Global 60
Novine po mjeri studenata Novine po mjeri studenata
8 IntervjuBROJ 60, prosinac 2020.Za Global o medijskoj pismenosti, zakonima te zaštiti novinara i izvoraMinistarstvo se hitnotreba pozabaviti pitanjemGDPR-a u medijimaSvima nam je ponekadjezik brži odpameti, naročitokad je riječ o istupimau javnom medijskomprostoru.Da to nije novonastali problemzna jedna od najpoznatijih hrvatskihodvjetnica i stručnjakinja zamedijsko pravo Vesna Alaburić.Njezin dugogodišnji rad s novinarimai medijima trenutačno"upijaju" generacije novih, budućihnovinara na predavanjima naFakultetu političkih znanosti. Unovinarskoj je struci bitno znatitežinu izgovorene, odnosno napisaneriječi te posljedice koje onamože izazvati. No jesmo li toga,i kao sugovornici i kao novinari,ipak potpuno svjesni?◼◼Prema najnovijim najavama,mediji bi trebali odgovaratiza komentare čitatelja,i kršenje toga povlači visokekazne, što nije naišlo na odobravanjenovinarske struke.Hoće li to biti udar, odnosnocenzura pluralizma mišljenja?Nakladnici su i ovog trenutkaodgovorni za komentare čitateljai postoje presude koje su takvuodgovornost utvrdile. Riječ je okomentarima kojima se vrijeđajupojedinci ili iznose tvrdnje koještete njihovu ugledu. Vaše sepitanje tiče Prijedloga zakona oelektroničkim medijima koji, zapravo,ne donosi ništa novo. Netočnesu interpretacije da su zakomentare čitatelja predviđenebilo kakve novčane kazne. Zatonovi zakon odredbom o odgovornostiza komentare čitatelja nećebiti nikakav udar na slobodu medija.◼◼Sve se češće sugovornicimedijima javljaju čak i nakongodine dana te traže da im seizjave uklone iz medija jer imse ne sviđa kako su nešto izjavili,pozivajući se na pravo nazaborav. Je li to opravdano?Ako objavite informaciju onekome u nekom negativnomkontekstu, a poslije se pokažeda to nije točno, sud može utvrditida postoji pravo na zaboravu trenutku kada više ne postojiopravdani javni interes da ta informacijaostane u sferi javne komunikacije.Ovo što vi navodite kao primjerDogodi se da ljudi tek kad vide svoju izjavu objavljenu,shvate težinu i značenje te izjaveuopće ne potpada pod pravo nazaborav jer je riječ o osobamakoje su svjesno i namjerno novinarimadale izjave radi objavljivanja.Onaj tko pristaje dati izjavenovinarima i ako s novinarimasurađuje u oblikovanju te izjave,autorizacijom ili na neki druginačin, mora biti svjestan da sunovinari i mediji ti koji odlučujukoliko će dugo njihove izjaveostati u sferi javnog komuniciranjai nemaju pravo poslije se predomišljati.◼◼Jesu li ljudi onda dovoljnosvjesni odgovornosti za izgovorenuriječ u javnom prostoru?Rekla bih da u pravilu jesu,ali, naravno, dogodi se da ljuditek kad vide svoju izjavu objavljenu,shvate težinu i značenje teizjave. Postoje i situacije kad seizjava objavi u kontekstu ili nanačin koji mijenja njezin smisao.Tada zahtjev za uklanjanje izjaveiz priloga ili čak cijelog prilogamože biti opravdan, ali to su zaistaiznimne okolnosti.◼◼Sad kad smo se već dotaknuliautorizacije, tko imaTekst: Antonija GrbavacSvatko odgovara za sadržaj svojih objava na mrežamapravo i što autorizirati?Naš Zakon o medijima kaže dapravo na autorizaciju imaju sveosobe koje daju neku izjavu ili intervjuradi objavljivanja. Zakonvrlo precizno uređuje što se smatraautorizacijom, pa propisujeda je to pisana autorizacija ilitonski zapis o autorizaciji. Svrhaje takvog zakonodavnog rješenjamaksimalno zaštititi osobu kojadaje izjavu zato što se događaloda mediji ne prenesu cijelu izjavuili ne prenesu njezin pravismisao, što je dovodilo do velikihproblema između intervjuiranihi novinara.◼◼Sugovornici,najčešće institucijei službeza odnose sPonekad, čak i ako procijeniteda ćete izgubiti, ali smatrateda ćete time inicirati rješavanjevažnog pitanja u sudskojpraksi, koji će u nekoj budućnostipridonijeti unapređenjuslobode govora, treba seupustiti u sudske sporove◼◼Je li anonimnost na društvenim mrežama, kreiranjelažnih profila, a time i vrijeđanje sakrivajućise iza njega, nedovoljno regulirano?Ta pitanja nisu regulirana zakonom. Temeljno je,međutim, pravilo da svatko odgovara za sadržajsvojih objava. Ako govorimo o anonimnim objavama,pitanje je tehničke mogućnosti da se utvrdi identitetautora anonimne objave. Postoje cijeli odredi policijeu svijetu koji prate sadržaje objavljene na internetui reagiraju na anonimne komentare. Kad se utvrdiidentitet anonimne osobe, ona odgovara za objavljenesadržaje prema općim propisima. Odgovornisu pod određenim uvjetima i operateri društvenihmreža, koji mogu ukloniti mrzilačke, nasilničke idruge nezakonite sadržaje.◼◼Mislite li da bi se anonimni profili trebali ukinuti?Ili da, na primjer, ne postoji mogućnost da se podlažnim profilima, da se strogom regulacijom to pokušaiskorijeniti?Važno je razlikovati anonimne od lažnih profila. Kadgovorimo o lažnim profilima, tu nema nikakve dvojbeda je riječ o nedopuštenim sadržajima jer se pod imenomdruge osobe lažno objavljuju prilozi kao njezini.Takva praksa treba podlijegati sankcioniranju. Štose tiče anonimnih profila, u javnom komuniciranjuiznimno se štiti pravo ljudi da upozore na nepravilnosti,propuste i nezakonitosti, a da pritom ne trpenikakve štetne posljedice. Zato se i anonimne prijavesmatraju dobrodošlima u demokratskom svijetu,U tom kontekstu nisam a priori protiv anonimnihsadržaja. Granica slobode su govor mržnje, mrzilačkisadržaji, pozivanje na nasilje i mržnju, na koje trebabeziznimno reagirati i sankcionirati.MARKO LUKUNIĆ/PIXSELLjavnošću, sve češće traže autorizaciju.Što mislite o tomrastućem trendu?Surađujući godinama s novinarima,mogu reći da su i oni ti kojižele autorizaciju, zato što sugovornici,kao i ja sada, na primjer,izgovaraju mnogo više riječi negošto će biti objavljeno, pa je skraćivanjenužno. Kao što je nužnoi prilagođavanje izgovorene rečenicepisanoj formi. Ako je riječo nekoj stručnoj temi intervjua,intervjuirani pogotovo žele autorizacijompopraviti ili preciziratisvoje odgovore.Nedopustivim, međutim, smatramda intervjuirani potpunopromijeni sadržaj svojih izjavai od intervjua s kojim je novinarbio zadovoljan jer je sugovornikauspio isprovocirati, doći do nekihzanimljivih izjava, napravi nevažnoili nezanimljivo štivo. Naročitoako je riječ o političarimaili aktualnim društvenim temama.Smatram da u takvim okolnostimamože postojati opravdaniinteres javnosti da se objaviautentični intervju, ali to zaistasamo iznimno.Na primjer, ako je riječ o najvišimdržavnim dužnosnicima kojigovore o temama iznimno važnimaza zemlju jer prvi intervjupokazuje njihovo pravo mišljenjeo važnim društvenim zbivanjima.U takvim sam situacijama ponekadnovinarima savjetovala daobjave neautorizirani intervju, uzodgovarajuće obrazloženje zaštoto čine. U pravilu, ipak, savjetujemnovinarima je da poštuju autorizaciju,posebno ako je riječ ostručnim prilozima, o osvrtima ilistručnoj terminologiji.◼◼Što je s onima koji žele vidjetiuvid u cijeli članak i izjavedrugih sugovornika, kada upitanju nije intervju?Sugovornici imaju pravo znatikontekst u kojem će njihove izjavebiti objavljene i novinari suprofesionalno obvezni objasnitisugovornicima kontekst, osobitoako sugovornici to izričito pitaju.Kako će to učiniti ovisi isključivoo novinaru i sugovorniku.◼◼Ljudi sve češće pri davanjuizjava za medije podrazumijevajuda daju anonimne izjave.Jesmo li došli do vremenakad novinari moraju dodatnoisticati da novinarska pitanja'traže' jasne odgovore ljudi simenom i prezimenom? Osimako anonimnost nije opravdana,naravno, zbog određenihokolnosti.Svakako bih savjetovala novinarimada sugovornicima naglaseda će se njihova izjava objaviti.Neki su ljudi jednostavno neukii ne znaju da ako ih vi nazovetei predstavite se kao novinarkaGlobala koja traži neku izjavu,to implicira objavljivanje izjave.Zato okolnost da se izjava tražiradi objavljivanja treba eksplicitnonavesti.◼◼Ako je, kako ste naveli, problemneznanja, bi li trebalopočeti već od, recimo, osnovneškole provoditi medijskoopismenjavanje da ljudi znajusvoja prava i obveze?Apsolutno. Medijska pismenostje tema koja nam je nekolikodesetljeća iznimno aktualna. Bilobi važno da ljudi znaju da im senovinar, koji se tako predstavi,obraća radi objavljivanja izjaveili radi prikupljanja informacijajer u protivnom nema razloga dase predstavlja kao novinar.
BROJ 60, prosinac 2020.Intervju 9◼◼Rekli ste da je to desetljećimatema, zašto nije došla nadnevni red da se s njom pozabavijer očigledno postaje sveveći problem?Mnogi su se projekti bavili temommedijske pismenosti. Akogovorimo o konkretnoj temiimplikacija razgovora s novinarima,ja u tom pogledu nemamnovinarskog iskustva, ali bih natemelju dugogodišnjeg rada snovinarima rekla da je problemsljedeći – da svi oni koji sudjelujuu javnom životu, političkomživotu, podrazumijevaju da svakirazgovor s novinarima može bitiobjavljen.Međutim, ljudima koji su takozvaniobični građani i nisueducirani da sudjeluju u javnimkomunikacijama potrebno je,zapravo, objasniti da će njihovaizjava biti objavljena. Važno jeimati na umu da u slučaju sporanovinari i mediji moraju dokazatida je osoba dala suglasnost zaobjavljivanje izjave. Upravo zatonovinari i posebno fotoreporteriiz zapadnih demokratskih državaodavno imaju pomno razrađenenačine pribavljanja suglasnostiintervjuiranih i fotografiranihosoba za objavljivanje.◼◼Čega se 'običan čovjek' trebabojati pri davanju svog identiteta?Zašto se boje odavanjaimena i prezimena?To je potpuno individualno pavam ne mogu odgovoriti na to pitanje.Ljudi, pretpostavljam, voleživjeti u anonimnosti i u tome sukomotni, a javni istupi dovode doreakcija koje nisu uvijek ugodne.Mogu samo nagađati da žele zadržatikomociju.◼◼Je li anonimnost sugovornikuikada potpuno zajamčena?Ako mislite na sugovornike kaoizvore informacija, njihova seanonimnost treba maksimalnozaštititi. Upravo zato pravila novinarskeprofesije, propisi i sudskapraksa iznimno štite pravonovinara da zaštiti svoje izvore.Ako novinar sa svojim sugovornikomdogovori da će koristitinjegove izjave, ali zaštititi identitet,onda je to novinar, premapravilima profesije, obvezan učiniti.Zakon ga na to ne obvezuje,nego štiti tu njegovu profesionalnuobvezu i jamči mu pravo daodbije otkriti svoj izvor.◼◼Kakva je u Hrvatskoj praksa,koliko je novinara natjeranona otkrije izvore?Ne znam nijedan slučaj da sunovinari bili prisiljeni otkritiizvor, a znam dosta primjera dasu novinari na sudu odbili odatiizvor, svjesni da time preuzimajuodgovornost za sadržaj objavljenetvrdnje anonimnog izvora.◼◼Otežava li GDPR novinarstvou Hrvatskoj?Da, vrlo. Agencija za zaštituosobnih podataka shvaća objavljivanjeosobnih podataka kaonjihovu obradu, pa primjenjujeGDPR i zakon na manje-višeistovjetan način kao u svim drugimsituacijama stvarne obradeosobnih podataka. Postoji kriterijjavnog interesa na temeljukojeg Agencija mora donositi odlukeo dopustivosti objave nekogosobnog podatka.Prema dosadašnjim iskustvima,Agencija ne valorizira javniinteres pravilno, sukladno značenjutoga pojma u medijskompravu i praksi Europskog suda zaljudska prava i hrvatskih sudova,uključujući osobito Ustavni sud.Agencija traži od nakladnikabrisanje dijelova priloga, tužbanema odgodni učinak, a sudskisporovi traju godinama.Sada je upravo u tijeku nizupravnih sporova protiv odlukaAgencije, pa očekujemo da ćeuspostaviti praksa primjerenijadosegnutoj razini zaštite slobodemedija. U tom je kontekstuvažno istaknuti da je Hrvatskazasad propustila prigodu da Zakonomo medijima ili nekim drugimzakonom ograniči primjenuGDPR-a na medije. Ministarstvokulture i medija trebalo bi se hitnopozabaviti tom temom.