Global 59

Intervju: poduzetnik Saša Cvetojević

'Država nekom novom

Rimcu radi prevelike

prepreke'

Str. 9

FOTO: ANTONIJA GRBAVAC

Upisi u doba pandemije

Tehnološka je tragedija

danas gledati redove

pred referadama

Str. 4

Broj 59

Godina V, listopad 2020.

NOVINE PO MJERI

STUDENATA

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

A gdje je pečat?

Birokracija je u Hrvatskoj još daleko od toga da popusti pred

digitalizacijom, ali se studenti nadaju da će barem dogodine

odzvoniti papirnatim indeksima i fizičkim upisima

FOTO: NEVA ŽGANEC/GLOBAL

Work & Travel Str. 2-3 Egzistencija Str. 5 Između dvije vatre Str. 7 Kultura Str. 11 Čisti promašaj Str. 13

Agencije digle

ruke, studenti

mjesecima bez

povrata novca

Ruši se cijena

studentskog rada,

otvaraju se vrata

za sivu ekonomiju

Europa je

kolateralna žrtva

u nadmetanju

SAD-a i Kine

U borbi za svakog

gledatelja jedva

se pokriva hladni

pogon

Vrsni sportaši

i dalje vježbaju,

ali u sali za

svadbe

2 Studentski život

BROJ 59, listopad 2020.

impressum

NOVINE STUDENATA FPZG-a

POSEBNO IZDANJE

LIMITIRANE NAKLADE

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Voditelj projekta

izv. prof. dr. sc. Igor

Kanižaj

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Antonija Grbavac

Izvršna urednica

Petra Orešković

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

Studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

Društvo:

Katja Knežević

Svijet, Intervju:

Antonija Grbavac

Reportaža, Zadnja:

Tajana Josipović

Kultura:

Petra Orešković

Sport:

Anton Smrekar

Karijera:

Barbara Stjepanović

Tehnologija:

Patricija Turkalj

Lifestyle:

Nikolina Orešković

Fotografija:

Neva Žganec

Lektura

Snježana Babić Višnjić

Work & Travel Program je ove godine propao, a mladi čekaju odgovor iz Kalifornije

Agencije digle ruke, studenti

mjesecima bez povrata novca

CCUSA je tek u drugoj polovici svibnja odlučila ukinuti program te vratiti potpuni iznos druge

rate. Isplate su trebale započeti u kolovozu, no i dva mjeseca kasnije čeka se rješenje

Tekst: Maristela Baričević

Umjesto o putovanju

iz snova, Work and

Travel studenti sada

samo sanjaju o povratu

novca. Uplaćeni novac koji im

je jamčio put u Sjedinjene Američke

Države već mjesecima im

se ne vraća na račune, a agencije

su, kažu, odavno odustale od

toga posla. Zbog pandemije, dio

studenata je bio prisiljen završiti

svoje putovanje prije nego je ono

uopće započelo. Unatoč uplaćenom

novcu i velikom optimizmu

da će se situacija ipak staviti

pod kontrolu, studenti su počeli

odustajati radi svoje, ali i tuđe

sigurnosti. Čekanje na ponovno

otvaranje granica više nije bila

isplativa opcija.

Neizvjesno do kraja

Nina Pavlović, studentica

preddiplomskog studija komunikologije

na Fakultetu hrvatskih

studija u Zagrebu, jedna je

od mnogo studenata koji su sa

svojim agencijama otkazali sve

svoje američke planove. Konačnu

odluku o ukidanju ovogodišnjeg

programa dočekala je u neizvjesnosti

jer joj ni poslodavac

ni agencija nisu javljali pouzdane

informacije do samoga kraja.

Njezina agencija bila je CCUSA,

a poslodavac Cedar Point Park u

saveznoj državi Ohio. Razgovor

s poslodavcem za tzv. job fair

se u ožujku umjesto uživo ipak

provodio internetski pri čemu je

dobila posao food and beverage

worker u parku.

"On je bio jako optimističan

da će se sezona održati, štoviše

bit će odlična prema njegovoj

priči", ističe Nina.

U međuvremenu, situacija s

koronom se u svijetu, ali i u Hrvatskoj

znatno pogoršala. Svi

Student koji je otputovao:

Bio je rizik otići 10.000

kilometara od kuće

Marko Marinović, ovogodišnji diplomirani ekonomist,

za razliku od mnogo studenata koji su odustali, odlučio

se na put u Ameriku gdje je proveo većinu ljeta.

Izabrao je Lake Tahoe u Kaliforniji gdje, kaže, nije bio

prvi put. Tamo je išao i 2019. godine s istom CCUSA

agencijom. S njom ima samo pozitivna iskustva.

"Načuo sam da će biti zatvaranja pa sam požurio s

procedurom za vizu i dobio je dan prije nego li su

zatvorili veleposlanstvo. Iz CCUSA su dali sve od sebe

da svima olakšaju i pruže sve informacije koje su imali,

no sve se vrtjelo oko Trumpovih konferencija koje sam

pratio svaki dan u pet ujutro. Nakon što je zabranio

let iz svih zemljalja Schengena, let za Ameriku je bio

najveći problem. Otišao sam u Ameriku mjesec dana

kasnije nego što je bilo planirano, tek u srpnju", objašnjava

Marko.

Tijekom leta i dolaska u Ameriku nije imao većih problema.

Nije morao obaviti testiranje na koronavirus niti

mu je bila dodijeljena mjera samoizolacije. Ipak ističe,

Amerikanci su podijeljeni o pandemiji, neki ne izlaze iz

kuće, dok neki prosvjeduju oko nošenja maski.

fakulteti i škole bili su zatvoreni,

a život se ni danas, nekoliko

mjeseci kasnije, nije vratio u

normalu. Tada je, kaže Nina, sve

bilo pitanje vremena, a što se

dan odlaska u SAD približavao,

to je planiranje bilo teže, a odlazak,

naposljetku, neizvediv. U izvanrednim

okolnostima, kupnja

karte prije vremena joj se nije

činila najbolja opcija.

"Američko veleposlanstvo je

bilo zatvoreno. Nisu znali kada

će se otvoriti što znači da nije

bilo načina da dođem do vize.

S druge strane, letovi za SAD ili

nisu postojali ili su bili iznimno

rijetki i jako skupi", priznaje

Nina.

Čekanje na novac

Čekala je na odgovor poslodavca

i agencije koji su tvrdili da

putovanje neće otkazati, a posebice

će se primati J1 studenti.

Kako ističe, sve su ostale hrvatske

agencije počele otkazivati

program za ovu godinu.

Zbog Lake Tahoa Marko nije razmišljao o pandemiji

"Općenito je nesigurnost stalno bila u zraku, a pogotovo

kad su krenuli prosvjedi, no na kraju je sezona ipak

bila normalna. Moje osobno iskustvo je odlično. Lake

Tahoe je izolirano mjesto u Americi s divnim ljudima

koji su i bili jedan od razloga da se ne brinem zbog

okolnosti. Smatram da je sve u percepciji, kako ljudi

doživljavaju Ameriku kroz medije i kako je osobno dožive.

Bio je rizik otići 10.000 kilometara od kuće, ali mi

se definitivno isplatilo i uljepšalo ovu kaotičnu 2020.

godinu", govori zadovoljno.

Studentski smještaj Život u domovima više nije dinamičan kao prije pandemije

MARKO MARINOVIĆ

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Ništa od povratka na 'staro norm

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Tekst: Stella Crnobrnja

Studentski domovi nisu

samo mjesta gdje studenti

spavaju, uče ili jednostavnije

borave, nego su mjesta

okupljanja, ali s novim mjerama

to, naravno, nije moguće.

"Ono što nam je korona ostavila

u domu jest nemogućnost

većih druženja, kao i nemogućnost

dovođenja posjetitelja u

dom i sobe", govori Lorena Kovačec,

studentica koja boravi u

domu Ante Starčević.

Posljedice potresa

Objašnjava da je prije ovog

kaosa postojala mogućnost dovođenja

posjetitelja te njihova

ostanka u domu do pet dana u

mjesecu, no više nije tako.

Osim što su dezinficijensi na svakom koraku,

za useljenje u novoj akademskoj godini bilo je

potrebno donijeti potpisanu zatraženu dodatnu

dokumentaciju

Studentski dom

Cvjetno naselje

MARISTELA BARIČEVIĆ

Nakon prvog vala koronavirusa

koji je počeo početkom godine

te potresa koji je pogodio

Zagreb, studenti su masovno odlazili

svojim kućama zbog mjera

koje su se tada provodile. Stanje

se s pandemijom tijekom ljeta

znatno smirilo te je broj zaraženih

neko vrijeme varirao oko

nule. Tu je, kažu studenti, postajala

nada za povratkom u "staro

normalno".

Međutim, s povratkom hladnijeg

vremena i jeseni, virus je

ponovno i još snažnije pokucao

na vrata.

Ponovna useljenja u domove

i nisu bila tolika "muka" kako

se moglo predviđati, ali nakon

potresa neki domovi nisu ostali

neoštećeni pa tako studentima

nije bilo lako izbjeći padanje or-


Studentski život 3

Otkazivane su vize, zatvarane

granice, a studenti mogu samo

čekati neka bolja vremena za

putovanje

"Nažalost, morala sam odustati

od programa jer jednostavno

nije bilo moguće ići“, odlučila

je Nina. Nakon odustajanja,

CCUSA je tek u drugoj polovici

svibnja odlučila ukinuti program

te vratiti potpuni iznos

druge rate. Isplate su trebale započeti

u kolovozu, no dva mjeseca

poslije studenti i dalje čekaju.

Kompanija CCUSA, koja je

prvi i jedini sponzor za studentske

J1 vize u Hrvatskoj ističe da

im je sjedište u San Rafaelu, Kaliforniji

te da se tamo donose sve

odluke o programu, ugovorima,

uvjetima i cijenama za sve urede

u svijetu. Svi uredi u svijetu imaju

ista pravila koja donosi američki

ured stoga lokalni uredi,

kao hrvatski, ne donose pojedinačne

odluke. Povrati uplaćenih

sredstava za programe razmjene

Cedar Point

Park, u koji

je trebala

otići studentica

Nina

Pavlović,

zbog pandemije

radio

je samo pet

tjedana od

planiranih

pet mjeseci

su, navode, u tijeku.

U Nininu slučaju, iznos druge

rate bio je 650 američkih dolara,

a iznos prve od 50 plaćao se

pri prijavi, no ona se, upozorava,

nikad ne vraća. CCUSA tvrdi

da agencija s tim nije povezana

jer je novac uplaćen središnjem

uredu u Kaliforniji, a oni su ti

koji vraćaju. Studenti ne mogu

nikako stupiti u kontakt s njima,

što im je u ovim okolnostima

iznimno frustrirajuće.

Neki čekaju 2021.

"Evo debelo smo ušli u listopad,

a ja sam jedna od onih nesretnika

koja još nije dobila povrat.

To može biti sutra, a može

biti i iza Nove godine", govori

Nina u razočarenju.

Ovo joj je bila zadnja prigoda

da ode, no s obzirom na okol-

nosti i da je otišla, ne bi se osjećala

sigurno. Ističe da je Cedar

Point Park zbog pandemije na

kraju radio samo pet tjedana od

planiranih pet mjeseci. Tako,

kaže, ne bi uspjela zaraditi dovoljan

iznos kojim bi vratila uloženi

novac.

"Dio sudionika odlučio se na

prijenos sredstava i program za

ljeto 2021. godine.

Trenutačno radimo na otvaranju

programa za iduću sezonu

koju kao i inače počinjemo

s početkom nove akademske

godine. Najviše žalimo za onima

koji nisu iskoristili ovu mogućnost

pa zbog godina ili završetka

studija nisu radili i putovali u

SAD-u. Sretni smo da imamo i

dio sudionika koji su željeli biti

u programu ovo ljeto", zaključuje

CCUSA.

Erasmus+ ide dalje

Osim prekooceanskog programa razmjene,

mnoge studente zabrinuo je i Erasmus, a

korona ih je u konačnici natjerala na neplanirani

povratak kući.

Leonarda Vučić je na Universidad de Europea

u Madridu provela samo pet tjedana, a zbog

prijetnji o potpunoj karanteni, morala je napustiti

Španjolsku i vratiti se kući. Studentica je biotehnologije,

a za Erasmus je doznala preko volontiranja

u udruzi Erasmus Student Network (ESN).

Prema podacima udruge, u mnogim su dijelovima

Europe ipak studenti na razmjeni, dok se

mobilnost u nekim zemljama potpuno obustavila.

Postotak studentske mobilnosti u ovom je

semestru pao za 50 posto, ali se očekuje rast u

nadolazećem ljetnom semestru. Kada se jednog

dana pandemija počne smirivati, vjeruju da svi

samo čekaju trenutak koji će "zgrabiti" prvom

prigodom. U Hrvatskoj je, s druge strane, prema

njihovim podacima, trenutačno oko 500-tinjak

stranih studenata.

"Uz tih pet tjedana, još sam dva tjedna ostala

u karanteni u Madridu, a onda sam se vratila

u Hrvatsku letom koji je organizirala slovenska

ambasada", prisjeća se Leonarda.

Sva su joj vikend-putovanja bila odgođena, a

semestar je uspjela završiti zahvaljujući online

nastavi koja im je bila dostupna.

Među studentima koji su akademsku godinu ipak

odlučili nastaviti u inozemstvu našla se Rebeka

Dajak, studentica pedagogije te portugalskog

jezika i književnosti. Za ovogodišnji Erasmus

odabrala je Lisabon.

"Lockdown u Lisabonu je započeo sredinom ožujka,

a ja sam u Lisabon došla početkom veljače

tako da sam oko mjesec i pol dana imala prigodu

iskusiti portugalske čari", prisjeća se Rebeka.

Ističe da je teško otići u stranu državu u takvoj

situaciji, posebno ako ne poznajemo nikoga.

"Unatoč svemu i izazovnim vremenima, pokazalo

se da Erasmus+ ide dalje", zaključuju iz ESN-a

koji zbog spomenute brojke internacionalnih

studenata smatraju da Erasmus u Hrvatskoj nije

na čekanju.

Leonarda je dva tjedna provela u karanteni, a onda

se vratila u Hrvatsku

LEONARDA VUČIĆ

alno', nema posjetitelja ni druženja

marića s raspucalih zidova i slične

štete.

"Počela je nova akademska

godina i svi živimo u novom

"normalnom" svijetu. U Studentskom

se domu ništa značajno

nije promijenilo. U svakom

paviljonu na ulazu je postavljeno

dezinfekcijsko sredstvo i sve

mjere higijene su poduzete",

iznosi Dorotea Vargić, studentica

Fakulteta hrvatskih studija

koja boravi u Cvjetnom naselju.

Dodaje da u menzi za jednim

stolom mogu sjediti najviše dvije

osobe.

U Cvjetnom se naselju čekala

demobilizacija građana zbog

čega su konačni rezultati natječaja

izašli tjedan dana prije

početka akademske godine.

Spuštena je bodovna granica

LORENA KOVAČEC

pri čemu su se, prema riječima

sanacijskog upravitelja Studentskog

centra u Zagrebu Mirka

Bošnjaka, popunila sva slobodna

mjesta u studentskim domovima.

Apsolventica Fakulteta Hrvatskih

studija Klara Jakobović

stanuje u studentskom domu

Lašćina. Objašnjava da su im se

tada, pri pojavi virusa, prvi put

Studentski dom Ante Starčević

pojavili tekući sapuni za pranje

ruku koje su inače trebali donositi

sami.

"Pojavile su se obavijesti da ne

dovodimo druge ljude u sobe i

da ograničimo bilo kakva okupljanja

ili zabave", govori nam

Klara.

Osim što su dezinficijensi na

svakom koraku, za useljenje u

novoj akademskoj godini bilo je

'Pojavile su se obavijesti da

ne dovodimo druge ljude

u sobe i da ograničimo bilo

kakva okupljanja ili zabave',

kaže studentica Klara

potrebno donijeti potpisanu zatraženu

dokumentaciju. Studentica

Fakulteta hrvatskih studija,

Ruža Purkić, kaže da je u studentskom

domu Stjepan Radić

na Savi bio potreban samo jedan

dokument.

"Ta dokumentacija je značila

donijeti ispunjen i potpisan

samo jedan dokument u kojem

piše jesi li imao temperaturu,

boravio izvan zemlje i slično",

iznosi Ružica.

Potencijalna žarišta

"Maskice i dezinfekcija su

naravno svakodnevica kada odlazimo

u upravu, a po dolasku u

Ante Starčević potrebno je ispuniti

obrazac vezan za koronu te

izmjeriti temperaturu", potvrđuje

Lorena.

Za upis na Lašćinu, studenti

su bili obvezni donijeti liječničku

potvrdu bez koje se nije

moglo useliti. Nakon priložene

dokumentacije, odlazilo bi se

na kratak razgovor upravitelju

doma koji je studentima ukratko

predstavio novitete života u

domu za korone.

Puni kapacitet subvencioniranog

smještaja za studente koji su

se natjecali iznosio je 6935 kreveta,

a ovakve izvanredne okolnosti,

kažu iz Studentskog centra,

nije bilo moguće predvidjeti.

U slučaju pojave koronavirusa

u studentskim domovima morat

će se poduzeti još oštrije mjere

prevencije, a studenti se pribojavaju

da bi jedan takav studentski

dom mogao postati i novo žarište

virusa.

4 Studentski život


Upisi u doba pandemije Digitalna rješenja zbog autonomije nisu jednako bila dostupna svim sastavnicama

Tehnološka je tragedija danas

gledati redove pred referadama

Tekst: Ivana Paušić

Iako značajan dio sastavnica

Sveučilišta u Zagrebu

ima digitalizirane sustave

s pomoću kojih su se studenti

u doba pandemije mogli

upisivati online, bez "riskantnog"

stajanja u redu pred referadama,

čak deset fakulteta

i dalje je studente upisivalo

prema starom sustavu. Mnogi

su se s pravom pitali - gdje je

"zapela" digitalizacija i zašto,

ako već dio fakulteta Sveučilišta

ima razvijene suvremene

sustave upisa, to nemaju svi?

Zar im nije "na čelu" ista krovna

organizacija, Sveučilište?

Samo nekoliko klikova

Iz Sveučilišnog računskog

i informacijskog centra Srce

pojašnjavaju da je to zato što

su fakulteti i akademije autonomni

u definiranju i provođenju

procesa svoje informatizacije,

pa su tako tehnološke

razlike među njima rezultat

upravo njihove autonomije

te resursa i sredstava kojima

svatko od njih raspolaže.

"Za svaki zajednički sustav

treba uvijek osigurati i resurse

za razvoj, a još su važniji i resursi

za održavanje, odnosno

održivost sustava. Izazov je

sigurno i to da su prakse (procedure)

pojedinih fakulteta

ipak različite, pa onda rješenja

prema načelu 'jedno za sve'

teško postižu podršku svih",

objašnjava Nataša Dobrenić,

voditeljica Ureda za odnose s

javnošću Srca.

Dok Sveučilište Jurja Dobrile

u Puli i Sveučilište u Zadru

na sve studijske programe

upisuju potpuno online, na

zagrebačkom sveučilištu takva

mogućnost još ne postoji.

Nedvojbeno je da fakulteti nemaju

jednake uvjete za učinkovito

uspostavljanje alata za

upise online.

Na pitanje je li moguće da

se u sljedećih nekoliko godina

omoguće jednaki uvjeti upisa

za sve fakultete Sveučilišta u

Zagrebu, sa Sveučilišta nema

odgovora.

Dok je samo nekolicina fakulteta

internetske upise primjenjivala

i prije, ove godine

se za takav postupak odlučilo

njih 11, a deset fakulteta provelo

je takve upise za studente

viših godina, dok su se za brucoše

održavali uživo. Ono za

što su nekad studenti morali

odvojiti sate i sate, čekajući na

Kad bi postojala jedinstvena procedura online upisa koju bi

koristila sva visoka učilišta u Hrvatskoj, mogla bi se provesti kroz

sustav ISVU, koji razvija Srce

U predavaonicama su možda i napravljeni kvalitetni epidemiološki uvjeti, ali su mnogi svjedočili velikim gužvama pri

upisu, iako je većina nosila maske

Čak deset fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu i dalje je

studente upisivalo prema

starom sustavu, a svemu je

'kumovao' i obvezni papirnati

indeks

fakultetu i putujući iz drugih

dijelova Hrvatske, sad se moglo

obaviti u nekoliko klikova.

Studentica Fakulteta kemijskog

inženjerstva i tehnologije

Vedrana Mikanović navodi

pozitivne strane upisa online.

Aplikacija za upis

"Online je bolje zato što je

brže i jeftinije, jer da su upisi

uživo, trebala bih do Zagreba

na jedan dan samo zbog njih",

govori Vedrana i dodaje da

nije imala nikakvih teškoća

pri upisu, a referada je brzo

reagirala na sve upite i nejasnoće.

Studenti su se upisivali preko

studomata ili aplikacija

koje su razvili fakulteti. Nekoliko

fakulteta podijelilo je

svoja iskustva organiziranja

upisa online i otkrilo je li bio

zahtjevan.

S Fakulteta organizacije i

informatike ističu da je njihov

Centar za razvoj programskih

proizvoda uz pomoć stručnih

suradnika iz studentske referade

i ostalih službi u relativno

kratkom vremenskom roku

razvio aplikaciju uz pomoć

koje se upisuju studenti svih

godina, pa tako i brucoši.

"Aplikacija je maksimalno

pojednostavljena, stoga pri

upisu nismo niti na ljetnom

niti na jesenskom roku zabilježili

neke veće teškoće, a

svojim smo brucošima osigurali

i stručnu tehničku pomoć

putem videokonferencijske

sobe", poručuju s FOI-ja.

Fakultet koji više od deset

godina provodi upise online

za studente viših godina, a od

ove godine, potaknut pandemijom

koronavirusa, i za brucoše,

jest Fakultet elektrotehnike

i računarstva.

Prodekanica za nastavu

FER-a, Mihaela Vranić, objašnjava

da su njihovi djelatnici

ove godine napravili posebnu

aplikaciju za brucoše, koja je

razmjenjivala podatke s više

postojećih sustava – NISpVU,

Nažalost, nemaju svi prigodu upisati godinu ili fakultet uz nekoliko klikova

FOTO: IVANA PAUŠIĆ

ISVO i ISSP.

"Neke podatke su studenti u

aplikaciju ipak morali unijeti

sami, a nakon što su ti podaci

provjereni, studenti su dobili

personalizirani ugovor koji su

trebali potpisati i poslati poštom

ili su ga mogli sami donijeti

u urudžbeni ured", objašnjava

prodekanica Vranić.

Jedan od fakulteta koji ove

godine nije proveo upise online

je Stomatološki fakultet.

Prodekan za nastavu i studente

Marin Vodanović objašnjava

da zbog raznih materijalnih

izdataka ove godine to nije

bilo moguće.

"Kvalitetna izobrazba studenata

stomatologije zahtijeva

kontinuirano ulaganje u jako

skupu opremu, instrumente i

materijale potrebne za pretklinički

i klinički rad s pacijentima.

Sve je to nužno da bi student

po završetku studija bio

spreman za samostalan rad, te

konkurentan na tržištu rada",

poručuje prodekan Vodanović

i dodaje da su ove godine bili

suočeni s golemim troškovima

uzrokovanim potresom i nedavnom

poplavom.

Indeks kao prepreka

Mnogo fakulteta i dalje koristi

indeks te je to glavni razlog

zbog kojeg upisuju uživo.

"Ozbiljno smo razmišljali o

ukidanju papirnatog indeksa

u doba potpunog provođenja

nastave online. Da smo

to prethodno ukinuli, onda

bismo mogli provoditi i online

upise. Mislim da nema nikakvih

razloga da se odgađa

taj iskorak, ako postoji zajednička

želja i nastavnika i studenata",

pojašnjava Gordana

Vilović, profesorica i bivša

prodekanica s Fakulteta političkih

znanosti.

Nataša Dobrenić iz Srca napominje

da sustav ISVU, koji

razvija i održava upravo Srce,

od samih početaka djelomično

podržava postupak upisa,

ali se ideja i potreba za online

upisima brucoša pojavila tek

ove godine. Samo neki fakulteti

realizirali su tu ideju unutar

svojih lokalnih sustava.

Kad bi postojala jedinstvena

procedura upisa putem mreže

koju bi koristila sva visoka

učilišta u Hrvatskoj, mogla bi

se provesti kroz sustav ISVU.

Takvu ideju potrebno je predložiti

Ministarstvu znanosti i

obrazovanja, s obzirom na to

da je ono vlasnik sustava.


Studentski život 5

Egzistencija na čekanju Studentski centar u doba pandemije bilježi pad ponude poslova za čak 43 posto

Ruši se cijena studentskog rada,

otvaraju se vrata za sivu ekonomiju

'Prihvatila sam jedan posao gdje je poslodavac spustio minimalnu studentsku satnicu na samo 18 kuna jer mu inače, kako

kaže, nije bilo isplativo', objašnjava Ivana. Naravno, plaćena je bez ugovora, na ruke

Tekst: Barbara Stjepanović

U

razdoblju od ožujka do

rujna ponuda studentskih

poslova u Zagrebu

u odnosu prema 2019.

godini manja je za 43 posto,

podaci su iz tablice koju je poslao

Mirko Bošnjak, sanacijski

upravitelj Studentskog centra u

Zagrebu. Trenutačna situacija

ostavlja posljedice na pronalazak

posla studentima, mladima

bez iskustva u njihovoj struci te

svim ostalim građanima, a sve to

rezultira time da više ljudi gubi

posao nego što ga dobiva.

"Na mnoga mjesta gdje sam

nosila životopis rečeno mi je da

tražim u pogrešno vrijeme te

da su poslodavci u procesu otpuštanja

radnika", govori Ivana

Kasalo, studentica povijesti

umjetnosti i francuskog jezika i

književnosti.

Gubitak poslova

Mnoge europske zemlje, pa

tako i Hrvatska, tijekom pandemije

koronavirusa nastoje

spriječiti gubitak radnih mjesta,

a Dražen Oreščanin, osnivač

tvrtke Poslovna inteligencija,

ističe da je Vlada svojim mjerama

uspjela ispuniti taj zadatak i

očuvala velik broj radnih mjesta.

Prema podacima Hrvatskog

zavoda za zapošljavanje, vidljivo

je da je došlo do porasta nezaposlenosti.

U kolovozu 2019. godine

broj nezaposlenih je iznosio

114.498 dok je u kolovozu ove

godine iznosio 151.368.

"Na svu sreću nije toliko mnogo

ljudi ostalo bez posla, u usporedbi

s prošlom godinom, oko

70.000 manje je zaposlenih, što

je bolje nego u mnogim drugim

državama Europe, a posebice u

Sjedinjenim Američkim Državama",

kaže Oreščanin. Napominje

da je moguće da će se broj

nezaposlenih povećati kada se

mjere koje je Vlada donijela na

početku pandemije završe jer i

dalje nema strukturnih reformi

koje bi omogućile građanima siguran

posao.

Studenti nisu zadovoljni trenutačnom

ponudom poslova,

a mnogi od njih moraju raditi

uz studiranje zbog financiranja

studija i mjesta stanovanja. Dakle,

posao im je egzistencijalno

važan.

"Prihvatila sam jedan posao

gdje je poslodavac spustio minimalnu

studentsku satnicu na

18 kuna jer mu inače, kako kaže,

nije bilo isplativo", objašnjava

Ivana.

SC satnicu ne mijenja

Posao je prihvatila da bi uštedjela

nešto novca, a poslodavac

ju je smatrao probnim radnikom.

Nakon tjedan dana kojih je

odradila, poslodavac ju je isplatio

na ruke. "Vjerujem, da sam

ostala, isplatio bi mi minimalnu

Štetner: U doba

pandemije raste

interes za startupe

studentsku satnicu na račun, a

onda bi tražio da mu ja vraćam

višak", pretpostavlja Ivana. Ovo

samo pokazuje da su neki poslodavci

već počeli tražiti načine

da plaćaju studente mimo Studenskog

centra, "na crno", samo

kako bi snizili ionako dovoljno

nisku minimalnu studentsku

satnicu.

Jolanda Pisac, studentica Hrvatskog

jezika i književnosti te

Davorin

Štetner

Mladi danas sve češće pronalaze

posao u IT industriji za

koju je zainteresiranost porasla

tijekom pandemije, a sve veća

je zainteresiranost i za poduzetništvo

s tržišnim potencijalom.

No predsjednik Hrvatske

mreže poslovnih anđela (Crane),

Davorin Štetner ističe da čak 90

posto startupa, tvrtki s tržišnim

potencijalom, ne uspije.

"Startupi su iznimno važni za

gospodarstvo jer 90 posto njih ne

uspije, ali mladi dobiju dragocjeno

iskustvo i spremniji su za

sljedeće faze rada ili poslovanja", kaže Štetner. To da ih mnogo ne

uspije ne usporava mlade poduzetnika u ostvarivanju njihovih želja.

Predsjednik Cranea objašnjava da je sve veća zainteresiranost za

startupe zasluga trenutačnih okolnosti.

"Iznenađujuće, vidim da je interes za startupe čak i veći, ova pandemija

iznijela je mnoga potencijalno isplativa rješenja, ponajviše u

zdravstvenom sektoru", govori Štetner.

MATIJA HABLJAK/PIXSELL

"Svakodnevno prelistavam

stranicu Studentskog centra

u nadi da ću nešto pronaći,

ali broj novih oglasa opada,

a raznolikost ponude se

prorijedila", kaže studentica

Jolanda

povijesti umjetnosti, također

kaže da kriza s koronavirusom

ostavlja velike posljedice na potražnju

posla.

"Svakodnevno prelistavam

stranicu Studentskog centra u

nadi da ću nešto pronaći, ali broj

novih oglasa opada, a raznolikost

ponude se prorijedila", govori

Jolanda.

Sanacijski upravitelj Studentskog

centra u Zagrebu, nije komentirao

sve manje poslovnih

ponuda za studente, ali je istaknuo

da je satnica ostala ista.

Najviša satnica može se dobiti

za poslove u programiranju i

web-dizajnu, dok satnica za poslove

konobara, rad u skladištima

i fizičke poslove iznosi između

25,39 i 30 kuna.

Također, s velikim problemima

susreću se i mladi koji

trenutačno traže posao u struci

ugostiteljstva, turizma i prijevoza,

a nemaju iskustva, govori

Oreščanin.

Lakše je u IT industriji

"U IT industriji je lakše pronaći

posao, od početka smo

krize održali našu BIRD Internship

akademiju i zaposlili više

od deset netom diplomiranih

stručnjaka, no nisu jednake mogućnosti

za sve struke", tvrdi

Oreščanin. S Oreščaninom se

složila i Sarah Zefić, radnica u

jednoj digitalnoj agenciji.

"IT industrija ne trpi posljedice

krize kao neke druge djelatnosti,

njihova potražnja za radnicima

ovisi o projektima na kojima

su angažirani", kaže Sarah.

Oreščanin preporučuje svakome

tko ima poduzetničkog duha

da pokrene svoj posao, ali isto

tako, uz trenutačnu situaciju

smatra da je budućnost pronalaska

posla u globalno konkurentnim

tvrtkama.

"Mladi se trebaju pokušati

zaposliti u kvalitetnim i globalno

konkurentnim firmama gdje

će stručno napredovati i stjecati

znanje. Dobro je što takve

uspješne tvrtke rastu i zapošljavanju

tijekom krize", zaključuje

Oreščanin.

PEXELS

6 Društvo


INFLUENCERI Suvremeno zanimanje ipak je više od slika na Instagramu

Mladi pokreću obrte, ali za HZZ

njihov posao ne postoji

Tekst: Hrvoje Debeljak

Kada se spominje

posao iz snova, posebice

u mlađih generacija,

mnogima

na pamet padne moderno

zanimanje - influencer. Svaki

utjecajnik reći će da je njegov

posao važan, jednako kao

i sva ostala zanimanja, te da

on ili ona zapravo obavlja zadatke

koji u velikim tvrtkama

radi više ljudi. Stvarnost je da

mnogi od njih otvaraju obrte

za promidžbu, redovito plaćaju

poreze, a ipak, zanimanje

influencera, utjecajnika, u Hrvatskoj

nije definirano.

Birokracija ne prati trend

Hrvatski zavod za zapošljavanje

(HZZ) primarna je državna

institucija na hrvatskom

tržištu rada kojom prolaze

mnoge nezaposlene osobe koje

za prijavu u evidenciju trebaju

upisati zanimanje, ali na

brojnima formularima koji se

moraju ispuniti, zanimanje influencera

i rad na društvenim

mrežama ne može biti opcija.

"Zanimanje, baš kao i djelatnost

influencera nisu registrirani

u nacionalnim klasifikacijama

tako da u evidenciji

Zavoda nema osoba koje u tom

zanimanju žele raditi", poručili

su iz HZZ-a, ali i napomenuli

da u poslovima poput influencera

nema klasične ponude i

potražnje za radnicima.

Ne postoji djelatnost koja

bi se mogla smatrati "obrt za

influencere", nego su oni registrirani

za različite djelatnosti,

kao što su promidžba, reklame

i propaganda.

Jedna od uspješnih hrvatskih

influencerica, koja je u svrhu

svog posla odlučila otvoriti

tvrtku, je Matea Miljan Rafaj,

modna blogerica i vlasnica poduzeća

CARPE VIAM d.o.o.

'Kada osoba privređuje za sebe te uplaćuje porez u državni proračun,

taj posao i osobu trebalo bi podržavati', rekla je influencerica Jelena

"Tvrtku sam pokrenula prije

pet godina kada mi ni na kraj

pameti nije bilo da će jedan od

izvora prihoda biti promoviranje

proizvoda putem društvenih

mreža", izjavila je Matea te

dodala da je uz otvorenu tvrtku

ili obrt ovaj posao lakše voditi

jer je proces izdavanja računa

i naplate lakši za praćenje, ali i

poslovni klijenti takve influencere

shvaćaju ozbiljnije.

Matea nije imala prepreka

pri otvaranju tvrtke, a u procesu

je njoj i njezinoj kolegici pomogla

knjigovotkinja. Jedina

je dvojba bila treba li otvoriti

obrt ili društvo s ograničenom

odgovornošću (d.o.o.).

Sve crno na bijelom

"Odluka bi i danas bila potpuno

ista. Ipak, istina je da

odmora od društvenih mreža

uglavnom nema", istaknula je

Matea kojoj ovo nije primarni

Anđela Rončević

FOTO: PRIVATNA ARHIVA

'Ne mogu predaleko planirati,

ali podržavam sve kolege

koji više nemaju status

studenata i krenuli su u

poduzetničke vode', kazala

je Anđela

posao, ali je potvrdila da publika

traži angažman na društvenim

mrežama u svakom

trenutku.

S njome se slaže i Jelena

Marinović koja na Instagramu

ima gotovo 60.000 pratitelja.

"Nerijetko radim i vikendima,

praznicima, na godišnjem

odmoru, ali smatram da influencer

može odbiti pojedine

suradnje i uzeti godišnji odmor

od nekoliko dana", kazala

je Jelena i napomenula da tada

I influenceri

podmiruju porez

Iz Porezne uprave kazali su da

se porezni obveznici koji počinju

obavljati samostalnu djelatnost

trebaju u roku osam dana od

dana početka obavljanja djelatnosti,

odnosno od dana početka

ostvarivanja dohotka, prijaviti

Poreznoj upravi.

'Sukladno registraciji, bez obzira

na način oporezivanja, obvezni

su u zakonskim rokovima

dostavljati propisana izvješća i

podmirivati tekuća zaduženja',

pojasnili su iz Porezne uprave te

su dodali da se protiv onih koji

ih nisu prijavili provodi postupak

poreznog nadzora.

Iz Porezne uprave su kazali i da

redovno provode provjere pružanja

usluga i prodaje robe putem

internetskih stranica i društvenih

mreža za sve porezne obveznike,

uključujući i influencere,

primjenom suvremenih metoda i

tehnika te praćenjem trendova.

pada zarada, a publika gubi

naviku posjećivanja pojedinog

profila.

Ona je obrt za svoj posao

otvorila prije dvije godine, a

prije toga radila je preko autorskog

ugovora.

"Sve je bilo crno na bijelo, ali

obrt sam otvorila jer su troškovi

za mog klijenta preko autorskog

ugovora mnogo veći. Na

cijenu mog honorara, klijent je

morao plaćati još oko 30 posto

državi", ustvrdila je Jelena.

Ona ima paušalni obrt pa su

stoga neto i bruto cijena jednake.

"Samim time sam konkurentnija

od osobe koja nema obrt,

a odlučila sam se na taj korak

jer su mi prihodi od influencerskog

marketinga znatno viši

nego na primarnom poslu", rekla

je Jelena koja je magistrirala

ekonomiju i radi u malom

poduzeću što joj daje dodatnu

Matea Miljan Rafaj

FOTO: PRIVATNA ARHIVA

sigurnost jer je, kako je objasnila,

"kod posla influencera

mnogo toga nepredvidljivo i

neizvjesno".

Uz to što je studentica novinarstva,

Anđela Rončević je i

vrlo uspješna influencerica.

"Raspored na Fakultetu mi

daje dovoljno slobodnog vremena

da mogu graditi i influencersku

karijeru, a uz to se

i obrazovati", rekla je Anđela

kojoj se sviđa što joj je fakultet

usko povezan za posao koji

obavlja na Instagramu te joj to

daje dodatnu motivaciju.

Prednost studentskog

života

Kada završi studij, Anđela će

razmisliti o otvaranju vlastitog

obrta, a sada koristi prednosti

studentskog života i rada.

"Ne mogu predaleko planirati,

ali podržavam sve kolege

koji više nemaju status studenata

i krenuli su u poduzetničke

vode", kazala je Anđela

te dodala da sve ovisi i o tome

kakvo će biti stanje na tržištu.

Anđela ponekad od ranog jutra

do kasnih sati radi nešto za

Instagram, ali to joj ne smeta i

ne žali se.

"To je posao u kojem moraš

biti stalno dostupan, ali možeš

si dopustiti i predah kada ti to

odgovara. Volim putovati i sviđa

mi se što svoj posao mogu

nositi svagdje sa sobom", poručila

je Anđela.

Sve tri influencerice složile

su se da je njihov posao donio

novu mogućnost zarade te da

je normalno da se posao premješta

s jedne platforme na

drugu, ali i da su neki tradicionalni

poslovi nestali ili doživjeli

pad poslovanja.

"Kada osoba privređuje za

sebe te uplaćuje porez u državni

proračun, taj posao i osobu

trebalo bi podržavati", zaključila

je Jelena.


Svijet 7

Između dvije vatre Što čeka europske države nakon završetka američkih izbora?

Europa je kolateralna žrtva u

nadmetanju SAD-a i Kine

Vodio ih Trump ili Biden, SAD teško može pobjeći od stava 'America First'

Tekst: Damjan Stanić

Jedno od ključnih pitanja

koje zabrinjava

Europljane jest kakvu

perspektivu danas ima

Europska unija. Tiče se to politike

i gospodarstva, područja

u kojima se Unija suočava s

mnogim problemima. Neki će

reći da su oni počeli s brexitom,

ali brexit je, zapravo,

samo razotkrio brojne slabosti

koje su godinama gurane pod

tepih. Jedan od većih problema,

ekonomski gledano, nepostojanje

je jasne strategije

odnosa s Kinom.

Povratak kineskog zmaja

Europska unija je "precijenila

opasnost od Rusije, koja

je po svom karakteru zemlja

trećeg svijeta - može ponuditi

samo energente, sirovine i

oružje, a znatno je podcijenila

ulogu Kine. Naime, Kini je godinama

omogućavan pristup

na zajedničko tržište Unije

čime je golem dio radnih mjesta

i proizvodnje preseljen iz

EU u Kinu", navodi politički

analitičar Davor Gjenero. Takav

je odnos doveo do problema

jer "EU nije inzistirao na

tome da pravila koja vrijede za

proizvođače iz Unije, kao što

su zaštita okoliša, energetska

učinkovitost, zaštita radničkih

prava, budu primijenjena i na

uvoz proizvoda iz Kine, a nije

niti marila za stanje ljudskih

prava i političkih sloboda u

Kini", govori Gjenero.

U trenucima u kojima je

globalno gospodarstvo na koljenima

zbog krize izazvane

pandemijom covida-19, samo

jedna zemlja svojim ekonomskim

pokazateljima odskače

od ostatka svijeta. Riječ je,

naravno, o Kini. Konzervativnije

procjene govore o tome

kako kinesko gospodarstvo

pokazuje znakove oporavka, a

one nešto optimističnije govore

o, ekonomski gledano, potpunom

oporavku Kine, koja bi

vrlo skoro mogla prestići vlastite

brojke iz razdoblja prije

pandemije.

Kina je neupitno prosperirala

i od posljedica same pandemije.

Sve države svijeta trebale

su zaštitne maske i rukavice,

proizvode koje je u traženim

količinama samo Kina mogla

dovoljno brzo i jeftino proizvesti.

Naime, kinesko gospo-

Jedan od većih europskih problema, ekonomski gledano, nepostojanje je jasne strategije odnosa s Kinom

darstvo počiva na izrabljivanju

slabo ili nikako plaćenih radnika,

što značajno ruši cijene

njihovih proizvoda, ne utječući

pretjerano na profit koji se

ostvaruje.

Europska unija je 'precijenila

opasnost od Rusije,

koja je po svom karakteru

zemlja trećeg svijeta - može

ponuditi samo energente,

sirovine i oružje, a znatno

je podcijenila ulogu Kine',

smatra analitičar Gjenero

kanci su pod Trumpom zaokrenuli

snažno udesno, pogotovo

u sferi ljudskih prava, a

ekonomski su otprije bili izrazito

desno (ekonomski neoliberalizam).

S druge strane, demokrati

su u društvenoj sferi bili i

ostali dosta lijevo, ali se glavni

unutarstranački sukobi vode

Izbori kao prekretnica

I dok Kina poput brzog vlaka

nezaustavljivo juri prema

tituli globalnog ekonomskog

predatora, SAD muku muči,

kako s koronavirusom, tako i s

unutarnjim političkim sukobima,

koji su možda i najveći nakon

Civil Rights Movementa.

Treba istaknuti da te političke

razmirice imaju daleko dublje

uzroke od onoga što se percipira

kroz prizmu Black Lives

Matter prosvjeda.

Brojni američki politolozi,

Norm Ornstein e.g., ističu

izvorište problema u specifičnoj

ideološkoj asimetričnosti

u odnosima Republikanske i

Demokratske stranke otkad

je Trump predsjednik

SAD-a. Republiu

sferi ekonomije.

Stranačka "elita" (Nancy

Pelosi i Joe Biden e.g.)

stranku nastoji "zaštititi od radikalizacije"

koju nude mlađi

članovi stranke (organizacija

Justice Democrats ponajviše)

prijedlozima poput uvođenja

besplatnog zdravstva i školstva.

Predsjednički izbori u SAD-u

bit će značajni, ali promjena bi

moglo biti manje nego se očekuje.

U ekonomskoj politici

SAD-a promjene će biti male

ako Biden pobijedi, ali promjene

u vanjskoj politici, naročito

odnos prema Kini, mogle bi

biti još manje.

"Biden je tijekom kampanje

iskazivao stavove koji se

u većem dijelu podudaraju s

politikom Trumpove administracije,

prije svega vezano uz

Dok Kina poput brzog vlaka nezaustavljivo

juri prema tituli globalnog

ekonomskog predatora, SAD muku

muči, kako s koronavirusom,

tako i s unutarnjim političkim

sukobima

Potrebno je

tražiti nečiju 'figu

u džepu'

ograničavanje utjecaja Kine

u umjetnoj inteligenciji i 5G

bežičnoj tehnologiji. Nadalje,

najavio je zadržavanje carina

na uvoz robe iz Kine, čime je

doslovce dao zeleno svjetlo trgovinskom

ratu koji je započeo

Trump", ističe profesorica s

Fakulteta političkih znanosti u

Zagrebu, Đana Luša.

Kolateralna žrtva

nadmetanja divova

EU dosta ovisi o SAD-u, no

iluzorno bi bilo gledati na njih

kao na ravnopravne partnere.

I dok EU možda živi u farsi o

partnerstvu s SAD-om, američki

je stav pragmatičniji.

Riječ je o svojevrsnoj Monroeovoj

doktrini 21. stoljeća

u kojoj su važni

benefiti SAD-a, a

sve ostalo je zanemarivo.

"Dobar primjer

je odnos prema

Huaweiju, kad je u

pitanju izgradnja infrastrukture

za 5G mreže.

Amerika ustraje na zabrani

sudjelovanja Huaweija u tim

poslovima, ne samo u Americi,

nego i u partnerskim državama",

spominje Gjenero.

Luša ističe da bi se "pobjedom

Bidena Europljani ponovno

tretirali kao partneri,

SAD bi se vratio multilateralizmu

kroz jamstva NATO-u,

pridruživanje Pariškom klimatskom

sporazumu, Svjetskoj

zdravstvenoj organizaciji i

ponovne pregovore s Iranom",

ali ne treba na takvu potencijalnu

promjenu paradigme

gledati kao na poteze "dobrog

samaritanca" nego i u njima

treba tražiti nečiju "figu u džepu".

Vodio ih Trump ili Biden,

SAD teško može pobjeći od

stava "America First".

EU će dugoročno gledano

imati problema u pokušaju

pozicioniranja na kartu ekonomskih

divova, više zbog

unutarnjih problema koji prijete

opstojnosti same Unije, a

manje zbog konkurencije.

Porast euroskepticizma logičan

je slijed dugogodišnjeg

zanemarivanja demokratskog

deficita Unije, ali i nejasnih

gabarita u kojima ona djeluje

te bi ekonomska utrka, ako se

u EU ne definiraju jasna pravila,

mogla biti najmanje važan

izazov čelnicima Unije u godinama

koje su pred nama.

8 Reportaža


BRUCOŠI PODIJELJENI Jedni bi nastavu uživo, a drugi potpuno online

Tekst: Ariana Mužić

Mila Šušnjar

Prvi listopadski dani

označili su početak

nove akademske godine

koja je za razliku

od svih dosadašnjih, posebna.

Pandemija koronavirusa učinila

je svakidašnjicu stresnijom onima

koji tek kreću na studij. Još

u neznanju, brucoši ovih dana

prvi put slušaju različite kolegije

dok iščitavaju silabus i prate

datume nadolazećih kolokvija,

sretni što će s iksicom moći posjetiti

neku od mnogih studentskih

menzi.

Borbu s učenjem novog akademskog

rječnika zamijenila je

neizvjesnost o načinu održavanja

nastave, a obvezno pridržavanje

epidemioloških mjera

popraćeno mjerenjem tjelesne

temperature postala je svakodnevica.

Svoje prve fakultetske

dane neće provesti onako kako

su zamišljali, a neočekivane uvjete

prihvatili su kao izazov.

Prvi susret s pleksiglasom

Brucoši Fakulteta političkih

znanosti u Lepušićevoj ulici na

broju šest svoje su akademsko

školovanje započeli prvi listopada.

Prethodnih godina dekanov

govor održavao bi se dvaput u

danu. Ove godine, novi dekan

Andrija Henjak čak je šest puta

u dva dana poželio dobrodošlicu

novim studentima, sve kako

bi se poštivale epidemiološke

mjere.

"Uhvatili" smo malo studenata

prve godine politologije kako

čekaju ispred fakulteta dopuštenje

za ulazak. S maskama na licu,

studenti su se potom smjestili u

najveću dvoranu dok su stolci,

prema propisanim pravilima

socijalne distance, bili udaljeni.

Dekan je govor, treći put tog

dana, održao na katedri zaštićenoj

barijerom od pleksiglasa.

I tada su brucošima objašnjena

pravila "novog normalnog".

FPZG se, naime, odlučio na

održavanje nastave prema hibridnom

modelu, kombiniranjem

klasične, "fizičke", nastave

s nastavom "na daljinu".

"Najradije bih da nam je sve

online", kaže Sara Pankretić,

brucošica politologije. Njezina

kolegica Erika Pirić misli drukčije,

a hibridni model nastave

smatra "zlatnom sredinom". Pohađanje

nastave potpuno uživo

smatra boljom opcijom jer bi

tako osjetila čari fakulteta i iskusila

pravi studentski život.

"Nisam još sigurna kako će to

funkcionirati, ali nadam se najboljem",

novost u izvođenju nastave

komentira studentica prve

godine preddiplomskog studija

novinarstva, Ena Qvarnstrom.

"Od ove godine ne očekujem

ARIANA MUŽIĆ/GLOBAL

'Od ove godine

ne očekujem

previše...'

Mnogi fakulteti uveli su hibridnu nastavu na koju se novi studenti

privikavaju kao na 'novo normalno', ali neki ipak žale što neće potpuno

osjetiti čari studentskog života

Uvodno predavanje za brucoše na Fakultetu političkih znanosti ponavljalo se šest puta da se izbjegne gužva

Novo normalno uključuje i predavače iza pleksiglasa

previše, osim da se zabavimo,

nešto naučimo i iskoristimo ono

najbolje što možemo", zaključuje

brucošica.

Velik šok za neke

Korištenju hibridne nastave

pridružile su se brojne druge

sastavnice Sveučilišta u Zagrebu,

poput Učiteljskog i Građevinskog

fakulteta, Fakulteta

strojarstva i brodogradnje, Fakulteta

kemijskog inženjerstva i

tehnologije, Grafičkog te Kineziološkog

fakulteta.

"Moj je faks počeo laganim

tempom. Jedan tjedan smo uživo,

a drugi internetski", objašnjava

Nicol Banovac, brucošica

s preddiplomskog studija građevine.

Takav oblik nastave joj odgovara

jer u tjednu kada se nastava

održava internetski ipak

dobiva na vremenu. Zadovoljna

je organizacijom fakulteta s obzirom

na neizvjesne okolnosti.

Marti Pekvarić s Učiteljskog

fakulteta drago je što unatoč

pandemiji ima prigodu biti na

nastavi.

"Podijelili su nas u dvije grupe

i svaki se tjedan izmjenjujemo.

Jedna grupa prati nastavu online,

a druga uživo“, kaže Marta.

Njezina kolegica

Ana Jurčević

preferira nastavu

uživo jer

'Najveći problem je što profesori koriste različite platforme

za izvođenje nastave online, kao što su Zoom i MS Teams, dok

smo u srednjoj školi za online nastavu koristili samo Google

Classroom. Bilo bi jednostavnije da se svi dogovore za korištenje

jedne platforme', smatra Filip Dlačić, brucoš FKIT-a

MILA ŠUŠNJAR/GLOBAL

Brucoši KIF-a ispred SC kinodvorane SD Stjepan Radić

želi upoznati kolege s kojima će

dijeliti klupu narednih godina,

ali ne smeta joj što će svaki drugi

tjedan biti online.

Slično je na Fakultetu strojarstva

i brodogradnje. Student

Matteo Mršić smatra da je hibridna

nastava u redu, no većinu

kolegija ipak sluša uživo.

"Gotovo nema razlike od prijašnjih

godina, jedino što su

predmeti u blokovima", objašnjava

i nadodaje da je potrebno

dulje za navikavanje na studentski

život koji nije nimalo sličan

srednjoj školi.

Slično misli i Filip Dlačić, brucoš

FKIT-a, koji dolazak na fakultet

opisuje kao veliki šok.

"Najveći problem je što profesori

koriste različite platforme

za izvođenje nastave online , kao

što su Zoom i MS Teams, dok

smo u srednjoj školi za online

nastavu koristili samo Google

Classroom. Bilo bi jednostavnije

ARIANA MUŽIĆ/GLOBAL

da se svi dogovore za korištenje

jedne platforme", smatra Filip.

Kineziološki osigurao maske

Brucoši Kineziološkog fakulteta

svoje su uvodno predavanje

slušali petkom u kinodvorani

Studentskog doma Stjepan Radić,

u četiri termina. Pod zaštitnim

maskama i uz preporučenu

distancu, mjerili su temperaturu

prije ulaska u dvoranu, gdje su

ih čekali studentski paketi. Uz

studentske iskaznice, Kineziološki

fakultet za svakoga je osigurao

i po dvije zaštitne maske.

Magdalena Špada, brucošica

Kineziološkog fakulteta, objasnila

je da se sve osim praktične

nastave održava internetski.

"Zadovoljna sam organizacijom

nastave, iako mislim da bi

na početku bilo lakše da je sve

uživo jer bi se tako lakše upoznali

s fakultetom i kolegama",

zaključila je Magdalena s kojom

se slaže i njezin kolega Vedran

Steiner. On bi također htio da

se cjelokupna nastava održava

fizički.

"Volio bih da je sve uživo, ali

s obzirom na situaciju mislim

da je organizacija zasad dobra",

istaknuo je Vedran i dodao da

za više dojmova tek mora vidjeti

kako će sve izgledati u praksi.

Za razliku od dosadašnjih fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu,

pristup Ekonomskog fakulteta

'Zahtjevno je pratiti nastavu

preko računala dok sjedim

u sobi jer tako nemam pravi

doticaj s fakultetom i kolegama',

kaže brucoš Antonio

znatno se razlikuje. Naime, brucoši

Ekonomije nastavu potpuno

prate umreženi, a i dekanov

govor održan je virtualno.

Osim s pandemijom, Ekonomski

fakultet bori se i s posljedicama

razornog potresa

koji je početkom godine pogodio

glavnu hrvatsku metropolu.

"Nastava se obavlja preko

Google Classrooma, gdje nam

objavljuju predavanja koja prethodno

predaje profesor ili profesorica

na Meetu u jutarnjim

satima", opisuje student prve

godine Antonio Brdar.

Na Google Classroomu ih očekuju

i razne vježbe koje služe

kao evidencija prisutnosti.

"Nisam zadovoljan internetskom

nastavom. Zahtjevno je

pratiti nastavu preko računala

dok sjedim u sobi jer tako nemam

pravi doticaj s fakultetom

i kolegama", razočaran je Antonio.


Intervju 9

OSNIVAČ PRVOG STARTUP INKUBATORA ZA GLOBAL O PODUZETNIŠTVU

Država nekom novom Rimcu

radi prevelike prepreke

U

uredu tvrtke Insako, uz sigurnu

distancu i masku na

licu, poduzetnik Saša Cvetojević

konstatira: "Hrvati

ne trebaju pomoć države, a poduzetništvo

nije iluzija." Cvetojević kao

vlasnik, suvlasnik te investitor, više

je nego svjestan koliko je potrebno

da bi se uspjelo u Hrvatskoj, ali i

važnosti odlaska na svjetsko tržište.

Nanobit, Rimac, Infobip samo su

mali dio onih koji su višegodišnjim

trudom uspjeli privući pozornost

bez pomoći države. Osnivač prvog

startup inkubatora tvrdi da se može.

◼◼Mladi poduzetnik u Hrvatskoj.

Horor priča ili bajka?

To ovisi o trenutačnoj inspiraciji. Kad

osoba ima loš dan, čini mu se kao da je

u hororu. Zatim upoznaš nekog inspirativnog

ili nekog uspješnog, pa ti se čini

da ipak ima nade. Teško je reći, u Hrvatskoj,

s jedne strane, postoje prilično

dobri izgledi za nekog tko je inovativan,

uporan i tko stvarno ima nešto za svjetsko

tržište, ali ljudi jednostavno ne razumiju

da je onda to jedan od 1000.

◼◼U Hrvatskoj očito postoji percepcija

da većina želi biti prosječan

radnik. Je li to naš problem?

Nije, to je takav trend, poduzetništvo

nije jednostavno. Mnogi pokušaju i ne

uspiju. Ako mogu naći posao negdje

gdje posao nije toliko zahtjevan, pogotovo

u državnoj službi ili javnim poduzećima,

gdje kad jednom uđeš, najčešće

ne izlaziš – manji je poticaj riskirati i

biti poduzetnik.

◼◼Zastupnik krajnje lijeve Radničke

fronte nedavno je govorio o iluziji

poduzetništva, da ne mogu svi

to. Mogu li?

Nije sve za svakoga, naravno. To je

priča lijevog političkog spektra koji su,

čini se, iziritirani upravo ovim što poduzetnici

pokušavaju u posljednje vrijeme

raditi – staviti poduzetništvo u središte,

maknuti ga s nekakvih margina, promijeniti

poimanje da je poduzetnik nužno

netko tko je nešto 'drpio' u privatizaciji,

izrabljivao radnike, generalno negativno

percipiran. Njih to iritira.

Određeni, zbog političkih agendi,

smatraju da je poduzetništvo iluzija jer

ako spominjemo Radničku frontu njima

je glavni cilj uvesti državni komunizam,

vratiti se na to da država odlučuje

o svim tokovima roba i usluga. Paradoksalno,

sada je u Hrvatskoj takvo

stanje jer država nadzire više od 50

posto svih novčanih tokova. Kad

bi udio države bio manji, onda

bi se i manje novca moglo

iz svih

t i h

Birokracija je neprijatelj kojeg se ne želi eliminirati, ona

želi da joj se poklonite, smatra Cvetojević

institucija trošiti na takve budalaštine

koje svakodnevno vidimo. Naravno, poduzetništvo

je važno, ono je što pokreće

i mijenja stvari. Nisam primijetio, pogotovo

u Hrvatskoj, da je zbog inicijative

države napravljen neki veći pomak u

gospodarstvu.

◼◼Često oštre kritike dajete državi.

Što onda poduzetnik može?

Spomenuli ste na početku neke od

ovih uspješnih Nanobit, Rimca, Infinum

– svi oni su upravo unatoč državi

uspjeli. Znači nije ništa država pomogla

Infobipu, dapače, sreća da nisu za njega

znali pa nisu uspjeli smisliti regulacije,

Birokraciji nije u cilju ubrzanje

procesa jer onda oni gube moć,

svrhu postojanja. Ako vi nemate

obvezu otići na šalter, prije ili

poslije će netko shvatiti da je taj

šalter nepotreban

to bi usporilo rast i vjerojatno nikad ne

bi bilo ovakvih tvrtki. Što mali poduzetnik

može dobiti od države? Ne možemo

reći da tu nema ničega, postoje određene

mjere koje su prebirokratizirane

i prekomplicirane te se često mijenjaju.

Ali ima, znači na početku se može dobiti

nešto od države i nešto u kombinaciji s

europskim sredstvima.

◼◼Jesu li Hrvati svjesni koliko i što

daju državi?

Nisu. Ja sam proveo nekoliko puta

anketu u svojim poduzećima. Nemaju

ideju koliko ta plaća stvarno košta poslodavca.

Postaju ljudi sve više svjesni.

Kad ste sami u svojoj mikrofirmi, kad

imate konstantan rast obrazaca

iz dana u dan, onda to otežava

onima koji su najslabiji i

najranjiviji. Možda

mi imamo neke

klin-

Tekst i foto: Antonija Grbavac

ce koji bi sutra mogli postati novi Rimac,

ali prepreke koje su stavljene pred

njih još su prevelike.

◼◼Kad smo kod birokracije i digitalizacije,

nedavno smo imali situaciju

s uputnicama za koje je najavljena

digitalizacija, ali odmah i

nemogućnost njihove implementacije.

Postoji li netko da mu nije

u cilju da se napreduje?

Postoji, birokraciji nije u cilju ubrzanje

procesa jer onda oni gube moć,

svrhu postojanja. Ako vi nemate obvezu

otići na šalter, prije ili poslije će netko

shvatiti da je taj šalter nepotreban. S

druge strane, ako taj birokrat ne drži

ključeve nekog vašeg uspjeha, on je

manje važan. Ovako on ima mogućnost

ucjenjivanja, potražnje mita i osjeća se

važno jer vi njega morate pitati, zvat,

doći mu se tamo pokloniti. Birokratima

transparentnost koju donosi informatizacija

definitivno nije u interesu. To se

pokazalo u situaciji s covidom, gdje je

država naglo shvatila da postoje razne

mogućnosti umjesto dolaska na šalter

ili u neko ministarstvo. Na početku pandemije

naglo je profunkcioniralo odgovaranje

službenika

e-porukama,

znači mogli

su oni to

i prije,

ali zašto

bi? Dođite

vi,

udarite

žig, pečat,

urudžbeni

broj, čekajte u

redu i tako dalje

i tako dalje.

To je jednostavno

moć birokracije koja se potvrđuje

tako da oni imaju vlast i da se vi morate

doći pokloniti. To je nešto zbog čega se

velik dio reformi ne provodi.

◼◼Da se vratimo na naše uspješne

poduzetnike. Više se gleda na

strano tržište nego na hrvatsko.

Gdje je lakše uspjeti?

Trebate izaći u svijet da biste nešto

ozbiljno napravili, što god radili.

No svatko tko je uspio zaposliti sebe i

možda još dvoje ili troje ljudi, napraviti

neku mikrotvrtku do pet ljudi – to je

velika stvar.

◼◼Bi li mladima onda bilo nužno

uvesti u ranijoj dobi neku financijsku

pismenost ili poduzetništvo?

Pa financijsku bih rekao prije. Znam

da se u školama govori o edukaciji za

poduzetništvo, mislim da to čak nije

nužno. Neće svi biti poduzetnici, ali

važno je da ljudi spoznaju da matematika

nije nešto apstraktno. Onaj tko ne

zna voditi kućni proračun sigurno neće

niti tvrtku. Većina nije sposobna napraviti

Excel tablicu s iznosima koliko

potrošiš, a koliko privrediš mjesečno.

E takve stvari bi trebali učiti, možda bi

onda shvatili koliko ćeš platiti nešto kad

potpišeš na 24 rate i jesi li bolje prošao

nego da si platio odmah s popustom.

◼◼Pomaže li sustav zapošljavanja

mladima da se odvaže otići u poduzetništvo?

Nitko proaktivan neće koristiti usluge

nečega kao što je zavod za zapošljavanje.

U Hrvatskoj je sve manje motivacije

za poduzetništvo. Zaposlenje

je relativno sigurno, što god mi

govorili. Postoje određena prava,

godišnji, bolovanja. To kad

si sam svoj majstor – nemaš.

Bolovanje je tvoj trošak, slobodni

dani i godišnji ti nisu plaćeni. Kad

sve zbrojiš, pitanje je isplati li se.

Često ljudi kad ostanu bez posla krenu

u poduzetništvo, pa vide da mogu,

što vjerujem da će biti i u ovoj krizi

slučaj. Tu je važno da im država

barem ne otežava, ako

već ne pomaže.

SAŠA CVETOJEVIĆ poduzetnik

10 Karijera


Ništa bez predrasuda Mnogi poslodavci ne ispunjavaju ni obveznu zakonsku kvotu zapošljavanja

I osobe s invaliditetom

moraju

biti motiviranije

poslodavcu

pokazati svoj

maksimum, sve

svoje prednosti

i posebnosti

Tekst: Barbara Stjepanović

Osobama s invaliditetom

potraga za poslom

posao je sam

po sebi. Poslodavci

najčešće ne znaju kako funkcionirati

kada im osoba s invaliditetom

dođe na razgovor

za posao, a student Dominik

Janović, kao zaposlena osoba s

invaliditetom, ističe da to nije

diskriminacija, nego opravdano

neznanje.

"Još prevladavaju stavovi da

osobe s invaliditetom nisu sposobne

za rad, što, naravno, nije

točno te su takvi stavovi diskriminatorni",

kaže pak Anka

Slonjšak, pravobraniteljica za

osobe s invaliditetom.

Kako se zaposliti?

Pri zapošljavanju, osobe s

invaliditetom moraju biti spremne

na izazove tržišta rada,

napominje Svjetlana Marijon,

predsjednica Udruge Zamisli.

Udruga Zamisli, sa sjedištem

u Zagrebu, kao glavnu misiju

ima osnaživanje mladih osoba

s invaliditetom i zauzimanje za

prava uz njihovo obrazovanje.

Također, preporučuje da

svatko osvijesti svoje potencijale

i pokaže na razgovoru za

posao svoj maksimum te se ne

ustručava pokazati svoje posebnosti.

"Ako poslodavac nije spreman

primiti osobu s invaliditetom

u radno okruženje, odnosno

ako osoba nije spremna

uključiti se u to radno okruženje,

tada nastaju problemi",

zaključuje Marijon. Da bi došli

do posla, valja odvojiti mnogo

vremena za formalnu i neformalnu

edukaciju koja je važna

pri zapošljavanju. Marijon ističe

da je neformalna edukacija

Društvo kao da se

odreklo radnog

potencijala osoba s

invaliditetom

Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge Zamisli, ističe da je neformalna

edukacija važna za sve, a posebno za osobe s invaliditetom, a isto tako,

kaže da je važno i volontiranje te volontersko iskustvo

važna za sve, a posebno za osobe

s invaliditetom, a isto tako,

kaže da je važno i volontiranje

te volontersko iskustvo.

"Našim korisnicima uvelike

pomažemo pri pronalaženju

posla, od radionica na kojima

uče koristiti alate i metode za

dobro predstavljanje kroz životopis

i motivacijsko pismo,

do onih radionica vezanih uz

oslobađanje straha od treme

i kako se nositi na razgovoru

za posao", govori predsjednica

Udruge.

Premalo zaposlenih

Pravobraniteljica ističe da

je premalo zaposlenih osoba s

invaliditetom. Na 31. prosinca

2019. godine u Očevidnik

je bilo upisano 11.610 osoba s

invaliditetom, dok je više od

200.000 u radnoj dobi.

"Mi kao društvo olako se

odričemo radnog potencijala

osoba s invaliditetom i ne prepoznajemo

njihov rad jednako

vrijedan kao i rad osoba bez

PRIVATNA ARHIVA

Anka Slonjšak - pravobraniteljica za

osobe s invaliditetom

invaliditeta", primjećuje Slonjšak.

Dominik Janović savjetuje

da osobe s invaliditetom u domeni

u kojoj žele raditi daju

svoj maksimum formalnom i

neformalnom edukacijom te

ističe da kada se poslodavcu

ponudi konkretna usluga i gotov

proizvod nije važno imaš li

invaliditet ili ne.

"Ja sam, primjerice, uvijek

'Osim što sustav obrazovanja

ne prati potrebe tržišta

rada, smatramo da s profesionalnim

usmjeravanjem

treba započeti što prije

u smislu prepoznavanja

potencijala i interesa osobe,

objašnjava Anka Slonjšak,

pravobraniteljica za osobe s

invaliditetom

volio radio i želio biti radijski

novinar. Formalna edukacija,

fakultet, otvorila mi je vrata,

a neformalna mi je napravila

stazu do tog cilja", objašnjava

Dominik.

Također, pri zapošljavanju

od velike pomoći su i Udruga

Zamisli i njezini članovi. Sve

osobe s invaliditetom koji su

korisnici Udruge Zamisli imaju

na raspolaganju usluge prijevoza

i asistencije koje su im

omogućene da bi mogli otići na

dogovoreni razgovor za posao.

Predrasude i dalje prisutne

Pravobraniteljica ističe da je

prisutna slaba informiranost

poslodavaca o mogućnostima

i načinima prilagođavanja radnih

mjesta u svrhu zapošljavanja

osoba s invaliditetom.

"Još ne postoji razvijena

svijest o sposobnostima i potencijalima

osoba s invaliditetom

i mogućnostima njihova

doprinosa radnoj sredini i zajednici",

kaže Slonjšak. Također,

mnogi poslodavci ne

ispunjavaju obveznu kvotu zapošljavanja,

ali zakon kaže da

su obvezni uplaćivati novčanu

naknadu zbog neispunjavanja

obvezne kvote koja iznosi 20

posto minimalne plaće. Uz nezapošljavanje

dovoljno osoba

s invaliditetom, problem je i u

obrazovnom sustavu u Hrvatskoj,

gdje se ne prate potrebe

tržišta rada, govori pravobraniteljica.

"Osim što sustav obrazovanja

ne prati potrebe tržišta

rada, smatramo da s profesionalnim

usmjeravanjem treba

započeti što prije u smislu

prepoznavanja potencijala i

interesa osobe", objašnjava

Slonjšak. Predsjednica Udruge

Zamisli zaključuje da je pred

Hrvatskom još mnogo godina

rada na sustavu obrazovanja i

zapošljavanja.

"Odlučili smo biti primjer

drugima, tako Udruga Zamisli

zapošljava četiri osobe s invaliditetom,

151 osoba je imala

prigodu stjecati radno iskustvo,

uključujemo volontere u

svoj rad, a među korisnicima

je 156 osoba s invaliditetom",

govori Marijon.


Kultura 11

Nova sezona neizvjesnosti Kazališta i dvorane otvorili vrata, pitanje je hoće li biti publike

U borbi za svakog gledatelja

jedva se pokriva hladni pogon

'Kako ništa ne može zamijeniti živu izvedbu, nastavit ćemo s radom na predstavama, to je jednostavno naša misija i

društvena odgovornost od koje ne smijemo odustati', rekla je ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković

Tekst: Korana Povijač

Petra Orešković

Kulturni festivali, kao

i kazališta, ove jeseni

otvaraju svoja vrata

nakon višemjesečne

stanke i odgoda programa

izazvanih pandemijom koronavirusa.

Epidemiološke mjere

Stožera civilne zaštite novu

sezonu učinile su drukčijom pa

na predstavama više nisu "maskirani"

samo glumci nego i

gledatelji, dezinfekcija ruku postala

je obvezan dio odlaska na

manifestacije, a brojevi posjetitelja

su ograničeni. Manje posjetitelja

znači manje prodanih

karata pa dolazi do financijskih

gubitaka što organizatore dovodi

u nezahvalan položaj.

270 posjetitelja na 1000

sjedala

Svjetski festival animiranog

filma Animafest Zagreb 2020.,

koji se trebao održati u lipnju,

ali je odgođen zbog pandemije

i posljedica potresa, dočekao

je povratak u dvorane. Tako se

30. izdanje poznatog festivala

'Show must go on, kao i

život", prokomentirala je

Juričić Spasović iz ZKM-a

animiranog filma nakon četiri

mjeseca "kašnjenja" održalo

uživo. Producentica festivala

Matea Milić objasnila je da je

da su odmah znali da isključivo

virtualno održavanje festivala

za Animafest nije opcija.

"Festivali su mjesto susreta

autora i publike, a više od 300

filmova koje smo ove godine

prikazali zaslužuju filmsko

platno, a ne ekran laptopa ili

mobitela", rekla je Milić.

Kapacitet dvorana bio je

smanjen radi održavanja propisanog

razmaka između posjetitelja.

Tako se u glavnu dvoranu,

Kino SC, u kojoj je više od 1000

sjedaćih mjesta, moglo smjestiti

samo 270 posjetitelja. Posjetitelji

su se morali registrirati,

dezinficirati ruke, izmjeriti

tjelesnu temperaturu te nositi

zaštitnu masku pri ulasku i

izlasku iz prostorije, pojasnila

je Milić promjene s kojima se

Rad kazališta propisan je posebnim preporukama koje dopuštaju igranje predstava uz obavezno nošenje maski i sjedalo

razmaka među posjetiteljima koji nisu iz istog kućanstva

Osnovana Udruga neovisnih kazališta NEOKAZ

Udruga neovisnih kazališta NEOKAZ još je u osnivanju,

ali nakon novih epidemioloških mjera koje je

Stožer civilne zaštite objavio 12. listopada, putem

profila na Facebooku glumca Marka Torjanca poslali

su apel organizatorima kulturnih događanja da ne

otkazuju kazališne predstave.

Ističu da se ograničenja okupljanja više od 50 ljudi

u zatvorenom prostoru ne tiče kazališta, čiji je rad

propisan posebnim preporukama koje dopuštaju

igranje predstava uz obvezno nošenje maski i

sjedalo razmaka među posjetiteljima koji nisu iz

organizacija, ali i publika susrela

na ovogodišnjem izdanju

Animafesta.

Umjesto tradicionalnih besplatnih

projekcija za polaznike

zagrebačkih vrtića i škola,

koje svake godine u kino dovedu

oko 1500 djece, održale su

se projekcije online u njihovim

učionicama.

"Veselimo se da je filmove iz

Natjecanja filmova za djecu i

mlade gledalo oko 5000 djece

čije su reakcije bile odlične", rekla

je Milić.

Promjena se vidjela i u broju

gostiju iz inozemstva kojih

je ove godine bilo manje. Za

razliku od 2019. godine, kada

je festival posjetilo gotovo 300

međunarodnih gostiju, ove ih je

godine došlo nešto više od 50.

"Ipak, smatram da je i to odličan

rezultat s obzirom na okolnosti

i sretni smo da im je naš

festival toliko važan da su se

odlučili na dolazak unatoč preprekama",

zaključila je Milić.

istog kućanstva.

"Gledatelji na kazališnim predstavama ne govore

niti su u ikakvoj bliskoj rizičnoj interakciji", istaknuo

je Torjanac u svojoj objavi i dodao da novoosnovana

Udruga smatra da je "posebno važno i zbog psihičkog

zdravlja zajednice održavati ona događanja koja

nisu zdravstveni rizik".

"Veselimo se što se možemo boriti za veću vidljivost

nezavisne scene i predstavljati i zastupati jačanje

nezavisne kazališne scene u Hrvatskoj", istaknula je

Buga Marija Šimić za Global.

#Budimooduševljeni

Zagrebačko kazalište mladih

(ZKM) nastavilo je kazališnu

sezonu s komunikacijskom

kampanjom pod sloganom

#BUDIMOODUŠEVLJENI,

navela je voditeljica odnosa s

javnošću ZKM-a Danica Juričić

Spasović. Naziv kampanje

osmišljen je prema uzoru

na hešteg #BUDI-

MOODGOVORNI

koji se masovno

dijelio za vrijeme

karantene.

Kampanja

ZKM-a "na depresiju

prouzročenu

smanjenim

društvenim

životom

SANJIN STRUKIC/PIXSELL

uzvraća optimizmom kakvim

upravo umjetnost vraća i daje

življenju, jer show must go on,

kao i život", prokomentirala je

Juričić Spasović.

Ravnateljica ZKM-a Snježana

Abramović Milković istaknula

je da ZKM neće bezbolno proći

krizu prouzrokovanu pandemijom,

ono gradsko kazalište i

financira se isključivo od Grada

Zagreba za plaće, hladni pogon

'Kazališta i općenito

kulturna događanja

nikad nisu bila

žarišta i u Europi su

proglašena mjestima

minimalnog

rizika', istaknula je

Buga Marija Šimić

PETRA ORESKOVIC/GLOBAL

U pripremi je

organizacija

Zagreb film

festivala

Jedna od najposjećenijih

kulturnih manifestacija,

ujedno i najveći međunarodni

filmski festival u Hrvatskoj,

zagrebački je filmski festival

(ZFF) koji svake godine u

studenom publici predstavlja

najbolje od recentne

nezavisne filmske produkcije.

ZFF bi se trebao održati od 8.

do 15. studenoga i svoja će

vrata svakako otvoriti, rekla

je Jelena Svirčić iz press-službe

ZFF-a i dodala da će,

očekivano, biti prilagođeni

epidemiološkim uvjetima

toga trenutka, dok zasad

nemaju više informacija o

načinu provedbe festivala.

i program, a Ministarstvo kulture

financira samo pojedine

programe, istaknula je ravnateljica.

Zbog smanjenja kapaciteta

gledališta, otkazanih gostovanja

te smanjenog broja polaznika

Učilišta ZKM-a prihodi su u

odnosu prema lani pola milijuna

kuna manji. Ipak, svi će se

planovi kazališta održati, ali u

posebnim uvjetima i drukčijim

načinom rada, s manje gledatelja.

"Kako ništa ne može zamijeniti

živu izvedbu, nastavit ćemo

s radom na predstavama, to je

jednostavno naša misija i društvena

odgovornost od koje ne

smijemo odustati", objasnila je

ravnateljica ZKM-a.

Igrat će se i za jednog

posjetitelja

U novu sezonu kreću i nezavisna

kazališta čiji prihodi

uglavnom ovise o prodaji ulaznica.

Buga Marija Šimić, voditeljica

Male scene, govori da

su već znali održati predstavu i

za jednu osobu pa im neće bit

problem igrati predstave i pred

upola manje publike.

"Svaki gledatelj je važan",

istaknula je Šimić i dodala da

će, ako treba, raditi dvostruko

više da zadovolje potrebe publike

za kazalištem uživo.

"Kazališta i općenito kulturna

događanja nikada nisu bila

žarišta i u Europi su proglašena

mjestima minimalnog rizika",

istaknula je Šimić i pozvala publiku

da ne zazire od odlaska na

predstave.

12 Kultura


Medijska strategija Hoće li Ministarstvo kulture i medija napokon napraviti korak naprijed za struku?

Hrvoje Zovko: Ministarstvo gradi

kuću od krova, a ne od temelja

Tekst: Petra Orešković

Na donošenju medijske strategije radi se od početka 2000-ih, ali do sada bez većih uspjeha

Pad povjerenja, tužbe

kao oblik zastrašivanja

novinara, prekarni

rad, maltretiranja

novinara, položaj neprofitnih i

lokalnih medija koji su izloženi

snažnim pritiscima lokalnih

vlasti, samo su neki od problema

hrvatskog novinarstva koje

ističu predsjednica Sindikata

novinara Hrvatske (SNH),

Maja Sever i predsjednik Hrvatskog

novinarskog društva

(HND), Hrvoje Zovko. Upravo

da bi stanje u medijima i položaj

novinara bio bolji i da bi se

popravila slika slobode medija

u Hrvatskoj, potrebno je donesti

medijsku strategiju. Riječ je

o dokumentu koji bi institucionalizirao

i zacrtao daljnji razvoj

medijske politike, a na kojem

se u Hrvatskoj radi "uvijek i

oduvijek", kaže Sever, ali dosad

bez vidljivih rezultata. Promjena

naziva mjerodavnog ministarstva

u Ministarstvo kulture

i medija daje naslutiti da će se

u novom mandatu ministrice

Nine Obuljen-Koržinek veća

pozornost posvetiti upravo medijima.

Kokoš pa jaje ili obratno?

"Isticanjem medija u imenu

Ministarstva naglašava se dio

resora, u kojem će se angažiranije

pristupiti artikuliranju medijske

politike i reviziji medijskog

zakonodavstva", na upit

Globala poručuju iz Ministarstva

kulture i medija i napominju

da je Zakon o elektroničkim

medijima u procesu usuglašavanja

s drugim ministarstvima,

a paralelno se priprema rasprava

o Zakonu o medijima.

"Ovo što radi Ministarstvo

kulture i medija kad ide u izmjene

i dopune nekog zakona,

to je kao da gradite kuću od

krova, a ne od temelja", smatra

predsjednik HND-a i objašnjava

da bi medijska strategija kao

temeljni dokument trebala biti

preduvjet za donošenje čitavog

seta medijskih zakona, poput

Zakona o medijima i Zakona o

elektroničkim medijima.

Budući da Hrvatska već ima

donesene zakone o medijima

iako nema medijske strategije,

Sever smatra da će medijska

strategija biti "podloga za zagovaranje

i borbu promjene

medijske politike, promjene

medijskih zakona koji su uglav-

PATRIK MACEK/PIXSELL

Više od 1000 tužbi protiv

novinara podneseno je u

Hrvatskoj u 2019. godini

nom zastarjeli i trebaju promjene".

Unatoč izdvajanju medija u

imenu ministarstva "konkretne

poteze Ministarstva u tom

smjeru tek trebamo vidjeti",

kaže predsjednica SNH i dugogodišnja

novinarka Hrvatske

radiotelevizije. Dodaje da

su razgovori s predstavnicima

Ministarstva započeli i da je u

planu stavljanje medijske strategije

na dnevni red.

Predizborna obećanja

"U svakoj predizbornoj kampanji

kandidati obećavaju da

će donijeti medijsku strategiju,

ali do današnjeg dana ništa od

toga", komentira Sever, a da se

na donošenje strategije čeka

predugo smatra i predsjednik

HND-a.

"Zapravo godinama slušamo

o tome da će biti donesena, a od

toga se još ništa nije dogodilo",

kaže Zovko. HND je, tvrdi, s

'Jasno u kakvom društvu

živimo i radimo, a premijer

može i dalje nastaviti govoriti

da je situacija s medijima u

najboljem redu', kaže Hrvoje

Zovko, predsjednik HND-a

Ministarstvom imao niz razgovora

u kojima su upozoravali i

inzistirali na donošenju i izradi

medijske strategije.

"Od svega, za sada su ostala

samo obećanja", kaže Zovko,

a iz Ministarstva poručuju da

imaju redovitu i dobru komunikaciju

s HND-om i SNH-om.

Profesorica s Fakulteta političkih

znanosti i medijska

stručnjakinja Viktorija Car

upozorava da se prva ideja o

potrebi donošenja medijske

strategije pojavila na početku

2000-ih. Posljednji pokušaj

njezina donošenja bio je za

mandata vlade Zorana Milanovića,

a u prvom mandatu aktualne

ministrice Obuljen-Koržinek

na pitanju medijske

strategije Ministarstvo kulture

nije radilo.

"Odjednom se, dosta neočekivano,

dogodila promjena

naziva Ministarstva. Iz toga

zaključujem da će se ipak in-

Predsjednik

Hrvatskog

novinarskog

društva

Hrvoje Zovko

SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

MARKO PRPIC/PIXSELL

tenzivnije započeti s radom na

pitanjima medijske politike",

kaže profesorica Car i napominje

da je skeptična u vezi s time

tko će raditi na strategiji.

"Strategiju ne može napisati

jedna ili dvije osobe. Treba angažirati

više stručnjaka", napominje

Car i objašnjava da nije

dovoljno da se radu na medijskoj

strategiji posvete pravnici i

zaposlenici ministarstva koji će

zadovoljiti samo formu strategije,

nego na njoj moraju raditi

medijski stručnjaci da bi se zadovoljio

sadržaj.

Artikuliranje problema

Profesorica Car smatra da je

Hrvatskoj nužno promišljanje

i glasna javna rasprava o tome

kakve medije želimo imati, "posebno

u ovim godinama kad je

novinarstvo kao struka u velikoj

krizi".

"Vjerujem da će objava jednog

takvog dokumenta otvoriti

Predsjednica

Sindikata

novinara Hrvatske

Maja

Sever

'Treba točno

znati tko su

profesionalni

novinari,

a ne da bilo

tko može

piskarati i

zvati se novinarom',

smatra

medijska

stručnjakinja

Viktorija

Car i upozorava

da je

takozvano

građansko

novinarstvo

velika prijetnja

povjerenju

u medije

i novinarskoj

profesiji

raspravu, a svaka rasprava je

dobra za društvo, pa tako i za

naše novinarsko društvo", tvrdi

predsjednica SNH.

Car pak kaže da se, dugoročno

gledano, trebaju osigurati

uvjeti za razvoj profesionalnog

novinarstva, kao i sustav financijske

podrške za razvoj malih

nezavisnih medija.

"Treba se točno znati tko su

profesionalni novinari, a ne da

bilo tko može piskarati i zvati

se novinarom", smatra Car

i upozorava da je takozvano

građansko novinarstvo velika

prijetnja povjerenju u medije i

novinarskoj profesiji.

Izvješće Europske komisije

o vladavini prava u Hrvatskoj,

objavljeno početkom listopada,

ističe da su novinari u Hrvatskoj

izloženi prijetnjama i

tužbama s ciljem zastrašivanja,

a spominje se i više od 1000

tužbi protiv novinara u 2019.

godini.

"Kad sve to pročitamo onda

je jasno u kakvom društvu živimo

i radimo, a premijer može i

dalje nastaviti govoriti da je situacija

s medijima u najboljem

redu", poručuje Zovko i dodaje

da najviši predstavnici države

na dnevnoj bazi otvoreno prozivaju

novinare i medije.

"To je užasno, neprimjereno

i za svaku osudu. No borba se

nastavlja", kaže predsjednik

HND-a.


Sport 13

Čisti promašaj Zbog epidemioloških mjera, učenicima ograničeni treninzi u dvoranama

Vrsni sportaši i dalje

vježbaju - u sali za svadbe

Klubovi su bili prisiljeni tražiti alternativne prostore u kojima je nemoguć kvalitetan rad pa je pitanje

kako će se mjere odraziti na rezultate i razvoj sporta uopće

Tekst: Anton Smrekar

Kako uništiti sport,

mogao bi biti podnaslov

mjere kojom

je hrvatska Vlada

ograničila klubovima ulazak u

školske dvorane. I dok seniori

mogu trenirati u njima, djeca ne

mogu ako u školi ne polaze isto

razredno odjeljenje, smatraju

stručnjaci iz Hrvatskog zavoda

za javno zdravstvo, koji su sudjelovali

u donošenju te mjere

zajedno s Ministarstvom znanosti

i obrazovanja te Ministarstvom

turizma i sporta.

(Ne)potrebna mjera

"Korištenje školskih sportskih

dvorana vanjskih korisnika zasad

je ograničeno sukladno dokumentu

u cilju što većeg smanjenja

rizika od širenja bolesti

covid-19 u odgojno-obrazovnom

sustavu", tvrde iz Ministarstva

turizma i sporta. Dok djeca koja

idu u isti razred, prema odlukama

u navedenom dokumentu,

ne mogu ići zajedno na treninge,

iz Ministarstva poručuju da,

nažalost, ne mogu procijeniti

utjecaj donijetih epidemioloških

mjera niti žele komentirati

njihov učinak. Ipak, najavljuju

da određene mjere žele olakšati.

"Radit ćemo na popuštanju

mjera vezanih uz korištenje

školskih dvorana jer smo svjesni

njihove važnosti za cjelokupni

sport, a posebno za sport

mlađih dobnih kategorija", kažu

iz Ministarstva. Koliko su mlađe

dobne kategorije važne, pokazuje

da seniori od 18. rujna imaju

pravo korištenja školskih dvorana,

a djeca se i dalje nisu našla

u tim planovima. S obzirom na

to da je ravnatelj Civilne zaštite

Damir Trut u svojem nedavnom

gostovanju na Prvom programu

Hrvatskog radija poručio da

se nikad ne isključuje ponovno

uvođenje karantene, postoji

mogućnost da se ostale mjere

planiraju pooštriti. Sport tada

vjerojatno neće biti iznimka te

djeca i dalje neće moći trenirati

većinu sportova.

Ta mjera sustavno uništava

sve klubove koji su u školskim

dvoranama imali sjajne uvjete

za igru, a sada su sretni ako

uopće mogu trenirati. Jedan od

njih je i stolnoteniski klub Donji

Miholjac, čije su najmlađe kadetkinje

treće nositeljice na nadolazećem

prvenstvu Hrvatske

DALIBOR URUKALOVIC/PIXSELL

ANTON SMREKAR/GLOBAL

Djeci koja možda treniraju za svoje velike uspjehe zabranjeno je da budu u školskoj dvorani, a što kad se druže ili odu

trenirati negdje drugdje?

ITTF-ove standarde

teško je zadovoljiti u

ugostiteljskom objektu

u njihovoj kategoriji, međutim

nemogućnost adekvatna treniranja

njihove izglede za medalju

značajno smanjuje.

Alternativni prostori

"Sada treniramo u prostoru

koji je nekoć bio sala za svadbe",

objašnjava klupski trener Alen

'Moja se devetogodišnja

djevojčica rasplakala kada

je doznala da su odgođena

sva natjecanja', kaže zabrinuta

majka Dragana Šokčević-Marković

'Treniramo

u prostoru

koji je nekoć

bio sala za

svadbe',

požalio se

trener STK

Donji Miholjac

Alen

Vuzem

Vuzem. Da bi sva djeca mogla

trenirati, u malen prostor morao

je staviti četiri stola iza kojih

ima nešto više od metar prostora,

iako Međunarodna stolnoteniska

organizacija (ITTF) preporučuje

da bi taj prostor trebao

biti barem četiri metra sa svake

strane. Oni sad ne mogu trenirati

u školskoj dvorani u kojoj su

imali sjajne uvjete i svu potrebnu

opremu, a sve zbog odluke

Ministarstva.

"Što se epidemije tiče, jednako

je sastajemo li se u školskoj dvorani

ili u našem novom prostoru

jer u oba slučaja djeca igraju,

samo su ovdje njihovi uvjeti za

rad očajni", smatra Vuzem, koji

se boji da njegova ekipa nije ni

na približno dobroj razini što je

izravna posljedica te odluke.

Iz Ministarstva turizma i

sporta poručuju da su te mjere

donijete nakon detaljne analize

epidemioloških stručnjaka. Postavlja

se pitanje je li ta analiza

uključila razmišljanje da će svaki

sportski klub kojemu je stalo

do svog rada potražiti novi prostor

u kojemu će nastaviti s treninzima

prema istom režimu,

samo što se tada neće tretirati

kao potencijalni prijenos zaraze

u sklopu obrazovnog sustava.

Potraga za promjenama

"Moja se devetogodišnja djevojčica

rasplakala kada je doznala

da su odgođena sva natjecanja,

očito da naš Stožer uopće

ne mari za djecu i osjećaje", kaže

Dragana Šokčević-Marković,

jedna od zabrinutih majki. Njezino

dijete trenira karate već

četiri godine i treneri su nakon

donijetih mjera uspjeli pronaći

zamjensku dvoranu, ali ni to

nije bilo dovoljno.

Malo je bilo treninga pa malo

nije, a na kraju se sve svelo na

razočaranje jer konstanta treninga

i natjecanja nije bila uhvaćena.

Pitanje je koliko takvih

slučajeva postoji u Hrvatskoj,

jer je samo na adresu Globala

došlo više priča o dječjim razočarenjima

jer nemaju prigodu

baviti se sportom koji vole i koji

ih ispunjava. No isto pravilo ne

vrijedi za sve, a iako Ministarstvo

najavljuje promjene, zasad

su one u kategoriji političkih

obećanja.

komentar

Tko je

važniji, djeca

ili parket?

Anton Smrekar

Nebuloza zvana zabrana

miješanja različitih razreda

na treninzima u školskim

sportskim dvoranama dio

je dokumenta koji uređuje

okolnosti pod kojima dvorane

žele koristiti vanjski korisnici.

Iako drugi vanjski korisnici

smiju dvorane koristiti sat

vremena nakon odrađene nastave

i vikendom, dokument

ističe da nikako ne smije doći

do miješanja učenika iz različitih

razrednih odjeljenja.

Što će se postići ovom mjerom?

Ministarstvo znanosti i

obrazovanja moći će reći da je

njihova restrikcija spriječila

prodiranje bolesti među djecu

u školama i školskim dvoranama,

dok se ta ista djeca bez

problema zajedno igraju po

parkovima i igralištima. Jedini

očiti razlog propisivanja

ove mjere čuvanje je vlastite

stražnjice, a djeca će se nastaviti

družiti izvan nastavnih

aktivnosti, jedino što u ovom

slučaju neće napredovati u

sportu koji vole.

Pogrešno izražavanje, djeca

imaju prigodu trenirati sport

koji vole, ali samo u slučaju

da svako dijete iz 3.B razreda

pronađe Michaela Jordana u

sebi, njihov razrednik postane

Chuck Daly pa bi tako reprezentacija

3.B sa svojim Dream

Teamom trenirala, ali i dalje

ne bi mogli igrati utakmice

protiv reprezentacije 3.A

razreda da se ne bi proširio

koronavirus.

Dobro je dok je ljeto i dok

se neki klubovi mogu krpati

na vanjskim igralištima,

ali zima je sve bliže i nešto

se mora poduzeti da djeca

nastave trenirati. Seniori će

svoje termine moći osigurati,

ali maleni su ti koji ispaštaju.

Ova mjera čini jedino da svakim

danom naši novi Dražen

Petrović, Tamara Boroš ili

Ivano Balić odustanu od

sporta jer se Ministarstvo, bez

ikakvih logičnih razmišljanja,

želi zaštititi od toga da virus

prodre u škole i dvorane.

Pa kada već svi ondje nose

maske i pridržavaju se epidemioloških

mjera, neće biti napravljena

nikakva šteta ako se

bave sportom koji vole. Očito

je očuvanost školskih parketa

Ministarstvu veća briga, jer

ove mjere predugo traju da

se može reći da im je bilo koji

život važniji od stotine tisuća

osnovnoškolske djece.

14 Tehnologija


komentar

Kako uspjeti u

okružju jala?

Patricija Turkalj

Uspjeh poduzetnika i

kompanija u Hrvatskoj uvijek

izaziva veliku pozornost javnosti.

Iako su građani nedavni

uspjeh Nanobita pohvalili, i

dalje je više onih koji poduzetnike

i njihovu aktivnost

preispituju. Poznati hrvatski

jal prisutan je u svim porama

društva pa tako ni IT sektor

nije iznimka. Percepcija poduzetnika

većinski je negativna,

njihovo poslovanje i uspjeh

analiziraju se u detalje, ali ne

konstruktivno i ne objektivno.

Jal je na svojoj koži tako

najbolje osjetio poznati

domaći inovator Mate Rimac.

Teško je i prebrojiti komentare

o pomoći Rimčeve obitelji u

pokretanju posla kao i komentare

o kapitalizmu i "prodaji

magle". Tradicionalnom jalu

može se dodati i nedostatak

potpore države. Koliko država

zapravo ne razumije poduzetnički

i IT svijet najbolje

je pokazalo nedavno izdanje

emisije "Otvoreno" u kojoj

je predstojnik Ureda predsjednika

Vlade RH, Zvonimir

Frka Petešić razvoj hard diska

usporedio s razvojem začina

za juhu. Tu je i izjava zastupnika

Radničke fronte, Davida

Bilića, koji je na zagrebačkoj

skupštini izjavio da "ne mogu

svi biti poduzetnici, u društvu

moraju biti i oni koji rade,

a ne samo oni koji osnivaju

tvrtke i izvlače profit od svojih

radnika". Disfunkcionalne

institucije i ostale pravne

nepravilnosti tema su pak za

drugi broj.

Iz svega navedenog postavlja

se pitanje – kako u

okruženju u kojem društvo i

država ne pružaju zadovoljavajuću

potporu za rast i razvoj

mogu uspjeti mladi? Kako

pronaći motivaciju i pokrenuti

nešto svoje kada na svakom

koraku postoji strah od osude

okoline i ograničenja države?

Mladi svoju budućnost sve

češće ne vide u Hrvatskoj, a

takvo stanje potrebno je hitno

mijenjati.

Uz državu, koja mora slušati

poduzetnike i prema tome

kreirati svoju politiku, najviše

treba raditi na promjeni

mentaliteta. Društvo uspjeh

poduzetnika, iza kojeg stoji

veliki rad i upornost, treba

pohvaliti, a uočene nedostatke

kritički komentirati. Bez

ideologije, bez prebrojavanja

krvnih zrnaca, bez jala. Tek

onda može postojati Hrvatska

u kojoj će mladi bez straha

htjeti ostati i raditi.

Industrija videoigara Velike akvizicije potvrdile su naše mjesto na svjetskoj karti gaminga

'Hrvatska je plodno tlo za

uspjeh na stranom tržištu'

Voditelji Nanobita, Cateia Gamesa i Gamepiresa govore o počecima, očekivanjima i uspjehu

Tekst: Patricija Turkalj

Industrija igara jedna je od

najbrže rastućih industrija

u svijetu, što dokazuje

i izvješće poznate američke

kompanije Newzoo, prema

kojem su godišnji prihodi igara

veći od prihoda glazbene i

filmske industrije zajedno, kao

i predviđanja da će to tržište do

2023. godine vrijediti više od

200 milijardi dolara. Iznimka u

tom segmentu nije ni Hrvatska.

Najveća hrvatska

akvizicija

Građani su

tako u rujnu

mogli svjedočiti

velikom Rašić,

Jure

voditelj

uspjehu domaće

kompa-

Nanobitu

igara u

nije Nanobit

koja je postala

dio Stillfronta,

švedske grupe koja

okuplja gejminške tvrtke

iz cijelog svijeta.

"Vodili smo duge razgovore

da bismo bili sigurni da je Stillfront

grupa u skladu s našim

vrijednostima, planovima rasta

i dugoročnom vizijom", govori

Jure Rašić, voditelj igara u

Nanobitu. Riječ je o jednoj od

najvećih akvizicija u hrvatskoj

IT industriji, a Rašić ističe da

su ponosni što je time Hrvatska

dobila svoje mjesto na svjetskoj

gejminškoj karti.

"Naš se naporan rad isplatio",

dodaje Rašić.

Nanobit su osnovali programeri

Alan Sumina i Zoran

Vučinić 2008. godine. Prvu

aplikaciju Tap&Track objavili

su godinu poslije, a ona im

je donijela i prvu nagradu Tesla's

Golden Egg te pohvale

uglednih listova The Guardian

i The New York Times. Nakon

uspjeha aplikacije, kompanija

se okrenula mobilnim igrama.

Dosad su izdali 19 igara koje,

uz aplikacije, broje više od 100

milijuna preuzimanja.

"Porastom preuzimanja rastao

je i naš tim", navodi Rašić.

Nanobit je tako danas najveći

hrvatski studio za razvoj igara.

Od Rijeke do Rusije

Osim Nanobita, još je jedna

domaća gejminška kompanija

ove godine ostvarila zamjećen

uspjeh u svijetu. Riječ je o

Cateia Games koja je u lipnju

postala podružnicom poznatog

NANOBIT

Alan Sumina i

Zoran Vučinić,

osnivači Nanobita

'Naša priča slična je mnogim

drugim developerskim pričama.

Počeli smo skromno,

bez sredstava, bez ureda,

bez ekipe', opisuje Ivan

Bralić iz Playrix Croatia

ruskog studija Playrix.

"Toda smo zadobili pažnju

gejminškog diva poput

Playrixa, laska sama po sebi.

Akvizicija koja je zatim uslijedila

meni je osobno kruna gejminške

karijere", ističe Dejan

Radić, jedan od osnivača Cateia

Gamesa i direktora Playrix

Croatia. Uz Radića, Cateiu su

osnovali i Ivan Bralić i Krešimir

Špes.

"Naša je priča slična mnogim

drugim developerskim pričama.

Počeli smo skromno, bez

Osnivači Gamepiresa Andrej Levenski i Tomislav Pongrac

sredstava, bez ureda, bez ekipe",

opisuje Ivan Bralić. Studio

Cateia osnovan je u Rijeci, ali se

zbog potrebe za širenjem preselio

u Zagreb.

"Od samog početka odlučili

smo se okrenuti tržištu casual

igara i to se sada pokazuje kao

dobar poslovni potez", kaže

Radić. Njihove posljednje igre

namijenjene su mobilnom tržištu

i zasnivaju se na free2play

modelu.

Iako više ne djeluju kao Cateia

Games nego Playrix Croatia,

u kompaniji se malo toga promijenilo.

Radić tako ističe da

kao Playrix imaju "još jači vjetar

u leđa, značajno veće mogućnosti

i ciljeve" nego prije.

Popularniji od Fortnitea

Među uspješnim je gaming-kompanijama

i Gamepires,

koji su 2010. godine

osnovali Andrej Levenski i Tomislav

Pongrac. Najpoznatija

GAMEPIRES

igra ovog tima je SCUM koja je

na dan izlaska prodana u više

od 250.000 primjeraka, a kao

najgledanija igra nadmašila je i

popularan Fortnite.

"Očekivali smo određenu

dozu uspjeha, ali nismo i to da

ćemo postati jedna od najbrže

prodavanih igara", navode iz

Gamepiresa. U prva tri tjedna

prodali su više od milijun primjeraka.

SCUM pripada žanru

survival-igara, a iz Gamepiresa

objašnjavaju da se igra izdvaja

zbog učestalosti izdavanja patcheva,

odnosno nadogradnji.

"Dok nekim developerima

treba i po nekoliko mjeseci da

izdaju update, mi se trudimo

izdati najmanje jednu nadogradnju

na mjesec", kažu.

Poticaj mladima

Kompanije jedne drugima

čestitaju na uspjesima, osobito

onima ostvarenim za vrijeme

pandemije. Sve se više tvrtki

razvija, a one koje su akvizirane

nastavljaju djelovati u Hrvatskoj.

Nanobit će tako, kao

i nekadašnja Cateia, ostati u

Zagrebu. Njihovi planovi pak

uključuju ulazak na azijsko tržište.

Dejan Radić ističe da su mnoge

domaće gejminške tvrtke, ali

i cjelokupni IT sektor, utjecali

na svijest da u Hrvatskoj postoji

plodno tlo za uspjeh na stranom

tržištu.

"To su golemi uspjesi za koje

vrijedi znati, pogotovo iz perspektive

novih zapošljavanja i

ostanka mladih u Hrvatskoj",

poručuje Radić.


Lifestyle 15

Platnene maske Nekima su važni samo sigurnost i udobnost, drugima i dizajn

Novi 'modni' detalji: nerado ih

nosimo, ali rado kombiniramo

'Maske su novi detalj za koji se svi nadamo da će uskoro postati nevažan i nepotreban', smatra krojačica Marija Bulić

Tekst: Davorka Ćuk

Prije nekoliko mjeseci

pri izlasku iz kuće

provjeravalo se jesmo

li ponijeli ključeve,

mobitel i novčanik. Danas se

tom popisu pridružila i zaštitna

maska. Nametnula se kao

komad koji moramo nositi

radi zaštite od širenja koronavirusa

pa su mnogi iz ove crne

situacije odlučili izvući nešto

pozitivno i šareno te su maske

počeli kombinirati s odjećom.

Mnogi high street brendovi

i krojački obrti objeručke su

prihvatili ideju zaštitne maske

kao modnog dodatka, te ih

uvrstiti u svoju ponudu.

Neograničene želje

Jedan od njih jest i krojački

obrt Kreativa. Vlasnica tog

obrta, Marija Bulić, maske

izrađuje od ožujka i kaže da

njezine klijentice najčešće traže

maske istog oblika kakve su

i medicinske, iako ona izrađuje

jednoslojne i dvoslojne maske

u svim oblicima.

Sve maske koje se u ovom

krojačkom obrtu naprave nastale

su prema željama klijentica,

a vlasnica govori da ideja

ima neograničen broj.

"Radila sam i jednobojne i

cvjetne, stripovske, lubanje,

medvjediće, smajliće, točkice",

prisjeća se Bulić i dodaje da se

u posljednje vrijeme najviše

traže crne maske.

Poznato je da se crna najlakše

kombinira pa je odličan

odabir za sve one koji "igraju

na sigurno".

Šarene draže od

jednobojnih

Bulić, koju je

na šivanje maski

potaknula

njihova nestašica

koja je vladala

na početku

pandemije,

govori da su se

na početku pandemije

više tražile

maske svjetlijih

nijansi. Klijenti

su uvijek isticali

da žele masku u

Vlasnica krojačkog

obrta Kreativa svoje

je klijentice iznenadila

besplatnim

maskala usklađenim uz

naručeni odjevni predmet

UDRUGA JAK KAO JAKOV

Udruga Jak kao Jakov platnene maske izrađuje u humanitarne svrhe

boji, a onih bijelih sašila je vrlo

malo. Zaštitne maske obvezne

su u zatvorenim prostorima, a

Bulić smatra da ako ih već moramo

nositi, onda trebaju biti

zanimljive.

"Maske kombiniram s odjećom

koju taj dan nosim, a u

svojoj kolekciji imam više od

20 maski različitog dizajna i

boja", priznaje Bulić i dodaje

kako preferira maske s uzorkom,

iako u svoj ormaru ima i

jednobojnih.

Kreativna krojačica ponosna

je jer je svaku od maski koje

posjeduje u svojoj kolekciji

sama osmislila i napravila.

"Maske su trenutačno novi

modni detalj za koji se

svi nadamo da će uskoro

postati nevažan i nepotreban

te da ćemo se

ponovno vratiti šalovima,

maramama i nakitu",

zaključuje Marija

Bulić.

Važno je i da radi

svoj posao

Studentica novinarstva

Tina Lukež kaže

da joj nije važan uzorak

na maski, ali su joj

draže šarene maske.

"One su dodatak

cijeloj modnoj kombinaciji

pa je učine

malo veselijom", ističe

i dodaje da su maske

zanimljivih uzoraka

PRIVATNA ARHIVA

Čipkaste maskice izrađene od grudnjaka ne štite od koronavirusa, ali su dobar

modni dodatak

Krojačica i vlasnica krojačkog obrta

Kreativa Marija Bulić

PRIVATNA ARHIVA

Od pamuka do čipke

Studentica Tea Jurčić smatra da je

udobnost važniji od uzorka

Bulić je za svoje klijentice, kad je počela izrađivati zaštitne maske,

pripremila posebno iznenađenje.

"Ove godine sam uz novu bluzu ili haljinu šivala i masku istog uzorka

na dar. Jedini uvjet da se dobije takav dar bio je da je materijal od

koje je sašiven odjevni premet pamuk", objašnjava krojačica i dodaje

da je na ideju došla jer voli da joj maska pristaje uz odjeću, a klijentice

su bile ugodno iznenađene gestom.

Bulić nije jedina sa zanimljivim idejama, nego je i jedna njezina klijentica

iznenadila nju.

"Donijela je grudnjake i zatražila da od njih napravim maske. Takva

maska ne štiti, ali rekla mi je da se ne boji virusa te da nigdje nije

propisano da se takva maska ne smije nositi. Tako da sam radila i

čipkaste i šupljikave maske", priznala je Bulić.

PRIVATNA ARHIVA

'Maske

kombiniram

s odjećom

koju taj dan

nosim, a u

svojoj kolekciji

imam

više od 20

maski različitog

dizajna

i boja',

priznaje

krojačica

Humanitarno i

šareno

U doba karantene karlovačka

humanitarna udruga Jak kao

Jakov šivala je maske da bi

novcem od njihove prodaje

pomogla 11 obitelji djece

oboljele od malignih bolesti.

U tom vremenu sašili su

oko 3000 maski, uglavnom

jednobojnih Sa šivanjem su

nastavili i nakon karantene.

"Sada uglavnom radimo

šarene maske jer se najviše

traže. Radimo dizajn stripa,

životinja - pogotovo mačke,

zatim cvijeće, bube", rekli su

iz Udruge.

Maske izrađuju volonteri i

osobe zaposlene po javnom

radu, a svi prihodi od izrade

i dalje idu za pomoć djeci

oboljeloj od malignih bolesti i

njihovim obiteljima.

jedino što je veselo u stanju s

koronavirusom. Priznaje da ne

pazi jesu li usklađene maska i

modna kombinacija te da joj je

kod maske ipak važnije nešto

drugo.

"Bitno je da maska obavlja

svoj posao, a to je da nas štiti i

čuva od virusa", ističe Tina.

Tea Jurčić, studentica ranog

i predškolskog odgoja i

obrazovanja, kaže da najviše

koristi jednobojne maske iako

joj se više sviđaju šarene. I Tei

je, kao i Tini, izgled maske na

drugom mjestu.

"Nije mi toliko stalo do izgleda

maske nego do njezine

udobnosti", kaže Tea.

Ov

16 Zadnja


korektor

1

2

3

4

5

6

7

8

SKORO - GOTOVO

Kad god smo u vremenskoj stisci, a netko nas požuruje stalnim zapitkivanjem

kad ćemo dovršiti posao, najčešće ćemo odgovoriti prilogom – skoro! Možda će

netko upotrijebiti i ubrzo ili uskoro, što je također ispravno i izriče da će se nešto

dogoditi vrlo brzo. No skoro vrlo često čujemo u javnom prostoru na pogrešnim

mjestima. Na primjer, za izricanje količine u sintagmi skoro ništa, treba upotrijebiti

prilog gotovo: Koliko si zaradio? Gotovo ništa. Pri izricanju blizine (Došao

sam skoro do granice), također treba upotrijebiti gotovo (Došao sam gotovo do

granice). Za izricanje prošlosti (Skoro sam bio kod kuće.) treba koristiti nedavno

(Nedavno sam bio kod kuće). U rečnicama poput Skoro je uspio; Skoro je nastradao.

- skoro valja zamijeniti s umalo ili zamalo. (Snježana Babić Višnjić)

šok i vjeverica

U početku, margine na rubovima bilježnica nisu

bile namijenjene za pisanje bilješki. Osmišljene su

jer su u prošlosti mnogi glodavci, poput štakora i

miševa, grickali rubove papira pa su se ostavljanjem

praznog mjesta na rubovima papira štitile

napisane informacije.

Som je životinja s najboljim osjetilom okusa. Više

od 100.000 okusnih pupoljaka raspoređeno je po

cijelom somovu tijelu, a najveća ih je koncentracija

u njegovim brkovima.

Prema istraživanjima, Rubikova kocka, iPhone,

knjige Harryja Pottera i Sony PlayStation najprodavanije

su stvari na svijetu.

Ptica koja krasi Twitterov logo od 2006. godine

zove se Larry. Osnivači ove društvene mreže nazvali

su je tako zbog poznatog košarkaša Larryja Birda.

Soundtrack je danas važna komponenta svih novih

filmova, a Disneyjev film iz 1937. godine "Snjeguljica

i sedam patuljaka" može se pohvaliti prvim soundtrackom

u povijesti.

Hobotnice i lignje imaju snažne kljunove nalik na

papige. Izgrađeni su od keratina, od kojeg je izgrađen

ptičji kljun, ali i naši nokti.

Stajanje izgara kalorije. U prosjeku, za pola sata stajanja,

čovjek izgori 75 kalorija, a 90 minuta stajanja

jednako je 20-minutnom treningu u teretani.

U Švicarskoj je nezakonito imati samo jednog

zamorca. Naime, društvene su životinje kojima je za

sreću potrebna interakcija. Upravo zato, diljem Švicarske,

posjedovanje jednog zamorca je zabranjeno

jer mu se tako narušava dobrobit.

1

Kada se obilježava

Svjetski dan

životinja?

a) 14. listopada

b) 4. listopada

c) 21. listopada

d) 7. listopada

2

Koje godine se

održao prvi Svjetski

dan životinja?

a) 1935.

b) 1939.

c) 1930.

d) 1925.

sudoku

pet za pet

3

Koliko je

ljudi nazočilo

obilježavanju

prvog Svjetskog

dana životinja u

Berlinu?

a) 2000

b) 3000

c) 4000

d) 5000

ODGOVORI:

4

Kada je prihvaćen

prijedlog Heinricha

Zimmermanna

za utemeljenje

Svjetskog dana

zaštite životinja u

Firenzi?

a) 1931.

b) 1925.

c) 1933.

d) 1924.

1. b), 2. d), 3. d), 4. a), 5. a)

LAGANI SREDNJI TEŠKI

Ja sam Hrvatska

Što za mene znači biti znanstvenica u ovoj zemlji?

Slijediti svoju iskru i znatiželju, stvarati novo znanje, otkrivati nove stvari

koje bi mogle dovesti do napretka. Također, suočavati se s improvizacijama,

nedovoljnim ulaganjem u znanost i nerazumijevanjem. Znanstvenici u

Hrvatskoj rade u sustavima u kojima su kriteriji za napredovanje niski, u

kojima u pravilu nema nagrade za dobar rad i nema sankcija za loš rad, i

klijentelizam je veoma zastupljen. Ali ja se ne dam demotivirati.

prof. dr. sc. Livia Puljak

5

Ove godine se

u zagrebačkom

zoološkom vrtu,

osim Svjetskog

dana zaštite životinja,

proslavio i

Međunarodni:

a) dan timaritelja

b) dan pasa

c) dan kućnih

ljubimaca

d) dan divljih vrsta

dobre vijesti

Danska dobila svoj

Muzej sreće

Danci, jedni od najsretnijih

naroda na svijetu, osnovali su

Institut za istraživanje sreće, a

nedugo zatim i istoimeni muzej

u Kopenhagenu. Muzej sreće

otvoren je zbog velikog interesa

građana za posjet Institutu. Da

posjetitelji ne bi obilazili dosadne

urede, Muzej sreće pretvoren

je u interaktivnu instituciju gdje

ljudi mogu naučiti teorije sreće i

doznati kakva je njezina percepcija

u ostatku svijeta. Svaki se

put posjetitelji stavljaju na test.

Na podu muzeja podmetnut

je novčanik prepun novca koji

testira povjerenje posjetitelja i

institucije. Dosad je uvijek bio

vraćen. (CNN)

Djevojčica dobra srca

Četverogodišnja djevojčica Pippa

Jackson odlučila je poslati 200

darova djeci kojoj je to uistinu

najpotrebnije. Paketići će sadržavati

mnoge korisne stvari poput

šešira, šalova i olovaka za bojanje.

Na tu je ideju došla nakon

sna o djeci koja nisu dobila dar

na božićno jutro. Pippine će darove

dobiti dječaci i djevojčice,

a zahvaljujući donacijama prijatelja

i obitelji uspjela je ispuniti

svoju želju. (The Independent)

Studenti FPZG-a dobili Rektorovu nagradu!

Studenti Fakulteta političkih znanosti ponovno se mogu pohvaliti

Rektorovom nagradom, i to za akademsku godinu 2019./2020.

Pod mentorstvom prof. dr. sc. Tene Perišin, u kategoriji b (timski

znanstveni i umjetnički rad) nagradu su dobili Janko Debeljak,

Mirela Hamzić i Ivana Turkalj za rad "Žalit će tko ovo prespava."

U kategoriji d ("veliki" timski znanstveni i umjetnički rad) dobitnici

su Ana Brenčić, Ivana Turkalj, Ivana Abramović, Petar Kleščić,

Karmen Levar, Ivona Malbašić, Iva Marušić, Klara Berdais, Andrej

Soldo, Andrea Guša, Kristina Jozić i Mia Buljan za projekt "Hrvatska

radi". U kategoriji d ("veliki" timski znanstveni i umjetnički

rad): nagrađeno glazbeno-scensko djelo "Šuma Striborova",

projekt na kojem je surađivao i Fakultet političkih znanosti,

novinari Televizije Student, s nekoliko sveučilišnih sastavnica. U

kategoriji f (društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici):

Nina Forgić, Ivan Hećimović, Klara Pinjuh, Saša Posavec,

Marija Roguljić, Ana Stanković, Senna Šimek, Vid Krešimir Vince

za sudjelovanje na projektu Časnici za vezu tijekom hrvatskoga

predsjedanja Vijećem Europske unije. (Global)

Dobitnici rektorove nagrade s Fakulteta političkih znanosti za akademsku godinu 2019./2020.

TELEVIZIJA STUDENT

Stvoren 'superenzim'

za bržu razgradnju

plastike

Novim otkrićem znanstvenika

koji su s pomoću enzima u

želucu bakterija stvorili "superenzim"

ubrzala se razgradnja

plastičnih polimera. Tim je

činom pružena pomoć borbi protiv

onečišćenja plastikom sljedećih

nekoliko desetljeća. Potiču

se i mnogi drugi znanstvenici da

stvore druge sintetičke enzime

da bi se suzbilo onečišćenje.

(The Guardian)

Oporavljene kornjače

vraćene u Jadran

Početkom listopada, u znaku

Svjetskog dana zaštite životinja,

pulski Aquarium vratio je

oporavljene kornjače u more.

Četiri glavate želve imena Opat,

Free Wings, Maximus i Špela

nađene su u Jadranskom moru

ozlijeđene otpadom, udicama

ili udarcima plovila. Centar za

oporavak morskih kornjača

pomogao je u saniranju ozljeda,

a mnoštvo nazočilo je vraćanju

kornjača u njihovo prirodno

stanište. (Hina)

Global 59

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?