Global 60
Novine po mjeri studenata Novine po mjeri studenata
8 IntervjuBROJ 60, prosinac 2020.Za Global o medijskoj pismenosti, zakonima te zaštiti novinara i izvoraMinistarstvo se hitnotreba pozabaviti pitanjemGDPR-a u medijimaSvima nam je ponekadjezik brži odpameti, naročitokad je riječ o istupimau javnom medijskomprostoru.Da to nije novonastali problemzna jedna od najpoznatijih hrvatskihodvjetnica i stručnjakinja zamedijsko pravo Vesna Alaburić.Njezin dugogodišnji rad s novinarimai medijima trenutačno"upijaju" generacije novih, budućihnovinara na predavanjima naFakultetu političkih znanosti. Unovinarskoj je struci bitno znatitežinu izgovorene, odnosno napisaneriječi te posljedice koje onamože izazvati. No jesmo li toga,i kao sugovornici i kao novinari,ipak potpuno svjesni?◼◼Prema najnovijim najavama,mediji bi trebali odgovaratiza komentare čitatelja,i kršenje toga povlači visokekazne, što nije naišlo na odobravanjenovinarske struke.Hoće li to biti udar, odnosnocenzura pluralizma mišljenja?Nakladnici su i ovog trenutkaodgovorni za komentare čitateljai postoje presude koje su takvuodgovornost utvrdile. Riječ je okomentarima kojima se vrijeđajupojedinci ili iznose tvrdnje koještete njihovu ugledu. Vaše sepitanje tiče Prijedloga zakona oelektroničkim medijima koji, zapravo,ne donosi ništa novo. Netočnesu interpretacije da su zakomentare čitatelja predviđenebilo kakve novčane kazne. Zatonovi zakon odredbom o odgovornostiza komentare čitatelja nećebiti nikakav udar na slobodu medija.◼◼Sve se češće sugovornicimedijima javljaju čak i nakongodine dana te traže da im seizjave uklone iz medija jer imse ne sviđa kako su nešto izjavili,pozivajući se na pravo nazaborav. Je li to opravdano?Ako objavite informaciju onekome u nekom negativnomkontekstu, a poslije se pokažeda to nije točno, sud može utvrditida postoji pravo na zaboravu trenutku kada više ne postojiopravdani javni interes da ta informacijaostane u sferi javne komunikacije.Ovo što vi navodite kao primjerDogodi se da ljudi tek kad vide svoju izjavu objavljenu,shvate težinu i značenje te izjaveuopće ne potpada pod pravo nazaborav jer je riječ o osobamakoje su svjesno i namjerno novinarimadale izjave radi objavljivanja.Onaj tko pristaje dati izjavenovinarima i ako s novinarimasurađuje u oblikovanju te izjave,autorizacijom ili na neki druginačin, mora biti svjestan da sunovinari i mediji ti koji odlučujukoliko će dugo njihove izjaveostati u sferi javnog komuniciranjai nemaju pravo poslije se predomišljati.◼◼Jesu li ljudi onda dovoljnosvjesni odgovornosti za izgovorenuriječ u javnom prostoru?Rekla bih da u pravilu jesu,ali, naravno, dogodi se da ljuditek kad vide svoju izjavu objavljenu,shvate težinu i značenje teizjave. Postoje i situacije kad seizjava objavi u kontekstu ili nanačin koji mijenja njezin smisao.Tada zahtjev za uklanjanje izjaveiz priloga ili čak cijelog prilogamože biti opravdan, ali to su zaistaiznimne okolnosti.◼◼Sad kad smo se već dotaknuliautorizacije, tko imaTekst: Antonija GrbavacSvatko odgovara za sadržaj svojih objava na mrežamapravo i što autorizirati?Naš Zakon o medijima kaže dapravo na autorizaciju imaju sveosobe koje daju neku izjavu ili intervjuradi objavljivanja. Zakonvrlo precizno uređuje što se smatraautorizacijom, pa propisujeda je to pisana autorizacija ilitonski zapis o autorizaciji. Svrhaje takvog zakonodavnog rješenjamaksimalno zaštititi osobu kojadaje izjavu zato što se događaloda mediji ne prenesu cijelu izjavuili ne prenesu njezin pravismisao, što je dovodilo do velikihproblema između intervjuiranihi novinara.