◼◼Može li sada svaka osobatražiti da joj se ukloni ime iprezime iz članaka pozivajućise na uskraćivanje prava davanjaosobnih podataka, čak iako je izjavu prethodno autorizirala?GDPR se ne tiče autoriziraneizjave, tako da osoba koja je dalaizjavu za medije, koja je, štoviše,tu izjavu autorizirala, nema pravozahtijevati uklanjanje svogimena s pozivom na zaštitu osobnihpodataka.◼◼Ponekad se čini dai najbenigniji novinarskizadatakSurađujućigodinama snovinarima,mogu reći da sui oni ti kojižele autorizacijumože završititužbama jer senekome ne sviđaneki dio prilogaili teksta. Dovodimoli se do toga dasugovornici uz pomoćloših zakona preuzimajuulogu cenzora?Ne bih rekla da su u tom smislunaši zakoni lošiji od drugiheuropskih zakona. Ako novinarraspolaže dokazima da mu jeodređena osoba dala izjavu radiobjavljivanja i ako ta izjava nijeobjavljena u kontekstu koji izjavidaje drukčije značenje, novinarmora uspjeti u eventualnom sporu.I mediji koji odgovorno i profesionalnoobavljaju svoje zadatke,objavljuju priloge koji su činjeničnoutemeljeni, istraživačkepriloge koji su profesionalnoizvedeni, ne trebaju odmah odustatiod obrane svog objavljenogteksta i pristajati na zahtjeve zauklanjanje ili promjene priloga.Trebaju oprezno i kvalificiranovalorizirati prigovore i procijenitikako bi uspjeli u eventualnomsudskom procesu. Ponekad, čaki ako procijenite da ćete izgubi-ti, ali smatrate da ćete time iniciratirješavanje važnog pitanjau sudskoj praksi, koji će u nekojbudućnosti pridonijeti unapređenjuslobode govora, treba seupustiti u sudske sporove.◼◼Koje su najčešće neutemeljenetužbe protiv novinara uHrvatskoj?Pravilo je da oštećenici tuženakladnike radi naknade štete.Tužbe protiv novinara relativnosu rijetke. Najčešće su to kaznenipostupci. Današnji Kaznenizakon dopušta kažnjavanje novinaraako svjesno iznosi neistinitetvrdnje koje mogu škoditi ugledu,i to je kazneno djelo klevete.Tužitelj treba dokazati da je riječo neistinitoj tvrdnji i da je novinarznao da je tvrdnja neistinita.Te je okolnosti vrlo teško dokazati,pa je stoga vrlo teško novinarazakonito i pravilno osuditi za kaznenodjelo klevete. Postoji i kaznenodjelo uvrede, a novinar zato kazneno djelo, pojednostavljenorečeno, može biti osuđen akosporna informacija nije javnoginteresa.◼◼Što mislite o građanskomnovinarstvu? Neki medijipotiču građaneda šalju svojepriče i fotografije,a toonda radeljudi kojine poznajuni etikunitizakone,alijamčedobru'klikanost'naportalima.Mislim da je edukacijai stimuliranjeljudi da sudjelujuu javnojkomunikaciji,posebno ako jeriječ o temamaopćeg interesa,važno i dobroza društvo.Dakle, smatramda sudobre građanskeinicijativei komentari,ali je važnoda ljudi budueducirani,znaju što izašto govore,koji je cilj togašto govore.ANTONIJA GRBAVAC/GLOBALVažno je da ljudi znaju da im se novinar,koji se tako predstavi, obraća radi objavljivanjaizjave ili radi prikupljanja informacijajer u protivnom nema razloga da sepredstavlja kao novinarVesna Alaburić odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo
- Page 1 and 2: Intervju: Vesna AlaburićStr. 8-9Mi
- Page 3 and 4: BROJ 60, prosinac 2020.Studentski
- Page 5 and 6: BROJ 60, prosinac 2020.Društvo 5ko
- Page 7: BROJ 60, prosinac 2020.Reportaža 7
- Page 11 and 12: BROJ 60, prosinac 2020.Karijera 11S
- Page 13 and 14: BROJ 60, prosinac 2020.Sport 13Spor
- Page 15 and 16: BROJ 60, prosinac 2020.Lifestyle 15
BROJ 60, prosinac 2020.
Intervju 9
◼◼Rekli ste da je to desetljećima
tema, zašto nije došla na
dnevni red da se s njom pozabavi
jer očigledno postaje sve
veći problem?
Mnogi su se projekti bavili temom
medijske pismenosti. Ako
govorimo o konkretnoj temi
implikacija razgovora s novinarima,
ja u tom pogledu nemam
novinarskog iskustva, ali bih na
temelju dugogodišnjeg rada s
novinarima rekla da je problem
sljedeći – da svi oni koji sudjeluju
u javnom životu, političkom
životu, podrazumijevaju da svaki
razgovor s novinarima može biti
objavljen.
Međutim, ljudima koji su takozvani
obični građani i nisu
educirani da sudjeluju u javnim
komunikacijama potrebno je,
zapravo, objasniti da će njihova
izjava biti objavljena. Važno je
imati na umu da u slučaju spora
novinari i mediji moraju dokazati
da je osoba dala suglasnost za
objavljivanje izjave. Upravo zato
novinari i posebno fotoreporteri
iz zapadnih demokratskih država
odavno imaju pomno razrađene
načine pribavljanja suglasnosti
intervjuiranih i fotografiranih
osoba za objavljivanje.
◼◼Čega se 'običan čovjek' treba
bojati pri davanju svog identiteta?
Zašto se boje odavanja
imena i prezimena?
To je potpuno individualno pa
vam ne mogu odgovoriti na to pitanje.
Ljudi, pretpostavljam, vole
živjeti u anonimnosti i u tome su
komotni, a javni istupi dovode do
reakcija koje nisu uvijek ugodne.
Mogu samo nagađati da žele zadržati
komociju.
◼◼Je li anonimnost sugovorniku
ikada potpuno zajamčena?
Ako mislite na sugovornike kao
izvore informacija, njihova se
anonimnost treba maksimalno
zaštititi. Upravo zato pravila novinarske
profesije, propisi i sudska
praksa iznimno štite pravo
novinara da zaštiti svoje izvore.
Ako novinar sa svojim sugovornikom
dogovori da će koristiti
njegove izjave, ali zaštititi identitet,
onda je to novinar, prema
pravilima profesije, obvezan učiniti.
Zakon ga na to ne obvezuje,
nego štiti tu njegovu profesionalnu
obvezu i jamči mu pravo da
odbije otkriti svoj izvor.
◼◼Kakva je u Hrvatskoj praksa,
koliko je novinara natjerano
na otkrije izvore?
Ne znam nijedan slučaj da su
novinari bili prisiljeni otkriti
izvor, a znam dosta primjera da
su novinari na sudu odbili odati
izvor, svjesni da time preuzimaju
odgovornost za sadržaj objavljene
tvrdnje anonimnog izvora.
◼◼Otežava li GDPR novinarstvo
u Hrvatskoj?
Da, vrlo. Agencija za zaštitu
osobnih podataka shvaća objavljivanje
osobnih podataka kao
njihovu obradu, pa primjenjuje
GDPR i zakon na manje-više
istovjetan način kao u svim drugim
situacijama stvarne obrade
osobnih podataka. Postoji kriterij
javnog interesa na temelju
kojeg Agencija mora donositi odluke
o dopustivosti objave nekog
osobnog podatka.
Prema dosadašnjim iskustvima,
Agencija ne valorizira javni
interes pravilno, sukladno značenju
toga pojma u medijskom
pravu i praksi Europskog suda za
ljudska prava i hrvatskih sudova,
uključujući osobito Ustavni sud.
Agencija traži od nakladnika
brisanje dijelova priloga, tužba
nema odgodni učinak, a sudski
sporovi traju godinama.
