Camilla Laeckberg - Zlatni kavez
V.B.Z. PREDSTAVLJA MISTIČAN PSIHOLOŠKI TRILER AUTORICE KOJA JE PRODALA VIŠE 20 MILIJUNA PRIMJERAKA SVOJIH ROMANA Ženska osveta – tako lijepa i tako okrutna Na prvi pogled, Faye ima sve. Savršenog supruga, prekrasnu kćer i luksuzan stan u najpoželjnijem dijelu Stockholma. Ali Faye se osjeća kao da je zarobljena u kavezu, a tamna sjećanja iz njezina djetinjstva u Fjällbacki progone je sve više. Nekad je bila snažna i ambiciozna žena, prije nego što se odrekla karijere zbog supruga Jacka i obitelji. Kad slučajno zatekne Jacka s drugom ženom, njezin se svijet raspada u komadiće. K tome, Jack zatraži razvod i Faye preko noći ostane doslovno bez ičega. Potpuno je slomljena i na dnu, sve dok ne odluči osvetiti se. Zlatni kavez roman je o ženi koja je iskorištena i izdana, ali koja uspijeva preuzeti sudbinu u svoje ruke. To je dramatična i odvažna priča koja pomiče granice – anatomija osvete jedne žene koja je odbila biti žrtva. CAMILLA LÄCKBERG jedna je od najčitanijih autorica na svijetu. Njezinih deset knjiga iz serije psiholoških trilera smještenih u priobalni švedski gradić Fjällbacku prodano je u više od 22 milijuna primjeraka i objavljeno u 60 zemalja. Ona je također uspješna poslovna žena i jedna od osnivačica investicijskog društva Invest In Her (Uloži u nju) koje se bavi ženskim poduzetništvom i borbom protiv rodne razlike u plaćama. Roman Zlatni kavez novi je korak u spisateljskoj karijeri Camille Läckberg u kojem je glavni lik snažna žena, nezaboravna Faye, a roman nosi poruku o ženskoj snazi, sposobnosti i ravnopravnosti. https://www.vbz.hr/book/zlatni-kavez-2/ https://www.vbz.hr/book/zlatni-kavez/
V.B.Z. PREDSTAVLJA MISTIČAN PSIHOLOŠKI TRILER AUTORICE KOJA JE PRODALA VIŠE 20 MILIJUNA PRIMJERAKA SVOJIH ROMANA
Ženska osveta – tako lijepa i tako okrutna
Na prvi pogled, Faye ima sve. Savršenog supruga, prekrasnu kćer i luksuzan stan u najpoželjnijem dijelu Stockholma. Ali Faye se osjeća kao da je zarobljena u kavezu, a tamna sjećanja iz njezina djetinjstva u Fjällbacki progone je sve više. Nekad je bila snažna i ambiciozna žena, prije nego što se odrekla karijere zbog supruga Jacka i obitelji.
Kad slučajno zatekne Jacka s drugom ženom, njezin se svijet raspada u komadiće. K tome, Jack zatraži razvod i Faye preko noći ostane doslovno bez ičega.
Potpuno je slomljena i na dnu, sve dok ne odluči osvetiti se.
Zlatni kavez roman je o ženi koja je iskorištena i izdana, ali koja uspijeva preuzeti sudbinu u svoje ruke. To je dramatična i odvažna priča koja pomiče granice – anatomija osvete jedne žene koja je odbila biti žrtva.
CAMILLA LÄCKBERG jedna je od najčitanijih autorica na svijetu. Njezinih deset knjiga iz serije psiholoških trilera smještenih u priobalni švedski gradić Fjällbacku prodano je u više od 22 milijuna primjeraka i objavljeno u 60 zemalja. Ona je također uspješna poslovna žena i jedna od osnivačica investicijskog društva Invest In Her (Uloži u nju) koje se bavi ženskim poduzetništvom i borbom protiv rodne razlike u plaćama.
Roman Zlatni kavez novi je korak u spisateljskoj karijeri Camille Läckberg u kojem je glavni lik snažna žena, nezaboravna Faye, a roman nosi poruku o ženskoj snazi, sposobnosti i ravnopravnosti.
https://www.vbz.hr/book/zlatni-kavez-2/
https://www.vbz.hr/book/zlatni-kavez/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Camilla</strong> Läckberg<br />
<strong>Zlatni</strong> <strong>kavez</strong>
iblioteka<br />
AMBROZIJA<br />
knjiga 503.<br />
glavni urednik:<br />
Drago Glamuzina<br />
izvršna urednica:<br />
Sandra Ukalović<br />
<strong>Camilla</strong> Läckberg<br />
<strong>Zlatni</strong> <strong>kavez</strong><br />
izdavač:<br />
V.B.Z. d.o.o.<br />
10010 Zagreb, Dračevička 12<br />
tel: 01/6235-419, faks: 01/6235-418<br />
e-mail: info@vbz.hr<br />
www.vbz.hr<br />
za izdavača:<br />
Mladen Zatezalo<br />
urednica knjige:<br />
Sandra Ukalović<br />
lektura i korektura:<br />
Jadranka Lukačić<br />
grafička priprema:<br />
V.B.Z. studio, Zagreb<br />
oblikovanje naslovnice:<br />
Scandinavian Design Group<br />
fotografija na naslovnici:<br />
Erik Undéhn<br />
tisak:<br />
Denona d.o.o., Zagreb<br />
travanj 2019.
<strong>Camilla</strong><br />
Läckberg<br />
<strong>Zlatni</strong> <strong>kavez</strong><br />
sa švedskoga preveo:<br />
Luka Miličević<br />
3<br />
2019.
iblioteka<br />
AMBROZIJA<br />
knjiga 503.<br />
naslov izvornika:<br />
<strong>Camilla</strong> Läckberg<br />
EN BUR AV GULD<br />
Copyright © <strong>Camilla</strong> Läckberg 2019<br />
First published by Bokförlaget Forum, Sweden<br />
Published by arrangement with Nordin Agency AB, Sweden<br />
All rights reserved.<br />
copyright © 2019. za hrvatsko izdanje:<br />
V.B.Z. d.o.o., Zagreb<br />
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu<br />
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu<br />
pod brojem 001026482.<br />
ISBN 978-953-52-0144-1 (meki uvez)
Kristini
PRVI DIO
„Možda je samo ozlijeđena?”, reče Faye.<br />
Gledala je dolje prema stolu, izbjegavajući njihove poglede.<br />
Kratak trenutak oklijevanja, a potom glas pun žaljenja.<br />
„Mnogo je to krvi iz tako sitnoga tijela. Ali ne želim ništa nagađati<br />
dok patolog ne obavi obdukciju.”<br />
Faye kimne. Dodali su joj vodu u prozirnoj plastičnoj čaši. Kad ju je<br />
prinijela ustima toliko se tresla da joj je nekoliko kapi poteklo niz bradu<br />
i namočilo bluzu. Plavokosa policajka toplih, plavih očiju pružila joj je<br />
papirnatu maramicu.<br />
Faye se polako obrisala. Voda će ostaviti ružne mrlje na svilenoj bluzi,<br />
no to više uopće nije bilo važno.<br />
„Nema nikakve sumnje? Baš nikakve?”<br />
Policajka pogleda svoga kolegu, a potom odmahne glavom. Pažljivo je<br />
vagala svoje riječi:<br />
„Kao što sam rekla: patolog mora dati svoj sud. Ali u ovom trenutku<br />
sve ukazuje na jedno: vaš bivši muž Jack ubio je vašu kćer.”<br />
Faye zatvori oči i zatomi jecaj.<br />
9
Julienne je napokon zaspala. Kosa joj je bila razasuta po ružičastom<br />
jastuku, disala je polagano. Faye ju je pogladila po obrazu,<br />
nježno, da je ne bi probudila.<br />
Jack bi se večeras trebao vratiti s poslovnog puta u Londonu. Ili<br />
Hamburgu? Faye se nije sjećala. Sigurno će biti umoran i pod stresom<br />
kad se vrati kući, ali ona će se pobrinuti da se propisno opusti.<br />
Pažljivo je zatvorila vrata spavaće sobe da ne probudi Julienne,<br />
iskrala se u hodnik i provjerila jesu li ulazna vrata zaključana. U kuhinji<br />
je prošla rukom preko kuhinjskog elementa. Tri metra dug, bijeli<br />
mramor. Carrara, naravno. Nažalost, bio je vrlo nepraktičan, jer bi<br />
se na poroznoj površini znale pojaviti gljivice i ružne mrlje, ali Jacku<br />
nije bilo ni na kraj pameti odabrati nešto praktičnije. Sama kuhinja u<br />
stanu u Narvskoj ulici stajala je gotovo milijun kruna i nije se štedjelo<br />
apsolutno ni na čemu.<br />
Faye posegne za bocom amaronea i stavi vinsku čašu na kuhinjski<br />
element. Kontakt čaše i mramorne ploče, zvuk ulijevanja vina – to je<br />
u biti bio njezin život onih večeri kad Jacka nije bilo. Polako je nalila<br />
vino, pazeći da ne ostavi još koju crvenu mrlju na bijelomu mramoru,<br />
prinijela čašu ustima i sklopila oči.<br />
Malo je prigušila svjetlo i izašla u hodnik, u kojemu je visio njezin,<br />
Juliennein i Jackov crno-bijeli portret. Fotografirala ih je Kate Gabor,<br />
princezina neslužbena dvorska fotografkinja, koja bi svake godine radila<br />
nove, fenomenalne fotografije kraljeve djece kako se igraju u jesenjem<br />
lišću u čistoj, bijeloj odjeći. Ležerno su stajali na molu. Julienne<br />
je bila između njih dvoje, a plava joj je kosa lepršala na vjetru. Bijela<br />
odjeća, naravno. Ona u jednostavnoj Armanijevoj pamučnoj haljini,<br />
Jack u košulji i podvrnutim hlačama Hugo Boss, a Julienne u haljinici<br />
iz dječje kolekcije Stelle McCartney. Bili su se posvađali netom prije<br />
fotografiranja. Nije se sjećala zbog čega, znala je samo da je ona za to<br />
bila kriva. Ali nikakva se nesloga na slici nije nazirala.<br />
10
Faye se popela na kat. Zastala je ispred vrata Jackove radne sobe,<br />
nećkajući se, ali ih je ipak otvorila. Soba se nalazila u tornju kuće i iz<br />
nje se pružao pogled na sve strane svijeta. Jedinstveno prostorno rješenje<br />
u jedinstvenom objektu, kako im je rekao agent za nekretnine kad<br />
im je prije pet godina pokazivao stan. Njoj je tada Julienne bila u trbuhu,<br />
dok joj je glava bila puna nade u svijetlu budućnost.<br />
Voljela je tu sobu u tornju. Sav taj prostor i svjetlost što je dopirala<br />
kroz prozor davali su joj osjećaj kao da lebdi. A kad bi se vani<br />
posve smračilo, među okruglim zidovima osjećala se kao u toploj<br />
kukuljici.<br />
Tu je prostoriju uredila sama, baš kao i ostatak stana. Odabrala je<br />
tapete, police za knjige, radni stol, fotografije i umjetnine na zidovima.<br />
A Jacku se sviđalo to što je napravila. Nikad nije osporavao njezin<br />
ukus, štoviše, uvijek je bio iznimno ponosan kad bi ga gosti tražili broj<br />
dizajnera interijera.<br />
U tim je trenucima puštao nju da zablista.<br />
Dok su sve ostale prostorije bile moderno uređene, svijetle i prozračne,<br />
Jackova je radna soba više odisala muškim stilom. Bila je nekako<br />
teža. Prilikom uređivanja više je energije uložila u tu prostoriju<br />
nego u Julienneinu dječju sobu i ostatak stana zajedno. Jack će u njoj<br />
provoditi mnogo vremena i donositi odluke koje će utjecati na budućnost<br />
njihove obitelji. Najmanje što je mogla učiniti bilo je pružiti mu<br />
utočište ovdje gore, pod oblacima.<br />
Faye zadovoljno prijeđe dlanom po Jackovu rustikalnom radnom<br />
stolu koji je nabavila na dražbi u Bukowskisu, a koji je nekoć pripadao<br />
Ingmaru Bergmanu. Jack nije bio neki veliki Bergmanov obožavatelj,<br />
više je volio akcijske filmove s Jackiejem Chanom ili komedije s Benom<br />
Stillerom, ali mu se, baš kao i njoj, sviđalo kad bi neki komad<br />
namještaja imao svoju povijest.<br />
Kad bi gostima pokazivao stan, uvijek bi dvaput udario dlanom po<br />
radnoj površini i, gotovo onako usput, spomenuo kako je taj lijepi stol<br />
nekoć stajao u domu svjetski poznatog redatelja. Svaki put kad bi to<br />
učinio Faye bi se nasmiješila, jer bi im se pogledi susreli dok bi on izgovarao<br />
te riječi. Bila je to tek jedna od tisuću stvari koje su dijelili u<br />
životu. Upravo su ti skriveni, važni i nevažni pogledi, bili ono što je<br />
gradilo njihov odnos.<br />
11
Zavalila se u stolac pred računalom, okrenula se za pola kruga i našla<br />
licem pred prozorom. Snijeg je padao i odmah se pretvarao u bljuzgu<br />
na ulici ispod stana. Kad se malo nagnula i pogledala dolje, ugledala<br />
je auto kako se probija kroz tamu veljačke noći. Vozač je skrenuo<br />
u Banérovu ulicu i nestao u smjeru grada. Faye je načas zaboravila zašto<br />
je uopće došla u Jackovu radnu sobu. Bilo je odveć lako nestati u<br />
tami, hipnotiziran bijelim pahuljicama koje su razbijale mrak.<br />
Faye trepne, uspravi se u stolcu i okrene prema velikom Appleovom<br />
monitoru. Pomaknula je miša i monitor je oživio. Pitala se što je Jack<br />
učinio s podlogom za miša sa slikom nje i Julienne, koju mu je poklonila<br />
za Božić. Umjesto nje imao je običnu, ružnu plavu podlogu iz<br />
robne kuće Nordea, kakve je dijelio svojim klijentima kao božićni dar.<br />
Znala je šifru. Julienne2010. Barem mu Nordea nije bila i na zaslonu,<br />
kao pozadinsku sliku i dalje je imao fotografiju nje i Julienne,<br />
koju je bio snimio u Marbelli. Ležale su u plićaku, a Faye je kćer držala<br />
na rukama ispruženima prema nebu. Obje su se smijale, ali se Fayein<br />
smijeh nekako više osjećao nego što je bio vidljiv dok je tako ležala<br />
na leđima, kose razasute po površini mora. Julienneine bistre, plave<br />
oči gledale su u kameru, ravno kroz objektiv. U Jackove jednako tako<br />
plave oči.<br />
Faye se još malo nagnula naprijed, gledajući svoje preplanulo tijelo,<br />
sve sjajno od morske vode. Iako je tada od poroda bilo prošlo svega nekoliko<br />
mjeseci, bila je u puno boljoj formi. Trbuh joj je bio ravan, ruke<br />
snažne, bedra uska i zategnuta. A sada, jedva tri godine kasnije, imala<br />
je najmanje deset kila više nego kad su bili u Španjolskoj. Možda čak<br />
i petnaest. Više se nije niti usuđivala stati na vagu.<br />
Maknula je pogled sa svoga tijela, otvorila internetski pretraživač,<br />
kliknula ‘’povijest’’ i upisala: porn. Pojavili su se linkovi, jedan za drugim,<br />
posloženi po datumima. Mogla je lako proučiti Jackove seksualne<br />
fantazije posljednjih nekoliko mjeseci. Bilo je to kao enciklopedija<br />
njegove požude. Seksualne fantazije za početnike.<br />
Dana 26. listopada pogledao je dva filmića. Russian teen gets slammed<br />
by big cock i Skinny teen brutally hammered. Što god čovjek mislio<br />
o pornoindustriji, barem su naslovi filmića bili konkretni. Nikakvih<br />
okolišanja, nikakvih pokušaja uljepšavanja, umatanja u celofan, laganja<br />
o tome što osoba pred zaslonom traži i što će dobiti. Izravan dijalog,<br />
otvorena i izravna komunikacija.<br />
12
Jack je gledao pornografske sadržaje otkako ga zna, a katkad bi ih i<br />
sama znala pogledati kad bi bila usamljena. Prezirala je prijateljice koje<br />
su tvrdile da njihovim muževima nikad ne bi palo na pamet pogledati<br />
pornić. E, to se zove potiskivanje.<br />
Jack prije nije dopuštao da pornići utječu na njihov seksualni život,<br />
nikad jedno nije dovodilo u pitanje drugo. Ali sad užitak više nije tražio<br />
s njom, a uz pornić Skinny teen brutally hammered i dalje jest.<br />
Sa svakim filmićem koji je pogledala želudac joj se sve jače stezao u<br />
čvor. Djevojke su bile mlade, mršave i pokorne. Jack je uvijek volio sitne,<br />
mlade djevojke. Nije se on promijenio, već ona. Uostalom, zar nije<br />
većina muškaraca voljela takve žene? Östermalm je bila četvrt u kojoj<br />
starenje i debljanje nisu dolazili u obzir. Barem ne za žene.<br />
Posljednjih je mjeseci Jack sedam-osam puta pogledao isti filmić.<br />
Young petite schoolgirl brutally fucked by her teacher. Faye je kliknula<br />
play. Mlada djevojka u kratkoj, kariranoj suknjici, bijeloj košuljici, s<br />
kravatom, visokim čarapama i pletenicama u stilu Pipi Duge Čarape<br />
ima problema u školi. Najozbiljnijih poteškoća ima s biologijom.<br />
Odgovorni roditelji, zabrinuti za svoju kćer, dogovorili su instrukcije i<br />
ostavili je samu kod kuće. Netko zvoni na vratima. Pojavljuje se muškarac<br />
u četrdesetima u sakou od tvida sa zakrpama na laktovima i fasciklom<br />
u ruci. Ulaze u svijetlu kuhinju. Djevojka odlazi po udžbenike<br />
i otvara ih. Prolaze gradivo o mišićima na ljudskom tijelu.<br />
„Kad ja kažem neki mišić, ti na svome tijelu pokaži gdje se nalazi,<br />
u redu?”, reče profesor strogim glasom.<br />
Djevojka raskolači oči, kimne i napući usne. Znala je dva mišića, a<br />
kad joj je rekao gluteus maximus, malo je zadigla suknjicu, tako da se<br />
vidio rub gaćica, i pokazala vanjski dio prepone. Profesoru se lice razvuklo<br />
u osmijeh.<br />
„Ustani, pa ću ti pokazati”, reče on.<br />
Djevojka izvuče stolac i ustane, a on joj svojim velikim dlanom<br />
počne polako prelaziti preko stražnje strane bedra prema gore, pod suknju.<br />
Još je malo zadigne, odmakne rub gaćica i gurne prst. Djevojka<br />
zastenje. Savršeno porno-superstenjanje, ali svejedno uz dozu nevine<br />
zapanjenosti i lagane grižnje savjesti. Obznana gledatelju da zna da ne<br />
bi smjela, da je to zabranjeno. Ali da se ne može suzdržati, da je iskušenje<br />
preveliko da bi mu se oduprla.<br />
13
Nekoliko je puta gurnuo prst unutra-van, a onda je pogne nad stol<br />
i stane jebati. Ona vrisne, stenje, grebe stol. Traži još. Naposljetku joj<br />
kaže da stavi naočale koje su joj bile spale, kako bi je zalio po licu. Lica<br />
iskrivljena od zadovoljstva i napola otvorenih usta primila je mlaz njegove<br />
sperme.<br />
Nigdje nije toliko očito koliko muškarac cijeni svoju spermu kao u<br />
pornićima. Dijele je požudnim, opčinjenim ženama usta napola otvorenih<br />
kao da je neki veličanstveni dar.<br />
Faye nekoliko puta klikne mišem na ružnoj podlozi iz Nordee i<br />
ugasi računalo. Ako je to ono što Jack želi, to će i dobiti.<br />
Uz škripu je izvukla uredski stolac i ustala. Vani je sad već bilo posve<br />
mračno, a i prestalo je sniježiti. Uzela je vinsku čašu i izašla iz sobe.<br />
U svom velikom ormaru imala je sve što joj je bilo potrebno. Pogledala<br />
je na sat. Devet i pol. Jackov avion uskoro bi trebao sletjeti, a<br />
ubrzo potom on će sjesti u taksi. Jasno, imao je VIP-paket, pa mu neće<br />
trebati dugo da dođe kući.<br />
Na brzinu se istuširala i obrijala ono malo dlačica što se bio nakupilo<br />
na Venerinom brežuljku. Isprala je čitavo tijelo, našminkala se, ali<br />
ne kao inače, već malo ležernije, kao netko tko nema iskustva u šminkanju.<br />
Nanijela je gomilu rumenila, previše maskare i, kao šećer na<br />
kraju, ružičasti ruž koji je pronašla na dnu ladice sa šminkom, koji je<br />
vjerojatno dobila u poklon-paketu na nekom eventu.<br />
Jack neće dobiti nju – ne Faye, svoju ženu, majku svoga djeteta –<br />
već nekoga mlađega, nevinijega, nekoga neokaljanoga. To je bilo ono<br />
što je njemu trebalo.<br />
Uzela je jednu od Jackovih debljih kravata i svezala je u labav čvor.<br />
Stavila je njegove naočale za čitanje koje ga je bilo sram nositi pred<br />
drugima, pa ih je skrivao kad bi im netko došao u posjet. Četvrtaste,<br />
crne Dolce & Gabbana. Faye pogleda rezultat u zrcalu. Izgledala je deset<br />
godina mlađe, gotovo kao onda kad je otišla iz Fjällbacke.<br />
Nije bila ničija žena. Ničija majka. Bilo je savršeno.<br />
Faye se ušuljala u Julienneinu sobu da uzme njezine bilježnice i ružičasti<br />
flomaster. Zastala je kad je Julienne nešto promrmljala u snu.<br />
Budi li se to ona? Ne, odmah se ponovno začulo mirno disanje.<br />
Otišla je u kuhinju naliti si novu čašu vina, ali je zastala i otvorila<br />
ladicu s Julienneinim plastičnim šalicama. Natočila je crno vino u veliku<br />
šalicu Hello Kitty s poklopcem i slamčicom. Savršeno.<br />
14
Kad je začula okretanje ključa u bravi ulaznih vrata, sjela je i stala<br />
prelistavati The Economist, za koji je Jack inzistirao da stoji na stoliću.<br />
A ona je bila jedina u obitelji koja ga je zaista i čitala.<br />
Jack odloži kofer na pod, skine cipele i u njih stavi uložak od cedrovine,<br />
koji je bio nužan da njegove talijanske cipele od meke kože ne izgube<br />
oblik. Faye se nije micala. Za razliku od Lancômeova sjajila koje<br />
je inače koristila, ovo ružičasto bilo je ljepljivo i mirisalo na sintetiku.<br />
Jack je pažljivo otvorio hladnjak, i dalje ne zamjećujući Faye. Kretao<br />
se tiho, vjerojatno misleći da i ona i Julienne spavaju.<br />
Ona ga je gledala iz tame dnevne sobe. Poput kakva neznanca koji<br />
viri kroz prozor promatrala je svoga muža a da on to nije ni znao. Jack<br />
je inače uvijek bio napet, ali sad, kad je mislio da ga nitko ne vidi, kretao<br />
se posve drukčije. Opušteno, gotovo nehajno. Njegovo inače stasito<br />
tijelo bilo je blago pogrbljeno, ne previše, ali dovoljno da čak i ona koja<br />
ga tako dobro poznaje, može primijetiti razliku. Lice mu je bilo nekako<br />
glađe, nije se isticala ona bora nastala zbog mrštenja i briga koja je uvijek<br />
bila vidljiva, čak i u onim društvenim prilikama koje su bile usko isprepletene<br />
s njegovom karijerom i njihovim životom, kada su smijeh i zveckanje<br />
čaša mogli dovesti do multimilijunskih ugovora sljedećeg dana.<br />
Prisjetila se kakav je Jack bio kad je bio mlad, kad su se upoznali.<br />
Vragolast pogled, vedar smijeh, ruke koje su je morale čitavo vrijeme<br />
dirati, kojima nje nikad nije bilo dosta.<br />
Svjetlost iz hladnjaka obasjala mu je lice, a ona nije mogla skinuti<br />
pogled s njega. Voljela ga je. Voljela je njegova široka pleća, voljela<br />
je njegove velike dlanove koji su sad držali tetrapak soka i prinosili ga<br />
ustima. Uskoro će biti na njoj, u njoj. Zaboga, kako je žudjela za time.<br />
Možda se u toj silnoj žudnji pomaknula, jer se on iznenada okrenuo<br />
prema ulaštenim vratima pećnice i u njima ugledao njezin odraz.<br />
Trznuo se i okrenuo prema njoj, držeći i dalje tetrapak na pola puta<br />
do usta.<br />
Odložio ga je na kuhinjski otok ispred sebe.<br />
„Ti si budna?”, upita on začuđeno. Nabori između lijepo oblikovanih<br />
obrva vratili su se.<br />
Faye nije ništa rekla, samo je ustala i napravila nekoliko koraka prema<br />
njemu. Pogledom je prelazio po njezinu tijelu. Već je dugo nije bio<br />
pogledao na takav način.<br />
15
„Dođi”, reče ona blagim, vedrim glasom.<br />
Jack zatvori hladnjak. Kuhinja je ostala u mraku, ali svjetlost grada<br />
koja je dopirala izvana bila je dovoljna da vide jedno drugo. Zaobišao<br />
je kuhinjski otok, obrisao usta zapešćem i nagnuo se da je poljubi. Ali<br />
ona je okrenula lice i gurnula ga na stolac. Ona je sad bila ta koja drži<br />
uzde. Kad je rukom krenuo prema njezinoj suknjici, ona ju je odgurnula,<br />
samo kako bi je sekundu kasnije položila na svoje bedro. Zadigla<br />
je haljinu kako bi vidio njezine čipkaste gaćice, nadajući se da će mu<br />
biti poznate, da će uvidjeti da su iste. Kao njezine. One mlade, nevine<br />
djevojke.<br />
Ruka mu je kliznula gore, a ona se nije mogla obuzdati, zastenjala<br />
je. Umjesto da kao u filmu pomakne gaćice ustranu, Jack ih je razderao.<br />
Ponovno je zastenjala, ovaj put glasnije, nagnula se nad stol i izvila,<br />
dok je on u jednom potezu raskopčao hlače i spustio ih zajedno s<br />
boksericama. Uhvatio ju je za kosu i još jače pritisnuo o stol. Čitavom<br />
svojom težinom nadvio se nad nju, grizući joj vrat. Osjećala je mješavinu<br />
mirisa soka od jabuke i viskija iz aviona. Odlučnim joj je pokretima<br />
razmaknuo noge, postavio se iza nje i prodro u nju.<br />
Jack ju je jebao grubo i agresivno, a svakim joj se udarom rub stola<br />
sve više urezivao u ošit. Malo ju je boljelo, ali bila je to oslobađajuća<br />
bol, zaboravila je sve ostalo i usredotočila se na užitak.<br />
Bila je njegova. Njezin užitak bio je njegov. Njezino tijelo bilo je<br />
njegovo.<br />
„Reci kad ćeš svršiti”, prostenjala je, obraza pritisnuta o hladnu površinu<br />
stola na kojoj je ruž ostavio ljepljiv trag.<br />
„Sad”, protisne Jack.<br />
Kleknula je pred njega. Teško dišući, zabio joj je kurac u otvorena<br />
usta. Objema rukama primio ju je za potiljak i gurnuo ga još dublje.<br />
Nastojala je zatomiti refleks na povraćanje i ne micati glavu. I samo<br />
sve primiti. Uvijek samo sve primiti.<br />
Faye je pred očima imala scenu iz pornića, a kad je Jack svršio, uživala<br />
je gledajući isti onaj izraz lica kakav je imao profesor koji je uzeo<br />
onu nevinu djevojku.<br />
„Dobrodošao kući, ljubavi”, reče ona uz usiljeni osmijeh.<br />
Bio je to jedan od posljednjih puta da su imali seksualni odnos,<br />
kao muž i žena.<br />
16
Stockholm, ljeto 2001.<br />
Ti prvi tjedni u Stockholmu bili su samotni. Dvije godine nakon<br />
mature ostavila sam Fjällbacku iza sebe. I mentalno i fizički. Jedva<br />
sam dočekala otići iz te klaustrofobične selendre koja me gušila<br />
svojim pitoresknim uličicama i znatiželjnim pogledima ljudi koji te<br />
nikad ne puštaju na miru. Sa sobom sam ponijela petnaest tisuća kruna<br />
i najviše ocjene iz svih predmeta.<br />
Bila bih ja otišla i ranije, ali trebalo mi je više vremena nego što sam<br />
očekivala da riješim sve tehnikalije. Da prodam kuću, očistim je, odagnam<br />
sve one sjene koje su se vukle oko mene.<br />
Sjećanja su bila tako bolna. Kad sam hodala kućom u kojoj sam<br />
odrasla, čitavo sam ih vrijeme vidjela ispred sebe. Sebastiana. Mamu.<br />
A posebice tatu. Za mene u Fjällbacki nije bilo više ničega. Samo ogovaranje.<br />
I smrt.<br />
Nitko tada nije bio uz mene. A nije ni sad. Tako da sam spakirala<br />
torbu i sjela na vlak za Stockholm, ne osvrćući se za sobom.<br />
I zaklela sam se da se više nikad neću vratiti.<br />
Na glavnom kolodvoru u Stockholmu zastala sam pored koša za<br />
smeće, otvorila mobitel i bacila SIM-karticu. Sjene iz prošlosti sad me<br />
više nikako neće moći pronaći. Nitko mi neće prijetiti i progoniti me.<br />
U ljetnim mjesecima unajmila sam sobu u stanu koji se nalazio u<br />
istom bloku zgrada u kojem je bio Fältöversten, ružni trgovački centar<br />
na spomen kojeg su stanovnici Östermalma odmahivali glavom<br />
i mrmljali kako su komunjare unakazile njihov divni Östermalm.<br />
Ali ja tada nisam znala ništa o tome. Bila sam navikla na supermarket<br />
ICA Hedemyrs u Tanumshedeu i meni je Fältöversten bio sasvim<br />
zgodan.<br />
17
Voljela sam Stockholm od prvog trenutka. S prozora na sedmom<br />
katu gledala bih lijepe fasade u okolici, parkove pune zelenila, dobre<br />
automobile. Zamišljala sam kako ću i ja jednog dana živjeti u nekoj<br />
od tih veličanstvenih starinskih kuća, s mužem, troje savršene djece i<br />
psom.<br />
Moj bi muž bio slikar. Ili pisac. Ili glazbenik. Što je moguće drugačiji<br />
od mog tate. Sofisticiran, intelektualan, uglađen. Dobro bi mirisao<br />
i fino se odijevao. Malo osoran prema drugima, ali nikad prema meni,<br />
jer ja bih ga jedina razumjela.<br />
Tih prvih dugih, svijetlih noći, šetala bih stockholmskim ulicama.<br />
Gledala tučnjave u uličicama nakon što bi se barovi zatvorili. Slušala<br />
urlike, plač, smijeh. Ili vozila hitne službe kako žure nekome spasiti<br />
život. U centru bih začuđeno gledala kurve našminkane u stilu osamdesetih<br />
godina prošlog stoljeća, u visokim čizmama, blijede, otečene<br />
kože s tragovima uboda igle na rukama, koje su pokušavale skriti ispod<br />
bluza ili vesti s dugim rukavima. Tražila bih ih cigaretu i zamišljala<br />
njihov život. Oslobođenje koje ti donosi to kad se nađeš na dnu.<br />
Nema više rizika da ćeš pasti još dublje u govna. Igrala sam se mišlju<br />
da možda i sama stanem onamo, tek da vidim kako je to, kakvi to<br />
muškarci kupuju sat vremena prljave bliskosti u svom Volvu s dječjom<br />
sjedalicom na zadnjem sjedištu i rezervnim pelenama i vlažnim maramicama<br />
u prednjem pretincu.<br />
U to je doba moj život započeo kako treba. Prošlost me je, poput<br />
okova oko gležnjeva, opterećivala, otežavala mi sve i smetala mi. Ali<br />
svaka stanica u mom tijelu vibrirala je od radoznalosti. Ja protiv svijeta.<br />
Daleko od kuće, u gradu o kojem sam sanjala čitavog svog života.<br />
Nisam čeznula za odlaskom, čeznula sam za dolaskom ovamo. Stockholm<br />
sam polako učinila svojim gradom. On mi je dao nadu da sve<br />
mogu zaliječiti i zaboraviti.<br />
Početkom srpnja moja je stanodavka, umirovljena učiteljica, otišla<br />
posjetiti unuke na sjever, u pokrajinu Norrland.<br />
„Nema posjeta”, rekla je autoritativno prije nego što je zatvorila<br />
vrata.<br />
„Nema posjeta”, poslušno sam ponovila.<br />
Te sam se noći našminkala i pila njezine žestice. Džin i viski, liker<br />
od višnje i Amarulu. Okus je bio odvratan, ali to nije bilo važno,<br />
18
trebala sam onaj osjećaj opijenosti koji sa sobom donosi zaborav i koji<br />
se, poput topline, širi čitavim tijelom.<br />
Kad sam se dovoljno osokolila pićem, obukla sam pamučnu haljinu<br />
i odšetala do Stureplana. Nakon kratkog oklijevanja sjela sam na<br />
terasu kafića koji mi se učinio zgodnim. Poznate face koje sam dotad<br />
vidjela samo na televiziji prolazile su onuda, smijući se opijene od alkohola<br />
i ljeta.<br />
Oko ponoći stala sam u red ispred noćnog kluba s druge strane<br />
ulice. Ozračje je bilo pomalo napeto, nisam znala hoće li me pustiti<br />
unutra. Nastojala sam oponašati ostale, ponašati se kao oni, iako sam<br />
kasnije shvatila da su i oni zasigurno bili turisti. Došljaci, baš poput<br />
mene, samo s naslikanom odvažnošću na licima.<br />
Iza sebe sam začula smijeh. Dvojica momaka moje dobi zaobišla su<br />
red i prišla zaštitarima. Kimanje glavom i rukovanje. Svi pogledi upereni<br />
prema njima, puni zavisti i fascinacije. Sati i sati pripremanja i hihotanja<br />
uz čašu roséa, a na koncu se smrzavaš golih nogu iza užeta. A<br />
sve može biti tako jednostavno, samo kad si netko.<br />
Za razliku od mene, dvojica su momaka bili viđeni ljudi, njih se<br />
uvažavalo i pripadali su onamo. Bili su Netko. Ondje, u tom trenutku,<br />
čvrsto sam odlučila da ću i ja postati Netko.<br />
U tom se času jedan od momaka okrenuo, znatiželjno proučavajući<br />
gomilu ljudi pored koje je upravo prošao. Pogledi su nam se sreli.<br />
Svrnula sam pogled i stala kopati po torbici, tražeći cigaretu. Nisam<br />
htjela izgledati glupo, nisam htjela izgledati kao... seljanka u svom<br />
prvom posjetu noćnom klubu u glavnom gradu. Opijena ukradenim<br />
džinom i Amarulom. Ali sljedećeg se trenutka on nacrtao preda mnom.<br />
Izbrijana glava, plave, tople oči, pomalo klempave uši. Na sebi je imao<br />
bež košulju i tamne traperice.<br />
„Kako se zoveš?”<br />
„Matilda”, odgovorila sam.<br />
Ime koje sam mrzila. Ime koje je pripadalo jednom drugom životu,<br />
jednoj drugoj osobi. Nekome tko ja više nisam bila. Nekome koga sam<br />
ostavila kad sam sjela u vlak za Stockholm.<br />
„Ja sam Viktor. Jesi sama?“<br />
Nisam odgovorila.<br />
„Hajde, stani ondje, kod zaštitara“, reče on.<br />
19
„Ali nisam na popisu“, promumljala sam.<br />
„Nisam ni ja.“<br />
Blistav osmijeh. Izašla sam iz reda. Pratili su me zavidni, čeznutljivi<br />
pogledi djevojaka s premalo odjeće i momaka s previše voska u kosi.<br />
„Ona je sa mnom.“<br />
Mrcina od čovjeka pokraj vrata podigao je uže i rekao: „Dobrodošli“.<br />
Viktor me uzeo za ruku i poveo kroz svjetinu, dublje u mrak. Ljudske<br />
sjene, treptavo svjetlo različitih boja, tutnjava basa, izvijena tijela,<br />
ples. Stali smo na kraj dugoga šanka i Viktor je pozvao barmena.<br />
„Što ćeš popiti?“, upitao me.<br />
Po ustima mi se još uvijek povlačio slatkasti okus likera.<br />
„Pivo“, rekla sam.<br />
„Super, volim cure koje piju pivo. To mi je vrh.“<br />
„Vrh?“<br />
„Ma da, fakat zakon.“<br />
Pružio mi je Heineken i podignuo bocu da nazdravimo. Osmjehnula<br />
sam mu se i otpila gutljaj.<br />
„O čemu u životu sanjaš, Matilda?“<br />
„O tome da postanem netko“, odgovorila sam. Nisam stigla<br />
razmisliti.<br />
„Pa valjda već jesi netko?“<br />
„Netko drugi.“<br />
„Ja ne bih rekao da ti išta fali.“<br />
Viktor učini nekoliko plesnih koraka ustranu, kimajući glavom u<br />
ritmu glazbe.<br />
„A o čemu ti sanjaš?“<br />
„Ja? Ja samo želim svirati.“<br />
„Glazbenik si?“<br />
Morala sam govoriti glasnije i nagnuti se bliže njemu kako bih ga<br />
čula.<br />
„D.J. Ali večeras ne radim, sutra ja puštam. Sutra ću biti ondje<br />
gore.“<br />
Pogledala sam kamo pokazuje prstom. Na malenoj bini uz jedan<br />
zid za gramofonom je stajao mladić s kojim je Viktor došao. Malo<br />
kasnije prišao nam je i predstavio se kao Axel. Djelovao je ugodno i<br />
bezazleno.<br />
20
„Drago mi je što smo se upoznali Matilda“, reče on pruživši mi<br />
ruku.<br />
Pomislila sam koliko su različiti od momaka u mome kraju. Uglađeni.<br />
Rječiti. Axel je naručio piće i nestao. Viktor i ja ponovno smo<br />
nazdravili. Već sam bila pri kraju s pivom.<br />
„Prije nego što sutra dođem puštati glazbu, malo ćemo se zagrijati<br />
s prijateljima. Hoćeš navratiti?“<br />
„Možda“, rekla sam i zamišljeno ga pogledala. „Zašto si uopće htio<br />
da uđem s tobom?“<br />
Demonstrativno sam otpila zadnji gutljaj piva. Nadala sam se da će<br />
naručiti novo, što je on i učinio. Još jedno i meni i sebi. Potom mi je<br />
odgovorio na pitanje. Oči su mu blistale u tami.<br />
„Jer si mi slatka. I izgledala si usamljeno. Je li ti sad žao što si ušla?“<br />
„Ma kakvi.“<br />
Izvadio je kutiju Marlbora iz stražnjeg džepa i pružio mi cigaretu.<br />
Nisam imala ništa protiv, barem će mi moje cigarete duže potrajati.<br />
Nakon što sam platila stanarinu i sve ostalo, nije mi baš mnogo bilo<br />
preostalo od onih petnaest tisuća koje sam dobila prodajom kuće.<br />
Ruke su nam se dotakle kad mi je zapalio cigaretu. Njegova ruka<br />
bila je topla i preplanula. Njegov mi je dodir počeo nedostajati čim je<br />
nestao.<br />
„Imaš tužne oči, znaš?“, reče on i duboko uvuče dim.<br />
„Kako misliš?“<br />
„Čini mi se kao da kriješ neku tugu u sebi. Meni je to super. Ljudi<br />
koji su stalno veseli dosadni su mi. Nismo stvoreni da stalno budemo<br />
veseli, tada bi svijet stao.“<br />
Nisam odgovorila. Mislila sam da me zafrkava.<br />
Iznenada mi se u glavi zavrtjelo od pića. Odlučila sam dobiti poseban<br />
suvenir kao sjećanje na ovu večer; nagnula sam se prema njemu,<br />
primila ga rukom za potiljak i privukla njegovu glavu svojoj. Gesta<br />
zbog koje sam vjerojatno djelovala samouvjerenije nego što sam bila.<br />
Usne su nam se spojile. Imao je okus na pivo i Marlboro i dobro se ljubio.<br />
Nježno, ali intenzivno.<br />
„Hoćemo li k meni?“, upitao je.<br />
21
Jack je sjedio za kuhinjskim stolom u svom tamnoplavom kućnom<br />
ogrtaču i čitao Dagens Industri. Nije ni podigao pogled kad je<br />
Faye ušla u kuhinju, ali ona je već bila navikla da je takav kad je pod<br />
stresom. A, s obzirom na to koliku je odgovornost imao na poslu i na<br />
sve te sate koje je provodio u uredu, smatrala je da vikendom ujutro<br />
zaslužuje malo mira.<br />
Stan od četiristo kvadrata, nastao spajanjem četiriju manjih stanova,<br />
djelovao je klaustrofobično kad je Jack trebao mira. Faye i dalje nije<br />
znala kako se ponašati tih dana.<br />
U autu, na putu kući iz Lidingöa, gdje je ostavila Julienne na igranju<br />
kod prijateljice iz predškole, zamišljala je kako će ona i Jack provesti<br />
prijepodne zajedno. Njih dvoje, sami. Zavući se u krevet i gledati<br />
neku tv-emisiju i zajedno je osuđivati jer je glupa i vulgarna. Htjela je<br />
čuti kakav je Jacku bio tjedan. Prošetati s njim Djurgårdenom, držeći<br />
se za ruke.<br />
Razgovarati, kao nekoć.<br />
Počistila je ostatke svoga i Julienneina doručka. Pahuljice su se raskvasile<br />
u jogurtu. Mrzila je taj osjećaj gnjecavih pahuljica i kiseli miris.<br />
Zatomila je nagon za povraćanjem i obrisala ostatke krpom.<br />
Kuhinjski otok bio je pun mrvica kruha, a na njegovu je rubu balansirala<br />
