APOTEKARSKI GLASNIK BROJ 1, JUN 2020
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Batut” iz 2014. godine, u periodu od 12
meseci lekove iz grupe anksiolitika, sedativa
i hipnotika uzimalo je 22,4% ispitanika iz
opšte populacije (13,9% muškaraca i 30,9%
žena). Našim istraživanjem, koje je obuhvatilo
studentsku populaciju na Medicinskom
fakultetu u Beogradu, dobijeni su alarmatni
rezultati. Iako bi se očekivalo da su studenti
medicine manje skloni uzimanju lekova iz
ove grupe, a u skladu sa svojim godinama
i znanjem, podaci pokazuju da je čak 22%
studenata i 25% studentkinja uzimalo neki
od benzodiazepinskih preparata za potrebe
ublažavanja studentskog stresa (ikada).
Ako se posmatra period od poslednjih 12
meseci – 15,6% svih anketiranih studenata
je koristilo benzodiazepine. S druge strane,
primena benzodiazepina u većini evropskih
zemalja pokazuju silazni trend poslednjih
godina. Primera radi, Finska koja je imala
visoke stope zloupotrebe, poslednjih godina
je odgovarajućim merama smanjila procenat
primene benzodiazepina u opštoj populaciji
ispod 10%.
Ako se medikalizacija posmatra kao trend
pomeranje granica sa zdravlja na bolest
i tendencija sve veće, neracionalne potrošnje
lekova, možemo svakako govoriti o
medikalizaciji života. Pojedini lekovi, poput
benzodiazepina, definitivno se u prevelikom
procentu koriste u našoj populaciji,
ukazujući na mogućnost neracionalnog
propisivanja i zloupotrebu, kao i na neophodnost
sprovođenja strožijih mera u cilju
postizanja bolje kontrole prilikom njihovog
propisivanja. S druge strane, benzodiazepini
su efikasni i gotovo nezamenjljivi lekovi
u pojedinim indikacionim područjima, te
su neophodna dalja kvalitativna istraživanja
koja bi omogućila da se utvrde svi faktori
koji utiču na njihovu prekomernu upotrebu,
kao i da se procene i potencijalno
revidiraju farmakoterapijski stavovi i propisivačke
navike od strane zdravstvenih
radnika.
Najvažnije je da se promeni stav i lekara i
pacijenata po pitanju lekova za smirenje
kao i da se prihvati činjenica da ti lekovi ne
mogu da reše problem već da samo kratkotrajno,
pod nadzorom lekara, pomognu
u suočavanju sa postojećom situacijom. •
Za kraj, da li možemo govoriti o medikalizaciji
života i koja je Vaša poruka?
22