Izložbeni projekt LINK-in-ART: Arhetipsko & mitološko u suvremenim likovnim praksama

LINK-in-ART
Arhetipsko & mitološko
u suvremenim likovnim praksama
(Posveta elementima)
Grad Krk - Galerija Decumanus
Margareta Peršić
Iva Lulić
Zdenko Bašić

Arhetipsko & mitološko
u suvremenim likovnim praksama
(Posveta elementima)
LINK-in-ART

“Brodarica”
Margareta Peršić
19.6.- 2.7.2020.
“Mistična Hrvatska”
Iva Lulić
3.7.- 23.7.2020.
“Tišina legendi”
Zdenko Bašić
24.7.- 13.8.2020.

LINK-in-ART platforma
Idejni autor projekta: Igor Gržetić
Koautorica projekta: Višnja Slavica Gabout
2
LINK IN ART je projekt koncipiran kao suvremena umjetnička platforma za intermedijsko,
interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje različitih suvremenih vizualnih praksi i različitih
konceptualnih strategija, u svrhu oblikovanja otvorenog, pristupačnog i netradicionalnog
sustava suvremene vizualne komunikacije. Projekt je osmišljen po uzoru na koncept internetskog
umrežavanja (na što asocira i nazivom) te direktnog, brzog i globalnog komuniciranja na
društvenim mrežama, nudeći kroz matricu odabrane teme, interpretirane kroz samostalne izložbe
odabranih autora, kreativni model umrežavanja autora, autorskih koncepcija i izričaja, likovnofilozofskih
ideja i umjetničkih strategija te medijskih praksi i pristupa. Stvarajući tako, unutar
platforme, intrigantni multidimenzionalni i multisegmentni vizualni sklop, koji kroz svaki svoj
novoumreženi link uspostavlja živu i interaktivnu (često i društveno-osviještenu) komunikaciju
autora, publike i zajednice.
– Višnja Slavica Gabout
Ovogodišnji LINK IN ART 6 izravni je nastavak izložbenog projekta LINK IN ART 4 tijekom
kojeg su, pod geslom Primordijalno & magijsko u suvremenim likovnim praksama, umrežene
autorske koncepcije Antonije Čačić (Pirushtus ili O nestalnosti oblika ) i Maje Radešić (Svjetlosno
tijelo), prva posvećena razlaganju esencije primordijalnog, a potonja kreiranju kompleksnog
magijsko-astrološkog eseja, utvrđujući, pritom, jasan filozofsko-teološki motiv, u koji će biti
utkana i vizualno-literarna promišljanja o kategorijama arhetipskog i mitološkog; arhetipskog što
predstavlja pandan primordijalnom, i mitološkog povezanog s (ritualno) magijskim.
– Igor Gržetić

LINK-in-ART
Arhetipsko & mitološko
u suvremenim likovnim praksama
(Posveta elementima)
Autor koncepcije: Igor Gržetić
3
I. UVOD: Arhetip, mit i simbol; arhetipsko, mitološko i simboličko
Polazeći od terminoloških baza dviju teorija, one umjetnosti i psihoanalize, arhetip se
smatra prauzrokom i primordijalnom predodžbom, slikom, ikonografskim rješenjem ili simbolom;
motivom koji psihičke sadržaje pretvara u određene obrasce koje smatramo arhetipskima 1 .
1
Ne zaboravimo, arhetip je osnovni uređujući faktor kolektivno nesvjesnog; energijom nabijena
značenjska jezgra, a njihov zbroj skup svih mogućnosti ljudske psihe.

4
Sama ideja o arhetipu, poslužimo li se navodima teoretičara Miška Šuvakovića 2 , u umjetnost je
prenesena iz dva šira kulturološka okvira: iz teorije kolektivnog nesvjesnog Carla Gustava Junga
te iz (antropoloških, arheoloških, povijesno-umjetničkih i semioloških) istraživanja simboličkog
komuniciranja starih civilizacija, iz čega proizlazi ideja o umjetnosti kao složenom sustavu
prenošenja univerzalnih prirodnih, teoloških, civilizacijskih i individualno-psiholoških značenja,
vrijednosti i/ili moći. Prema tome, mit, kao sveta priča i kolektivna predaja koje iskazuju drevne
predodžbe o svijetu zabilježene u fantastičkim, metaforičkim ili alegorijskim slikama, svakako je
dijelom kategorije arhetipskog, baš poput simbola 3 . On je, dodajmo, produkt kolektivne fantazije,
ali njegova bit nije u izmišljanju i nadnaravnosti već u konceptualizaciji osjetilnog iskustva svijeta,
kao i promišljanju prirodnih i duhovnih pojava. Intrigantne obrasce na koje možemo naići
istražujući složene sustave triju spomenutih kategorija, od kojih jedna izgrađuje ili pridonosi
drugoj (mit i simbol arhetip), otkrivaju i radovi troje suvremenih vizualnih umjetnika: Margarete
Peršić, Ive Lulić i Zdenka Bašića. Specifičnost interdisciplinarnog projekta Margarete Peršić
ogleda se u uspostavi nekolicine interpretacijskih (tj. doživljajnih) razina, od kojih prva tematska,
sudarajući mit o (vili) Brodarici, s arhetipom jedne od triju djevica boginja – Hestijom (astrološki
Pluton; samo potencijalna promjena), donosi narativno jasno koncipiranu priču o djevojci/ženi
i njezinim (meta)fizičkim transformacijama koje su rezultat života opterećenog samoćom, a čiji
je dio konstantno iščekivanje (Napila sam se sunca. Ti pive. Ne možemo se vidjeti. Među nama
oblaci tišine.). I dok druga, morfološka razina, potencira magiju primordijalnih formi – kruga,
kvadrata i trokuta (Uvijek u krugu. A sad u trokutu. Nabost ću se na vlastiti kut gledanja.), treća,
priziva eksperimentiranje medijima i doživljajima, preklapajući, pritom, likovnost, poeziju i glazbu;
2
3
Šuvaković, Miško, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Horetzky, Zagreb, 2005.
Korisno je u ovome kontekstu prisjetiti se jednog od posljednjih (nedovršenih) projekata povjesničara
kulture i istraživača simbola Abyja Warburga: Mnemosyne atlasa, kao praktične slikovne zbirke,
kreirane s ciljem spajanja filozofske rasprave i opće povijesti prikaza. Svako pojedinačno umjetničko
djelo nekog perioda za Warburga nije bilo samo prethodnicima i nasljednicima povezano nelinearnim
razvojem, već ga je u potpunosti mogao razumjeti jedino temeljem onog što je iz njega proizašlo, i
onog što mu je proturječno; temeljem miljea u kojem je nastalo; kao i uvidom u pretke i potencijalne
učinke na budućnost. Upravo to govori u prilog konstantnoj vitalnosti mitskog i simboličkog pod
okriljem arhetipskog.