napola pojedena šnita namazana kruha. Jedino što ju je držalo<br />
bilo je to što je ležala na namazanoj strani.<br />
„Možeš li barem pokušati počistiti prije nego što odeš?“, upita Jack,<br />
i dalje ne podižući pogled s novina. „Nećemo valjda morati zvati spremačicu<br />
i vikendima?“<br />
„Oprosti.“ Faye proguta knedlu, čisteći kuhinjski element Trulexom.<br />
„Julienne je htjela ići, užasno se derala.“<br />
Jack je nešto promumljao i nastavio čitati. Bio je svježe istuširan,<br />
nakon jutarnjeg trčanja. Lijepo je mirisao na Armani Code, parfem<br />
22
koji je koristio otkako ga je poznavala. Julienne je bila razočarana što<br />
nije vidjela oca, ali on je već bio izašao prije nego što se probudila, a<br />
nije se vratio prije no što ju je Faye odvezla k prijateljici. Bilo je to kaotično<br />
jutro. Julienne nije odgovarao nijedan od četiri doručka koja<br />
joj je Faye ponudila, a proces odijevanja bio je mukotrpan, znojan,<br />
maratonski.<br />
Ali kuhinjski element sad je bio čist. Ostaci borbe bili su uklonjeni.<br />
Faye odloži spužvastu krpu u sudoper i stane promatrati Jacka, koji je i<br />
dalje sjedio za kuhinjskim stolom. Iako je bio visok, utreniran, odgovoran,<br />
sposoban i imao sve klasične atribute uspješna čovjeka, na mnogo je načina<br />
i dalje bio dječak. Faye je bila jedina koja je znala kakav je on zapravo.<br />
I uvijek će ga voljeti, ma što se dogodilo.<br />
„Uskoro ćeš morati na šišanje, ljubavi.“<br />
Pružila je ruku i uspjela dodirnuti nekoliko pramenova njegove<br />
vlažne kose prije nego što je izmaknuo glavu.<br />
„Nemam vremena. Ovo širenje je komplicirano i moram se potpuno<br />
usredotočiti na to. Pa ću onda, nakon toga, ići po frizerskim salonima<br />
kao ti.“<br />
Faye sjedne na stolac pored njega i položi ruke u krilo. Pokušavala<br />
se sjetiti kad je zadnji put bila na frizuri.<br />
„Hoćeš li razgovarati o tome?“<br />
„O čemu?“<br />
„O Compareu.“<br />
Jack polako podigne pogled prema Faye, odmahne glavom i uzdahne.<br />
Požalila je što je išta rekla. Bilo joj je žao što nije samo nastavila<br />
čistiti mrvice kruha s kuhinjskog elementa. Ipak je duboko udahnula<br />
i zaustila:<br />
„Prije si htio...“<br />
Jack se namršti i spusti novine. Nekoliko milimetara predug pramen<br />
pao mu je na lice, pa je razdraženo trznuo glavom. Zašto ga ne<br />
može pustiti da čita u miru? Biti vitka, lijepa i poslušna? Radio je čitav<br />
tjedan. Da ga zaista poznaje, pustila bi ga da se zaključa u sobu u<br />
tornju i nastavi raditi. Radi nje i Julienne, da bi njima bilo bolje. To je<br />
bilo u njihovu interesu. Ne njegovu, njihovu.<br />
„Koje bi koristi bilo od razgovora o tome? Ionako više ne znaš ništa<br />
o poslovanju. Ovo je friška roba, ne ide to u stara skladišta.“<br />
23
Faye je prstom vrtjela svoj vjenčani prsten.<br />
Da nije ništa rekla, mogli su imati onakvo prijepodne o kakvom je<br />
sanjala. Ali sad je sve upropastila svojim glupim pitanjem. A znala je<br />
da to nije pametno.<br />
„Znaš li uopće kako se zove švedski ministar gospodarstva?“, upita<br />
on.<br />
„Mikael Damberg“, instinktivno će Faye. Instinktivno i točno.<br />
Vidjevši Jackov pogled, smjesta je to požalila. Zašto nije mogla držati<br />
jezik za zubima?<br />
„Dobro. Jedan novi zakon uskoro stupa na snagu. Znaš li koji?“<br />
Znala je, ali je samo polako odmahnula glavom.<br />
„Ne, jasno da ne znaš“, reče Jack. „Radi se o tome da ćemo mi, kao<br />
tvrtka, od sada morati upozoravati klijente mjesec dana prije isteka<br />
ugovora. Dosad bi on jednostavno istekao. Znaš li što to znači?“<br />
Naravno da je znala. Mogla mu je u točnim brojkama objasniti<br />
što to znači za Compare. Ali voljela ga je. Sjedila je u svojoj kuhinji<br />
od milijun kruna sa svojim mužem, koji je bio dječak u tijelu odrasla<br />
muškarca, kojeg je samo ona poznavala i kojeg je voljela više od ičega.<br />
Zato je odmahnula glavom, umjesto da mu kaže da će Leasando<br />
AB, Compareova manja tvrtka-kći, izgubiti otprilike dvadeset posto<br />
klijenata čiji bi ugovori bili automatski obnovljeni nakon što bi istekli.<br />
Okvirno bi to značilo da će promet biti manji petsto milijuna godišnje,<br />
a prihodi dvjesto.<br />
Samo je odmahnula glavom.<br />
I dalje je vrtjela vjenčani prst.<br />
„Ne znaš“, zaključi Jack. „Možeš li me sad pustiti da čitam?“<br />
Podigao je novine i vratio se u svijet brojki, tečaja, vrijednosti dionica<br />
i akvizicija tvrtki, čime se ona bavila tri godine dok je studirala<br />
ekonomiju, prije nego što je studij prekinula. Radi Jacka. Radi tvrtke.<br />
Radi obitelji.<br />
Isprala je spužvastu krpu ispod slavine, pokupila nakvašene pahuljice<br />
i mrvice kruha koje su se nakupile u sifonu i bacila ih u vreću za<br />
smeće. Iza leđa je čula šuškanje Jackovih novina. Tiho je zatvorila vrata<br />
kuhinjskog elementa, da ga ne bi ometala.<br />
24
Stockholm, ljeto 2001.<br />
Viktor Blom imao je svijetlosmeđi madež na vratu, a široka<br />
leđa bila su mu preplanula. Bio je u dubokom snu i imala sam<br />
vremena napretek za promatranje i njega i sobe u kojoj smo ležali.<br />
Na prozoru nije bilo zavjesa, a osim bračnog kreveta u sobi se nalazio<br />
samo još stolac pretrpan prljavom odjećom. Sunčeva svjetlost stvarala<br />
je prizme koje su plesale po bijelim zidovima.<br />
Moje gole noge bile su umotane u vlažnu, prljavu plahtu. Zbacila<br />
sam je s nogu, omotala oko tijela kao ručnik i pažljivo otvorila vrata<br />
spavaće sobe. Oskudno namješteni dvoetažni stan koji su Viktor<br />
i Axel unajmili za vrijeme ljeta nalazio se na prvom i drugom katu<br />
Bratningove ulice u četvrti Gärdet. Ispred zgrade bio je malen vrt sa<br />
stolom, drvenim stolcima i okruglim, crnim roštiljem na kotačiće. Na<br />
stolu je stajala prazna boca Fante puna opušaka.<br />
Iz Axelove sobe čulo se glasno hrkanje. Na donjem katu nalazile su<br />
se dnevna soba i kuhinja. Sišla sam onamo, pristavila kavu i iskopala<br />
cigarete iz torbice koju sam bila bacila na pod u hodniku. Potom sam<br />
uzela kavu i kutiju cigareta i sjela na stolac u vrtu.<br />
Preda mnom se prostirao park Tessinparken. Sunce je bilo još poprilično<br />
nisko na nebu, pa sam morala zaškiljiti.<br />
Nisam htjela biti naporna i nametljiva. Onaj Viktorov poziv na njihov<br />
večerašnji tulum, to su zasigurno bile samo prazne riječi. Da me<br />
odvuče u krevet. Naslušala sam se ja znatno pompoznijih obećanja u<br />
birtiji. Činilo se da sam Viktoru zabavna, a i on je meni bio. Ali bilo<br />
je najbolje pustiti da sve ostane na tome. Ubacila sam cigaretu u bocu<br />
Fante i ustala da odem potražiti svoju odjeću, a u tom su se trenutku<br />
iza mene otvorila vrata.<br />
25
„A, tu si“, pospanim glasom reče Viktor. „Imaš cigaretu?“<br />
Dala sam mu jednu, a on je sjeo na stolac na kojem sam ja sjedila,<br />
trepćući prema suncu. Sjela sam do njega.<br />
„Baš sam mislila otići“, rekla sam.<br />
Pripremila sam se na izraz olakšanja na njegovu licu. Na zahvalnost<br />
što nisam jedna od onih napornih djevojaka kojima nije jasno da<br />
je došlo vrijeme da odu.<br />
Ali Viktor je iznenadio mene.<br />
„Otići?“, uzviknuo je. „Zašto?“<br />
„Pa ne živim ovdje.“<br />
„Pa?“<br />
„Pa ne želite valjda ti i Axel da vam ja trčkaram ovuda. Jasno mi je<br />
da je ovo bilo samo za jednu noć i da se hoćeš vratiti svojim stvarima,<br />
ne želim biti jedna od onih napornih cura koje nikako da odu.“<br />
Viktor je pogledao preko parka. Zatomila sam impuls da pogladim<br />
kratke dlačice na njegovu izbrijanom tjemenu. Slika na zidu njegove<br />
spavaće sobe pokazivala je da mu je kosa gusta i kovrčava kad naraste.<br />
Nastavio je šutke sjediti i načas sam pomislila da sam ga prozrela, da<br />
ga je jednako lako pročitati kao i sve ostale momke.<br />
Naposljetku je rekao:<br />
„Ne znam kako se dečki inače odnose prema tebi, kako je u tvom<br />
kraju, ali meni si jako lijepa. Drukčija si, iskrena. Ako želiš otići, svakako<br />
izvoli, ali, što se mene tiče, bilo bi super kad bi još malo ostala.<br />
Mislio sam otići u dućan po sok i kroasane, pa da se malo sunčamo i<br />
kasnije naručimo pizzu.“<br />
„Može“, odgovorila sam brzo, a da nisam niti promislila.<br />
Ispred lica mi je proletjela osa. Otjerala sam je rukom, nikad se nisam<br />
bojala osa. Bilo je puno gorih stvari kojih se čovjek treba bojati.<br />
„Može? Ozbiljno, pa na kakve si ti to momke nailazila?“<br />
„Tamo, kod kuće momci su... Ne znam. Spavaš s njima i onda odeš,<br />
tako to ide. Sljedeći dan imaju svog posla.“<br />
Nisam mu rekla ništa o pogledima ljudi. Riječima. Sramu koji me<br />
pratio iako je pripadao nekom drugom. Dati svoje tijelo onome tko ga<br />
želi bila je tek sitnica u usporedbi sa svime ostalim.<br />
Viktor rukom zasjeni oči.<br />
„Koliko dugo živiš u Stockholmu?“<br />
26
„Mjesec dana.“<br />
„Dobrodošla.“<br />
„Hvala.“<br />
Oko sedam navečer ljudi su počeli dolaziti u stan. Većina je bila nekoliko<br />
godina starija od mene i ispočetka sam se osjećala malo izgubljeno.<br />
Viktor je nestao u gomili, a ja sam s Axelom sjela za stol u dvorištu.<br />
Nalijevala sam si piće, pušila cigarete i umirala od smijeha slušajući<br />
priče o Viktorovim i njegovim dogodovštinama s putovanja prošlog<br />
ljeta. U vrt su izašle dvije djevojke i predstavile se kao Julia i Sara. Julia<br />
je imala dugu, smeđu kosu, zelene oči i krasnu, tamnoplavu haljinu.<br />
Sara je nosila suknju od trapera i bijelu majicu na bretelice, a plava joj<br />
je kosa bila skupljena u ležernu punđu.<br />
„Hvata me takva jebena tjeskoba od ove jeseni“, rekla je Julia. „Najradije<br />
bih odustala ili barem uzela godinu pauze, ali mi stari ne da. Poludi<br />
kad to i spomenem. Jebote, kako mrzim Lund.“<br />
„Jadna ti“, reče Sara, otpuhujući kolute dima.<br />
„Da bar imam ocjene za upasti na ekonomiju. Ali tko ga jebe, večeras<br />
ćemo partijati.“<br />
Julia ispravi leđa i pogleda me, kao da je upravo primijetila da sam<br />
ondje.<br />
„Čime se ti baviš?“<br />
Nakašljala sam se i ispuhnula malo dima. Nije mi se dalo pričati o<br />
svojim planovima osobi koju sam upravo srela.“<br />
„Ničim posebnim, trenutno.“<br />
„Super. Ali ići ćeš na faks?“<br />
Bila sam se prijavila na nekoliko fakulteta u Stockholmu, pa sam<br />
kimnula glavom. Pomislila sam na svoj bankovni račun, koji je bio sve<br />
alarmantnije prazan.<br />
„Da, mislila sam. Samo, treba vremena dok odgovore“, rekla sam.<br />
„Odakle poznaješ Axela?“<br />
Pitanje je postavila druga djevojka, Sara, pokazavši glavom prema<br />
njemu.<br />
„Sinoć sam u Buddha Baru upoznala Viktora, ako ga znate.“<br />
„Jesi ovdje prespavala?“<br />
Kimnula sam.<br />
27
Šutke su dovršile svoje cigarete i ustale.<br />
„Julia i Viktor prije su bili zajedno“, rekao je Axel kad su otišle.<br />
„Bili?“<br />
„Do prije jedno tri mjeseca. Ovo im je prvi put da se vide otkako<br />
se ona vratila iz Lunda.“<br />
I Julia i Sara došle su u Buddha Bar. Cijelo su se vrijeme držale Viktora<br />
i otrovno me gledale. Što sam više alkohola imala u sebi, to me više<br />
to iritiralo.<br />
Za vrijeme pauze Viktor je došao do mene i Axela. Obgrlila sam ga,<br />
gledajući Julijine sve uže oči. Poljubio me, a ja sam mu lagano zagrizla<br />
donju usnu. Kad je bilo vrijeme da se vrati za gramofon, pitao me bih<br />
li mu radila društvo. Zagrlio me oko struka dok smo se probijali kroz<br />
more ljudi, što je bio dugotrajan proces, jer ga je svako malo netko zaustavljao<br />
da s njim izmijeni pokoju riječ. Naposljetku smo se probili<br />
do podija za DJ-a. Viktor je stavio slušalice, podesio nekoliko regulatora<br />
na mikseti i stao se njihati u ritmu glazbe.<br />
Ja sam činila to isto. Potom sam ga uhvatila za ruku, zavukla je ispod<br />
svoje haljine i položila je među svoje noge. Nisam imala gaćice.<br />
„Hoćeš večeras do mene?“, upitao je on.<br />
„Da. Ako ti hoćeš?“<br />
Uputio mi je tako intenzivan pogled da je odgovor bio suvišan.<br />
„Što ćemo raditi?“, zadirkivala sam ga.<br />
Viktor se nasmijao i promijenio pjesmu.<br />
Bio je to tako divan osjećaj. Bila sam slobodna, mogla sam raditi<br />
što sam htjela. Biti što sam htjela. Bez prošlosti, koja je upropastila sve<br />
oko mene, sve u meni. Bez svih onih koji su me vukli dolje. Polako,<br />
korak po korak, postajala sam netko drugi.<br />
Bacila sam pogled preko ljudi koji su plesali, zatvorila oči i prisjetila<br />
se kako je to bilo u Fjällbacki. Ta znatiželja, pogledi koji su me slijedili<br />
kamo god bih pošla, mješavina fascinacije i suosjećanja, ljigava, teška,<br />
gadljiva. Ovdje nitko nije ništa znao. Nitko nije ništa vidio. Moje mjesto<br />
bilo je ovdje. U Stockholmu.<br />
„Idem na WC“, doviknula sam mu.<br />
„Dobro. Završavam sa setom za deset minuta, vidimo se onda na<br />
izlazu?“<br />
28
Kimnula sam i pošla prema toaletu. Stala sam u red i nasmiješila se<br />
sama sebi na pomisao da je Viktor samo moj. Čula se mukla tutnjava<br />
glazbe s plesnog podija, a zrcalo na zidu vibriralo je u njezinu taktu.<br />
Gledala sam svoju sliku u zrcalu. Kosa mi je bila svjetlija nego<br />
inače, osjećala sam se preplanulo i svježe. Činilo mi se da izgledam<br />
starije nego prije nekoliko tjedana. Djevojka koja je stajala do mene<br />
usmjerila je ružičasti sprej prema kosi. Slatkasti miris zavukao mi se<br />
u nosnice, čineći ugodan kontrast vonju znoja, alkohola i zadimljene<br />
odjeće.<br />
Iza mene su se otvorila vrata i glazba je načas postala glasnija.<br />
Osjetila sam tapkanje po ramenu i okrenula se, tek toliko da uspijem<br />
vidjeti Juliju trenutak prije nego što je prema meni poletjelo piće.<br />
Kocka leda pogodila me u čelo, pala na pod i otkotrljala se. Oči su me<br />
pekle, žustro sam treptala, što od iznenađenja, što od boli.<br />
„Što je tebi, jebote?“, dreknula sam i zakoračila unazad.<br />
„Kurvo seljačka“, rekla je Julia, okrenula se na peti i nestala.<br />
Nekoliko se drugih cura nasmijalo. Obrisala sam se papirnatim<br />
ubrusom. Poniženje mi je strujalo čitavim tijelom, poput kukaca koji<br />
gmižu ispod kože. Opet sam se osjećala kao ona stara ja. Koja se šćućurila<br />
i skrivala u sjenama. Koja je pucala pod težinom previše tajni.<br />
A onda sam se ispravila i pogledala u zrcalo. Nikad više.<br />
Nakon tjedan dana dobila sam pismo. Primili su me na Ekonomski<br />
fakultet. Kopirala sam pismo, potražila Julijinu adresu, kupila kuvertu<br />
i u nju stavila kopiju pisma s isprintanom slikom koju je Viktor<br />
uslikao: ja na sve četiri i Viktor iza mene, s licem iskrivljenim od<br />
užitka. Dok sam ubacivala kuvertu u Julijin obiteljski sandučić, u glavi<br />
mi je bila samo jedna misao: nikad više neću dopustiti da me itko<br />
ponizi.<br />
Mjesec dana kasnije upisala sam se na Ekonomski fakultet pod svojim<br />
srednjim imenom Faye, koje sam dobila po autorici majčine omiljene<br />
knjige. Matilda više nije postojala.<br />
29
Konobar je žurno prošao Faye iza leđa, zasigurno prema važnim<br />
ljudima koji su sjedili nekoliko stolova dalje. Oko takvih je muškaraca<br />
uvijek sve bilo užurbano, što i nije bilo čudno, s obzirom na to<br />
da su svi izgledali kao da ih još jedan odrezak dijeli od srčanog udara.<br />
Promatrala je Alice, koja je upravo bila sjela nasuprot nje. Kad je<br />
Faye tek upoznala nju i ostale žene iz više klase koje su se kretale u tim<br />
krugovima, za sebe ih je prozvala guskama, jer im je glavni zadatak<br />
bio nesti jaja svojim muževima. Bile su fokusirane na rađanje nasljednika<br />
i zaštitu svoje povlaštene dječice pod krilima presvučenima u Gucci.<br />
Kad bi djeca krenula u pomno odabrane vrtiće, valjalo se posvetiti<br />
prikladnim interesima. Jogi. Manikuri. Pripremati večere. Voditi<br />
računa o tome da spremačica posprema kuću kako treba. Organizirati<br />
vojsku dadilja. Kontrolirati vlastitu masu, odnosno njezin nedostatak.<br />
Biti vlažna i napaljena. I najvažnije od svega: naučiti zatvarati oči pred<br />
situacijama kad bi im muž došao kući s kasne “poslovne večere“, s košuljom<br />
šlampavo uvučenom u hlače.<br />
Ispočetka im se rugala. Njihovu nedostatku opće kulture, nezanimanju<br />
za prave životne vrijednosti, ambicijama koje se nisu protezale<br />
dalje od posljednjeg modela torbice Valentino Rockstud i izbora između<br />
St. Moritza i Maldiva za školske praznike. Ali Jack je htio da ona<br />
“održava dobre odnose“ s njima, a napose s Henrikovom ženom Alice.<br />
Tako da je sad redovito viđala te guske.<br />
Faye i Alice nisu njegovale neke tople osjećaje jedna prema drugoj,<br />
ali htjele ne htjele, bile su povezane preko tvrtke svojih muževa. Preko<br />
nevjerojatnog prijateljstva svojih muževa, kako je to jednom bio sročio<br />
jedan poslovni tjednik.<br />
Alice Bergendahl imala je dvadeset devet godina, bila je tri godine<br />
mlađa od Faye. Imala je izražene jagodične kosti, struk desetogodišnjeg<br />
djeteta, noge kao Heidi fucking Klum na štulama. A k tome je i<br />
30
odila dvoje divne, sada dobro odgojene djece. Vjerojatno s osmijehom<br />
na licu tijekom cijelog poroda. A između trudova vjerojatno je plela<br />
