Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Intervju: Vesna Alaburić
Str. 8-9
Ministarstvo se hitno
treba pozabaviti pitanjem
GDPR-a u medijima
ANTONIJA GRBAVAC/GLOBAL
Solidarnost na nuli
Str. 3
Nisu vam dali da
pišete kolokvij jer ste u
samoizolaciji? Žalite se!
Broj 60
Godina V, prosinac 2020.
Novine po mjeri
studenata
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
Politički bonton
Tužno je kad
predsjednik
i premijer
komuniciraju
kao u lokalnoj
birtiji
Reportaža
Mladi ilegalno
partijali uz stav
'korona neće
mene...'
Sramota za zdravstvo
Studirali
Str. 11
samo da bi
godinama čekali
pripravnički staž
Deveta umjetnost
Str. 4
Str. 7
Tajana Josipović/Global
NEVA ŽGANEC/GLOBAL
'Klinci više ne
čitaju stripove,
sad igraju
Str. 12
videoigre ili
gledaju porniće'
Esport
Bio je u minusu,
a sad mu turnir
plate i smjeste
ga u hotel s pet
zvjezdica
Str. 13
Nikola RAdočaj
2 Studentski život
BROJ 60, prosinac 2020.
impressum
Novine studenata fpzg-a
POSEBNO IZDANJE
LIMITIRANE NAKLADE
Izdavač
Fakultet političkih
znanosti
Lepušićeva 6, Zagreb
Za izdavača
izv. prof. dr. sc. Andrija
Henjak
Voditelj projekta
izv. prof. dr. sc. Igor
Kanižaj
Glavni urednik
Igor Weidlich
Zamjenica glavnog
urednika
Antonija Grbavac
Izvršna urednica
Petra Orešković
Urednik – mentor
Stela Lechpammer
Uredništvo
Studentski život:
Maristela Baričević
Ivana Paušić
Društvo:
Katja Knežević
Svijet, Intervju:
Antonija Grbavac
Reportaža, Zadnja:
Tajana Josipović
Kultura:
Petra Orešković
Sport:
Anton Smrekar
Karijera:
Barbara Stjepanović
Tehnologija:
Patricija Turkalj
Lifestyle:
Nikolina Orešković
Fotografija:
Neva Žganec
Lektura
Snježana Babić Višnjić
Promocija
marketing@globalnovine.eu
Fotoagencija
Pixsell
Dizajn i prijelom
Atlantis
Tehnička podrška
Story Editor
redakcijski sustav
Tisak
Tiskara Zagreb
Radnička cesta 210,
Zagreb
Kontakt za čitatelje
redakcija@GlobalNovine.eu
www.globalnovine.eu
/GlobalNovine
@GlobalNovine
@global_novine
ISSN 1849-4722
Muke po internetu Nekim studentima u domovima otežano praćenje nastave
Internetska veza puca,
iz SC-a poručuju - na
eduroam se spajajte žicom
'Naivno se na početku kreneš žaliti i ispitivati što je s vezom, ali stanje je takvo godinama i
mislim da tu nema pomoći', poručuje studentica Gorana Lekić
Tekst: Klara Borda
Pola seminara provedem
učitavajući stranicu.
Jako je naporno
jer mnogo propuštam
i često mi se dogodi da ne znam
o čemu je točno riječ na predavanju,
kaže Marijan Peška,
student Filozofskog fakulteta
u Zagrebu i stanar studentskog
doma Cvjetno naselje. On je
samo jedan od studenata kojemu
su uvjeti za internetsku
nastavu otežani zbog teškoća s
internetom.
'Ove je godine stanje gore'
Prema preporukama Ministarstva
znanosti i obrazovanja
i Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo, nastavu na fakultetima
nužno je održavati primarno
na daljinu uz iznimku
praktične nastave, studentskih
vježbi, laboratorijske te terenske
nastave, tijekom kojih
je potrebno poštivati mjere
opreza i socijalno distanciranje.
Mnogim studentima tako
prisutnost na predavanjima i
polaganje ispita ovisi isključivo
o kvaliteti internetske veze,
a stanari zagrebačkih studentskih
domova tvrde da su u nezavidnu
položaju.
"Mogu reći da je domski internet
na početku akademske
godine bio sasvim dobar i nije
bilo većih teškoća. Problemi
su počeli kad sam se vratio u
Zagreb prije dva tjedna. Konstantno
se prekida veza, svakih
nekoliko minuta", govori
Marijan, i napominje da ovaj
semestar ne polaže kolokvije
online, ali da je obvezna prisutnost.
Slično je i iskustvo
Gorane Lekić, studentice Medicinskog
fakulteta u Zagrebu i
stanarke doma Stjepana Radića,
na Savi.
"Internet u Domu stalno
'šteka' i navikli smo živjeti s
time.Ipak, ove je godine stanje
gore, što mi stvara teškoće u
internetskoj nastavi jer nikad
ne znam kad će eduroam prestati
raditi", tvrdi.
Marijan i Gorana trenutačno
slušaju nastavu uz pomoć vlastitog
interneta, ali ističu da je
potrošnja mobilnih podataka
prevelika. Ipak, oboje tvrde da
BORNA FILIĆ/PIXSELL
'Ne postoji problem nestabilnog interneta nego je
bežična tehnologijae pristupa internetu takva da ne
može jamčiti nedijeljenu, jednako stabilnu i jednako
brzu vezu', poručuju iz SC-a
se nisu žalili Studentskom centru
zbog negativnih iskustava
koje su čuli od drugih studenata.
"Iz Doma nitko ništa ne govori.
Naivno se na početku
kreneš žaliti i ispitivati što je s
vezom, ali stanje je takvo godinama
i mislim da tu nema pomoći",
poručuje Gorana.
'Pogreške su moguće'
Iz Ureda sanacijskog upravitelja
Studentskog centra poručuju
da ne postoji problem
na razini sustava, nego su oni
Studenti se pitaju
treba li možda ipak
poraditi na kvaliteti
bežične veze
pojedinačne, lokalne i izolirane
naravi, a mogući su zbog
razlike u žičanoj i bežičnoj tehnologiji.
Ističu i da je javna nabava
potrebnih uređaja za osiguravanje
bežičnog interneta u
SD Lašćina te petom i šestom
paviljonu "na Savi" u tijeku.
"Ne postoji problem nestabilnog
interneta nego je bežična
tehnologija pristupa internetu
takva da ne može jamčiti
nedijeljenu, jednako stabilnu i
jednako brzu vezu", poručuju
iz SC-a, uz preporuku studentima
da koriste žičanu tehno-
logiju, a u slučaju teškoća prijave
problem. Iz Sveučilišnog
računskog centra SRCE, koji
koordinira eduroam-usluge
dostupne u Hrvatskoj na više
od 500 lokacija i nadzire rad
cjelokupnog sustava, poručuju
da podrškom davateljima usluge
i krajnjim korisnicima nastoje
osigurati primjerenu dostupnost
usluge. Ipak, tvrde i
da su pogreške u radu moguće.
"Usluga eduroam je globalna,
distribuirana usluga i moguće
je da u nekim točkama,
primarno zbog problema u
radu lokalne (bežične) mreže,
usluga nije u skladu s potrebama
i očekivanjima korisnika",
poručuju.
Mnogim studentima prisutnost
na predavanjima i polaganje
ispita ovisi isključivo
o kvaliteti internetske veze
Nitko ne smije biti zakinut
Svojim studentima varaždinski
je Fakultet organizacije i
informatike koji je u jeku pandemije
donio odluku o financiranju
dodatnog interneta i posuđivanju
opreme studentima.
"Dio naših studenata ima
stolna računala pa se nisu mogli
slikom povezati na predavanja,
ili pak ispit što je obvezno,
stoga je odlučeno da svima koji
zatraže i daju konkretno obrazloženje
iznajmimo kameru",
poručuju s FOI-ja, i ističu da je
oprema dodijeljena sukladno
s pravednim bodovanjem na
natječaju koji su organizirali.
Tvrde i da im je važno studentima
osigurati dovoljno internetskog
prometa za praćenje
nastave, ali i preuzimanje materijala
što nastava na daljinu
zahtijeva, stoga su s teleoperaterom
dogovorili tri moguća
modela, a takav pristup sufinanciranja
provodit će sljedećih
šest mjeseci.
"Nikako ne želimo dovesti u
nepovoljniji položaj nekog studenta
u odnosu prema drugima",
kažu.
BROJ 60, prosinac 2020.
Studentski život 3
Solidarnost na nuli Dio se studenata zbog pandemije našao u nezavidnu položaju
Nisu vam dali da pišete kolokvij
jer ste u samoizolaciji? Žalite se!
Ako netko od studenata nije uspio riješiti problem s kolokvijima na svojoj sastavnici, može se obratiti prorektorici za
studente i studije, poručuju sa Sveučilišta u Zagrebu
Tekst: Luka Jurkijević
Održavanje kolokvija
uživo na fakultetima
u okolnostima pandemije
koronavirusa
izazvalo je nove probleme u visokom
obrazovanju. Studenti
koji su se na dan održavanja
kolokvija našli zaraženi ili u
samoizolaciji nisu mogli pristupiti
pisanju kolokvija na fakultetu,
i time što se nekima od
tih studenata nije pružila mogućnost
naknadnog ili alternativnog
pohađanja kolokvija
koji je izvedbeni plan nastave
osigurao povrijeđena su studentska
prava.
Studentski pravobranitelj
Sveučilišta u Zagrebu Tin Kolenko,
upoznat je s tim problemom.
Navodi da pitanje ima li
student pravo na pisanje kolokvija
ili ne, u prvom redu ovisi
o izvedbenom planu nastave.
Na okolnosti se nije moglo
utjecati
"Za konkretan odgovor na
pitanje najbolje je vidjeti je li
određen kolokvij predviđen
u izvedbenom planu nastave,
odnosno je li takav kolokvij
ukinut iz opravdanog razloga
uz pravodobnu objavu na internetskim
stranicama", kaže
studentski pravobranitelj.
Studentica Filozofskog fakulteta
u Zagrebu Vanda Vrban
u trenutku pisanja kolokvija
bila je u samoizolaciji.
Kako se pisanju kolokvija moglo
pristupiti isključivo uživo
na fakultetu, Vanda se, kada je
doznala da neće moći nazočiti
kolokviju, obratila svojoj profesorici
koja joj je odgovorila
da će gradivo moći polagati na
ispitnom roku i da nije jedina
koja se našla u takvoj situaciji.
Obratila se i prodekanu za nastavu
ali, kako kaže, problem
nije uspjela riješiti.
"Bila sam gotovo sigurna, to
jest, nisam niti pomišljala da
bi mi moglo biti uskraćeno takvo
nešto, jer sam ostvarila sve
uvjete izlaska na kolokvij, a na
okolnosti u kojima sam se našla
apsolutno nisam mogla utjecati
", ističe studentica Vanda
koja smatra da fakulteti trebaju
pronaći rješenje za slučajeve
poput njezina ili kada je osoba
zaražena i ne može fizički doći
na kolokvij.
Iz Studentskog zbora Sveuči-
Na ovakvu situaciju
studenti nisu
mogli utjecati
lišta u Zagrebu, potvrdili su da
je riječ o povredi prava studenta
ako je mogućnost polaganja
kolokvija određena izvedbenim
planom nastave jer se tako
uskraćuje mogućnost provjere
znanja na koju se fakultet obvezao.
"Takav je student stavljen u
neravnopravan položaj u odnosu
prema svojim kolegama
koji su ipak imali mogućnost
iskoristiti pravo polaganja
kolokvija", ističe predsjednik
Studentskog zbora Mihovil
Mioković i dodaje da je Sveuči-
Profesori su bili upozoreni da izađu u susret studentima u samoizolaciji i osiguraju
im polaganje kolokvija online
Još postoje mogućnosti da se
studentima izađe u susret
Mihovil Mioković, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu,
smatra da bi bilo dobro kada bi fakulteti imali razumijevanja
za trenutačnu izvanrednu epidemiološku situaciju i izašli studentima
u susret, tako da im pruže mogućnost pisanja kolokvija online
ili uživo u kabinetu profesora nakon izlaska iz samoizolacije. Tako
bi sa što manje stresa uspješno položili određeni kolegij. Naknadno
ili elektroničko polaganje kolokvija za studente u samoizolaciji
zagovara i studentski pravobranitelj Tin Kolenko.
lište već dalo fakultetima preporuke
za pismene provjere,
ali fakulteti imaju autonomiju
odlučiti kako će ih provesti.
'Najbolje
je vidjeti je
li određen
kolokvij
predviđen u
izvedbenom
planu nastave,
odnosno
je li takav
kolokvij
ukinut iz
opravdanog
razloga uz
pravodobnu
objavu na
internetskim
stranicama',
kaže studentski
pravobranitelj
Uvid u izvedbeni plan
Studentica na Fakultetu političkih
znanosti Petra Sokolić
također je jedna od studenata
koji nisu imali prigodu izaći
na kolokvij. Na dan održavanja
kolokvija iz dva obvezna
kolegija počela se osjećati loše,
a nekoliko dana poslije dobila
je nalaz da je pozitivna na covid-19.
Za oba je kolegija uvjet
za izlazak na drugi položen
prvi, pa je, kaže Petra, znala
da su mogućnosti da izađe na
drugi kolokvij male. Na kraju,
nije dobila prigodu polagati
kolokvije.
"Prodekanica za nastavu nekoliko
nam je puta istaknula
da joj se niti jedan student nije
javio s navedenim problemom,
a nikakav upit nije zaprimio
ni studentski pravobranitelj",
ističe predsjednica Studentskog
zbora FPZG-a Karla Žeželić
i dodaje da je prodekanica
sredinom studenoga upozorila
na ovakvu potencijalnu situaciju,
odnosno zamolila profesore
da studentima, kojima je
potvrđena zaraza covidom-19
ili propisana mjera samoizolacije,
izađu u susret i osiguraju
im polaganje kolokvija online.
Uvidom u izvedbene planove
nastave kolegija jasno je
predviđeno pisanje kolokvija,
pa tako u jednom od njih stoji
da "tijekom semestra, studenti
imaju dva kolokvija koja obuhvaćaju
nastavno gradivo".
Studentski zbor Filozofskog
fakulteta smatra da su takve
situacije nedopustive te da bi
studenti u toj situaciji trebali
ostvariti pravo na naknadni
izlazak na kolokvij.
Mjerodavnost fakulteta
Navode da će pokušati spriječiti
da se takvi propusti ponove.
Voditeljica Ureda za
odnose s javnošću Sveučilišta
u Zagrebu Sandra Kramar
ističe kako na Sveučilištu nije
zaprimljena nijedna pritužba
studenta na taj problem, stoga
Sveučilište nije moglo ništa poduzeti.
"S obzirom na to da sastavnice
Sveučilišta imaju pravnu
osobnost, ovo je u njihovoj
mjerodavnosti. No ako netko
od studenata nije uspio riješiti
problem na sastavnici, može se
obratiti prorektorici za studente
i studije, Ivani Čuković-Bagić",
poručuje Sandra Kramar
sa Sveučilišta u Zagrebu.
Cancel cultu
mržnje, ali i u
zbog male
4 Društvo
Politički bonton Svađa preko medija pokazala svu 'zrelost' politike
BROJ 60, prosinac 2020.
Novi trend Aktivističko inzistiranje na političkoj
I Plenković i Milanović su iznimno popularni
političari, ali problem u Hrvatskoj jest to
što politički dužnosnik istodobno može biti
i najpopularniji i najnegativniji karakter
Tužno je kad predsjednik i
premijer komuniciraju kao
u lokalnoj birtiji
'Hrvatska je još demokracija u nastajanju, u zemlji ne postoji politički
moral, niti politička odgovornost, stoga takvo komuniciranje i dalje
prolazi', kaže komunikacijski stručnjak Željko Riha
Tekst: Goran Balde
Prepirka između premijera
Andreja Plenkovića
i predsjednika Zorana
Milanovića, koja je u javnom
prostoru trajala tjednima, nedavno
je utihnula, a njihov način
komunikacije u medijima,
blago rečeno, okarakteriziran
je kao neprimjeren. Student
politologije na Fakultetu političkih
znanosti Bruno De Zan
predsjednikove kritike Vladi
smatra korisnim elementom
politike u kojemu građani
mogu dobiti uvid u loše rukovođenje
Vlade.
'Klinci koji se nadmeću za
popularnost'
"Na razini na kojoj predsjednik
šalje poruku 'oni ne rade
ništa dobro' te usputno ne elaborira
što to točno ne valja, to
nije dobro. No još je sramotnije
kada se to svede na osobno
vrijeđanje i na razinu na kojoj
se nadmeću klinci za popularnost
u šestom razredu osnovne
škole", kaže Bruno. Uz toliko
problema koji muče Hrvatsku
tužno je da su Plenković i Milanović
tjednima bili glavna
tema, smatra student politologije
na FPZG-u Luka Janković.
"Takva komunikacija ne priliči
dvojici trenutačno najvažnijih
ljudi u Hrvatskoj. Čak ni
u nekoj lokalnoj birtiji'', ističe
Luka.
Bilo je izrazito naporno i ža-
Uz toliko problema koji
muče Hrvatsku žalosno je
da su Plenković i Milanović
tjednima bili glavna tema,
smatra student politologije
na FPZG-u Luka Janković
losno slušati ih, smatra Luka i
dodaje da si takvo nešto nisu
smjeli dopustiti. Ponašali su
se kao djeca te je kredibilitet
hrvatskog političkog vrha sigurno
narušen, a Luka se samo
nada da taj isti kredibilitet
neće pasti na još nižu razinu
od sadašnje, ako je to ikako
moguće.
Komunikacijski stručnjak
Željko Riha napominje da takav
način komunikacije nikako
nije primjeren. Zaključuje
da niti jedan od aktera ne sluša
svoje suradnike, konkretnije,
komunikacijske savjetnike.
Mediji, nažalost, žive od oglašivača,
nisu mogli ignorirati
pozive na konferencije te su
činili svoj posao - prenošenje
informacija građanima.
"Odgovornost ove komunikacije
leži i na osobama koje
obnašaju tako važne dužnosti
u državi", pojašnjava Riha.
I Plenković i Milanović su
iznimno popularni političari,
kaže Riha, ali problem u Hrvatskoj
jest to što politički dužnosnik
istodobno može biti i
najpopularniji i najnegativniji
karakter. S obzirom na cijelu
psihozu uzrokovanu koronavirusom,
spomenuti dvojac
sigurno je nakratko zabavljao
široke mase.
Šalju se krive poruke
"Hrvatska je još demokracija
u nastajanju, u zemlji ne postoji
politički moral, niti politička
odgovornost, stoga takvo
komuniciranje i dalje prolazi.
Već u susjednim demokracijama
tako nešto osudilo bi mnogo
građana", dodaje Riha.
Predavač na Londonskoj
školi za odnose s javnošću Petar
Tanta komunikaciju između
premijera i predsjednika
okarakterizirao je kao nepotrebno
priprosto nadvikivanje
putem medija. Mediji su u nezavidnu
položaju jer prenoseći
poruke koje su politički dužnosnici
upućivali jedan drugome
nisu u mogućnosti ignorirati
ih. Takvi sukobi dižu naklade,
gledanost i čitanost, no u pozadini
su to ipak dvije od tri najmoćnije
figure u državi i svakako
se ne smije zanemariti taj
sukob koji je trajao mjesecima,
komentira Tanta.
"Smatram da je takvo prepucavanje
potpuno nepotrebno
jer šalje niz loših poruka javnosti,
prije svega da je u redu
vrijeđati drugu stranu, do toga
da je u redu docirati s visoka",
poručio je Tanta.
VJERAN ZGANEC ROGULJA/PIXSELL
'Mislim da svi moramo učiti iz svojih pogrešaka,
bez neizvjesnosti hoćemo li imati čime platiti
račune idući mjesec', poručuje influencerica
Nika Ilčić
Tekst: Klara Borda
Društvene mreže postale
su mjesto za raspravu
o svim važnim
pitanjima. Iako u njoj
može sudjelovati bilo tko, nije
svaki stav jednako prihvatljiv.
"Problematične" ili politički
nekorektne izjave, najčešće
slavnih ličnosti, često rezultiraju
cancellingom. No upitno
je u kojem slučaju cancel culture,
ili na hrvatskom, "kultura
odstranjivanja" poziva na odgovornost,
a kada nepotrebno
ograničava slobodu govora.
Andrea
Tintor
Ljudi žele priče
koje će pratiti
Prije samo nekoliko mjeseci
u fokus hrvatskih medija
ponovno izvirilo pitanje uloge
influencera i smisla njihova
posla. U središtu pozornosti
bila je influencerica Doris
Stanković, koja je široj javnosti
postala poznata nakon
sukoba s porečkim restoranom
zbog sponzorstva. Dio
javnosti je na njezine ideje
reagirao negativno i pozivao
na cancelling. Oglasio se i
redatelj Dalibor Matanić koji
je na svojem Instagramskom
profilu, referirajući se pritom
na influencere, izjavio da je
"njegov cilj da nitko ne dobije
ništa besplatno". Ipak, Stanković
je u ovom slučaju dobila
više medijske pozornosti no
ikada, pa je upitno koliko je i
je li cancel culturea učinkovit.
Tintor smatra da je uzrok protuučinka
taj da pratitelji vole
dinamičan narativ i stvaranje
priča koje će pratiti.
'Kad je pozornost odjednom
skrenuta na pojedinca, on će
uvijek u trenutku doživjeti
popularnost kod publike koja
potencijalno dosad na njega
nije ni obraćala pozornost',
tvrdi Tintor.
PETRA MIKSIK
Cambridge Dictionary definira
cancel culture kao "ponašanje
na društvenim mrežama
za koje je karakteristično da se
odbaci ili prestane podržavati
osobu koja je rekla ili učinila
nešto uvredljivo". Dok pobornici
cancellinga pozivaju na
preuzimanje odgovornosti,
protivnici tvrde da "odstranjeni"
nemaju prigodu ispričati se
i učiti na vlastitim pogreškama.
Andrea Tintor, stručnjakinja
za odnose s javnošću i branding
savjetnica te kolumnistica
koja piše o popularnoj kulturi,
zagovornica je sagledavanja
obiju perspektiva.
Kratkotrajni događaj
"Smatram da je cancel culture
kratkotrajan događaj koji
u trenutku naglo pojačava prisutnost
brenda ili pojedinca.
Pozitivan može biti ako se u
javnom prostoru govori o pojedinim
komunikacijskim propustima
pojedinca ili tvrtke,
dok je negativan učinak govor
mržnje i nasilja na internetu",
poručuje Tintor.
Fenomen je prisutan i u
Hrvatskoj, a da cancel culture
znatno utječe na posao influencera,
utjecajnika, potvrđuje
i influencerica Nika Ilčić.
Smatra da ta praksa nije dobra
te da javnost ne bi trebala odlučivati
o nečijoj karijeri na
temelju pogrešaka iz prošlosti.
"Svi griješimo. I ja sam isto
griješila prije, pa i sad, i mislim
da zaista svi moramo učiti
iz svojih pogrešaka bez neizvjesnosti
hoćemo li imati čime
platiti račune idući mjesec",
poručuje Ilčić.
Dodaje i da postoje kreatori
koje publika smatra problematičnima,
ali da takvi s vremenom
postaju dosadni.
"Djeca koja podržavaju kreatore
u kojima vide svoje uzore,
odrastu i s vremenom sami
shvate da su podržavali pogrešne
ljude", vjeruje Ilčić.
Ipak, smatra i da cancelling
BROJ 60, prosinac 2020.
Društvo 5
korektnosti pokazuje se kao dvosjekli mač
re može ukloniti govor
ništiti nekome karijeru
pogreške u prošlosti
Cancel culture
nastao je da bi
upozorio na društvene
probleme i nepravdu
u slučajevima u
kojima institucije
ne reagiraju
anketa
Ivan Vuk,
student Fakulteta Hrvatskih
studija :
Smatram da cancel
culture nije pozitivan
fenomen jer
se influenceri, ali i
općenito ljudi koji
imaju što reći, boje
iskazati svoje iskreno
mišljenje.
Lorena Blažinić,
studentica Filozofskog
fakulteta u Zagrebu:
Ne gledam na to
crno-bijelo. Mislim da
je cancelling iz čiste
dosade i traženje igle
u plastu sijena vrlo
toksičan jer iza profila
na društvenim mrežama
stoje samo ljudi.
Ipak, prezentiraju se
i izrazito "problematični"
influenceri s
diskutabilnim idejama,
koji često koriste baš
taj argument toksičnosti
kako bi izbjegli
odgovornost za svoje
radnje.
Philipp Tomaš,
student Filozofsog fakulteta
u Zagrebu:
Pozitivno je što ljudi
prozivaju poznate
ličnosti kada smatraju
da su pogrešno postupili
ili zauzeli pogrešan
stav, ali reakcija javnosti
često izmakne
kontroli, što rezultira
potpunim krahom
nečije karijere, a često
zbog običnog tweeta.
Ana Marija Zagode,
studentica Fakulteta
Hrvatskih studija:
Smatram da je cancel
culture više negativna
nego pozitivna pojava
jer, iako upozorava
na loša ponašanja
kompanija ili javnih
ličnosti, ne daje ljudima
prigodu da sami
stvore svoje mišljenje
o određenom problemu.
može biti pozitivan u kontekstu
razotkrivanja loših namjera.
"Naravno, ako netko koristi
svoju slavu da bi iskoristio,
ugrozio ili ucjenjivao svoje
pratitelje, mislim da je u redu
razotkriti ga jer bi, kao uzor,
trebao biti pametniji", tvrdi
Ilčić.
Rasizam ili transformacija
Bez obzira na učinkovitost
samog "otkazivanja problematičnih",
cancel culture je nastala
da bi upozorila na društvene
probleme i nepravdu u slučajevima
u kojima institucije ne
reagiraju. Recentniji domaći
primjer koji je podigao prašinu
pitanje je blackfacea kao načina
transformacije kandidata u
zabavnoj TV emisiji "Tvoje lice
zvuči poznato".
Blackface, u smislu kostimiranja,
vuče korijene iz 19. stoljeća,
kada su scenski izvođači
glumom i bojenjem lica crnom
bojom nastojali stereotipno
prikazati Afroamerikance.
Praksa se u modernom kontekstu
smatra duboko uvredljivom
i rasističkom. Na društvenim
mrežama nedavno je
osvanula i peticija za ukidanje
blackfacea u emisiji. Pokretač
peticije Zvonimir Arapović
tvrdi da je ona nastala nakon
što ga je kontaktiralo mnogo
istomišljenika koji smatraju da
Unatoč bojkotu, influenceri nisu ostali
bez platforme
U Sjedinjenim Američkim Državama fenomen je odavno zaživio,
a najpoznatiji primjer je pokret #MuteRKelly, koji se zauzima za
otkazivanje koncerata i glazbe koje se prenose na platformama
američkog pjevača R. Kellyja, optuženika za seksualno zlostavljanje.
Slično se događa i među influencerima, a posebno u Youtube
zajednici, gdje je najzvučniji primjer internetski bojkot kreatora
Shanea Dawsona zbog rasističkih komentara. Ipak, unatoč medijskoj
hajci, masovnom gubitku pratitelja, pa čak i pravnim posljedicama,
Dawson i Kelly nisu ostali bez platforme od koje zarađuju, a
o njima se nije prestalo izvještavati.
praksi nije mjesto na televiziji.
Ipak, poručuje da tu nije riječ o
cancellingu.
"Peticija nije protiv ukidanja
emisije, omalovažavanja truda
kandidata, kozmetičara
i tima koji radi.
Ne smatram
da ga se treba
zabraniti. Peticija
je isključivo
za nekorištenja
blackfacea kao
jednog
alata transformacije,
ništa
više",
kaže
Nika
Ilčić
od
Arapović i dodaje da mu je cilj
samo bio naglasiti već postojeći
problem.
'Nema potpunog
otkazivanja'
Kontaktirali smo Novu TV s
pitanjem hoće li se u idućim
sezonama emitirati emisije
bez cenzure blackfacea,
na što iz medijske kuće
poručuju da je bit
emisije transformacija.
"Koncept showa
"Tvoje lice zvuči
poznato" baziran
je na transformaciji
natjecatelja
u poznate
osobe svjetske i
domaće glazbene
scene koje su
u odabiru tretirane
jednako - neovisno o
spolu, dobi,
foto: INSTAGRAM/NIKA ILČIĆ
boji kože i nacionalnosti. Kandidati
se moraju što vjernije
transformirati u izvođača kojeg
imitiraju - prema izgledu,
vokalu, pokretima i mimici",
tvrde iz Nove TV.
Arapović kaže da je stupio
u kontakt s ljudima koji su
potvrdili njegovu sumnju da
blackfaceu nije mjesto na televiziji.
"Ako je pripadnik te rase
rekao da ga blackface vrijeđa,
mogu gledatelji i sudionici
emisije pisati suprotno koliko
žele. To ne mijenja činjenicu
da jednog crnca to vrijeđa,
htjeli mi to ili ne", smatra Arapović.
Tintor ističe da akteri u javnom
životu uvijek moraju definirati
vrijednosti za koje se
zauzimaju, bili oni pojedinci ili
svjetski brendovi.
"Ako osoba ili poduzeće ne
pokažu za koje vrijednosti stoje
i za što se zauzimaju, njihovi
klijenti, kupci ili publika će
pretpostaviti – ni za što", zaključuje
Tintor i dodaje da se u
popularnoj kulturi rijetko koja
medijska ličnost može potpuno
"otkazati".
6 Društvo
BROJ 60, prosinac 2020.
Maske na licu Za jedne su opravdana epidemiološka mjera i znak solidarnosti, drugi ih doživljavaju kao brnjice
Inicijativa "Prava i slobode" organizirala
je dva "Festivala slobode",
po jedan u Zagrebu i Rijeci
INICIJATIVA 'PRAVA I SLOBODE'
Nije društvo podijeljeno, ali očit
je bunt protiv Stožera i vlasti
Tekst: Karla Lemaić
Pandemija koronavirusa
dosad je u Hrvatskoj
odnijela oko 3000
života, a dnevni broj
novozaraženih nije nimalo optimističan.
Iako postoje određene
protuepidemijske mjere,
koje propisuje Stožer civilne zaštite,
neki su uvjereni da bi one
mogle sa sobom nositi više štete
nego koristi.
Zdravlje je legitiman razlog
Inicijativa "Prava i slobode"
organizirala je dva "Festivala
slobode", po jedan u Zagrebu
i Rijeci. Slični su se prosvjedi
organizirali i u inozemstvu, međutim,
Velimir Ponoš, član Inicijative,
ističe da su samo u Hrvatskoj
događaji prošli mirno.
"Inicijativa u svome djelovanju
namjerava upozoriti na
problem donošenja mjera kojima
se oduzimaju ljudska prava
i slobode, a koje su bez jasnih
i valjanih podloga", izjavljuje
Ponoš i dodaje da u Inicijativi
žele jasno istaknuti da se, niti
ljudsko zdravlje, niti fenomen
društva, ne može i ne smije promatrati
kroz vrlo usku prizmu
jednog fenomena.
Ponoš smatra i da rješenja
kojima se mala vatra gasi velikom
poplavom stvaraju mnogo
veću štetu nego dobrobit. Ističe
i da je za obvezno nošenje
maski potrebna i pravna i medicinska
podloga, koje u Hrvatskoj
nema, te da je odluka
o obveznom nošenju maski u
nesuglasju s nekoliko hrvatskih
zakona.
"Ona je duboko nezakonita,
Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti predviđa mogućnost
donošenja 'drugih potrebnih mjera', ako je to nužno za učinkovitu zaštitu
zdravlja ljudi, pojašnjava odvjetnica Vesna Alaburić
Na Zapadu problem, a na Istoku praksa
Voditelj Konfucijeva instituta Sveučilišta u Zagrebu
Krešimir Jurak u Kinu odlazi redovito od 2005.
godine i tamo je proveo oko tri godine. "Već pri
prvim dolascima zamijetio sam da, u zimskim
mjesecima, većina stanovništva nosi maske da bi
se zaštitili. Na maske se ne gleda kao na sredstvo
etiketiranja bolesnih članova društva, nego baš
obrnuto, nošenjem maske pokazujete svjesnost i
odgovornost prema sebi samima i prema drugima",
objašnjava Jurak.
U zapadnijim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj,
ponašanje poput nošenja zaštitnih maski dosad nije
bila uobičajena pojava. "Mislim da glavni problem
nehumana, neprirodna i štetna",
tvrdi Ponoš.
S druge strane, odvjetnica
Vesna Alaburić kaže da je tvrdnje
o protupravnosti moguće
komentirati samo ako se precizno
definiraju povrijeđena ljudska
prava i pravne norme koje
ta prava štite.
"Meni nije poznato da neki
propis onemogućuje da se nošenje
maski utvrdi obveznom
sigurnosnom mjerom ako epidemiološka
situacija to zahtije-
va. Zakon o zaštiti pučanstva od
zaraznih bolesti propisuje koje
se sigurnosne mjere mogu narediti
da bi se zaštitilo zdravlje
građana. On predviđa mogućnost
donošenja 'drugih potrebnih
mjera', ako je to nužno za
učinkovitu zaštitu zdravlja ljudi",
pojašnjava Alaburić.
Potvrđuje i da neki viši cilj
može opravdati propisanu obvezu
nošenja zaštitnih maski i
ostalih mjera, iako je takvo ponašanje
nametnuto.
Jesu li maske baš uvijek korisne
Znanstveni internacionalni tjedni časopis Nature objavio je opširan
članak o korisnosti zaštitnih maski. "U bolnicama i drugim zdravstvenim
ustanovama korištenje medicinskih maski nedvojbeno smanjuje prijenos
virusa SARS-CoV-2, ali za razne maske koje se koriste u javnosti podaci su
zbrkani, neujednačeni i često prikupljeni na brzinu, a tome treba dodati i
podijeljen politički diskurs", piše autorica članka Lynne Peeples.
Virolog Sveučilišta u Edinburghu u Velikoj Britaniji, Paul Digard, smatra da
maske djeluju, ali nisu sigurne pa zato treba držati distancu.
"Mislim da bi dosljedna i stroga politika mjera, ali fokusirana isključivo na
pojedina rizična mjesta poput bolnica i staračkih domova bila bolji pristup
jer je i nakon svega ovog što smo doživjeli jasno da su ljudi iznervirani i
unezvijereni, a ekonomija je iznimno pala. No ja sam samo politolog, a ne
epidemiolog", kaže Krešimir Petković.
leži u neznanju, neinformiranosti i dezinformiranosti.
U kojem god dijelu svijeta bili, maske nosimo
da bismo zaštitili sebe i druge. Dakle, zdravlje kao
primarni univerzalni cilj", smatra Jurak.
Razliku između zapadnih i istočnih zemalja u kulturi
nošenja zaštitnih maski, Velimir Ponoš pak objašnjava
sustavom prisile te tvrdi da ni u istočnim
zemljama svijeta nije prihvatljivo ekstremno nasilje.
'Potpuno je drukčiji bio-fiziološko-psihološki mehanizam
funkcioniranja čovjeka stavlja li on masku
na svoje lice svojom dobrom voljom ili mu je netko
nabija nasilno i bez ikakva valjanog opravdanja',
ističe Ponoš.
"Zaštita zdravlja stanovništva
jedan je od legitimnih razloga
za ograničenje ljudskih prava i
sloboda. To ograničenje mora
biti propisano zakonom, a propisane
sigurnosne mjere moraju
biti nužne da bi se ostvario
legitimni cilj", dodaje Alaburić.
Je li riječ o ideologiji?
U medijima se pak moglo čuti
da mjere koje provodi Stožer
civilne zaštite ulijevaju strah
među stanovništvo. Tako misli
i saborska zastupnica Karolina
Vidović Krišto.
"Podsjetit ću da su sve tri
ekstremne ideologije, i socijalizam,
fašizam i komunizam,
uspjele u europskoj povijesti
zavladati upravo tako, svi to
rade, a ako ne radiš, i ti si onda
izdajnik", rekla je još u srpnju
tada Vidović Krišto, a prenio je
Jutarnji.hr.
Izvanredni profesor na Fakultetu
političkih znanosti
(FPZG) Krešimir Petković
objašnjava da nije riječ ni o kakvoj
specifičnoj ideologiji, nego
o disciplinarnoj mjeri društvene
kontrole koja se legitimira
epidemiološkom situacijom bez
nekog oblika izravne demokratske
legitimacije.
"Neki masku smatraju simbolom
građanske ispravnosti,
razuma i solidarnosti, dok drugi
na nju gledaju kao sredstvo
poniženja i opresije te je politički
metaforiziraju kao brnjicu",
smatra Petković.
Profesorica odsjeka za političku
i socijalnu teoriju FPZG-a,
Ana Pažanin, tvrdi da u hrvatskom
društvu postoji svojevrstan
bunt protiv Stožera, a time
i vlasti, i to najviše među mlađim
osobama.
"Ne vjerujem da su nastale
podjele onih koji nose maske
i onih koji ne nose maske, ali
postoji određeni bunt protvi
vlasti u ovom trenutku. Međutim,
a svjedočim tome i kao
nastavnica na FPZG-u, postoji
bunt mlađih osoba, koje su u
manjini, a koji jednostavno i za
predavanja ne žele imati masku
preko nosa, kao da se njih to ne
tiče", zaključuje Pažanin.
BROJ 60, prosinac 2020.
Reportaža 7
ŠIŠAJ ODGOVORNOST Neki klubovi mamili besplatnim alkoholom i radili dok ne bi došla policija
Tekst: Lucija Mijan
Foto: Tajana Josipović/Global
Na ulazu u klub zaštitar
nas je upitao za ime,
prezime i broj mobitela,
no s obzirom na to
da nije tražio osobne iskaznice,
dale smo mu lažne podatke, anonimno
priznaju dvije studentice
iz Splita. Potkraj studenoga Nacionalni
stožer za civilnu zaštitu
obustavio je rad svih noćnih i
diskoklubova te barova. Ta je odluka
najviše pogodila mlade jer je
označila kraj izlaženja i opijanja
uz današnje hitove. Iako su prije
te mjere klubovi smjeli raditi do
21 sat, a broj ljudi bio je ograničen,
nekolicina se ograničenja
ipak nije pridržavala. Pojedinci
su odlučili "izaći u susret" onima
koji žive za partijanje.
Studentice iz Splita od početka
listopada partijale su, kažu, barem
pet puta. Korona im je bila
u podsvijesti, ali većeg straha da
će ih netko uhvatiti nije bilo. Prije
ulaska na ilegalni korona party,
mjerili su im temperaturu, a morale
su nositi i zaštitnu masku.
Besplatan ulaz
"Broj gostiju nije bio ograničen,
a klub je bio pun - kao u
onim, malo lošijim, izlascima
prije korone", kaže studentica
koja se prisjetila izlaska u "novom
normalnom" u jedan splitski
klub. Da se mjere nisu poštivale,
potvrđuju i sugovornice. U klub
su ušle oko 22 sata, napustile su
ga gotovo dva sata nakon ponoći,
a on je i nakon njihova odlaska
nastavio s radom.
U Zagrebu je, ipak, malo drukčija
priča. Studentica, čiji su podaci
poznati redakciji, dva je puta
posjetila jedan od najpoznatijih
zagrebačkih klubova. Za razliku
od onog u Splitu, u Zagrebu nisu
tražili osobne podatke, a nošenje
zaštitne maske isto tako nije bilo
potrebno.
"Klub je radio na pola kapaciteta,
a sat vremena prije ponoći
nikoga nisu puštali unutra", kaže.
Što se tiče incidenata, sugovornice
iz Splita i Zagreba priznale
su da ih nije bilo, ali je atmosfera
bila potpuno drukčija.
"Osjećalo se kao da nema te
neke čari. Nije mi bilo svejedno
kad bi mi se netko približio, iako
smo bili za svojim stolom u separeu,
izolirani", priča studentica iz
Splita. S druge strane, u Zagrebu
su "ljudi bili raspršeni - u sredini
kluba nitko nije plesao, svi su se
držali svojih stolova". Već tu se
vidjelo da, unatoč velikoj želji za
partijanje, postoji svijest o zarazi.
Zagrebačkim klubom partijalo se
gotovo do jedan sat nakon ponoći,
"odnosno dok ne bi došli zaštitari
ili policija".
"Policija se nije previše miješala,
samo bi nadgledali da svi izađu
iz kluba", prisjeća se studen-
Mladi ilegalno
partijali uz stav
'korona neće mene...'
Iako je većina mislila ili se nadala na početku da će ih pandemija
zaobići, psihologinja Željka Friganović Jerončić kaže da je, prema
statistici, korona mnoge već okrznula, ali i ozbiljno ugrozila
Pojedinci su odlučili 'izaći u susret' onima koji žive za partijanje
Manji partiji preselili se u studentske domove
U listopadu se partijanje mladih preselilo ispred zagrebačkog
Hrvatskog narodnog kazališta. "Bila sam dva
puta. Atmosfera nije bila baš nešto, ali možda zato što
je oba puta bio ponedjeljak", prisjeća se studentica iz
Zagreba. Jednom ih je i policija potjerala. Zbog hladnijeg
vremena i zabrane okupljanja ispred HNK, ali i zatvaranja
kafića te klubova, mladi ponovno pronalaze nove
Kupovanje alkohola
u klubu, priznaju
studentice, bilo je
moguće tijekom
cijele noći
'Mediji nas prezentiraju kao da smo
delinkventi'
Psihologinja Željka Friganović Jerončić smatra da potreba za druženjem
nije povlastica mladih i da ih mjere Stožera civilne zaštite o zatvaranju
ugostiteljskih uvjeta ne bi trebale pogađati. "I mlađa djeca, kao i odrasli
ljudi, imaju potrebu za druženjem", objašnjava pa dodaje da mladi imaju i
modernu tehnologiju kao nadomjesni oblike komunikacije.
Studentica iz Zagreba ne slaže se s psihologinjom Friganović Jerončić.
Protivi se zatvaranju klubova i kafića jer smatra da mladi sada nemaju
mjesto za druženje.
"Ne sviđa mi se kada mediji grozno prezentiraju nas mlade kao da
smo neki delinkventi", priznaje studentica. Druženja su mladima, kaže,
nepotrebno oduzeta, na primjer, ona na otvorenom, poput onih ispred
Hrvatskog narodnog kazališta ili u dvorištu studentskih domova.
načine druženja. Popularna mjesta okupljanja postali su
i studentski domovi. Studentica iz Zagreba otkriva da
se studenti često znaju družiti u sobama u studentskim
domovima.
"Ne bude nas nikad više od deset", kaže. Na njihovu
žalost, kontrole u domovima su se postrožile pa im se
često dogodi da ih "rastjeraju".
tica. Iako se primarno mislilo da
će se mjesto u klubovima trebati
rezervirati zbog točnog broja gostiju,
naše sugovornice otkrivaju
da to u Splitu nije bio slučaj, a
ulaz je bio besplatan. U Zagrebu
je, s druge strane, trebalo imati
rezervirano mjesto, "ali na kraju
bi te zaštitar pustio da uđeš i bez
rezervacije", kaže studentica s
osmijehom na licu.
'Malo sam povodljiva...'
Za ilegalne partije doznale su
na instagramskim profilima klubova.
Oba kluba, i onaj splitski,
ali i zagrebački, preko društvenih
mreža nekoliko su puta održavala
nagradne igre za osvajanje
boce alkoholnog pića. Da su tako
htjeli privući mlađu publiku, zaključuje
jedna od sugovornica.
"Moje društvo je čak pet puta
pobijedilo u nagradnoj igri, pa
smo zato i išli", govori pa dodaje
da ih je jednom u klubu bilo
"samo pet", no svejedno su ostali
zbog osvojenog separea i besplatne
boce alkohola.
Kupnja alkohola u klubu, priznaju
studentice, bila je moguća
cijele noći, što zbog mjera nije
bilo dopušteno. Iako su se s te
strane mjere kršile, konobari su,
ipak, u oba kluba nosili zaštitne
maske.
"Pozvala me prijateljica s faksa,
a ja sam malo povodljiva pa
sam rekla da može. Povela me
je situacija", priznaje jedna od
studentica. Druga je pak prvi put
otišla da bi "blagoslovila s društvom
novu akademsku godinu", a
poslije jer voli izlaske, a bio joj je
i rođendan.
Psihologinja Željka Friganović
Jerončić godinama radi s mladima
i nastoji im biti podrška kada
je potrebno, ali ističe da je ipak
"teško opravdati potrebu organiziranja
i posjećivanja koronapartija".
Mladima je, objašnjava,
sklona i s njima se razumije, ali
potrebu partijanja u ovim uvjetima
ne opravdava.
Pritisak vršnjaka
"Negdje u dubini duše, znaju
da podrška i razumijevanje ne
znače uvijek i odobravanje, te
da tapšanje po ramenu i kimanje
glavom nije uvijek ono što
im treba i što je za njih najbolje",
priča psihologinja. Dodaje da u
'Negdje u dubini duše, mladi
znaju da podrška i razumijevanje
ne znače i odobravanje
te da tapšanje po ramenu
i kimanje glavom nije
uvijek ono što im treba i što
je za njih najbolje', govori
psihologinja
neodgovornom ponašanju mladih
pritisak vršnjaka i želja za dokazivanjem
igraju veliku ulogu,
a socijalni utjecaj je moćan toliko
da mu podliježu i odrasli, ne
samo mladi.
"Samo se dio njih, na primjer,
oni koji imaju visoko samopouzdanje,
usudi suprotstaviti idejama
s kojima se ne slažu. Mnogi
drugi se konformiraju...", priznaje
Friganović Jerončić pa otkriva
da je stav "korona neće mene" tipičan
za adolescenate.
Iako je većina mislila ili se nadala
na početku da "korona neće
mene", Friganović Jerončić kaže
da je, prema statistici, korona
mnoge već okrznula, ali i ozbiljno
ugrozila. Studentice iz Splita koje
su partijale splitskim klubovima
preboljele su koronavirus s blagim
simptomima.
"Morala sam biti kod kuće 15
dana, a vani je bilo sunčano i lijepo
vrijeme. Sada kad sam ozdravila,
sve se zatvorilo, a čini se da
nećemo ni Badnjak moći proslaviti
vani", tužno priznaje jedna
od njih.
8 Intervju
BROJ 60, prosinac 2020.
Za Global o medijskoj pismenosti, zakonima te zaštiti novinara i izvora
Ministarstvo se hitno
treba pozabaviti pitanjem
GDPR-a u medijima
Svima nam je ponekad
jezik brži od
pameti, naročito
kad je riječ o istupima
u javnom medijskom
prostoru.
Da to nije novonastali problem
zna jedna od najpoznatijih hrvatskih
odvjetnica i stručnjakinja za
medijsko pravo Vesna Alaburić.
Njezin dugogodišnji rad s novinarima
i medijima trenutačno
"upijaju" generacije novih, budućih
novinara na predavanjima na
Fakultetu političkih znanosti. U
novinarskoj je struci bitno znati
težinu izgovorene, odnosno napisane
riječi te posljedice koje ona
može izazvati. No jesmo li toga,
i kao sugovornici i kao novinari,
ipak potpuno svjesni?
◼◼Prema najnovijim najavama,
mediji bi trebali odgovarati
za komentare čitatelja,
i kršenje toga povlači visoke
kazne, što nije naišlo na odobravanje
novinarske struke.
Hoće li to biti udar, odnosno
cenzura pluralizma mišljenja?
Nakladnici su i ovog trenutka
odgovorni za komentare čitatelja
i postoje presude koje su takvu
odgovornost utvrdile. Riječ je o
komentarima kojima se vrijeđaju
pojedinci ili iznose tvrdnje koje
štete njihovu ugledu. Vaše se
pitanje tiče Prijedloga zakona o
elektroničkim medijima koji, zapravo,
ne donosi ništa novo. Netočne
su interpretacije da su za
komentare čitatelja predviđene
bilo kakve novčane kazne. Zato
novi zakon odredbom o odgovornosti
za komentare čitatelja neće
biti nikakav udar na slobodu medija.
◼◼Sve se češće sugovornici
medijima javljaju čak i nakon
godine dana te traže da im se
izjave uklone iz medija jer im
se ne sviđa kako su nešto izjavili,
pozivajući se na pravo na
zaborav. Je li to opravdano?
Ako objavite informaciju o
nekome u nekom negativnom
kontekstu, a poslije se pokaže
da to nije točno, sud može utvrditi
da postoji pravo na zaborav
u trenutku kada više ne postoji
opravdani javni interes da ta informacija
ostane u sferi javne komunikacije.
Ovo što vi navodite kao primjer
Dogodi se da ljudi tek kad vide svoju izjavu objavljenu,
shvate težinu i značenje te izjave
uopće ne potpada pod pravo na
zaborav jer je riječ o osobama
koje su svjesno i namjerno novinarima
dale izjave radi objavljivanja.
Onaj tko pristaje dati izjave
novinarima i ako s novinarima
surađuje u oblikovanju te izjave,
autorizacijom ili na neki drugi
način, mora biti svjestan da su
novinari i mediji ti koji odlučuju
koliko će dugo njihove izjave
ostati u sferi javnog komuniciranja
i nemaju pravo poslije se predomišljati.
◼◼Jesu li ljudi onda dovoljno
svjesni odgovornosti za izgovorenu
riječ u javnom prostoru?
Rekla bih da u pravilu jesu,
ali, naravno, dogodi se da ljudi
tek kad vide svoju izjavu objavljenu,
shvate težinu i značenje te
izjave. Postoje i situacije kad se
izjava objavi u kontekstu ili na
način koji mijenja njezin smisao.
Tada zahtjev za uklanjanje izjave
iz priloga ili čak cijelog priloga
može biti opravdan, ali to su zaista
iznimne okolnosti.
◼◼Sad kad smo se već dotaknuli
autorizacije, tko ima
Tekst: Antonija Grbavac
Svatko odgovara za sadržaj svojih objava na mrežama
pravo i što autorizirati?
Naš Zakon o medijima kaže da
pravo na autorizaciju imaju sve
osobe koje daju neku izjavu ili intervju
radi objavljivanja. Zakon
vrlo precizno uređuje što se smatra
autorizacijom, pa propisuje
da je to pisana autorizacija ili
tonski zapis o autorizaciji. Svrha
je takvog zakonodavnog rješenja
maksimalno zaštititi osobu koja
daje izjavu zato što se događalo
da mediji ne prenesu cijelu izjavu
ili ne prenesu njezin pravi
smisao, što je dovodilo do velikih
problema između intervjuiranih
i novinara.
◼◼Sugovornici,
najčešće institucije
i službe
za odnose s
Ponekad, čak i ako procijenite
da ćete izgubiti, ali smatrate
da ćete time inicirati rješavanje
važnog pitanja u sudskoj
praksi, koji će u nekoj budućnosti
pridonijeti unapređenju
slobode govora, treba se
upustiti u sudske sporove
◼◼Je li anonimnost na društvenim mrežama, kreiranje
lažnih profila, a time i vrijeđanje sakrivajući
se iza njega, nedovoljno regulirano?
Ta pitanja nisu regulirana zakonom. Temeljno je,
međutim, pravilo da svatko odgovara za sadržaj
svojih objava. Ako govorimo o anonimnim objavama,
pitanje je tehničke mogućnosti da se utvrdi identitet
autora anonimne objave. Postoje cijeli odredi policije
u svijetu koji prate sadržaje objavljene na internetu
i reagiraju na anonimne komentare. Kad se utvrdi
identitet anonimne osobe, ona odgovara za objavljene
sadržaje prema općim propisima. Odgovorni
su pod određenim uvjetima i operateri društvenih
mreža, koji mogu ukloniti mrzilačke, nasilničke i
druge nezakonite sadržaje.
◼◼Mislite li da bi se anonimni profili trebali ukinuti?
Ili da, na primjer, ne postoji mogućnost da se pod
lažnim profilima, da se strogom regulacijom to pokuša
iskorijeniti?
Važno je razlikovati anonimne od lažnih profila. Kad
govorimo o lažnim profilima, tu nema nikakve dvojbe
da je riječ o nedopuštenim sadržajima jer se pod imenom
druge osobe lažno objavljuju prilozi kao njezini.
Takva praksa treba podlijegati sankcioniranju. Što
se tiče anonimnih profila, u javnom komuniciranju
iznimno se štiti pravo ljudi da upozore na nepravilnosti,
propuste i nezakonitosti, a da pritom ne trpe
nikakve štetne posljedice. Zato se i anonimne prijave
smatraju dobrodošlima u demokratskom svijetu,
U tom kontekstu nisam a priori protiv anonimnih
sadržaja. Granica slobode su govor mržnje, mrzilački
sadržaji, pozivanje na nasilje i mržnju, na koje treba
beziznimno reagirati i sankcionirati.
MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL
javnošću, sve češće traže autorizaciju.
Što mislite o tom
rastućem trendu?
Surađujući godinama s novinarima,
mogu reći da su i oni ti koji
žele autorizaciju, zato što sugovornici,
kao i ja sada, na primjer,
izgovaraju mnogo više riječi nego
što će biti objavljeno, pa je skraćivanje
nužno. Kao što je nužno
i prilagođavanje izgovorene rečenice
pisanoj formi. Ako je riječ
o nekoj stručnoj temi intervjua,
intervjuirani pogotovo žele autorizacijom
popraviti ili precizirati
svoje odgovore.
Nedopustivim, međutim, smatram
da intervjuirani potpuno
promijeni sadržaj svojih izjava
i od intervjua s kojim je novinar
bio zadovoljan jer je sugovornika
uspio isprovocirati, doći do nekih
zanimljivih izjava, napravi nevažno
ili nezanimljivo štivo. Naročito
ako je riječ o političarima
ili aktualnim društvenim temama.
Smatram da u takvim okolnostima
može postojati opravdani
interes javnosti da se objavi
autentični intervju, ali to zaista
samo iznimno.
Na primjer, ako je riječ o najvišim
državnim dužnosnicima koji
govore o temama iznimno važnima
za zemlju jer prvi intervju
pokazuje njihovo pravo mišljenje
o važnim društvenim zbivanjima.
U takvim sam situacijama ponekad
novinarima savjetovala da
objave neautorizirani intervju, uz
odgovarajuće obrazloženje zašto
to čine. U pravilu, ipak, savjetujem
novinarima je da poštuju autorizaciju,
posebno ako je riječ o
stručnim prilozima, o osvrtima ili
stručnoj terminologiji.
◼◼Što je s onima koji žele vidjeti
uvid u cijeli članak i izjave
drugih sugovornika, kada u
pitanju nije intervju?
Sugovornici imaju pravo znati
kontekst u kojem će njihove izjave
biti objavljene i novinari su
profesionalno obvezni objasniti
sugovornicima kontekst, osobito
ako sugovornici to izričito pitaju.
Kako će to učiniti ovisi isključivo
o novinaru i sugovorniku.
◼◼Ljudi sve češće pri davanju
izjava za medije podrazumijevaju
da daju anonimne izjave.
Jesmo li došli do vremena
kad novinari moraju dodatno
isticati da novinarska pitanja
'traže' jasne odgovore ljudi s
imenom i prezimenom? Osim
ako anonimnost nije opravdana,
naravno, zbog određenih
okolnosti.
Svakako bih savjetovala novinarima
da sugovornicima naglase
da će se njihova izjava objaviti.
Neki su ljudi jednostavno neuki
i ne znaju da ako ih vi nazovete
i predstavite se kao novinarka
Globala koja traži neku izjavu,
to implicira objavljivanje izjave.
Zato okolnost da se izjava traži
radi objavljivanja treba eksplicitno
navesti.
◼◼Ako je, kako ste naveli, problem
neznanja, bi li trebalo
početi već od, recimo, osnovne
škole provoditi medijsko
opismenjavanje da ljudi znaju
svoja prava i obveze?
Apsolutno. Medijska pismenost
je tema koja nam je nekoliko
desetljeća iznimno aktualna. Bilo
bi važno da ljudi znaju da im se
novinar, koji se tako predstavi,
obraća radi objavljivanja izjave
ili radi prikupljanja informacija
jer u protivnom nema razloga da
se predstavlja kao novinar.
BROJ 60, prosinac 2020.
Intervju 9
◼◼Rekli ste da je to desetljećima
tema, zašto nije došla na
dnevni red da se s njom pozabavi
jer očigledno postaje sve
veći problem?
Mnogi su se projekti bavili temom
medijske pismenosti. Ako
govorimo o konkretnoj temi
implikacija razgovora s novinarima,
ja u tom pogledu nemam
novinarskog iskustva, ali bih na
temelju dugogodišnjeg rada s
novinarima rekla da je problem
sljedeći – da svi oni koji sudjeluju
u javnom životu, političkom
životu, podrazumijevaju da svaki
razgovor s novinarima može biti
objavljen.
Međutim, ljudima koji su takozvani
obični građani i nisu
educirani da sudjeluju u javnim
komunikacijama potrebno je,
zapravo, objasniti da će njihova
izjava biti objavljena. Važno je
imati na umu da u slučaju spora
novinari i mediji moraju dokazati
da je osoba dala suglasnost za
objavljivanje izjave. Upravo zato
novinari i posebno fotoreporteri
iz zapadnih demokratskih država
odavno imaju pomno razrađene
načine pribavljanja suglasnosti
intervjuiranih i fotografiranih
osoba za objavljivanje.
◼◼Čega se 'običan čovjek' treba
bojati pri davanju svog identiteta?
Zašto se boje odavanja
imena i prezimena?
To je potpuno individualno pa
vam ne mogu odgovoriti na to pitanje.
Ljudi, pretpostavljam, vole
živjeti u anonimnosti i u tome su
komotni, a javni istupi dovode do
reakcija koje nisu uvijek ugodne.
Mogu samo nagađati da žele zadržati
komociju.
◼◼Je li anonimnost sugovorniku
ikada potpuno zajamčena?
Ako mislite na sugovornike kao
izvore informacija, njihova se
anonimnost treba maksimalno
zaštititi. Upravo zato pravila novinarske
profesije, propisi i sudska
praksa iznimno štite pravo
novinara da zaštiti svoje izvore.
Ako novinar sa svojim sugovornikom
dogovori da će koristiti
njegove izjave, ali zaštititi identitet,
onda je to novinar, prema
pravilima profesije, obvezan učiniti.
Zakon ga na to ne obvezuje,
nego štiti tu njegovu profesionalnu
obvezu i jamči mu pravo da
odbije otkriti svoj izvor.
◼◼Kakva je u Hrvatskoj praksa,
koliko je novinara natjerano
na otkrije izvore?
Ne znam nijedan slučaj da su
novinari bili prisiljeni otkriti
izvor, a znam dosta primjera da
su novinari na sudu odbili odati
izvor, svjesni da time preuzimaju
odgovornost za sadržaj objavljene
tvrdnje anonimnog izvora.
◼◼Otežava li GDPR novinarstvo
u Hrvatskoj?
Da, vrlo. Agencija za zaštitu
osobnih podataka shvaća objavljivanje
osobnih podataka kao
njihovu obradu, pa primjenjuje
GDPR i zakon na manje-više
istovjetan način kao u svim drugim
situacijama stvarne obrade
osobnih podataka. Postoji kriterij
javnog interesa na temelju
kojeg Agencija mora donositi odluke
o dopustivosti objave nekog
osobnog podatka.
Prema dosadašnjim iskustvima,
Agencija ne valorizira javni
interes pravilno, sukladno značenju
toga pojma u medijskom
pravu i praksi Europskog suda za
ljudska prava i hrvatskih sudova,
uključujući osobito Ustavni sud.
Agencija traži od nakladnika
brisanje dijelova priloga, tužba
nema odgodni učinak, a sudski
sporovi traju godinama.
Sada je upravo u tijeku niz
upravnih sporova protiv odluka
Agencije, pa očekujemo da će
uspostaviti praksa primjerenija
dosegnutoj razini zaštite slobode
medija. U tom je kontekstu
važno istaknuti da je Hrvatska
zasad propustila prigodu da Zakonom
o medijima ili nekim drugim
zakonom ograniči primjenu
GDPR-a na medije. Ministarstvo
kulture i medija trebalo bi se hitno
pozabaviti tom temom.
◼◼Može li sada svaka osoba
tražiti da joj se ukloni ime i
prezime iz članaka pozivajući
se na uskraćivanje prava davanja
osobnih podataka, čak i
ako je izjavu prethodno autorizirala?
GDPR se ne tiče autorizirane
izjave, tako da osoba koja je dala
izjavu za medije, koja je, štoviše,
tu izjavu autorizirala, nema pravo
zahtijevati uklanjanje svog
imena s pozivom na zaštitu osobnih
podataka.
◼◼Ponekad se čini da
i najbenigniji novinarski
zadatak
Surađujući
godinama s
novinarima,
mogu reći da su
i oni ti koji
žele autorizaciju
može završiti
tužbama jer se
nekome ne sviđa
neki dio priloga
ili teksta. Dovodimo
li se do toga da
sugovornici uz pomoć
loših zakona preuzimaju
ulogu cenzora?
Ne bih rekla da su u tom smislu
naši zakoni lošiji od drugih
europskih zakona. Ako novinar
raspolaže dokazima da mu je
određena osoba dala izjavu radi
objavljivanja i ako ta izjava nije
objavljena u kontekstu koji izjavi
daje drukčije značenje, novinar
mora uspjeti u eventualnom sporu.
I mediji koji odgovorno i profesionalno
obavljaju svoje zadatke,
objavljuju priloge koji su činjenično
utemeljeni, istraživačke
priloge koji su profesionalno
izvedeni, ne trebaju odmah odustati
od obrane svog objavljenog
teksta i pristajati na zahtjeve za
uklanjanje ili promjene priloga.
Trebaju oprezno i kvalificirano
valorizirati prigovore i procijeniti
kako bi uspjeli u eventualnom
sudskom procesu. Ponekad, čak
i ako procijenite da ćete izgubi-
ti, ali smatrate da ćete time inicirati
rješavanje važnog pitanja
u sudskoj praksi, koji će u nekoj
budućnosti pridonijeti unapređenju
slobode govora, treba se
upustiti u sudske sporove.
◼◼Koje su najčešće neutemeljene
tužbe protiv novinara u
Hrvatskoj?
Pravilo je da oštećenici tuže
nakladnike radi naknade štete.
Tužbe protiv novinara relativno
su rijetke. Najčešće su to kazneni
postupci. Današnji Kazneni
zakon dopušta kažnjavanje novinara
ako svjesno iznosi neistinite
tvrdnje koje mogu škoditi ugledu,
i to je kazneno djelo klevete.
Tužitelj treba dokazati da je riječ
o neistinitoj tvrdnji i da je novinar
znao da je tvrdnja neistinita.
Te je okolnosti vrlo teško dokazati,
pa je stoga vrlo teško novinara
zakonito i pravilno osuditi za kazneno
djelo klevete. Postoji i kazneno
djelo uvrede, a novinar za
to kazneno djelo, pojednostavljeno
rečeno, može biti osuđen ako
sporna informacija nije javnog
interesa.
◼◼Što mislite o građanskom
novinarstvu? Neki mediji
potiču građane
da šalju svoje
priče i fotografije,
a to
onda rade
ljudi koji
ne poznaju
ni etiku
niti
zakone,
ali
jamče
dobru
'klikanost'
na
portalima.
Mislim da je edukacija
i stimuliranje
ljudi da sudjeluju
u javnoj
komunikaciji,
posebno ako je
riječ o temama
općeg interesa,
važno i dobro
za društvo.
Dakle, smatram
da su
dobre građanske
inicijative
i komentari,
ali je važno
da ljudi budu
educirani,
znaju što i
zašto govore,
koji je cilj toga
što govore.
ANTONIJA GRBAVAC/GLOBAL
Važno je da ljudi znaju da im se novinar,
koji se tako predstavi, obraća radi objavljivanja
izjave ili radi prikupljanja informacija
jer u protivnom nema razloga da se
predstavlja kao novinar
Vesna Alaburić odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo
10 Svijet
BROJ 60, prosinac 2020.
Nova prepreka za Sjevernu Makedoniju Bugarska blokirala početak pristupnih pregovora za EU
Bugari Makedoncima priznaju
državu, ali ne i identitet
Bugarska tvrdi da su Slaveni na području današnje Sjeverne Makedonije zapravo Bugari, a da je makedonski identitet
izmišljotina komunističkog režima Josipa Broza Tita
Tekst: Benjamin Mihoci
Ekaterina Zaharieva, bugarska
ministrica vanjskih
poslova, najavila je
u studenome da Bugarska
neće podržati otvaranje pregovora
za pristupanje Sjeverne
Makedonije Europskoj uniji.
Razlog koji je Bugarska navela,
bilo je navodno sjevernomakedonsko
poricanje zajedničke
povijesti dviju država.
Naime, Bugarska želi da Sjeverna
Makedonija službeno
prizna da je makedonski jezik
inačica bugarskoga, stoga
je ostalim EU-ovim zemljama
članicama poslala šest stranica
dug memorandum u kojemu
se očituje bugarsko tumačenje
povijesti. Ukratko, Bugarska
iznosi tvrdnje da su Slaveni na
području današnje Sjeverne
Makedonije zapravo Bugari, a
da je makedonski identitet izmišljotina
komunističkog režima
Josipa Broza Tita.
Trik bugarskog premijera?
Neki analitičari smatraju da je
bugarski memorandum marketinški
trik bugarskog premijera
Bojka Borisova, čija se vlada već
mjesecima suočava s masovnim
prosvjedima. Bugarski predsjednik
Rumen Radev pozvao je
vladu, koju je usporedio s mafijom,
da podnese ostavku kako
bi se tenzije u zemlji smirile.
Prema izvješću međunarodne
nevladine organizacije Transparency
International, Bugarska
je jedna od najkorumpiranijih
EU-ovih zemalja.
"Bugarska je stekla neovisnost
Sanstefanskim mirovnim
ugovorom 1878., nakon što je
Rusija porazila Osmansko Carstvo.
Tada je trebala biti stvorena
bugarska država koja bi
uključivala mnogo veći teritorij
nego danas, uključujući i današnju
Sjevernu Makedoniju. Tada
nije bilo govora o makedonskoj
naciji. Ona se formirala tijekom
i nakon Drugog svjetskog rata,
kada je 1945. godine nastala
Makedonija kao federalna jedinica
Jugoslavije, te su Makedonci
stekli status nacije, odnosno
posebnog naroda", rekao
je profesor Fakulteta političkih
znanosti u Zagrebu Davor Boban.
Objasnio je da su bugarske
vlasti do Rezolucije Informbiroa
1948. godine priznavale
U Skoplju su se nadali da će
nakon primanja u NATO-ov
savez pristupni pregovori za
EU početi bez prepreka
'Čim je puklo prijateljstvo
između Jugoslavije i Bugarske
zbog Rezolucije Informbiroa
1948. godine, Bugari
su, naravno, priznanje jezika
i posebne nacije povukli',
kaže profesor Boban
makedonski jezik i naciju, ali to
je priznanje povučeno pa i dandanas
Makedoncima priznaju
neovisnost, ali ne i zasebni
identitet.
Bugarska šteti sebi,
Makedoncima, ali i EU
Ulf Brunnbauer, profesor
Instituta za istočno
i jugoistočnoeuropske
studije u Leibnizu, naveo
je da je izgradnja makedonske
nacije školski
primjer konstruiranoga
i političkog karaktera
nacije, te nacionalnog
identiteta. Objašnjava
da je proces svakako bio
ubrzan jer je tekao pod
pokroviteljstvom komunističke
diktature.
"Nacija je 'pretpostavljena'
zajednica. Ljudi se
moraju priznavati kao dio
nje i moraju vjerovati da
su zbog navodno objektivnih
razloga međusobno
povezani. Ono što je
kod makedonske nacije
posebno jest da je izgrađena
pod komunističkim pokroviteljstvom
u jednoj federaciji.
Druga posebnost jest da je
izgradnja tekla veoma brzo – u
nekoliko godina nastali su makedonska
država sa svojim vlastitim
institucijama, standardni
jezik, obrazovni sustav, povijest,
folklor i u 1960-im godinama
čak i posebna crkva", pojašnjava
profesor Brunnbauer.
Sjevernomakedonski ministar
vanjskih poslova Bujar
Osmani, prenose strani mediji,
rekao je da će se razgovori sa
Sofijom nastaviti, ali je dodao
i da Bugarska takvim postupcima
šteti "sebi i Sjevernoj Makedoniji,
procesu proširenja, ali i
kredibilitetu Europske unije".
"Što se tiče makedon-
Bugarska želi da Sjeverna
Makedonija službeno prizna
da je makedonski jezik inačica
bugarskoga
Zbog bilateralnog spora s
Bugarskom, koja je EU-ova
članicaod 2007. godine, čini
se da europski put bivše
jugoslavenske republike još
neće početi.
skog jezika, u slavistici postoji
konsenzus da je riječ o samostalnom
jeziku, a kao takav
je međunarodno priznat i od
1970-ih. Makedonski ima zanimljivu
i jedinstvenu jezičnu
povijest - nakon Drugog svjetskog
rata ubrzano je i forsirano
normiran, ali to mu ne oduzima
karakter jezika. Svaki standard
ima svoju vlastitu povijest i politika
tu uvijek igra ulogu. Starost
nekog standarda ne uvjetuje
njegovu vrijednost. Isto
vrijedi i za nacionalni identitet.
Neki nastaju prije, neki poslije,
to ih međutim ne čini pravijima
od ostalih. Što se kulture
tiče, valja biti oprezan kada se
pretpostavlja da postoji neka
nacionalna kultura. To je fikcija,
svako društvo je kulturno
heterogeno.
Makedonski je bugarskom
veoma sličan, ali slično je i s
ostalim susjednim jezicima u
Europi", pojasnio je profesor
Brunnbauer.
"Ako gledate u političkom
smislu, odnosno u smislu kulturnog
identiteta, a ne jezički,
mislim da bi se bugarsko-makedonski
odnosi mogli usporediti
s onima između Srba i Crnogoraca.
Jedan dio Crnogoraca,
naravno, smatra da su posebna
nacija, drugi dio se izjašnjava
kao Srbi na popisu stanovništva.
Srbija priznaje crnogorsku
naciju, ali mnogi tamo govore
da je riječ o jednom narodu. Što
je slično, ali ne i isto, kao između
Makedonaca i Bugara, a na
istoku Europe možda između
Rusa, Bjelorusa i Ukrajinaca",
dodao je profesor Boban.
Kamenit put do integracija
Sjeverna Makedonija nadala
se da će nakon primanja u NA-
TO-ov savez, pristupni pregovori
za EU početi bez prepreka.
No zbog bilateralnog spora s
Bugarskom, koja je članica EU
od 2007. godine, čini se da europski
put bivše jugoslavenske
republike još neće početi.
Sjeverna Makedonija kandidatkinja
je za ulazak u EU još
od 2005. godine kada se država
još službeno zvala samo Republika
Makedonija.
Zbog prigovora Grčke njezinu
imenu, koje je Grčka smatrala
pretenzijama na vlastiti teritorij,
ime države je promijenjeno
Prespanskim sporazumom u
veljači 2019. godine.
Međutim, nakon što je Grčka
prestala blokirati sjevernomakedonske
euroatlantske
integracije, Francuska,
koju su podržale Danska
i Nizozemska, odlučila je
odgoditi pristupne pregovore
za Albaniju i Sjevernu
Makedoniju.
Tada je tvrdila da je najprije
potrebno reformirati proces
pristupanja EU te navela primjere
Mađarske i Rumunjske
koje se suočavaju s korupcijom
i nepoštivanjem vladavine prava
iako su članice više od deset
godina.
BROJ 60, prosinac 2020.
Karijera 11
Sramotno za zdravstvo Dok radnika nedostaje, država je mnoge ostavila na cjedilu
Studirali samo da bi godinama
čekali na pripravnički staž, dok
bolnice vape za stručnjacima
'Nismo se školovali i plaćali fakultet da bismo na kraju s diplomom u ruci radili poslove izvan struke jer nam država nije u
stanju omogućiti zapošljavanje u struci i u zdravstvenom sektoru', kaže Andrijana Košćak, prvostupnica radne terapije
Tekst: Tamara Riska
Pripravništvo je, prije
izlaska na tržište rada,
obvezno za dio zdravstvenih
djelatnika. Da
bi ga odradili, moraju se prijaviti
na natječaj, ali problem stvara
premalo pripravničkih mjesta,
zbog čega neki radnici za osposobljavanje
čekaju i po nekoliko
godina.
"Nismo se školovali i plaćali
fakultet da bismo na kraju s
diplomom u ruci radili poslove
izvan struke jer nam država
nije u stanju omogućiti zapošljavanje
u našoj struci i zdravstvenom
sektoru", napominje
Andrijana Košćak, prvostupnica
radne terapije.
Premale kvote
Mlade zdravstvene radnike
prvostupnike i magistre fizioterapije,
radne terapije, radiološke
tehnologije, sestrinstva, sanitarnog
inženjerstva, medicinsko-laboratorijske
dijagnostike te primaljstva,
kao i srednjoškolska
zanimanja zdravstvenog usmjerenja
zabrinjava broj natječaja
koji je obratno proporcionalan
broju pripravnika.
"Sramotno male kvote za pripravnike
nisu posljedica trenutačno
loših okolnosti u zdravstvu,
to je problem koji traje već
dugo godina", govori Andrijana.
Problem je što se za pripravništvo
čeka po nekoliko godina,
a sve zbog iznimno malih kvota.
Ova godina je još lošija od prethodnih,
pandemija je obustavila
natječaje, a njih je u rujnu bilo
samo za 170 pripravničkih mjesta
na razini cijele zemlje za sva
zdravstvena zanimanja. Također,
broj upisnih kvota za struke
u kojima je pripravništvo obvezno
ne mijenja se, a za traženije
smjerove čak se i povećava, tako
se za radiološku tehnologiju na
Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu
kvota povećala za izvanredne
studente u odnosu prema
prošloj godini.
"Željela bih istaknuti da su za
prvostupnike radne terapije ove
godine izašla samo dva natječaja
za pripravnički staž, što znači
samo dva mjesta za prvostupnike
radne terapije ove godine.
Sramotno je da nam se ne može
Zbog malih kvota za pripravništvo, primalja čeka već dvije i pol godine
osigurati barem 50 mjesta na
godinu s obzirom na to da nas
po godini upisuje 50 studenata
radne terapije", ističe Andrijana.
Ukidanje pripravništva
"Dok čekam, moram biti prijavljena
na Zavod za zapošljavanje
bez mogućnosti zapošljavanja
izvan struke. Moram biti
u evidenciji nezaposlenih da
bih se mogla javiti na raspisani
natječaj. Ako sam zaposlena,
moram dati otkaz i čekati šest
mjeseci da bih mogla izaći na
neki drugi natječaj", objašnjava
Nikolina Bočkaj, prvostupnica
fizioterapije, koja nema financijsku
potporu iako je prijavljena
na Zavodu i staž čeka godinu
i četiri mjeseca.
Liječnicima, medicinskim sestrama,
stomatolozima, farmaceutima,
primaljama i biokemičarima
koji su počeli školovanje
od 2013. godine pripravništvo
je ukinuto, a
ostatak zdravstvenih
radnika pita
se zašto i oni
nisu odmah dovoljno
kompetentni
za rad.
Zdravstveni
radnici okupljeni u
grupi na Facebooku
'Pripravnički
staž je kao dodatno
usavršavanje i
obrazovanje nakon
diplome, ali samo u
teoriji je super', napominje
Tihana.
"Pripravnici u neizvjesnosti" pitaju
se - zašto je pripravništvo
obvezno, ako nije osigurano?
Tihana Krog završila je medicinsko-laboratorijsku
dijagnostiku
i pripravništvo čeka od
rujna prošle godine, ove godine
objavljeno je deset natječaja
za njezin smjer te smatra da
pripravništvo treba ukinuti jer
prvih godinu dana zaposlenja
radi pod mentorstvom, što je
obvezno za sve nove zaposlenike
te ne vidi potrebu i za pripravništvo.
"Pripravnički staž je kao dodatno
usavršavanje i obrazovanje
nakon diplome, ali samo u
teoriji je super", napominje Tihana.
Ministar Vili Beroš svjestan je
problema malih kvota i traži rješenja
za te nedostatke.
"Pripravnički staž zdravstvenih
radnika propisan je
zakonom i važan je za pripremu
zdravstvenih radnika
za samostalan rad.
PRIPRAVNICI U NEIZVJESNOSTI
Do 2020. godine
staž se godinama
financirao iz
sredstava Hrvatskog
zavoda
za zapošljavanje,
za 2020. godinu
kvota HZZ-a je 170
pripravnika, stoga
Prvostupnica fizioterapije staž čeka više od godinu dana
'Dok čekam, moram biti prijavljena
na HZZ bez mogućnosti
zapošljavanja izvan struke.
Moram biti u evidenciji
nezaposlenih da bih se mogla
javiti na raspisani natječaj',
objašnjava Nikolina Bočkaj,
prvostupnica fizioterapije
ćemo zajedno s drugim dionicima
poduzeti mjere kako bi se
preostalim zdravstvenim radnicima
osiguralo obavljanje pripravničkog
staža", objasnio je za
Večernji list ministar.
Poziv u pomoć
Pripravnici su se sa svojim
problemom javili svim mjerodavnim
službama, od ministarstava,
HZZ-a, mjerodavnih Komora,
zastupnika u Saboru, koji
su ujedno i zdravstveni djelatnici,
te pučkoj pravobraniteljici i
Europskoj komisiji.
"Smatramo da bismo trebali
pozvati Ministarstvo financija
i Ministarstvo rada te pronaći
način kako će nas se financirati
i zaposliti. HZZ nema ništa s
našim problem, ono nije mjerodavno
tijelo jer natječaje određuje
Ministarstvo", ističe Nikolina.
Global je poslao upit Ministarstvu
rada, mirovinskog sustava,
obitelji i socijalne politike vezano
za problem pripravništva i
kao rješenje navode povećanje
kvota sljedeće godine.
"S obzirom na iznimnu važnost
poticanja zapošljavanja
mladih osoba, ovo Ministarstvo i
HZZ će tijekom planiranja broja
korisnika mjera aktivne politike
zapošljavanja za 2021. godinu
razmotriti i mogućnost povećanja
planirana obuhvata nezaposlenih
osoba koje se mogu uključiti
u Potporu za pripravništvo,
kako bi se osobama bez radnog
iskustva u zvanju za koje su se
obrazovali olakšalo uključivanje
na tržište rada", objašnjava Ministarstvo.
Iz HZZ-a odgovaraju da oni u
sklopu provedbe mjere aktivne
politike zapošljavanja potiču zapošljavanje
pripravnika putem
mjere Potpora za pripravništvo.
Objašnjavaju da ta mjera predstavlja
mogućnost sufinanciranja
zapošljavanja pripravnika te
da su uvjeti za korištenje mjere
javno dostupni na poveznici
Mjere.hr. Kada je riječ o natječajima
za pripravništvo, poručuju
da na to ne mogu utjecati,
prenosi portal Net.hr.
PRIPRAVNICI U NEIZVJESNOSTI
12 Kultura
BROJ 60, prosinac 2020.
Nova era stripa Deveta umjetnost bori se za preživljavanje u suvremenom svijetu
'Klinci više ne čitaju stripove, sad
igraju videoigre ili gledaju porniće'
Tekst: Nikola Radočaj
Internet nije nimalo pridonio
globalnoj popularizaciji
stripa. Klinci ne čitaju stripove,
oni igraju videoigre
ili na netu gledaju porniće, kaže
Igor Kordej. Taj crtač, ilustrator
i scenarist s međunarodnom
karijerom radio je i za najveće
igrače u svijetu stripa, poput
Marvela i Dark Horsea. Kordej
objašnjava da su danas videoigre
poput Witchera i Assassin's
Creeda modernom tehnologijom
dovedene do iznimne kvalitete,
te su mladima mnogo privlačnije
od stripova.
Napad na sva čula
"Da sam ja kao klinac imao takve
videoigre, ne bih ni ja čitao
stripove, siguran sam", dodaje
Kordej.
Međutim, već cijelo desetljeće
upravo su adaptacije priča iz
bogate riznice takozvane devete
umjetnosti uspješna formula
koja služi kao inspiracija stvarateljima
videoigara i puni kinodvorane
diljem svijeta te donosi
rekordne zarade. Planetarno
popularne filmske uspješnice
poput "Osvetnika" ili "Viteza
tame" značajno utječu i na popularnost
stripa, smatra Erik
Lončar, filmski redatelj i poznavatelj
stripa. Lončar kaže da su
stripovi koji su služili kao materijal
za ekranizaciju, primjerice
"300", "Sin City", "Ghost
World" ili "Osvetnici", stekli val
obožavatelja koji prije nisu bili
zainteresirani za strip.
"Ako se gledatelju svidio film
i poznato mu je da je ekranizacija,
rijetko tko nije pročitao i
pripadajući strip", tvrdi Lončar.
Pa ipak Kordej ostaje skeptičan
o popularnosti koju stripu
donose filmovi. On kaže da je
digitalna animacija koja omogućuje
oživljavanje i najfantastičnijih
priča znatno napredovala
pa filmovi superiornije od
stripova objedinjuju zvuk, sliku
i kretnju te publika, iako svjesna
da je riječ o adaptacijama
stripova, nije motivirana nakon
gledanja filma provjeravati
izvore.
"Riječ je o napadu na sva čula.
S time se stripovi ne mogu nositi",
tvrdi Kordej.
Treba se prilagoditi vremenu
Nepregledan broj izdanja koja
se nude u fizičkom i internetskom
obliku stvara zasićenost
tržišta pa nije lako prepoznati
kvalitetu, smatra Kordej, a kao
Foto: Nikola RAdočaj
Kupci stripova uglavnom su ljudi u srednjim godinama koji su odrastali u
doba dok su stripovi još bili važan dio popularne kulture
Stripovi u dobu kad videoigre i filmovi preuzimaju najveći dio publike
'Da sam ja kao klinac imao
takve videoigre ne bih ni ja
čitao stripove, siguran sam',
kaže nekadašnji Marvelov
ilustrator Kordej
jedan od glavnih problema navodi
i konformizam publike.
Da publika ne voli previše
eksperimentiranja, Kordej zna
iz vlastitog iskustva. Crtao je i
osmišljavao priče različitih žanrova,
ali misli da publika ipak
najviše voli stare i već mnogo
puta viđene koncepte, neovisno
o tome u kojem žanru ili kontekstu
se pojavljuju.
Osim toga, upozorava ilustrator,
generacije više ne odrastaju
sa stripovima, a kupci stripova
uglavnom su ljudi u srednjim
godinama koji su odrastali u
doba dok su stripovi još bili važan
dio popularne kulture.
"Ponekad se pitam što će biti
s tržištem stripa kad te
generacije izumru", dodaje
Kordej i objašnjava
da "stare" grane umjetnosti
poput kazališta, baleta, klasične
glazbe i literature nisu izumrle
nego su se prilagodile vremenu.
"Svaka od njih našla je svoju
nišu i određenu količinu publike,
mnogo manju nego prije, ali
opstaje i dalje u 'rezervatima'.
Tako će biti i sa stripom. Tko
preživi, pričat će", kaže Kordej.
Igor Kordej, ilustrator
i crtač stripova
Unatoč tome što se strip scena
promijenila i strip teško konkurira
videoigrama i filmovima,
Zlatko Platužić koji živi od prodaje
stripova i vodi specijaliziranu
knjižaru Babilon u Đakovu,
tvrdi da su stripovi aktualni
i među mlađim generacijama.
"Strip je i dalje važan mladim
ljudima i duboko urezan u
TOMISLAV MILETIĆ/PIXSELL
našu kulturu, pa i kad o tome ne
razmišljamo", objašnjava Platužić.
Napominje da se svako susretne
sa stripom i gleda
animirani ili igrani
film sa strip-junacima
da toga nije ni
svjesno, a "kasnije
kad spozna strip kao
proizvod ili, još dublje,
strip kao umjetnost,
sjetit će se da je
to sve počelo u ranom
djetinjstvu", objašnjava
Platužić.
Održavanje scene
Kao i u glazbi, filmu i drugim
oblicima umjetnosti i zabave,
internet ima veoma važnu
ulogu i u životu stripova,
no Erik Lončar smatra da u
preživljavanju strip-scene ipak
najvažnije mjesto imaju susreti
poput konvencija ili radionica
na kojima se okupljaju ljubitelji
stripa svih generacija.
"Ljubitelji stripa imaju razne
Erik Lončar, filmski redatelj
i poznavatelj stripa,
smatra da ekranizacija
stripa potakne gledatelje
da pročitaju i strip
izvore gdje dobivaju novosti
o stripovima, gdje ih
mogu online pratiti i čitati,
ali druženje i upoznavanje
se najčešće događa na događajima
poput MaFesta, radionicama
crtanja stripa i na mjestima
gdje se prodaju stripovi",
pojašnjava Lončar.
Platužić također ističe da su
okupljanja na kojima se stripoljupci
druže i razgovaraju o
stripu ipak među važnijim faktorima
za opstanak scene. On
napominje da se u Hrvatskoj
svake godine održavaju brojni
festivali stripa na kojima
se okupljaju ljubitelji stripa,
nakladnici, crtači, scenaristi,
filmaši i producenti. Najpoznatiji
su Makarski festival stripa
MaFest i Međunarodni festival
stripa Crtani romani šou u Zagrebu,
poznat i kao zagrebački
Comic Con. Neizostavno je i
24-satno crtanje stripa nakon
kojeg se mladim i neafirmiranim
crtačima radovi objavljuju
u zborniku, a mnogi od danas
poznatih stripaša tako su počeli
crtati stripove, kaže Platužić.
BROJ 60, prosinac 2020.
Sport 13
Sport novog doba Esport se razvija u dobrom smjeru, još da država prepozna potencijal
Odlazio je u minus, a
sad mu za turnir plate i
smjeste ga u skup hotel
Luka Marušić, voditelj sadržaja hrvatske gejminške organizacije CR4ZY, smatra da hrvatska
esport-scena mora omogućiti više prigoda, adekvatne cijene i dobre rezultate da bi tvrtki koje
ulažu u domaći esport bilo više
Tekst: Matej Markovinović
Računalo, miš, tipkovnica
i slušalice, stvari
su potrebne za ulazak
u svijet esporta. U
posljednjih je desetak godina
kompetitivno igranje videoigara
naglo počelo dobivati na popularnosti,
u svijetu i u Hrvatskoj,
stoga nije rijetkost vidjeti
da su dresovi omiljenih nogometaša
zamijenjeni dresovima
gaming-organizacija.
Upornost, staloženost i motiviranost.
To su, prema hrvatskom
profesionalnom esportašu
Leonu Pesiću, odlike
potrebne da se postane pravi
esportaš. Leon, poznatiji pod
nadimkom neLo, lanjski je
prvak najprestižnije lige u Rainbow
Six Siegeu. Pesić je svojim
uspjehom postavio Hrvatsku
na višu razinu u esportu,
ali, kako kaže, stanje u domaćoj
esport-sceni daleko je od
bajnog.
Pravni okvir olakšao bi
natjecanja
"Hrvatska se scena razvija,
ali dosta sporo. Može se primijetiti
da domaći igrači koji se
uspiju probiti odlaze igrati sa
strancima", objašnjava Pesić,
ističući neozbiljnost Hrvata u
shvaćanju esporta, te dodaje
da se rijetko tko može potpuno
posvetiti esportu ako nije za to
i plaćen.
Toni Jurić, student na Odjelu
za komunikologiju Sveučilišta
u Dubrovniku, radijski producent
i esportski komentator,
smatra da bi se hrvatska esportska
scena poboljšala kada
bi se omogućilo da se ljudi isključivo
bave esportom.
"Radimo odličan posao, ali
ne mogu ni zamisliti napredak
koji bismo postigli da se bavimo
esportom u punom radnom
vremenu", govori Jurić.
Slično razmišlja i Luka Marušić,
voditelj sadržaja hrvatske
gaming-organizacije CR4ZY
pod čijim su se imenom natjecali
CS:GO, DotA 2, Rainbow
Six Siege i League of Legends
timovi. Marušić tvrdi da bi se
stanje esporta u Hrvatskoj poboljšalo
formiranjem skupine
SIEGEGG
Leon Pesić neLo tvrdi da se za sada rijetko tko u Hrvatskoj može u cijelosti posvetiti esportu
'Ne mogu ni zamisliti napredak
koji bismo postigli da se
bavimo esportom u punom
radnom vremenu', ističe esport
komentator Toni Jurić
Luka Marušić smatra
da se napredak neće
vidjeti dok država ne
prepozna esport
ili tijela koje bi zastupalo interese
esporta pred državnim
institucijama i radilo na dugoročnoj
razvojnoj strategiji.
"Esport mora prepoznati
država, a pravnim bi se okvirom
olakšala organizacija
natjecanja, isplaćivanje nagradnih
fondova, ali i pokretanje
esportskih kompanija i
udruga", tvrdi Marušić.
Unatoč blagom zaostatku u
Hrvatskoj na području esporta,
napredak je ipak vidljiv.
Jurić i Marušić
slažu se da su tvrtke
prepoznale potencijal
esporta kao
medija tako da
su i u nas
počela
ulaganja
koja, na primjer, omogućuju
honorarno zarađivanje
esportaša.
"Od odlaska u minus jer sam
išao komentirati turnir u Zagrebu,
došao sam do toga da
mi za turnir plate i smjeste me
u hotel s pet zvjezdica", kaže
Jurić. Dodao je da to ne ovisi
samo o organizatorima, nego
i o samim igračima koji stalno
napreduju.
Marušić smatra
da hrvatska
esportska
scena
mora omogućiti
više
prigoda,
adekvatne
cijene i dobre
rezultate da
LUKA MARUSIC/PRIVATNA ARHIVA
'Valja prepoznati
esport
kao jednu od
najatraktivnijih
zabavnih
industrija
na svijetu',
vjeruje Luka
Marušić, voditelj
sadržaja
hrvatske
gaming-organizacije
CR4ZY
bi tvrtki koje ulažu u domaći
esport bilo više.
Važnost sponzora
"Svaka uspješna kampanja
poboljšava cjelokupnu sliku
esportske scene u Hrvatskoj
prema potencijalnim sponzorima",
objašnjava Marušić.
Dodaje da loše ili neostvarene
kampanje utječu na smanjenje
interesa sponzora. Također
tvrdi da će proći još mnogo
vremena prije nego što esportsko
tržište u Hrvatskoj bude
profitabilno.
"Valja prepoznati esport kao
jednu od najatraktivnijih zabavnih
industrija na svijetu",
govori Marušić. Ističe i potencijal
uvrštavanja esporta u
turističku ponudu kao i ostale
strateške korake koji bi učinili
esport profitabilnim za Hrvatsku,
poput pogodnosti za dolazak
profesionalnih igrača u
Hrvatsku na pripreme te gradnju
potrebne infrastrukture.
Esport je industrija koja se
razvija brzinom munje što je
čini atraktivnom za sve više
ljudi. No da biste postali profesionalni
esportaš potrebno
je mnogo odricanja, truda, ali i
ljubavi prema igrici. Pesić kaže
da se većinu dana trenira, što
može biti naporno za um i tijelo,
ali bez obzira na to, uz brojne
mlade nade, hrvatski esport
nastavlja se razvijati u dobrom
smjeru.
SEDMICA
by: Anton Smrekar
1.
Na kojoj je Velikoj nagradi
vozač Formule 1
Romain Grosjean doživio
stravičnu nesreću, ali je prošao
bez većih posljedica?
a) Bahreina
b) Turske
c) Portugala
2.
Koja se susjedna zemlja
sreće s Vatrenima
u skupini kvalifikacija
za Svjetsko prvenstvo u Kataru
2022. godine?
a) Mađarska
b) Bosna i Hercegovina
c) Slovenija
3.
Dres kojeg NBA tima
će iduće sezone nositi
Russell Westbrook?
a) Phoenix Sunsa
b) New Orleans Pelicansa
c) Washington Wizardsa
4. bila je prava senzacija
Hrvatska ženska rukometna
reprezentacija
ovogodišnjeg Europskog prvenstva
na kojem titulu brani koja
država?
a) Nizozemska
b) Francuska
c) Norveška
5.
Koja je momčad ove
sezone u Ligi prvaka
čak dva puta pobijedila
Real Madrid, koji se na kraju
ipak dočepao prvog mjesta u
svojoj skupini?
a) Shakhtar Donetsk
b) Inter Milan
c) Borussia Mönchengladbach
Diego Maradona ostat
će upamćen po "Bož-
6. joj ruci" koju je zabio
Engleskoj na Svjetskom prvenstvu
1986. godine u kojoj fazi
natjecanja?
a) finalu
b) polufinalu
c) četvrtfinalu
7.
Koji će naš grad biti domaćin
Europskog prvenstva
u karateu 2021.
godine?
a) Varaždin
b) Poreč
c) Zadar
ODGOVORI:
1A, 2C, 3C, 4B, 5A, 6C, 7B
14 Tehnologija
BROJ 60, prosinac 2020.
'Zamke' digitalnog doba Tehnonoviteti postaju neizostavni dio života, ali do koje mjere?
Nije tehnologija kriva što ne znamo
upravljati vremenom i ponašanjem
Tekst: Živa Bajsić
Iako se tehnologija nedvojbeno
pokazala kao
saveznik u skraćivanju
vremena potrebnog za
obavljanje određenih aktivnosti,
beskorisno i beskonačno
scrollanje društvenim mrežama
i drugim aplikacijama
pokazuje nedostatak korisnikove
samokontrole. Pa koliko
vremena uštedimo na plaćanje
računa putem interneta jer nismo
morali otići u poštu ili na
kiosk, kad nekoliko puta više
tog vremena izgubimo na listanje
Instagramskog storyja,
pregledavanje statusa na Facebooku
ili igranje igrica.
Nedostatak samokontrole
Magistra psihologije Maja
Kućar kaže da "tehnologiju ne
treba demonizirati ni kriviti za
naš vlastiti nedostatak samokontrole"
te napominje da bi,
kada tehnologija ne bi postojala,
nedostatak savjesnosti i
samokontrole i dalje bio prisutan.
Tada se to, objašnjava
psihologinja, ne bi manifestiralo
kao višesatno listanje po
društvenim mrežama nego kao
nešto drugo što je i dalje, psihološki
gledano, ista značajka
ličnosti.
Svijet interneta informacije
i brojne druge sadržaje nastoji
približiti, učiniti dostupnijima
i olakšati njihovo korištenje.
No postavlja se pitanje postaje
li tehnologija zato zamjena
za stvarne životne navike,
potrebe i socijalne kontakte
te postoji li u ovim digitalnim
vremenima kontrola nad vlastitim
ponašanjima u virtualnom
svijetu?
"Tehnologija se razvija brže
od adaptacijske i apsorpcijske
moći širokog društva i tu dolazi
do disbalansa u tehnološkom
i generacijskom pogledu.
Starije generacije nisu u stanju
pratiti, a novije generacije postaju
robovi novih tehnoloških
mogućnosti", objašnjava akademik
Karolj Skala iz Udruge
za informacijsku, komunikacijsku
i elektroničku tehnologiju
(MIPRO).
Kada se govori o novim generacijama,
odnosno generaciji
Z, koja, prema podacima
Istraživačkog centra Pew, nikad
nije iskusila život u svijetu
bez interneta i uvijek dostupnih
informacija, važno je
istaknuti da su njezini članovi
itekako svjesni neizbježnog
'Starije generacije nisu u stanju pratiti, a novije generacije postaju
robovi novih tehnoloških mogućnosti', objašnjava akademik Karolj Skala
Danas se radi na
daljinu, studira se
na daljinu, s prijateljima
se družimo
na daljinu...
'Junk tech' koriste kompanije za manipulaciju
ponašanjem radi zarade
Zbog sve veće digitalizacije društva, pojavljuje se pojam junk tech koji podrazumijeva sve oblike tehnologije koji ne
pridonose mentalnom razvoju, nego ga opterećuju raznim i ne nužno korisnim sadržajima, dok sami konzumenti
toga nisu potpuno svjesni. Da bi ostvarili svoju svrhu, najčešće u obliku zarade, takvi oblici tehnologije skloni su
manipuliranju ponašanjem, pogotovo kada je riječ o mladim korisnicima, piše The Guardian.
"Društvene mreže se konstantno bore za našu pozornost. Pozornost je preduvjet za klikove, lajkove, kupnju,
naposljetku, profit. Naše vrijeme provedeno na nekoj društvenoj mreži može se povećati tako da o njoj postajemo
ovisniji, a ovisni postajemo u okolnostima u kojima nailazimo na podražaje koji stimuliraju naš dopaminski put, često
nazivan 'put za nagradu'", ističe psihologinja Kućar.
korištenja i utjecaja tehnologije,
ali je istodobno prihvaćaju.
Korisnost tehnologije posebno
se iskazala upravo u doba
pandemije koronavirusa. Sve
se rjeđe izlazi iz kuće ne bi li
se izbjegao rizik od zaraze. Socijalni
kontakti svedeni su na
minimum, a paralelno se do
maksimuma povećao utjecaj
tehnologije u svakodnevicu.
Radi se na daljinu, studira se
na daljinu, s prijateljima se
družimo na daljinu.
'Kada tehnologija ne bi
postojala, nedostatak savjesnosti
i samokontrole bi i
dalje imao negativne učinke
u životu pojedinca', ističe
psihologinja Kućar
mija je samo okidač koji je taj
proces i prije pokrenuo", kaže
student Fakulteta organizacije
i informatike u Varaždinu Alen
Sanković. Alen dodaje da je cilj
tehnologije poboljšati način
života te da mnoge aktivnosti
uz tehnologiju postaju jednostavnije.
Pogleda li se koliko je pandemija
koronavirusa utjecala na
cjelokupnost ljudskih aktivno-
Maja Kućar,
psihologinja
Nezamjenjiv ljudski kontakt
"Bilo je samo pitanje vremena
kada će doći do ovolikog korištenja
tehnologije, a pandesti
i djelatnosti, jasno je da je
svatko prepušten korištenju
tehnologije, interneta i sličnih
platformi koje oduzimaju jako
mnogo vremena - gotovo cijeli
dan i svaki dan. Prekomjerno
konzumiranje usluga svakako
može imati negativne posljedice
u svakodnevnom funkcioniranju,
ali potrebno je razmisliti
izaziva li probleme sam
internet ili njegovi korisnici
prekomjernim provođenjem
vremena na njemu.
"Bez obzira na to što smo
tehnološki dovoljno napredovali
da možemo velik dio svoje
svakodnevice prebaciti online,
ipak mislim da je ljudski
kontakt nešto što se ne može
zamijeniti tehnologijom",
ističe Lana Srednoselec, studentica
Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta
u Zagrebu.
Lana smatra da
bi svatko trebao
imati dovoljno
samokontrole i
MISLAV MESEK
tako si postaviti
prihvatljiva
ograničenja.
Studentica Pravnog fakulteta
u Zagrebu Mateja Marković
kaže da internet i njegove
usluge koristi svakodnevno.
Najviše u obrazovne svrhe, ali
u slobodno vrijeme i kao važno
sredstvo zabave i opuštanja.
"Koristim aplikaciju koja mi
pri aktiviranju mobitela prikaže
vrijeme uključenosti zaslona,
tako vodim brigu o razumnom
vremenu boravka na
internetu", komentira Mateja
Koliko vremena uštedimo
plaćajući račune putem
interneta, nekoliko ga puta
više izgubimo na listanje Instagram
storyja, pregledavanje
statusa na Facebooku
ili igranje igrica
postavljanje granica.
Velik društveni izazov
Dok akademik Skala iz udruge
MIPRO tehnologiju karakterizira
kao dodatak prirodnim
resursima i mogućnostima života,
psihologinja Maja Kućar
korištenje tehnologije smatra
primarno velikim društvenim
izazovom, a u određenim aspektima
i problemom. Psihologinja
tako ističe prisutnost
individualnih razlika i posebne
kategorije kojoj pripadaju
mladi. Određeni utjecaj, stoga,
ne mora biti nužno dobar ili
loš, nego može biti oboje.
Promatranjem vlastite okoline,
lako je uočljiva sve veća prisutnost
tehnologije i važnost
digitalne i medijske pismenosti
koja se, uz pretpostavku o
brzom snalaženju i prilagodbi,
očekuje pri obrazovanju ili
obavljanju gotovo svake djelatnosti.
Psihologinja Kućar
upozorava da postoji problem
ograničavanja ili gotovo nemogućeg
zamjenjivanja tehnologije,
a ističe i popularnost zauzimanja
kontratehnološkog
stava, bez razmišljanja o tome
koliko ona olakšava život.
S druge strane, akademik
Skala poručuje da tehnologiju i
korištenje interneta nije nužno
ograničavati u kvantitativnom,
nego u kvalitativnom pogledu
jer je "informacija resurs kao
voda i zrak i treba pustiti da se
slobodno prema potrebi konzumira".
BROJ 60, prosinac 2020.
Lifestyle 15
Kamo za Novu godinu Epidemiološke mjere i pandemija mnogima su pokvarili planove
Doček uz Zoom ili party u pidžami
Studentica Nika odlučila je s dečkom otputovati na nekoliko dana u apartman nedaleko od Zagreba
Tekst: Elena Stančir
U
najudobnijem naslonjaču
uz tradicionalni
novogodišnji TV program
ili pak okruženi
nekolicinom najbližih osoba, svi
ćemo s veseljem otpratiti 2020.
godinu. Zabrane okupljanja,
zatvaranje kafića i noćnih klubova,
nemogućnost održavanja
tradicionalnog dočeka s glavnog
zagrebačkog trga, samo su neke
od epidemioloških mjera koje su
mnogima poremetile planove za
"najluđu noć u godini". U nadi da
će donijeti svjetliju budućnost,
mnogi se okreću nešto alternativnijem
dočeku 2021. godine.
Inovativna zabava u hotelu
Neki su i prije planiranja dočeka
Nove godine nazočili zabavama
koje su se prilagodile pandemiji
pa su dobili ideju kako i gdje
ispratiti staru i dočekati Novu
godinu. Na zabavi na kakvu nismo
navikli u "starom normalnom"
bila je studentica novinarstva
Rahela Žunić.
"Dođete u hotel, na recepciji
potpišete izjavu, predate osobnu
iskaznicu i dobijete ključ od
sobe. Najviše šest ljudi može biti
u jednoj sobi", objasnila je Rahela
i istaknula da nema načina
da se iz jedne sobe ode u drugu.
Sobu je moguće napustiti tek
kada se odlučimo otići kući.
"To je pod kontrolom zaštitara
koji šetaju hodnicima", rekla
je studentica i istaknula da su u
svakoj sobi zvučnici, kamera i
televizor. Sve je povezano Zoomom
pa se vidi što drugi sudionici
zabave rade u svojim sobama
i DJ-a koji pušta glazbu do dva
sata u noći. Rahela kaže da joj se
svidio i ovakav način zabavljanja
te se nada da će tako dočekati i
Novu godinu. S druge strane,
nekima su se planovi poremetili
zbog postroženja mjera, jedna od
njih je studentica kriminalistike
Nika Palec.
"Da nisu na snazi epidemio-
loške mjere, dočekala bih Novu
u nekom od noćnih klubova.
Mnogo ih inače nudi jelo i piće za
cijelu noć u sklopu dočeka pa bi
se najvjerojatnije odlučila za takav",
rekla je Nika i dodala da je
odlučila s dečkom otputovati na
nekoliko dana u kompleks apartmana
nedaleko od Zagreba.
Nada u slabije mjere
Tamo bi dočekali Novu godinu
u unajmljenom apartmanu,
u slučaju da ne uspiju pronaći
nešto zanimljivije, objasnila je
Nika.
"Vidjela sam da u sklopu do-
U nadi da će donijeti svjetliju
budućnost mnogi se okreću
nešto alternativnijim načinima
dočeka 2021. godine
'Napravit
ćemo party u
pidžamama u
nečijoj kući.
Kupit ćemo
piće i grickalice,
donijeti
neke od naših
najdražih
društvenih
igara i pustiti
mašti na
volju', rekla
je studentica
Nina Raič
čeka nude i nekakve koncerte
pa ako to bude izvedivo možda
se uspijemo i zabaviti", nada se
studentica kriminalistike koja je
unatoč svemu zadovoljna alternativnim
rješenjem koje je pronašla
za doček.
No postoje i oni koji ne dopuštaju
epidemiološkim mjerama
da im pokvare prvotne planove.
"Za Novu godinu idem prijatelju
u vikendicu. Tamo će nas
biti 20-ak. Do tada se još nadam
slabljenju mjera", priznao je student
računarstva Sven Kovačić.
Dodao je i da se proslava ne bi
mnogo razlikovala ni da mjere
nisu na snazi, samo bi možda pozvali
više ljudi.
Studentica socijalnog rada
Nina Raič i prijatelji došli su do
kreativne ideje koja vraća u djetinjstvo.
"Napravit ćemo party u pidžamama
u nečijoj kući. Kupit ćemo
piće i grickalice, donijeti neke od
naših najdražih društvenih igara
i pustiti mašti na volju", rekla je
Nina. Istaknula je da će se okupiti
pet ljudi.
"To nam je svima novo, još nikad
nismo dočekali Novu godinu
tako", priznala je Nina i dodala
da joj je drago jer će biti u sigurnom
okruženju i bez prevelikog
rizika od širenja zaraze.
'Oduzeta' godina
Učenica Zdravstvenog učilišta
Ena Poljak Novu godinu i inače
dočekuje u krugu obitelji pa joj
epidemiološke mjere u tom pogledu
nisu poremetile planove.
"Meni to nije toliki problem jer
je struka kojom sam se odlučila
baviti u životu takva da shvaćam
ozbiljnost stanja", objasnila je
Ena i priznala da joj, kao i ostalima,
nedostaju druženja i izlasci,
ali razumije okolnosti u u kojima
smo se našli.
"Kako bilo, godinu ili dvije
naše mladosti koje nam je oduzela
pandemija nikada i nikako
nećemo moći vratiti i nadoknaditi",
zaključila je Ena.
Art za po doma Biraju modne motive za koje smatraju da im mogu dati 'novo čitanje'
'Nije li bezvezno da legendarnu Zagorku ili
Ujevića percipiramo kao dosadne ljude?'
Tekst: Antonela Šaponja
Petra Orešković
Kad se udruže diplomirani
politolog i akademska slikarica,
nastane ni manje
ni više nego modni brend. Marija
Adrić Soldo i Marin Adrić nisu
samo poslovni suradnici i zaljubljenici
u književnost i likovnu
umjetnost, nego su i brat i sestra.
Taj dvojac iz Đakova od Marijine
izložbe portreta hrvatskih književnica
i književnika, pokrenuo
je brend ART za po DOMA koji
na majice - hoodice, sweatshirt
i t-shirt stavlja slavna imena
uglavnom hrvatskih, ali i svjetskih
umjetnika s polja književnosti
i likovne umjetnosti.
Budući da im je glupo reći da se
odlično slažu, šaljivo su i složno
rekli da je njihova suradnja op-
Portreti priznatih književnika i umjetnika koje je naslikala Marija Adrić
Saldo dobili su novi smisao kada ih je njezin brat Marin poželio na majici
terećena teškoćama. Ta je suradnja,
kaže Marija, počela još dok
su kao djeca zajedno pospremali
svoju obiteljsku kuću, a projekt
ART za po DOMA izrastao je u
zajednički pokušaj da udruže
snage na nečemu što im se sviđa.
"Biramo motive za koje mislimo
da im možemo dati novo čitanje",
objasnila je Marija. ART za
po DOMA majice krase portreti
Miroslava Krleže, Marije Jurić
Osnivači
ART za po
DOMA žele
spojiti visoku
modu
i umjetnost
s 'običnim
čovjekom'
Zagorke, Tina Ujevića, Dragutina
Tadijanovića, Ivane Brlić-Mažuranić
te drugih velikana i njihovih
poznatih izreki. Portreti
svjetski priznatih književnika i
umjetnika koje je Marija naslikala
i izložila prije dvije godine,
u povodu 120. obljetnice postojanja
Društva hrvatskih književnika,
dobili su novi smisao kada ih
je Marin poželio imati na majici.
Omiljene književnike i umjetnike,
poput Krleže i Piccassa, ovi
brat i sestra pokušavaju približiti
onima koji umjetnike većinom
doživljavaju kroz prizmu škole i
institucionalnog obrazovanja.
"Nije li bezvezno da legendarnu
Mariju Jurić Zagorku ili Tina
Ujevića percipiramo kao dosad-
ne ljude? Mi mislimo da jest",
poručuju Marija i Marin koji žele
spojiti visoku modu i umjetnost s
"običnim čovjekom". Riječ "art"
smatraju pretencioznim, a nastavak
"za po doma" spušta ga na
zemlju, kaže Marija.
ART za po DOMA uključuje
i edukativno-zabavnu komponentu.
Za to se pobrinuo Marin
koji na web-stranici ART za po
DOMA uz opise postera i majica
donosi i zabavne biografije portretiranih
velikana. Iako je izbor
motiva na koje su se odlučili jedinstven
i neklasičan, izdvojili su
da im je najmanji cilj zarada.
"Imamo na pameti mnogo drugih
motiva koji bi, uvjereni smo,
bili mnogo profitabilniji. Želimo
da ono što smatramo vrijednim
dobije odgovarajuću pozornost",
kaže Marija.
16 Zadnja
BROJ 60, prosinac 2020.
korektor
MJESEČNO - NA MJESEC
Mjesečno je pridjev koji ćemo upotrijebiti uz imenicu i opisuje kakvo je nešto.
Tako će nam u sintagmi mjesečni prihod taj pridjev reći tijekom kojeg je
razdoblja određeni prihod ostvaren, u ovom slučaju u mjesec dana, a zarađeno
tijekom godine bilo bi godišnji prihod. Jednako bismo tako govorili o tjednom ili
dnevnom prihodu, ako bi bila riječ o prihodu ostvarenom u tjednu ili u jednom
danu.
No kad želimo reći da se nešto ponavlja svaki mjesec, upotrijebit ćemo prilog,
ne više pridjev, pa ćemo reći da je dobro jesti više obroka na dan ili u danu; da
bismo trebali vježbati barem tri puta na tjedan, a podnositi poslovni izvještaj
četiri puta na godinu. (Snježana Babić Višnjić)
Ja sam Hrvatska
Što za mene znači biti znanstvenica u Hrvatskoj?
Biti znanstvenica u Hrvatskoj meni znači raditi posao koji volim na
mjestu na kojem želim biti, nakon 15 godina života i rada u Sjedinjenim
Američkim Državama, Danskoj, Italiji i Njemačkoj. Bavim
se istraživanjem diobe stanica, što je jedan od najvažnijih procesa
u živom svijetu. Znanstveno istraživanje, igra u kojoj rješavate zagonetke
prirode, jedno je od najzanimljivijih zanimanja koje svaki
dan donosi nova iznenađenja i izazove. dr. sc. Iva Tolić
1
2
3
4
5
6
7
šok i vjeverica
Arheolozi su devedesetih godina otkrili da glasovite
kamene glave na Uskrsnom otoku imaju tijelo. Iskopavanjem
dviju figura otkrili su torzo čija je visina
bila 33 metra.
Ljudi su jedina živa bića koja osjećaju nelagodu pri
razumijevanju tuđeg mišljenja. Zbog toga je Mark
Twain rekao da je čovjek "jedina životinja koja se
crveni".
Visoke nadmorske visine na kojima se putuje zrakoplovom
utječu na čovjekovo osjetilo okusa. Suhoća
na velikim visinama, ali i pri niskom tlaku smanjuje
osjetljivost okusnih pupoljaka na slatku i slanu
hranu za oko 30 posto.
Najdraži dječji slatkiš, šećernu vunu, izmislio je
zubar i tako osigurao buduće pacijente. Stroj za "slatkiše
od pamuka" u početku se zvao Fairy Floss.
Superman nije oduvijek letio. Tek 1940-tih godina
animatori su zaključili da bi bilo preteško crtati lika
koji svija koljena pa su se odlučili da će taj superjunak
poletjeti. Čitatelji su tako mogli vidjeti dobru
animaciju, ali i novu Supermanovu snagu.
Iako je Škotska poznata po čudovištu iz Loch Nessa,
nacionalna životinja ove države zapravo je jednorog.
On je igrao vrlo važnu ulogu u povijesti države, a još
u 12. stoljeću bio "ponosna zvijer" koju je William I.
upotrijebio na škotskom kraljevskom grbu.
Britanska studija otkrila je da djeca postave i do 300
pitanja svojim majkama tijekom dana. To znači da
svake dvije i pol minute postave po jedno pitanjima,
a majke su otkrile da im je najteže bilo odgovoriti na
pitanja "zašto je voda mokra?" i "od čega su napravljene
sjene?".
1
Dolove i brijeg,
zabijelio je...
a) krov
b) put
c) snijeg
d) nogostup
2
Usta se smiju, u
Beču i...
a) Londonu
b) Frankfurtu
c) Zagrebu
d) Riju
sudoku
pet za pet
3
Ja, sanjam jedan
bijel Božić, da
opet dođe u moj...
a) san
b) dom
c) grad
d) svijet
ODGOVORI:
1. c), 2. d), 3. c), 4. d), 5. d)
4
Djeca vesela oko
bora skakuću,
bake, djedovi se...
a) smiju
b) s njima vesele
c) s njima smiju
d) s njima igraju
LAGANI SREDNJI TEŠKI
5
Kada ponoć bljesne
sa visina, za
nas dižem čašu...
a) hladnog vina
b) bijelog vina
c) crnog vina
d) mladog vina
dobre vijesti
Učenici u prodavaonici
u Teksasu naplaćuju
proizvode dobrim
djelima
Američka srednja škola iz Teksasa
otvorila je prodavaonicu
prehrambenih proizvoda u kojoj
se, umjesto novcem, namirnice
naplaćuju dobrim djelima. Broj
bodova ovisi o veličini obitelji, a
dobivaju se za školske uspjehe,
dobra djela ili za pomoć u
knjižnici te mentorstva osnovnoškolcima.
Učenik Preston
Westbrook otkrio je za CNN
da je "prodavaonica pomogla
podići raspoloženje obiteljima
tijekom pandemije". Uslugu
pružaju učenici, a na policama
se mogu pronaći razne potrepštine,
poput toaletnog papira,
mesa i drugih prehrambenih
proizvoda. (CNN)
Profesor s PMF-a
slikovnicama približio
fiziku onim najmlađima
Fizičar i izvanredni profesor dr.
sc. Nikola Poljak s Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu osmislio
je slikovnice s pomoću kojih
približava fiziku onim najmlađima.
Njegova "Fizika za djecu"
fizikalne znamenitosti objašnjava
s pomoću jabuka, malina i
lišća, a ostale fizikalne pojmove
oni najmlađi uče s pomoću
slovarice. Profesor Poljak otkrio
je da djeca "trebaju biti velik
dio ciljane publike ako želimo
znanstveno osvijestiti cijelu
zajednicu". (tportal)
'Znala sam da možemo dokazati kako su male
studentske novine zapravo velika stvar'
Među troje najboljih gospodarskih novinara u 2020. našla se Globalova novinarka
i urednica Antonija Grbavac, a nagradu su osvojili i novinar Lidera
Vanja Figenwald te Domagoj Novokmet s N1 televizije. Svečana dodjela
nagrade "Hrvoje Mateljić" održala se 15. prosinca u Hrvatskom novinarskom
domu. Mlada studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti,
istaknula je da je ponosna što je nagradu dobila kao novinarka studentskog
lista koji se trudi odgajati nadolazeće generacije novinara. "Kada sam
prvi put čula za ove novine, znala sam da možemo dokazati svima da su
male studentske novine zapravo velika stvar. Jako sam sretna i ponosna”,
rekla je Grbavac. Nadodala je da su svaki Globalov urednik, novinar, a
najviše mentor Igor Weidlich dio njezine nagrade. "Bez svakodnevnog
rada s njima, ovo se ne bi ostvarilo", napomenula je Grbavac, koju je na
pridruživanje Globalu potaknuo profesor FPZG-a i pokretač Globala Igor
Kanižaj."Mislim da će ovo biti poticaj svima, barem bih voljela da bude, da
se odvaže i iskoriste ono što im se na našem fakultetu pruža", zaključila je.
Vanja Figenwald, Antonija Grbavac i Domagoj Novokmet
PETRA OREŠKOVIĆ/GLOBAL
Sve više volontera
u Crvenom križu i
Crvenom polumjesecu
Najveće svjetske humanitarne
organizacije Crveni križ i
Crveni polumjesec izvijestile
su da se tijekom pandemije
prijavile stotine tisuća novih
volontera za besplatan rad i
pomoć drugim ljudima. Najveća
povećanja volontera zabilježile
su Sjedinjene Američke Države
te Italija, Nizozemska i Kenija.
Mnogo se volontera prijavilo i u
Tuvaluu, otočnoj državi koja nije
zabilježila niti jedan slučaj koronavirusa.
Volonteri dobrog srca
pomogli su desecima milijuna
ljudi u svim zemljama svijeta te
istodobno reagirali na nadolazeće
katastrofe. Dostavljali su
hranu i lijekove, prevozili pacijente
do zdravstvenih ustanova,
pružali psihosocijalnu podršku,
ali i mnogo drugoga. (IFRC)