Osnove elektrotehnike II, udžbenik - Ljubomir Malešević

130 OSNOVE ELEKTROTEHNIKE II
jezgru. Stoga ni L nije konstantan. Kroz svitak spojen na sinusni izvor teče struja:
i
1
L
udt . Zbog
promjenljive induktivnosti ona će imati istu frekvenciju, ali neće imati čisti sinusni oblik kao napon.
Egzaktna analiza strujnog signala provodila bi se razvojem u Fourierov red koji bi osim temeljnoga
imao i više harmonike. Mi ćemo se ograničiti na analizu preko aproksimativne nadomjesne sheme u
kojoj se u razmatranje uzima samo prvi harmonik struje.
Shema svitka s feromagnetskom jezgrom dana je na Slici 7.3.
l s
Slika 7.3 – Svitak s feromagnetskom jezgrom
Kada se sinusoidni napon u = Umsint narine na svitak sa željeznom jezgrom, izmjenična struja stvara
promjenljivi magnetski tok. Dio toka se zatvara izvan jezgre tvoreći rasipni tok . Kako je rasipni tok
obično puno manji od glavnoga magnetskog toka, na početku razmatranja može se zanemariti. Ako je
k tomu i otpor svitka zanemarivo malen, u krugu preostaje idealna induktivnost. Narinuti napon drži
ravnotežu induciranom EMS-u samoindukcije: u e 0 u -e . Kako je po zakonu
d
elektromagnetske indukcije: e N , magnetski tok dobije se iz izraza:
dt
U
m
d
U
m
U
m
U
m
sin t N t sint
dt
cost
sint
, (7-2)
dt
N
N
2fN
2
gdje je maksimalni tok:
U m
U U
m
, (7-3)
2fN
2fN
4,44 fN
pa je efektivna vrijednost priključenog napona:
U 4,44 f N m.
Magnetski tok je sinusoidno promjenljiva veličina koja zaostaje za narinutim naponom za 90 0 .
Potrebno je ispitati koja je struja potrebna za stvaranje toga toka. Prema zakonu protjecanja je:
H l
Bl
l
H l N i
i . (7-4)
N N NS
t
0 r 0r