Osnove elektrotehnike II, udžbenik - Ljubomir Malešević

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE II 127
Analiza dijagrama na Slikama 6.18:
1. BL, BC, B = F(f) – lijevo od fr 10 kHz prevladava induktivna, a desno kapacitivna reaktivna
komponenta. U rezonanciji se poništavaju, pa je ukupna susceptancija jednaka nuli.
2. Z = F(f) – impedancija je maksimalna u rezonanciji: Z R 1000
. Admitancija je
3
minimalna Y G 10 S .
3. =F(f) – fazni kut se mijenja u rasponu 90 o > > -90 o i jednak je nuli za fr.
U 100
4. I = F(f) – struja je minimalna u rezonanciji: I r
0,1 A . Za vrlo niske, kao i za vrlo
R 1000
visoke frekvencije I .
5. IL, IC = F(f) – struje kroz susceptancije jednake su pri rezonanciji, pa se poništavaju.
6.4. Kriterij za određivanje vrste rezonancije u složenom krugu
Složeni krugovi s više reaktivnih elemenata razmještenih u serijskim i/ili paralelnim granama općenito
mogu imati nekoliko rezonancijskih frekvencija. Pri tomu na različitim frekvencijama mogu nastupiti i
serijska i paralelna rezonancija. Koja je vrsta rezonancije moguća dade se odrediti po jednostavnom
kriteriju:
paralelna rezonancija – pri odspojenom izvoru postoje ekvivalentni reaktivni elementi suprotnog
polariteta (XL i XC) u paralelnim granama;
serijska rezonancija – pri kratko spojenom izvoru u serijskoj grani ekvivalentni su reaktivni
elementi suprotnog polariteta (XL i XC).
Općenito se za krug koji konfiguracijom odstupa od čistog serijskog ili paralelnog R-L-C kruga
rezonantna frekvencija, ili neki drugi parametar u rezonancijskim uvjetima, može odrediti iz uvjeta:
Im
Z
0 ili ImY 0
eq
. (6-25)
eq
Dakle, nadomjesna impedancija/admitancija u rezonancijskim uvjetima mora imati djelatni karakter.
Primjer:
Rezonancija u krugu s realnim kondenzatorom i svitkom
Shema realnog svitka i kondenzatora prikazana je na Slici 6.19.
Slika 6.19 – Krug s realnim kondenzatorom i svitkom
Iz uvjeta ImY
eq
0 slijedi kako je potrebno odrediti nadomjesnu admitanciju i imaginarni dio
izjednačiti s nulom: