PTICE MOČVARICE JEZERA MODRAC

Ptice močvarice jezera Modrac
Oktobar, 2020

Katalog: Ptice močvarice jezera Modrac
Autor: Udruženje za zaštitu prirode i biodiverziteta ˝Via naturae˝
ngovianaturae@gmail.com
/NGOViaNaturae/
Stručni tim:
Jasmina Kamberović, Amela Jusufović, Radenko Nešković, Zorana Lukić i Emina Mušić.
Autor fotografija: Almir Hukić
www.birdsofbosnia.com
Fotografija na naslovnici: Mala bijela čaplja - Egretta garzetta
Dizajn: Armin Džinić
Štampa: OFF - SET Štamparija
Tiraž: 500 primjeraka
Šerići, oktobar, 2020
Izradu kataloga finansirali:

Ptice močvarice
Ptice močvarice su svojim načinom života usko vezane za vodu i vlažna staništa. Svojom građom tijela su prilagođene
močvarnim područjima, pri čemu su razvile različite prilagodbe: duge noge, plivajuće kožice, specifično građene kljunove,
trtične žlijezde. Ptice močvarice danas čine jednu od najugroženijih grupa ptica. Najveći uzrok njihove ugroženosti je gubitak
staništa i isušivanje močvarnih područja, lov i zagađivanje okoliša. Zbog toga je na međunarodnom planu usvojena Ramsarska
konvencija o zaštiti močvarnih područja, a u Evropskoj uniji je usvojena Direktiva o pticama. Međunarodno prepoznata značajna
močvarna područja u Bosni i Hercegovini za očuvanje ornitofaune su Hutovo blato, Bardača, Livanjsko polje i Boračko jezero.
Diverzitet ptica je indikator ukupnog stanja prirode. Na prostoru Bosne i Hercegovine je ustanovljeno prisustvo preko 300
vrsta ptica. Bosna i Hercegovina se nalazi na tranzitnom području prilikom proljetne i jesenje seobe ptica, pri čemu veliki broj
ptica močvarica ovdje pronalazi odmorište ili gnjezdilište. Jezero Modrac je stanište raznovrsnom živom svijetu ptica i pruža
dobre osnove za razvoj eko-turizma baziranog na birdwatchingu.
Čaplja danguba / Ardea purpurea

Jezero Modrac
Jezero Modrac se nalazi na prostoru Tuzlanskog kantona na teritoriji Grada Tuzla, Grada Živinice i opštine Lukavac. Formirano
je u periodu od 1960. do 1964. godine pregrađivanjem rijeke Spreče branom dužine 130 m i visine 90 m. Pored Spreče,
akumulaciju pune i rijeka Turija sa svojim pritokama i male pritoke koje se neposredno ulivaju u akumulaciju. Dužina vodene
akumulacije je približno 11 kilometara, maksimalna širina 2,4 kilometra, ukupna površina oko 16,69 km² i maksimalna dubina
od 14,94 m.
Prvobitna namjena akumulacije bila je obezbjeđivanje tehnološke vode za privredne objekte Tuzle i Lukavca i osiguranje
vodoprivrednog (hidrobiološkog) minimuma za razblaženje otpadnih voda koje se ispuštaju u rijeku Spreču nizvodno. Od
2006. godine, akumulacija se koristi kao resurs vode za piće stanovništva Grada Tuzla. U cilju poboljšavanja i očuvanja
površinskih voda u slivu akumulacije Modrac, Skupština Tuzlanskog kantona je u junu 2006. godine razmotrila i usvojila
Zakon o zaštiti akumulacije „Modrac“. U zadnje vrijeme akumulacija Modrac je zbog bogatstva biljnog i životinjskog svijeta
prepoznata kao značajno stanište za ptice močvarice i raznovrsnu floru i faunu.
Šerićka bara
Jezero Modrac
Sastavni dio akumulacije čine Šerićka bara i močvara Mosorovac. Šerićka bara se nalazi uz istočnu obalu akumulacije Modrac
prije ušća rijeke Spreče, na području Grada Živinice. Nastala je tokom posljednjih trideset godina, nanošenjem taloga koje
donosi sa sobom rijeka Spreča i formiranjem nanosa koji baru odvaja od akumulacije Modrac. Mosorovačka bara se nalazi se
pri ušću rijeke Turije u akumulaciju Modrac i ima površinu od 24,4 hektara. Oba močvarna područja su predviđena za zaštitu
Prostornim planom područja posebnih obilježja dijela slivnog područja akumulacije Modrac.