Sada je upravo u tijeku niz
upravnih sporova protiv odluka
Agencije, pa očekujemo da će
uspostaviti praksa primjerenija
dosegnutoj razini zaštite slobode
medija. U tom je kontekstu
važno istaknuti da je Hrvatska
zasad propustila prigodu da Zakonom
o medijima ili nekim drugim
zakonom ograniči primjenu
GDPR-a na medije. Ministarstvo
kulture i medija trebalo bi se hitno
pozabaviti tom temom.
◼◼Može li sada svaka osoba
tražiti da joj se ukloni ime i
prezime iz članaka pozivajući
se na uskraćivanje prava davanja
osobnih podataka, čak i
ako je izjavu prethodno autorizirala?
GDPR se ne tiče autorizirane
izjave, tako da osoba koja je dala
izjavu za medije, koja je, štoviše,
tu izjavu autorizirala, nema pravo
zahtijevati uklanjanje svog
imena s pozivom na zaštitu osobnih
podataka.
◼◼Ponekad se čini da
i najbenigniji novinarski
zadatak
Surađujući
godinama s
novinarima,
mogu reći da su
i oni ti koji
žele autorizaciju
može završiti
tužbama jer se
nekome ne sviđa
neki dio priloga
ili teksta. Dovodimo
li se do toga da
sugovornici uz pomoć
loših zakona preuzimaju
ulogu cenzora?
Ne bih rekla da su u tom smislu
naši zakoni lošiji od drugih
europskih zakona. Ako novinar
raspolaže dokazima da mu je
određena osoba dala izjavu radi
objavljivanja i ako ta izjava nije
objavljena u kontekstu koji izjavi
daje drukčije značenje, novinar
mora uspjeti u eventualnom sporu.
I mediji koji odgovorno i profesionalno
obavljaju svoje zadatke,
objavljuju priloge koji su činjenično
utemeljeni, istraživačke
priloge koji su profesionalno
izvedeni, ne trebaju odmah odustati
od obrane svog objavljenog
teksta i pristajati na zahtjeve za
uklanjanje ili promjene priloga.
Trebaju oprezno i kvalificirano
valorizirati prigovore i procijeniti
kako bi uspjeli u eventualnom
sudskom procesu. Ponekad, čak
i ako procijenite da ćete izgubi-
ti, ali smatrate da ćete time inicirati
rješavanje važnog pitanja
u sudskoj praksi, koji će u nekoj
budućnosti pridonijeti unapređenju
slobode govora, treba se
upustiti u sudske sporove.
◼◼Koje su najčešće neutemeljene
tužbe protiv novinara u
Hrvatskoj?
Pravilo je da oštećenici tuže
nakladnike radi naknade štete.
Tužbe protiv novinara relativno
su rijetke. Najčešće su to kazneni
postupci. Današnji Kazneni
zakon dopušta kažnjavanje novinara
ako svjesno iznosi neistinite
tvrdnje koje mogu škoditi ugledu,
i to je kazneno djelo klevete.
Tužitelj treba dokazati da je riječ
o neistinitoj tvrdnji i da je novinar
znao da je tvrdnja neistinita.
Te je okolnosti vrlo teško dokazati,
pa je stoga vrlo teško novinara
zakonito i pravilno osuditi za kazneno
djelo klevete. Postoji i kazneno
djelo uvrede, a novinar za
to kazneno djelo, pojednostavljeno
rečeno, može biti osuđen ako
sporna informacija nije javnog
interesa.
◼◼Što mislite o građanskom
novinarstvu? Neki mediji
potiču građane
da šalju svoje
priče i fotografije,
a to
onda rade
ljudi koji
ne poznaju
ni etiku
niti
zakone,
ali
jamče
dobru
'klikanost'
na
portalima.
Mislim da je edukacija
i stimuliranje
ljudi da sudjeluju
u javnoj
komunikaciji,
posebno ako je
riječ o temama
općeg interesa,
važno i dobro
za društvo.
Dakle, smatram
da su
dobre građanske
inicijative
i komentari,
ali je važno
da ljudi budu
educirani,
znaju što i
zašto govore,
koji je cilj toga
što govore.
ANTONIJA GRBAVAC/GLOBAL
Važno je da ljudi znaju da im se novinar,
koji se tako predstavi, obraća radi objavljivanja
izjave ili radi prikupljanja informacija
jer u protivnom nema razloga da se
predstavlja kao novinar
Vesna Alaburić odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo