Global 60

Novine po mjeri studenata Novine po mjeri studenata

GlobalNovine1
from GlobalNovine1 More from this publisher
21.12.2020 Views

8 IntervjuBROJ 60, prosinac 2020.Za Global o medijskoj pismenosti, zakonima te zaštiti novinara i izvoraMinistarstvo se hitnotreba pozabaviti pitanjemGDPR-a u medijimaSvima nam je ponekadjezik brži odpameti, naročitokad je riječ o istupimau javnom medijskomprostoru.Da to nije novonastali problemzna jedna od najpoznatijih hrvatskihodvjetnica i stručnjakinja zamedijsko pravo Vesna Alaburić.Njezin dugogodišnji rad s novinarimai medijima trenutačno"upijaju" generacije novih, budućihnovinara na predavanjima naFakultetu političkih znanosti. Unovinarskoj je struci bitno znatitežinu izgovorene, odnosno napisaneriječi te posljedice koje onamože izazvati. No jesmo li toga,i kao sugovornici i kao novinari,ipak potpuno svjesni?◼◼Prema najnovijim najavama,mediji bi trebali odgovaratiza komentare čitatelja,i kršenje toga povlači visokekazne, što nije naišlo na odobravanjenovinarske struke.Hoće li to biti udar, odnosnocenzura pluralizma mišljenja?Nakladnici su i ovog trenutkaodgovorni za komentare čitateljai postoje presude koje su takvuodgovornost utvrdile. Riječ je okomentarima kojima se vrijeđajupojedinci ili iznose tvrdnje koještete njihovu ugledu. Vaše sepitanje tiče Prijedloga zakona oelektroničkim medijima koji, zapravo,ne donosi ništa novo. Netočnesu interpretacije da su zakomentare čitatelja predviđenebilo kakve novčane kazne. Zatonovi zakon odredbom o odgovornostiza komentare čitatelja nećebiti nikakav udar na slobodu medija.◼◼Sve se češće sugovornicimedijima javljaju čak i nakongodine dana te traže da im seizjave uklone iz medija jer imse ne sviđa kako su nešto izjavili,pozivajući se na pravo nazaborav. Je li to opravdano?Ako objavite informaciju onekome u nekom negativnomkontekstu, a poslije se pokažeda to nije točno, sud može utvrditida postoji pravo na zaboravu trenutku kada više ne postojiopravdani javni interes da ta informacijaostane u sferi javne komunikacije.Ovo što vi navodite kao primjerDogodi se da ljudi tek kad vide svoju izjavu objavljenu,shvate težinu i značenje te izjaveuopće ne potpada pod pravo nazaborav jer je riječ o osobamakoje su svjesno i namjerno novinarimadale izjave radi objavljivanja.Onaj tko pristaje dati izjavenovinarima i ako s novinarimasurađuje u oblikovanju te izjave,autorizacijom ili na neki druginačin, mora biti svjestan da sunovinari i mediji ti koji odlučujukoliko će dugo njihove izjaveostati u sferi javnog komuniciranjai nemaju pravo poslije se predomišljati.◼◼Jesu li ljudi onda dovoljnosvjesni odgovornosti za izgovorenuriječ u javnom prostoru?Rekla bih da u pravilu jesu,ali, naravno, dogodi se da ljuditek kad vide svoju izjavu objavljenu,shvate težinu i značenje teizjave. Postoje i situacije kad seizjava objavi u kontekstu ili nanačin koji mijenja njezin smisao.Tada zahtjev za uklanjanje izjaveiz priloga ili čak cijelog prilogamože biti opravdan, ali to su zaistaiznimne okolnosti.◼◼Sad kad smo se već dotaknuliautorizacije, tko imaTekst: Antonija GrbavacSvatko odgovara za sadržaj svojih objava na mrežamapravo i što autorizirati?Naš Zakon o medijima kaže dapravo na autorizaciju imaju sveosobe koje daju neku izjavu ili intervjuradi objavljivanja. Zakonvrlo precizno uređuje što se smatraautorizacijom, pa propisujeda je to pisana autorizacija ilitonski zapis o autorizaciji. Svrhaje takvog zakonodavnog rješenjamaksimalno zaštititi osobu kojadaje izjavu zato što se događaloda mediji ne prenesu cijelu izjavuili ne prenesu njezin pravismisao, što je dovodilo do velikihproblema između intervjuiranihi novinara.◼◼Sugovornici,najčešće institucijei službeza odnose sPonekad, čak i ako procijeniteda ćete izgubiti, ali smatrateda ćete time inicirati rješavanjevažnog pitanja u sudskojpraksi, koji će u nekoj budućnostipridonijeti unapređenjuslobode govora, treba seupustiti u sudske sporove◼◼Je li anonimnost na društvenim mrežama, kreiranjelažnih profila, a time i vrijeđanje sakrivajućise iza njega, nedovoljno regulirano?Ta pitanja nisu regulirana zakonom. Temeljno je,međutim, pravilo da svatko odgovara za sadržajsvojih objava. Ako govorimo o anonimnim objavama,pitanje je tehničke mogućnosti da se utvrdi identitetautora anonimne objave. Postoje cijeli odredi policijeu svijetu koji prate sadržaje objavljene na internetui reagiraju na anonimne komentare. Kad se utvrdiidentitet anonimne osobe, ona odgovara za objavljenesadržaje prema općim propisima. Odgovornisu pod određenim uvjetima i operateri društvenihmreža, koji mogu ukloniti mrzilačke, nasilničke idruge nezakonite sadržaje.◼◼Mislite li da bi se anonimni profili trebali ukinuti?Ili da, na primjer, ne postoji mogućnost da se podlažnim profilima, da se strogom regulacijom to pokušaiskorijeniti?Važno je razlikovati anonimne od lažnih profila. Kadgovorimo o lažnim profilima, tu nema nikakve dvojbeda je riječ o nedopuštenim sadržajima jer se pod imenomdruge osobe lažno objavljuju prilozi kao njezini.Takva praksa treba podlijegati sankcioniranju. Štose tiče anonimnih profila, u javnom komuniciranjuiznimno se štiti pravo ljudi da upozore na nepravilnosti,propuste i nezakonitosti, a da pritom ne trpenikakve štetne posljedice. Zato se i anonimne prijavesmatraju dobrodošlima u demokratskom svijetu,U tom kontekstu nisam a priori protiv anonimnihsadržaja. Granica slobode su govor mržnje, mrzilačkisadržaji, pozivanje na nasilje i mržnju, na koje trebabeziznimno reagirati i sankcionirati.MARKO LUKUNIĆ/PIXSELLjavnošću, sve češće traže autorizaciju.Što mislite o tomrastućem trendu?Surađujući godinama s novinarima,mogu reći da su i oni ti kojižele autorizaciju, zato što sugovornici,kao i ja sada, na primjer,izgovaraju mnogo više riječi negošto će biti objavljeno, pa je skraćivanjenužno. Kao što je nužnoi prilagođavanje izgovorene rečenicepisanoj formi. Ako je riječo nekoj stručnoj temi intervjua,intervjuirani pogotovo žele autorizacijompopraviti ili preciziratisvoje odgovore.Nedopustivim, međutim, smatramda intervjuirani potpunopromijeni sadržaj svojih izjavai od intervjua s kojim je novinarbio zadovoljan jer je sugovornikauspio isprovocirati, doći do nekihzanimljivih izjava, napravi nevažnoili nezanimljivo štivo. Naročitoako je riječ o političarimaili aktualnim društvenim temama.Smatram da u takvim okolnostimamože postojati opravdaniinteres javnosti da se objaviautentični intervju, ali to zaistasamo iznimno.Na primjer, ako je riječ o najvišimdržavnim dužnosnicima kojigovore o temama iznimno važnimaza zemlju jer prvi intervjupokazuje njihovo pravo mišljenjeo važnim društvenim zbivanjima.U takvim sam situacijama ponekadnovinarima savjetovala daobjave neautorizirani intervju, uzodgovarajuće obrazloženje zaštoto čine. U pravilu, ipak, savjetujemnovinarima je da poštuju autorizaciju,posebno ako je riječ ostručnim prilozima, o osvrtima ilistručnoj terminologiji.◼◼Što je s onima koji žele vidjetiuvid u cijeli članak i izjavedrugih sugovornika, kada upitanju nije intervju?Sugovornici imaju pravo znatikontekst u kojem će njihove izjavebiti objavljene i novinari suprofesionalno obvezni objasnitisugovornicima kontekst, osobitoako sugovornici to izričito pitaju.Kako će to učiniti ovisi isključivoo novinaru i sugovorniku.◼◼Ljudi sve češće pri davanjuizjava za medije podrazumijevajuda daju anonimne izjave.Jesmo li došli do vremenakad novinari moraju dodatnoisticati da novinarska pitanja'traže' jasne odgovore ljudi simenom i prezimenom? Osimako anonimnost nije opravdana,naravno, zbog određenihokolnosti.Svakako bih savjetovala novinarimada sugovornicima naglaseda će se njihova izjava objaviti.Neki su ljudi jednostavno neukii ne znaju da ako ih vi nazovetei predstavite se kao novinarkaGlobala koja traži neku izjavu,to implicira objavljivanje izjave.Zato okolnost da se izjava tražiradi objavljivanja treba eksplicitnonavesti.◼◼Ako je, kako ste naveli, problemneznanja, bi li trebalopočeti već od, recimo, osnovneškole provoditi medijskoopismenjavanje da ljudi znajusvoja prava i obveze?Apsolutno. Medijska pismenostje tema koja nam je nekolikodesetljeća iznimno aktualna. Bilobi važno da ljudi znaju da im senovinar, koji se tako predstavi,obraća radi objavljivanja izjaveili radi prikupljanja informacijajer u protivnom nema razloga dase predstavlja kao novinar.

BROJ 60, prosinac 2020.Intervju 9◼◼Rekli ste da je to desetljećimatema, zašto nije došla nadnevni red da se s njom pozabavijer očigledno postaje sveveći problem?Mnogi su se projekti bavili temommedijske pismenosti. Akogovorimo o konkretnoj temiimplikacija razgovora s novinarima,ja u tom pogledu nemamnovinarskog iskustva, ali bih natemelju dugogodišnjeg rada snovinarima rekla da je problemsljedeći – da svi oni koji sudjelujuu javnom životu, političkomživotu, podrazumijevaju da svakirazgovor s novinarima može bitiobjavljen.Međutim, ljudima koji su takozvaniobični građani i nisueducirani da sudjeluju u javnimkomunikacijama potrebno je,zapravo, objasniti da će njihovaizjava biti objavljena. Važno jeimati na umu da u slučaju sporanovinari i mediji moraju dokazatida je osoba dala suglasnost zaobjavljivanje izjave. Upravo zatonovinari i posebno fotoreporteriiz zapadnih demokratskih državaodavno imaju pomno razrađenenačine pribavljanja suglasnostiintervjuiranih i fotografiranihosoba za objavljivanje.◼◼Čega se 'običan čovjek' trebabojati pri davanju svog identiteta?Zašto se boje odavanjaimena i prezimena?To je potpuno individualno pavam ne mogu odgovoriti na to pitanje.Ljudi, pretpostavljam, voleživjeti u anonimnosti i u tome sukomotni, a javni istupi dovode doreakcija koje nisu uvijek ugodne.Mogu samo nagađati da žele zadržatikomociju.◼◼Je li anonimnost sugovornikuikada potpuno zajamčena?Ako mislite na sugovornike kaoizvore informacija, njihova seanonimnost treba maksimalnozaštititi. Upravo zato pravila novinarskeprofesije, propisi i sudskapraksa iznimno štite pravonovinara da zaštiti svoje izvore.Ako novinar sa svojim sugovornikomdogovori da će koristitinjegove izjave, ali zaštititi identitet,onda je to novinar, premapravilima profesije, obvezan učiniti.Zakon ga na to ne obvezuje,nego štiti tu njegovu profesionalnuobvezu i jamči mu pravo daodbije otkriti svoj izvor.◼◼Kakva je u Hrvatskoj praksa,koliko je novinara natjeranona otkrije izvore?Ne znam nijedan slučaj da sunovinari bili prisiljeni otkritiizvor, a znam dosta primjera dasu novinari na sudu odbili odatiizvor, svjesni da time preuzimajuodgovornost za sadržaj objavljenetvrdnje anonimnog izvora.◼◼Otežava li GDPR novinarstvou Hrvatskoj?Da, vrlo. Agencija za zaštituosobnih podataka shvaća objavljivanjeosobnih podataka kaonjihovu obradu, pa primjenjujeGDPR i zakon na manje-višeistovjetan način kao u svim drugimsituacijama stvarne obradeosobnih podataka. Postoji kriterijjavnog interesa na temeljukojeg Agencija mora donositi odlukeo dopustivosti objave nekogosobnog podatka.Prema dosadašnjim iskustvima,Agencija ne valorizira javniinteres pravilno, sukladno značenjutoga pojma u medijskompravu i praksi Europskog suda zaljudska prava i hrvatskih sudova,uključujući osobito Ustavni sud.Agencija traži od nakladnikabrisanje dijelova priloga, tužbanema odgodni učinak, a sudskisporovi traju godinama.Sada je upravo u tijeku nizupravnih sporova protiv odlukaAgencije, pa očekujemo da ćeuspostaviti praksa primjerenijadosegnutoj razini zaštite slobodemedija. U tom je kontekstuvažno istaknuti da je Hrvatskazasad propustila prigodu da Zakonomo medijima ili nekim drugimzakonom ograniči primjenuGDPR-a na medije. Ministarstvokulture i medija trebalo bi se hitnopozabaviti tom temom.◼◼Može li sada svaka osobatražiti da joj se ukloni ime iprezime iz članaka pozivajućise na uskraćivanje prava davanjaosobnih podataka, čak iako je izjavu prethodno autorizirala?GDPR se ne tiče autoriziraneizjave, tako da osoba koja je dalaizjavu za medije, koja je, štoviše,tu izjavu autorizirala, nema pravozahtijevati uklanjanje svogimena s pozivom na zaštitu osobnihpodataka.◼◼Ponekad se čini dai najbenigniji novinarskizadatakSurađujućigodinama snovinarima,mogu reći da sui oni ti kojižele autorizacijumože završititužbama jer senekome ne sviđaneki dio prilogaili teksta. Dovodimoli se do toga dasugovornici uz pomoćloših zakona preuzimajuulogu cenzora?Ne bih rekla da su u tom smislunaši zakoni lošiji od drugiheuropskih zakona. Ako novinarraspolaže dokazima da mu jeodređena osoba dala izjavu radiobjavljivanja i ako ta izjava nijeobjavljena u kontekstu koji izjavidaje drukčije značenje, novinarmora uspjeti u eventualnom sporu.I mediji koji odgovorno i profesionalnoobavljaju svoje zadatke,objavljuju priloge koji su činjeničnoutemeljeni, istraživačkepriloge koji su profesionalnoizvedeni, ne trebaju odmah odustatiod obrane svog objavljenogteksta i pristajati na zahtjeve zauklanjanje ili promjene priloga.Trebaju oprezno i kvalificiranovalorizirati prigovore i procijenitikako bi uspjeli u eventualnomsudskom procesu. Ponekad, čaki ako procijenite da ćete izgubi-ti, ali smatrate da ćete time iniciratirješavanje važnog pitanjau sudskoj praksi, koji će u nekojbudućnosti pridonijeti unapređenjuslobode govora, treba seupustiti u sudske sporove.◼◼Koje su najčešće neutemeljenetužbe protiv novinara uHrvatskoj?Pravilo je da oštećenici tuženakladnike radi naknade štete.Tužbe protiv novinara relativnosu rijetke. Najčešće su to kaznenipostupci. Današnji Kaznenizakon dopušta kažnjavanje novinaraako svjesno iznosi neistinitetvrdnje koje mogu škoditi ugledu,i to je kazneno djelo klevete.Tužitelj treba dokazati da je riječo neistinitoj tvrdnji i da je novinarznao da je tvrdnja neistinita.Te je okolnosti vrlo teško dokazati,pa je stoga vrlo teško novinarazakonito i pravilno osuditi za kaznenodjelo klevete. Postoji i kaznenodjelo uvrede, a novinar zato kazneno djelo, pojednostavljenorečeno, može biti osuđen akosporna informacija nije javnoginteresa.◼◼Što mislite o građanskomnovinarstvu? Neki medijipotiču građaneda šalju svojepriče i fotografije,a toonda radeljudi kojine poznajuni etikunitizakone,alijamčedobru'klikanost'naportalima.Mislim da je edukacijai stimuliranjeljudi da sudjelujuu javnojkomunikaciji,posebno ako jeriječ o temamaopćeg interesa,važno i dobroza društvo.Dakle, smatramda sudobre građanskeinicijativei komentari,ali je važnoda ljudi budueducirani,znaju što izašto govore,koji je cilj togašto govore.ANTONIJA GRBAVAC/GLOBALVažno je da ljudi znaju da im se novinar,koji se tako predstavi, obraća radi objavljivanjaizjave ili radi prikupljanja informacijajer u protivnom nema razloga da sepredstavlja kao novinarVesna Alaburić odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo

BROJ 60, prosinac 2020.

Intervju 9

◼◼Rekli ste da je to desetljećima

tema, zašto nije došla na

dnevni red da se s njom pozabavi

jer očigledno postaje sve

veći problem?

Mnogi su se projekti bavili temom

medijske pismenosti. Ako

govorimo o konkretnoj temi

implikacija razgovora s novinarima,

ja u tom pogledu nemam

novinarskog iskustva, ali bih na

temelju dugogodišnjeg rada s

novinarima rekla da je problem

sljedeći – da svi oni koji sudjeluju

u javnom životu, političkom

životu, podrazumijevaju da svaki

razgovor s novinarima može biti

objavljen.

Međutim, ljudima koji su takozvani

obični građani i nisu

educirani da sudjeluju u javnim

komunikacijama potrebno je,

zapravo, objasniti da će njihova

izjava biti objavljena. Važno je

imati na umu da u slučaju spora

novinari i mediji moraju dokazati

da je osoba dala suglasnost za

objavljivanje izjave. Upravo zato

novinari i posebno fotoreporteri

iz zapadnih demokratskih država

odavno imaju pomno razrađene

načine pribavljanja suglasnosti

intervjuiranih i fotografiranih

osoba za objavljivanje.

◼◼Čega se 'običan čovjek' treba

bojati pri davanju svog identiteta?

Zašto se boje odavanja

imena i prezimena?

To je potpuno individualno pa

vam ne mogu odgovoriti na to pitanje.

Ljudi, pretpostavljam, vole

živjeti u anonimnosti i u tome su

komotni, a javni istupi dovode do

reakcija koje nisu uvijek ugodne.

Mogu samo nagađati da žele zadržati

komociju.

◼◼Je li anonimnost sugovorniku

ikada potpuno zajamčena?

Ako mislite na sugovornike kao

izvore informacija, njihova se

anonimnost treba maksimalno

zaštititi. Upravo zato pravila novinarske

profesije, propisi i sudska

praksa iznimno štite pravo

novinara da zaštiti svoje izvore.

Ako novinar sa svojim sugovornikom

dogovori da će koristiti

njegove izjave, ali zaštititi identitet,

onda je to novinar, prema

pravilima profesije, obvezan učiniti.

Zakon ga na to ne obvezuje,

nego štiti tu njegovu profesionalnu

obvezu i jamči mu pravo da

odbije otkriti svoj izvor.

◼◼Kakva je u Hrvatskoj praksa,

koliko je novinara natjerano

na otkrije izvore?

Ne znam nijedan slučaj da su

novinari bili prisiljeni otkriti

izvor, a znam dosta primjera da

su novinari na sudu odbili odati

izvor, svjesni da time preuzimaju

odgovornost za sadržaj objavljene

tvrdnje anonimnog izvora.

◼◼Otežava li GDPR novinarstvo

u Hrvatskoj?

Da, vrlo. Agencija za zaštitu

osobnih podataka shvaća objavljivanje

osobnih podataka kao

njihovu obradu, pa primjenjuje

GDPR i zakon na manje-više

istovjetan način kao u svim drugim

situacijama stvarne obrade

osobnih podataka. Postoji kriterij

javnog interesa na temelju

kojeg Agencija mora donositi odluke

o dopustivosti objave nekog

osobnog podatka.

Prema dosadašnjim iskustvima,

Agencija ne valorizira javni

interes pravilno, sukladno značenju

toga pojma u medijskom

pravu i praksi Europskog suda za

ljudska prava i hrvatskih sudova,

uključujući osobito Ustavni sud.

Agencija traži od nakladnika

brisanje dijelova priloga, tužba

nema odgodni učinak, a sudski

sporovi traju godinama.

Sada je upravo u tijeku niz

upravnih sporova protiv odluka

Agencije, pa očekujemo da će

uspostaviti praksa primjerenija

dosegnutoj razini zaštite slobode

medija. U tom je kontekstu

važno istaknuti da je Hrvatska

zasad propustila prigodu da Zakonom

o medijima ili nekim drugim

zakonom ograniči primjenu

GDPR-a na medije. Ministarstvo

kulture i medija trebalo bi se hitno

pozabaviti tom temom.

◼◼Može li sada svaka osoba

tražiti da joj se ukloni ime i

prezime iz članaka pozivajući

se na uskraćivanje prava davanja

osobnih podataka, čak i

ako je izjavu prethodno autorizirala?

GDPR se ne tiče autorizirane

izjave, tako da osoba koja je dala

izjavu za medije, koja je, štoviše,

tu izjavu autorizirala, nema pravo

zahtijevati uklanjanje svog

imena s pozivom na zaštitu osobnih

podataka.

◼◼Ponekad se čini da

i najbenigniji novinarski

zadatak

Surađujući

godinama s

novinarima,

mogu reći da su

i oni ti koji

žele autorizaciju

može završiti

tužbama jer se

nekome ne sviđa

neki dio priloga

ili teksta. Dovodimo

li se do toga da

sugovornici uz pomoć

loših zakona preuzimaju

ulogu cenzora?

Ne bih rekla da su u tom smislu

naši zakoni lošiji od drugih

europskih zakona. Ako novinar

raspolaže dokazima da mu je

određena osoba dala izjavu radi

objavljivanja i ako ta izjava nije

objavljena u kontekstu koji izjavi

daje drukčije značenje, novinar

mora uspjeti u eventualnom sporu.

I mediji koji odgovorno i profesionalno

obavljaju svoje zadatke,

objavljuju priloge koji su činjenično

utemeljeni, istraživačke

priloge koji su profesionalno

izvedeni, ne trebaju odmah odustati

od obrane svog objavljenog

teksta i pristajati na zahtjeve za

uklanjanje ili promjene priloga.

Trebaju oprezno i kvalificirano

valorizirati prigovore i procijeniti

kako bi uspjeli u eventualnom

sudskom procesu. Ponekad, čak

i ako procijenite da ćete izgubi-

ti, ali smatrate da ćete time inicirati

rješavanje važnog pitanja

u sudskoj praksi, koji će u nekoj

budućnosti pridonijeti unapređenju

slobode govora, treba se

upustiti u sudske sporove.

◼◼Koje su najčešće neutemeljene

tužbe protiv novinara u

Hrvatskoj?

Pravilo je da oštećenici tuže

nakladnike radi naknade štete.

Tužbe protiv novinara relativno

su rijetke. Najčešće su to kazneni

postupci. Današnji Kazneni

zakon dopušta kažnjavanje novinara

ako svjesno iznosi neistinite

tvrdnje koje mogu škoditi ugledu,

i to je kazneno djelo klevete.

Tužitelj treba dokazati da je riječ

o neistinitoj tvrdnji i da je novinar

znao da je tvrdnja neistinita.

Te je okolnosti vrlo teško dokazati,

pa je stoga vrlo teško novinara

zakonito i pravilno osuditi za kazneno

djelo klevete. Postoji i kazneno

djelo uvrede, a novinar za

to kazneno djelo, pojednostavljeno

rečeno, može biti osuđen ako

sporna informacija nije javnog

interesa.

◼◼Što mislite o građanskom

novinarstvu? Neki mediji

potiču građane

da šalju svoje

priče i fotografije,

a to

onda rade

ljudi koji

ne poznaju

ni etiku

niti

zakone,

ali

jamče

dobru

'klikanost'

na

portalima.

Mislim da je edukacija

i stimuliranje

ljudi da sudjeluju

u javnoj

komunikaciji,

posebno ako je

riječ o temama

općeg interesa,

važno i dobro

za društvo.

Dakle, smatram

da su

dobre građanske

inicijative

i komentari,

ali je važno

da ljudi budu

educirani,

znaju što i

zašto govore,

koji je cilj toga

što govore.

ANTONIJA GRBAVAC/GLOBAL

Važno je da ljudi znaju da im se novinar,

koji se tako predstavi, obraća radi objavljivanja

izjave ili radi prikupljanja informacija

jer u protivnom nema razloga da se

predstavlja kao novinar

Vesna Alaburić odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!