Značaj akumulacije Modrac za očuvanje diverziteta ornitofaune
Akumulacija Modrac prepoznata je kao značajno močvarno stanište u nacionalnim izvještajima Bosne i Hercegovine prema
Konvenciji o biodiverzitetu. Područje Modraca se navodi i kao potencijalno NATURA 2000 područje, odnosno područje
koje bi trebalo biti uključeno u NATURA 2000 mrežu zaštićenih područja u Evropskoj uniji. Prirodni progradacijski procesi
na močvarnim područjima akumulacije Modrac uslovili su razvoj raznolike makrofitske flore, faune i močvarnih staništa sa
visokim konzervacijskim potencijalom. Močvare predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i pejzažne raznolikosti
Bosne i Hercegovine, ali su ujedno i najugroženiji ekosistemi. Polovina svih močvarnih područja na svijetu je već uništena, a
kako močvare predstavljaju stanište za ogroman broj biljnih i životinjskih vrsta, posebno ptica močvarica, njihovo očuvanje
treba biti prioritet u procesima upravljanja prirodom. Uloge močvarnih ekosistema su brojne i raznovrsne, a posebno se
ističu kontrola poplava, prečišćavanje vode, zaštita obala, pružanje staništa za mnogobrojne biljne i životinjske vrste. Uz ova
staništa vezano je čak 40% biljnih i životinjskih vrsta u svijetu.
Dosadašnja istraživanja živog svijeta akumulacije Modrac ukazala su na izuzetno bogatstvo biodiverziteta, ali i na brojne
antropogene pritiske koji su prijetnja po njegovo očuvanje.
Istraživanjem ornitofaune (ptica) močvarnih područja akumulacije Modrac identifikovano je 98 vrsta od čega se 43 vrste
nalaze na popisu ugroženih vrsta Direktive o pticama Evropske unije (Kulijer i Šimić, 2011). Pod stalnom zabranom lova su 34
vrste, a 14 identificiranih vrsta ptica je zaštićeno lovostajem. Na močvarnim područjima akumulacije Modrac zabilježena je
najveća kolonija velikog vranca u BiH, što ukazuje na bogatstvo ribljeg fonda akumulacije.
Veliki vranac / Phalacrocorax carbo

VELIKA BIJELA ČAPLJA
Ardea alba
(Linnaeus, 1758)
Red: Pelecaniformes /nesiti, pelikanke/
Porodica: Ardeidae /čaplje/
Opis: Velika bijela čaplja prekrivena je bijelim perjem i ima izuzetno dugačak vrat. Ima dužinu od 80 cm do 104 cm, a raspon
krila od 131 do 170 cm.
Rasprostranjenje: Široko rasprostranjena vrsta. Naseljava skoro sve kontinente. Živi u brojnim kolonijama u svim dijelovima
svijeta izuzev Antarktika.
Stanište: Naseljava bare, močvare i rijeke obrasle trskom.
Gniježđenje: Poslije parenja ženka polaže 3 do 5 svijetloplavih jaja u gnijezdo, u gustom rastinju. Gnijezdi se od aprila do
jula.
Migracija: Evropske populacije su djelimično selice, ptice sa sjevera Evrope sele se prema jugozapadu i jugoistoku, dok
su one iz srednje Evrope djelomično stanarice. Velika bijela čaplja je prisutna na ušću rijeke Spreče u Modrac, a kolonije su
prisutne u baricama oko rijeke Spreče, posebno nakon poplava u ljetnim mjesecima.
Ishrana: Pretežno se hrani ribama i sitnijim životinjama koje može pronaći u vodi.
Velike bijele čaplje su vrlo teritorijalne kada je u pitanju udvaranje, gniježđenje i hranjenje. Velike čaplje koriste visok procenat
hrane od drugih manjih čaplji. Kompetitivne su za hranu i u vlastitom leglu. Dostupnost hrane za mnoge ptičje vrste utiče na
agresiju. Poznato je da su velike čaplje vrlo agresivne u mnogim situacijama čak i kada hrana nije ograničena.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT
VU
ranjiva
FBiH
Crvena lista
EN CR EW EX

Velika bijela čaplja / Ardea alba
(Linnaeus, 1758)

Mala bijela čaplja / Egretta garzetta
(Linnaeus, 1766)

MALA BIJELA ČAPLJA
Egretta garzetta
(Linnaeus, 1766)
Red: Pelecaniformes /nesiti, pelikanke/
Porodica: Ardeidae /čaplje/
Opis: Dužina tijela odraslih jedinki iznosi od 55 do 65 cm, a raspon krila je od 88 do 106 cm. Cijelo perje je bijelo. Ima duge
crne noge sa žutim stopalima i tanak crni kljun. Mužjak u svadbenom ruhu ima na zatiljku dva duga ukrasna pera.
Rasprostranjenje: Rasprostranjena je u različitim močvarnim područjima u umjerenim, toplim i tropskim dijelovima Evrope,
Azije, Afrike i Australije. Kao uspješan kolonizator uspjela se proširiti i uspostaviti stabilne populacije i u Engleskoj.
Stanište: Naseljava močvarna područja, delte rijeka, plitke vode, naročito močvarna područja sa slanom i bočatom vodom.
Gniježđenje: Gnijezdi se u kolonijama na drveću, žbunju ili u tršćacima, često sa drugim močvarnim pticama. Kolonije sadrže
i do 100 parova. U gnijezdo legu 3-5 jaja koja su ovalnog oblika i blijede, plavozelene boje.
Migracija: U naše krajeve stiže u krajem marta - početkom aprila, a sele se u septembru do Sredozemlja ili Afrike gdje zimuju.
Ishrana: Male bijele čaplje hrane se sitnom ribom, vodozemcima i raznim sitnim beskičmenjacima koje love u plitkoj vodi.
Prosječan životni vijek male bijele čaplje je pet godina. Period prvog gniježđenja je od druge godine starosti. Tokom sezone
razmnožavanja koža oko očiju iz crne prelazi u crvenu ili plavu boju. Sezone razmnožavanja različite su u raznim dijelovima
svijeta. Gnijezde se u miješanim kolonijama ili kolonijama iste vrste. Aktivne su danju, kada šeću plitkom vodom i vrebaju
različit plijen. Nekada su lovljene zbog perja, a trenutno glavni uzrok ugroženosti je veliki gubitak staništa.
Status ugroženosti: NE DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT
VU
ranjiva
FBiH
Crvena lista
EN CR EW EX

SIVA ČAPLJA
Ardea cinerea
(Linnaeus, 1758)
Red: Pelecaniformes /nesiti, pelikanke/
Porodica: Ardeidae /čaplje/
Opis: Dostižu veličinu od od 90 do 98 cm, a raspon krila od 175 do 195 cm. Uglavnom su sive, glava i vrat su bijeli, a ćuba ili
kukuma je crna i imaju je samo odrasle jedinke. Tjeme je tamnosive boje, donje perje je tamno,vanjska polovica krila sivocrne
boje. Lete lagano, dugim zamasima krila i lagano podignutim kljunom ka gore.
Rasprostranjenje: Cijela Evropa i Azija i veći dio Afrike.
Stanište: Slatkovodna staništa obrasla rastinjem. Močvare, bare, jezera, priobalno more.
Gniježđenje: Gnijezde se u kolonijama uglavnom na drveću, rjeđe u tršćacima i na stijenama. Za vrijeme gniježdenja, kljun
sive čaplje može postati jako narandžast, a kod mladih djeluje ponekad izražajno taman.
Migracija: Populacije iz sjeverne Evrope migriraju ka jugu pri čemu se neke zadržavaju u srednjoj i južnoj Evropi, a druge
odlaze u Afriku, južno od Sahare. Jedna je od najčešće viđenih ptica močvarica na slivnom području akumulacije Modrac.
Ishrana: Hranu pronalaze u plitkoj vodi (najčešće ribe, žabe, insekte).
Sive čaplje pokazuju različito ponašanje kako sazrijevaju. Kada se izlegu, juvenilno ponašanje ovisi o dostupnosti resursa.
Kada hrane nema dovoljno mladi pokazuju agresiju jedni prema drugima, a ponekad i strada najmanje ili najslabije od njih.
Gnijezda sive čaplje pružaju utočiste glodarima i insektima.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT VU EN CR EW EX

Siva čaplja / Ardea cinerea
(Linnaeus, 1758)

Čaplja danguba / Ardea purpurea
(Linnaeus, 1766)

ČAPLJA DANGUBA
Ardea purpurea
(Linnaeus, 1766)
Red: Pelecaniformes /nesiti, pelikanke/
Porodica: Ardeidae /čaplje/
Opis: Manja, vitkija, sa zmijolikim vratom i puno tamnija od sive čaplje. Dostiže veličinu od 80 – 90 cm, sa rasponom krila od
120 – 150 cm. Ima uži žuti kljun, koji je kod odraslih svjetliji u sezoni parenja.
Rasprostranjenje: Naseljava Evropu, Aziju i Afriku.
Stanište: Naseljava močvarna područja, lagune, jezera okružena gustom vegetacijom, naročito trskom.
Gniježđenje: Gnijezdi se u tršćacima. U gnijezdu se obićno nađe 4 – 5 plavozelenih jaja, a inkubacija traje od 25 do 30 dana.
Roditelji su bržni i redovno hrane i štite potomke.
Migracija: Migratorna je vrsta koja u naše krajeve stiže krajem marta, a seli se najčešće u avgustu i septembru.
Ishrana: Hranu nalazi u plitkoj vodi. Hrani se malim ribama, žabama, insektima, malim sisarima, gmizavcima i pticama.
Često nepomično čeka plijen ili polako lovi pretraživanjem.
Zaštićena je brojnim direktivama i konvencijama. Ugrožena je zbog isušivanja močvarnih staništa, paljenja tršćaka te zbog
krivolova i uznemiravanja.
Prema IUCN-u populacija čaplje dangube je u opadanju.
Status ugroženosti:
NE
DD
nedovoljno
podataka
FBiH
Crvena lista
LC najmanje
zabrinjavajući
NT VU EN CR EW EX

ČAPLJA ŽLIČARKA
Platalea leucorodia
(Linnaeus, 1758)
Red: Pelecaniformes /nesiti, pelikanke/
Porodica: Threskiornithidae /kašičari/
Opis: Veličine je od 80 do 90 cm, a raspon krila varira od 115 do 130 cm. Jedina velika bijela čaplja sa dugačkim i širokim crnim
kljunom, pri vrhu proširenim poput žlice. Imaju žućkastu široku prugu preko prsa, crne noge i za vrijeme gniježđenja dugačku
žutu perjanicu. Juvenilne forme imaju crvenkaste vrhove krila, te ružičast kljun i noge.
Rasprostranjenje: Naseljava Evropu, Aziju i sjevernu Afriku.
Stanište: Svoja staništa pronalaze u litoralu slatkih voda.
Gniježđenje: Gnijezde se na drveću, u grmlju i tršćacima močvarnih predjela. Ženka polaže 3 do 5 jaja, a oba roditelja se
brinu o mladima.
Migracija: Zimi se Evropske populacije sele uglavnom u sjevernu i istočnu Afriku, a populacije iz sjevernijih dijelova Azije u
Indiju i Kinu.
Ishrana: Vodeni insekti, mekušci, žabe, ribe i sl. Traži plijen tako što proširenim kljunom pretražuje vodu kao da mete,
pokretima kljuna lijevo-desno. Najaktivnija je ujutro i navečer, a nerijetko lovi u većim grupama. Čaplje žličarke nisu glasne
ptice i samo se povremeno duboko oglašavaju.
Pogoršanjem kvalitete vode na poplavnim područjima i ostalim plitkim močvarnim staništima na kojima se hrane smanjuje se
količina njihova plijena. Ugrožava ju nestanak plitkih močvarnih staništa radi isušivanja i regulacije vodotokova.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT
VU
EN
ugrožena
FBiH
Crvena lista
CR EW EX

Čaplja žličarka / Platalea leucorodia
(Linnaeus, 1758)

Kormoran / Phalacrocorax carbo
(Linnaeus, 1758)

KORMORAN ili VELIKI VRANAC
Phalacrocorax carbo
(Linnaeus, 1758)
Red: Suliformes /kormorani, vranci/
Porodica: Phalacrocoracidae /vranci/
Opis: Velika i veoma tamna ptica vodenih područja. Imaju tamno perje tijela, bijelo lice, na dnu kljuna je narančasto – žuta
mrlja, oči zelene. Starije jedinke u sezoni parenja često imaju bijelo perje glave i vrata, a mlade i jedinke u odrastanju su s
bijelim grlom. Perje donje strane varira od bjelkaste, prošarane, do značajno tamne boje. Dužina velikog kormorana varira
od 80 do 100 cm, a raspon krila je od 130 do 160 cm, teže oko 2–3,5 kg. Dobro plivaju, rone do devet metara dubine i lete
60 km/h, ali nije im jednostavno hodati po čvrstom tlu zbog velikih prstiju s plivajućim kožicama. Imaju dug vrat. Kljun je
dugačak, snažan, crn i klinast s kukama na vrhu. Mužjaci i ženske se ne razlikuju po boji perja. Dok plivaju, glavu drže prema
gore. Lete u V-formaciji, a kada se sele mogu bez prestanka letjeti i do 1 000 km. Zaštićena je zakonom o lovstvu FBiH a
ugrožava je nestanak vodenih staništa, pogoršanje kvaliteta vode i krivolov.
Rasprostranjenje: Naseljava Evropu, Aziju, Afriku, Australiju, Novi Zeland, Grenland na obalama Atlanskog okeana.
Stanište: Žive pored jezera, akumulacija, rijeka i drugih obalnih voda.
Gniježđenje: Gnijezde se i rastu u kolonijama na kamenju i drveću. Ženke polažu 3 do 4 plavičastih jaja u velika i uočljiva
gnijezda na drveću, a inkubacija traje 28 – 31 dan.
Migracija: Najsjevernije populacije zimi migriraju na jug u potrazi za većom količinom hrane. Na Modracu je zabilježena
najveća populacija ove vrste u BiH.
Ishrana: Love organizovano, polukružno u skupinama tako što jedna grupa kormorana lupa krilima po vodi tjerajući ribu na
površinu, druga grupa roni, a treća je na površini vode. Odrasla jedinka može da pojede do 500 g ribe na dan.
Status ugroženosti: NE DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT
VU
ranjiva
FBiH
Crvena lista
EN CR EW EX

BIJELA RODA
Ciconia ciconia
(Linnaeus, 1758)
Red: Ciconiiformes
Porodica: Ciconiidae /rode/
Opis: Velika ptica sa dugim vratom, nogama i kljunom. Dostiže veličinu od 100 do 115 cm, ima raspon krila od 155 do 165 cm.
Jedna je od naših najvećih ptica. Zbog karaterističnog izgleda lako ju je prepoznati. Ima dug crvenkasti kljun i noge, dug i
ravan vrat, kratak rep, crna krila s velikim bijelim plohama. Mladi su smeđkasti.
Rasprostranjenje: Veći dio Evrope, sjeverozapadna Afrika i jugozapadna Azija.
Stanište: Svoja staništa nalaze pored močvara, vlažnih livada, poljoprivrednih zemljišta i dr.
Gniježđenje: Gnijezde se na krovovima, električnim stubovima ili sličnim strukturama, uvijek blizu ljudskih naselja ili unutar
njih.
Migracija: Za vrijeme migracije ostaju u velikim jatima. Zimuje u tropskoj Africi i Indiji.
Ishrana: Veoma raznovrsna. Hrani se žabama, zmijama, gušterima, ribama, miševima i sl.
Rode značajno doprinose kontroli populacija poljoprivrednih štetočina, poput skakavaca. Bijele rode često grade svoja velika
gnijezda na krovovima, dimnjacima i električnim stubovima. Parovi bijele rode trajno su vezani tokom života, a imaju samo
jedno leglo na godinu. Bijela roda gradi jedno od najvećih gnijezda u ptičjem svijetu, a može biti u neprekidnoj upotrebi
godinama. Parovi svake godine dograđuju gnijezdo. U Evropi se nalazi preko 90% gnijezdećih parova u odnosu na svjetsku
populaciju.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT
VU
EN
ugrožena
FBiH
Crvena lista
CR EW EX

Bijela roda / Ciconia ciconia
(Linnaeus, 1758)

Crna liska / Fulica atra
(Linnaeus, 1758)

CRNA LISKA
Fulica atra
(Linnaeus, 1758)
Red: Gruiformes /ždralovke/
Porodica: Rallidae /koke/
Opis: Crna liska je jedina crna močvarica sa bijelim čelom i kljunom. Noge su joj uglavnom zelene, a prsti s režnjevima.
Odrasle jedinke dostižu dužinu od 36 do 38 cm. Dobro pliva i roni.
Rasprostranjenje: Naseljava Evropu, Aziju, Australiju, Novi Zeland i dijelove sjeverne Afrike. Okuplja se u velikim jatima,
osim za vrijeme gniježđenja.
Stanište: Uglavnom naseljava slatke vode obrasle makrofitskom vegetacijom, zimi ušća i priobalna mora.
Gniježđenje: Gnijezda pravi od trske i polaže oko 10 jaja žutozelene boje sa pjegama. Paperjasti mladunci imaju crvenkastu
glavu i vrat.
Migracija: Stalno je prisutna u dijelovima sa blagom klimom, dok hladnije dijelove Evrope i Azije u toku zime napušta i
migrira na jug i zapad. Nerado leti, ali u vrijeme seobe kada uglavnom leti noću, može da preleti velike razdaljine. Prisutna je
na Modracu i Šerićkoj bari u proljetnom periodu.
Ishrana: Hrani se vodenim biljem, puževima, školjkama i malim ribama.
Prilikom polijetanja trči preko vodene površine s puno prskanja. Agresivna je vrsta i izrazito teritorijalna tokom sezone
parenja. U borbi često napada svog protivnika. Crna liska živi u velikim jatima sve do početka proljeća, a parove formiraju
kada se pare.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
FBiH
Crvena lista
NT VU EN CR EW EX

DIVLJA PATKA
Anas platyrhynchos
(Linnaeus, 1758)
Red: Anseriformes /plovuše, guščarice/
Porodica: Anatidae /patke/
Opis: Divlja patka je najčešća i najrasprostanjenija patka u regiji. Veličina divlje patke se kreće od 51 do 62 cm, raspon krila od
81 do 98 cm. Muške jedinke su prepoznatljive zbog tamnozelene boje glave, vrata sa uskom bijelom ogrlicom, tamnoljubičaste
boje prsa, žutog kljuna i bijelog, malo kovrdžavog repnog dijela. Ženke su malo manje, smeđeg perja, sa žućkastozelenim
kljunom, koji sa strana može biti narandžast. Kljun kod juvenilnih jedinki je na početku crvenkast. Ogledalo (unutrašnja ivica
krila) je kod svih plave boje.
Rasprostranjenje: Široko je rasprostranjena vrsta. Naseljava Evropu, Aziju, Sjevernu Ameriku, sjevernu Afriku, Australiju i
Novi Zeland.
Stanište: Naseljava širok spektar staništa i klime od arktičke tundre do suptropskih područja. Svoja staništa pronalaze
pored slatkovodnih, stajaćih, gusto obraslih i sporotekućih voda, zimi uz ušća rijeka i uz morsku obalu.
Gniježđenje: Naseljava širok spektar staništa i klime od arktičke tundre do suptropskih područja.
Migracija: Zimi migrira na jug u toplije predjele.
Ishrana: Hrani se raznim travama i barskim biljem, pupoljcima, zrelim zrnevljem, kao i crvima i nekim zglavkarima.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
FBiH
Crvena lista
NT VU EN CR EW EX

Patke i čaplje na Modracu u zimskom
periodu

Crvenokljuni labud - Cygnus olor
(J.F. Gmelin, 1789)

CRVENOKLJUNI LABUD
Cygnus olor
(J.F. Gmelin, 1789)
Red: Anseriformes /plovuše, guščarice/
Porodica: Anatidae /patke/
Opis: Labudovi su velike i uglavnom bijele, iznimno elegantne ptice. Crvenokljuni labud se razlikuje od ostalih po
crvenonarančastom kljunu sa crnom kvržicom. Lice je crno, a vrat je specifično zaobljen u obliku slova S. Raspon krila varira
i može da pređe 2 metra, a težina varira od 7 do 12,5 kg. Crvenokljuni labud je poznat pod nazivom i kao nijemi labud, jer je
dosta tih u poređenju sa drugim pticama.
Rasprostranjenje: Središnja Evropa i Azija.
Stanište: Močvarna područja, velike vodene površine jer većinu života provode u vodi plivajući.
Gniježđenje: Spolnu zrelost dostižu u trećoj godini života. Parenje je u aprilu i maju, a polažu četiri do osam jaja u velikim
nakupinama mahovina, lišaja, te ih inkubiraju 40 dana. O gnijezdu i potomcima se brinu oba roditelja. Labudovi su monogamne
životinje, zbog čega se smatraju simbolom ljubavi i vjernosti.
Migracija: Migriraju u većim jatima do svojih zimovališta u južnoj Evropi i istočnoj Aziji. Na Modracu se zadržavaju na močvari
Mosorovac i oko ušća rijeke Turije.
Ishrana: Hrane se vodenim biljkama, travama i sjemenkama. Odrasli mužjak pojede i do 4 kg makrofitske vegetacije svaki
dan. S obzirom da mužjaci mogu da teže i do 12 kg, spadaju u grupu najvećih ptica koje mogu da lete.
Status ugroženosti: NE DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT
VU
ranjiva
FBiH
Crvena lista
EN CR EW EX

EJA MOČVARICA
Circus aeruginosus
(Linnaeus, 1758)
Red: Accipitriformes /jastrebovke/
Porodica: Accipitridae /jastrebovi/
Opis: Odrasle jedinke dostižu dužinu od 48–56 cm, a raspon krila je od 115 do 130 cm. Mužjaci su uglavnom smeđi, samo
po krilima i repu sivi. Ženke imaju neisprugan rep i svijetlu glavu.
Rasprostranjenje: Rasprostranjena je od Evrope i sjeverozapadne Afrike do srednje Azije i sjevernih dijelova Bliskog istoka.
Stanište: Naseljava močvare bogate tršćacima, rižina polja i slično.
Gniježđenje: Ženke obično polažu 3–8 jaja bijele boje s plavkastim i zelenkastim nijansama. Obično se gnijezde u trsci, ali i
na obradivim poljima u periodu od sredine marta do maja.
Migracija: Većina populacije migrira. Prisutna je na Šerićkoj bari i Modracu za vrijeme proljetnih i ljetnih mjeseci.
Ishrana: Hrani se manjim pticama, insektima, manjim sisarima, gmizavcima i žabama.
Na početku sezone parenja radi akrobacije u zraku, raširenih nogu uz glasno oglašavanje. Nakon parenja ženka gradi
jednostavno gnijezdo od granja i trave, skriveno u vegetaciji. Plijen traži leteći sporo i relativno nisko, a često leti uz rub
vegetacije da iznenadi plijen, strmoglavljuje se na njega i grabi ga snažnim kandžama.
Status ugroženosti: NE DD
LC najmanje
zabrinjavajući
NT
VU
ranjiva
FBiH
Crvena lista
EN CR EW EX

Eja močvarica - Circus aeruginosus
(Linneus, 1758)

CRVENOKLJUNA ČIGRA
Sterna hirundo
(Linnaeus, 1758)
Red: Charadriiformes /močvarice/
Porodica: Laridae /galebovi/
Opis: Sa gornje strane svijetlosrebrenkaste je boje, sa karakterističnom crnom kapom na glavi, a sa donje strane je bijela.
Odrasle jedinke dostižu veličinu od 31 do 35 cm, a raspon krila varira od 77 do 98 cm. Kljun je dugačak i šiljat, svijetlocrvene
boje sa crnim vrhom.
Rasprostranjenje: Naseljava veliki dio Evrope i Azije, te istočne i centralne dijelove Sjeverne Amerike i mali dio sjeverne
Afrike.
Stanište: Naseljava slatke vode (rijeke, ribnjake, jezera), a zimi južne obale i mora.
Gniježđenje: Gnijezdi se uz slatke vode, čak i na golom šljunku ili među rijetkim biljem. Nakon parenja ženka polaže 1–3 jaja.
Oba roditelja leže na jajima i brinu se o mladuncima.
Migracija: U jesen se seli na jug i zimuje na južnim obalama i moru. Zimuje južno od gnijezdećeg areala, sve do juga Afrike,
Južne Amerike i Australije.
Ishrana: Plijen lovi u letu i obrušava se na plijen u vodi, a hrani se uglavnom insektima, sitnim ribama i rakovima.
Status ugroženosti:
NE
DD
nedovoljno
podataka
FBiH
Crvena lista
LC najmanje
zabrinjavajući
NT VU EN CR EW EX

RIJEČNI GALEB
Chroicocephalus ridibundus
(Linnaeus, 1766)
Red: Charadriiformes /močvarice/
Porodica: Laridae /galebovi/
Opis: Odrasle jedinke dostižu dužinu od 34 do 37 cm i raspon krila od 94 do 105 cm. Odrasle jedinke ljeti imaju čokoladnosmeđu
boju glave (iako iz daljine izgleda kao crna), koja se zimi gubi i ostaju samo dvije tamne mrlje na glavi, blijedosivo tijelo
i crni krajevi krila.
Rasprostranjenje: Naseljava veći dio Evrope, u Aziji se rasprostire do Japana i Kine, povremeno posjećuje obale Sjeverne
Amerike kao i neka Karipska ostrva.
Stanište: Gusto obrasle obale jezera i močvara, morske obale.
Gniježđenje: Gnijezda prave na tlu i u njih polažu 2–3 jaja. Boja jaja je vrlo varijabilna, od svijetloplave do tamno smeđe, sa
puno „mrlja“. Obično se gnijezde u većim kolonijama.
Migracija: U zapadnoj i južnoj Evropi uglavnom su stanarice. Stopa populacija koje migriraju raste od zapada prema istoku.
Na Modracu je prisutan tokom cijele godine.
Ishrana: Hrane se insektima, ribama, crvima, sjemenkama. U gradovima se hrani i otpacima koje bacaju ljudi.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
FBiH
Crvena lista
NT VU EN CR EW EX

ŠKANJAC MIŠAR
Buteo buteo
(Linnaeus, 1758)
Red: Accipitriformes /jastrebovke/
Porodica: Accipitridae /jastrebovi/
Opis: Dostiže veličinu između 51 i 57 cm i raspon krila od 113 do 128 cm. Ima kratak vrat, široka krila, perje izuzetno varijabilne
boje (od tamnosmeđe do bijele sa prelazima), potkrilije je sa tamnom karpalnom mrljom, često postoji velika svijetla ploha
blizu vrha, rep je tanko i čisto blijedo isprugan, sa širom tamnom trakom na vrhu. Polovi su sličnog izgleda, kao i mladunci. U
toku leta, krila su blago svinuta i ponekad uzdignuta, klizi ispruženih krila, jedri ili treperi.
Rasprostranjenje: Evropa, Azija i Afrika.
Stanište: Tipična staništa su šume i šumoviti predjeli, a nalaze se i na otvorenim područjima.
Gniježđenje: Ženka polaže najčešće tri jaja u proljeće. O mladuncima brinu oba roditelja.
Migracija: Populacije iz sjeverne Evrope i Rusije su selice, dok su u ostalim dijelovima stanarice.
Ishrana: Hrani se uglavnom sitnim sisarima, ali i gmizavcima, vodozemcima, insektima i dr.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
FBiH
Crvena lista
NT VU EN CR EW EX

ČVORAK
Sturnus vulgaris
(Linnaeus, 1758)
Red: Passeriformes /vrapčarke/
Porodica: Sturnidae /čvorci/
Opis: Česta i uobičajena vrsta u Evropi, veličine oko 21,5 cm, izgleda sličnog kao kos. Ima kratak rep, hitar hod, trokutast
oblik krila u letu. Odrasle jedinke su crnkaste, sa ljubičastim i zelenim odsjajem i svijetlim, zimi izraženijim pjegama. Kljun
im je žut za vrijeme gniježđenja, a zimi smeđ. Oglašavaju se cvrkutanjem, zviždukanjem, oponašaju i druge vrste. Juvenilne
forme su sivosmeđe sa svijetlim vratom, neispjeganih prsa. Veliko jato čvoraka prije slijetanja izvodi spektakularne zračne
predstave.
Rasprostranjenje: Naseljeva Evropu, zapadne dijelove Azije, Indiju i sjevernu Afriku. Introdukovan je u Sjevernu Ameriku,
jug Afrike, Australiju i Novi Zeland.
Stanište: Tipična staništa su ravničarske šume, raštrkano drveće, parkovi, vrtovi, sela, predgrađa i gradovi. Veće populacije
su prisutne na Šerićkoj bari u proljeće.
Gniježđenje: Gradi mala gnijezda pretežno u dupljama stabala ili pukotinama stijena. Polažu od 4 do 8 svijetlozelenih do
svijetloplavih jaja.
Migracija: Zavisno od područja gdje se gnijezde mogu biti i stanarice, ali i prave selice. Iz sjevernih dijelova Evrope zimi
migriraju južnije.
Ishrana: Insekti, kišne gliste, mali puževi, voće i razne bobice kao i ljudski otpaci u naseljima.
Status ugroženosti:
NE
DD
LC najmanje
zabrinjavajući
FBiH
Crvena lista
NT VU EN CR EW EX

Izvod iz popisa ugroženih i rijetkih vrsta ptica na akumulaciji Modrac
(Kulijer i Šimić, 2011).
Naučno ime vrste
Narodni naziv
Crvena lista
faune FBiH
Direktiva o
pticama
Zakon o
lovstvu FBiH
Aythya nyroca Patka njorka EN
Botaurus stellaris
Bukavac
EN
Ixobrychus minutus
Čapljica voljak
EN
Nycticorax nycticorax
Gak
EN
Ciconia ciconia
Platalea leucorodia
Bijela roda
Žličarka
EN
EN
Aneks I
Stalna zabrana
lova
Pandion haliaetus
Bukoč
EN
Himantopus himantopus
Vlastelica
EN
Ardea purpurea
Čaplja danguba
DD
Porzana parva
Siva štioka
LC
Anas platyrhynchos
Divlja patka
LC
Aneks IIIA
Phasianus colchicus
Fulica atra
Ardea cinerea
Fazan
Liska
Siva čaplja
LC Aneks IIA Zabrana
lovostajem
LC
Aneks IIA
- - -
*EN - ugrožena vrsta, VU – ranjiva vrsta, LC - manje zabrinjavajuća, DD - nedovoljno podataka

Tokom terenskih istraživanja za potrebu ovog projekta primjećene su još neke vrste kao što su:
• VODOMAR - Alcedo atthis (Linnaeus, 1758)
• ĆUBASTI GNJURAC - Podiceps cristatus (Linnaeus, 1758)
Vodomar se najčešće može primjetiti uz površinu vode ili obale. To je mala ptica sa rasponom krila do 25 cm, sa dugačkim
kljunom kojim hvata ribu, insekte, račiće i punoglavce. Kad primjeti plijen sa osmatračnice strmoglavo uranja u vodu za njim.
Naseljava sporotekuće ili stajaće vode. Odlikuje ga vrlo lijepa i atraktiva boja perja.
Ćubasti gnjurac je ptica koja je ljeti u svom svadbenom ruhu vrlo prepoznatljiva. Pliva sredinom jezera i nestaje tako što
zaroni (može trajati i do jedne minute). Ima dug vrat, crnu glavu i na njoj smeđecrvene i crne đube. Dostiže veličinu do 51 cm.
Odlično pliva i roni. Hrani se uglavnom ribom koju lovi roneći. Gnjezdo gradi na vodi, a skrivaju gu u biljkama koje rastu uz
obalu. Mladi su lako prepoznatljivi po crnobijelim prugama na glavi koje se kasnije gube.
Istraživanja flore i faune jezera Modrac
Ptice su neodvojivo vezane sa ostalim živim svijetom.
Florističkim i vegetacijskim istraživanjima priobalnog pojasa akumulacije
Modrac i okolnih močvarnih područja, Šerićke bare i močvare Mosorovac
zabilježeno je 68 biljnih vrsta i 14 biljnih zajednica u magistarskom radu
Nešković-a (2020). Među identifikovanim biljnim vrstama pronađene su i
ugrožene i rijetke biljne vrste kao što su štitasti vodoljub (Butomus umbellatus),
močvarna čestoslavica (Veronica anagallis-aquatica), potočna čestoslavica
(Veronica beccabunga), vodeni orašak (Trapa natans), četverolisna raznorotka
(Marsilea quadrifolia).
Štitasti vodoljub - Butomus umbellatus
Na obalnim područjima akumulacije Modrac zabilježena je dobro razvijena
zajednica rijetke biljne vrste u BiH - štitastog vodoljuba (Butomus umbellatus).
Velike površine zauzimaju zajednice trske (Phragmitetum australis),
širokolisnog rogoza (Typhaetum latifolia) i uskolisnog rogoza (Typhaetum
angustifoliae).
U istraživanju silikatnih algi akumulacije Modrac pronađeno je 85 taksona. U
obraštaju su najbrojniji vrstama bili rodovi Gomphonema (13 vrsta), Navicula
(11 vrsta) i Nitzschia (8 ). Dobijene vrijednosti trofičkih indeksa upućivali su
na mezo- do eutrofni status vode za većinu istraživanih lokaliteta akumulacije
(Kamberović i dr. 2019).
Četverolisna raznorotka - Marsilea
quadrifolia
Istraživanjem vilinih konjica pronađeno je 30 vrsta, što čini gotovo 50%
diverziteta ove skupine organizama u BiH (Kulijer i Šimić, 2011). Ihtiofauna
je predstavljena sa 22 vrste iz 7 ribljih porodica. Najbrojnije vrste su bodorka
(Rutilus rutilus) i deverika (Abramis brama). U akumulaciji Modrac prvi put
je utvrđeno prisustvo prirodnog hibrida bodorke i deverike (Rutilus rutilus x
Abramis brama) (Adrović, 2007). Biodiverzitet parazita riba hidroakumulacije
Modrac istražuje Skenderović (2007).

Pritisci na biodiverzitet ptica
Ptice su ugrožene na veliki broj načina. Najveći problem čine degradacija i fragmentacija staništa, uništavanje prirodnih
područja koje ptice naseljavaju, izazivanje vještačkih požara. Za ptice močvarice veliki problem predstavljaju sezonski požari
koji se namjerno i nelegalno izazivaju kako bi se suzbilo širenje vegetacije tršćaka i rogozika. Korištenje vještačkih đubriva
i različitih pesticida, praćeno eutrofikacijskim procesima u vodenim staništima ima izražen nepovoljan uticaj. Intenzivno
ribarstvo, poljoprivreda, krivolov, zagađivanje voda, klimatske promjene su također primjeri djelovanja negativnih pritisaka
na divezitet ptica.
Promatranje ptica (slika sa terena)
Požar makrofitske vegetacije na Šerićkoj bari
Promatranje ptica – birdwatching na močvarnim područjima jezera Modrac
Promatranje ptica je opažanje i proučavanje ptica golim okom ili uz pomoć optičkih pomagala (dvogleda, teleskopa). U
aktivnostima birdwatching-a je često zastupljeno i fotografisanje. Birdwatching je nova grana eko-turizma, zasnovana na
neinvazivnom promatranju ptica. U novije se vrijeme često koristi pojam birding koji, za razliku od pojma birdwatching koji se
uglavnom svodi na vizualno opažanje, uključuje sveukupan doživljaj opažanja ptica uključujući prepoznavanje po glasanju i
pjevu ili npr. ponašanju.
Močvarna područja akumulacije Modrac predstavljaju značajno stanište za mnoge vrste ptica na njihovom migratornom putu
za vrijeme selidbe, ali su stanište i za mnoge ptice stanarice. Bogatstvo ornitofaune na ovom području pruža mogućnost
razvoja birdwatchinga, edukacije školske djece i studenata. Razvoj ovakvih vidova eko-turizma pozitivno bi djelovalo na
razvoj privrede lokalne zajednice i omogućio bi značajno zapošljavanje u eko-turističkom sektoru, bez negativnog djelovanja
na prirodne procese u ekosistemu, kao i očuvanje močvarnog biodiverziteta.

O projektu
Projekat „Izrada kataloga ptica močvarica za potrebe razvoja eko-turizma na području Grada Živinice i akumulacije Modrac“
promoviše ponudu eko- turizma i birdwatchinga na hidroakumulaciji Modrac.
Turizam u formi birdwatchinga je prepoznat i uvršten u Strategiju razvoja turizma Grada Živinice. Osnovni cilj projekta je
promovisanje i popularizacija eko-turima, odnosno takvog turizma koji neće štetno djelovati na područja močvare Šerići,
Mosorovac i akumulacije Modrac i povezane usluge ekosistema koja ova močvarna područja nude. Projekat je finansiran od
strane Turističke zajednice Tuzlanskog kantona i sufinansiran od strane Grada Živinice.
Projekat je realiziran od strane Udruženja za zaštitu prirode i biodiverziteta Via naturae u saradnji sa wildlife fotografom
Almirom Hukićem.
Literatura
1. Adrović, A. (2007): Biodiverzitet i ekološke osobenosti ihtiopopulacija hidroakumulacije Modrac. Doktorska disertacija. Prirodnomatematički
fakultet. Univerzitet u Tuzli.
2. Heinzel H., Fitter R. i Parslow J. (1996): „Alle Vögel Europas, Nordafrikas und des Mittleren Ostens“. Parey Buchverlag Berlin.
3. Heinzel H., Fitter R. i Parslow J. (1999): „Ptice Hrvatske i Europe sa Sjevernom Afrikom i Srednjim istokom“. Hrvatsko ornitološko
društvo, Zagreb.
4. https://ptice.ba/
5. Kamberović, J., Stuhli, V., Lukić, Z., Habibović, M., Mešikić, E. (2019): Epiphytic diatoms as bioindicators of trophic status of Lake
Modrac (Bosnia and Herzegovina). Turkish Journal of Botany. 43.
6. Kulijer, D., Šimić, E., (2011): Preliminarna studija „lstraživanje biološke raznolikosti i eko-turističkih potencijala Šerićke bare i
jezera Modrac“. Ornitološko društvo ˝Naše ptice˝. Sarajevo.
7. Nešković, R. (2020): Flora i vegetacija Šerićke bare, močvare Mosorovac i obalnih staništa akumulacije Modrac. Magistasrki rad.
Prirodno-matematički fakultet. Univerzitet u Tuzli.
8. Skenderović, I. (2007): Biodiverzitet parazita riba iz hidroakumulacije Modrac. Doktorska disertacija. Veterinarski fakultet.
Univerzitet u Sarajevu.
9. Službene novine Tuzlanskog kantona 12/18. Prostorni plan područja posebnih obilježja dijela slivnog područja akumulacije Modrac
za period od 2016. do 2036. godine, 1007-1278.

Ptice močvarice jezera Modrac