Osnove elektrotehnike II, udžbenik - Ljubomir Malešević

140 OSNOVE ELEKTROTEHNIKE II
8. TRANSFORMATORI
8.1. Uvod
Transformator je statički elektromagnetski uređaj koji se sastoji od dvaju električki izoliranih
(galvanski odvojenih) svitaka. Vremenski promjenljiv tok u jednom svitku izaziva inducirani EMS u
drugom svitku. Za poboljšanje sprege između svitaka oni se namataju na zajedničku jezgru.
Zračni transformator – jezgra je napravljena od nemagnetskog materijala (mala korisnost ).
Transformator sa željezom – jezgra je od feromagnetskog materijala relativno visoke
permeabilnosti, pa gotovo cijeli stvoreni tok obuhvaća svitke uz relativno malen magnetski
otpor (velika korisnost ).
Frekvencija induciranog napona u drugom svitku ista je kao frekvencija struje u prvom svitku. Ako je
drugi svitak spojen na trošilo, inducirani EMS uspostavlja struju kroz trošilo. Dakle, snaga se prenosi s
jednoga na drugi svitak isključivo preko magnetskog toka u jezgri.
Svitak spojen na izvor EMS-a je primarni svitak, a svitak s kojega se isporučuje snaga trošilu je
sekundarni svitak, tj. transformator je na primarnoj strani priključen na izmjenični izvor, a na
sekundarnoj opterećen trošilom, kao na Slici 8.1.
Slika 8.1 – Transformator s Fe jezgrom
Ovisno o naponskom radnom nivou svitak je visokonaponski ili niskonaponski. Kada se primjerice
spaja generator relativno niskog napona na visokonaponski prijenosni vod (dalekovod), primarni svitak
je niskonaponski, a sekundarni visokonaponski (engl. step-up transformer). S druge strane, stroj za
zavarivanje zahtijeva veliku struju na sekundaru, pa njegov transformator ima primarni svitak
visokonaponski, a sekundarni niskonaponski (engl. step-down transformer).