Apotekarski_Glasnik_br._2

e-magazin Udruženja privatnih apotekara SPAS e-magazin Udruženja privatnih apotekara SPAS

udruzenjeapotekara.spas2020
from udruzenjeapotekara.spas2020 More from this publisher
26.08.2020 Views

8jasno definisanih kriterijuma: jednakosti upogledu dostupnosti lekova i medicinskihsredstava, broju stanovnika na gravitacionompodručju apoteke, udaljenosti izmeđuapoteka.S druge strane, Zakonom o zdravstvenojzaštiti u Plan mreže uključene su isključivoapotekarske ustanove čiji je osnivač lokalnasamouprava. Time ne samo da je kompletanprivatni sektor - koji je danas dominantanu pružanju apotekarske delatnosti,izostavljen iz zakonske regulative, već sePlan mreže zasniva na apotekama čiji jeosnivač lokalna samouprava i koje su, premaživom svedočenju svih nas, u procesuubrzanog odumiranja i gašenja. Kao konsekvencu,na raspolaganju imamo jednufiktivnu, gotovo virtuelnu mrežu apotekakoja nema dodirnih tačaka sa aktuelnomstvarnošću, što je nedopustivo i kosi se saosnovnim principima organizovanja apotekarskedelatnosti u jednom zdravstvenomsistemu i društvu.Apoteke u domovima zdravljaSadašnje zakonsko rešenje pravno normatizujejoš jednu anomaliju, koja je upotpunom neskladu sa principima i načelimaapotekarske delatnosti. Naime,prema nacrtu Zakona o apotekarskoj de-latnosti, apoteke domova zdravlja formirajuse kao apoteke zatvorenog tipa. Njihovaglavna namena jeste da obezbedesnabdevanje zdravstvenih ustanova lekovimai medicinskim sredstvima potrebnimza kontinuiran i nesmetan rad. Međutim,Zakonom o zdravstvenoj zaštiti udomovima zdravlja konstituisane su apotekeotvorenog tipa, čime se podstiče nelojalnakonkurencija jer se stimuliše potencijalnointeresni odnos izmeđulekara-propisivača lekova i apotekara, teplasman i prodaja lekova u središtuzdravstvene ustanove postaju predmettržišnog nadmetanja na osnovu dominacijeodređene propisivačke prakse ili dominacijejedne apoteke nad drugom, uslovljenelokacijskim povlasticama ipogodnostima. Bez svake sumnje, takavmodel ne poznaju uređene zemlje jer je upotpunom neskladu sa nizom etičkih ideontoloških načela i principa koji vekovimavaže u farmaciji.Demografsko-geografski kriterijumiza otvaranje apotekeSadašnji Zakon o zdravstvenoj zaštiti NEpreviđa postojanje demografskih i geografskihkriterijuma za otvaranje apoteka,što jeste jedan od osnovnih pretpostavki ipravnih normativa da bi apotekarski sektorkvalitetno fukncionisao. To praktičnoznači da apoteke mogu nicati bez ikakvogpravila i reda, što se i dešava u realnosti.S druge strane, nacrt Zakona o apotekarskojdelatnosti eksplicitno definiše pomenutizakonodavni aspekt. Shodno ovome,apoteka se osniva za područje od najmanje4000 stanovnika, odnosno najmanjaudaljenost između apoteka mora iznositi300 metara.Jasno je da su ovi kriterijumi usklađeni saregulativom i shodno vladajućem modeluu većini evropskih zemalja, kao i zemalja uokruženju – tema kojoj ćemo posvetiti posebantemat.Nepostojanje demografskih i geografskihkriterijuma u važećoj zakonskoj regulativi

