Naš list, br. 1

EKANJE

SUSJEDSKO GLASILO MJESNOG ODBORA HARTERA

Godina MMXX Rijeka, prosinac Broj 1

SIRUP

ZA

U M

RJE

I NE

Z A

K I A

VE L I K I H

A

PROLJE

D R ENJULA

OD

KVARTERA

EM

S A V R

E N A

M A R M E L A DA

U

N A S TA J A N J U

K A N J O N S K I

AJ

amet.

-

Z A

I C E !

Z A J E D N

S T V A R A N J E

DRENOVA

D

I Z S USJEDSTV A

MARINIRANA

-

PA RTIC IPACIJ A

S ITNO MLJEVENA

ZIMSKO

SUNCE

U ovom broju :

● Sretni vam blagdani! ● Red prošlosti, red sadašnjosti ● Donosimo vam

našu viziju budućnosti Hartere! ● Pandemija i Hartera - kako je to prošlo?

● Kratki pregled kvarterskog ljeta ● Partnerska butiga ● Dajemo vam naše

alate - Rječnik i Ćakulu ● Pisma čitatelja ● Horoskop za zimu ● Križaljka!

2 NAŠ LIST BROJ 01 3

Goethe-Institut prepoznao je prije

otprilike 10 godina da se paradigme

arhitekture i urbanog planiranja u

Njemačkoj, Europi i svijetu pomiču:

od razvoja i izgradnje novih gradova

i četvrti (potaknuto investitorima)

dolazi do promjene ka očuvanju i ponovnoj

uporabi starih zgrada, industrijskih

postrojenja, tradicionalnih

naselja ili ponovnog otkrivanja javnih

prostora. „Participativna arhitektura

i dizajn”, moderiranje javnih i stručnih

rasprava dio su posla arhitekata

i urbanista, a i umjetnici su ovdje, na

lokalnoj razini i razini gradskih četvrti,

često pronašli novu ulogu. Participacija

građana i njihova organizacija

nije „nice to have“, već je neophodna!

Veliki projekti poput Stuttgarta 21

ili planirano rušenje i izgradnja cijele

nove gradske četvrti u luci Hamburg

pokazali su u Njemačkoj da odbijanje,

referendum građana i dugotrajan postupak

neizbježno vode do skupih

odgoda i neželjenog razvoja urbanog

prostora. Slična iskustva imale

su i mnoge druge metropole!

U urbanim procesima podudaraju

se često zajednički neprofitni interes

za očuvanjem postojećih struktura

i pažljivi razvoj budućih potencijala

jer gradska politika i uprava, kao

DR. MATTHIAS MÜLLER-WIEFERIG, RAVNATELJ GOETHE-INSTITUTA KROATIEN O PROGRAMU MJESNOG ODBORA HARTERA I ULOZI GOETHE-INSTITUTA U NJEMU

Kulturne institucije

i projekti urbanog

razvoja

i građani, imaju zajednički interes u

tome da se zaustavi propadanje središta

gradova ili četvrti u blizini grada,

depopulacija cijelih ulica i gradskih

četvrti ili da se pokrene revitalizacija.

Ali, ponekad nedostaju ideje, iskustva,

znanje i povjerenje u samoorganizirane

procese „odozdo“. Često

je potrebna hrabrost i strpljenje da

se otkrije vrijednost kulturnih projekata

koji i društveno i ekonomski traže

novi početak. U konačnici se ne

želi započeti s rušenjem i brisanjem

svega što je postojalo, već s ispitivanjem

i istraživanjem, popravljanjem i

održavanjem onoga što već postoji,

onoga poznatog. Gdje smo kao djeca

prolazili na putu u školu, tko je živio u

starim, sada trošnim kućama na nekada

prometnom uglu ulice? Kako je

to bilo onda kad je tvornica na rijeci

još radila i utjecala na cjelokupni život

četvrti, posao, svakodnevicu i nekoliko

generacija iste obitelji?

Arhitekti i urbanisti, umjetnici ili aktivisti

često pronalaze povjerenje

da ovim važnim pitanjima doprinesu

idejama kako dalje. Kada se radi

o revitalizaciji nekadašnjih industrijskih

područja, otkrivanju potencijala

za urbanističku obnovu, potrebna

I

M

je, između ostalog, drugačija

kulturna perspektiva.

Svježi dašak

proizlazi iz neobičnih

ideja iz mnogih

pravaca, uz podršku

stručnjaka

za društvene,

umjetničke i

urbane promjene, koji

moderiraju sudjelovanje

civilnog društva i participativne

procese između građana i stručnjaka.

Ovi „bottom up“ procesi” često

zahtijevaju preokret poznatih postupaka

- hijerarhija koje politika, posao,

tehnički stručnjaci ili pravnici često

nameću “odozgo”.

KAKO JE GOETHE-INSTITUT

MOGAO DOPRINIJETI?

Rijeka 2020 - Europska prijestolnica

kulture mobilizirala je novi interes

građana za kulturu i razmjenu.

Posebno je mlada generacija prepoznala

i iskoristila godinu prijestolnice

kulture kao svoju priliku. To je doista

prava prilika za mlade ljude da bolje

upoznaju vlastiti grad i da artikuliraju

vlastite želje, da zahtijevaju dobro

životno okruženje i urbani razvoj

S M O

H A R T E R A

M J E S N

O D B O R

I

usmjeren na budućnost. Prepoznali

su da smo mi sami akteri promjena

u Rijeci, da postoji prostor za vlastite

inicijative i ideje, da sami stvaramo

svoj grad. Za to nam trebaju savezi s

drugim građanima, susjedima i stanovnicima,

trebamo razmjenu na licu

mjesta, ali i puno šire, izvan lokalnih

granica.

Godina prijestolnice kulture u Rijeku

je trebala dovesti međunarodne impulse

i ideje, nove pristupe i mreže.

Istovremeno je ovaj živahni, otvoreni

lučki grad na sebe htio skrenuti pozornost

europske i svjetske javnosti.

Goethe-Institut je u ostvarenju tih ciljeva

mogao doprinijeti vlastitim projektnim

iskustvom. Globalni projekt

„WELTSTADT – WHO CREATES THE

CITY“ od 2012. do 2015. je, na primjer,

bio takvo lokalno i istodobno globalno

iskustvo za Goethe-Institut. Polazište

za suradnju njemačkih, međunarodnih

i lokalnih partnera u 16 gradova bila je

ideja sagledavanja raznolikosti lokalnih

“urbanih svjetova”, kao i globalnih problema

“svjetskih metropola”. U projektu

je sudjelovalo 16 metropola od Bangalorea

do Beograda, od Madrida, New

Yorka i Sao Paola do Seula, Toulousea

i Ulan Batora.

KAKO JE DOŠLO DO

SURADNJE U RIJECI?

Uoči proglašenja za prijestolnicu kulture

2020., Grad Rijeka, Ured prijestolnice

kulture, Sveučilište u Rijeci

i gradski partneri s područja kulture

pozvali su Goethe-Institut u Hrvatskoj

da sudjeluje u razvoju kulturnih programa

i doprinese vlastitim idejama

kako bi se međunarodni doprinosi, a

prije svega reprezentativni koncerti,

gostovanja ili umjetničke zvijezde iz

Europe i svijeta doveli u Rijeku.

No, Goethe-Institut je razvio sasvim

drukčiji projektni prijedlog. U brojnim

razgovorima s gradonačelnikom,

gradskim pročelnikom za kulturu,

rektoricom Sveučilišta, umjetničkim

voditeljima DeltaLaba te Muzejom

moderne i suvremene umjetnosti,

razvilo se zajedničko razumijevanje

urbanog projekta za promicanje sudjelovanja

i participacije građana:

Goethe-Institut doprinosi vlastitim

projektom iz svoje mreže njemačkih

institucija, stručnjaka, „urbanih“ kustosa

i inicijativa povezanih s određenom

gradskom četvrti te je na licu

mjesta razvija koncepcije s lokalnim

akterima, podržava spajanje postojećih

inicijativa iz umjetnosti, kulture,

ekologije i socijalnih pitanja. Zajedno

nastaje novi slobodni prostor u gradu

za otvorene eksperimente i nove

oblike suradnje.

Zato Goethe-Institut na međunarodnoj

razini, a posebice u Njemačkoj,

pokušava pronaći prikladne partnere

za lokalne aktere: metode koje su

se razvile i dokazale u sličnim projektima

gradskih četvrti, koje su i

inicijative gradskih četvrti u Rijeci

ocijenile kao relevantne za vlastiti

angažman; koje se mogu prilagoditi

i dalje razviti i tako „lokalizirati“.

Tako su sasvim blizu ciljeva programa

Rijeka 2020 i urbanom težištu

programskog pravca Slatko i slano

nastali i obrisi MO Hartera .

Goethe-Instituti u jugoistočnoj Europi

i Hrvatskoj i u preostala tri programa

europskih prijestolnica kulture

za razdoblje 2019. - 2022. u

jugoistočnoj Europi imaju sličan pristup:

Plovdiv 2019. (Bugarska), 2021.

Temišvar (Rumunjska), Elefsina (Grčka)

i Novi Sad (Srbija). Sudjelovanje

u ova četiri programa trebalo bi biti

neovisno, temeljeno na iskustvu i

povezano s Njemačkom – i potpuno

različito, ovisno o uvjetima i potrebama

na licu mjesta.

To zasigurno nije bio samo rezultat

jasne koncepcije i postojećih iskustava,

već posebna sreća što je Goethe-Institut

uspio inicirati možda

savršenu partnersku konstelaciju za

Rijeku 2020: DeltaLab i MO Hartera

su se kao lokalni akteri susreli s Centrom

za kulturu i urbanistiku iz Berlina

(Zentrum für Kultur und Urbanistik

Berlin) te s iskusnim projektnim

timom mreže CityToolBox. Socio-kulturni

centar iz Berlin-Moabita radi

zajedno s međunarodno iskusnim

arhitektima i urbanistima iz Maribora.

Njihova istraživanja u Rijeci, ideje

i znanje o urbanim procesima i u Rijeci

nailaze na veliku podršku, sudjelovanje

i pažnju.

TKO STVARA GRAD?

Rezultat tih plodnih susreta bio je

angažman za gradsku četvrt Školjić

i kanjon u blizini gradskog središta

Rijeke. Projekt Kvartera MO Hartera

tako je postao istinski zajednički projekt

civilnog društva između zk/u-a iz

Berlina, međunarodne mreže CityToolbox

Berlin/Maribor, udruge Urbani

separe, Sveučilišta u Rijeci, DeltaLaba

- Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu

i urbanizam te Goethe-Instituta

Hrvatska, u okviru programskog

pravca Slatko i slano.

Nakon kick-off sastanka krajem

2018. godine, timovi su istraživali topografiju

i povijest, inventar i kulturnu

pozadinu, oblike djelovanja i potencijal

ove gradske zone. Logistički,

organizacijski i projektantski procesi

pokrenuti su međunarodnom razmjenom.

Sklopljeni su sporazumi i

dogovori kako bi sudionici u projektu

imali dovoljno prostora za razvijanje

vlastitih ideja - za nove, zajedničke

namjene javnih prostora i praznih

građevinskih kompleksa, niša i ruševina.

A u središtu interesa: bivša

tvornica papira Hartera.

Živahna scena lokalnih inicijativa je,

nakon obećanja lokalnih nositelja

odluka, uspjela „prisvojiti“ kanjon i

njegovo industrijsko nasljeđe, povijest

i potencijal. Veliki broj intervencija

i akcija revitaliziralo je i iskoristilo

ovu urbanu, ali i zanemarenu četvrt,

na nove i iznenađujuće načine.

ŠTO OSTAJE –

ŠTO JE SLJEDEĆE?

Cilj kulturnog projekta nije preuzeti

projektiranje infrastrukture, tehnike

ili prometa, a kamoli da to gradi.

Cilj kulturnog, uvijek ujedno i

privremenog projekta je iniciranje

“mentalnih prostora”, otkrivanje novih

slobodnih prostora, povezivanje

novih aktera vlastitog grada s politikom.

Povećana svijest o važnosti kulture

u urbanim prostorima i nova znanja

o kulturnom i urbanom kontekstu ne

rezultiraju samo sugestijama za politiku

i budući razvoj gradske četvrti,

već i novom osnovom za razmjenu i

razumijevanje u Europi.

Nove mreže i socijalno-kulturna razmjena,

povezivanje aktera na licu

mjesta s akterima na drugim mjestima

- u Njemačkoj, Europi i svijetu

- to su temeljni zadaci Goethe-Instituta

i njegovih kulturnih ciljeva te ciljeva

vezanih za civilno društvo. MO

Hartera je postao laboratorij za civilni

angažman u Rijeci, za aktiviranje

građana i učenje mekih vještina za

kulturno, građansko i političko sudjelovanje.

Goethe-Institut Hrvatska će

i u 2021. također sudjelovati u daljnjem

razvoju ovih održivih strategija

i promovirati daljnje akcije i međunarodnu

razmjenu znanja.

O TOME ŠTO SMO ZAMIJETILI U ZONI PIŠE NINA MAJCAN ŠPRAJC

Ne kritiziramo,

samo kažemo

Promišljanje o aktivaciji kvarta uz Rječinu

počelo je prije gotovo dvije godine

brojnim radionicama, terenskim obilascima,

razmjenom iskustava, razgovorima

s aktivn(ij)im susjedima i mapiranjem cijelog

područja sada poznatog kao MO

Hartera. Jedna od najvažnijih faza pretprodukcije

projekta na lokaciji je upravo

provoditi vrijeme na njoj, detektirati

sve nedostatke, potencijalne prijetnje i

razgovarati sa što više ljudi s ciljem prikupljanja

informacija i stvaranja mreže

kontakata. Kad provodite projekt u zajednici,

što više vremena provodite na tom

mjestu, lokacija postaje novo susjedstvo,

a kontakti s vremenom prihvaćaju da se

istinski zaljubljujete u njihov kvart i postaju

prijatelji, suradnici i volonteri odnosno

- najveća trajna vrijednost projekta.

Problemi s kojima se već godinama suočava

zona bivše tvornice papira su brojni.

Svjesni svoje pozicije da ne možemo (odmah)

rješavati velike probleme, ipak smo

ih detektirali, prigrlili i odlučili ih svjesno

ignorirati, naglašavajući pozitivne strane

koje nudi eksterijer napuštene tvornice,

sa skromnim ciljem - promjene percepcije

zone i aktivacije zajednice. Sigurno nismo

bili prvi koji su se bavili rješavanjem

problema Hartere, ali smo bili prvi koji su

se umjesto velikim problemima i zgradama

bavili njenom istinskom, ali nevidljivom

vrijednošću, resursom zaljubljenika

u prirodu i u zonu Hartere.

Od prestanka rada tvornice papira, Ružićeva

i Vodovodna postale su siva zona

besplatnog parkinga za ljude koji autom

dolaze na posao u centar. Ružićeva ulica u

kojoj je registrirano šezdesetak punoljetnih

stanara svakog radnog dana ugosti

stotine automobila. Upravo oni su jedan

od glavnih uzroka nemogućnosti razvoja

javnog prostora zone.

Usprkos velikoj količini stanara, prolaznika,

rekreativaca i planinara, u zoni ne

postoje klupe, koševi za smeće niti sprave

za igru i rekreaciju. Povrh navedenih

problema, susjedima iz strogog centra

grada nedostaju javni prostori koji nisu

u komercijalnoj funkciji pa bez obzira na

njene nedostatke, za rekreaciju koriste

upravo zonu Hartere. Područje na kraju

tvornice – Marganovo, dodatno je opterećeno

činjenicom da nitko odista ne

upravlja prostorom a da je smješten na

samoj lokaciji, što rezultira kontinuiranom

devastacijom. Nerijetko se tamo ilegalno

odlaže krupni otpad a područje nije uvršteno

u redovni plan održavanja grada.

Zbog nepostojanja infrastrukture (struje,

vode i kanalizacije) produkcija kulturnih

i drugih sadržaja na toj lokaciji događala

se vrlo rijetko, a dodatno se interes organizatora

smanjio nakon zatvaranja hale

Marganovo iz sigurnosnih razloga.

Kroz aktivnosti u Harteri, dokazali smo

potencijal i interes javnosti za društvenim

centrom nadomak prirode, koji će stanovnicima

zone, centra grada i šire javnosti

ponuditi sadržaje za druženje, roštiljanje,

rekreaciju, umrežavanje i konzumaciju

kulturnih sadržaja. Vidimo se u 2021!

NINA MAJCAN ŠPRAJC O NAŠEM ODGOVORU NA PANDEMIJU

Dan kad je Rječnik

spasio Kvarteru

Ožujak. Lockdown. Korona. Koliko je opasna?

Hoćemo li preživjeti? Hoćemo li projekt

na kojem radimo godinu i pol odgoditi

za iduću godinu, ili možda zauvijek?

Ovo su samo neka od pitanja koja smo si

postavljali u ožujku. U potrazi za odgovorom,

jednog sunčanog dana krenula sam

s kolegom Marinom Nižićem na biciklističku

turu našeg budućeg Kvarterskog

rječnika. Zadatak dana bio je simulirati

naš tek osmišljeni Kvarterski rječnik i odlučiti

može li naš jedini program, koji nam

se činio 100% korona proof, biti aktivacija

biciklističke Kvarterske rute od Konta

preko Ružićeve i Vodovodne do Hartere.

Obišli smo zonu i odlučili - realizirat ćemo

Kvarterski rječnik, postaviti table s lokalnim

specifičnostima koje ljudi mogu samostalno

obilaziti, bude li sreće do ljeta

imati i javno otvorenje projekta, a možda

i odraditi po jednu aktivnost u suradnji sa

svakim od lokalnih partnera.

Format koji smo planirali slio se u oblik

malih kvartovskih, outdoor dnevnih okupljanja

do 50 ljudi što se niti u jednom trenu

nije kosilo s epidemiološkim mjerama.

Istina je i da smo svaki pojedini od 8 planiranih

evenata morali pomno ispočetka

planirati i prilagođavati mjerama, ali i nagrađujuće

svaki put kad bi u tome uspjeli.

Uspjeli smo u potpunosti. Primjer: samo

otvorenje “U Harteru na Kvarteru” umjesto

na planiranih četiri sata koncentriranih

aktivnosti, “razvukli” smo po cijeloj zoni i

na cijeli dan, pa nas je u konačnici taj dan

obišlo više od 500 posjetitelja, a da su svi

u svakom trenutku bili sigurni.

Jedan od neplaniranih ishoda korone

bio je i velik interes organizatora partija

elektronske glazbe za korištenje prostora

Hartere. Zbog restrikcija, popularizacije

outdoor okupljana, ali i zbog činjenice

da je za potrebe našeg programa trajno

bila postavljena osnovna infrastruktura -

struja, tehnička voda, i kemijski WC-i, organizatori

su mogli preskočiti uobičajenu

zahtjevnu pripremu i uz donaciju koristiti

našu infrastrukturu. Sredstva od donacija

ulagana su isključivo u program Kvartera

pa su tako partijaneri financirali mnogo

toga lijepog u Harteri.

Teško je zamisliti kako bi se projekt Kvartera

razvijao da nije bilo korone. Na trenutke

smo počeli razmišljati i da je baš naš odgovor

na pandemiju pridonio uspjehu projekta.

Ono što smo u ovoj turbulentnoj godini

potvrdili je da su projekti u zajednici i susjedstvo

zakon i 100% otporni na koronu.


BARBA MILJENKO MRVČIĆ, BIVŠI TREĆEMAJAC, O POVIJESTI ZONE BIVŠE HARTERE

LUJZA, RUŽIĆEVA, VODOVODNA, ŠKOLJIĆ, TVORNICE, PARKOVI, BAZENI, TRAMVAJI - NA SAMO 10 ČETVORNIH KILOMETARA!

Zač je Ružićeva

Ni Hartera bila jedina fabrika va današnjoj

Ružićeve. Tr da je bila jedina onda je ne biju,

med dva rata, Sušačani zvali Tvornička ulica

leh Harterska. Tu je bilo, kot i z druge strani

Rečini, tuliko fabrik i radijonic da ulicu moremo

zvat i industrijska zona.

bila i termoelektrana za ku je upravnu zgradu

projektiral Giovanni Rubinich. Termoelektranu

je poganjal oganj od smet ke su gorele va

Spalionice za smeti. Tu struju z termoelektrani

su koristile Klaonica i pumpe va Zviru.

nekad bila Tvornička

i zač je Školjić nekad

bil industrijska zona

LUJZA NAŠA

SVAGDANJA

Zgora Ružićeve je Ulica Franjota Račkega ka je

i med dva rata a i potla imela to ime. Samo su

ju Talijani 1941. prekrstili va via Bruno Caleari.

