Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Sljedeći dan krenuli smo u planine sa<strong>grad</strong>iti sweat lodge, tradicionalnu<br />
indijansku saunu koja se, uz ostalo, koristi kao dio inicijacije dječaka u<br />
muškarca. James ju je zadnji put napravio prije tri godine, kad je njegov<br />
sin, Nicholas, izašao iz zatvora nakon odsluženja trogodišnje kazne za...<br />
jer je bio zločest! Cijeli smo dan sakupljali drva za konstrukciju, potom<br />
radili mješavinu blata i trave kojom smo pokrivali „saunu”. Osim Jamesa,<br />
<strong>grad</strong>nji su prisustvovali njegovi unuci, petogodišnji Riley i sedmogodišnji<br />
Eli. Kad je noć dobila bitku s danom, ceremonija je bila spremna. Dvanaest<br />
kamena, užarenih na obližnjoj otvorenoj vatri, stavljeno je u saunu i počela<br />
je molitva. James je prvo molio za Majku Zemlju, potom za svoju majku,<br />
zatim obitelj i prijatelje, odnosno nas. Posljednja je bila za duhove životinja<br />
koje ćemo ubiti sutradan.<br />
„<strong>Boris</strong>, na tebi je red. Pomoli se za svoje potrebe!”, reče mi James.<br />
Sjedeći u toj zemljanoj sauni, moleći za duše životinja, opet sam, kao<br />
pri inicijaciji djevojčice u ženu, pao u trans. Unutar sweat lodgea bilo je<br />
vruće i mračno, toliko mračno da sam vidio duhove koji me proganjaju.<br />
Odlučio sam se moliti na jedini način na koji su me učili moji baka i djed,<br />
način na koji se svaku večer molim od svog djetinjstva do danas. Dok tiho<br />
molim Očenaš, promatram lisicu kako šeće prerijom, staje, okreće glavu<br />
prema meni i gleda me. Toliko dugo me promatra da imam vremena<br />
izvaditi pušku iz kamioneta u kojem sjedim. Kroz optiku promatram oči<br />
jedne duše koju nalazim sličnom. Polako mičem prst s okidača i nastavljam<br />
promatrati. Tek nakon nekoliko minuta, kad sam spustio pušku, lisica je<br />
nastavila svoj put, a ja sam, završivši molitvu, „otvorio oči“. Ponovo sam<br />
bio u sweat lodgeu.<br />
„Vidio si svoju spiritualnu životinju... čuvaj je, ona će te voditi kroz<br />
život!”, reče mi James. Dušan je također bio u transu. Razgovarao je s<br />
dušama prerijskih pasa koje smo namjeravali loviti sljedeći dan i molio ih<br />
da mu dopuste da im uzme tijela. Ja nisam po vokaciji lovac. Moj lov se<br />
svodi na biranje paketa mesa u obližnjem supermarketu. Razgovor lovca<br />
i lovine imao mi je puno više smisla nego moj način lova. Izašao sam iz<br />
lodgea i neko vrijeme promatrao puni Mjesec koji je osvjetljavao čitavu<br />
preriju i planine u daljini...<br />
Bio je to, što bi ovdje rekli, clean shot (izravan pogodak). Prerijski pas,<br />
životinja nalik na veliku vjevericu bez repa, stoljećima je bio dio svakodnevnog<br />
jelovnika Navajo Indijanaca. Dušan je ubio jednog, pogodivši ga<br />
u potiljak. Drugog je ubio James. Otrčali smo do njih i odmah izmolili<br />
zahvalu dušama prerijskih pasa te ih pustili da nastave svoj život u svijetu<br />
duhova u kojem se nalaze i svi naši preci. Nakon toga, lov je bio gotov.<br />
21
Change language