◼◼Sugovornici,najčešće institucijei službeza odnose sPonekad, čak i ako procijeniteda ćete izgubiti, ali smatrateda ćete time inicirati rješavanjevažnog pitanja u sudskojpraksi, koji će u nekoj budućnostipridonijeti unapređenjuslobode govora, treba seupustiti u sudske sporove◼◼Je li anonimnost na društvenim mrežama, kreiranjelažnih profila, a time i vrijeđanje sakrivajućise iza njega, nedovoljno regulirano?Ta pitanja nisu regulirana zakonom. Temeljno je,međutim, pravilo da svatko odgovara za sadržajsvojih objava. Ako govorimo o anonimnim objavama,pitanje je tehničke mogućnosti da se utvrdi identitetautora anonimne objave. Postoje cijeli odredi policijeu svijetu koji prate sadržaje objavljene na internetui reagiraju na anonimne komentare. Kad se utvrdiidentitet anonimne osobe, ona odgovara za objavljenesadržaje prema općim propisima. Odgovornisu pod određenim uvjetima i operateri društvenihmreža, koji mogu ukloniti mrzilačke, nasilničke idruge nezakonite sadržaje.◼◼Mislite li da bi se anonimni profili trebali ukinuti?Ili da, na primjer, ne postoji mogućnost da se podlažnim profilima, da se strogom regulacijom to pokušaiskorijeniti?Važno je razlikovati anonimne od lažnih profila. Kadgovorimo o lažnim profilima, tu nema nikakve dvojbeda je riječ o nedopuštenim sadržajima jer se pod imenomdruge osobe lažno objavljuju prilozi kao njezini.Takva praksa treba podlijegati sankcioniranju. Štose tiče anonimnih profila, u javnom komuniciranjuiznimno se štiti pravo ljudi da upozore na nepravilnosti,propuste i nezakonitosti, a da pritom ne trpenikakve štetne posljedice. Zato se i anonimne prijavesmatraju dobrodošlima u demokratskom svijetu,U tom kontekstu nisam a priori protiv anonimnihsadržaja. Granica slobode su govor mržnje, mrzilačkisadržaji, pozivanje na nasilje i mržnju, na koje trebabeziznimno reagirati i sankcionirati.MARKO LUKUNIĆ/PIXSELLjavnošću, sve češće traže autorizaciju.Što mislite o tomrastućem trendu?Surađujući godinama s novinarima,mogu reći da su i oni ti kojižele autorizaciju, zato što sugovornici,kao i ja sada, na primjer,izgovaraju mnogo više riječi negošto će biti objavljeno, pa je skraćivanjenužno. Kao što je nužnoi prilagođavanje izgovorene rečenicepisanoj formi. Ako je riječo nekoj stručnoj temi intervjua,intervjuirani pogotovo žele autorizacijompopraviti ili preciziratisvoje odgovore.Nedopustivim, međutim, smatramda intervjuirani potpunopromijeni sadržaj svojih izjavai od intervjua s kojim je novinarbio zadovoljan jer je sugovornikauspio isprovocirati, doći do nekihzanimljivih izjava, napravi nevažnoili nezanimljivo štivo. Naročitoako je riječ o političarimaili aktualnim društvenim temama.Smatram da u takvim okolnostimamože postojati opravdaniinteres javnosti da se objaviautentični intervju, ali to zaistasamo iznimno.Na primjer, ako je riječ o najvišimdržavnim dužnosnicima kojigovore o temama iznimno važnimaza zemlju jer prvi intervjupokazuje njihovo pravo mišljenjeo važnim društvenim zbivanjima.U takvim sam situacijama ponekadnovinarima savjetovala daobjave neautorizirani intervju, uzodgovarajuće obrazloženje zaštoto čine. U pravilu, ipak, savjetujemnovinarima je da poštuju autorizaciju,posebno ako je riječ ostručnim prilozima, o osvrtima ilistručnoj terminologiji.◼◼Što je s onima koji žele vidjetiuvid u cijeli članak i izjavedrugih sugovornika, kada upitanju nije intervju?Sugovornici imaju pravo znatikontekst u kojem će njihove izjavebiti objavljene i novinari suprofesionalno obvezni objasnitisugovornicima kontekst, osobitoako sugovornici to izričito pitaju.Kako će to učiniti ovisi isključivoo novinaru i sugovorniku.◼◼Ljudi sve češće pri davanjuizjava za medije podrazumijevajuda daju anonimne izjave.Jesmo li došli do vremenakad novinari moraju dodatnoisticati da novinarska pitanja'traže' jasne odgovore ljudi simenom i prezimenom? Osimako anonimnost nije opravdana,naravno, zbog određenihokolnosti.Svakako bih savjetovala novinarimada sugovornicima naglaseda će se njihova izjava objaviti.Neki su ljudi jednostavno neukii ne znaju da ako ih vi nazovetei predstavite se kao novinarkaGlobala koja traži neku izjavu,to implicira objavljivanje izjave.Zato okolnost da se izjava tražiradi objavljivanja treba eksplicitnonavesti.◼◼Ako je, kako ste naveli, problemneznanja, bi li trebalopočeti već od, recimo, osnovneškole provoditi medijskoopismenjavanje da ljudi znajusvoja prava i obveze?Apsolutno. Medijska pismenostje tema koja nam je nekolikodesetljeća iznimno aktualna. Bilobi važno da ljudi znaju da im senovinar, koji se tako predstavi,obraća radi objavljivanja izjaveili radi prikupljanja informacijajer u protivnom nema razloga dase predstavlja kao novinar.
BROJ 60, prosinac 2020.Intervju 9◼◼Rekli ste da je to desetljećimatema, zašto nije došla nadnevni red da se s njom pozabavijer očigledno postaje sveveći problem?Mnogi su se projekti bavili temommedijske pismenosti. Akogovorimo o konkretnoj temiimplikacija razgovora s novinarima,ja u tom pogledu nemamnovinarskog iskustva, ali bih natemelju dugogodišnjeg rada snovinarima rekla da je problemsljedeći – da svi oni koji sudjelujuu javnom životu, političkomživotu, podrazumijevaju da svakirazgovor s novinarima može bitiobjavljen.Međutim, ljudima koji su takozvaniobični građani i nisueducirani da sudjeluju u javnimkomunikacijama potrebno je,zapravo, objasniti da će njihovaizjava biti objavljena. Važno jeimati na umu da u slučaju sporanovinari i mediji moraju dokazatida je osoba dala suglasnost zaobjavljivanje izjave. Upravo zatonovinari i posebno fotoreporteriiz zapadnih demokratskih državaodavno imaju pomno razrađenenačine pribavljanja suglasnostiintervjuiranih i fotografiranihosoba za objavljivanje.◼◼Čega se 'običan čovjek' trebabojati pri davanju svog identiteta?Zašto se boje odavanjaimena i prezimena?To je potpuno individualno pavam ne mogu odgovoriti na to pitanje.Ljudi, pretpostavljam, voleživjeti u anonimnosti i u tome sukomotni, a javni istupi dovode doreakcija koje nisu uvijek ugodne.Mogu samo nagađati da žele zadržatikomociju.◼◼Je li anonimnost sugovornikuikada potpuno zajamčena?Ako mislite na sugovornike kaoizvore informacija, njihova seanonimnost treba maksimalnozaštititi. Upravo zato pravila novinarskeprofesije, propisi i sudskapraksa iznimno štite pravonovinara da zaštiti svoje izvore.Ako novinar sa svojim sugovornikomdogovori da će koristitinjegove izjave, ali zaštititi identitet,onda je to novinar, premapravilima profesije, obvezan učiniti.Zakon ga na to ne obvezuje,nego štiti tu njegovu profesionalnuobvezu i jamči mu pravo daodbije otkriti svoj izvor.◼◼Kakva je u Hrvatskoj praksa,koliko je novinara natjeranona otkrije izvore?Ne znam nijedan slučaj da sunovinari bili prisiljeni otkritiizvor, a znam dosta primjera dasu novinari na sudu odbili odatiizvor, svjesni da time preuzimajuodgovornost za sadržaj objavljenetvrdnje anonimnog izvora.◼◼Otežava li GDPR novinarstvou Hrvatskoj?Da, vrlo. Agencija za zaštituosobnih podataka shvaća objavljivanjeosobnih podataka kaonjihovu obradu, pa primjenjujeGDPR i zakon na manje-višeistovjetan način kao u svim drugimsituacijama stvarne obradeosobnih podataka. Postoji kriterijjavnog interesa na temeljukojeg Agencija mora donositi odlukeo dopustivosti objave nekogosobnog podatka.Prema dosadašnjim iskustvima,Agencija ne valorizira javniinteres pravilno, sukladno značenjutoga pojma u medijskompravu i praksi Europskog suda zaljudska prava i hrvatskih sudova,uključujući osobito Ustavni sud.Agencija traži od nakladnikabrisanje dijelova priloga, tužbanema odgodni učinak, a sudskisporovi traju godinama.Sada je upravo u tijeku nizupravnih sporova protiv odlukaAgencije, pa očekujemo da ćeuspostaviti praksa primjerenijadosegnutoj razini zaštite slobodemedija. U tom je kontekstuvažno istaknuti da je Hrvatskazasad propustila prigodu da Zakonomo medijima ili nekim drugimzakonom ograniči primjenuGDPR-a na medije. Ministarstvokulture i medija trebalo bi se hitnopozabaviti tom temom.◼◼Može li sada svaka osobatražiti da joj se ukloni ime iprezime iz članaka pozivajućise na uskraćivanje prava davanjaosobnih podataka, čak iako je izjavu prethodno autorizirala?GDPR se ne tiče autoriziraneizjave, tako da osoba koja je dalaizjavu za medije, koja je, štoviše,tu izjavu autorizirala, nema pravozahtijevati uklanjanje svogimena s pozivom na zaštitu osobnihpodataka.◼◼Ponekad se čini dai najbenigniji novinarskizadatakSurađujućigodinama snovinarima,mogu reći da sui oni ti kojižele autorizacijumože završititužbama jer senekome ne sviđaneki dio prilogaili teksta. Dovodimoli se do toga dasugovornici uz pomoćloših zakona preuzimajuulogu cenzora?Ne bih rekla da su u tom smislunaši zakoni lošiji od drugiheuropskih zakona. Ako novinarraspolaže dokazima da mu jeodređena osoba dala izjavu radiobjavljivanja i ako ta izjava nijeobjavljena u kontekstu koji izjavidaje drukčije značenje, novinarmora uspjeti u eventualnom sporu.I mediji koji odgovorno i profesionalnoobavljaju svoje zadatke,objavljuju priloge koji su činjeničnoutemeljeni, istraživačkepriloge koji su profesionalnoizvedeni, ne trebaju odmah odustatiod obrane svog objavljenogteksta i pristajati na zahtjeve zauklanjanje ili promjene priloga.Trebaju oprezno i kvalificiranovalorizirati prigovore i procijenitikako bi uspjeli u eventualnomsudskom procesu. Ponekad, čaki ako procijenite da ćete izgubi-ti, ali smatrate da ćete time iniciratirješavanje važnog pitanjau sudskoj praksi, koji će u nekojbudućnosti pridonijeti unapređenjuslobode govora, treba seupustiti u sudske sporove.◼◼Koje su najčešće neutemeljenetužbe protiv novinara uHrvatskoj?Pravilo je da oštećenici tuženakladnike radi naknade štete.Tužbe protiv novinara relativnosu rijetke. Najčešće su to kaznenipostupci. Današnji Kaznenizakon dopušta kažnjavanje novinaraako svjesno iznosi neistinitetvrdnje koje mogu škoditi ugledu,i to je kazneno djelo klevete.Tužitelj treba dokazati da je riječo neistinitoj tvrdnji i da je novinarznao da je tvrdnja neistinita.Te je okolnosti vrlo teško dokazati,pa je stoga vrlo teško novinarazakonito i pravilno osuditi za kaznenodjelo klevete. Postoji i kaznenodjelo uvrede, a novinar zato kazneno djelo, pojednostavljenorečeno, može biti osuđen akosporna informacija nije javnoginteresa.◼◼Što mislite o građanskomnovinarstvu? Neki medijipotiču građaneda šalju svojepriče i fotografije,a toonda radeljudi kojine poznajuni etikunitizakone,alijamčedobru'klikanost'naportalima.Mislim da je edukacijai stimuliranjeljudi da sudjelujuu javnojkomunikaciji,posebno ako jeriječ o temamaopćeg interesa,važno i dobroza društvo.Dakle, smatramda sudobre građanskeinicijativei komentari,ali je važnoda ljudi budueducirani,znaju što izašto govore,koji je cilj togašto govore.ANTONIJA GRBAVAC/GLOBALVažno je da ljudi znaju da im se novinar,koji se tako predstavi, obraća radi objavljivanjaizjave ili radi prikupljanja informacijajer u protivnom nema razloga da sepredstavlja kao novinarVesna Alaburić odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo
- Page 1 and 2: Intervju: Vesna AlaburićStr. 8-9Mi
- Page 3 and 4: BROJ 60, prosinac 2020.Studentski
- Page 5 and 6: BROJ 60, prosinac 2020.Društvo 5ko
- Page 7: BROJ 60, prosinac 2020.Reportaža 7
- Page 11 and 12: BROJ 60, prosinac 2020.Karijera 11S
- Page 13 and 14: BROJ 60, prosinac 2020.Sport 13Spor
- Page 15 and 16: BROJ 60, prosinac 2020.Lifestyle 15
8 Intervju
BROJ 60, prosinac 2020.
Za Global o medijskoj pismenosti, zakonima te zaštiti novinara i izvora
Ministarstvo se hitno
treba pozabaviti pitanjem
GDPR-a u medijima
Svima nam je ponekad
jezik brži od
pameti, naročito
kad je riječ o istupima
u javnom medijskom
prostoru.
Da to nije novonastali problem
zna jedna od najpoznatijih hrvatskih
odvjetnica i stručnjakinja za
medijsko pravo Vesna Alaburić.
Njezin dugogodišnji rad s novinarima
i medijima trenutačno
"upijaju" generacije novih, budućih
novinara na predavanjima na
Fakultetu političkih znanosti. U
novinarskoj je struci bitno znati
težinu izgovorene, odnosno napisane
riječi te posljedice koje ona
može izazvati. No jesmo li toga,
i kao sugovornici i kao novinari,
ipak potpuno svjesni?
◼◼Prema najnovijim najavama,
mediji bi trebali odgovarati
za komentare čitatelja,
i kršenje toga povlači visoke
kazne, što nije naišlo na odobravanje
novinarske struke.
Hoće li to biti udar, odnosno
cenzura pluralizma mišljenja?
Nakladnici su i ovog trenutka
odgovorni za komentare čitatelja
i postoje presude koje su takvu
odgovornost utvrdile. Riječ je o
komentarima kojima se vrijeđaju
pojedinci ili iznose tvrdnje koje
štete njihovu ugledu. Vaše se
pitanje tiče Prijedloga zakona o
elektroničkim medijima koji, zapravo,
ne donosi ništa novo. Netočne
su interpretacije da su za
komentare čitatelja predviđene
bilo kakve novčane kazne. Zato
novi zakon odredbom o odgovornosti
za komentare čitatelja neće
biti nikakav udar na slobodu medija.
◼◼Sve se češće sugovornici
medijima javljaju čak i nakon
godine dana te traže da im se
izjave uklone iz medija jer im
se ne sviđa kako su nešto izjavili,
pozivajući se na pravo na
zaborav. Je li to opravdano?
Ako objavite informaciju o
nekome u nekom negativnom
kontekstu, a poslije se pokaže
da to nije točno, sud može utvrditi
da postoji pravo na zaborav
u trenutku kada više ne postoji
opravdani javni interes da ta informacija
ostane u sferi javne komunikacije.
Ovo što vi navodite kao primjer
Dogodi se da ljudi tek kad vide svoju izjavu objavljenu,
shvate težinu i značenje te izjave
uopće ne potpada pod pravo na
zaborav jer je riječ o osobama
koje su svjesno i namjerno novinarima
dale izjave radi objavljivanja.
Onaj tko pristaje dati izjave
novinarima i ako s novinarima
surađuje u oblikovanju te izjave,
autorizacijom ili na neki drugi
način, mora biti svjestan da su
novinari i mediji ti koji odlučuju
koliko će dugo njihove izjave
ostati u sferi javnog komuniciranja
i nemaju pravo poslije se predomišljati.
◼◼Jesu li ljudi onda dovoljno
svjesni odgovornosti za izgovorenu
riječ u javnom prostoru?
Rekla bih da u pravilu jesu,
ali, naravno, dogodi se da ljudi
tek kad vide svoju izjavu objavljenu,
shvate težinu i značenje te
izjave. Postoje i situacije kad se
izjava objavi u kontekstu ili na
način koji mijenja njezin smisao.
Tada zahtjev za uklanjanje izjave
iz priloga ili čak cijelog priloga
može biti opravdan, ali to su zaista
iznimne okolnosti.
◼◼Sad kad smo se već dotaknuli
autorizacije, tko ima
Tekst: Antonija Grbavac
Svatko odgovara za sadržaj svojih objava na mrežama
pravo i što autorizirati?
Naš Zakon o medijima kaže da
pravo na autorizaciju imaju sve
osobe koje daju neku izjavu ili intervju
radi objavljivanja. Zakon
vrlo precizno uređuje što se smatra
autorizacijom, pa propisuje
da je to pisana autorizacija ili
tonski zapis o autorizaciji. Svrha
je takvog zakonodavnog rješenja
maksimalno zaštititi osobu koja
daje izjavu zato što se događalo
da mediji ne prenesu cijelu izjavu
ili ne prenesu njezin pravi
smisao, što je dovodilo do velikih
problema između intervjuiranih
i novinara.
◼◼Sugovornici,
najčešće institucije
i službe
za odnose s
Ponekad, čak i ako procijenite
da ćete izgubiti, ali smatrate
da ćete time inicirati rješavanje
važnog pitanja u sudskoj
praksi, koji će u nekoj budućnosti
pridonijeti unapređenju
slobode govora, treba se
upustiti u sudske sporove
◼◼Je li anonimnost na društvenim mrežama, kreiranje
lažnih profila, a time i vrijeđanje sakrivajući
se iza njega, nedovoljno regulirano?
Ta pitanja nisu regulirana zakonom. Temeljno je,
međutim, pravilo da svatko odgovara za sadržaj
svojih objava. Ako govorimo o anonimnim objavama,
pitanje je tehničke mogućnosti da se utvrdi identitet
autora anonimne objave. Postoje cijeli odredi policije
u svijetu koji prate sadržaje objavljene na internetu
i reagiraju na anonimne komentare. Kad se utvrdi
identitet anonimne osobe, ona odgovara za objavljene
sadržaje prema općim propisima. Odgovorni
su pod određenim uvjetima i operateri društvenih
mreža, koji mogu ukloniti mrzilačke, nasilničke i
druge nezakonite sadržaje.
◼◼Mislite li da bi se anonimni profili trebali ukinuti?
Ili da, na primjer, ne postoji mogućnost da se pod
lažnim profilima, da se strogom regulacijom to pokuša
iskorijeniti?
Važno je razlikovati anonimne od lažnih profila. Kad
govorimo o lažnim profilima, tu nema nikakve dvojbe
da je riječ o nedopuštenim sadržajima jer se pod imenom
druge osobe lažno objavljuju prilozi kao njezini.