Franjo Rački, po kemu je ulica dobila ime, je

bil rojeni Fužinarac. Med drugen je bil i prvi

precednik Jugoslavenske akademije znanosti

i umjetnosti i to je ostal 20 let, se do 1888. Zato

ni niš čudno da ga ne žele prekrižit ni ovi ni oni.

Neki dan san malo šal pogjedat ulice F.

Račkega i G. Ružića. Dan je bil lep, pravi za

šećat. Od “Pariza” san pasal va ulicu Vidikovac

pa va Bošket. Onda san se po skalah spustil

do Lujze kako popularno zovemo Lujzinsku

cestu. Nju je projektiral i vodil delo na njoj

podmaršal i barun Josip Filip Vukasović a po

njoj se je počelo pejat 1811. Od tuda san šal

malo nazgoru do Banskeh vrat ka su nekada

bila Porta Hungarica. Na desne strane kad se

gre zdolun je postavna ploča na spomen banu

Jelačiće ki je Reku 1848. spojil z Hrvackun. Kad

god vidin Banska vrata spametin se smešice

ku da je rekal sušačka legenda Frane Pitue kad

ga je učitel pital zač va našeh kraji puše jaka

bura. - Zato aš su Banska vrata smirom otprta!

A i onu da su Rečani Portu Hungaricu prekrstili

va porka ungarika. Malo niže Banskeh vrat je

nekadanja oštarija Lujza pokojnega Šareta.

Nekeh pedesetak metar zgora oštarije i preko

cesti je storeno jedno kvadratno tubo od

lamarina ko finjeva pul Hartere. Kroz njega

da su nekada hitali sirovinu za hartu delat,

najveć krpe. Va toj ulice je med dva rata, kad

je Sušak bil grad, bilo puno buteg, radijoni

a bome i oštarij. Pokojni sused barba Rudi

mi je užal povedat o temu. I nabrojil je šest

oštarij a morda je ku i pozabil. Va njoj je bilo

od 1937. i kino Luxor ko da je bilo jako lepo

urejeno a Novi list piše ovako: “...Da predstave

budu čim ugodnije i privlačnije, po uzoru na

veće gradove kraljevine, stati će cijenjenom

općinstvu na raspolaganje ukusni Buffet sa

brzom poslugom...” Potla Drugega rata je kino

promenilo ime va Tuhobić ko je delalo do 1952.

a kašneje je va njemu počelo delat Kazališna

grupa Viktor Car Emin. Danaska su tuka još

samo mirine.

RUŽIĆEVA

Va svojeh baren pedeset let kuliko kračan po

ulicah dragega grada, ne znan san al ne bil

desetak put, ala dobro neka bude dvajsetak,

va današnjoj Ružićeve ulice. Ta ulica je vavek

bila nekako škura i zapušćena tako da je

čoveka bilo jušto strah zać va nju. A ni ni imela

sadržaji, osim kina, ki bi mane baš interesirali.

Ona se je, med dva rata, zvala Tvornička cesta.

Kot i se rečke ulice menjala je imena. Leta

1941. Talijani su ju nazvali via Sicilia a kad su

partizani potirali fašiste i naciste, nazvali su ju

po O. Keršovaniju a 1953. je nazvana, to ime

najveć pametin, po braće Šupak. Od 1993.

nosi današnje ime po staremu (morda je boje

reć ocu) Gjurotu Ružiću, Hreljanu. On da se je

tuliko obogatel z prodavanjen papuč delavcen

ki su delali Sueski kanal da je postal morda i

najbogateji čovek va oven kraje. Sad, je baš

tako bilo, ne bin znal aš govore da se najveć

soldi more zaslužit kad storiš delo z vojsku a ne

mi ga z delavci. No, da se vrnen na ime! Mislin

da bi se ulica mogla zvat Ulica bivšeh tvornic,

slično kot i ona bivša Industrijska na Mlake.

PRVA PRAVA

TVORNICA V REKE

Od Ulice F. Račkega, malo niže od mesta kade

na nju shajaju skale z Bošketa, do Ružićeve

pejaju poznate Harterske skale po keh je

mnogi korak storil saki delavac va Hartere ki je

po kušćić kruha prihajal z Gromišćine, Trsata,

Podvežice…

Sad kad smo na dne Harterskeh skal prišli smo

do Hartere al Tvornice papira kako joj je bilo

ime kega se ja domišjan. Ta fabrika je bila prva

prava tvornica v Reke. Najprvo je tuka bil malin

kega je kupil A. Lj. Adamić, preuredil ga je i

1823. počelo se delat hartu. Brzo je on to prodal

nekemu Molineu a on Charlesu Meynieru i

Walteru Craftonu Smithu. Oni su storili pravu

fabriku va koj je 1833. postavan parni stroj, prvi

va oven dele Evrope. Fabrika je delala višemanje

dobro magari je menjala i vlasnike i

države se do 1991. kada je po proizvodnje bila

druga va Evrope a va njoj je delalo 1.150 delavci.

Od onda je se više tonula a 2005. je

finjen stečaj ča znači da je fabrika šla fuć.

Najpoznateja je bila po vrhunske harte za

cigareti, a 1972. va njoj su se počele delat i

popularni frminanti - parafinke.

TVORNICE KOJIH

SE SPAMETIMO

Homo sad nabrajat te fabrike i radijone ne

od Hartere leh z druge strani, od početka

Ružićeve. Na početke, na broje 5, ni bila

nikakova fabrika ma je bil hotel Sušak. Njega

je 1900. otprl Sušačan Petar Marač. Hotel

je imel velu dvoranu va koj je 1924. leta

počelo delat kino Balkan, ma samo do 1927.

Va te kuće je potla do rata bila derekcija

Jadranske plovidbe d.d., a danas je va njoj

HAZU.

Pedesetak metar daje, na broje 9, je 1928.

počelo delat kino Jadran - Palace. Potla rata

se je zvalo samo Jadran i spametin ga se jako

dobro makar nisan puno put bil va njemu. Va

to vreme, kega se spamećujen, si mogal va

njega uć kad si kupil hartu aš se je reklamiralo

kot non-stop kino. Znači da si mogal doć na

pol filma i odgjedat ga još jedanput aš ni bilo

baš gledateji.

Na današnjen broje 15 bil je nekad mići malin

od Srećkota Turine. Stotinjak metar daje, na

desnu ruku, pred više od sto let, je bila fabrika

za sapun delat. Va Ružićevoj je bilo još radijoni

i mićeh fabrik kot ča je bila ledana ka je delala

od 1929. pa skroz do šezdeseteh let 20. stoleća

kad su ju zamenili frižideri.

Pul Rečini, na broje 29, malo prvo lego ča

počne Hartera, 1877. je počela delat Kožara

Bakarčić-Simonić. Delali su poplate tako da

jih je pedesetak delavci na leto storilo i do

20 vagoni. Od 1929. va njoj je bila Ljuštionica

za oriži. Va Almanahe grada Sušaka od 1938.

leta piše da je Ljuštionica riže d.d. proizvodila

se sorti oriži. Njej kapacitet bil je oko 2.400

vagoni na leto, a sirovinu je nabavjala va

Talije, Egipte, Indije i Merike. Danaska su tuka

Plodine.

Pročital san da se je va oneh dveh zgradah

preko puta Kožare, va Ružićeve 12, delala

bira al nisan nigdere našal od kad do kad

je to bilo. Kad sad malo pomislin na su

ovu manju i veću industriju ku je Reka

(va današnjeh granicah) imela more se

slobodno napisat da je na kraje 19. i va celen

20. stoleće tuka bilo najjače industrijsko

područje na teritorije današnje Hrvacke. Je

to bilo dobro al loše ne bin znal.

ZAČ JE ŠKOLJIĆ

NEKAD BIL

INDUSTRIJSKA

ZONA REKI

Školjić se je smestil s desne strani Rečini, kot

da je znal da nikad neće bit žejan. Sunca i

rodne zemji je bilo pa lahko morete zamislit

kuliko je tu nekad bilo vrti ki su bogato rajali.

Zato ni niš čudno da su Rimjani blizu storili

Principij. Zdrava voda z Gromišćini a verduri

kuliko ćeš. Piše va knjigah da se je Rečina

zlevala va more spod Trsatskega brega ča

znači da je od onda više od kilometra produjila

svoj tok. Rečina ni od čera a prama onoj tiha

voda brege dere je Rečina malo-pomalo

nanašala mel i drugi materijal i sebi delala

mesta va ka se je malo očešala prvo lego ča je

zašla va more. Ta mesta su bila, za pravo reć,

ade ma kako Rečina ni Dunav to su bili naši

otočići al škojići od keh je jedan bil najveći i

on je nazvan Školjić. I evo, tako je nastalo ime

Školjić al po talijanski Scoglietto. Od Školjića

je bil put kraj Rečini na koj su bili malini pak

su ga nazvali Via del Molini. Matija Bartolić

1861. leta je bil jako protiv tega aš “ ... to se je

zvalo, zove se i zvat će se Sinac.” Via del Molini

je promenila ime va Via del Acquedotto al

Vodovodnu ulicu kako se i danaska zove a na

Sinac se je pozabilo.

VODOVODNA

Vodovodna ulica se ne zove tako prez vezi.

Zove se tako aš peja drito do vodovoda, do

mesta od kuda se je napajala cela nekadanja

Reka pa i Sušak dok ni i tamo 1913. storen

vodovod. Ov rečki Zvir nikada ne presuši pa

se je z njega odvavek zimala voda a 1894. je

storena i vela kuća va koj su pumpe ke su

sisale i tirale vodu čez tuba do sake kuće va

tadanjoj Reke. I danaska od tuda Reka dobija

vodu. Voda z Rečini je ta ka dava i struju aš je

na kraju Vodovodne ulice hidroelektrana Rijeka

ka dava struju od 1968. leta. Nekada je tu

DRVEĆE PORASLO

JE TU U ČETIRI REDA

Na kartah z 19. stoleća more se videt da je na

meste kade je danaska Autotrolej bil lep park

dug okolo 300 metri. Opisal ga je Dragutin

Hirc 1891. va knjige Hrvatsko primorje: “Drveće

poraslo je tu u četiri reda: u dva reda zasađeni

su omašnji kostanji, a u dva visoke platane.”

Zmišjan se da san negdere videl sliku al grafiku

ulaza va park ma ju već ne moren nać. Na ulaze

su bili dva stupi od kamika a med njimi su bila

vrata od kovanega železa. Park se je zatrl 1899.

leta kada je Reka dobila letrični tranvaj pak

su va parke storene garaže. Pred današnjen

Narodnen učilišten nekada je bilo perilo. Tuka

su ženskice prale robu a Grohovčeva ulica se

zarad perila zvala Via del Lavatoio.

ŠKOLJIĆ KRCAT

Kade je danaska parkirališće na Školjiće

pedeseteh let pasanega stoleća bilo je dečje

igralište, ono z toboganon, cimbujami i

klackalicun. Tega se ja još domišjan. Onputa,

pametin kraj sedandeseteh, je tu bila stanica

od kuda su kurjere Autotroleja pejale za

Gromišćinu i prama istočnemu delu nekadanje

vele rečke općini. Osim tega ča san se par

put okupal va bazene, ni me niš jako veževalo

za Školjić. A je, je, sad san se domislel! Fanj

puti san bil na predavanjeh va Radničken aš

san bil upisal fakultet va Zagrebe pa smo tuka

imeli predavanja i neke ispite. Sadahna, kad

malo razmislin i se ovo napisano poslažen, je

videt da je Školjić krcat s važnemi kućami,

fabrikami i dogajanji. A nisan ni spomenul da

su tu nekada bila dva potočića ki su sadahna

skriveni. Zanimljiv kvart, ča ne?


RENATO STANKOVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMSKOG PRAVCA SLATKO I SLANO

KAJA POGAČAR, KAO DIO PROJEKTA CITYTOLBOX, SVJEDOČILA JE BUĐENJU “RIJEKE BICIKLISTA”

PISMA ČITATELJA

Projekti imaju

kraj, ali zajednice

ostaju

Rasprave o bivšem tvorničkom

kompleksu Hartera i svim mogućim

scenarijima korištenja

ove iznimno atraktivne zone

u središtu grada započele su

vrlo brzo nakon što je Tvornica

papira Rijeka 2005. godine neslavno

završila u stečaju, 184

godine od svojeg osnutka. Već

te iste 2005. godine pokrenut

je vrlo popularni glazbeni festival

Hartera koji je na neko vrijeme

uspio fokusirati veliku količinu

energije u taj prostor, u

međuvremenu su se i arhitekti

i gradski urbanisti uključili u rasprave

o budućnosti kompleksa,

predviđajući društveno-kulturni

centar, a potom je i nezavisna

kulturna scena predvođena

Savezom udruga Molekula

uvidjela veliki potencijal dijela

kompleksa zvanog Marganovo.

Nažalost, zbog mnogih nepremostivih

problema (zanimljivo,

u ovom dijelu kanjona nalazimo

samo dva mosta za prijelaz

Rječine, i to u izrazito lošem

stanju), uglavnom zbog cijene i

kompleksnosti totalne obnove

kompleksa, ali dijelom i zamora

pojedinaca i kolektiva koji su

programima održavali zonu na

životu, Hartera ipak nije doživjela

očekivanu tranziciju. Iz prostora

je otišao spomenuti istoimeni

glazbeni festival, a izuzev

sporadičnih techno partija ili

revija metal bendova u organizaciji

pojedinaca koji su odbijali

neproglašenu, ali sasvim jasnu

dijagnozu, nisu se dogodili nikakvi

značajniji sveobuhvatni pomaci

u smislu infrastrukture ili

programa. Ne samo da se nije

obnovila infrastruktura, već je

uništeno i pokradeno sve ono

što je preživjelo rasprodaju u

stečajnom postupku i sve ono

što je ostalo od zlatnih godina

festivala Hartera.

I gotovo sigurno bi sve i ostalo

na tome da se 2016. godine

Europa nije odvažila Rijeku

proglasiti Europskom prijestolnicom

kulture. Dijelom i zbog

svoje slavne industrijske prošlosti,

koju čini i širi zahvat industrijske

zone u kanjonu Rječine.

No čak i u još uvijek idejnom

prijedlogu ambicioznog programa

za 2020. godinu kojim je

Rijeka trebala proslaviti svoju

prestižnu titulu, čak ni u uvjetima

nikad viđene institucionalne

podrške i značajne količine

financijskih sredstava za

kulturu, nije bilo puno govora

o kompleksu Hartera. Tek je u

programskog pravcu Slatko i

slano, koji se uhvatio u koštac

sa zonom Rječina-Delta-Luka,

ostavljena mogućnost da se

barem konceptualno pozabavi

scenarijima reinvencije Hartere.

Međutim, stav prema Harteri

počeo se mijenjati uvođenjem

Sveučilišta u Rijeci kao strateškog

partnera provedbe programskog

pravca Slatko i slano,

odnosno osnivanjem sveučilišnog

centra za urbanu tranziciju

- DeltaLab. Sada više nije bila

važna samo kultura u smislu

umjetnosti ili nešto šireg društvenog

značaja, već je cijeli pothvat

morao obuhvatiti i znanstveno-istraživačke

i obrazovne

aktivnosti. Međutim, činjenica

da Delta i riječka luka nisu dijelom

gradskog, odnosno javnog

prostora, obvezala je sveučilište

na rad sa stručnjacima u

tim dijelovima zone i tako znatno

smanjila mogućnost uključenosti

građana u razvoj programa.

Kako bi se kompenzirala

ovako nepovoljna situacija za

ostvarenje očekivanih rezultata,

participacija je postala primarni

metodološki element u radu na

dijelu zone Slatko i slano koji je

obuhvaćao kompleks Hartera.

Participacija naravno treba ljude,

stoga je prvi korak u definiranju

okvira razvoja programa na

ovom prostoru bio mapiranje

veza kompleksa Hartere s ostatkom

grada i s ostatkom zone

Slatko i slano. Proces mapiranja

je pored DeltaLaba uključivao i

iskusnu organizaciju Platforma

9,81, a zaključak je bio takav da

postoje četiri specifične veze:

Vodovodna ulica (s najvećim

brojem stanovnika u kanjonu

Rječine), Ružićeva ulica (hibrid

komercijalnih i klupskih prostora),

Školjić (prijelaz prema razvijenom

dijelu centra grada) i sjeverni

dio Delte s mostovima koji

spajaju Stari grad i Sušak. Svaka

od veza sadržavala je određeni

broj aktivnih organizacija i pojedinaca,

a svi oni pozvani su da

budu dio dugotrajnog i mukotrpnog

procesa razvoja i osmišljavanja

programa u ovom dijelu

zone Slatko i slano.

I tako, ulazom

Goethe-Instituta

Kroatien

kao ključnog partnera

Sveučilišta

u Rijeci te DeltaLaba,

partnera koji je na sebe preuzeo

teret financiranja dijela

programa te omogućio spajanje

s iskusnim stručnjacima

iz organizacije ZK/U Berlin i

europske mreže CityToolBox,

stvoreni su svi preduvjeti za

vrijedne uspjehe koje je 2020.

godine polučio program u svojoj

finalnoj formi, nazvanoj MO

Hartera - Kvartera. Unatoč epizodi

globalne pandemije koja

se događa jednom u stotinu

godina, nadamo se.

Naime, dok je virus

COVID-19 zaustavio

čitave ekonomije, zamrznuo

mnoge važne i prestižne

projekte u svim društvenim

sektorima, nažalost i ozbiljno

oštetio taj jedva dočekani transformativni

trenutak Rijeke koji

se napokon imao priliku ponovno

ukazati na europskoj mapi

važnih gradova, Kvartera / MO

Hartera, u naravi heterogena

građanska zajednica kulturnih

radnika, stanara, aktivista,

avanturista, umjetnika i turista,

uspjela je provesti raznovrstan

višemjesečni program u tom

zapuštenom dijelu grada - bez

rezerve možemo iskazati da je

Hartera ponovno rođena, usred

ovakve 2020. godine. Iako će se

analize raditi još mjesecima, zaključaka

je mnogo. S jedne strane,

ovaj projekt pokazao je da je

ovakve zajednice teško stvoriti,

a još teže stabilizirati. S druge

strane pak, kada ovakve zajednice

uspiju, izuzetno su otporne

na šokove, predstavljaju vrijednog

partnera bilo kojoj instituciji

i važan su faktor u procesu tranzicije

nekog grada ili područja.

Projekti imaju svoj kraj, ali zajednice

ostaju. Sveučilište u Rijeci

i DeltaLab su zadovoljni što

je projekt uspio te ponosni što

su dio ove zajednice.

Ne radi se samo o bicikliranju

već i o otvaranju kvalitetnih

javnih prostora

Veliko obiteljsko okupljanje

za ručkom, prije po prilici pola

godine. Objašnjavam bratovoj

supruzi, koja je rođena i živjela

je u Rijeci, da sudjelujem u

međunarodnom projektu

koji, među ostalim, nastoji

promovirati urbani biciklizam

u Rijeci. Odjednom atmosfera

postaje napetija, ozbiljnija: ona

tvrdi da bicikliranje gradskim

ulicama Rijeke nije moguće.

Pokušavam objasniti da

riječke ulice s manje uzbrdica

postoje, a i da bi električni

bicikli mogli riješiti problem.

No moramo priznati da Rijeka

nije najprijateljskiji grad za

bicikliste.

I u mome gradu, Mariboru, prije

samo deset godina bicikliranje

se smatralo isključivo

aktivnošću za studente ili

siromašne. Otad se perspektiva

dramatično promijenila, također

zahvaljujući inicijativama kao

što je ova riječka, i biciklističkim

mrežama. Također, osnovana

je lokalna politička stranka

smiješnog imena Lista biciklista

i pješaka koja danas ima čak tri

zastupnika u gradskom vijeću

i zalaže se za unapređenja na

području biciklističkog prometa.

Da se vratimo na Rijeku: u

posljednjih pola godine neke

pozitivne promjene uistinu

jesu vidljive, također i radi

zatvaranja grada uslijed

pandemije - ulice su manje

napučene automobilima

a mnogi su kao sredstvo

prometovanja počeli koristiti

bicikle.

