razmatranJa, postolarom. Istinitost te hipoteze znadila bi<br />
vaZno je naglasitr da on s njtme nije zadovo- moguinost da postoje dobri ljudi koji uspijeljan,<br />
jer odmah zatim dodaje: "No s time eevaju i druge udiniti dobrima. Thkvi bi ljudi,<br />
III<br />
smatra Platon, bili istinski drZavnici, a nji-<br />
hovo znanje istinsko drZawidko umijeie<br />
(Gorgija, 513e, 515a, 5 17a, 521d).
FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA<br />
74 God. 19 (1999) Sv. 3 (635-657)<br />
O hipotezi da je vrlina poudiva Sokrat raspravlja<br />
s Menonovim domaiinom u Ateni,<br />
emrnentnim drZavnikom i demokratskim prva-<br />
kom Anitom. To je isti onaj Anit na diju ie<br />
inicijatiw Sokrat biti izveden pred sud za<br />
nepostivanje tradicionalnih bogova i kvare-<br />
nje mladih, otprilikc ietiri godine nakon vre-<br />
mena radnje Menotra. Sokrat smatra da kada<br />
bi hipoteza bila toina, tj. kada bi vrlina bila<br />
poudiva, nuZno bi moralo biti njezinih udi-<br />
tclja i udonika. Sokratov prijedlog da bi to<br />
moZda mogli biti sofisti, buduii da se oni<br />
vrlo uspje(no prodaju pod uditelje vrline,<br />
Anit s gnulanjem odbacuje odgovarajudi da<br />
sofisti kvarc onc koji se s njima druZe i da bi<br />
im trcbalo zabraniti pristup gradu.<br />
Ako, daklc, sofisti nisu uditelji vrline, tko<br />
onda jest'l Anit odgovara da je to bilo koji<br />
destrti Atcnjanin, (usporcdi Meletov odgo-<br />
vor na Sokratovo pitanje tko mladc dini boljim<br />
ljudinra u Obrarti, 2-5a9-l l). Sokrat za<br />
primjcr uzima atcnske drZavnike koji su naj-<br />
veima na glasu po vrlini, poput Temistokla,<br />
Aristida ili Pcrikla, i pokazuje da oni niti od<br />
vlastitih sinova, do dijcg stjecanja vrline im je<br />
zacijelo bilo najviSc stalo, nisu uspjeli uiiniti<br />
dobre ljude, odakle Sokrat zakljudujc da hipoteza<br />
ne stoji i da vrlina nije pouiiva. So-<br />
kratov argument pokazuje da veliki drZavnici<br />
kojc su Atenjani duboko Stovali i smatrali<br />
upravo uzorima vrlinc, nisu bili u stanju dru-<br />
gc ljudc udiniti dobrima. Thkvo 5to Anit na-<br />
lazr skandaloznom objedom i izride neskri-<br />
venu prijetnju Sokratu: "Ja bih ti savjetovao,<br />
ako mc ZcliS poslu5ati, da se duvaS (errlabe<br />
Ls t h a i). " Svq i m prij evodom : "Savjetovao bi h<br />
te, ako me ZcliS posluSati: imaj viSe obzira,<<br />
<strong>Grgii</strong> mijenja smisao Anitovih rijedi i otup-<br />
ljuje o5tricu r.rpozorenja koje upuiuje na<br />
Obranu gdjc se ta prijctnja obistinjuje.<br />
Sokrat nastavlja ispitivanje s Menonom i po-<br />
tvrduje zakljutak koji je razljutit'r Anita. Iako<br />
su moZda sami ljudi od vrline, vcliki drZavnici<br />
vrlinu ne znaju prenijeti na drugc. Stoga<br />
Sokrat zakljudujc: 'Vrlina ne bi mogla biti<br />
niti ne5to po naravi niti ne5to poudivo, vei bi<br />
oni koji bi je stjecali to dinili boZanskim usu-<br />
dom bez uma, ako medu drZavnicima ne bi<br />
bilo nekog takvog da i koga drugoga udini<br />
drZavnikom", a takav bi dovjek, s obzirom na<br />
vrlinu, medu postojeiim dlZavnicima bio poput<br />
Tirezije medu mrtvima u Hadu - "istin-<br />
ska stvar medu sjenkama" (100a).<br />
Cini mi se da ovim sugestivnim 'ako'Platon<br />
ne Zeli tek ostaviti logidku moguinost da udi-<br />
telji vrline ipak postoje, te tako odrzati hipo-<br />
tczu da jc vrlina poudiva, kao Sto to smatra<br />
<strong>Grgii</strong>. Stovi5e, tim znakovitim 'cko' Ptaton<br />
suptilno navodi ditatelja da u Soklatu plepo-<br />
643<br />
Reccnziie i prikai<br />
zna onoga tko na svoj osebujan nadin druge<br />
dini dobrim ljudima, onoga istinskoga drLavnika<br />
koji i druge dini drZavnicima, onoga tko<br />
je >istinska stvar medu sjenkama
(/s9-s€9) t ^s (6661) 6l 'poc tl<br />
vINVAI?VUJ-sl v)slozo-tl:1<br />
euru[r8o1tuu urt[o,ts n lellos as Bp o€JlEtus<br />
a[ ral 'e>lrutrqo t euqo afue,re4e^ol€l,uo Ez<br />
t eutrrut:qo s eplds<br />
1mV ppuo 'eptr 11t elueuz 8o[o,^s ruolepold<br />
rlr,rrpal,rt.td lsotrpa[r.r,t cI o1e 'etuteS ,tulsns<br />
tusoupa[tr,t AOltuV t1 nlede11n ou?rlpo I]slJ<br />
-os es ep efnzelod onetdez 1u:1o5 'ef1a1t;n<br />
rlrtun ep euouel4l eu uolede ullolellos<br />
enplrlez uouayl'(67 'tF ''ql'I) €tellos opnso<br />
ole rlnsuolo as c? ep auefualy eu ourtlade<br />
truv ^ol€rlrlod at 1op 'a[1epup afuelrd ot<br />
eu ro,ro8po euz au pruSoal u p rpafrls a1>1epo<br />
'efru rp enrrrnod eurlJ^ ll a[ ol eu uoilzqo<br />
s rqas ctuotues rpc[:n1o:d uo ep r;nfnzelod<br />
ousel (1e96-6a96) ertlu ole1qo ,lttott?ly n<br />
1e:qo5 e8cfo>1<br />
'pru8oe1<br />
tsaf rrruznldo fofo,rs<br />
n afuruods c;sapfeu lruy no1e.r1l1o4 cftrl eu<br />
-aur qrl2rusc[d po oupel e1a1t.to1ne tnoqt[u<br />
afuc;nr t ("lt"p I Zq 13) elrusafd cfue,rt7e,ro1<br />
-uuo ez orTnldtr e1u.r1o5 trtry ,rrrte;1r;o4 rf<br />
up ou;a[euzes iapolel efruruqrl zr efol rursg<br />
'on1s1e8oq ngcfts aurfu | >tltoliqo1sfr3o1otq e^o zt €Aop<br />
-eJ qru^rlElutze:dcr lruroqz e[ ofSolorqorcog<br />
-oinu o cqqcflq'nfr.;e;3or1qtq nuejqepo Isou<br />
-op nfe:1 Eu<br />
'e1t1e<br />
lluioqz r elr8olorqoroclS<br />
'ere8r<br />
e[t.toc1 r efrSolorqorro5'efrffolotqotcos<br />
'srdolonrT 'efr.3<br />
€uouaj^ns<br />
^ouoslliA uepcJ<br />
-ololqonos e^ouoslllA'euosll^A ofr.rd e[r3o1<br />
oel nlr8o1orqorf,os PjtutJep oupoln Iellod<br />
'BUeull olEzel I Stull<br />
-ol D€u!ldlrslp Pupuqlq( af o1 'afrSolorqorcos<br />
'nuoslrAA<br />
nllulriez<br />
npl€/\lp:l eua:4 e[uz.l<br />
-r(lppo eurutztuPqJtu ull;t1slul,l.tep tltuselqo<br />
oluczou: oluepzuod o1 ep rfup-t,ti Eu I Bls.tn<br />
qrupojrjd eft lesetlod 3ou 1efrros tlsoue,tot a[,rn<br />
lo1s1eucfl o rfupr,rl uu tfleurel as e[o1 c[t3o1<br />
-orq aqsfoelndod r e [r8o1orq o1sfrrn1o,rc nueri<br />
I nl?llsllelnllnlls Jfnlllqo<br />
-c;d'ufrrrzod qlll!ls!u!^lepoau s'P[oI,nzel<br />
-urs nuicpoul nnou" eflnelspc:d ol 'olrlcu<br />
-a? r efrSoloqo 'afr8o1o1a<br />
efeuzods r4:pes eI<br />
-os n)lrrlcurS-:ru<br />
oruzr af uos1t16 afr8o1<br />
-orqorJos cuege^qs o1e,ro uel8o:4 nftSolorc<br />
-ot(lorros nlcfp n 9161<br />
-so eurzafu opl tt^rpaipo 'ozalurs oao1t1<br />
r efrceraua8 qolns'nfnelndrueru n1s[1a1tpo: t<br />
o,tlsflcltpor'cft8ele.lls ou,ltllnpo:de: alsue4<br />
'3o1n<br />
rqsfJalpor<br />
'o[ue:tqepo oulods r lsou<br />
-1ods'lsounrsc.t?e e[uea.t7e:1st e[2n:pod eu,lou<br />
'oh3o1<br />
ou[epeuz aSolotqorcos e7 ueztnrtle tu2o:d<br />
-rJal t uezrnllle 'ElrupoJs nlrcla1as 'e.ro1ods<br />
lsr.rol n ahcyalas audru3 a[rrcat afue1;ndzu a[<br />
efuoel alapou I alepou al?tlelu3l?ul alsll<br />
-ol rzolorqorcos<br />
'(EuzlnlllE<br />
aJlueful? eulus<br />
lndod) ape[:n1o:d ctuol afol attuafut1 elau<br />
rlrusufqo rq eq' ahtyalas aulonptatpu atrrca1