Takva praksa treba podlijegati sankcioniranju. Što
se tiče anonimnih profila, u javnom komuniciranju
iznimno se štiti pravo ljudi da upozore na nepravilnosti,
propuste i nezakonitosti, a da pritom ne trpe
nikakve štetne posljedice. Zato se i anonimne prijave
smatraju dobrodošlima u demokratskom svijetu,
U tom kontekstu nisam a priori protiv anonimnih
sadržaja. Granica slobode su govor mržnje, mrzilački
sadržaji, pozivanje na nasilje i mržnju, na koje treba
beziznimno reagirati i sankcionirati.
MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL
javnošću, sve češće traže autorizaciju.
Što mislite o tom
rastućem trendu?
Surađujući godinama s novinarima,
mogu reći da su i oni ti koji
žele autorizaciju, zato što sugovornici,
kao i ja sada, na primjer,
izgovaraju mnogo više riječi nego
što će biti objavljeno, pa je skraćivanje
nužno. Kao što je nužno
i prilagođavanje izgovorene rečenice
pisanoj formi. Ako je riječ
o nekoj stručnoj temi intervjua,
intervjuirani pogotovo žele autorizacijom
popraviti ili precizirati
svoje odgovore.
Nedopustivim, međutim, smatram
da intervjuirani potpuno
promijeni sadržaj svojih izjava
i od intervjua s kojim je novinar
bio zadovoljan jer je sugovornika
uspio isprovocirati, doći do nekih
zanimljivih izjava, napravi nevažno
ili nezanimljivo štivo. Naročito
ako je riječ o političarima
ili aktualnim društvenim temama.
Smatram da u takvim okolnostima
može postojati opravdani
interes javnosti da se objavi
autentični intervju, ali to zaista
samo iznimno.
Na primjer, ako je riječ o najvišim
državnim dužnosnicima koji
govore o temama iznimno važnima
za zemlju jer prvi intervju
pokazuje njihovo pravo mišljenje
o važnim društvenim zbivanjima.
U takvim sam situacijama ponekad
novinarima savjetovala da
objave neautorizirani intervju, uz
odgovarajuće obrazloženje zašto
to čine. U pravilu, ipak, savjetujem
novinarima je da poštuju autorizaciju,
posebno ako je riječ o
stručnim prilozima, o osvrtima ili
stručnoj terminologiji.
◼◼Što je s onima koji žele vidjeti
uvid u cijeli članak i izjave
drugih sugovornika, kada u
pitanju nije intervju?
Sugovornici imaju pravo znati
kontekst u kojem će njihove izjave
biti objavljene i novinari su
profesionalno obvezni objasniti
sugovornicima kontekst, osobito
ako sugovornici to izričito pitaju.
Kako će to učiniti ovisi isključivo
o novinaru i sugovorniku.
◼◼Ljudi sve češće pri davanju
izjava za medije podrazumijevaju
da daju anonimne izjave.
Jesmo li došli do vremena
kad novinari moraju dodatno
isticati da novinarska pitanja
'traže' jasne odgovore ljudi s
imenom i prezimenom? Osim
ako anonimnost nije opravdana,
naravno, zbog određenih
okolnosti.
Svakako bih savjetovala novinarima
da sugovornicima naglase
da će se njihova izjava objaviti.
Neki su ljudi jednostavno neuki
i ne znaju da ako ih vi nazovete
i predstavite se kao novinarka
Globala koja traži neku izjavu,
to implicira objavljivanje izjave.
Zato okolnost da se izjava traži
radi objavljivanja treba eksplicitno
navesti.
◼◼Ako je, kako ste naveli, problem
neznanja, bi li trebalo
početi već od, recimo, osnovne
škole provoditi medijsko
opismenjavanje da ljudi znaju
svoja prava i obveze?
Apsolutno. Medijska pismenost
je tema koja nam je nekoliko
desetljeća iznimno aktualna. Bilo
bi važno da ljudi znaju da im se
novinar, koji se tako predstavi,
obraća radi objavljivanja izjave
ili radi prikupljanja informacija
jer u protivnom nema razloga da
se predstavlja kao novinar.
Change language