Organizirana je prva

biciklistička kritična masa a

po pitanju bicikliranja aktivne

su i neke inicijative kao što je

Tranzicijska inicijativa Rijeka,

i timovi ljudi poput onog

okupljenog oko Hartere. Svi oni

nastoje promovirati bicikliranje

i uvesti mjesta koja su u Rijeci

za bicikliranje ugodna.

I ne radi se samo o bicikliranju,

riječ je i o otvaranju

kvalitetnih javnih prostora,

koji nisu zakrčeni parkiranim

automobilima, koji nisu

zagađeni, koji su prostori

susreta, zeleni su te su mjesta

na kojima se može posjesti

i razgovarati, na kojima

pješačenje te bicikliranje

znače održivi način prijevoza

odnosno kretanja kroz prostor

ili provođenja slobodnog

vremena.

U slučaju kvarta koji se proteže

uz Rječinu (Školjić i dio Sušaka),

moramo biti svjesni ljepote i

raznolikosti potencijala koje

taj prostor posjeduje. No,

visokokvalitetni javni prostor

neće se dogoditi sam od

sebe - vi, građani, morate

prepoznati njihovu vrijednost

što će također imati i pozitivne

ekonomske efekte. Prije svega,

prepoznavanje mora učiniti

Grad, u suradnji s građanima.

Grad bi trebao snažno uprijeti

u unapređenje ovih politika.

Korak po korak. U zaključku,

moram dodati da je obiteljsko

druženje dobro završilo.

Što sa svom tom

participacijom i

pomaganjem?

Pozdrav,

ovdje veliki ljubitelj Rijeke

koji ima nekoliko pitanja o

vašem projektu.

Dakle, u Rijeku sam došao

početkom ove godine i

posjetio neke događaje u

sklopu programa Europske

prijestolnice kulture. Vau,

kakva stresna fešta!

Prevelika i preintenzivna

za moj ukus. Nije bila ono

što sam tražio.

Morate znati da sam ja

zaista ležerna i pomalo

lijena osoba. Kad sam čuo

da radite svakakve stvari u

kvartu daleko od sve one

gradske buke, pomislio

sam: To je mjesto na koje

želim ići!. Šteta što sam se

morao vratiti u Njemačku.

Neki sam dan na internetu

vidio da je MO Hartera u

velikom poslu i da ljude

pita da im dođu pomoći,

pa čak i sami nešto

osmisliti. Toliko se pritiska

stvara oko potrebe da ljudi

participiraju. Čemu to?

Vidite, želim se vratiti u

Hrvatsku sljedeće godine

kad vaša stvar završi, i

želim se dobro zabaviti u

vašoj tvornici papira. No

evo mog pitanja: trebam

li nešto raditi? Mislim,

zašto bih? Čini se da vi

već obavljate zaista dobar

posao. Ne treba vam moja

pomoć i ja radije ne bih

radio ništa.

Stoga mi, molim vas,

recite što je sa svom

tom participacijom i

pomaganjem? Postoji li

tu neka dobrobit koju ja

ne vidim?

U svakom slučaju, volio

bih vas doći posjetiti

sljedeće godine.

Yannik Laiska


BARBA DRAGO, POSLJEDNJI HARTERSKI MOHIKANAC, O MJESNOM ODBORU HARTERA

U LJETO 2020. ORGANIZIRALI SMO NIZ DOGAĐANJA POD NAZIVOM ''U HARTERU NA KVARTERU''

Bravarska radionica Drage Stojanovića,

u MO Hartera poznatijeg kao barba

Drago, nalazi se u jednoj od napuštenih

proizvodnih zgrada Hartere i posljednji

je aktivno korišteni prostor bivšeg

tvorničkog kompleksa. Stoga bi se

moglo reći da je barba Drago jedan od

posljednjih Harterinih permanentnih

čuvara. Premda, on sebe tako ne vidi.

Obrt u Harteri registrirao je oko za tvornicu

poznate 2005. godine, no upravo

broji zadnje radne dane. Uskoro će u

penziju, čeka tek rješenje. Ako ga se

imalo poznaje, teško je barba Dragu

zamisliti da u penziji miruje. Posla,

kaže, ima mnogo; problem je naći

suradnike. “Nema kvalificirane radne

snage, samo priučeni”, nezadovoljno

će. Njegova sistematičnost i ozbiljan

pristup poslu očito nisu za priučene.

Barba Drago bio je aktivno uključen

u cijeli proces izgradnje MO Hartera.

Kao izvođač, odradio je niz intervencija

koje su itekako važne za prostor. Navedimo

tek neke: izrada i postavljanje

novih željeznih vrata na hali Marganovo,

izrada vrata na terasi male hale

Marganova, jarbol na početku šetnice

prema Žaklju na kojem se vijori zastava

MO Hartera, podest za roštilj koji u

prostoru trajno ostaje svima na korištenje,

držači za bicikle za Marganovo

i Vodovodnu ulicu.

Nina Majcan Šprajc, “mama” MO Hartera,

od početaka okupljanja zajednice

o barba Dragi ima same riječi hvale, a

često su u kontaktu oko različitih pitanja.

Nas je pak od barba Drage najviše

zanimao odgovor na jedno sasvim

nepraktično pitanje: kako je to biti posljednji

harterski Mohikanac, pogotovo

ako nosiš sjećanje na vremena kad se

zonom još vrzmalo nešto života?

“Ninu sam upoznao prije sedam godina,

kad je u Harteru dolazila snimati filmove.

Prije godinu i pol rekla mi je da će raditi

na projektu Hartera, a ja sam joj rekao

da takav projekt ne može biti sezonski

jer to nije održivo, da ako želi uspjeti, bilo

koji projekt u Harteri mora trajati cijele

godine. I da treba biti izdržljiv u tome, žrtvovati

sebe”, počinje Drago.

Za ovakve

projekte

treba biti

izdržljiv,

malo se i

žrtvovati!

Svoj je obrt u Harteri otvorio taman

negdje kada je stasao slavni, sad

ugasli festival Hartera. Kaže kako

su njegovi organizatori i tada uložili

određena sredstva u prostor, ali nisu

nastavili na njemu raditi, što je dovelo

do propadanja. I njima je barba Drago

govorio kao i Nini, da investicije imaju

svoju vrijednost i da ih treba održavati.

“A da se u Harteri može raditi svašta -

može! No vidim da to trebaju biti mladi,

i organizirani ljudi. Svakako mora postojati

netko tko o prostoru brigu vodi

kontinuirano.”

Svoju je radionicu u Harteru

smjestio još za vrijeme stečajnog

postupka nad Tvornicom

papira Rijeka. Prisjeća

se da je zonu u to

vrijeme čuvala zaštitarska

služba, pa nikakve

devastacije nisu ni

bile moguće. Tu su

bili i portiri, i sve

je još uvijek bilo

onakvo kakvo

je ostalo zatečeno

nakon što je tvornica prestala

raditi. “Devastacija je krenula kad je

sve prodano, kad je Grad preuzeo jedan

dio prostora a privatnici otkupili

ostalo. Sjećam se projekta za zonu iz

tog vremena. Predviđao je niz novih

trgovina i mnogo drugog sadržaja. No

nikad se nije realizirao”.

Zašto? Tko da zna. Barba Drago se

doduše sjeća da se prostor želio prodati,

ali plan je bio prodati ga u cijelosti.

Kako je dijelom riječ o prostoru

pod zaštitom kulture, koji je danas u

vlasništvu Grada, investitorima to nije

bilo interesantno. Slična je priča bila

i s iznajmljivanjem prostora Hartere.

BARBA DRAGO

Pitamo ga o mnogim

beskućnicima

koji danas napuštene

skladišne i proizvodne

zgrade koriste

kao prenoćišta. “Bilo mi

je nepojmljivo da ljudi nemaju

gdje živjeti, i da dolaze

živjeti i spavati u Harteru. Nažalost,

po mojim saznanjima, to

su uglavnom ljudi koji bježe pred

zakonom. Nisam s njima u kontaktu.

Izbjegavao sam ih koliko je

moguće, susreti mi nisu bili ugodni,

pogotovo u vrijeme kad su se u Harteri

dešavale brojne krađe. U jednom

sam periodu bio primoran često zvati

policiju, pa sam navukao i probleme.

No svakako je bilo neobično boraviti

ovdje sam. Kasnije se navikneš na to.”

Oživjeli

smo Harteru

27. 6. ''U HARTERU NA KVARTERU''

Događanjem "U Harteru na Kvarteru"

kroz niz dnevnih aktivnosti u izvedbi

dosadašnjih lokalnih partnera projekta

i samih građana i građanki Rijeke MO

Hartera tijekom ljeta 2020. želio je ukazati

na neke od brojnih potencijala ovog

dijela grada. Prvo događanje kojim smo

na velika vrata najavili svoje ambicije

održano je 27. lipnja pod nazivom “U

Harteu na Kvarteru”.

ŠARENO I

SURADNIČKI

OD JUTRA

Program je počeo već u 11 sati radnim

akcijama uređenja, čišćenja i oslikavanja

prostora. Tijekom dana udruge

i inicijative MO Hartera predstavile

su ideje o tome kako koristiti prostor:

Skateboard klub Kvarner predstavio je

svoje aktivnosti i skejterske elemente,

Pčelarska udruga Milutin Barač postavila

je nekoliko košnica na terasi Marganovo

i govorila o mogućnosti uzgoja

pčela u urbanim područjima, u Cafe

baru "Skradin" održan je turnir u briškuli,

RiUse centar Saveza udruga Molekula

predstavio je urbani namještaj u

njihovoj izradi a Tranzicijska inicijativa

Rijeka postavila je prvu samonavodnjavajuću

gredicu.

UPOZNAJ

SVOJ GRAD!

Tijekom dana dogodile su se i tri vođene

šetnje područjem Hartere, Vodovodne i

Ružićeve ulice. Prva, predviđena za stanovnike

kvarta, krenula je rutom od Cafe

bara "Skradin" u Vodovodnoj ulici, druga

s platoa kod Hotela Continental, u organizaciji

programa "Kortil uživo" Galerije

Kortil HKD-a na Sušaku, te vodila po povijesti

Sušaka i Hartere a treća, tu organizaciji

Kvarta za 5, s polaskom kod Cafe

bara "Skradin" vodila je do "Planinarskog

doma" na Marganovu. Tog je dana održana

i “Z bičikleton na Kvarteru”, vođena

biciklistička tura prvom gradskom biciklističkom

rutom, s polaskom s platoa

kod Hotela Continental.

DRUŽENJE I GLAZBA

SPAŠAVAJU ŽIVOTE

Harteru se sugrađanima i sugrađankama

približilo i kao prostor za izlet,

rekreaciju i druženje, pa su posjetitelji

pozvani na roštilj koji su mogli sami

pripremiti. Družilo se i uz glazbu koju je

puštao kolektiv Radija Roža i lokalni DJ

gosti. Također, tog je dana održan i prvi

neslužbeni sastanak budućih članova

Mjesnog odbora Hartera!

Sport svima!

4. 7. ''U HARTERU NA KVARTERU U EPIZODI: ULIČNI SPORT''

Nakon sjajnog početka 27. lipnja, MO

Hartera nastavila je s javnim aktivnostima

kojima je cilj predstaviti neke od

brojnih mogućnosti za koje je prostor

Hartere idealan.

TKO RANO RANI...

Dan je počeo u 10 sati vođenom planinarskom

turom do Žaklja, od “Planinarskog

doma” iza Marganova. Vodili

su Silvio Kezele i Zoran Dorčić, Urban

Hartera Climbing Crew iz alpinističkog

odsjeka Planinarskog društva PD Kamenjak.

Od jutra su aktivni bili i dečki iz Skateboard

klub Kvarner. Završavali su izradu

klupice i radili na novom flatu odnosno

podu. Tijekom dana skejteri su po

prostoru postavili i izložbu fotografija

te zainteresirane učili ollie (najosnovniji

skateboard trick) za koji su osigurali

mekanu podlogu.

MALI UČE VELIKE

U popodnevnim satima za urbane bicikliste

ponovno je organizirana vožnju

od Konta do Hartere. Nakon dolaska

biciklista u Harteru, počela je i mala

škola penjanja. Dečki iz Urban Hartera

Climbing Crewa postavili su smjer s

terase Marganova i zainteresiranima

omogućili da iskuse tzv. abseiling -

spuštanje niz zid užetom.

Renata iz Kortila uživo nastavila je s

radovima oko buduće klupe za sjedenje

uz Rječinu uz pomoć volontera, a

održani su i Mali i Veliki buvljak. Mali

buvljak, koji posljednjih nekoliko godina

uspješno organizira Urbani separe,

dječji je buvljak na kojem djeca

razmjenjuju ili prodaju svoje igračke,

stripove i slikovnice drugoj djeci. Kako

među prodavačima na Malom buvljaku

postoje već pravi stručnjaci i stručnjakinje,

ovom prilikom prodaji su mali

podučili odrasle.

Za kraj ga kratko pitamo da komentira

kako on vidi Kvarteru.

“Ponovit ću, dobar je ako se održi, ako

bude nekog tko će biti ustrajan i nositi

ga dalje. Neće opstati ako osoba koja

ga nosi nema ustrajnost i inicijativu.

Hartera zahtijeva timski rad, mora okupiti

više ljudi i razna znanja. U budućnosti

ne vidim Harteru kao proizvodnu

zonu. Eventualno nešto trgovina, malu

proizvodnju, kulturu...”, zaključuje barba

Drago.


U LJETO 2020. ORGANIZIRALI SMO NIZ DOGAĐANJA POD NAZIVOM ''U HARTERU NA KVARTERU''

IZ KVARTERSKOG RJEČNIKA

Parking

za ljude

18. 7. ''U HARTERU NA KVARTERU

U EPIZODI: RUŽIĆEVA''

Ova je epizoda pozornost posvetila Ružićevoj

ulici. Oslikavalo se i čistilo cijelu

ulicu, ozelenjavalo sivi dio grada, vozilo

bičiklete, prikazivalo filmove i slušalo

glazbu. Čak su se i susjedi pridružili

s velikim ponosom. No, kako je točno

izgledala ta osunčana subota?

AKTIVNO JUTRO

U HARTERI

Ranog jutra krenula je tiskovna ekspedicija

u kojoj su se hrabri klinci uputili u

potragu za dijelovima harterskih strojeva,

a potom ih otiskivali na torbe i majice.

Na istom se mjestu, Planinarskom

domu Hartera, nešto kasnije smjestila

Mala škola planinarenja. Tamo se učilo o

M

J E S N

planinarskim markacijama i penjalo po

zidovima Marganova. U blizini su harterini

starosjedioci, vjerni Skateboard klub

Kvarner, pozvali građane na druženje uz

novoizgrađenu klupu. I to ne bilo koju,

već prvu u našem gradu napravljenu baš

za ovaj ulični sport. Da pješacima ne bi

bilo dosadno putem, postavili su veliku

izložbu fotografija duž cijele Hartere.

MJESTO U

NASTAJANJU

I

O D B O R

H A R T E R A

Pitate se — nije li dan trebao biti posvećen

Ružićevoj? E pa, nakon aktivnog jutra

u Harteri, zajednica u nastajanju preselila

se na mjesto u nastajanju — parking

Hidroelektre. Naime, preko puta kluba

Život, gotovo na samoj sredini ove ulice,

smjestilo se jedno posebno mjesto.

Iako rezervirano za automobile, Mjesni

odbor Hartera pobrinuo se da tu subotu

bude za ljude. Kada su kazaljke ušle u

popodnevne sate, krenuli su se parkirati

građani i susjedi. Parkirala se i Radio

Roža s puno dobre glazbe.

Na dvije je lokacije Tranzicijska inicijativa

uredila zelene gredice. Od tog dana

na jednoj raste začinsko bilje, a na drugoj

pomidori i razna zelenjava. Ljubičasti

bosiljak je baš posebno zamirisao cijelu

ulicu. Sustav navodnjavanja sačinjen je

od kante koju vješta ruka baci u Rječinu

i špage koja ju povuče natrag.

Uz gredicu na parkiralištu je iz dva betonska

bloka narasla golema klupa za

odmor. Nju je Kortil uživo uz pomoć brojnih

građana krenuo ukrašavati tehnikom

mozaika. Pored ovog novonastalog parkića

krije se i rijetki prilaz Rječini, možda

i jedini u samom centru grada.

Što je sunce bilo niže, to je program

postajao užurbaniji! Ispod baroknog

portala, na početku Trsatskih stuba,

krenula je Ćakula Mjesnog odbora Hartera.

Od tamo se budnih očiju šetalo sve

do ulaza u Harteru i po putu definiralo

problematične točke i razne potencijale.

Taman kad su se centrom grada krenule

stvarati kolone ljudi koje se vraćaju kući

nakon posla, održana je Biciklistička kritična

masa na kojoj su riječki biciklisti

ponosno pokazali da ih ima — i to jako

puno. Vodila se i šetnja po povijesti Ružićeve,

Vodovodne i Hartere.

Mrak je dočekala projekcija eksperimentalnog

dokumentarca studentice

Mare Prpić, a glazbeno su je pratili prijatelji

Lovro Mirth i Stephany Stefan. Dalo

bi se reći, bez lažne skromnosti, da Rijeka

prva na svijetu ima parking za ljude.

Vodovodna živi

2. 8. ''U HARTERU NA KVARTERU U EPIZODI: VODOVODNA''

Prvu subotu užarenog kolovoza cijela

se Vodovodna ulica stvarno spustila iz

svojih domova. Ujutro, jedan je barba

Knežević sugrađane vodio po svom

djetinjstvu. Skupinu građana raznih

generacija šetala je po ulici u kojoj je

barba proveo zlatne godine svog života.

Kaže, cijela ulica bila je kao jedna velika

obitelj. S prozora se puštalo prve Beatlese.

Penjalo se grotama sve do kozalskih

nebodera — tko zadnji, magarac.

VODOVODNA

PROTIV SVIH

Brojne aktivnosti su se nastavile kada

se sunce malo smirilo. Popodne je donijelo

već poznate zvukove Radio Rože,

ali i brusilica i pila. Naime, krenulo je

uređenje “džepnog parka” na kraju ulice.

U suradnji sa susjedama i susjedima,

definirane su potrebe — veliki stol,

klupa, stolci i koš za smeće. Zelenila,

kažu, već ima dovoljno. Da je Vodovodna

dom stvarno velikom broju mačaka

zna riječka umjetnica Tanja Blašković,

koja je na rasvjetne lampe oslikala

još pokoju. Par koraka nakon parkića

otvorena je izložba o uličnoj povijesti.

Na tiramolu pored Rječine sušile su se

stare kartuline Vodovodne ulice, brojnih

tvornica, vizura i susjeda.

Međutim, glavna postaja ove subote

bila je na malom trgu ispred caffe bara

Skradin. Ovaj trgić, inače u potpunosti

prekriven automobilima, stvarno je

postao jednodnevni centar ulice. Pravi

dom za sve generacije. Klinci su otvorili

privremeno brodogradilište u kojem

su od raznih ostataka i naplavina gradili

brodove za plovidbu Rječinom. Da ne

bude dosadno, u pauzama su sudjelovali

u maloj školi žongliranja. Smjestio

se ovdje i već spomenuti Radio Roža.

Nešto prije 19 sati na trg se spustila

cijela olimpijska ekipa susjeda. Došli

su odvagati svoje snage u jednom od

najzahtjevnijih sportova. Vodovodna

protiv svih. I tako, u potezanju konopa,

Vodovodna je uvjerljivo pobijedila.

MOTORI I BICIKLI

Održana je onda Ćakula o Marijanu

Kosiću, motociklističkom asu. Bili su

tamo Marijanovi brojni prijatelji, kolege

motociklisti i stari znalci koji su

zajedno otkrivali priče, detalje, mitove

i legende o jednom velikom čovjeku

iz velike Vodovodne. Motociklisti su

usput pokazali svoje strašne mašine.

Poredali su ih ispred novog murala nastalog

u Marijanovo ime. Nešto naprijed

u ulici, na vratima Kosićeve garaže,

postavljene su posebne i stvarne fotografije

Kosića u režiji njegova vjerna

prijatelja Miroslava Krpana. Da sve ne

bi ostalo na slikama i riječima, krenulo

se i u skupljanje potpisa za preimenovanje

jedne od čak tri ulice Školjić u

jedno stvarno važno — ulicu Marijana

Kosića. Također, na sat vremena su se

dva za Rijeku važna motociklistička

kotača transformirala u biciklistička.

Održana je Biciklistička kritična masa

s više od sedamdeset sudionika.

