Osnove elektrotehnike II, udžbenik - Ljubomir Malešević

128 OSNOVE ELEKTROTEHNIKE II
Uvjet za rezonanciju je:
X
C
R X
2
2
1 1 R jX R jX
C
Y Y Y
1 L 2
1 2 2 2 2 2
R1 jX
L
R2 jX
C
R1 X
L
R2
X
C
R1 R2
X
C
X
L
2 2 2 2 j .
2 2 2 2
R1 X
L
R2 X
C R2 X
C
R1
X
L
2
C
R
2
1
X
L
X
2
L
1
C
0
2 2 2 2 1
R
L
L
R
1
2
2
C
2
(6-26)
, (6-27)
pa se za rezonantnu frekvenciju dobije:
2
L CR
1
r
. (6-28)
LC L CR
2
2
Vidi se kako se za R1 << i R2 << dobije idealni titrajni krug s poznatom rezonantnom frekvencijom
1 r
LC .
__________________________________________________________________________________
Fizikalni proces izmjene energije između kondenzatora i svitka analogan je za obje vrste rezonancije.
Međutim način napajanja, odnosno karakteristike izvora, stvaraju bitne razlike između tih pojava.
Svojstva kruga u uvjetima paralelne rezonancije znatno ovise o veličini unutarnjeg otpora generatora
na koji je spojen rezonancijski krug. Pri priključenom realnom naponskom izvoru napon na
rezonancijskom krugu pri rezonanciji dostiže maksimalnu vrijednost. Za vrlo veliki unutarnji otpor
generatora u odnosu na djelatni otpor paralelnoga rezonancijskog kruga može se smatrati kako je
rezonancijski krug priključen na izvor konstantne struje, pa se oblik rezonancijskih krivulja bitno
mijenja.
Poznato je kako je za dobivanje maksimalne snage na trošilu potrebno ispuniti uvjet prilagodbe, tj.
unutarnji otpor generatora mora biti jednak otporu kruga u rezonanciji. Za mali unutarnji otpor
generatora svrsishodno je primijeniti naponsku, a pri velikom unutarnjem otporu strujnu rezonanciju.
U praksi se naponska rezonancija primjenjuje u antenskim krugovima i u sekundarnim krugovima
induktivno spregnutih svitaka, jer je izvor EMS-a samoindukcije s malim unutarnjim otporom. Strujna
se rezonancija uporabljuje primjerice u kolektorskom krugu tranzistora jer je velik unutarnji otpor
generatora (velik Riz u kolektoru).
Jedna je od primjena rezonancijskih krugova primjerice tonsko biranje telefonskih brojeva.