Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
BROJ 60, prosinac 2020.
Reportaža 7
ŠIŠAJ ODGOVORNOST Neki klubovi mamili besplatnim alkoholom i radili dok ne bi došla policija
Tekst: Lucija Mijan
Foto: Tajana Josipović/Global
Na ulazu u klub zaštitar
nas je upitao za ime,
prezime i broj mobitela,
no s obzirom na to
da nije tražio osobne iskaznice,
dale smo mu lažne podatke, anonimno
priznaju dvije studentice
iz Splita. Potkraj studenoga Nacionalni
stožer za civilnu zaštitu
obustavio je rad svih noćnih i
diskoklubova te barova. Ta je odluka
najviše pogodila mlade jer je
označila kraj izlaženja i opijanja
uz današnje hitove. Iako su prije
te mjere klubovi smjeli raditi do
21 sat, a broj ljudi bio je ograničen,
nekolicina se ograničenja
ipak nije pridržavala. Pojedinci
su odlučili "izaći u susret" onima
koji žive za partijanje.
Studentice iz Splita od početka
listopada partijale su, kažu, barem
pet puta. Korona im je bila
u podsvijesti, ali većeg straha da
će ih netko uhvatiti nije bilo. Prije
ulaska na ilegalni korona party,
mjerili su im temperaturu, a morale
su nositi i zaštitnu masku.
Besplatan ulaz
"Broj gostiju nije bio ograničen,
a klub je bio pun - kao u
onim, malo lošijim, izlascima
prije korone", kaže studentica
koja se prisjetila izlaska u "novom
normalnom" u jedan splitski
klub. Da se mjere nisu poštivale,
potvrđuju i sugovornice. U klub
su ušle oko 22 sata, napustile su
ga gotovo dva sata nakon ponoći,
a on je i nakon njihova odlaska
nastavio s radom.
U Zagrebu je, ipak, malo drukčija
priča. Studentica, čiji su podaci
poznati redakciji, dva je puta
posjetila jedan od najpoznatijih
zagrebačkih klubova. Za razliku
od onog u Splitu, u Zagrebu nisu
tražili osobne podatke, a nošenje
zaštitne maske isto tako nije bilo
potrebno.
"Klub je radio na pola kapaciteta,
a sat vremena prije ponoći
nikoga nisu puštali unutra", kaže.
Što se tiče incidenata, sugovornice
iz Splita i Zagreba priznale
su da ih nije bilo, ali je atmosfera
bila potpuno drukčija.
"Osjećalo se kao da nema te
neke čari. Nije mi bilo svejedno
kad bi mi se netko približio, iako
smo bili za svojim stolom u separeu,
izolirani", priča studentica iz
Splita. S druge strane, u Zagrebu
su "ljudi bili raspršeni - u sredini
kluba nitko nije plesao, svi su se
držali svojih stolova". Već tu se
vidjelo da, unatoč velikoj želji za
partijanje, postoji svijest o zarazi.
Zagrebačkim klubom partijalo se
gotovo do jedan sat nakon ponoći,
"odnosno dok ne bi došli zaštitari
ili policija".
"Policija se nije previše miješala,
samo bi nadgledali da svi izađu
iz kluba", prisjeća se studen-
Mladi ilegalno
partijali uz stav
'korona neće mene...'
Iako je većina mislila ili se nadala na početku da će ih pandemija
zaobići, psihologinja Željka Friganović Jerončić kaže da je, prema
statistici, korona mnoge već okrznula, ali i ozbiljno ugrozila
Pojedinci su odlučili 'izaći u susret' onima koji žive za partijanje
Manji partiji preselili se u studentske domove
U listopadu se partijanje mladih preselilo ispred zagrebačkog
Hrvatskog narodnog kazališta. "Bila sam dva
puta. Atmosfera nije bila baš nešto, ali možda zato što
je oba puta bio ponedjeljak", prisjeća se studentica iz
Zagreba. Jednom ih je i policija potjerala. Zbog hladnijeg
vremena i zabrane okupljanja ispred HNK, ali i zatvaranja
kafića te klubova, mladi ponovno pronalaze nove
Kupovanje alkohola
u klubu, priznaju
studentice, bilo je
moguće tijekom
cijele noći
'Mediji nas prezentiraju kao da smo
delinkventi'
Psihologinja Željka Friganović Jerončić smatra da potreba za druženjem
nije povlastica mladih i da ih mjere Stožera civilne zaštite o zatvaranju
ugostiteljskih uvjeta ne bi trebale pogađati. "I mlađa djeca, kao i odrasli
ljudi, imaju potrebu za druženjem", objašnjava pa dodaje da mladi imaju i
modernu tehnologiju kao nadomjesni oblike komunikacije.
Studentica iz Zagreba ne slaže se s psihologinjom Friganović Jerončić.
Protivi se zatvaranju klubova i kafića jer smatra da mladi sada nemaju
mjesto za druženje.
"Ne sviđa mi se kada mediji grozno prezentiraju nas mlade kao da
smo neki delinkventi", priznaje studentica. Druženja su mladima, kaže,
nepotrebno oduzeta, na primjer, ona na otvorenom, poput onih ispred
Hrvatskog narodnog kazališta ili u dvorištu studentskih domova.
načine druženja. Popularna mjesta okupljanja postali su
i studentski domovi. Studentica iz Zagreba otkriva da
se studenti često znaju družiti u sobama u studentskim
domovima.
"Ne bude nas nikad više od deset", kaže. Na njihovu
žalost, kontrole u domovima su se postrožile pa im se
često dogodi da ih "rastjeraju".
tica. Iako se primarno mislilo da
će se mjesto u klubovima trebati
rezervirati zbog točnog broja gostiju,
naše sugovornice otkrivaju
da to u Splitu nije bio slučaj, a
ulaz je bio besplatan. U Zagrebu
je, s druge strane, trebalo imati
rezervirano mjesto, "ali na kraju
bi te zaštitar pustio da uđeš i bez
rezervacije", kaže studentica s
osmijehom na licu.
'Malo sam povodljiva...'
Za ilegalne partije doznale su
na instagramskim profilima klubova.
Oba kluba, i onaj splitski,
ali i zagrebački, preko društvenih
mreža nekoliko su puta održavala
nagradne igre za osvajanje
boce alkoholnog pića. Da su tako
htjeli privući mlađu publiku, zaključuje
jedna od sugovornica.
"Moje društvo je čak pet puta
pobijedilo u nagradnoj igri, pa
smo zato i išli", govori pa dodaje
da ih je jednom u klubu bilo
"samo pet", no svejedno su ostali
zbog osvojenog separea i besplatne
boce alkohola.
Kupnja alkohola u klubu, priznaju
studentice, bila je moguća
cijele noći, što zbog mjera nije
bilo dopušteno. Iako su se s te
strane mjere kršile, konobari su,
ipak, u oba kluba nosili zaštitne
maske.
"Pozvala me prijateljica s faksa,
a ja sam malo povodljiva pa
sam rekla da može. Povela me
je situacija", priznaje jedna od
studentica. Druga je pak prvi put
otišla da bi "blagoslovila s društvom
novu akademsku godinu", a
poslije jer voli izlaske, a bio joj je
i rođendan.
Psihologinja Željka Friganović
Jerončić godinama radi s mladima
i nastoji im biti podrška kada
je potrebno, ali ističe da je ipak
"teško opravdati potrebu organiziranja
i posjećivanja koronapartija".
Mladima je, objašnjava,
sklona i s njima se razumije, ali
potrebu partijanja u ovim uvjetima
ne opravdava.
Pritisak vršnjaka
"Negdje u dubini duše, znaju
da podrška i razumijevanje ne
znače uvijek i odobravanje, te
da tapšanje po ramenu i kimanje
glavom nije uvijek ono što
im treba i što je za njih najbolje",
priča psihologinja. Dodaje da u
'Negdje u dubini duše, mladi
znaju da podrška i razumijevanje
ne znače i odobravanje
te da tapšanje po ramenu
i kimanje glavom nije
uvijek ono što im treba i što
je za njih najbolje', govori
psihologinja
neodgovornom ponašanju mladih
pritisak vršnjaka i želja za dokazivanjem
igraju veliku ulogu,
a socijalni utjecaj je moćan toliko
da mu podliježu i odrasli, ne
samo mladi.
"Samo se dio njih, na primjer,
oni koji imaju visoko samopouzdanje,
usudi suprotstaviti idejama
s kojima se ne slažu. Mnogi
drugi se konformiraju...", priznaje
Friganović Jerončić pa otkriva
da je stav "korona neće mene" tipičan
za adolescenate.
Iako je većina mislila ili se nadala
na početku da "korona neće
mene", Friganović Jerončić kaže
da je, prema statistici, korona
mnoge već okrznula, ali i ozbiljno
ugrozila. Studentice iz Splita koje
su partijale splitskim klubovima
preboljele su koronavirus s blagim
simptomima.
"Morala sam biti kod kuće 15
dana, a vani je bilo sunčano i lijepo
vrijeme. Sada kad sam ozdravila,
sve se zatvorilo, a čini se da
nećemo ni Badnjak moći proslaviti
vani", tužno priznaje jedna
od njih.