ŠTA BUDE, BIT ĆE

Kako se dan približavao kraju, nije i akcija!

Gledalo se filmove u kortilu nekih

dobrih susjeda i slušalo glazbu uživo

pred jednom posebnom građevinom.

Naime, suton je donio koncert riječkog

benda Če bo bo, če na na ispred Energane.

Scenografija koja spaja glasnu

Rječinu, visoka stabla i još viši harterin

dimnjak poslužila je svrsi. Trajni i privremeni

stanovnici Vodovodne potom

su se zaputili u dvorište kućnog broja

25. Tamo su Slučajno kino i Liburnia

Film Festival dopremili filmove Marina

Lukanovića i Nikice Zdunić. Nije

bilo kokica, ali bilo je dobre energije. I

to cijeli dan. Čini se da Vodovodna živi.

A dalje? Reklo bi se — šta bude, bit će.

Cijelo smo se ljeto družili, stvarali, radili i

razgovarali a u jesen je bilo vrijeme za ubiranje

plodova - ili za nove škole. Stoga smo

za zadnje javno događanje ovog ciklusa

projekta Kvartera priredili Dane Mjesnog

odbora Hartera, kao priliku za još malo druženja,

stvaranja, rada i razgovora, i to kroz

tri javne radionice, od 2. do 5. listopada.

ZAŠTO?

Kroz četiri dana programa, Dani Mjesnog

odbora Hartera nastojali su imati tri polja

djelovanja: mikrolokalno - radeći u zoni

Ružićeve, Vodovodne i Hartere pritom

ozbiljno promišljajući njene problematike,

resurse i potencijale; lokalno - s fokusom

na širi pojas grada Rijeke, njegove politike

i prakse i okvire njihovog poboljšanja;

te globalno - povezujući se digitalnim kanalima

s pojedincima i inicijativama iz regije

i Europe u transnacionalnom dijalogu.

DŽEPNI PARK

Džepni parkić novi je javni prostor na

kraju Vodovodne ulice kojeg smo tijekom

ljeta čistili i uređivali. Kao čin otvaranja

Dana Mjesnog odbora Hartera, željeli

smo okupiti susjede i sve ostale u zajedničkom

dovršenju ovog rijetkog prostora

zelenila, kako u ulici tako i u centru našeg

grada. Nažalost, u tome nas je omela kiša.

TUŽIBABA

Pozvali smo ljude na Tužibabu, radionicu

tijekom koje smo hodali Školjićem, Vodovodnom,

Ružićevom i Harterom. Mapirali

Mjesec u

nastajanju

''RUJAN U HARTERI''

Nakon ljeta posvećenog temama i lokacijama

šireg područja Hartere, ekipa

Mjesnog odbora Hartera odlučila

je malo promijeniti taktiku. Naime, posljednjih

mjesec dana Kvartere odlučeno

je protegnuti se koliko god se moglo

— i vremenski i programski. Tako se

Rujan u Harteri odvio kroz gotovo cijeli

mjesec i donio niz manjih, korona-prijateljskih

događanja, radionica i prilika

za rad, učenje i zajedništvo. Program se

stvarao i gradio u hodu.

smo različite probleme i uočavati potencijale.

Zajedno smo ih sortirali u kategorije

i stvorili popis koji ćemo komunicirati s

gradskim odjelima, institucijama ili susjedima.

Učili smo razgovarati s nadležnima

i objašnjavati svoje probleme.

BONTON

Kada ostavite kantu "Jupola" pred svojom

kućom, svima je jasno da se ondje ne smije

parkirati. Kada dignete brisače na autu,

jasno je da vam auto smeta. Kada postavite

malu ogradicu oko povrtnjaka, svi znaju

da ne treba ulaziti... Kada bi ovakvih ustaljenih

znakova imali više, korištenje zajedničkih

prostora bilo bi jednostavnije! Polaznici

radionice su kroz kreativne vježbe

pokušali doći do dogovorenih znakova koji

se mogu koristiti kako bi stalnim korisnicima

(susjedima) i povremenim korisnicima

prostora (trkačima, partijanerima, šetačima

pasa, kreativcima) dali do znanja kako

želimo i kako ne želimo da se koriste naši

zajednički javni prostori. Kroz radionicu

smo naučili koje poruke naš način korištenja

prostora šalje i kako komunicirati

tragovima koje za sobom ostavljamo.

BOLJE

VAS NAŠLI!

Posjetili smo i slične inicijative koje kvartove

nastoje učiniti boljim mjestima za

život. U gostima smo bili Škurinjskim i

Drenovskim susjedima, i saznali na koji

način oni aktiviraju svoje zajednice, s

kojim se problemima susreću i kako ih

rješavaju. Umrežavanje nas aktivnih je

nužnost. Hvala vam susjedi!

Izrađen je hotel za kukce i solitarne

pčele na početku Ružićeve ulice. Čak

su i riječki crvići našli svoj dom u novim

vermikomposterima. Marganovo je ugostilo

Slučajno kino na kojem su građani

imali prilike saznati o krivolovu ptica na

Neretvi te izumiranju i važnosti pčelinjih

zajednica u gradovima. Vodila se i

šetnja poviješću Sušaka i Hartere te se

nastavio rad na mozaiku pored Rječine.

Planinarilo se kanjonom Rječine, a na

brani Valići dočekalo članove inicijative

Spasimo Ričinu u važnom razgovoru

o našoj jedinoj rijeci. Cijelog mjeseca

puno se penjalo po zidovima Marganova,

a isti je dio Hartere ugostio i otvoreni

jam session. Održan je turnir u briškuli u

famoznom caffe baru “Skradin”.

A ni to nije sve, budući da je stotinjak

građana s Torpedo Runnersima projurilo

Harterom, Ružićevom i Vodovodnom

u velikom treningu trčanja. Čini se da se

našoj zajednici isplatila promjena strategije.

Naime, Rujan u Harteri bio je baš

pravi mjesec u nastajanju.

OD 2. DO 5. LISTOPADA ODVIJALI SU SE DANI MJESNOG ODBORA HARTERA!

Mala škola za

mjesne odbore

MI SMO

MO HARTERA!

Cijelu listopadsku nedjelju posvetili smo

razgovoru o tome kako svoju inicijativu

provesti u djelo. U tome su nam pomogli

Saša Šimpraga, zagrebački aktivist i

Irena Boljunčić Gracin, predsjednica Saveza

udruga Rojca iz Pule. Posljednjeg

dana Dana MO Hartera priredili smo intenzivnu

šetnju zonom tijekom koje smo

sve partnere, buduće i sadašnje, upoznali

s rezultatima svog višemjesečnog rada.

Marijan Kosić

Dobri duh Vodovodne. Motociklistički as

Marijan Kosić rodio se na Krku. Odatle

mu valjda bodulska upornost zaslužna

za rekordni broj osvojenih naslova. Nema

kutka kojim njegove gume nisu projurile

- staza oko Trsata, legendarni Preluk, i

Grobničko polje. Bio je idol generacijama,

a na jednom dijelu, kada se Vodovodna

savije ulijevo, još stoji njegova garaža.

Sedamdesete, poneka prije i mnoge poslije,

bile su godine kada je popraviti auto

kod Kosića bio renome ravan statusnom

ugledu u društvu. Riječke bi ceste izgledale

drugačije da još postoji jedan kutak

Vodovodne. Tamo gdje je Kosić pažljivo

gledao ispod haube.

Kasnije smo u Maloj hali Marganovo za

predstavnike gradskih odjela, gradonačelnika

te sadašnje i buduće partnere,

detaljno predstavili projekt i naše planove

za budućnost.

Razvila se tada jedna dosta intenzivna

rasprava, što je upravo i bio željeni ishod.

Stoga samo još jednom možemo zaključiti

da Mjesni odbor Hartera jest zajednica,

i to snažna! Svim ovim aktivnostima

zaključili smo jedno žustro, brzo i aktivno

ljeto. Nadamo se da će takvih biti još

sto - ma, zapravo, sigurni smo u to. Mi

smo Mjesni odbor Hartera, budi i ti!


NAŠ LIST, UVIJEK I ZAUVIJEK NAŠ — DONOSIMO NEKOLIKO INSPIRATIVNIH TEKSTOVA IZ GLASILA TVORNICE PAPIRA RIJEKA

ZAHVALJUJEMO POMORSKOM I POVIJESNOM MUZEJU HRVATSKOG PRIMORJA U ČIJOJ SE ARHIVI ČUVA NAŠ LIST (1980.—1991.)

Vježbanje života

BILI SMO NA PREDSTAVI

Na specifičan način obilježili smo ovogodišnji

Dan žena - otkupili smo predstavu “Vježbanje

života” Nedjeljka Fabria i time brojnim

članovima kolektiva omogućili da se i na ovaj

način upoznaju s vrlo burnim razdobljem

novije povijesti Rijeke, praćenjem na scenu

postavljenog romana. U izvođenju ovog

značajnog djela sudjelovali su Hrvatska drama,

Talijanska drama, zbor Opere, kao i brojni

eminentni gosti iz zemlje i susjedne Italije.

Fabrijev roman prati životne puteve generacija

dviju obitelji - talijanske i hrvatske. Njihovi se

putevi isprepliću, a poslužili su autoru da nam

približi uzbudljiva zbivanja vezana uz Rijeku.

KNJIGE

VAS ČEKAJU!

Biblioteka ima 4000 knjiga,

najviše stručnih - Interes za

školsku lektiru

Smatram da je nešto

više potrebno reći o

biblioteci Tvornice

papira, prvenstveno

zbog onih - čiji broj baš

nije sasvim malen - koji

ne znaju da ona postoji

i da mogu koristiti njen

dosta bogati fundus.

Za neupućene, prije

svega, treba reći da se u

našu biblioteku ne treba

posebno učlanjivati,

već se članstvo stječe

radnim odnosom, što

znači da je svaki član

kolektiva automatski i

član biblioteke.

Radi informacije,

onima koji ne znaju,

treba reći da ima i takvih

članova kolektiva, koji

ponekad zaborave vratiti

posuđenu knjigu. Time

onemogućavaju drugim

radnicima Tvornice da

se njome koriste, jer

mi, zbog visokih cijena,

nabavljamo samo po

jedan primjerak.

Moramo istaći da,

obzirom na godišnji priliv

knjiga, u biblioteci više

nema mjesta za nove

koje stižu. Nužno je da

se problem prostora

što prije riješi, kako

bi svojim izgledom

i funkcionalnošću

biblioteka postala što

privlačnijom za sve

zaposlene. Kada bi

riješili prostor, te ujedno

osigurali potrebna

sredstva, nabavili bi

i školsku lektiru. Za

nju, inače, vlada veliko

zanimanje.

Navratite u biblioteku,

knjiga ima za svačiji

ukus. One vas čekaju!

Ekipa Tvornice u vodstvu!

Radničke sportske igre - mali nogomet

Radničke sportske igre Rijeke 90/91. okupile

su 70 ekipa malog nogometa iz različitih riječkih

poduzeća i ustanova. Ekipe su podijeljene u

osam grupa, a svaka grupa u 9 ekipa. Tvornič-

SJEĆATE LI SE

ANKE IZ MENZE?

Iz albuma naših umirovljenika

Bili smo u domu Anke Bralić kada je

slavila osamdeseti rođendan. Držanje i

osmijeh - uvijek ista Anka. Ona koja se

u menzi brinula da budemo zadovoljni

hranom. Došla je u Tvornicu papira

1936. godine. Uvjeti za rad bili su vrlo

teški, jer nije bilo svega što inače treba

u složenim poslovima pripremanja

hrane. Pravdala se često Anka: ‘Močija

se je dva dana, ali se ne da iskuati.’ No,

zato je bilo mnogo lakše kad je izgrađen

moderan restoran i odgovarajući

namještaj. Anka je nakratko uživala u

tom napretku - trebalo je u mirovinu.

Nadamo se da će još mnogo godina

provesti u našem Klubu umirovljenika.

ka ekipa našla se u II grupi sa ekipama Duhana,

VOLJENOJ RIJECI

Ivan Brdar, pisac-radnik

Pomoć zboru

Putokazi

Brojnim radnim organizacijama Rijeke,

koje pomažu Omladinskom

zboru Putokazi u organizaciji njegovog

gostovanja u Jalti, pridružila se i

Tvornica papira. Radnički savjet je

odlučio da napore ovog zbora za

proširenje razmjene kulturno-umjetničkih

programa Rijeke i Jalte pomogne

s 5.000 dinara. Rečeno je

da je ovaj istaknuti omladinski zbor

voljan nastupiti na nekoj od predstojećih

priredaba u Tvornici papira.

Primorja II, Elektroluxa, Garnizona Rijeka, Jugolinije,

Jadrankolora, Vulkana i Rijekaceste. “Do

sada smo odigrali pet utakmica i zabilježili pet

pobjeda s gol razlikom 19:6, te momentalno zauzimamo

prvo mjesto”, s razlogom nam se pohvalio

Stevan Škorić, voditelj ekipe.

Prisjetimo se, na prošlima igrama Tvornica je

zauzela drugo mjesto, iako je osvojila isti broj

bodova kao prvo plasirana ekipa iz Novog lista.

No, presudnu ulogu odigrala je malo bolja gol

razlika pobjedničke ekipe. Recimo još i to da

borbena i poletna ekipa Tvornice igra u sastavu:

Božić Ivan, Kranjc Denis, Fumić Ivan, Katić Filip, Milošević

Zoran, Pozder Zoran, Leko Duško, Lipković Srećko,

Ćorić Zoran, Škedel Darko i Škorić Stevan.

Tri godine suradnje

OŠ Trsat i naše tvornice

Kada smo prije nekoliko dana potražili u

osmom razredu jednu učenicu, djeca su odgovorila:

‘U Tvornici je.’ Tog trenutka svima nam

je bilo jasno da je trogodišnje nastojanje da se

između Tvornice papira i Osnovne škole Trsat

razvije suradnja, u potpunosti uspjelo. Jer, do

jučer ti isti učenici ne bi znali objasniti pojam

tvornice. Danas su riječ tvornica izgovorili kao

što kažu - škola. Još nam je nešto postalo ja-

Kada tihi mali zapjevaju vali

pjesmicu milu i dragu,

tada se šećem obalom tvojom,

pjevam mome gradu.

Divan si grade u zalazu sunca,

svitanje zore,

najdraže riječi i najljepšu pjesmu

pjeva ti more.

Rođeni grade, voljeni grade,

u tebi živjet je sretno,

najljepši grade, najdraži grade,

na tebe mislim vječno.

I sunčevi traci, nasmijane zore,

radosno kad te pozlate,

ja opet tebi zanosno pjevam,

vječno misleći na te.

NAŠA ULICA

O Ulici braće Šupak koja je dio naše radne svakodnevice

u više je navrata pisano u sredstvima

javnog informiranja. Nazivali su je i ‘ulicom srama’

i ‘zaboravljenom ulicom’. Prošlo je punih šest godina

od prvog napisa o njoj (Novi list od 17. srpnja

1984.), da bi sve ostalo samo mrtvo slovo na papiru.

I dalje 13 privrednih organizacija, 7 skladišta i 12

predstavništava trpe velike štete zbog svakodnevnih

zastoja i zakrčenja. I dalje je oko 1500 radnika

prolazeći njome prisiljeno voziti slalom i preskakati

prepone barem dva puta dnevno. Nije li krajnje

vrijeme da se mjerodavni probude?

Aforizmi

Pametan čovjek —

ništa mu ne ide u glavu!

Da nije pravde, svi

bismo bili jednaki.

Ne možemo se pomiriti

s činjenicama, jer se one

ne mire s nama.

sno: djeca nisu smatrala potrebnim da kažu u

kojoj tvornici. To se podrazumijevalo. Svakog

ponedjeljka u Tvornicu odlazi grupa od četiri

osmaša i ostaje u njoj od 8 do 12 sati. Rade na

preši za otpadni papir. U pratnji djece uvijek je

nastavnik. Djeca imaju pravo na topli obrok, a

dobivaju i mjesečnu novčanu nagradu. Odvijali

su se i drugi oblici suradnje. Tvornica je, tako,

na kraju školske godine knjigama nagrađivala

najbolje učenike. Škola je u restoranu uredila

stalnu postavku izložbe učeničkih radova i redovito

mijenjala slike. U školi je pak priređena

izložba fotografija o životu i radu radnika Tvornice

papira. Prije nekoliko dana u čast Osmog

marta mališani održali su predstavu u radničkom

restoranu. Bila je to lijepa priredba, koja je

razdragala sve prisutne. I, djecu. Uvijek iznova,

kad se nađu u Tvornici papira djeca su okružena

pažnjom i ljubavlju. Jednostavnom radničkom

pažnjom. Iskrenom! A, kad je mama svog

prvašića upitala toga dana gdje je bio, odgovorio

je: ‘U Tvornici!’


MIODRAG KUČ, IZ BERLINSKOG CENTRA ZK/U, ZA NAŠ LIST KOMENTIRA NOVE URBANE AKTIVISTIČKE TENDENCIJE JELENA ANDROIĆ RAZGOVARALA JE S MIRJANOM GROZDANIĆ, MAMOM CAFFE BARA SKRADIN

U Skradinu

sam ostavila

mladost!

na marende tu se svraćalo i nakon

posla. Uglavnom muškarci, žene jako

malo. Lijepo se radilo i nije bilo dana

bez pjesme i zafrkancije. Ne kao danas

kada su ljudi malih primanja, opterećeni

neizvjesnošću, generalno

opterećeni, pa kad popiju znaju biti

i agresivni, neugodni. A kada nema

zadovoljstva, nema ni spontanosti.

Prije smo u oštariji bili kao velika familija.

Uglavnom, ulica je bila puna -

kad si prošao kroz voltu na njenom

početku sve je vrvjelo od života. Danas

poželim plakati kad prođem i naiđem

na prazninu.”

NOVI ŽIVOT VODOVODNE

Kritična urbana

pedagogija Hartere

Živimo u doba kada urbani aktivizam

gotovo pa postaje profesija. Uokviren

je kao rječnik pažljivo biranih termina,

kao poseban način života uparen

s dvostrukim moralom i solidarnošću

koja se prenosi putem društvenih

mreža. No izvan tog aktivističkog

balona, kontroverzni poslovnjaci još

su uvijek glavni akteri urbanog razvoja,

političke diskusije događaju se na

razini komentara na vijestima internetskih

portala a automobili još uvijek

dominiraju našim javnim prostorom.

Iskreno govoreći, danas je prilično

lako biti protiv nečega, samo pogledajte

igdje oko sebe: raspadajuće državne

strukture i institucije, nefunkcionalni

gradovi, neukusna hrana i

populističke političke tendencije. Ali

kako ne samo zamisliti bolji grad, već

se angažirati na njegovom ostvarenju,

i to još kvalitativno i politički relevantno?

Očito je da formalna sveučilišta ne

nude alate i vještine za građanski

angažman, prijeko potreban u situaciji

propadanja sustava socijalne

skrbi. Moglo bi se reći da to i nije njihova

odgovornost. Sudjelovanje građana

u urbanom razvoju također je i

škakljivo područje: skriveni politički

programi, instrumentalizacija proaktivnih

aktera i režirani participativni

procesi više su svakodnevna praksa

nego iznimka. Očito je da treba krenuti

od osnova, razumijevanja temelja

takozvane urbane arene, i ulagati

u (urbano) političko obrazovanje!

Građanske kompetencije prvi su korak

u razumijevanju ne samo vlastitih

prava, već i načina na koji grad

funkcionira logistički, jurisdikcijski i

birokratski.

KOLEKTIVNO PREISPITIVANJE

S NEPOZNATIM REZULTATIMA

Skupina ljudi okupljena oko projekta

MO Hartera od početka je shvatila da

bi medijski hajp i očekivanja od EPK

godine mogli biti mač s dvije oštrice.

Iz tog su se razloga odlučili usredotočiti

na različite lokalne zajednice

oko rijeke Rječine i stvoriti opipljiv

proces zajedničkog učenja.

Ovaj je postupak započeo politizacijom

određenih urbanih pitanja (parkiranje,

mobilnost, zelenilo, infrastruktura)

a na koncu je shvaćen kao

kolektivno preispitivanje s nepoznatim

rezultatima. Uobičajene pogreške

koje čine urbani aktivisti, kao što

je djelovanje bez razumijevanja konteksta

ili zakonskog okvira, izbjegnute

su pažljivim razgovorima s lokalnim

stanovnicima zone, njihovim

uključivanjem u produkciju događaja

i intervencijama s društveno-prostornim

posljedicama. Nadalje, tim

Mjesnog odbora Hartera obratio se

vlastima (kao što su javna poduzeća

ili sveučilište) s konstruktivnim

prijedlozima i ekonomski izvedivim

planom, a ne samo tražeći “dopuštenje”

ili puko financiranje.

Ovaj je proces uzajamnog učenja u

složenoj urbanoj areni temelj kritične

urbane pedagogije, u kojoj su sve

strane shvatile da se urbani razvoj

odnosi na djelovanje nakon što neke

stvari naučimo (a ne nakon što smo

za njih osigurali novac). Kako i što

smo naučili u Harteri definitivno se

razlikuje od onoga na što smo inaće

navikli, jer kontekst je poprilično jedinstven.

Nakon nekoliko mjeseci izgradnje

povjerenja i poštovanja, bilo je jasno

da bi sljedeći koraci trebali uključivati

političku imaginaciju, bilo to

prostorno planiranje cijelog područja

Školjića ili organizacije potrebne

za upravljanje ovim procesom. Alati

kao što su Ćakula, Tužibaba, Bonton

i, uostalom, Kvarterski rječnik, imaju

pedagoški karakter, tražeći ponavljanje

i raznolikost uključenih aktera. Na

taj je način stvorena kritična masa

ljudi, bez festivalizacije područja. I

ne samo to - ovaj kaleidoskop ljudi

nikada ranije nije imao priliku surađivati

i razumjeti svoje vrlo različite

pozicije koje proizlaze iz lokaliziranih

društvenih borbi.

SAMOORGANIZACIJA

KAO ALAT

Budući da se naše zajednice naučene

na rad samo u situacijama neizvjesnosti,

socijalne nesigurnosti i

unutar pravnih niša, situacija s pandemijom

predstavljala je samo još

jedan u moru problema. Samoorganizacija,

također povijesno ukorijenjena

u radničkoj klasi kroz iskušani

sustav samoupravljanja, postala je

alat, u kombinaciji s viškom otvorenih

javnih prostora. Zaboravljeno i oronulo

područje postalo je igralište za eksperimente

koji u “normalnim” uvjetima

nisu mogli biti mogući.

Konačno, MO Hartera otvorila je jedno

od glavnih pitanja za budućnost

područja: Kako financirati njegovu

obnovu u odsustvu “velikog investitora”,

bio to Grad Rijeka ili šeik iz

Emirata? Da bismo mogli odgovoriti

na ovo pitanje, morat ćemo učenja iz

Hartere prenijeti u njegove prostorne

formate, a za to su potrebni mnogo

manji iznosi ili čak samo promjena

dosadašnjeg obrasca financiranja

komunalnih potreba. Ključni je element

pritom vrijeme i iz tog bismo

razloga trebali započeti odmah!

Za “Skradin” sam prvi put čula tek

negdje 2016. Prijatelji su pričali da su

bili, ili idu, na piće u Vodovodnu, vjerojatno

su me nekad i zvali, ali znam

da u to vrijeme nisam imala želju provjeriti

o čemu se radi jer sam zamišljala

opskurni lokalni kafić s pijanicama

i lošom muzikom.

Sjećam se prvog odlaska u “Skradin”,

tamo negdje u jesen 2017. Ta godina

u mom sjećanju predstavlja vrijeme

entuzijazma, golemog uzbuđenja oko

Europske prijestolnice kulture. Grad

je bio vibrantan. Doselili su neki krasni

novi ljudi, uglavnom žene, zajedno

smo radile, družile se, nabrijavale.

Krenuli su EPK pretprogrami, stalno

se događalo nešto veliko, novo, ljudi

su se skupljali u masama. Iz ove

perspektive, pred drugi lock down,

u koroni koja je uništila i sav taj EPK

entuzijazam, imam ispriku za ovakva

patetična sjećanja na 2017.

MISTERIOZNA

GOSPOĐA IZ SEPAREA

NA PUTU PREMA WC-U

“Skradin” jest bio mjesto na kojem su

se skupljali pijanci i svirala loša muzika,

ali tada se u njemu već okupljao i

dobar broj mojih prijatelja, što je uvijek

preduvjet da kafić postane i tvoj.

Lokalni pijanici više nisu bili tamo

neki, nego neki dragi (ili manje dragi,

ali i manje važno) ljudi s licima. Muzika

jest povremeno bila loša ali bila je

i dobra jer Damir, simpatični i susretljivi

gazda kafića, nikad nije branio

pristup YouTubeu.

No jedna od najvećih magija i enigmi

“Skradina”, osim njegove tople

socijalističke atmosfere, sjedila je u

separeu na putu prema WC-u. Gospođa

Mirjana. Uvijek je sjedila sama,

luster je bio spušten nisko iznad stola

kao kugla za gatanje, a ona je brižljivo

njegovala svoju misterioznost.

U početku sam imala strahopoštovanje

prema ženi koja sve nadgleda i,

vjerovala sam, o svemu ima neko mišljenje

jer mnogo promatra. Kad smo

prvi put progovorile, brzo sam upoznala

njenu toplinu i blagost.

U međuvremenu se izdešavalo čitavih

nekoliko malih života, i za mene i

za nju, i za moje prijatelje koji su se te

2017., 2018. i 2019. u “Skradinu” tiskali

kao srdelice. Danas gospođa Mirjana

izbjegava kafić, nije u njemu bila

otkad je korone jer se zbog slabijeg

zdravlja mora čuvati. Dok razgovaramo,

jedna drugoj želimo da se što

prije vidimo u “Skradinu”, da popijemo

piće. “Skradin” nisam posjetila od

rane jeseni.

OBITELJ IZ SKRADINA

Mirjana Grozdanić je ‘49. godište. U

obitelj Grozdanić ušla je 1967. kad

se udala za Damirovog oca. Njegova

pak obitelj u Rijeku je stigla iz Dalmacije,

sela u blizini Skradina (otud

naziv). Prvo su taj pokojni gospodin

Ivan i njegova supruga radili na tržnici

gdje su prodavali voće. Stanovali

su na Školjiću a današnji im je prostor

kafića služio kao skladište. Kafić

su otvorili 1965. Dapače, otvorili

su buffet, te su dnevno isporučivali

porcije i porcije marendi za radnike

obližnjih postrojenja - Hartere, Rade

Končara, Autotroleja, Mesokombinata...

Vodovodna je i tada bila radnički

kvart, jedino što danas ne znamo

što točno radnički kvart znači - tko su

danas radnici?

“OBAVEZNO SE JELA

MANEŠTRA, JETRICE,

PAŠTE ŠUTE, IZNUTRICE”

“Većina firmi je tada radilo u dvije

smjene, neke kao Hartera i u tri smjene,

a u pauzama su radnici u “Skradin”

hrlili na marende. Obavezno se

jela maneštra, i po narudžbi jetrice,

pašte šute, iznutrice... Imali smo ženu

zaposlenu samo u kuhinji, i osobu zaposlenu

samo na aparatu za kave.

Tolika je bila potreba!

Prostor je bio identičnih dimenzija

kao danas, samo je bio drugačije

raspoređen: tamo gdje je sada prozor

su bila ulazna vrata, šank je bio

na drugoj poziciji a umjesto separea

u prostoru su bili stolovi s četiri

stolice i na njima kockasti crno-bijeli

stolnjaci. Na zidu - ploče na kojima

je pisalo što je za marendu. U Vodovodnoj

je tada bila doista velika frekvencija

ljudi.

Kad smo se moj suprug i ja vjenčali,

1967., i sama sam prešla u “Skradin”.

O da, ostavila sam mu mladost. Nakon

što je muž preminuo, a bilo mu

je samo 45 godina, ja sam preuzela.

Damir, sin, pridružio mi se prilično

brzo: kad je završio ugostiteljsku

školu i vojsku, upisao je hotelijersko-turistički

fakultet ali kako je došao

na smrt oca, nije bilo druge. Otad

“Skradin” vodimo nas dvoje. Tad smo

negdje, oko 1987., prestali raditi marende

jer su se marendarnice počele

otvarati u sklopu tvornica. Prešli smo

na kafić”, priča Mirjana.

VELIKA FAMILIJA

“Ljudi koji su tamo živjeli radili su

svugdje po Rijeci, ne samo u zoni.

Koliko je ljudi dnevno prolazilo kroz

kafić, uistinu se ne sjećam, no osim

Pitam ju kada su ovdje počeli dolaziti

mladi. Kaže da ih je povukao Damir,

kada je zatvorio klub u kojem je ranije

radio. Dolazili su igrati karte i opustiti

se u nekom ugodnijem, domaćem

okruženju. Pitam ju i odgovara li joj publicitet

koji Vodovodna posljednjih mjeseci

dobiva radi murala kojima su sada

ošarenjene brojne fasade. “Svakako je

dobro da mladi otkrivaju ulicu i da ona

zaživi. Voljela bih da se Vodovodna promijeni

i probudi. Voljela bih da postane

neko drugačije mjesto, za mlade i kulturu.

Ma tko god može da radi nešto na

tome. Ulica ima tradiciju, šteta bi bila da

propadne”, zaključuje Mirjana.

Obećavam joj da neće, a onda jedna

drugoj ponovno obećavamo da

ćemo popiti piće, u njenom separeu

na putu do WC-a, jednom kad ćemo

ponovno moći.

FOTO Matko Gracin - Novi list

ZVIR


U OVOM, ZIMSKOM BROJU TUŽIBABE DONOSIMO VAM VELIKU KARTU NA KOJOJ JE HRPA LJUDI UCRTALA HRPU MALIH I VELIKIH PROBLEMA RUŽIĆEVE I VODOVODNE ULICE. MEĐUTIM, NEĆEMO IH OPISIVATI - PROŠEĆITE, PRONAĐITE IH I UVJERITE SE SAMI!

KALVARIJSKE STUBE

MJESN I ODBOR

KOZALA

STUBE

STARI

VOJAK

ENERGANA

HOVCA

VODOVODNA ULICA

SKRADIN

VODOVODNA ULICA

HARTERSKA ULICA

AUTOTROLEJ

PLODINE

ŽIVOT

TITOV

TRG

MJESNI

ODBO R

BULEV ARD

NEISKORIŠTENI URBANI PROSTORNI POTENCIJAL, ZATVORENOST JAVNOSTI | PRAZAN INTERIJER POSLOVNE, STAMBENE ILI JAVNE NAMJENE | VEĆI KOMUNALNI ILI PRAVNI ZAHVAT | MALI KOMUNALNI ILI PRAVNI ZAHVAT


AKO VEĆ NISTE, UPOZNAJTE NAŠ RJEČNIK, A ONDA IZRADITE I VLASTITI - DONOSIMO SMJERNICE KAKO!

NIJE ONO ŠTO MISLITE, VEĆ DIJELIMO NAŠE UPUTE ZA ODRŽAVANJE DUGOTRAJNOG DIJALOGA S LOKALNIM ZAJEDNICAMA

Rječnik

Ćakula

Kvarterski rječnik poseban je rječnik koji spaja

dvije obale rijeke Rječine, dvije ulice, sedam

mjesnih odbora i jednu tvornicu papira.

Rječnik trenutačno sadrži trideset točaka kojima

su pridruženi kratki opisi. Točke opisuju

važne povijesne, prostorne, političke ili društvene

aspekte gradskog područja te označuju

lokacije na karti koje se smatraju potencijalnim

izvorištima budućeg razvoja. Na taj

način točke iz rječnika prerastaju uvriježene

narative i lokacije te postaju mjesta stvaranja

i okupljanja. Važna obilježja Kvarterskog

rječnika svakako su mogućnost proširivanja

i participativnost, što znači da je u svakom

trenutku svima ponuđena mogućnost dodavanja

sadržaja i zajedničkog stvaranja.

Ćakula predstavlja parlamentarne sjednice fiktivnog Mjesnog odbora

Hartera. Vremenski i prostorno privremenog karaktera, okuplja pojedince

različitih društvenih i dobnih skupina oko konkretnog pitanja

u specifičnom prostornom kontekstu koji je često i sam povezan s

tematiziranim pitanjem. Sjednice se održavaju kao pratnja većim događanjima

u prostoru same Hartere. Otvoreni Mjesni odbor vizualizira

budućnost prostora iz različitih perspektiva koristeći različite metode

– šetnja, sijelo, izvedbu ili različita razmišljanja. Na hrvatskom jeziku,

ćakula je vrlo topla riječ. Znači opušteno razgovarati o svemu i

ničemu, nasmijati se do suza i sastati se sa starim prijateljima. Ćakula

je postala važan izvedbeni dio projekta Mjesnog odbora Hartera koji

okuplja lokalnu zajednicu, postojeće prakse na tom području i aktivne

inicijative iz Rijeke i šire u ozračju dijeljenja i promišljanja. Nadahnuta

Latourovim „parlamentom stvari“, Ćakula nudi nekonformističku metodu,

vrijeme i mjesto za preispitivanje pojmova organizacije, nadležnosti,

zajednice i mjesta.

Obuhvaćajući trideset lokacija i otkrivajući

njihove priče, točke Kvarterskog rječnika postaju

alat za prepričavanje i djelovanje. Rječnik

ima trostruku ulogu. U prvom redu, služi

kao novi narativ koji obuhvaća određeni prostor

kojemu daje okvir i definira ga kao cjelinu.

Drugo, služi kao poziv u šetnju ili vožnju

biciklom. Treće, točke se koriste kao markeri

za intervenciju ili djelovanje u stvarnom vremenu.

Na primjer, tijekom ljeta je točka koja

se odnosi na razgovor o javnom prostoru pretvorena

u jedini džepni park u četvrti, točka

koja opisuje povezanost Rijeke i pčelarstva

postala je dom trima košnicama, a točka u

kojoj se obrađuju urbani sportovi pretvorena

je u mini skate park.

AUTOTROLEJ

perivoj, spavaju autobusi Autotroleja. Bakule i

kada je mrak. Tamo smiju samo limenke, u san.

bakula — kontrolor voznih karti | — |

Pjaca —

-

-

1) PRONALAŽENJE

RIJEČI I ZNAČENJA

Pronađite mjesto ili mjesta koja želite označiti.

Što čini to mjesto posebnim, jedinstvenim,

problematičnim ili inspirativnim? Je li

to poseban pogled, ptičji cvrkut, povijesni

događaj, trenutačno stanje ili buduća prijetnja?

Na koji je način to učitano u prostor i

kako ćete to prevesti svojoj publici? Možete

li pronaći savršeno mjesto koje ćete pridružiti

svojoj riječi, a da ne dođe do nasilne uzurpacije

odabrane lokacije?

2) PRODUKCIJA

Sada imate mjesto i riječ. Kako je opisati?

Počnite prikupljanjem informacija i nalaza,

razgovarajte sa susjedima i ljudima koji su

povezani s tim mjestom. Otiđite do arhiva ili

nazovite nekoga po preporuci. Počnite s pisanjem

teksta koji ćete postupno kratiti i sažimati.

Ne brinite se, sve što odbacite možda

postane budući izvor za nešto veće i opsežnije,

za nešto upečatljivo! Kako budete dovršavali

tekst, nastojte svakako zadržati ono

što je najvažnije i što je razumljivo svima. Postoji

li kakav dijalektizam kojim se ponosite

u svojem domu? Upotrijebite ga! Postoje li

kakve šale, tradicije ili obilježja koja definiraju

vašu zajednicu? Iskoristite ih! Hoćete li

nasmijati i starije generacije i hoće li i djeca

razumjeti? Može li cijela obitelj uživati u vašem

sadržaju? Što točno želite prenijeti i što

želite da čitatelji upamte?

Također, razmislite o prostornosti vašeg rječnika.

Kakav će biti dizajn? Koje elemente mora

sadržavati? Što će ga učiniti vidljivim ili kako

će se stopiti s okolinom, ako je to vaš cilj? Je

li on privremen ili trajan, dotjeran ili improviziran?

Tko i kako će ga producirati? Koliko će

to koštati? Pokušajte kontaktirati s inicijativama

ili institucijama koje bi vam mogle pomoći

i pratite fondove i natječaje koji se odnose na

vašu ideju.

3) PROVJERE,

PROVJERE!

Spriječite stvaranje problema koje ne želite

imati. Je li vam potrebno službeno odobrenje

za postavljanje oznaka na željenim lokacijama?

Trebate li kontaktirati s nadležnima,

konkretnom firmom ili stanarima određene

zgrade? Što kada dođe do intervencije, djelovanja

ili okupljanja na nekoj od lokacija –

trebate li obavijestiti nekoga? Upoznajte se

s lokalnim administrativnim, baštinskim i urbanističkim

kontekstom!

4) IZDAVANJE

RJEČNIKA

Vrijeme je da svoj rječnik podijelite s drugima.

Kako ćete to učiniti? Prostorno, u tiskanom

obliku, ili kroz razgovor? Jeste li ljudima

ponudili načine i alate da se priključe vašoj

inicijativi – web-stranica, obrazac za ispunjavanje

u lokalnom kafiću, određeno vrijeme i

mjesto za razgovor o novim mjestima ili za

uređivanje postojećih, telefonski broj naveden

ispod tekstova? Objasnite drugima zašto

je važno da se priključe. Stvarajući rječnik

kolaborativno, mjesto, priča ili problem

postaju zajednički i razumljivi. Stvorite rječnik

koji će ljudi moći prisvajati.

5) ŠTO JE UOPĆE

RJEČNIK?

U gradu Rijeci možda je imalo smisla da rječnik

izgleda tako kako izgleda. No kako bi on

izgledao u Parizu ili Tbilisiju? U snijegom pokrivenom

selu ili mediteranskom gradu? Što

je uopće rječnik? Može ga se definirati jedino

kao slijed objašnjenja ili značenja određenih

riječi. Pronađite medij koji najbolje odgovara

vašoj zajednici. Nađite ono što je prirodno!

1) FIZIČKA I

METAFIZIČKA

LOKACIJA

Možete krenuti na ovo putovanje na dva načina

– pronalaskom lokacije ili utvrđivanjem

problema. Najčešće su ove dvije stvari povezane

te tvore specifičan kontekst. Ako odaberete

lokaciju, razmislite o prostornoj, političkoj

ili socijalnoj problematici. Ako odaberete drugi

način, pronađite ugroženu zajednicu, marginalizirane

glasove koji se ne čuju i pronađite

one kojima je potrebna skrb, bile to osobe ili

kulturno-prirodna baština. Kako u tom kontekstu

vaša organizacija može pomoći da se

realiziraju promjene? Kako biti nenametljiv u

odnosu na krhku zajednicu ili prostor?

Kad je riječ o Ćakuli, sve se svodi na kontekst.

Kako pretočiti specifične, ponekad apstraktne

i složene probleme u razgovore koji su razumljivi

svima? Tko bi trebao sudjelovati u tim

razgovorima – susjedi, gradske vlasti, lokalne

inicijative, djeca, psi, pčele ili drveće?

2) DAVANJE

OBEĆANJA

Izvesti Ćakulu znači dati obećanje. Lokacija

koju želite preobraziti, zajednica koju želite razumjeti

i problem koji želite riješiti trebaju vas

na duge staze. Ćakula je proces koji podrazumijeva

vašu posvećenost. Pronađite pomoć.

Neka svatko bude upoznat s vašim idejama i

nadahnite druge da vam se pridruže u ostvarivanju

ciljeva. Pronađite ljude koji dijele vaš entuzijazam

– to mogu biti vaši prijatelji, ljudi koji

žive blizu lokacije na kojoj želite raditi ili pak

inspirativni pojedinci iz vašeg grada. Zajedno

morate dati obećanje svim mjestima, ljudima i

idejama koje otkrijete tijekom Ćakula. Obećajte

im da ćete pronaći prostor i način da njihove

potrebe, probleme i ideje učiniti vidljivima.

3) RAZVOJ

ZAJEDNICE U

NASTAJANJU

Realizirati Ćakulu znači sprijateljiti se sa svima.

Izradite plakate, kucajte na vrata, sjedite

u parkovima i razgovarajte s ljudima na ulici.

Budite otvoreni, podijelite svoje namjere i motivaciju.

Neka to bude razumljivo svima. Slušajte

one na koje utječe problem koji želite

riješiti – imajte ih na umu prilikom pripreme,

komunikacije i razrade razgovornog formata.

Doći će dan za vašu prvu Ćakulu. Možda će

doći petero zanesenjaka. Nemojte odustati

jer svjedočite stvaranju zajednice. Svjedočite

razvoju, sažimanju i proširivanju sa svakim

novim razgovorom kojeg ste domaćin.