vizualne, taktilne, zvučne, mirisne, pa čak i okusne impresije, kako bi naposljetku bio kreiran hram
(kuća = ognjište; op.a. Hestija); varijanta labirinta sa zidovima koji nisu sazdani od konkretne
materije već od iskustava, osjećaja i ekspresija glavne protagonistkinje. Iva Lulić manje istražuje
konkretne arhetipske matrice, a više mitološko nasljeđe. Njezina fotografska serija tako predstavlja
rezultat pomno insceniranih hepeninga, ako znamo da je riječ o mediju koji podrazumijeva
vremenski događaj u kojem sudjeluju umjetnici i publika, provodeći prethodno zamišljen scenarij
(ili ostvarujući neke posve spontane situacije). Međutim u ovom slučaju, publiku su zamijenili
glumci i njihova prateća svita (prizivajući po modelu realizacije i medij filma), a samom fotografijom
uhvaćena je tek kulminacija odrađenog hepeninga kojem je zadaća na određeno vrijeme oživjeti
najuzbudljivije i/ili najmističnije segmente ovdašnjih pučkih predaja – priča, legendi i vjerovanja –
što se i danas (jednako aktivno kao nekoć!) prenose s generacije na generaciju. Rad Zdenka Bašića
tematski je blizak onom Ive Lulić, no izvor njegove inspiracije i kreacije, odnosno naracije nešto je
intimniji s obzirom na to da se zasniva na reinterpretaciji žive obiteljske predaje. Međutim, medij
kojeg on koristi – računalnografička i grafičkodizajnerska istraživanja – bitno je drugačiji jer, u
odnosu na fotografiju, dopušta naknadna nizanja planova, tj., logikom sredstva kreacije, konstantno
interveniranje 4 , iako, naposljetku, ostaje zaista sličan dojam; iz modernističkog rakursa gledano,
dojam magičnog (ili magijskog) realizma u kojem se fantastični elementi isprepliću sa stvarnošću
tvoreći novu pojavnost; ili nastavno na postmodernu, dojam antirealizma 5 prema kojem ne postoji
jedinstvena, stabilna i neovisna realnost već je ona prenesena u simbol kojeg su kadre reproducirati
kultura i umjetnost. Također, ti se autori razlikuju i u logici postavljanja scena, i dok Iva gotovo
doslovno oživljava momente pojedinih mitova, Zdenkovi kadrovi, uglavnom, funkcioniraju po
principu nabrajanja simbola, koji može podsjetiti na model skrivenog simbolizma karakterističan
za flamansko ranorenesansno slikarstvo, samo s bitno drugačijim tematskim fokusom.
5
4
5
Računalna grafika = work in progress!
Tumačenje Jeana Baudrillarda.

II. ARHETIP: Ususret ekstazi – Hestija i Hermes
6
Projekt Margarete Peršić, unutar zadanog okvira galerije, sintetizira čitavu seriju raznorodnih
sredstava namijenjenih izražavanju, ali i aktivnih u evociranju arhetipa, sazdanog od specifičnog
mitskog obrasca. Okosnica je, međutim, autorska pjesnička zbirka dopunjena slikovnim prilozima,
s time da tekst zajedno s ilustracijama napušta formom knjige determinirane okvire i biva prenesen
u (novu) realnost ovog puta determiniranu korpusom galerije. Metamorfoza rukopisa tako
donosi: minijature postavljene pod imaginarnim povećalom (brodskim oknom ili prozorom), veće
slike – akrile i stilizirana platnena jedra s ispisanim stihovima razmještena prostorom. Morfološki
gledano, tri primordijalne forme (prasimboli), redom: krug (stvaralačka sila), kvadrat (elementi)
i trokut (mudrost), kreiraju talisman ili njegovu metafizičku projekciju, prizivajući genezu ili
vrijeme nastanka prve plejade arhetipova, iz koje izviru i vile 6 , pa tako i prijeteće Brodarice, koje,
na raskrižju ovo- i onostranog, kažnjavaju one koji im zamute vodu, potražujući, također, i danak.
Međutim, arhetip djevojke/žene ovdje ne upućuje samo na vilinsku mitologiju već i na pasivan,
unutarnji princip 7 boginje Hestije uz koji se vezuju spiritualne prakse – molitva i kontemplacija, a
posljedično i ekstaza. Princip je to koji pobuđuje sposobnost samoiscjeljenja i upućuje na interese
usmjerene ka skrivenim moćima ljekovitog bilja. Hestija je, osim ako se ne povuče u osamu,
gotovo prisiljena izgrađivati odnose s drugima, baš poput Brodarice (Oprostite jeste li na otok došli
životno ili slučajno?), ovog puta u ulozi autorice pjesničkog dnevnika. No, pravi site-specific ovisan
je i o ostalim, a ne samo vizualnim podražajima, jer dio kompleksne izložbene cjeline, svakako,
6
7
Govoreći o mitologiji Slavena, u narodnoj su se predaji sve do danas, od nižih božanstava, zadržale
i vile. Predaja tako, kao najčešće spominjane, izdvaja vile Brodarice (Izvorkinje) i Nagorkinje. Prve
se nalaze uz vode i jezera, i vrlo su opasne, dok su druge gorske, neobično lijepe, vidovite i ponekad
pomažu junacima iako mogu biti i ćudljive posebice kada čovjek naiđe na njihovo kolo. Brodarice uz
vode potražuju brodarinu o čemu svjedoče i stihovi srpske narodne pjesme Marko Kraljević i vila
Bardarica: Od junaka oba oka crna; A od konja dvije noge prve; A od tica iz ramena krila.
Ovaj princip suprotan je onom vanjskom; ekstrovertnom, a kojeg od tri boginje djevice utjelovljuju
Atena i Artemida.

uz vodu (Brodarica) i vatru (Hestija) čini i element zraka utjelovljen u snazi vjetra 8 , ali i element
zemlje prisutan u mirisnoj esenciji smilja. Idealna je to scenografija za još jedno evociranje mita u
čijem je fokusu djevojka/žena 9 , uvjetovana svojim ulogama i ograničena usudom (Zar stvarno ne
znaš da sam tvoja brodica? Nataložena, nerazložena, Bezlična, obična, Pokorena i patvorena Pred
tvojim bezizražajnim očima? Izjela me ruzina!!!!!!), ali ipak u konstantnoj potrazi za promjenom
filtriranom iščekivanjem onog što je utjelovljeno u arhetipu glasonoše Hermesa (astrološki
Merkur) 10 , svog posrednika prema svijetu; prema ekstrovertnom principu. (Divno je vidjeti sebe
makar i u komadićima kroz tvoje oči. Divno je biti žena! Biti svoja! Biti tvoja! U tisuće perspektiva
raspršena.) Ako se dogodi, to je promjena koja ima sposobnost prenijeti se i na druge, zato okusimo
suze uhvaćene u zrncima soli 11 kako bismo i sami dotaknuli ekstazu potaknutu nemirnim valovima
jedne sudbine!? Jesmo li spremni za bo(l)je!? (Plavo ili žuto.)
III. MIT: (Pre)Poznavanje mitološkog identiteta
Fotografski projekt Ive Lulić, svojevrsni je work in progress, jer ona već desetak godina
pomno istražuje sve ono što nam je bogata pučka predaja ostavila u nasljeđe. Riječ je o pričama,
legendama i vjerovanjima rasprostranjenim diljem Hrvatske, čije literarno, slikovno ili pak obredno
(ritualno) evociranje pomaže u generiranju onog što bismo mogli nazvati mitološkim identitetom.
Ta je kategorija posebice bitna u pokušajima rekonstrukcije određenih segmenata nečije povijesti,
a možda je najpresudnija u istinskom spoznavanju skrivene dinamike svakodnevnog. Jer, prema
tumačenju antropologa Claude Lévi-Straussa, evolucija mita odvija se u dvije faze, od kojih prva
7
8
9
10
11
Dodajmo, kako pjesničku zbirku otvara simbol ruže vjetrova najavljujući trenutke koji se uvijek
odviju u stvarnom ili simboličkom okrilju pojedinog vjetra (tramontane, bure, levanta, juga, oštra,
lebića, pulenta, maestrala).
U fokusu postava njezina je materijalizacija!
Hermes je antipod Hestiji, kao što je Merkur antipod Plutonu. Međutim, njihovi su se principi
sposobni nadopunjavati.
I to doslovno.

8
podrazumijeva stvaranje određenog znaka (priče ili predodžbe) iz konkretnog iskustva, a druga
transformaciju znaka s doslovnim značenjem u fantastičnu, metaforičku ili alegorijsku sliku. No,
prije klasificiranja odnosa mitskog sadržaja i stvaralačkog, u ovom slučaju likovnog akta, potrebno
je upoznati neke od principa Ivine stvaralačke prakse. Naime, kako bi kreirala odgovarajuću
scenografiju, ona, najprije, odabire ambijente (lokalitete) koji su na različite načine povezani s
pričom ili predodžbom što predstavljaju predmet precizne autorske rekonstrukcije, naravno, sve
u korist logike evociranja konkretnog mitskog sadržaja. To su uglavnom šume, livade, proplanci,
potoci ili usjevi, iz kojih izviru protagonisti pučkih predaja, uhvaćeni u trenutku proizašlom iz
detaljno planiranog događaja. A način na koji su uhvaćeni krajnje je specifičan s obzirom na to da
fotografija, u ovome slučaju, nije ni najmanje manipulirana digitalnim alatima, već je u cijelosti
sačuvanja njezina tehnička autentičnost, s kadrovima u koje se ušuljala (meta)fizička snaga prirode
u svojoj najveličanstvenijoj formi, stvarajući, poput europskih simbolista s kraja 19. stoljeća 12
varijantu magičnog (magijskog) realizma. Šuvakovićevom terminologijom rečeno, pred nama je
sinteza djela koje prenosi mitološki događaj (transformirajući ga u specifičnu stilsku shemu 13 ) i
djela koje ga, koristeći medij hepeninga, ponovo konstruira 14 . No, ono što je zaustavljeno na
kompozicijama koje svojom uzvišenim redom podsjećaju i na one baroknih klasicista 15 , entiteti
su poput zračnih duhova – vila, ovog puta Nagorkinja, koje stoje kao kontrapunkt ćudljivim
Brodaricama; zatim ostalih elemenata: vodenih duhova – Vodenjaka, Potopljenika ili Vodenkinje;
zemljanih duhova – Mraka, Malog ili Pozoja; i drugih stanovnika nadnaravnog panteona:
More, Suđenica, Posvečkara ili Kuge. No, zajedničko svim tim sliko-pričama 16 okrilje je u kojem
12
13
14
15
16
Nije na odmet prizvati konkretne kompozicije Puvisa de Chavannesa (San; Mlade djevojke na obali
mora), Johna Everetta Millaisa (Ofelija; Slijepa djevojka) ili Thomasa Colea (Putovanje života) kako
bi ova tvrdnja bila što slikovitija, iako se pozivamo na posve drugačiji medij – sliku, uz napomenu
kako su upravo kompozicije simbolista znale biti ovisne o fotografskim skicama (Alphonse Mucha).
Ovdje iznova valja povući analogiju sa simbolističkim i postsimbolističkim strujama.
Šuvaković, Miško, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Horetzky, Zagreb, 2005.
Elegijski prizori Nicolasa Poussina čak su im i ikonografski srodni!
Termin kojim je fotografske kompozicije Ive Lulić označila likovna kritičarka Branka Hlevnjak.

protagonisti slavenskih mitova obitavaju. Jer šume su, još i danas, njihova utočišta! A pođemo li
od parafizičke 17 dimenzije stvarnosti, jedino za stablo (ili drvo) možemo kazati da zaista utjelovljuje
univerzalnu supstanciju – pramateriju, jer okuplja sve elemente 18 i povezuje tri razine kozmosa 19 !
Zato je baš stablo predmet raširenog kulta, ili se povezuje s kultom bogova kojima se posvećuje.
Ili u zaštiti njegove sjene, na što upućuju i Ivine fotografije, svoje skrivene egzistencije i nadalje
uživaju smrtnicima uglavnom nevidljivi duhovi prirode, iako ih je (možda!) nešto vidljivijima
učinio evokacijski priručnik okultista Franza Bardona. Takvo pomicanje fokusa s cjeline na detalj,
prilog je transferu iz sfere mitološkog u polje simboličkog.
IV. SIMBOL: Do povezivanja s prirodom
Kretanje u smjeru arhetipsko – mitološko nastavlja se putovanjem ka simboličkom.
Drugim riječima, pomognemo li se sistemom zooma, polje arhetipskog upućuje na mitološko,
a mitološko, nadalje, otkriva simboličko. No, krenimo redom. Djelo Zdenka Bašića, poput djela
dviju prethodno analiziranih autorica, također je interdisciplinarno i multimedijsko, a nakon
preplitanja poetskog, likovnog i ambijentalnog (Margareta), zatim fotografskog i performativnog
(Iva), slijedi sinteza likovnog: grafičkodizajnerskog – ilustratorskog, filmskog (fotografskog) i
literarnog. Napajajući svoje ilustracije na izvoru obiteljske usmene predaje, prenašane s koljena
na koljeno; iz priče u priču, Zdenku polazi za rukom kreirati prepoznatljivu ikonografiju koja
progovara o suživotu naslijeđenog i intimnog u smislu autorske reinterpretacije, pa čak i
dekonstrukcije mitskog (tj. onog dotad uvriježenog). Drugim riječima, u njegovim minuciozno
promišljenim kadrovima oživljava varijanta mitološke priče propuštena kroz prizmu osobnog, što
znači da biva prožeta sadržajima snova, vizija, halucinacija i unutarnjih svjetova. Takva (intimna/
9
17
18
19
Izvedenica od riječi paranormalno; odstupanje od normalnog ili preciznije rečeno očekivanog. U
ovom slučaju odstupanje od fizičkog – materijalnog, prema metafizičkom.
Njegovim žilama kola sok; korijenje mu je u zemlji; zrak mu hrani lišće, a vatra izbija iz trenja.
Podzemlje korijenom; površinu zemlje deblom; nebo granama.

10
osobna) fantazma 20 idealno je polje evociranja simboličkih entiteta koji svoju egzistenciju bilježe
u ambijentima jedinstvene atmosfere, povezujući se, tako, s nasljeđem fantastičke umjetnosti 21 :
zavodljivim, začudnim i zastrašujućim prizorima Hieronymusa Boscha; teozofskim i gnostičkim
studijama Williama Blaka; nadnaravnim entitetima Arthura Rackhama; hibridima Matthewa
Barneya; ritualima Marka Pogačnika; matricama Jana Švankmajera, Tima Burtona, Guillerma
del Tora... Ti su ponekad mračni, a ponekad elegični ambijenti, s dominantnim elementima
pejzaža, rezultat precizne računalnografičke igre, doslovce preklapanja digitalnih slojeva, u namjeri
reproduciranja narativne ilustracije koja s jedne strane priziva kakav raskošni filmski kadar, dok nas
s druge upućuju na traganje za izgubljenim rukopisom iz kojeg je slučajno istrgnuta. Navedimo, u
prilog iznesenom, kako je Zdenko, uz ostalo, autor dokumentarno-igranih serijala (Sjeverozapadni
vjetar: Između legende i stvarnosti; Pjesmoslike), animiranih filmova (Vesla; Guliver; Priča o
snijegu) i slikovnica (Sjeverozapadni vjetar: O vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog
dijela Medvednice pa do samoborskog kraja; Mjesečeve sjene: O vješticama i pričama noćnih sati,
sjeverozapadnog dijela Medvednice; Moguti: Zaboravljena priča čuvara turopoljskih lugova),
potpisujući ondje njihov literarni i vizualni dio. Zato ni najmanje ne iznenađuje snažan scenografski
efekt koji njegove ilustracije odaju. Ali monumentalna scena uronjena u pejzaž u kojem,
također, često dominira magičan motiv – stablo, ovdje nikada ne dolazi sama; lišena dinamike i
primordijalne inteligencije, već istinsku fantazmu vitalnom čini njezina sveukupna žitelj – bića i
pojave 22 podređeni elementima, njihovim međusobnim interakcijama i astrološkim projekcijama.
No, oni Zdenku nisu tek iz dimenzije nesvjesnog kanalizirani simbolički obrasci već istinska veza
s prirodom koja iznova potvrđuje princip zagovaranja jedinstva mikro i makrokozmosa – nas
i prirode; prirode i Zemlje; Zemlje i svemira. Warburgovski rečeno, simboli, signali ili formule
20
21
22
Imaginarni svijet i njegov sadržaj!
Rasprava o fantastičkoj umjetnosti razvija se isključivo u smjeru njezine ikonografske specifičnosti, s
obzirom na posvećenost mističkim, mitološkim ili folklornim temama. U izrazu ona je, uglavnom,
naturalistička, a u prenošenju poruka i ideja, zbog svojeg naglašenog narativnog karaktera, posve
jasna.
Ili tek suptilne energije.

patosa 23 , tu su da nam omoguće uspješno distanciranje od ometajućih vanjskih podražaja i pripreme
za prosvjetljenje 24 . Stoga, stanimo(!), zatvorimo oči, prepustimo se sadržaju kolektivnog, i
krenimo u otkrivanje davno zaboravljenih istina. Bit će iscjeljujuće! 25
– Igor Gržetić
11
23
24
25
Hermetičko sredstvo; putem različitih figurativnih obrazaca pojavljuju se od najstarijih vremena pa
sve do danas, što znači da imaju sposobnost reaktivacije.
Princip formiranja i prenošenja simbola Warburg razlaže u studiji Ritual zmije, u nas objavljene u
zbirci Ritual zmije – geneza ikonologije, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1996.
Jer telegram i telefon razorili su kozmos, predvidio je Warburg!

12
LINK-in-ART
Arhetipsko & mitološko
u suvremenim likovnim praksama
(Posveta elementima)
Grad Krk - Galerija Decumanus
“Brodarica”
Margareta Peršić
19.6.- 2.7.2020.

Brodarica ili Plovidba kista
Brodarica je suvremeni gesamtkunstwerk, autorsko djelo koje objedinjuje nekoliko
umjetničkih grana i praksi te autoricu Margaretu Peršić otkriva kao slikaricu, ilustratoricu,
pjesnikinju, kustosicu, pa čak i glazbenu urednicu 2 . Imersivna, multimedijalna izložba zaokuplja
sva osjetila i poziva na plovidbu pučinom autoričinog nesvjesnog. Pjesnički elementi koje vidimo
i osjećamo u njihovom materijalnom realitetu kad uđemo u prostor galerije, poput mirisa
Mediterana, hrpe soli, lutke, kistova, slika na platnu, minijaturnih ilustracija uokvirenih brodskim
oknima i napetih jedara ispisanih tesktovima, nalaze se predstavljeni u izvorištu izložbe – maloj
knjižici sačinjenoj od impresija, emocija i uspomena na jedno otočko ljeto koje će svakog trena
smjeniti jesen.
Paletom dubokih plavih, žarko crvenih i toplih žutih tonova, više mareći za doživljaj, a
manje za formu, Margareta slika razglednice s Unija pune bita, uvala, zaigrane djece, brodova,
valova, riba i žena bez lica 3 . Čak i kada si zada okvir u obliku kruga, njeni likovi i scene izlaze iz tih
okvira. Krug kao jedan od glavnih motiva Brodarice, moći će crtati i posjetitelji, te se tako okušati u
enso 4 praksi koja vodi do samospoznaje i dio je hitsuzendo tradicije (jap. put kista ili u ovom slučaju
plovidba kista). Na njenoj plovidbi kistom, Margareta Peršić pronalazi jednostavnost, intimnost,
razumijevanje prirodnih procesa i ljepotu nesavršenosti.
– Bruna Justinić
13
1
2
3
4
Brodarica je ime dobila po mitološkom biću, vodenoj vili koja uzima brodarinu. Može poslužiti kao
vodič kroz bezbrojne svakodnevne i vanredne susrete koji nas diraju, pjesme koje nas u trenutku
transportiraju u druge svijetove i ostale misaone i duhovne odiseje koje slažemo u ladice podsvijesti
dok nas ponovno jedan miris, jedna nota, jedan osmijeh ne vrate na početak, na luku iz koje smo
krenuli. BroDARica je dar svima nama. (op.a.)
Ilustracije imaju opaske autorice s naslovima pjesama koje je čitatelj pozvan slušati dok čita/gleda
Brodaricu.
Ili morskih vila s kojima smo ponukani zaroniti u dubine i izroniti promijenjeni. (op.a.)
Japanska praksa crtanja kruga jednim potezom kistom kada je um slobodan i pušta tijelo da stvara.

14
“Može li se otokom* postati?
Oćutjeti njegov tok**
I teći njime kroz vlastiti
krvotok?”
*
**
obala 36,6 km, nadmorska visina 132 m
koordinate 44°38’59’’N, 14°14’44’’E
tok – ritam, smjer kretanja, proces, ciklus,
intenzitet, smjer, pravac, narativ
(www.kontekst.io)

15

16
“Sunce ću ti poslati.
Ili naranču?
Ti biraj!
Zjenicu svojeg oka
Ili vreću badema?
Biraj!
Poslat ću ti pismo
Il vreću zlatnika?
Biraj,
Od koga, čega ću duže trajati
u tvojim ustima...”
“Sunce je sjaj u očima drugoga!”

“Nož mi u rukama.
Skidam peraje i plivače
kožice.
Sjec. Sjec.
Ljuštim krljušti.
Hrljšlj... hrljšljt...
Kad osvane,
Ako prije ne prsnem,
Možda mi se i glas vrati.”
17

18
“Zalazak sunca.
Čovjek i ja-
Dva gola otoka!”

“Dvogled je pozicija dvoje ljudi koji gledaju u istu budućnost.”
19

20

“Stvaram zablude.
Potrebne su mi.
Porodit ću bisere!”
21

22
“Al ipak
Reci mi samo “Ljubavi”,
Reci mi samo
“Ljubavi moja – sve si to samo izmislila”.
Bit će to najslađa izmišljotina.”

“Sad smo i mi poezija.”
23

24
“Hoću ti reći – hvala –
Sjesti ti uz oči
I odmoriti se u njima.
U tvojim jezernim, svjetlosnim meteorima.
Hoću ti reći – mrzim te –
Tvoje maske prijetvorne, prljave, iscerene.
Hoću ti reći – žao mi je –
Što te vidim zakopčanog, odrezanog,
naviknutog, oglavljenog.
Hoću ti reći – oprosti –
Što sam drugačija od zamišljene.
Hoću ti reći – zbogom –
Nježno, meko, šaptom:
Kao zagrljaj duše
Koja se rastaje sa sobom.”

25

26
LINK-in-ART
Arhetipsko & mitološko
u suvremenim likovnim praksama
(Posveta elementima)
Grad Krk - Galerija Decumanus
“Mistična Hrvatska”
Iva Lulić
3.7.- 23.7.2020.

Mitske fotografije
Iva Lulić je fotografiji prišla kao rezultatu nekog izmišljenog, bajkovitog, ali virtualno
snažno prisutnog svijeta – mitološkog svijeta. Bilo bi netočno reći da su te fotografije samo
ilustracije mitova i priča na koje se odnose: one su fotografska predstava (performansa) za sve
koji u tome učestvuju, a njih je značajan broj. Unoseći u taj fotografski događaj (happening)
sve pripremne elemente filma, autorica se zaustavlja na fotografiji. Tako postiže snažnu iluziju
stvarnog događaja; bilježi situacije u kojima su mitološki likovi uhvaćeni; fotografija je potvrda
viđenom. Njezina je velebnost očigledna i u potpunosti hrani naše vjerovanje. Fotografija postaje
sliko-priča, sliko-mit, sliko-bajka. Mi joj se rado prepuštamo. Dovoljan je pogled na svaku od
fotografija pojedinačno, pa da Ivi Lulić priznamo da je velika majstorica fotografskog iluzionizma.
Istodobno, to su realne fotografije ambijenata, prirodnih ljepota, fotografije izvrsne rasvjete
i skladnih boja. U kontrapunktu prirodne veličanstvenosti i umjetne i umjetničke intervencije
utemeljene na tradicijskoj ikonografiji, pučkoj i pradavnoj mitskoj predaji, cijeli projekt postaje
mnogo više od same fotografije. Fotografija je Ivi Lulić samo sredstvo za oživljavanje najdubljih
sjećanja, koji se javljaju u fragmentima utkani u suvremeno duhovno nasljeđe. U tome je posebnost
ovih fotografija kojima je autorica ostvarila proboj u INTERMEDIJALNU zonu umjetničkog
djelovanja.
– Branka Hlevnjak
27

28
“Vile” iz projekta “Krk - otok vila”

29

30
“Mora”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”

“Vodenkinja”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”
31

32
“Vila”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”

“Divlja dekla”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”
33

34
“Četiri godišnja doba: Zima”

“Vila”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”
35

36
“Šumski Ved”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”

“Posvečkari”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”
37

38
“Vila”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”

39

40
“Mali lovac”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”

“Coprnica”, iz projekta “Podravina između mitova i legendi”
41

42
LINK-in-ART
Arhetipsko & mitološko
u suvremenim likovnim praksama
(Posveta elementima)
Grad Krk - Galerija Decumanus
“Tišina legendi”
Zdenko Bašić
24.7.- 13.8.2020.

Tišina legendi
Čarolija snježnog i vjetrovita svijeta što autor gradi kroz preglednu, istodobno višeslojnu
naraciju zasnovanu na neiscrpnim detaljima (iz obiteljske predaje) inspirira se legendama vezanima
uz samoborski i podsusedski dio (sjeverozapadnog dijela) Zagreba i Medvednice. Izabrani motivi
prepričani i interpretirani na Zdenkov način donose nova tumačenja u kontekstu usmene naše
književnosti. Neiscrpnost izvornog temeljena je upravo na usmenoj predaji Zdenkove bake, djeda i
tradicije (što primjerice prati etnologinja Lidija Bajuk tumačenjima stihova i glazbe, kao i pojedini
vokalno-instrumentalni ansambli poput L.I.P.A. ili Lada).
Zdenkova čitanja djela autora poput Lewisa Carolla, Mary Shelley, H. G. Wellsa i
drugih, poglavito engleskih, dopunjuju suvremenom likovnošću komparativnu povijest svjetske
književnosti. Izabrane književne motive prepoznatljivim rukopisom Zdenko predlaže kao inspirativan
model ilustratorskog i scenografskog pristupa devetnaestostoljetnoj literaturi.
Charles Lutwidge Dodgson rođen je istoga dana (27. siječnja) kao i Zdenko. Poznat pod
pseudonimom Lewis Carroll, matematičar, logičar i fotograf stvorio je bezvremenski karakter
(Alisu), njene avanture i druge dogodovštine u zemlji čudesa.
U slikarskom pak smislu, svatko tko iz pozicije današnjeg povjesničara umjetnosti barem
nakratko pogleda unatrag prema pre-rafaelitskom slikarstvu/bratstvu, osobito prema Danteu
Gabrielu Rossettiju, uspio bi dopuniti vizualno poimanje Zdenkove transmedijalnosti. Engleski
slikar i pjesnik volio je, primjerice, neakademski način rada, nonsens prethodno spomenuta Lewisa,
(gotičke) horror priče ili Edgara Allana Poea, kao i Zdenko.
Promatrati svijet i nebo očima suvremena umjetnika poseban je dar, posložiti poznat Sunčev
sustav u danas mladima pristupačnu mjeru – ilustracijom, izazovno je. Boje koje se pojavljuju na
novim ilustracijama otkrivaju raspon zamišljene ton-karte koju je današnje mlado oko susrelo u
NASA-im interpretacijama fotografija zabilježenih putem svemirskih sondi upućenih u daleka
prostranstva. Tako, uz ostalo, Zdenko Bašić komentira i oslikava spoznaje današnje znanosti o
poznatom, ne zaboravljajući sjećanja, među kojima jedno govori o neobičnim bićima koja su štitila
ljude i šumu na isti način na koji su ljudi štitili svoje hrastove. O hrasticima je primjerice Josip
Kozarac u pripovijesti Slavonska šuma (Vienac, Zagreb, 1888.) zapisao: Tko je jedanput bio u toj
našoj drevnoj šumi, s onim divnim uspravnim, čistim i visokim stabaljem, taj je ne može nikada
zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama, koje teku
43

duž cijelog dvadeset metara visokog debla, sa snažnom širokom krošnjom, koja no ga je okrunila,
kao stasitog junaka kučma (šubara op.a.). Ponosito se oni redaju jedan do drugoga, kao negda
kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš, da su orijaši snagom, da prkose buri i munji, da
su najjači i najplemenitiji u svom carstvu i plemenu. A kad vjetrić gore zalahori, a tvrdo, glatko
lišće sad zašapće, sad zašušti i zašumi, čini ti se, da bjesne vile Slavonkinje sad popijevaju hitro
neobuzdano kolo, sad tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih davnih vremena; ilustrativnom
gravurom opremljeni Šumarski list iz 1918. donosi upravo takav prizor velebnoga hrasta na svojoj
naslovnici. Knjiga pak iz 1943. Hrvatska narodna mitologija: biserje priča čarobnog carstva drevnih
vremena spominje Stablo svijeta stvoreno od boga Svaroga kojim je prvotno stvorio magična bića,
a potom odvojio nebo od zemlje, te u krošnji izgradio stan bogova i dvor na najvišem nebu.
– Koraljka Jurčec Kos
44

“Zid”
45

46
“Mogut”

47

48
“Mjesečeva snaga”

“Nevidinčići i copernička mast”
49

50
“Mogut”

“Radost trešnje”
51

52

“Visibaba”
53

54
“Đurđica”

“Zmaj”
55

Margareta Peršić
56
Margareta Peršić rođena je u Zagrebu 1976., gdje je 2000. godine završila Pedagošku
akademiju na temu Priča, slika, slikovnica. Proteklih 20 godina aktivno se bavi i pronalazi veliko
veselje u umjetničkom izražavanju bojama, izradi igračaka i lutaka, žongliranju, pripovijedanju
priča te uređenju prostora. Margareta je sudjelovala na mnogim pedagoškim projektima, kako u
Hrvatskoj tako i u inozemstvu, te je vodila brojne lutkarske, dramske i likovne radionice. Aktivna
je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske udruge likovnih umjetnika
primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), i to u sekciji za izradu igračaka i lutaka te sekciji za ilustraciju,
karikaturu, strip, animirani film i primijenjeno slikarstvo. Također, članica je Hrvatske zajednice
samostalnih umjetnika (HZSU) od 2010. godine te Hrvatskog centra za dramski odgoj (HCDO).
Imala je 18 samostalnih te je sudjelovala na više od 60 skupnih izložbi. Godine 2017. diplomirala je
na Institutu za waldorfsku pedagogiju u Zagrebu (IWP). Živi i radi u Zagrebu.
Kontakt:
091 518 4168
magipersic@gmail.com
magisdolls.com

Iva Lulić
Iva Lulić rođena je 1979. godine u Zagrebu. Nakon gimnazije upisuje Filozofski fakultet u
Zagrebu gdje je 2006. diplomirala povijest umjetnosti i etnologiju. Fotografsku naobrazbu stekla
je na Arhitektonskom fakultetu – Studiju dizajna, gdje je slušala i polagala trogodišnji izborni
kolegij Fotografija i film. Godine 2012. dobitnica je nagrade Hrvatske udruge likovnih umjetnika
primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) za najbolju mladu umjetnicu. Fotografijom se profesionalno
bavi od 2006. godine djelujući kao nezavisna fotografkinja. Članica je Hrvatske udruge likovnih
umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika
(HZSU). Pored značajnog broja samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu dosad je realizirala
nekoliko autorskih umjetničkih projekata: Vile i vilenjaci – Artusi (2010.), Svijet Artusa –
Gorski kotar (2011.), Krk – otok vila (2013.), Snoviđenja prošlosti (2013.), Nekoć u Vrbovcu (2014.),
Podravina između mitova i legendi (2012. – 2015.) te Čarobna družba – Vjerovanja u nadnaravna
bića u Podravini (2015.). U svojim projektima oživljava poseban svijet iz mašte, ali bez korištenja
modernih mogućnosti računalnih efekata. Svijet u kojem se susreću realno i bajkovito postignut
je znalačkom razradom koncepta, promišljenim likovnim korištenjem svjetla i boje u fotografiji
te pronicljivom igrom očišta – odozgo, odozdo. Autorski projekti uspješno spajaju kvalitetan
fotografski, ali i scenografski rad s elementima socijalnog, humanitarnog i edukativnog djelovanja.
57
Kontakt:
095 904 99 83
iva.luli@gmail.com
ivalulic.com

Zdenko Bašić
58
Zdenko Bašić rođen je 27. siječnja 1980. godine u Zagrebu gdje je završio Školu primijenjene
umjetnosti i dizajna, Odjel grafičkog dizajna. Diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove
medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2005. godine desetominutnim lutka-filmom
Priča o snijegu – Anđeli u snijegu, i nagrađen nagradom za najuspješnije diplomante. Pored
animiranog filma i režije, bavi se i ilustracijom te je dosad ilustrirao nekoliko autorskih knjiga za
koje dobiva mnoga priznanja. Nagradu Grigor Vitez za ilustraciju dobiva 2009. i 2014., te posebno
priznanje 2011. godine, i to za cjelokupnu realizaciju knjige kao sklada dizajna, ilustracija i teksta te
visoku estetsku vrijednost. Godine 2006., 2012. i 2013. dobiva i književne nagrade Kiklop za svoj
rad na autorskim knjigama, Priča o čokoladi, Sjeverozapadni vjetar i Mjesečeve sjene. Dobitnik je
dva Porina – diskografske nagrade, 2010. i 2012. za najbolji video broj Žeđam i grafičko oblikovanje
albuma Svijet glamura. Svoje ilustracije izlaže na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i
svijetu, među kojima je i Biennale ilustracije u Bratislavi i Zagrebu, First Imam Ali International
Painting Symposium održanom u Teheranu 2007. te selekcija BIB u Japanu, a 2017. otvara veliku
izložbu Vjetrove sjene u Galeriji Kolvićevi dvori kao rezultat osvojenog Grand prixa na 6. hrvatskom
biennalu ilustracije – 2016. Godine 2012. upisan je na Časnu listu IBBY-ja (International Board on
Books for Young People Honour List), a 2009. Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih
umjetnosti (ULUPUH) dodjeljuje mu nagradu za najboljeg mladog umjetnika i doprinos ugledu
ULUPUH-a. Za svoj debitantski film Guliver (2009.) dobiva posebnu diplomu stručnog žirija
na Animateci u Ljubljani, Grand prix na Danima hrvatskog filma 2009., nagradu Oktavijan za
najbolji animirani film na Danima hrvatskog filma te nagradu za najbolji kratki film na Libertasu
– međunarodnom filmskom festival u Dubrovniku. Za animirano-igrani film Vesla, 2012., dobiva
Zlatnu medalju Svjetskog festivala neprofesionalnog filma – UNICA. Godine 2016. surađuje s
Vokalno plesnim ansamblom Lado u vizualom oblikovanju završne godišnje predstave Hod kroz
god, i to kao dizajner, kao scenograf i animator. Godine 2017. u suradnji s Muzejem turopolja

kao umjetnički direktor oblikuje prvi Perunfest, festival zaboravljenih narodnih priča i predaja, u
dvorcu Lukavec kraj Velike Gorice. U suradnji s izdavačem Spiritosom izdaje slikovnicu Zlatarevo
Zlato koja postaje najtraženija slikovnica 2018. godine.
Kontakt:
zdenkobell@gmail.com
59

Impressum
Nakladnik:
Centar za kulturu Grada Krka
Trg Sv. Kvirina 1, 51500 Krk
051 220 041; kultura@gradkrk.net
grad-krk.hr
Za nakladnika:
Maja Parentić
Urednik:
Igor Gržetić
60
Predgovor:
Igor Gržetić
Ostali tekstovi:
Bruna Justinić
Branka Hlevnjak
Koraljka Jurčec Kos
Višnja Slavica Gabout
Grafičko oblikovanje:
Igor Gržetić
Postav(i):
Margareta Peršić / Iva Lulić / Zdenko Bašić
Igor Gržetić
Saša Lončarić
Izložbe su realizirane uz financijsku podršku:
(1) Ministarstva kulture Republike Hrvatske
(2) Primorsko-goranske županije
(3) Grada Krka
(4) Turističke zajednice Grada Krka

Arhetipsko & mitološko
u suvremenim likovnim praksama
(Posveta elementima)