stvara pobleme u pogledu obezbeđivanjaoptimalne pokrivenosti – broj i koncentracijaapoteka u Republici Srbiji.Naime, nekontrolisano otvaranje apotekabez kriterijuma, povećava njihovu koncentracijuu ekonomski, urbano i geografskirazvijenim područijima, što se posledicuima stvaranje negativne konkurencije kojase ogleda u trgovinskom nadmetanju snižavanjemcena lekova, pa i onih koji se izdajuna recept. Dugoročno, to dovodi dopotpune devalvacije farmaceutske uslugei do pretvatanja apoteka u maloprodajneobjekte trgovinskog tipa. To i jeste jedan odvodećih uzroka urušavanja apotekarskedelatnosti, kao i marginalizacije pozicijefarmaceuta u nas.Uzimajući u obzir činjenicu da se apoteke,za razliku od svih drugih zdravstvenih ustanovau sistemu zdravstvene zaštite, finansirajuisključivo od marže koju ostvarujupreko izdatih lekova i medicinskih sredstava(marža je definisana i fiksna, kao što jemaksimalna cena leka fiksna, što limitiraprihode!), smatra se da se finansijska sredstvakoja su potrebna da bi se u kontinuitetuobezbedio njihov rad realno moguobezbediti ako prema toj apoteci gravitirane manje od 4.000 stanovnika. Dakle, uovoj zakonomernosti i proceni likvidnostiposlovanja reflektuje se značaj poštovanjademografskih kriterijuma. Oni postajuobavezujući pravni akt koji je u gotovosvim evropskim zemljama na snazi, ali nei kod nas. Ne samo da nije obavezujući; uRepublici Srbiji on i ne postoji!Mogućnost vertikalne integracijeRadi sprečavanja mogućnosti zloupotrebai dominacije finansijskih i drugih interesau odnosu na rad i funkcionisanje apotekarskogsektora, u većini zemaljazabranjuje se vertikalna integracija apoteka(interesno povezivanje nosioca dozvola,proizvođača lekova, veledrogerija krozosnivanje apoteka), odnosno horizontalnaintegracija apoteka (stvaranja neograničenovelikih konglomerata i lanaca).Zakonska regulativaZakon o zdravstvenoj zaštiti potpuno prenebregavaove zabrane, dok nacrt Zakonao apotekarskoj delatnosti nedvosmislenodefiniše zabranu vertikalnih integracijau sektoru.Shodno ovom nacrtu, apotekarsku ustanovuu privatnoj svojini ne može osnovatipravno ili fizičko lice koje obavlja posloveiz oblasti proizvodnje lekova, odnosno medicinskihsredstava, poslove prometa lekovai medicinskih sredstava na veliko, nosilacdozvole za stavljanje leka u promet,doktor medicine koji obavlja poslovezdravstvene delatnosti, kao ni direktor, članovinadzornog odnosno upravnog odbora,zaposleni u tom pravnom licu, neposrednoili posredno preko povezanih lica.Navedena doktrina je vrlo bitna za apotekarskisektor, zato što lek kao sredstvoza lečenje od posebnog društvenog izdravstvenog značaja ne bi smeo bitipredmet monopolizacije pojedinih pravnihsubjekata ili povezanih lica. Lek, kaoproizvod koji ima direktan uticaj na zdravljei život građana, ne može nositi prerogativerobe u najširem trgovačkom smislu,odnosno premise zasnovaneisključivo na ekonomskim principima.Upravo kako bi se u jednom društvenomuređenju obezbedila ravnomerna dostupnostsvih zastupljenih terapijskih grupamedikamenata, te mogućnost najboljegterapijskog izbora u cilju lečenja i izlečenja,apoteke moraju biti rukovođene nepristrasno,uz profesionalni integritet i poštovanjeprava pacijenata. Dakle, ukolikovlasnici kapitala raspolažu i vladaju različitimkarikama duž medicinskog lancasnabdevanja (fabrike lekova, veledrogerije,apoteke), oni imaju mogućnost da eliminišupojedina terapijska sredstva sa tržišta,da izazivaju veštačke nestašice ilida promovišu one lekove i medicinskasredstva za čiji promet imaju najveći ekonomskiinteres, nezavisno od zdravstvenedobrobiti pacijenata, kao i od naučnih,medicinskih ili farmakoekonomskihimplikacija takvog postupanja.9

8

jasno definisanih kriterijuma: jednakosti u

pogledu dostupnosti lekova i medicinskih

sredstava, broju stanovnika na gravitacionom

području apoteke, udaljenosti između

apoteka.

S druge strane, Zakonom o zdravstvenoj

zaštiti u Plan mreže uključene su isključivo

apotekarske ustanove čiji je osnivač lokalna

samouprava. Time ne samo da je kompletan

privatni sektor - koji je danas dominantan

u pružanju apotekarske delatnosti,

izostavljen iz zakonske regulative, već se

Plan mreže zasniva na apotekama čiji je

osnivač lokalna samouprava i koje su, prema

živom svedočenju svih nas, u procesu

ubrzanog odumiranja i gašenja. Kao konsekvencu,

na raspolaganju imamo jednu

fiktivnu, gotovo virtuelnu mrežu apoteka

koja nema dodirnih tačaka sa aktuelnom

stvarnošću, što je nedopustivo i kosi se sa

osnovnim principima organizovanja apotekarske

delatnosti u jednom zdravstvenom

sistemu i društvu.

Apoteke u domovima zdravlja

Sadašnje zakonsko rešenje pravno normatizuje

još jednu anomaliju, koja je u

potpunom neskladu sa principima i načelima

apotekarske delatnosti. Naime,

prema nacrtu Zakona o apotekarskoj de-

latnosti, apoteke domova zdravlja formiraju

se kao apoteke zatvorenog tipa. Njihova

glavna namena jeste da obezbede

snabdevanje zdravstvenih ustanova lekovima

i medicinskim sredstvima potrebnim

za kontinuiran i nesmetan rad. Međutim,

Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u

domovima zdravlja konstituisane su apoteke

otvorenog tipa, čime se podstiče nelojalna

konkurencija jer se stimuliše potencijalno

interesni odnos između

lekara-propisivača lekova i apotekara, te

plasman i prodaja lekova u središtu

zdravstvene ustanove postaju predmet

tržišnog nadmetanja na osnovu dominacije

određene propisivačke prakse ili dominacije

jedne apoteke nad drugom, uslovljene

lokacijskim povlasticama i

pogodnostima. Bez svake sumnje, takav

model ne poznaju uređene zemlje jer je u

potpunom neskladu sa nizom etičkih i

deontoloških načela i principa koji vekovima

važe u farmaciji.

Demografsko-geografski kriterijumi

za otvaranje apoteke

Sadašnji Zakon o zdravstvenoj zaštiti NE

previđa postojanje demografskih i geografskih

kriterijuma za otvaranje apoteka,

što jeste jedan od osnovnih pretpostavki i

pravnih normativa da bi apotekarski sektor

kvalitetno fukncionisao. To praktično

znači da apoteke mogu nicati bez ikakvog

pravila i reda, što se i dešava u realnosti.

S druge strane, nacrt Zakona o apotekarskoj

delatnosti eksplicitno definiše pomenuti

zakonodavni aspekt. Shodno ovome,

apoteka se osniva za područje od najmanje

4000 stanovnika, odnosno najmanja

udaljenost između apoteka mora iznositi

300 metara.

Jasno je da su ovi kriterijumi usklađeni sa

regulativom i shodno vladajućem modelu

u većini evropskih zemalja, kao i zemalja u

okruženju – tema kojoj ćemo posvetiti poseban

temat.

Nepostojanje demografskih i geografskih

kriterijuma u važećoj zakonskoj regulativi

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!