4) BITI DOMAĆIN

ZAJEDNICE U

NASTAJANJU

Postoje li logističke potrebe o kojima treba razmisliti

da biste realizirali Ćakulu? Gdje će se

ljudi okupiti i hoće li ih netko dočekati? Hoće

li starije osobe pronaći stolicu na kojoj će se

udobno smjestiti? Zdjelica s vodom za pse iz

susjedstva, megafon, bodrenje sramežljivih ili

toplo svjetlo kad padne mrak? Tko će biti moderator

i pobrinuti se za to da su se svi udobno

smjestili i da ih se dobro čuje? Jeste li pripremili

pitanja ili rezervni plan? Ćakula podrazumijeva

fluidno okruženje i dinamičan razgovor

čije je ishode teško predvidjeti. Budite otvoreni

i slušajte, neka vas vode glasovi sudionika.

5) DOKUMENTACIJA!

Razgovori između različitih skupina ljudi

mogu postati zbrkani, glasni i poprilično teški

za praćenje. Prije razgovora razmislite o

načinu na koji ćete zabilježiti i čuti što drugi

govore i osjećaju. To može biti audio ili video

snimka, ili transkript. Nakon Ćakule pronađite

mirno mjesto i vrijeme za evaluaciju razgovora.

Što bi moglo biti bolje idući put? Postoji li

kakva nova metoda koju biste trebali primijeniti

ili biste možda mogli unaprijediti postojeće?

Možda se netko nije osjećao ugodno ili

vam se dogodilo da ste zaboravili rezervne

baterije za video kameru? Dokumentirajte sve

kako najbolje znate. Divno je podijeliti zajednički

stvoreno znanje sa svijetom!

6) EKSPERIMENT!

Jedan dan možete prošetati i pritom ćakulati,

a drugi zajedno zaplivati u obližnjoj rijeci.

Možete skakutati za vrijeme razgovora, glasno

izvikivati svoje ideje ili voditi razgovor ležeći

zatvorenih očiju. Ćakula se zapravo svodi

na osjećaj, a ne na fiksne parametre. Riječ

je o osjećaju pripadnosti i zajedništva. Rješavanju

postojećeg problema zajednički, na

razini zajednice.


MARKO SMOLJAN, POVJESNIČAR UMJETNOSTI, KVARTERSKI VODIČ URBANIH TURA I DIO KORTILA UŽIVO, SAŽIMA ZNAČAJKE NAŠE ZONE O TOME TKO S KIM, KAKO I ZAŠTO PIŠE N. M. Š. MALA BUTIGA KVARTERSKIH PARTNERA - TOPLE PREPORUKE!

Hartera, prostor

potencijala i (ne)

mogućnosti

Kvarterska

tračerica

ŽELITE SVIJETU

DONIJETI PROMJENU?

Treba vam

Baltazar?

Tako blizu, a tako daleko. U donjem se

dijelu toka Rječine, te nevelike i kratke

rijeke koja je gradu podarila ime i život,

u dramatičnom kanjonu, smjestila naša

Hartera. Samim imenom sugerira svoju

sudbinu u povijesti grada na Rječini, a

prostor te nekadašnje tvornice papira

prva je gradska industrijska zona. Iako

prostorno nadovezana na centar grada,

odvojena prugom od 1873.

godine, Hartera nudi nadrealan

spoj deindustrijaliziranog

krajolika na rubu divlje prirode.

Hartera je od pionira i pojma

industrijalizacije, ne samo

Rijeke već i šire regije, postala

surealnom scenografijom

gotovo romantičnog

propadanja, mjestom

sporadičnih šetača, mladih

željnih intime i zabave

sigurnih u zaklon njezine

opustjelosti. I zaista, prođe

li se kroz glavni ulaz,

promatrač može steći dojam

da se zatekao u nekakvom

surealnom prostoru

s De Chiricove slike, gradu

unutar grada. Prostoru koji mladima,

često bez popratnog predznanja, potiče

znatiželju ali i stvara jake dojmove zahvaljujući

svojoj dramatičnoj i surealnoj scenografiji.

No kako je došlo do te romantične,

gotovo surealne situacije, tako blizu, a

tako daleko centra grada?

HARTERA - SINONIM ZA

KVALITETU PAPIRA

Nikako ne možemo precijeniti značaj

Rječine i obilje tekućica koje teku kroz

porozni vapnenac Dinarida za razvoj Rijeke.

Iako kratak, tok Rječine jamčio je konstantan

dotok vode koja se, uz napajanje

ljudskih grla, koristila i kao pokretačka

snaga za niz mlinova i vodenica koje su

stoljećima postojale uz rijeku. Upravo je

preko puta današnjeg izvora Zvir (koji i

danas napaja grad pitkom vodom) Andrija

Ljudevit Adamić, gradski mecena, izumitelj,

poduzetnik i vizionar, pokrenuo

proizvodnju papira 1821. godine. Doduše,

radilo se tada o jednom rudimentarnom

načinu proizvodnje u kojem se papir proizvodio

od starih krpa, međutim nije trebalo

dugo čekati da netko prepozna tržišni

potencijal proizvodnje na tom mjestu.

Adamić je ubrzo, nemirna duha i svestran

kakav je bio, svoj fokus preselio

na druge poduhvate, a pogon je prodao

fureštima; prvo Britancu Mollineu koji je

svega tri godine kasnije isti prodao Nijemcu

Meynieru i Englezu Smithu. Upravo

su ta dvojica industriju proizvodnje

papira digli na visoku, međunarodno poznatu

i relevantnu razinu. Za proizvodnju

je 1833. nabavljen parni stroj (prvi takav

na području ne samo Rijeke već i cijelog

Balkanskog poluotoka) koji je podigao

kapacitete i mogućnosti proizvodnje.

Zbog kakvoće vode naše Rječine, papir

je krasila visoka kvaliteta koja je bila

više puta prepoznata i

nagrađivana na međunarodnoj

razini. Zahvaljujući

tome tvornica je

kroz naredna desetljeća

postala sinonimom

kvalitetnog papira usprkos

oscilacijama u svjetskom

gospodarstvu koje

su se odražavale na poslovanju.

Parne su strojeve nakon

Prvog svjetskog rata zamijenile

električne turbine

što je zahtijevalo izgradnju

energane s visokim ciglenim

dimnjakom unutar kanjona

koji danas zajedno

sačinjavaju amblematsku

sliku Hartere. Tehnička usavršavanja

bila su nužnost na kompetitivnom

tržištu no gospodarske promjene

od 1970-ih naovamo koje su rezultirale

izmještanjem proizvodnje u zemlje s jeftinijom

proizvodnjom kao i gubitak sigurnog

tržišta slijedom raspada bivše države

proizvodnju su dovele u pitanje.

STARA POSTROJENJA - NOVI

PROSTORI DRUŠTVENOSTI?

Patetično je lako zaključiti da ništa u životu

nije vječno pa i ono što gotovo kritički

prihvaćamo kao dio svakodnevice.

Ipak svaki svršetak, posebice onaj koji

veže sudbine, ostavlja emocionalne,

a i ekonomske ožiljke. Iako je u povijesti

svog djelovanja preživjela svjetske i

ostale ratove, ekonomske i političke krize,

tržište i nerentabilnost su nakon 184

godine rada (2005.) konačno presudili

Harteri. I ne samo njoj, jer je deindustrijalizacija

koja se u Rijeci provela tijekom

1990-ih i ranih 2000-ih ostavila za sobom

niz gradskih prostora ispražnjenima

od njihove prvobitne proizvodne funkcije.

S vremenom, jačanjem inicijativa građanskog

društva ali i svijesti o vrijednosti

povijesnog naslijeđa počeo se otvarati

niz pitanja o njihovoj budućoj namjeni.

Revitalizacija industrijske baštine trenutno

je veoma aktualno pitanje u europskim

ali i širim okvirima gdje postoje

brojni primjeri dobrih modela upravljanja

na obostrano zadovoljstvo

kulture i gospodarstva. Trenutno

smo u svom vlastitom

gradu svjedoci revitalizacije

nekadašnjeg sklopa tvornice

“Rikard Benčić” koja bi

se uskoro trebala približiti

svom kraju, čime će se gradu

podariti reprezentativan i društveno

koristan prostor. Kulturni

kvart Benčić neće samo obnoviti i sačuvati

povijesno naslijeđe, on ima priliku

dokazati našem društvu da kultura može

biti i materijalno, a ne samo poludokučivo

duhovno korisna. Benčić će povući

život s Korza, dignuti vrijednost širem

centru grada ali i generirati dodatnu ekonomsku

aktivnost. Zli jezici mogu prigovarati

ali ako je korist i dodanu vrijednost

kulture odavno shvatila napredna Europa

u koju se tako učtivo volimo ugledati…

Idejno, nema prepreke da se slična priča

ne bi mogla dogoditi i s Harterom međutim

ostaje pitanje održivosti ekonomskog

modela kao i neodređena mogućnost što

bi se uopće moglo napraviti od tog slikovitog

prostora nadomak verve centra

grada. Potencijale tog prostora već je

prepoznala kreativna industrija i nezavisna

scena. Tako su se u Harteri od 2006.

godine više puta upriličili glazbeni festival,

niz koncerata, kazališne izvedbe, a

scenografija opustjele arhitekture pogodovala

je i filmašima. Ipak, ništa od navedenog

nije ponudilo neko dugotrajno

rješenje koje bi zajamčilo održivu budućnost

tog prostora.

PROSTOR JE RESURS

Ove, 2020. godine osnovan je MO Hartera,

no ne kao administrativna lokalna samouprava

nego kao kulturni projekt koji

je nizom aktivnosti poželio afirmirati taj

prostor kroz sportske, kulturno-umjetničke,

edukativne i ekonomski održive

aktivnosti. Ono što ga je obilježilo jest

participacija zajednice te niza aktivista

i entuzijasta koji ipak ukazuju da je prostor

Hartere unutar javnog mnijenja mjesto

alternative i undergrounda… što zapravo

ni ne mora biti loš

znak. Ruskinovsko romantičarska,

čar današnje

Hartere i jest u njezinoj

surealnoj sablasti

ruiniranih arhitektura

unutar tijesnog kanjona

i (uglavnom) suhog

korita Rječine. Možda

se proizvodnja jednom

i vrati, ali to zasigurno

neće biti onakva proizvodnja

kakva je nekoć bivala ovdje.

Prostor je resurs, a

oko resursa se uvijek

vode bitke. Takva bitka

u ovom slučaju traži

razvijenu građansku

svijest koja će generirati

akciju, a odagnati

pasivnost. I mi si kao aktivni

građani možemo postaviti pitanje

- Što to nedostaje našem gradu i

kako bismo ga mogli poboljšati? Čitajući

stare brojeve “Novog lista” iz 1970-ih ili

urbanističko-komunalnog glasila “Naša

Rijeka” iz 1980-ih, možemo uočiti čest

prigovor da Rijeci nedostaje zelenih površina

a da centar grada u pretjeranoj

mjeri opsjedaju automobili oduzimajući

prostor pješacima. Taj problem u okvirima

specifičnog riječkog urbanizma i topografije

perzistira i danas te upravo po

tom pitanju građanska svijest ima mogućnost

reagiranja na urbane politike

upravljanja prostorom.

Građanska participacija u vidu kreiranja

javnih prostora zadnjih je desetljeća

aktivna praksa u Europi gdje stanovnici

sve više interveniraju s ciljem da podignu

kvalitetu života u gradu. Reducirajući

automobilski promet u centru grada

i paralelno potičući alternativne načine

transporta umanjuje se količina aero

polutanata i buke, a posljedično stvara

prostor za nove pješačke zone i zelene

gradske površine. Prostor Delte, Školjića,

a u ovom slučaju i Hartere, u tom se

kontekstu prirodno nameće kao riječki

prostor potencijala. Takav bi zahvat, uz

interdisciplinarni angažman različitih

struka, od arhitekata, urbanista preko

pravnika i umjetnika do medicinara i biologa,

tražio potporu javnog sektora koji

sluša potrebe svojih građana, a nerijetko

i privatnu inicijativu.

Povrh svega treba postojati volja za dijalogom

kao i vizija kako bi se grad učinio

pristupačnijim, ugodnijim i održivim mjestom

za život njegovih građana. Rijeka je

utoliko zadnjih godina postala čest case

study istog čime je struka već počela davati

svoj obol, a sad nam preostaje vidjeti

koliko je građanima i institucijama stalo

do istog.

Cijeli se projekt, zbog

činjenice da smo krenuli

stvarati zajednicu na mjestu

s mnogo potencijala ali malo

aktivnih stanovnika, razvijao

s mnogo pažnje, osluškivanja,

učenja i organskim rastom.

Među prvim “malim

partnerima”, kako smo zvali

lokalne suborce zajednice

u nastajanju, logično su se

priključili akteri iz kulturnih

institucija i NGO scene.

Galerija Kortil HKD-a na

Sušaku bila je među prvim

zainteresiranima za suradnju,

a predložili su svoje suradnike

za vrijedne vijećnike MO.

Marko Smoljan, povjesničar,

biciklistički entuzijast i

turistički vodič uključio se

s vođenim turama i svojom

interpretacijom Kvarterskog

rječnika. Umjetnica Renata

Petani oblijepit će betonske

blokove koji su nekad priječili

ulazak na parking Hidra u

Ružićevoj u mozaik uz pomoć

volontera. Da bi ti blokovi

postali klupa i da bi Rječina

dobila više gledatelja i na

drugim mjestima, a nacrti

naših partnera iz Citytoolboxa

postali stvarnost, pobrinuo se

RiUse centar Saveza udruga

Molekula. Kako je baš SUM

jedno vrijeme upravljao

Harterom, njihovo iskustvo bilo

je neprocjenjivo za naš projekt.

Svaka kvalitetna zajednica

treba svoj community radio,

pa nam se uskoro pridružila

i ekipa iz Radio Rože. Oni su

osim medijskog praćenja

i DJ-anja na eventima

doprinijeli dugogodišnjim

iskustvom organizacije

koncerata i volontiranja u

uređenju Hartere i generalno

snažnim sentimentom

prema Harteri. Među

harterskim starosjediocima

i logični izbor za partnere

bila je i ekipa iz Skateboard

kluba Kvarner koji su ostali

jedina konstanta usprkos

svim promjenama Hartere

u posljednjih 10 godina.

Njihov je doprinos projektu

bio izgradnja betonske

skejtabilne klupe, ali i prilika

za promicanje skateboardinga

kao (olimpijskog) sporta i

promicanje Do it yourself (DYI)

kulture kojom su vođeni. Među

najlokalnijim institucijama

neizbježan partner je bio Caffe

bar Skradin iz Vodovodne

ulice koji nam je pomagao

oko organizacije aktivnosti u

Vodovodnoj, ali i bio sigurna

luka u dobru i u zlu.

Kad smo već kod institucija,

da nije bilo Barba Drage,

bravara iz Hartere, našeg

dragog profesora Balthazara

koji zna sve i svakoga, a

i aktivno podržava sve

entuzijastične pokušaje

reanimacije Hartere, Kvartera

ne bi bila ista. Iz šireg kvarta

odazvale su se i članice

građanske inicijative Kvart za

5 koje su u nekoliko navrata

vodile nano-turističke ture po

Vodovodnoj ulici. Pčelarska

udruga Milutin Barač odazvala

se pozivu na suradnju

postavom tri košnice na

krovu male hale Marganovo

i održavanjem radionica na

temu urbanog pčelarstva.

Iduće godine očekujemo

prvi Harterski med!

Još jedna tema koju smo

detektirali kao potencijalno

zanimljivu bilo je bicikliranje.

Usprkos uvriježenom

mišljenju da Rijeka nije

biciklistički grad, za vrijeme

lockdowna dogodio se boom

bicikliranja u Rijeci i dao nam

poticaj da ustrajemo na toj

temi i uvrstimo ju u program.

Tranzicijska inicijativa Rijeka

jedna je od rijetkih koja se

u Rijeci tom temom bavi.

Detaljnijim razgovorom

dogovorena je i suradnja

na radionicama izrade

samonavodnjavajućih gredica,

izrade vermikompostera i

hotela za kukce. Biciklistička

kritična masa Rijeka

pokrenuta je iz MO Hartere,

kao prvi znak suradnje među

partnerskim inicijativama.

Prvu “masu” odvozili su

Tranzicijska inicijativa, Urbani

separe, Kortil uživo, Liburnia

Film festival i Kvart za 5

predvođeni biciklističkim

entuzijastima Vanjom, Iris,

Anirom, Škotom… Kako bi

naša suradnica umjetnica

Tanja Blašković, koja je

oslikala sve napuštene

znakove u zoni, istaknula na

početku Ružićeve “You gotta

start somewhere”.

Naša suradnica Jelena

osim što razvaljuje PR,

izvršna je direktorica

Liburnia film festivala, a

tko ne bi želio pogledati

dobar dokumentarac pod

zvijezdama na neobičnim

lokacijama? Tako je u zonu

Hartere došlo i Slučajno kino.

Nakon otvorenja Kvartere

javili su nam se Silvio i Zoka

kojima se svidjelo što radimo,

a strastveni su alpinisti i

vodiči u PD Kamenjak (koji

se također pridružio). Za

vrijeme lockdowna u Harteri

su trenirali penjanje i sanjali

o tome da na akvaduktu

postave 3 penjačka smjera.

Mi smo im to sa zadovoljstvom

omogućili, a oni su iznjedrili

naziv njihove inicijative –

Urban Hartera Climbing Crew.

Tijekom projekta, postavili

su dečki i nekoliko spitova za

objesiti hammocke i odvodili

nekoliko planinarenja po

kanjonu, od kojih je zadnja

završila na druženju s ekipom

iz Spasimo Ričinu.

Kad smo se već primicali

kraju projekta i mislili da smo

za ovu godinu uspostavili

zaista neočekivano velik broj

novih partnera i prijatelja,

Kaja, naša suradnica iz

CTB Maribor, spojila nas je

s Aleksandrom aktivnom u

udruzi trkača rekreativaca

Torpedo Runners. Tako su oni

jedan svoj trening održali u

Harteri. Aleksandrina kolegica

iz udruge Davorka, koja prati

što radimo i ljubiteljica je

našeg Kvarterskog rječnika,

radi na početku Hartere u

SPB-u koji već ionako spada u

blagonaklone susjede koji su

nam uvijek spremni pomoći

kad zaškripi ili zatreba. I tu se

krug, za ovu godinu, zatvara.

Svi putevi vode u Harteru.

Za bilo što održivo i

pametno, preporučamo

riječke genijalce - TiR

www.tinyurl.com/tranzicijska

Fali vam dobre

glazbe i riječkih

vijesti?

Baš zato je ovdje Radio Roža -

radio zajednice

www.radio-roza.org

IMA LI BOLJIH

I KULTURNIJIH

VOLONTERA?

Javite se volonterima

Rijeke 2020!

tinyurl.com/volonteriepk

Vrijeme je da u

vašem kvartu krene

susjedska priča?

Javite se Kvartu za 5, nema

boljih savjeta u Rijeci

kvartza5@gmail.com

Treba vam

slatkog meda ili još

slađih pčelica?

Udruga pčelara Milutin Barač

pravi je odgovor

097 644 1081

Ekologija, dizajn

i edukacija!

Za to, a i puno više, tu je

RiUse centar u Rijeci!

instagram.com/ri.use

E pa, barba Drago i njegova

limarska i građevinska radiona

može doskočiti svakom problemu

Nađite ga u radioni koja se nalazi

u prvom harterskom tunelu

ZNATE NEKU

POVRŠINU KOJA

ŽUDI ZA BOJOM?

Ne razbijajte glavu, javite se

vrijednoj Tanji Blašković

instagram.com/cutie_pie_punch

Želite napraviti

filmsku projekciju

ili nešto nalik?

Nema većeg profesionalca

od Liburnia Film Festivala

www.liburniafilmfestival.com

RAKIJA U PODNE

I KAVA U PONOĆ?

U legendarnom caffe

baru Skradin nitko ne pita

za smisao, a ni za vrijeme

cb.skradin@gmail.com

URBAN HARTERA

CLIMBING CREW

Jer nema boljih penjača,

alpinista i planinara

u našem cijelom gradu

091 902 3232

ZNATE LI DA JE

SKEJTANJE

OLIMPIJSKI SPORT?

To znaju starosjedioci Hartere,

Skateboard klub Kvarner

www.skkvarner.tumblr.com


IVANA KELLER, MAGISTRA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE, PERMAKULTURNA DIZAJNERICA I ČLANICA TRANZICIJSKE INICIJATIVE RIJEKA, GOVORI NAM NE SAMO O TRANZICIJI KAO TAKVOJ, VEĆ I ONOJ KOJU JE OVO LJETO ZAPOČELA ZONA HARTERE!

Odgovorni smo

za to kakav svijet

ostavljamo djeci!

Tranzicijske inicijative skupine

su aktivnih članova lokalne

zajednice koji teže održivom

načinu življenja. Postoje

širom svijeta, a nastale su iz

društvenih potreba te predstavljaju

aktivizam koji primjerom

pokazuje što se sve može

napraviti kako bi život ljudi bio

usklađeniji s prirodom.

Tranzicija znači prijelaz - s

fosilnih energenata na energente

iz obnovljivih izvora

energije, s konvencionalne na

ekološku - regenerativnu - poljoprivredu,

s plastike na biorazgradive

prirodne materijale,

s nacionalne na lokalnu valutu.

Tranzicija na makroplanu ljudske

civilizacije zapravo znači

prijelaz na kvalitetniji način života

ljudi usklađen s prirodom

naše planete.

Posljednjih dvijesto godina

čovjek ratuje s prirodom, pa

nije ni čudo da nas danas pogađaju

različite krize istovremeno.

Rob Hopkins, osnivač

tranzicijskog pokreta, rekao

je: „Ako radimo kao pojedinci

bit će premalo. Ako čekamo

na vlast bit će prekasno, ali

ako radimo zajedno kao zajednica,

možda bi moglo biti

taman na vrijeme, taman dovoljno.“

Bitno je biti svjestan

istine i što prije reagirati! Da bi

svojoj djeci mogli ostaviti planetu

na kojoj se može zdravo

živjeti, trebali bismo u narednih

deset godina napustiti fosilna

goriva, 80 % energije

koju danas trošimo, i tome

prilagoditi svoj način življenja.

Ako to ne učinimo i odlučimo

zadržati vlastitu životnu komociju,

izložit ćemo već rođenu

djecu patnjama u budućnosti.

To je jako velik pothvat

koji nitko dosad nije morao

poduzimati, no mi bismo morali

jer, zapravo, imamo samo

dva izbora: učiniti tranziciju u

održivo društvo ili prepustiti

da nam se sve dogodi na kaotičan

način prirodnim katastrofama.

MOŽEMO LI

UOPĆE ZAMISLITI...

Možemo li uopće zamisliti život

na Zemlji za dvadeset, trideset

ili pedeset godina? Dok

zamišljamo, budimo svjesni

trenutnih bioloških, resursnih,

klimatskih i vremenskih ograničenja,

a i još pokoje činjenice:

na planeti Zemlji živi osam

milijardi ljudi, u atmosferi imamo

preko 415 ppm ugljika i

preostalo nam je svega 35%

divljine. Temperatura planete

raste, podiže se razina mora,

a biljne i životinjske vrste sve

brže izumiru. Više od pola

svjetskog stanovništva živi u

gradovima. Globalno, uzgoj

industrijske hrane nije održiv

jer uništava život u tlu. Ljudi

su preplavljeni s previše sadržaja,

sve više smo online, a

djeca češće lajkaju nego što

mogu doživjeti rukama, glavom

i srcem. Ekonomija se temelji

na neprestanom rastu, u

potrošačkom društvu sve više

je pohlepe i nasilja.

KAMO SVE TO VODI

Zar je to svijet koji ćemo ostaviti

svojoj djeci i unucima?

UN-ova konvencija o pravima

djeteta kaže (članak 6. 1.): Države

stranke priznaju svakom

djetetu prirođeno pravo na život.

Države stranke će u najvećoj

mogućoj mjeri osigurati

opstanak i razvoj djeteta. Prije

pandemije Covid-19 djeca su

diljem svijeta organizirala klimatske

štrajkove zahtijevajući

od nositelja odluka da klimatsku

krizu stave na vrh svojih

prioriteta. Jesu li? Jesmo li?

Na politiku i donositelje odluka

se, nažalost, ne možemo

potpuno osloniti jer većina

prolazi svoju tranziciju. Društvu

je potrebno živjeti u sigurnom

svijetu. Planeta Zemlja

neće nestati, ona će se snaći

– prilagodit će svoj organizam

i oporaviti sama sebe. A ljudi?

Ljudi trebaju znati očuvati

i prenijeti svojoj djeci prirodna

bogatstva i društvene vrijednosti,

trebaju učiti od prirodnog

svijeta oko sebe i to

znanje upotrijebiti u svakodnevnom

životu.

Maknemo li novac i materijalno

blagostanje iz fokusa, uvidjet

ćemo da postoje puno bitnije

vrijednosti poput očuvanja

okoliša, racionalnog korištenja

prirodnih resursa i energije

zajednice te kvalitetnijih

međuljudskih odnosa. Tada

može nastati zdravije i održivije

društvo čiji temelji trebaju

biti solidarnost - briga za ljude,

ekološka empatija - briga za

zemlju te pravedna raspodjela

životno potrebnih tvari.

LJUDI - TRANZISTORI

Svatko od nas može biti „tranzistor“

jer u svojoj prirodi težimo

boljoj, ljepšoj i održivoj

budućnosti. Kao i tranzistori

u elektronici, možemo pojačati

provođenje struje održivih

ideja!

Neki od tranzicijskih primjera

su: grupe solidarne razmjene,

besplatne biciklopopravljaonice,

javne knjižnice knjiga, alata

i igračaka, dobra ekonomija,

lokalna valuta, radionice razmjene

znanja i vještina, urbano

vrtlarenje, ekološke tržnice,

gerilsko prikupljanje otpada

i njegovo ponovno korištenje,

prikupljanje otpadaka hrane iz

restorana za proizvodnju komposta,

recikliranje zapuštenih

prostora u svrhu okupljanja

zajednice ili za međusobno savjetovanje

oko uštede energije

pa sve do većih pothvata kao

što su lokalni dućani ili elektrane

obnovljivih izvora energije

u zadružnom vlasništvu

zajednice.

U ovim životnim težnjama pronašla

se i skupina pojedinaca

koji su odabrali učiniti početnu

promjenu i podržati lokalne

poljoprivredne proizvođače

kako bi jeli hranu uzgojenu na

prirodan način. Tako je nastao

GSR Rijeka, sa svojih 5 ogranaka

gdje su se, bez posrednika,

povezali potrošači i proizvođači

ekološke hrane.

Godine 2018., na prijedlog nekoliko

članova GSR-a, nastaje

Tranzicijska inicijativa Rijeka

- TIR, kao neformalna grupa

građana koja potiče lokalizaciju

gradnje održivih zajednica

otpornih na globalne ekološke,

klimatske, ekonomske i socijalne

izazove. Na susjedom

otoku Krku djeluje Tranzicijska

inicijativa TIKO, a na nacionalnoj

razini postoji Tranzicijska

mreža Hrvatske.

TIR-OVCI U EPK GODINI

U godini 2020. kada je Rijeka

postala Europska prijestolnica

kulture građani željni promjena

dobili su mogućnost

realizacije svojih starih i novih

ideja. Nekoliko TIR-ovaca,

nakon uspješno provedenih

radionica i predavanja iz Revije

zelenog filma, susrelo se

s aktivnim članovima lokalne

zajednice koja za plan ima

oživjeti područje Hartere.

Na jednom je mjestu, o jednoj

temi, nastala oluja mozgova

nekoliko različitih udruga, inicijativa,

udruženja i pojedinaca.

Svi građani su već odavno

svjesni da taj zapušteni industrijski

kompleks, uz Rječinu i

podno Trsata, vapi za transformacijom

- tranzicijom od točke

trenutnog derutnog i opasnog

stanja do točke sigurnog

okupljanja lokalne zajednice

na području podignute i očuvane

bioraznolikosti, urbane

kulture, sporta, umjetnosti te

socijalne osviještenosti.

U skoro svakom većem europskom

gradu postoji slična

priča gdje stari tvornički kompleks

građani preobraze u nešto

novo i korisno. Zašto tako

ne bi bilo i u Rijeci?

Ideje su se zakotrljale i dočekale

svoju realizaciju. TIR je

predložio krenuti u izazovnu

misiju očuvanja i podizanja

razine bioraznolikosti na području

Hartere. Podići bioraznolikost

nije jednostavno i

zadatak je to koji se ne može

odraditi u jednom navratu i

samo jednom tehnikom.

Potrebno je vrijeme i prostor

koji podržava život; floru i faunu

određenog biotopa. Dugoročni

je to cilj, kao kad sadimo

drveće - ne sadimo ih za sebe,

već za nove naraštaje. Kompleksnost

ekosustava određuje

kako će se okoliš ponašati,

a čovjek mu može pridonijeti

oponašajući prirodne procese.

Dovoljna razina bioraznolikosti

ekosustavu daje ekološku

ravnotežu koja ga čini otpornim

na gotovo sve biološke

ekstreme – klimu, štetnike,

bolesti i invazivne vrste.

Tu smo skupa, da pomognemo

Prirodi da učini svoje, ako želimo

ispunjenije živjeti na lijepom

plavo - zelenom planetu.

SAMONAVODNJAVAJUĆE

GREDICE

Članovi TIR-a su tijekom ljetnih

i jesenskih mjeseci u Harteri

održali tri radionice različitog

karaktera. U lipnju i

srpnju su članovi TIR-a i zainteresirani

građani izradili

dvije samonavodnjavajuće

gredice uz Rječinu u koje

su posađene različite začinske,

ukrasne i plodovite biljke.

Povišene gredice (dimenzije

v= 30 cm, š= 120 cm, d= 120

cm) minimalno su se zalijevale

jer u sebi imaju sustav koji

zadržava vodu/vlagu za sušne

dane. U gredicama su se

našle rajčica, paprika, tikvica,

kelj, neven, kadifice, mažuran,

timijan, kadulja, bosiljak i razne

salate. Sve biljke su preživjele

sparno ljeto, a neke još

uvijek listaju i cvjetaju. Uz njih

dogodine će se smjestiti nove

biljke trajnice.

Dokazali smo da je i uz nisku

potrošnju vode uzgoj hrane

u gradu itekako moguć. Sadnjom

biljaka na području Hartere

željeli smo potaknuti

građane da svoj životni okoliš

obogate novim biljkama koje,

osim što vizualno uljepšavaju,

služe kao hrana pčelama

i kukcima oprašivačima, a i

gladnim prolaznicima.

VERMIKOMPOSTERI

Sljedeći pothvat TIR-a u Harteri

bio je suočavanje s izazovom

o kojem se rijetko govori

- psećim izmetom. Često nismo

ni svjesni koliko štetnih

posljedica čini neodrživo gospodarenje

ovom vrstom otpada.

Rijetko tko razmišlja što se

s izmetom događa kada dođe

na odlagalište otpada.

Sve je to bitno jer smo ugljični

planet, a narušena bioraznolikost

globalnog ekosustava uz

čovjekovu pomoć vapi proživjeti

tranziciju koja vodi u ekološku

ravnotežu. Samo uravnotežen

planet može podržati

život u budućnosti. Nameće

se pitanje: kakve to ima veze

sa psećim izmetom? Pseći izmet

odgovornost je vlasnika

psa - ako vlasnik ne želi sudjelovati

u emisiji stakleničkih

plinova, trebao bi znati da

postoji održiva, permakulturna

metoda zbrinjavanja ove

vrste otpada.

Radi se o vermikompostoranju

- podzemnom kompostiranju

uz pomoć gujavica. Popularni

naziv je hotel za gliste. Toliko je

jednostavno da bi svaki gradski

park trebao primjenjivati

ovu tehniku. Plastične vrećice

bi se manje proizvodile, drveće

bi bolje raslo, a izmet ne bi

zagađivao ekosustav. Izrada je

vrlo jednostavna i jeftina, čak

i besplatna kada se izradi od

odbačenih materijala. Tranzicijska

inicijativa Rijeka izradila

je dva takva vermikompostera

na početku Ružićeve ulice u

koje vlasnici pasa mogu ubacivati

pseći doprinos.

HOTEL ZA KUKCE I

SOLITARNE PČELE

U rujnu smo u istoj ulici izradili

i hotel za korisne kukce i solitarne

pčele. Smjestili smo ga

u vertikalnu udubinu zida gdje

je Miron Milić ovog ljeta izradio

mural. Svrha hotela je pružiti

stanište vrijednim biološkim

predatorima i oprašivačima.

Mnoga smo prirodna staništa

već globalno uništili te

osjećamo potrebu odužiti se.

Korisni kukci poput zlatooke,

bubamare, uholaža, bumbara,

grabežljive grinje i stjenice,

osolike muhe, parazitske

osice, mušice šiškarice i solitarnih

pčela u ovom novom

staništu pronaći će mjesto

podizanja novih generacija,

hlad u ljetnim mjesecima i

zaštitu od niskih temperatura

tijekom zimskih mjeseci. Zanimljivo

je da jedna solitarna

pčela, ženka vrste Osmia rufa

može u jednom danu oprašiti

do 5600 cvjetova, što ju čini

120 puta učinkovitijom od medonosne

pčele!

Ako nestanu oprašivači (kukci,

medonosne i solitarne pčele),

više će od 75 % ukupne proizvodnje

hrane biti ugroženo,

naročito voće i povrće te žitarice.

Ako nestanu korisni kukci prilikom

uzgoja hrane, invazivne

vrste će prevladati stoga trebamo

podržati taj divlji svijet

jer je izrazito bitan za očuvanje

bioraznolikosti.

Harterski hotel smjestili smo

unutar zida zbog pogodnih

tehničkih predispozicija

– tako hotel već ima bočne

strane i leđa od čvrstog materijala,

a s drvenim i prirodnim

materijalima, šupljikave grane,

suho lišće, šupljikave cigle,

suhe grančice, vuna, filc,

kartončići, bambusovi štapići,

rupičasti komadi i komadići

drveta, napunili smo njihove

buduće apartmane.

Kod izrade ovakvih staništa

bitno je napraviti krović za

zaštitu od kiše, a za unutarnji

dio hotela preporučljivo je koristiti

prirodne materijale. Nakon

što se hotel napuni, bilo

bi dobro na njegovo pročelje

zakucati žičanu mrežicu kako

elementi ne bi ispali, a i u svrhu

zaštite od ptica koje vole

jesti ličinke. Stanište, ako je

moguće, okrenite prema jugozapadu

ili jugoistoku. Hotel u

Ružićevoj još očekuju dodatni

radovi širenja i montiranje fiksnog,

limenog krovića.

ZDRAVI ZEMLJANI

Dok se kuhaju ideje za nove

projekte, svatko od nas ima

priliku s malo promjene učiniti

puno za život u skladu s prirodom

oko sebe. Još stignemo

naučiti promatrati te osluškivati

prirodni svijet i učiti od

njega.

Tranzicija je nužan alat za život

zdravog Zemljanina - jedino

tako možemo potaknuti

kreativnost zajednice da najbolje

iskoristi svoje resurse,

energiju i duh!

TR ANZICIJSKA INICIJATIVA RIJEKA


NAŠE INTERVENCIJE - JER VOLIMO DA JE ŠARENO, ZELENO, I DA SE MOŽE SJESTI

Obojali smo Harteru

Zona kojoj smo se posvetili u ljeto 2020,

ma koliko bila čarobna, na mjestima je

pomalo siva ili neprilagođena za druženje.

Sitnim intervencijama, uz pomoć naših

brojnih partnera a nerijetko i volontera,

to smo malo promijenili. Evo kako:

DŽEPNI PARK

Prekrasan mali a zapušten javni

prostor u Vodovodnoj ulici malo

smo - popravili. Sad je super za

roštiljanje i susjedsko druženje.

KVARTERSKI

RJEČNIK

Naš Kvarterski rječnik, o kojem

možete čitati na drugom mjestu,

nije želio ostati samo “slovo na

papiru” već smo ga putem malih

tabli preselili u prostor gdje ukazuje

na njegove specifičnosti.

STREET ART

Hartera je prirodni dom intervencija

ulične umjetnosti, a mi

smo pozvali i neke nove ulične

crtače da ostave svoj trag.

HAMMOCI

Malo, ali veselo - Urban Hartera

Climbing Crew postavili su klinove

na koje je sada moguće objesiti

svoj hammock. BANNERI

Jer važno je reći da je

ovo prostor Mjesnog

odbora Hartera!

KANTE ZA

SMEĆE

Da, i kante za smeće. Važne

su, a za sada privremene.

HOTEL ZA

KUKCE I VERMI-

KOMPOSTER

Na početku Ružićeve ulice TIR-ovci su

izgradili i postavili hotel za pčele solitarne

kukce, koje u idućoj sezoni ovdje

mogu naći dom, i vermikomposter

koji uz pomoć gujavica pseću kakicu

pretvara u hranjive tvari za biljke i na

eko-održiv način rješava vječno pitanje

- kamo s govancem?

PENJAČKE

STAZE

Urban Hartera Climbing Crew

zidine Marganova pretvorili

su u penjačke staze.


NAŠE INTERVENCIJE - JER VOLIMO DA JE ŠARENO, ZELENO, I DA SE MOŽE SJESTI

OSLIKANI

ULIČNI

ELEMENTI

TRAJNA

SKEJTERSKA

IZLOŽBA

Skate klub Kvarner svoje je

fotografije postavio u trajnoj

otvorenoj izložbi.

Stare i ruzinave table, ulična

signalizacija ili elementi koji

su se slučajno zatekli u prostoru

poslužili su umjetnici

Tanji Blašković kao inspiracija

koja danas podiže tonus

cijele zone.

PUTOKAZI

Gdje je Žakalj a gdje

Lujzijana? Sad se zna!

KOŠNICE

Pčelarska udruga “Milutin Barač”

zaslužna je za prve urbane

riječke košnice! Jer, gdje ćeš prirodnijeg

doma za pčele nego na

terasi Marganova.

PREIMENOVANJE LOKALITETA

Potrudili smo se i da neki lokaliteti zone dobiju nova imena!

SAMO-

NAVODNJAVAJUĆE

GREDICE

TIR-ovci su na nekoliko mjesta u zoni

postavili gredice koje same navodnjavaju

u njima posađeno bilje. Jako

samoodrživo i jako kul!

URBANI

NAMJEŠTAJ

Naši su partneri RiUseovci izradili klupe

na kojima se sad može lijepo počinuti i

diviti Rječini ili Harteri. Jednu, ovu betonsku,

napravili su naši skejteri!


MLADEN MLADENOVIĆ IZ TRANZICIJSKE INICIJATIVE RIJEKA NE SAMO ŠTO GODINAMA GRADOM VOZI BICIKL VEĆ U BICIKLISTIČKIM KRITIČNIM MASAMA SUDJELUJE OD POČETKA

Novcem se ne

može kupiti sreća,

ali može bicikl

U 75% slučajeva u automobilu je jedna

osoba koja autom zauzima desetak

metara kvadratnih prometnice ili petnaestak

parkinga. Biciklist zauzima

“nerazumnih” jedan metar kvadratni.

Kad se vertikalno parkira, bicikl zauzima

pola metra kvadratna. Međutim,

bez automobila se, naravno, ne može

živjeti, a za sve one koji ne vjeruju instinktu

krda i žele se sami uvjeriti koliko

prostora što zauzima - tu je Riječka

biciklistička kritična masa, koja se

održava svaku prvu subotu u mjesecu.

U slučaju kiše, potopa, požara ili potresa

prebacuje se za sljedeću subotu.

Svaka kritična masa, a prva je održana

početkom 7. mjeseca 2020., bila je

priča za sebe. Na prve dvije baš i nije

došlo nešto previše automobilista biciklista,

međutim, na sljedećima nas je

bilo u daleko većem broju i sve dužem

điru, a tada se otvorila prilika i da se

djeca u sigurnosti mnoštva provozaju

ulicama našeg grada. Da, djeca su

važna. Ona najviše propuštaju zbog

autocentričnosti prometnog sustava.

SKATEBOARD KLUB KVARNER

M J E S N

I

DAVOR JUGOVAC, IZ SKATEBOARD KLUBA KVARNER, GOVORI NAM O NJIHOVOJ DUGOJ HARTERSKOJ POVIJESTI TE NEKIM NOVIM KVARTERSKIM AKTIVNOSTIMA

O D B O R

H A R T E R A

Nema previše mjesta gdje se djeca

slobodno i bezbrižno mogu igrati, bez

da su stalno na oku ili unutar nekog

ograđenog prostora, kao ni uputiti se

pješice do škole - a na bicikli, da ni ne

spominjemo. U Europi postoje gradovi

u kojima starija djeca idu u školu s biciklom

- i to u velikom broju. Roditelji

im zbog toga ipak ne završe na informativnom

razgovoru u centru za socijalnu

skrb. Nevjerojatno, zar ne? Ili je to

zdravi razum zdrave države?

Kritična masa je prilika u kojoj se barem

na trenutak može doživjeti Baltazarov

grad punim plućima. Grad koji

ne robuje automobilima, a ulice mu

uživaju zajedničke i sigurne vožnje

pojedinaca, obitelji i klinaca. Grad

koji može pokazati da je vrijeme da

se bicikl počne shvaćati kao ozbiljno

ekološko prijevozno sredstvo. Pogotovo

u pandemijskim vremenima, što

su mnoge europske metropole shvatile,

pozitivno iskoristivši ogromno

poboljšanje biciklističke infrastrukture.

Vožnjom bicikla dajemo primjer

kako se može živjeti i kretati na održiv

način. Promovirajmo najzdravije, anti-pandemijsko,

najplemenitije, najučinkovitije

i najčišće prijevozno sredstvo.

Promovirajmo bicikl kao održivi

način prijevoza, koji sa sobom nosi i

niz drugih pozitivnih društvenih promjena.

Ako, na primjer, dođemo u

grad biciklom na posao, oslobađamo

prostor za parking nekome tko dolazi

s autom zbog potrebe prijevoza

kupljene robe. Postoji li mogućnost

da zbog toga živne mala

trgovina u centru? Ako riječkih

biciklista bude u većem broju

- sigurno. Hrvatska općenito

povlači izrazito mala sredstva

iz europskih fondova za biciklističku

infrastrukturu. Je li to prilika

za neke nove i održive priče?

Naravno, to nije sve. Korištenje bicikla

je, kako trgovci kažu, “tri u jedan” -

prijevoz, rekreacija, zdravlje, ekologija,

održivost, ušteda i smiješak na licu.

Istina, ponekad kiseli od automobilskog

dima.

Kažu, novcem se ne može kupiti sreća,

ali se može kupiti bicikl. I to je dovoljno

blizu. Stoga, pokažimo svijetu

da nas je puno! Dođite na vlastiti

ili elektro pogon. Ponesite zviždaljke,

glazbala, rekvizite, dobru volju i puna

pluća. Pokažimo da se Rijeka, i puno

šire, može voljeti i biciklom! Pozovite

prijatelje, roditelje, dječicu i kućne ljubimce.

Pridružite nam se na još jednoj

Biciklističkoj kritičnoj masi!

Harterini

starosjedioci

Skejtanje, kao sport i kultura, traži

inovacije i nove izazove. Vođeni time

uvijek se našao neki komadić prostora

u gradu ili izvan njega u kojem smo

nešto izgradili pomoću drva ili betona.

Kao kolektiv skejtera u Harteru smo

došli negdje 2013. godine kada smo

i započeli radove na betonskoj mini

rampi.

Ove godine smo dobili priliku da

stvorimo nešto novo, da napravimo

nešto što nije isključivo skejt element,

pa smo se odlučili da to bude betonska

klupica. Kroz par vikenda uz dobro

druženje, gdje su osim nas bili prisutni

svi entuzijasti za obnovu i oživljavanje

prostora Hartere, izgradili smo klupicu,

postavili izložbu fotografija te za sam

kraj organizirali jam svirku i skejt

session na terasi.

Potencijal prostora je ogroman, već

imamo neke ideje kako ga poboljšati

da bude korisno i nama kao skejterima,

a isto tako bilo kome tko se odluči

provesti dan u Harteri! Za kraj, jedno

veliko hvala svima koji su uključeni u

projekt Mjesnog odbora Hartera, od

organizatorica, realizatora, volontera

do slučajnih prolaznika!

ALEKSANDRA DELUKA TIBLJAŠ DIJELI ISKUSTVO 70-AK HARTERSKIH TRKAČA

Torpedo

Hartera Run

Uz sve za što se prostor Hartere ovog čudnog ljeta

2020. godine pokazao dobrim, krajem rujna

Hartera se pokazala i kao izvrsno mjesto za trčanje.

Trkački test u zoni Mjesnog odbora Hartera

pod nazivom Torpedo Hartera Run 2020 je organiziran

u suradnji sa Sportsko-rekreativnom udrugom

Torpedo Runners.

Torpedo Runnersi su kao grupa građana s djelovanjem

na području promocije trčanja i kretanja

započeli 2015. godine, a od prošle je godine grupa

registrirana kao udruga te ima i financijsku podršku

Grada Rijeke za promociju trčanja, kroz program

Rijeka trči.

Otvoreni trening je bio prilika za obilazak zone

Hartere i okolnih ulica za članove udruge i sve

druge koji su se željeli iskušati u trčanju ili blažoj

verziji trčanju/hodanju po Vodovodnoj i Ružićevoj

ulici. Okupljanje je bilo na Marganovu gdje su se

sudionici - više od sedamdeset! - zajednički zagrijali,

a onda je trening odrađen u dvije grupe na

način da su svi protrčali/prohodali obje ulice. Posebno

se pri odabiru rute vodilo računa da trkači

mogu uz trčanje uživati i u muralima u Vodovodnoj

ulici. Zajedničko je na kraju bilo i istezanje i okrjepa

u organizaciji Torpedo Runnersa.

Dio sudionika je prostor Hartere kao potencijalno

zanimljivu zonu za trčanje otkrio i prije ove akcije,

posebno u vrijeme proljetnog lock-downa. Oni koji

su Vodovodnom i Ružićevom ulicom pretrčali prvi

puta, ostali su ugodno iznenađeni ovom tihom i

zelenom oazom na domak centru grada i mogućnostima

koja pruža rekreativnim trkačima.

Zajednički je zaključak da je u popodnevnim satima

kada zamru poslovne aktivnosti u Ružićevoj i Vodovodnoj

ulici moguće zonom MO Hartera istrčati cca

2,5 km po vrlo povoljnoj konfiguraciji, osobito za riječke

uvjete, i to relativno neometano od prometa.

Sugestija trkača bi bila da se zona dobro osvijetli

i da se omogući uređeni pješački prolaz kroz parkiralište

iza željezničkog nasipa kako bi trkači/hodači

mogli izbjeći uski pločnik uz prometnu ulicu

Školjić. Torpedo Runnersi koji preferiraju trail trčanje

su pak zaključili kako je Hartera savršena polazna

točka za izvangradsko trčanje kroz kanjon u

smjeru Velog vrha na Drenovi za one ambicioznije,

ili u smjeru Trsata, za one malo manje ambiciozne.

Sve u svemu, generalni je zaključak da se Torpedo

Runnersi u Harteru vraćaju već iduće godine! Do

tada, pratite nas na www.torpedo.run


STIŽU NAM VAŠA PISMA SA SVIH STRANA RIJEKE I OKOLICE - O NEKOJ NOVOJ VODOVODNOJ, VAŽNOSTI RIČINE I SUBOTAMA U HARTERI

DONOSIMO ZIMSKU PROGNOZU

ZA SRETNE BLAGDANE I DRUGE RADOSTI POKLANJAMO JEDNU VELIKU KRIŽALJKU!

Pisma čitatelja

KVARTERSKI

HOROSKOP

ZA ZIMU

1

1 5

2 3

16

VRATIMO VODU RIČINI

AHA, VODOVODNA.

Cijeli svoj život proveo sam pored

kazališta. Prozor mog djetinjstva gleda

na riječku Deltu i krajičak Exportdrva.

Stvarno me znaju sve tete s pjace. Kao

mali, krao sam s ostalom mularijom

daske iz lučkih skladišta i gradio kućice.

Ako nismo gradili, onda smo vozili

bicikle. Prava mala banda na kotačima.

Mjesto radnje - Delta ili Hartera. Dijete

sam iz centra. Luka, Školjić i Stari grad

moje su igralište. Pa tako i Vodovodna.

Kako sam odrastao, tu i tamo sam znao

razmišljati o tome gdje ću se jednog

dana smjestiti u svome gradu.

I onda sam se, ovo ljeto koje sam cijelo

morao i htio provesti u Rijeci, smjestio.

U Vodovodnu 13. Kada bi ikome rekao

gdje živim, malo bi se začudili. Aha,

Vodovodna. Pa dobro, u centru si.

Nije ti malo mračno tamo? Čini se

da Vodovodna među Riječanima ne

kotira baš najbolje. Ljudi ju zamišljaju

mračnom i nesigurnom. Ne zalaze u

nju ako ne trebaju. Nije im za suditi.

Vodovodna kao da se i sama brani od

prolaznika - onim tunelom bez pločnika

i pričama koje se prenose koljenima.

Ispada da svim tim Riječanima

nedostaje samo jedan hrabri korak.

Nakon tunela počinje svijet za sebe.

Vodovodna je stvarno, al stvarno,

posebna ulica. Ako živiš manje više bilo

gdje u Rijeci, onda to vjerojatno ljudima

objašnjavaš po nečemu važnome u

blizini. Kod Tete Rože. Blizu KBC-a.

Iznad Nikole Hosta. Pravu adresu,

orijentir i odredište, znaju samo taksisti

i gosti. Rijetki su ti koji ponosno mogu

vijoriti ime svoje ulice, a da pritom ne

zbune sve oko sebe. Vodovodna je

takva ulica. Čovječe, pa svi znaju gdje

je Vodovodna! Godine zanemarenosti

izgradile su njen identitet. Ovdje su ljudi

drugačiji. Pjevaju dok kuhaju ručak. S

prozora pričaju sa susjedima. Pozdrave

te u prolazu. Znaju previše jedni o

drugima. Znaju previše o Vodovodnoj.

Svi oni žive u ulici koja se užurbano

mijenja. Postaje mirisnija, čišća,

svjetlija i aktivnija. Ljudi, ja to vidim. S

prozora koji gleda na Autotrolej.

Puno toga joj nedostaje. Igralište i

zelenilo. Pravo mjesto za druženje.

Dobro bi joj došlo malo manje

automobila i koja ulična lampa. Najbolje

bi joj došlo da ju ljudi krenu shvaćati

ozbiljno. Prođi kroz tunel kada se nađeš

u blizini, ali stvarno.

— M.N.

Kiša oživi Ričinu, no samo do

akumulacije Valići. Naime, niti jednoj

kapi vode nije dopušteno da pređe

preko brane. Sva je voda preusmjerena

cijevima u hidroelektranu Rijeka u

Vodovodnoj ulici. Flora i fauna Ričine

ispod akumulacije Valići je time

prepuštena pokušaju preživljavanja u

onome što je ostalo od virova i lokava

koji su svakim danom sve manji.

Inicijativa “Spasimo Ričinu” zalaže se

za poštivanje biološkog minimuma

od izvora do ušća Ričine, te vas ovim

putem pozivamo da se pridružite u tom

zahtjevu ako želite da Ričina dobije

poštovanje koje zaslužuje. Jer bez vode

nema života. Zalažemo se i za potpunu

obustavu planova izgradnje akumulacije

Kukuljani jer bi izgradnjom akumulacije

tok Ričine bio potpuno uništen. Naime,

plan je da se akumulacija Kukuljani

koristi i za potrebu hidroelektrana, čime

bi voda bila cijevima prenesena daleko

od Ričine, umjesto da ostane tamo gdje

joj je mjesto - u Ričini. Zbog zakona

o vodoopskrbi, jezeru bi u potpunosti

bio zabranjen pristup, te više ne bi bilo

izletišta na izvoru Ričine. Zbog promjene

staništa, vrste koje su strogo zaštićene

i kritično ugrožene vrlo vjerojatno bi u

potpunosti nestale. Suho korito ne može

biti budućnost Ričine. Pridružite nam se

u zaštiti vode po kojoj je naš grad dobio

ime. Neka teče!

— B.K.

NEŠTO POSEBNO

Nešto stvarno posebno događa se na

području Hartere ovih dana. Nije prošlo

niti dva mjeseca, a ondje je već protekla

električna struja, naselile su se pristojne

gradske pčele i zašarenio niz starih

zidova. Svatko je pronašao svoje mjesto.

Planinari imaju svoj alpinistički zid. Nove

klupe imaju svoj duboki hlad. Automobili

više ne parkiraju na Marganovu. Ljudi

u nju dolaze šetati, ćakulati i, stvarno,

biti. Hartera je doista, nakon više od

dvadeset godina, postala važno mjesto

za Rijeku. Sigurno, toplo i okrenuto

zajedničkoj budućnosti. Veseli me ta

subota. Kada uzmem bicikl, pođem u

Harteru i ne znam što me čeka.

— M.G.

OVAN

U glavi vam bruji sto ideja za

iduće proljeće. Podijelite ih.

BIK

Vrijeme je da se povežete

s prirodom. Za početak,

saznajte kako je Rječina.

BLIZANCI

Zima je došla i nedostaju

vam kvarterske aktivnosti?

Izdržite, brzo će proljeće.

RAK

Teško će vam pasti zima

bez aktivnosti u Harteri.

LAV

Pustite što kažu ili misle drugi.

Volite Harteru i to je to.

DJEVICA

Harteru nije moguće shvatiti

racionalno. Pustite analize.

VAGA

U Harteru ili negdje drugdje?

Pa u Harteru, naravno!

ŠKORPION

Hartera je za vas oduvijek

bila strastvena tema.

STRIJELAC

Već oko sebe okupljate

zajednicu u nastajanju.

Ispričajte joj o Harteri.

JARAC

Čak i da padne snijeg,

uvijek ćete naći razloga

volje za doći u Harteru.

VODENJAK

Hartera je pravo mjesto za

biti malo nestabilan. Uživajte!

RIBE

Toliko razumijete ljude da ste

kao stvoreni za voditi Ćakule.

3

5 7

6 7

11 4

12 13

DONOSIMO SLASNE RECEPTE S DRENOVE I IZ RUŽIĆEVE, ALI I IZ PROŠLOSTI!

Davne 1987., iz Našeg lista

Parmezana

kao iz menze

što god želite pohati, jedna konzerva

salse i sto grama mekog sira

Ako želite pripremiti nešto svečaniji

ručak, za neku posebnu

priliku, a pritom ne potrošiti baš

previše novca, evo jedan svakidašnji,

a ipak posebni recept:

uzmite potreban broj odrezaka

za pohanje. Panirane i ispržene

odreske odložite u pleh i premažite

razrijeđenim pireom od rajčice.

Izribajte sira i prekrijte po

odrescima, a povrh svega posipajte

žlicu parmezana. Metnite u

zagrijanu pećnicu, dok se sir ne

rastopi. Dobar tek!

9 10

8

4 10

8 6

9

17

14

16

VODORAVNO 1) penjački sport | 2) što (dijal.) | 3) blato | 4) naša

planina | 5) kala (stand.) | 6) Andrija Adamić | 7) kafić | 8) RNK

(eng.) | 9) talijanska televizija | 10) riječni otok | 11) često naše

žensko ime | 12) Goethe-Institut | 13) volim te (krat.) | 14) naš karikaturist,

Titanik | 15) riječanin Ivan (trg) | 16) ulica uz Rječinu

15

Za nakon zimske šetnje

Rječinski

urbani čaj

rukohvat onog što fino miriše u

gredici, a možete ubrati da ostane

Prošećite se Ružićevom ulicom, a

možete, što se nas bar tiče, i sve

do Hartere. Po putu natrag, uberite

nešto aromatičnog bilja koje

raste u samonavodnjavajućim

gredicama - na parkingu Hidroelektra.

Svježe ili osušeno bilje

namočite u šalici vruće vode. Pričekajte

nekoliko minuta, izvadite

bilje i uživajte u izvornom okusu

rječinskog čaja! Bilje možete sušiti

u suhim i sjenovitim prostorima,

skladištiti u staklenkama i

uživati bez zadrške.

14

11 15

OKOMITO 1) tvornička dvorana | 2) dio Hartere (-o) | 3) ljetni mjesec

| 4) level | 5) proizvode med | 6) list papira | 7) naš otok | 8)

mjesni odbor | 9) riječki radio | 10) Čakavska artificijelna inteligencija

| 11) ...ili što? | 12) mrak | 13) australska ptica | 14) preokret

| 15) površina Zemlje (mn.) | 16) godišnje doba | 17) gorostas

Slatko šalje Udruga Dren

Marmelada

od drenjula

kilogram svježeg drena, jedan

limun i šećera po želji

Stavite zrele i mekane plodove

u padelu i pričekajte dok na laganoj

vatri ne omekšaju. Za dvadesetak

minuta, odvojit će se od

koštica. Po potrebi dodajte čašicu

vode, a zatim sve skupa propasirajte.

Dodajte šećer, pa zagrijavajte

uz miješanje. Kuhajte

oko pola sata ili dok ne dobijete

željenu gustoću. Pred kraj dodajte

limunovog soka, pa ostavite

još kratko na vatri. Vruću smjesu

ulijte u zagrijane staklenke, pa ih

lijepo poklopite.

32 NAŠ LIST

NAŠ LIST, GLASILO MJESNOG ODBORA HARTERA | prosinac 2020. | br. 1 | UREDILI Jelena Androić, Marin Nižić | PISALI Matthias Müller-Wieferig, Nina Majcan Šprajc, Marin Nižić,

Miljenko Mrvčić, Renato Stanković, Kaja Pogačar, Jelena Androić, Miodrag Kuč, Mladen Mladenović, Ivana Keller, Aleksandra Deluka Tibljaš, Marko Smoljan, Davor Jugovac, Yannik Laiska

PREVELE Anita Rogošić, Sandra Palihnić Jurina, Jelena Androić | FOTOGRAFIRALI Tanja Kanazir, Kristijan Vučković, Karlo Čargonja, Viviana Rea Doričić, Jelena Androić, Jelena Popović,

Nina Majcan Šprajc, Davor Jugovac, Aleksandra Deluka Tibljaš, Marko Gracin, Silvio Kezele | IZDALI Goethe-Institut Kroatien u suradnji s Mjesnim odborom Hartera | TISKAO Novi list

TIRAŽA 1000 komada | PODRŽAO Goethe-Institut Kroatien | ZAHVALA Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja | PRATITE NAS mohartera.org | facebook.com/mohartera

Poruka iz bliske

budućnosti

Širi prostor Hartere je suvremeni urbani

zeleni kvart, portal prema prirodi u centru

grada koji poštuje njegove prirodne

zadatosti i naslijeđe industrijske baštine,

ima svoje trajne i privremene stanovnike,

zona je rekreacije i održive turističke

orijentacije, održivih malih proizvodnih

i uslužnih djelatnosti te ima točkaste,

uređene javne prostore koji služe za

druženje i rad svih generacija kojima su

poticaji ekologija, rekreacija, kultura i

suvremene održive urbane prakse.

KAKO IZGLEDA HARTERA SUTRAŠNJICE?

Novinari Našeg lista poslali su ovaj upit nizu ljudi koji već neko

vrijeme marljivo rade na postavljanju kanjona Rječine na noge.

Neki su od njih bili direktnije a neki manje direktno uključeni u

projekt Kvartera. Evo što svi oni kažu:

Tranzicijska inicijativa Rijeka kaže da je Hartera radionica

proizvoda iz starih ostataka Tvornice papira. Skejt klub Kvarner

navodi Harteru kao prvo skejt-friendly mjesto u Rijeci. RiUse

centar Harteru smatra nepresušnim izvorom ideja za ponovno

pokretanje proizvodnje. Kortil Uživo ističe da je prostor nove

urbane kulture otvoren cijeloj zajednici. Riječki pčelari kažu da

postaje svijet gradskih pčela. Urbani separe predviđa da će s

društveno-kulturnim centrom i aktivnom zajednicom postati

sinonim za kolektivno djelovanje i zdrav razum. Radio Roža planira

Harteru kao novu riječku radio postaju punu informacija i dobre

glazbe. Kombinat kaže da je Mjesni odbor Hartera pravi primjer

ostatku Rijeke. ZK/U iz Berlina ističe da je Hartera društvenokulturni

centar vođen principima susjedske solidarnosti.

Međunarodna City Toolbox mreža kaže da je urbano-rekreacijski

prostor kanjona. Goethe-Institut veseli što će primjer Hartere

moći slijediti i drugi gradovi diljem Hrvatske.

Naš list, br. 1

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?