Konačno slobodna - Asia Bibi

ASIA
BIBI
i Anne-Isabelle Tollet
KONACNO
SLOBODNA!
Mojih devet godina
zatvorskoga mucenja
i ponižavanja u
išcekivanju izvršenja
smrtne kazne zbog
vjere u Krista

Asia Bibi
KONAČNO SLOBODNA!

VERBUM

Biblioteka:
Svjedocanstva 13.˝
Urednik: mr. sc. Petar Balta
Naslov izvornika: Asia Bibi avec Anne-Isabelle Tollet, Enfin libre!
© 2020, Groupe Élidia, Éditions du Rocher
28, rue Comte Félix Gastaldi
BP 521 – 98015 Monaco
www.editionsdurocher.fr
© Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2020.
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati,
reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez
prethodne pisane suglasnosti nakladnika.
Fotografije na naslovnici © Francois Thomas
Izvršna urednica: Lidija Piskač
Prijevod: Lidija Paris
Lektura: Anđa Jakovljević
Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj
Knjiga je objavljena uz potporu
Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
ISBN 978-953-235-694-6
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu
Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 171104015

Eishi i Eisham
5

KONAČNO SLOBODNA!
PRVA SMRTNA PRESUDA
32
Da bi se razumjelo trpljenje, treba trpjeti.
Albertine Halle, La vallée des blés d’or
Više od godinu dana čamila sam u toj crnoj rupi
prije nego što je došlo do prvoga sudskog postupka.
Bojala sam se, no uzdala sam se više u Boga nego
u ljude. Bog je jači od smrti, ponavljala sam. Toga
8. studenog pojavila sam se posve sama na sudu u
gradu Nankana Sahib. Moja obitelj nije mogla biti
nazočna jer bi to za njih bilo preopasno, a branitelja
nismo mogli platiti. Na tomu malom mjesnom sudu
suočila sam se sa svojim tužiteljima. Bile su to dvije
žene i seoski imam. Primijetila sam isto tako da su
radi mene došla i trojica mula. Tada nisam znala da
su bili tu kako bi sucu dali do znanja da dobro obavi
svoj posao kako ne bi doživio teške odmazde. Često
sam mislila da sam tada trebala bolje dokazati svoju
nevinost, no danas znam: što god rekla ili učinila, bila
sam već unaprijed osuđena.
Poslije dugih devet godina u kojima nisam vidjela
ni sunca ni mjeseca ponekad se ne uspijevam svega
točno sjetiti, no onoga što sam sucu rekla toga dana
sjećam se točno:

PRVA SMRTNA PRESUDA
Ja sam udana žena. Moj muž je radnik. Sa skupinom
žena redovito sam radila u poljima Muhammada Idreea
za dnevnicu. Radila sam i na dan kada se dogodilo to što
mi se predbacuje. Dvije žene, Mafia Bibi i Asma Bibi, razljutile
su se na mene zbog vode koju sam popila i koju
sam im donijela: odbile su je taknuti pod izlikom da sam
ja kršćanka. Iz toga je proizišla žustra rasprava i pale su
teške riječi. Zatim su one otišle Qariju Salaamu, seoskome
imamu, čiju su ženu poznavale. S njim su sastavile lažnu,
posve izmišljenu optužbu. Dok me je policija ispitivala,
zaklela sam se na Bibliju da nikada nisam izgovorila nijednu
riječ protiv proroka Muhameda ni protiv Kur’ana,
koje najdublje poštujem. Ali policija je šurovala s njima i
prihvatila njihove lažne optužbe. Te dvije žene samo su mi
se htjele osvetiti.
Moji preci živjeli su u tomu selu još od nastanka Pakistana.
Što se mene tiče, u više od četrdeset godina nikada
me nitko ni za što slično nije optužio. Nisam školovana, u
mome selu nema crkve, ne poznajem islamsku vjeru. Kako
bih uopće mogla reći nešto neprikladno protiv Proroka i
Kur’ana? Ni moj gazda nije neutralan jer je u rodbinskim
vezama sa ženama koje me optužuju.
Eto, tako sam izrekla svoju istinu. Sudac s dugom
bijelom bradom nešto je pisao u malu bilježnicu s kvadratićima,
a onda se obratio muli mojega sela i tražio
njegovu verziju događaja. U mojoj zemlji riječ žena
ne shvaća se ozbiljno, iako qari 5 nije nazočio mojemu
navodnom huljenju, lagao je iznoseći svoju optužbu:
5
čitač Kur’ana, nap. prev.
33

KONAČNO SLOBODNA!
Ovdje pred sudom nazočna optužena Asia Bibi preda
mnom i pred drugima izjavila je da se prorok Hazrat Muhammad
– neka je Alahova milost i mir uz njega – mjesec
dana prije smrti razbolio i da su, dok je bio na postelji, insekti
izišli iz njegovih usta i njegovih ušiju. Optužena je
osim toga izjavila da se prorok Hazrat Muhammad – neka
je Alahova milost i mir uz njega – oženio s Hazrat Khadeja
Razi Anhom iz financijskih interesa i da ju je se nakon sklapanja
braka riješio. Dodala je da sveti Kur’an nije božanska
knjiga jer su ga napisali i sastavili muslimani.
Tada sam shvatila da se u mojemu selu iza osmijeha
stanovnika skriva zloća. Više nije bilo nikakve
sumnje da sam žrtva urote, gluposti i brutalne zloće.
Sudac je zahvalio qariju i objavio da će se povući
na nekoliko minuta. Izišao je kroz neka vratašca.
Dvojica policajaca koji su stajali uz mene dali su mi
znak da sjednem. Razumjela sam da sudac mora razmisliti
i bilo mi je drago. Jasno je da ne može vjerovati
da sam mogla reći takve grozote… Ne, u mojoj
zemlji nitko ne može reći ništa slično jer bi se izložio
riziku da ga svjetina linčuje ili da ga netko izobliči kiselinom.
U toj dvorani ništa mi nije davalo osjećaj sigurnosti.
Oborila sam oči kako ne bih morala susresti
pakosne poglede iz publike. Osjećala sam da me svi ti
pogledi strijeljaju, ali još nisam znala da će me odsada
proganjati svake noći. Sudac se vratio za pet minuta
i to me je u prvi mah smirilo. Tada sam bila još dovoljno
naivna da pomislim da je cijela ta priča previše
apsurdna da bi sudac mogao povjerovati ijednoj riječi
koje sam navodno izrekla o Proroku. Duboko sam
34

PRVA SMRTNA PRESUDA
udahnula da se ohrabrim. Došao je trenutak izricanja
presude. Udarila je poput groma:
Asia Noreen Bibi, prema članku 295 C pakistanskoga
zakona, ovaj vas sud osuđuje na smrtnu kaznu vješanjem i
na novčanu kaznu od 300 000 rupija.
Ta mi presuda i danas zvoni u ušima.
Vrijeme je stalo, nisam se mogla ni pomaknuti, nisam
mogla vjerovati. Sučev udarac batićem vodi me
ravno u smrt, a ja ne želim umrijeti. Disala sam široko
otvorenih usta, kao da držim glavu iznad vode dok se
utapam. Oblile su me gorke suze i ništa nije moglo zaustaviti
tu poplavu. Sakrila sam glavu među koljena da
prikrijem bol i ne vidim mržnju koja me okružuje. Bila
sam sama, posve sama. Ti ljudi koje ne poznajem hvalili
su suca strastvenim uzvicima. Radovali su se mojoj
smrti vičući: „Smrt kršćanki, Allahu akbar!“ Riječima su
me šamarali i ponižavali i pljuvali po meni iskazujući
prijezir. Lice mi je gorjelo od srdžbe i sramote. Zašto me
mrze? Zašto su lagali? Što moj život ili moja smrt mijenja
u njihovu životu? Ja sam tek siromašna seljanka.
Kako se netko može radovati smrti nepoznata čovjeka?
Trojici mula koji su se smješkali u svoje bujne brade
svjetina je gorljivo pljeskala dok su izlazili iz sudnice.
Dotuklo me to okrutno veselje. Skamenila sam
se. U tomu sam trenutku sa sigurnošću znala da se
nikada ne bih mogla veseliti tuđoj patnji.
Naivno sam vjerovala da će sud prepoznati moju
nevinost jer nisam ništa učinila. Sklopila sam oči i molila
u sebi: „Bože moj, Isuse, daj mi snage, nisam dovoljno
obrazovana da shvatim takvo ludilo…“ Moje misli
35

KONAČNO SLOBODNA!
naglo je prekinuo grub poziv: „Miči se!“ Policajci su me
brutalno uhvatili pod ruku. Bojali su se da se gomila ne
otme kontroli i zato su me izveli kroz stražnja vrata
kako me svjetina ne bi linčovala na licu mjesta, što se u
mojoj zemlji još uvijek često događa. Kada je netko ovdje
optužen da je obeščastio Proroka ili Kur’an, može
mu se dogoditi da ga razularena svjetina smakne.
U vozilu u kojemu su me vraćali natrag u zatvor
svezali su me lancima kao da sam divlja životinja. Pri
dolasku na sud nisam bila vezana. U njihovim bezizražajnim
očima vidjela sam da vrijedim manje od
životinje. Poslije presude za njih sam postala šugava,
više nego nečista, gora od đavla, opasnija od kuge.
Okretala sam glavu koliko sam mogla ne bih li negdje
kroz prozor susrela Ashiqov pogled. Znala sam da se
skriva negdje u blizini. Trebale su mi njegova dobrota,
ljubav, njegova podrška kako bih imala snage suočiti
se s povratkom u zatvor.
Kada me je posljednji put posjetio, odlučili smo da
neće doći na sud, da je tako bolje, sigurnije, jer bi svjetina
mogla napasti i njega. Obećao mi je da će za mene
moliti tijekom cijele parnice i da će mi biti što je moguće
bliže:
– Asia, bit ću tu, vani, cijelo vrijeme. Bit ćeš u mojim
mislima, u srcu. Molit ću se da budeš hrabra. Uskoro
ćeš se vratiti kući…
Odgovorila sam mu naivno i s potpunim pouzdanjem:
– Naravno, uskoro ćemo opet biti zajedno. Suci
samo mogu priznati moju nevinost jer nisam ništa učinila.
Jedva čekam da vas sve opet zagrlim, djecu i tebe.
36

PRVA SMRTNA PRESUDA
Ashiq se nasmiješio i njegovo se blago lice ozarilo:
– Da, sve će ovo uskoro biti gotovo. Nakon godinu
dana u zatvoru vrijeme je da nam se vratiš. Djeca i ja
pripremamo ti lijep doček. Oni se jako vesele što će opet
biti s tobom, jako im nedostaješ. Ali znaš, više se ne možemo
vratiti u Ittan Walu. Bilo bi preopasno… Žalosno
je što ćemo izgubiti svoju kuću, ali u selu nas sada gledaju
kao gubavce, više ne možemo živjeti kao nekada.
Znaš, i meni su prijetili čak i naši najbliži susjedi…
– Oh, Ashiq, jedino je važno da ću uskoro biti slobodna
i vratiti se u toplinu naše obitelji. Sve je ostalo
manje važno.
Već smo zamišljali svoj novi život. Oboje smo bili
sigurni da ću ubrzo biti slobodna i u srcu smo imali
mir. Zatvor će uskoro biti daleka prošlost.
Sati koji su uslijedili poslije smrtne presude bili su
strašni… Po povratku u tamnicu ostala sam satima
ležati na podu. U glavi i srcu velika praznina. Više
nisam mogla ni plakati. Sve sam suze već isplakala.
Buljila sam u prljavi zid ispred vrata kada je preda me
stao neki štakor, kao da mi želi reći da dođem k sebi.
Gledala sam ga kako me gleda. Rekla sam mu:
– Vidiš li, hoće me smaknuti za nešto što nisam
učinila! Hoće da visim na užetu… to je grozno! Osim
toga, moram platiti i kaznu od 300 000 rupija. Pa da
radim i cijeli život, ne bih smogla takvu svotu. Zar je
potrebno platiti vlastitu smrt, pokop, izlazak iz čistilišta
i ulazak u raj?
Gospodine, zašto toliko kušnje? Daj mi snage da ne pokleknem.
U ovoj kušnji predajem se u tvoje ruke. Uzdam se
37

KONAČNO SLOBODNA!
u tebe, nemoj me napustiti. Blagoslovi me i čuvaj Ashiqa i
našu djecu. Pomozi da nam srca ostanu puna ljubavi i vjere.
Ne daj da nas spopadnu sumnje.
Nisam ništa skrivila. Bilo bi normalno da suci štite
istinu. Prije donošenja presude tražili su da stavim
otisak prsta na dokumente, a budući da nisam znala
čitati, glupo sam vjerovala u ljudsku pravdu. Govorila
sam si da važni ljudi kao što su suci mogu biti samo na
strani pravde i da će mi svi ti papiri pomoći da iziđem
iz zatvora, i to brzo. Štakorčiću, zašto su ljudi tako
okrutni? Zašto mrze one koji drukčije vjeruju? Ljudi
mogu pripadati različitim religijama i živjeti bez mržnje.
Uvijek sam poštivala islam i uvijek sam pazila da
ne povrijedim tuđa uvjerenja. Da si samo vidio Mafijin
izraz lica kada je izrečena presuda! Njezini oduševljeni
krici odzvanjaju mi u glavi poput zvona katedrale.
Veselila se kao da njezin život ovisi o mojoj smrti. Ali
ovom mojom osudom na smrt svi oni postaju ubojice
jer se ne smije ubiti ljude koji nisu učinili nikakvo zlo.
To nas vjera ne uči. Uostalom, iako ne znam gotovo
ništa o Kur’anu, sjećam se da je moj odvjetnik, onaj koji
je zaslužan za to da sam danas slobodna, pred Vrhovnim
sudom naveo ovaj redak iz Kur’ana:
Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga,
ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve
ljude poubijao. 6
To znači da se Alah ne slaže s ovom presudom jer
zna da sam nedužna. Iako ne poznajem svijet izvan
6
Kur’an: sura 5, redak 32.
38

PRVA SMRTNA PRESUDA
Pakistana, na televiziji sam čula da u mnogim zemljama
više nema smrtne kazne jer drže da je to barbarluk.
A tamo gdje još postoji izriče se samo za odvratne
i krvave zločine. Mene zakon hoće ubiti, ali ta smrtna
kazna pretvara optuženika u žrtvu, a suca i one koji
ga podržavaju u ubojice.
O, mila Marijo, nježno se brini za moju djecu koja više
nemaju mamu! Oče naš, koji jesi na nebesima, Blažena
Djevice Marijo, puna milosti, uzdam se u vas!
Štakor je okrenuo glavu zdesna nalijevo, a onda stao
kao da me ozbiljno sluša. Na kraju moje molitve tiho je
zacvilio i nestao kao što je došao kroz rupu u zidu.
Tako sam se nadala da ću otići s ovoga mjesta koje
me prži na laganoj vatri… Buljeći u strop pokušavala
sam dokučiti okrutnost ljudskoga srca. Kratko prije
izlaska pred sud u zatvoru me je posjetio prokurator
Muhammad Amin Bokhari. Izgledao je ljubazno i rekao
da mi želi pomoći. Tek sam poslije shvatila da su
me svi oni pokušavali namamiti u stupicu. Od početka
svi su htjeli moju smrt.
Više od sat vremena prepričavala sam mu što se
dogodilo toga nesretnog dana tijekom berbe i kako
su se žene bez razloga razbjesnjele. Sve sam mu objasnila
do zadnje pojedinosti i nekoliko puta ponovila
da nisam počinila nikakvo huljenje. Lijepo mi je odgovarao
i mirno se smješkao i to me je ohrabrilo. Rekao
mi je da će se istina pokazati ako sam nedužna i
da je došao čuti moju verziju kako bi mogao pripre-
39

KONAČNO SLOBODNA!
miti sudski postupak. Sve je to bila lukava laž i uspio
me je prevariti.
Otkada se sve to dogodilo, uviđam da sam se duboko
u sebi promijenila. Izgubila sam naivnost i čak
i sada, kada slobodno živim u zemlji koja mi želi dobro,
sumnjičava sam prema ljubaznim neznancima.
Ako mi se netko nepoznat ljubazno obrati, pitam se
kakvo se zlo krije iza toga. Nisam htjela biti takvom,
žao mi je zbog toga, ali takva sam postala.
Tomu prokuratoru nisam trebala govoriti što se
događalo u tjednima prije berbe kada sam se posvađala
s poglavicom našega sela i sa susjedom Mafijom
koja me je poslije zajedno sa svojom sestrom optužila
za huljenje.
Vodila sam bivole na pojilo, što sam često radila.
Bilo ih je šest. Dobro znam raditi taj posao, povremeno
sam ga radila. Za to sam trebala dobiti 100 rupija.
7 Toga dana jedan je bivol izgubio glavu. Stao je i
nije htio ići dalje s ostatkom krda. Svim sam snagama
vukla konopac, gurala sam ga, ali što sam se ja više
živcirala, to je on bivao nemirniji. Na koncu ga više
nisam mogla nadzirati, gotovo da je pobjesnio. Počeo
je trčati kao lud. Zadnjim snagama učinila sam sve
što sam mogla da ga zaustavim, držala sam konop i
kočila petama, no ruke su me počele tako peći da sam
pustila konop i pala. Potrčala sam da ga uhvatim, ali
sam stigla prekasno. Životinja je već srušila Mafijine
drvene jasle. Ona je u tome trenutku sva bijesna izišla
7
0,60 eura
40

PRVA SMRTNA PRESUDA
iz kuće. Vikala je na mene i rekla mi da ću joj to skupo
platiti. Imala je pravo, skupo sam to platila.
Ozbiljna izraza lica prokurator je sve bilježio brzo
i bez ispravljanja onoga što je napisao. Gledala sam
listove njegove bilježnice kako se pune crnom tintom
i to mi je ulijevalo povjerenje. Zatim je malo podigao
glavu i upitao me sumnjičavim očima:
– Jesi li išta odgovorila toj svojoj susjedi?
– O, ne, gospodine, nisam joj rekla ništa neprijatno.
Bilo mi je jako neugodno, iako to nije bila moja
krivnja. Molila sam je da mi oprosti. Čak sam joj predložila
da moj muž dođe popraviti te jasle. Onda sam
se vratila kući i ipak zaradila 100 rupija.
– Dobro, Asia. Želiš li mi još nešto reći?
– Ne, gospodine, sve sam vam rekla. Ne znam zašto
te žene govore sve to, no uvjeravam vas da nisam
nikoga uvrijedila. Nisam hulila. Poštujem muslimane
i cijeloga sam se života držala dalje od takvih stvari…
Prije odlaska iz ureda zatvorskoga ravnatelja, gdje
me je prokurator ispitivao, osvrnuo se i rekao: „Dobro
je da si mi sve ovo rekla. Bog je tvoj sudac…“
Koje li lakrdije! Vrtjela sam se u krug u svojoj tamnici
poput nesretne zlatne ribice kojoj dvaput dnevno
bacaju hranu, kao da me treba utoviti prije smaknuća.
Moj Ashiq, mora da si očajan. I ti si čvrsto vjerovao.
Gdje si? Što radiš? Jesi li uspio našim djevojčicama
objasniti ovu strahovitu odluku? Jesu li shvatile
da više nikada neće vidjeti mamu? Moj je Bog dobar
i milosrdan.
41

KONAČNO SLOBODNA!
„Nema olakšavajućih okolnosti“, rekao je čovjek
koji sudi ljudima. No zašto bi uopće trebalo tražiti
nekakve „okolnosti“? Moja je jedina krivnja u tome
što sam kršćanka i što sam htjela sačuvati vjeru, ali
nikada ne bih mogla reći ništa loše o nekoj drugoj
vjeri. Gdje su čvrsti dokazi? Mafia i njezina sestra su
lagale, a mula je povjerovao klevetama. Ne, doista,
ne smije se za takvo što ljude osuđivati na smrt.
42

Sadržaj
Predgovor hrvatskomu izdanju (fra Ante Vučković) 7
Predgovor (Anne-Isabelle Tollet) . . . . . . . . . . . . . 11
1. U mraku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2. Sve ću vam reći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3. Prva smrtna presuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
4. Berba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
5. Biti kršćanin u Pakistanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
6. Pape . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
7. Oni koji su me podržavali skupo su to platili 78
8. Multanski zatvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
9. Druga smrtna presuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
10. Izvan mojega zatvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
11. Oslobođena krivnje… zar doista? . . . . . . . . . 150
12. Konačno slobodna? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
13. Moj novi život u slobodnoj zemlji . . . . . . . . . 173
Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
181

PREPORUČUJEMO
www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO
Sabatina James Austrijanka je pakistanskoga podrijetla koja
se s islama obratila na kršćanstvo i time potpisala svoju
smrtnu osudu. Od 2001. šesnaest puta morala se preseliti
zbog prijetnje smrću zato što je napustila islamsku vjeru.
216 str. Meki uvez.
www.verbum.hr

Nakladnik:
VERBUM d.o.o.
Sinjska 2, 21000 Split
Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270
E-mail: naklada@verbum.hr
www.verbum.hr
Tisak:
Denona d.o.o.
Tiskano u siječnju 2020.

Pakistanka Asia Bibi osuđena je na smrt zbog
bogohuljenja, samo zato što je kršćanka.
Nudili su joj slobodu ako se odrekne Krista,
a ona je radije prihvatila smrt.
Provela je devet godina u zatvoru mučena i
ponižavana čekajući izvršenje smrtne kazne
vješanjem.
Postala je svjetski simbol progona kršćana
u 21. stoljeću.
Ovo je njezina potresna priča.
Ne pamtim dobro datume, no ima dana koji se ne zaboravljaju.
Jedan od njih je i taj petak, 19. lipnja 2009. godine. Prije zalaska sunca
prvi put su me doveli u zatvor u Sheikhupuri gdje sam provela tri
godine prije nego što su me premjestili u drugi zatvor. Bilo je to kao
da se selim u drugu kuću.
Poznata vam je moja priča iz medija, možda ste se pokušali staviti
na moje mjesto kako biste bolje shvatili moju patnju... ali to je tako
daleko od moje svakodnevice u zatvoru ili od novoga života i zato ću
vam u ovoj knjizi sve ispričati.
Anne-Isabelle Tollet, suatorica ove knjige, dugogodišnja je novinarka
i stalna dopisnica u Pakistanu. Od kada je Asia Bibi osuđena
na smrt u studenomu 2010. godine, Anne-Isabelle Tollet borila se za
njezino oslobođenje šaljući apele diljem svijeta, pišući knjige o njezinoj
sudbini i osnovavši organizaciju Međunarodni odbor Asia Bibi.
Nakon što je konačno oslobođena i dopušteno joj je napustiti Pakistan,
Asiji Bibi još uvijek prijeti smrt od islamskih ekstremista te živi na
tajnoj lokaciji u Kanadi. Anne-Isabelle Tollet
ISBN 978-953-235-694-6
jedina je novinarka na svijetu koja ju je srela
i ispripovjedila ovo njezino iznimno svjedočanstvo.
VERBUM
98 kn www.verbum.hr