preslatku kapicu za maleno čudo koje joj je razderalo mirisni muf na<br />
dva savršena dijela. Jer Alice Bergendahl nije bila samo lijepa, ženstvena,<br />
vitka i mirisna. Bila je i kreativna i društvena, organizirala je zabavice<br />
na koje su sve ostale guske trebale dolaziti, zajedno sa svojim muževima,<br />
inače bi se našle na Aliceinoj crnoj listi. A za stockholmsku je<br />
višu klasu to bio ekvivalent Guantánamu.<br />
Alice je sa sobom u Riche dovela još jednu dugonogu ženu imena<br />
Iris, koja je bila udana za Jespera, trgovca dionicama. Zapravo je bio<br />
siromah u tom društvu, ali imao je izgleda za solidan napredak, pa je<br />
time i Iris dobila svojevrsni probni status u Aliceinoj sviti dok se ne<br />
ustanovi koliko je Jesper uspješan. O njezinoj će se sudbini vjerojatno<br />
odlučiti za nekoliko mjeseci.<br />
Naručile su salatu – naravno, svaka po pola, nipošto cijelu – i tri<br />
čaše cave * . Jele su u sitnim zalogajima i smješkale se jedna drugoj, pričajući<br />
o svojoj djeci. A to je bilo jedino o čemu su uopće i razgovarale,<br />
osim o svojim muževima.<br />
„Jesper je uzeo slobodne dane za uskrsne praznike“, rekla je Iris.<br />
„Pazite vi to! U braku smo četiri godine i nikad nije imao više od tjedan<br />
dana godišnjeg. I onda prije koji dan dođe kući i iznenadi me putovanjem<br />
na Sejšele.“<br />
Faye osjeti tračak ljubomore, ali proguta ga uz gutljaj cave.<br />
„Super“, rekla je.<br />
No, u sebi se pitala što je to Jespera nagnalo da se na taj način iskupi<br />
za nečistu savjest.<br />
Restoran je bio krcat. Turisti su sjedili za stolovima uz prozor, zadovoljni<br />
što su dobili ta mjesta. Ispod stolova su imali hrpu vrećica iz šopinga.<br />
Trudili su se izgledati nehajno, ali između zalogaja raskolačenih su<br />
se očiju ogledavali oko sebe. Prikovali bi pogled za neku poznatu osobu,<br />
nagnuli se nad tanjur i međusobno došaptavali, zadivljeni televizijskim<br />
voditeljima, umjetnicima i političarima koji su bili u restoranu. Ali nisu<br />
znali tko su pravi moćnici, oni koji vuku konce iza kulisa. A Faye je znala.<br />
„Sejšeli su zaista divni“, reče Alice. „Nekako su baš egzotični. Ali<br />
kakvi su po pitanju sigurnosti? Bilo je ondje nekih... problema.“<br />
* španjolsko pjenušavo vino<br />
31
„Jesu li Sejšeli na Bliskom istoku?“, nesigurno upita Iris, gurkajući<br />
komadić avokada po tanjuru.<br />
Faye otpije gutljaj cave da ne prasne u smijeh.<br />
„Da, ondje negdje? Gdje je ISIL i sve to.“<br />
Alice se namršti čuvši zatomljeni smijeh, zvuk poput grgoljenja što<br />
je dopro iz Fayeina grla.<br />
„Ma, sigurno je mirno“, reče Iris, koja je sad na vilicu pokušavala<br />
nabosti polovicu jajeta. „Ne bi Jesper izložio mene i malog Orvara<br />
opasnosti.“<br />
Malog Orvara? Zašto bi, zaboga, itko djetetu dao ime prikladnije<br />
sifilitičnom gusaru iz osamnaestog stoljeća? Doduše, Faye je morala<br />
priznati da ni Julienne nije bilo baš uvriježeno ime, ali bio je to Jackov<br />
prijedlog. Zvuči profinjeno i internacionalno je. Bilo je važno pobrinuti<br />
se da dijete može funkcionirati globalno još dok je u maternici.<br />
Njima je to očito promaknulo s Orvarom, ali može se to promijeniti.<br />
Prije kojih mjesec dana jedan je Sixten iz Julienneine predškole odjednom<br />
postao Henri. Trogodišnjak je zasigurno bio posve zbunjen, ali<br />
to vas ne trebalo spriječiti u naumu ako želite da momak funkcionira<br />
na međunarodnom planu.<br />
Faye je ispila posljednji gutljaj i diskretno konobaru dala znak da<br />
joj napuni čašu.<br />
„Ma ne, jasno da vas neće izložiti riziku“, reče Alice, senzualno žvačući<br />
list salate. Ali, budući da je u nekom časopisu za zdravlje pročitala<br />
da zalogaj treba sažvakati minimalno trideset puta, ta je radnja vrlo<br />
brzo prestala biti seksi i postala više nalik kakvom preživanju krave.<br />
Faye ogorčeno pogleda svoj tanjur. Smazala je svoju polovicu salate,<br />
a i dalje je bila gladna. Čeznutljivo je gledala narudžbu koja je upravo<br />
stigla na susjedni stol. Biftek. Mesne okruglice. Tjestenina. Konobari<br />
su tanjure postavili pred krupne muškarce u odijelima. Oni su si mogli<br />
priuštiti prekomjernu težinu. Siromašni muškarci jednostavno su<br />
debeli, dok se isti takvi bogataši nazivaju snažnim muškarcima jake,<br />
čvrste građe. Svrnula je pogled s mesnih okruglica. U Aliceinom se<br />
društvu ne jedu mesne okruglice s bijelim umakom i pire-krumpirom.<br />
„Iris, ne bi li ti dobro došlo da te otmu na nekoliko tjedana ?“, upita<br />
Faye. „To ti je čista superdijeta. Kad bi ih lijepo zamolila, sigurno bi ti<br />
riješili i prostirku za jogu.“<br />
32
Pogledala je Irisinu posve netaknutu salatu.<br />
„S takvim stvarima se ne šali, to je grozno!“<br />
Alice odmahne glavom, a Faye uzdahne.<br />
„Sejšeli su otočna skupina u Indijskom oceanu. Mi smo sad bliže<br />
Bliskom istoku nego Sejšeli.“<br />
Zavladala je tišina. Iris i Alice usredotočile su se na svoje salate, a<br />
Faye na svoju cavu, koja je već opet bila pri kraju.<br />
„Vidite li tko je ondje?“, prošapće Iris i nagne se nad stol, pogleda<br />
usmjerena prema izlazu.<br />
Faye je pokušavala otkriti na koga to misli.<br />
„Ondje. Onaj koji je upravo ušao, sad razgovara s konobarom.“<br />
Faye je sad shvatila. Bio je to pjevač John Descentis, Jackov omiljeni<br />
glazbenik. Karijera mu je već nekoliko godina bila na silaznoj putanji<br />
i sad se uglavnom o njemu pisalo u tabloidu Se & Hör, u kontekstu<br />
propalih veza, bankrota i nezgodnih tračeva o partyjima nižerazrednih<br />
zvijezda. Konobar je njega i njegovu pratilju, slatkicu od nekih dvadeset<br />
i pet godina, poveo do stola nasuprot njihovu.<br />
„Dva piva“, reče on konobaru. „Za početak.“<br />
Alice i Iris zakolutale su očima.<br />
„Zamisli, da on uopće dobije stol ovdje...“, promrmlja Alice. „Ovo<br />
mjesto je zaista počelo propadati.“<br />
Iris se tako zlovoljno okrenula da su joj zlatne narukvice Cartier zazveckale<br />
na ruci.<br />
Faye je gledala prema Johnu Descentisu. Već je neko vrijeme planirala<br />
Jackovu rođendansku zabavu, a on bi bio oduševljen da mu Descentis<br />
pjeva. Ustala je i, praćena Aliceinim i Irisinim zgroženim pogledima,<br />
prišla pjevačevu stolu.<br />
„Oprostite na smetnji, ja sam Faye.“<br />
John Descentis odmjeri je od glave do pete.<br />
„Drago mi je, Faye“, odvrati on uz širok osmijeh. „Ma kakvi, ne<br />
smetaš.“<br />
„Moj muž Jack u travnju ima rođendan i organizirat ću proslavu<br />
u restoranu Hasselbacken. On vas obožava. Htjela sam pitati jeste li<br />
možda tada slobodni i biste li došli otpjevati nekoliko pjesama?“<br />
„Radi li se o Jacku Adelheimu? Poduzetniku?“<br />
Tamnokosa djevojka stisne usne, ali John se ispravio na klupici.<br />
33
Faye mu se nasmiješi.<br />
„Da, to je on. Vodi tvrtku Compare.“<br />
„Naravno, znam tko je on. Svakako, nema problema. Nisam znao<br />
da on voli moje pjesme.“<br />
„Voli vas još od tinejdžerskih dana. Ima sve vaše albume na<br />
CD-ima!“<br />
Faye se nasmije.<br />
„Da, to vjerojatno nije nešto čime će se čovjek pohvaliti u intervjuu<br />
poslovnom tjedniku“, reče John.<br />
Djevojka glasno uzdahne, ustane i jednoličnim glasom obznani da<br />
ide na toalet.<br />
Faye sjedne na njezino mjesto. Bila je u iskušenju da srkne pivo koje<br />
je konobar upravo bio stavio na stol, ali se ipak suzdržala. Krajičkom<br />
oka vidjela je kako Alice i Iris zure u nju.<br />
Neće se, doduše, moći suzdržati a da ne kaže Jacku. Zapravo je to<br />
htjela držati u tajnosti i iznenaditi ga, ali poznavala je samu sebe i znala<br />
je da to neće biti tako.<br />
„Mogu li... Bi li bilo u redu da uzmem vaš broj? Da se čujemo o pojedinostima,<br />
pa ćemo dogovoriti i cijenu i sve to.“<br />
„Svakako, možeš ti meni dati svoj broj pa ću ti poslati poruku.“<br />
Istipkao joj je poruku i razvukao usne u osmijeh, u kojem je i dalje bilo<br />
ostataka onog nekog starog šarma. Šuškalo se da u kliniku za odvikavanje<br />
ne odlazi samo zbog alkohola, ali činilo se da nije pod utjecajem ičega.<br />
Mobitel se oglasio. Faye baci pogled na poruku, smajlić koji namiguje,<br />
i vrati se za svoj stol.<br />
„Što si mu rekla?“, prošapće Alice, iako je vjerojatno čula svaku<br />
riječ.<br />
Da Faye nije znala da ima botoks u čelu, gotovo bi se mogla zakleti<br />
da je na njemu vidjela boru od zabrinutosti.<br />
„Pjevat će na Jackovu rođendanu.“<br />
„On?“, sikne Alice.<br />
„Da, upravo on. John Descentis. Jack ga voli.“<br />
„Jacku se to neće svidjeti, na rođendanu će biti mnogo poslovnih<br />
partnera. To ti uopće nije dobra zamisao.“<br />
„Valjda ja znam što moj muž voli, a što ne, Alice. Ti se brini o svojoj<br />
obitelji, ja ću o svojoj!“<br />
34
***<br />
Faye malo jače stegne kaput kad je napokon izašla iz Richea. Ledeno<br />
hladan vjetar puhao je iz Nybrovikena. Nebo je bilo sivo. Ljudi su hodali<br />
brzim koracima, nagnuti naprijed. Schutermanova rasprodaja sa sniženjima<br />
do 70 posto bližila se kraju, butik je izgledao očerupano i prazno.<br />
Imala je još sat vremena do dadiljina odlaska. Hodala je prema Stureplanu<br />
kad je pred njom naglo zakočio jarkocrveni Porsche Boxter,<br />
zbog čega je taksist koji je vozio iza njega stao ljutito trubiti.<br />
Prozor se spustio, a Chris Nydahl nagnula se nad suvozačko sjedište<br />
s jednom rukom na volanu.<br />
„Trebaš prijevoz, mačko?“, upita ona, namjerno koristeći ulični žargon<br />
i intonaciju.<br />
Jack je prezirao Chris i Faye se uznemireno ogledala oko sebe. Ali<br />
Gucci-kokoši i dalje su bile u Richeu, vjerojatno još uvijek u šoku zbog<br />
njezina ponašanja, a Faye je odjednom shvatila koliko joj Chris nedostaje.<br />
Njezin sirov humor, smijeh i fantastične anegdote o usputnom<br />
seksu i partijanju. Nekoć su njih dvije bile nerazdvojne.<br />
Faye otvori vrata i uđe u auto. Kožnata sjedišta s uzorkom leoparda<br />
zaškripala su kad je sjela.<br />
„Lijep auto“, reče ona smješkajući se. „Vrlo neupadljiv.“<br />
Chris pokupi vrećice iz šopinga koje su ležale ispod suvozačkog sjedišta<br />
i nehajno ih baci na stražnje. Auto iza njih zatrubi.<br />
„Kurcoglave jedan “, reče Chris, pokaže vozaču srednjaka u retrovizor<br />
i krene.<br />
Faye uz smijeh odmahne glavom. U Chrisinu društvu uvijek se<br />
osjećala deset godina mlađom.<br />
„Koja je svrha imati jebeno puno novca ako ljudima nikad ne kažeš<br />
da začepe gubicu?“, promumlja Chris, pogledavajući u retrovizor.<br />
„Odakle ti to?“<br />
„Onu prije frazu čula sam u jednoj TV-seriji.“<br />
Pogledala je Faye, koja joj je na to rekla da drži pogled na cesti.<br />
„Koliko vremena imamo prije nego što se budeš morala vratiti kućanskim<br />
poslovima i drugim stvarima zbog kojih ćeš žaliti kad budeš<br />
sijeda i inkontinentna?“<br />
Faye se prestravljeno uhvatila za pojas kad je shvatila da Chris očito<br />
nije primijetila da se na semaforu ispred njih upalilo crveno.<br />
35
„Oko sat vremena.“<br />
„Odlično.“<br />
Chris bez upozorenja zaokrene volan i polukružno se okrene, jedva<br />
jedvice izbjegavši frontalni sudar s autobusom. Faye se još čvršće uhvati<br />
za sigurnosni pojas.<br />
„Idemo u Djurgården“, reče Chris. Faye je uspjela samo kimnuti<br />
glavom.<br />
Pronašle su restoran koji je još bio otvoren i naručile kavu. Kao i uvijek,<br />
činilo se da Chris nimalo ne diraju pogledi koje su joj upućivali<br />
drugi gosti. Chris je u Elleu imala kolumnu u kojoj je pisala o ženskom<br />
poduzetništvu i bila je redovita gošća jutarnjih emisija. Prošlog je tjedna<br />
gostovala kod Malou.<br />
Nakon studija, koji je za razliku od Faye završila, Chris je otvorila<br />
svoj prvi frizerski salon u onome što će postati grupacija Queen, carstvo<br />
za njegu kose zasnovano na ideji da se sve žene imaju pravo osjećati<br />
kao kraljice. Završila je frizersku školu i tim se poslom uzdržavala<br />
dok je studirala ekonomiju. Već pri prvom susretu s Faye obznanila joj<br />
je da kani podići carstvo. Pet godina nakon diplome, deset je salona<br />
Queen bilo otvoreno u gotovo svim većim gradovima Skandinavije.<br />
Ali glavnina zarade dolazila joj je od proizvoda koje je sama osmislila.<br />
Zahvaljujući kombinaciji ekoloških, kvalitetnih proizvoda, u nevjerojatno<br />
privlačnom pakiranju, i prodavačkih sposobnosti, Chris je<br />
uspjela doći do toga da njezina linija za njegu kose bude zastupljena u<br />
asortimanu najvećih prodajnih predstavnika u Europi. A već je pomalo<br />
počela grabiti i veći dio kolača u SAD-u.<br />
„Nije mi jasno kako ti se da svaki tjedan večerati s onom mumijom<br />
i njezinom pogrebnom povorkom.“<br />
„S Alice? Pa ona je zapravo sasvim okej...“<br />
Faye je znala da Chris zna da laže, ali Jack joj nikad ne bi oprostio<br />
da stane na Chrisinu stranu kad je Alice u pitanju.<br />
Chris je za vrijeme studija nakratko bila s Aliceinim mužem, Henrikom.<br />
Faye, Jack, Chris i Henrik bili su nerazdvojna četvorka. Ali<br />
Chris je jednog dana otvorila novine i vidjela obavijest o Henrikovim<br />
i Aliceinim zarukama. Umjesto ljubavi odabrao je ugledno porijeklo,<br />
novac i poslušnost.<br />
36
Tijekom godina koje su uslijedile Chris je muškarce tretirala kao<br />
potrošnu robu. Faye je znala da je Chris duboko povrijeđena i činilo<br />
joj se da još uvijek pati za Henrikom, iako to ona nikad ne bi priznala.<br />
Ali Jack je Faye pričao o svemu što se zbivalo ispod lijepe površine,<br />
o svim Henrikovim posrtajima. O tome kako se on, koji je uvijek<br />
bio sramežljiv, s godinama i gomilanjem imovine prometnuo u sasvim<br />
drugog čovjeka koji, kako mu se činilo, želi nadoknaditi izgubljeno<br />
vrijeme.<br />
„Dobro, ako ti tako kažeš...“, reče Chris. „Ali nije li to malo čudno?“<br />
„Što to?“<br />
„Da pored svih tih milijuna koje crpi od Henrika nije mogla nekome<br />
platiti da joj iščupa tu metlu iz guzice.“<br />
Faye se zasmijulji.<br />
Chris se uozbilji i tišim glasom nastavi:<br />
„Iskreno, Faye, nije mi jasno kako ti to podnosiš. Znam koliko je<br />
velika bila tvoja uloga u izgradnji Comparea. Cijela jebena ideja je tvoja,<br />
pomogla si Henriku i Jacku postaviti strukturu tvrtke. A to sad, bogme,<br />
ne izgleda tako, sudeći po poslovnim tjednicima u kojima se pojavljuju<br />
i hvale svojim uspjesima. Ne vašima, ne tvojima. Njihovima.<br />
Zašto bi ti sjedila doma i tratila dane na... bog zna što? To je rasipanje<br />
resursa! Ti si jedna od najpametnijih osoba koje sam ikad srela. Dobro,<br />
samu sebe srećem svaki dan.“<br />
Nasmiješila se, ali osmijeh joj je bio nekako nategnut. Zaustila je da<br />
nastavi, ali Faye ju je prekinula.<br />
„Prestani. Ja volim svoj život.”<br />
Bijes ju je pekao u grlu, poput žgaravice koju je imala posljednjih<br />
mjeseci trudnoće. Obožavala je Chris, ali nije podnosila kad bi ona<br />
pokušavala ogovarati Jacka i kad je obrtala stvari, želeći ih prikazati<br />
drugačijima nego što zaista jesu. Chris nije shvaćala da sve što Jack<br />
radi čini za nju i Julienne. Nije vidjela sve što on žrtvuje za njih, sve<br />
teške odluke koje mora donijeti, sve vrijeme koje je primoran posvetiti<br />
tvrtki. I zašto bi bilo važno to što Faye nije dobivala neko javno priznanje<br />
za sve što je učinila za Compare, za sve čime je pridonijela? Jack<br />
je to znao. Kao i Henrik. I to je jedino bilo važno.<br />
Za samu tvrtku bilo je bolje da se mit o Jacku i Henriku i njihovu<br />
jedinstvenom partnerstvu održi. Ali Chris nije imala obitelji, već<br />
37
je skakala od muškarca do muškarca. Nije ona shvaćala kakvu odgovornost<br />
i žrtve obitelj iziskuje. Chris nikad ni zbog čega nije radila<br />
kompromis.<br />
„Nadam se da si u pravu“, reče Chris. „Ali što će biti ako te ostavi?<br />
Reci mi da ste barem prepravili predbračni ugovor nakon što se Julienne<br />
rodila. Da dobiješ malo više sigurnosti, za svaki slučaj.“<br />
Faye se nasmiješi. Zapravo je bilo baš lijepo od Chris što se brine za<br />
nju.<br />
Odmahnula je glavom.<br />
„Nije to bila Jackova zamisao, već Henrikova. Jack, jasno, nije htio<br />
nikakav prokleti predbračni ugovor, ali investitori su to zahtijevali.“<br />
„Ako se razvedete, ti ne dobivaš ništa. Nada.“<br />
Chris je govorila polako i jasno, poput djeteta. Što si je ona umišljala?<br />
I to samo zato što si ona nije uspjela naći nekoga poput Jacka.<br />
Faye nekoliko puta duboko udahne.<br />
„Nećemo se razvesti. Sretniji smo nego ikad. Moraš prihvatiti da je<br />
to moj život i da ga živim kako ja hoću.“<br />
Chris je neko vrijeme šutjela, a onda samo nemoćno raširila ruke.<br />
„Oprosti, imaš pravo, prestat ću zabadati nos gdje mu nije mjesto.“<br />
Uputila joj je onaj svoj osmijeh kojem se nemoguće oduprijeti. A<br />
Faye je znala da joj Chris samo želi dobro. Nije se htjela svađati s njom.<br />
„Prijeđimo na vedriju temu. Što kažeš na to da nekamo odemo jedan<br />
vikend? Samo nas dvije.“<br />
„To bi bilo sjajno“, reče Faye pogledavši na sat. Trebala bi se požuriti.<br />
„Samo moram najprije provjeriti s Jackom.“<br />
Utipkavajući broj taksi-službe, dala je Chris kratku pusu.<br />
Potom je izletjela iz restorana dok je Chris ostala i gledala za njom.<br />
38